Dulist #552

Aktualno

Na Elafitima ne pomaže Hitna s kopna, već obiteljski liječnik s otoka

Hitna medicinska služba na otocima su obiteljski, lokalni liječnici koji sudjeluju u pripravnosti hitne medicine. Mi na otocima, iz razumljivih razloga, nemamo ispostave. To jednostavno ne bi bilo izvedivo. Nijedan manji otok na Jadranskoj obali nema ispostave hitne pomoći

Dva nesretna slučaja, je Dan naža lost s tragičnim ishodom, odvila su se proteklog vikenda na Lopudu – dan za danom. U nedjelju su naši sugrađani, braća Nikola i Ivan Sršen, prvi pružili pomoć Lopuđaninu koji je doživio srčani udar, srušio se na pod i ostao bez svijesti. Reanimacija je trajala sat vremena, a u jednom im se trenutku u tom dugotrajnom procesu pridružio i lokalni doktor. Nakon što je naš sugra đanin počeo disati, hotel ga je glise rom prebacio hitno u Gruž, tamo ga

U dogovoru s policijom, kapetanijom ili vatrogascima angažiramo u tom trenutku

najbrže dostu pan prijevoz, a to su ovom slučaju bili vatrogasci. Bez obzira tko nam prvi ukaže mogućnost prijevoza, do otoka se ne može stići u kratkom vremenu kao da se radi o kopnu

je dočekala hitna i prevezen je u bol nicu. No, samo dan ranije, u subotu, javnost je na ovom otoku isto svjedo čila oživljavanju čovjeka, u pedesetim godinama. U ovom slučaju reanima cija nije uspjela. O svemu su nas oba vijestili otočani. Nesretnog su čovjeka, kako nam kažu, preko sat i 20 minuta pokušavali reanimirati slučajni prola znici, turisti i doktor.

Sat i pol je trebalo hitnoj medi cinskoj službi da dođe do Lopuda iz Grada. Doslovno su došli, konstatirali

Piše Maria Prkut Foto DuList

Ako baš žele graditi ZL Trebinje, neka je izmjeste! Nikola Dobroslavić ŽUPAN

smrt. Milijardu poziva se uputilo na sve strane, gospar bi možda bio živ da su se stvari odvile drukčije. Bi li čovjek preživio da je pomoć stigla ranije –pitaju se. Među ostalim su istaknuli da su djelatnici hitne pomoći iz Grada došli na vatrogasnom brodu.

Nije bilo kapetanije, policije ni helikoptera – dodaju. Riječ je o isku stvu koje je, kako kažu, za sve prisutne bilo izrazito traumatično. Postavljaju pitanje ‘jesu li nam hitne službe nee fikasne u jeku sezone’? Tim tragom, odlučili smo s nadležnima provjeriti kako je organizirana hitna medicinska pomoć na otocima.

Tri minute

Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić ističe kako punkt priprav nosti hitne medicine na otocima već nekoliko godina financira Grad Dubrovnik, a nakon što je to prestala raditi država 2016. godine.

Hitna medicinska služba na oto cima su obiteljski, lokalni liječnici koji sudjeluju u pripravnosti hitne medi cine. Mi na otocima, iz razumljivih razloga, nemamo ispostave. To jed nostavno ne bi bilo izvedivo. Nijedan manji otok na Jadranskoj obali nema ispostave hitne pomoći – rekao je. Na punktu pripravnosti hitne medicine na Lopudu je lokalni, obiteljski liječ nik Miko Hure koji, kako kaže, ima svu potrebnu opremu.

On je pripravan, odnosno dostu pan odazvati se pozivu da obavi hitnu medicinsku intervenciju. U ovom kobnom slučaju, prema službenoj evidenciji, doktor Hure je došao, od poziva hitnoj službi, na broj 194, za tri minute do pacijenta. Znači, hitna medicinska služba je došla za tri minute. Doktor Hure je jednako edu ciran i kompetentan, kao i naši liječ nici u Dubrovniku. On je nastavio reanimaciju koju su započeli njegovi kolege. Prema mojim saznanjima, tu su bila četiri doktora – bio je jedan specijalist torakalne kirurgije iz KBC Rijeka, kao i jedna specijalistica interne medicine iz KBC -a Rebro te još dva liječnika. Poduzeli su sve što su mogli. No, ni u jednom trenutku nisu mogli uspostaviti srčani ritam – istaknuo je. Doktor je zatražio asi stenciju tima iz Dubrovnika, a koji je došao na najbrži način, nakon orga nizacije prijevoza. Hitna se oslanja na pomoć MUP -a, vatrgasaca i kapetanije.

GRAD FINANCIRA TIM NA ELAFITIMA

Petu godinu zaredom

Grad Dubrovnik i Zavod za hitnu medicinu Dubrovačkoneretvanske županije potpisali su u veljači ugovor o poslovnoj suradnji za financiranje Interventnog tima na Elafitima za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine. Na ovaj način Grad Dubrovnik petu godinu zare dom nastavlja osiguravati financijska sredstva za punkt pripravnosti hitne medicine na otocima Šipanu, Lopudu i Koločepu, nakon što je punkt prestao biti dijelom Mreže hitne medicine te ga samim tim Hrvatski zavod za javno zdravstvo više nije financirao. Sredstva su namijenjena za osiguranje plaća za dva doktora opće/obiteljske medi cine na otocima Šipanu i Lopudu te jednog vozača, dok je izvršitelj, Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko-nere tvanske županije, zadužen za organizaciju poslova na terenu.

U dogovoru s policijom, kapeta nijom ili vatrogascima angažiramo u tom trenutku najbrže dostupan prije voz, a to su u ovom slučaju bili vatro gasci. Bez obzira tko nam prvi ukaže mogućnost prijevoza, do otoka se ne može stići u kratkom vremenu kao da se radi o kopnu. Nažalost, to u stvar nosti znači da je vrijeme od poziva do dolaska našeg tima bilo pedeset minuta. Možda se u nekakvim ide alnim uvjetima i može doći brže, no treba uzeti u obzir kako je potrebno određeno vrijeme da naša ekipa dođe iz centrale, kao i vatrogascima iz Zatona u Gruž te na kraju do Lopuda. Kad su došli, mogli su jedino konstati rati smrt – rekao je Lulić. Upravo zbog toga što dubrovački timovi ne mogu biti u kratkom vremenu na mjestu intervencije, na otocima postoje orga nizirani punktovi pripravnosti, odno sno obiteljski liječnici.

To nije samo slučaj na Lopudu, već i na drugim otocima. To su uda ljeni pučinski otoci i iz organizacij skih razloga jedino što se može imati su takvi punktovi pripravnosti.

194

Osvrnuo se i na situaciju pružanja pomoći čovjeku koji je u nedjelju na Lopudu doživio srčani udar i na infor maciju kako je lokalni doktor došao tek za 40 minuta.

Prema našoj evidenciji, došao je za 15 minuta do pacijenta od upuće nog poziva dispečerima hitne medi cinske službe na broj 194. Potrebno je uzeti u obzir da on nije dežuran niti ordinirajući, nego je pripravan

Potrebno je uzeti u obzir da on nije dežuran niti ordinirajući, nego je pripravan i spreman odazvati se po zivu. Tijekom neradnog dana, nije u svojoj ordinaciji i ne čeka, već može biti na nekom drugom mjestu na Lopudu. U svakom sluča ju, mora biti na otoku

i spreman odazvati se pozivu. Tije kom neradnog dana, nije u svojoj ordinaciji i ne čeka, već može biti na nekom drugom mjestu na Lopudu. U svakom slučaju, mora biti na otoku –rekao je Lulić. Istaknuo je da je u hit nim situacijama, kao što su ove, uvijek potrebno zvati broj 194.

Kad zovete nekoga drugog koga privatno znate, to onda samo produ ljuje reakciju timova.

Dva tima u smjeni Dakle, pravilo je postupanja, kako navodi, da gradska hitna pomoć uglavnom ne ide na intervencije na otoke kad na njima djeluju lokalni liječnici. Pratnja su pacijentu i poku šavaju ga što prije dovesti u Grad, ako je riječ o hitnom slučaju. Inače, u Dubrovniku djeluju dva hitna medi cinska tima u smjeni, objašnjava Lulić.

Pokrivaju veliko područje – Grada, Mokošice, pa sve do Plata. Da nema doktora na otocima koji su u priprav nosti za hitnu pomoć, i da to moraju obavljati dubrovački timovi, to bi bilo teško izvedivo. Kad se dogode trage dije kao što je ova, kad se ne uspije nekome spasiti život, postavlja se stotinu pitanja. To je naša zbilja, mali su otoci, nema toliko doktora, nema toliko timova i nema toliko resursa. I s onim što imamo, to moramo pokriti.

Uz kadrovske probleme u hrvatskom zdravstvu i financijske probleme, vrlo teško je održati postojeći sustav pri marne zdravstvene zaštite. Svjedoci smo da su obiteljski liječnici sve sta riji te da ima dosta nepopunjenih timova, pogotovo na terenu. Mlade doktore toliko ne interesira obiteljska medicina, pogotovo odlazak na teren. Dakle, jedva se održava ovaj sustav, a ići na neku razinu više bilo bi dobro, ali teško je ostvarivo.

LJUDI SE PITAJU

Gdje je helikopter?

Helikopter bi, kako kaže, inače poletio, ali je na redov nom servisiranju tjedan dana. Helikopter nam nije dostupan. A, MORH -ov helikop ter koji je zamjenski, ne može sletjeti na Lopud jer ne postoji prigodan helidrom. Isto tako, on je stacioniran u Divuljama i došao bi za dulje od sat vremena. Inače, dok se ne uspostavi srčani ritam, odnosno vitalni znakovi i funkcije, helikopter bi tamo mogao samo stati i čekati. Pacijent se ne unosi u helikopter dok ne počne davati znakove života.

Ni ‘o’ od opskrbnog centra Iza Grada u 20 godina

Mladi arhitekti svojim su ‘pacemakerom’ željeli sav pro met oko Grada smjestiti u podzemlje, čulo se na pred stavljanju 2017. godine, gdje je bio zamišljen i terminal za opskrbu i parking za domaće ljude

O gradnji garaže Iza Grada govorilo se još ‘90-ih godina prošlog stoljeća, a ozbiljnije se počela promišljati 2002. godine kada je tadašnje Gradsko poglavarstvo dobilo pismo namjere agencije Atlas o gradnji trgovačkog centra s podzemnom garažom na lokaciji sadašnjeg parkirališta. Projektom se trebao riješiti ne samo kronični nedostatak parkirnih mjesta, već i opskrba Grada

Kao grom iz vedra neba, svega neko liko dana prije početka radova, Gradska uprava Mata Frankovića predstavila je dubrovačkoj javnosti projekt uređenja pretovarne zone na Pločama. One iza autobusne stanice, koja već godinama predstavlja trn u oku zbog svog neu glednog izgleda na ulazu u zaštićenu spomeničku cjelinu. No, takva zona bila je svih ovih godina nužna kako bi se preko nje obavila opskrba ugosti teljskih i inih objekata unutar zidina

jer drugog rješenja gradske vlasti očito nisu imale. Nekako se činilo kako svi zatvaraju oči pred ovim problemom, kojega se trajno htjelo riješiti kroz pro jekt Centra Iza Grada.

Promišlja se 20 godina Inače, o gradnji ove garaže govorilo se još ‘90-ih godina prošlog stoljeća, a ozbiljnije se počela promišljati 2002. godine kada je tadašnje Gradsko pogla varstvo dobilo pismo namjere agencije

Atlas o gradnji trgovačkog centra s pod zemnom garažom na lokaciji sadašnjeg parkirališta iza Grada. Projektom se trebao riješiti ne samo kronični nedo statak parkirnih mjesta, već i opskrba Grada.

— Projekt je davna želja brojnih Dubrovčana, a sada je riječ o konač nom idejnom rješenju i buduća auto matska garaža imala bi oko 600 par kirnih mjesta i veliki trgovački centar – izjavila je tada, prenosili su nacionalni mediji, gradonačelnica Dubravka Šuica. Idući korak bilo je potpisivanje ugovora o zajedničkom pothvatu Atlasa i Grada u realizaciji ovog projekta, a bilo je u planu i osnivanje zajedničke tvrtke u kojoj bi Grad imao 49 posto udjela, a Atlas 51 posto, zbog, govorilo se tada, vlasništva većeg dijela zemljišta na prostoru buduće garaže. No, projekt nikada nije krenuo u realizaciju, a u

predizborno vrijeme 2009. godine Šuica je svojim kritičarima poručila kako Grad nije kriv što ova garaža nije izgrađena budući da je u vlasništvu Grada tek 10 do 15 posto zemljišta.

Radionice i natječaj

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić Centar iza Grada pokušao je aktualizi rati putem urbanističkih radionica pa i međunarodnog urbanističko-arhitek tonskog natječaja za izradu idejnog rje šenja za Centar iza Grada u suradnji s Europan Hrvatska. Na natječaj iz 2011. godine pristigla su čak 52 rada, a prema podacima Društva arhitekata Zagreba, nagrađeni su radovi autorskih grupa iz Španjolske, Nizozemske i Hrvatske. Prva nagrada dodijeljena je autorskoj grupi profesora i studenata la Salle University – School of Architecture iz Barcelone. Priznanje je tada dobio i projekt ‘Dubrovnik Pacemaker’ projek tnog tima u sastavu Josip Mičetić, Miro Roman i Luka Vlahović.

Osnovna tema njihovog projekta, inspiriranog Lazaretima realizira se putem koncepta ‘implantata’, nevidlji vih elemenata ugrađenih u tkivo grada. Oni će, kako su autori zapisali na svo joj stranici, nastojati poboljšati ritam (srca) grada, rješavati problem nagle gustoće povezivanjem i kretanjem kroz grad. Projekt ‘Dubrovnik pacemaker’ u stvarnosti je infrastrukturno usmjeren projekt koji pruža radikalno promišlja nje gradskog jarka, zidina i kontaktne zone.

Projekt obuhvaća dodirnu zonu oko zidina, potez ulaska u Grad, a obu hvaća u ideji rasterećenja kompletnu infrastrukturu, probleme ulaska u grad, promet... Promišljali smo sve od Gruža do aerodroma. To je bio ključ – kako maknuti svu tu količinu ljudi ili im dati

U najnižoj etaži garaže mogli bismo imati pretovarnu zonu koja bi svoj izlaz imala na parkingu Tenis Tabor te ne bi optere ćivala gornju zonu, već bi pretovarni dio išao tuda pa preko Ploča –Orlanda Tokić 2020.

zonu predulaza u grad, riješiti zonu zidina. Ako riješite problem prometa u Dubrovniku, riješili ste sve – rekao nam je šest godina nakon izrade pro jekta Luka Vlahović.

Terminal za opskrbu u ‘utrobi’ Mladi arhitekti svojim su ‘pacema kerom’ željeli sav promet oko Grada smjestiti u podzemlje, čulo se na pred stavljanju 2017. godine, gdje je bio

Paravane su na pretovarnoj zoni na Ploča ma postavili bivši gradona čelnik Andro Vlahuhić i zamjenik mu Željko Raguž

zamišljen i terminal za opskrbu i par king za domaće ljude, koji bi se pje šačkim tunelom spojio s crkvicom sv. Sebastijana, uz crkvu sv. Dominika te bi se na taj način omogućila lakša opskrba Grada i brz pristup lokalnom stanovništvu.

No, iako je natječaj proveden na početku njegovog prvog mandata, Vlahušić je s predstavnicima tvrtke Excelsa nekretnine, s kojom se cijelo ovo vrijeme projekt nastoji i realizi rati, sjeo tek 2015. godine. Na sastanku je bio i španjolski arhitekt Jaime Vont Furest, jedan od partnera u tvrtki Mesura i član pobjedničkog tima na spomenutom natječaju. Kako su tada naveli iz Gradske uprave, obje strane bile su spremne partnerski sudjelovati u realizaciji projekta, koji će se zbog složenosti uzrokovane smještajem u neposrednu blizinu povijesne jezgre, raditi u fazama, a prvi korak trebalo je biti formiranje zajedničkog tijela sastavljenog od predstavnika Grada, Excelse i arhitektonskog tima.

Parking i opskrbni centar – javni interesi

Od projekta se očekivalo objedinjenje javnih interesa Grada i komercijalnih Lukšić grupacije. Javni interesi, ista knuo je tadašnji gradonačelnik, prven stveno se ogledaju u rješavanju pitanja

prometa oko povijesne jezgre, odnosno na čitavom području od Ilijine glavice, preko Belvedera do Čingrije. Drugo pitanje odnosi se na osiguravanje odgo varajućeg broja parkirnih mjesta za sta novnike na području unutar zidina, ali i adekvatnog trgovačkog i logističko opskrbnog centra za povijesnu jezgru.

U međuvremenu se tadašnji Vla hušićev zamjenik Željko Raguž, koji je bio zadužen upravo za komunalna pitanja, bavio pretovarnom zonom na Pločama, a baš je 2015. godine ona ograđena paravanima. Podsjetit ćemo ovdje i njihov zajednički obilazak Ploča, upravo te 2015. godine, dan nakon što su postavljene betonske arle kako bi se spriječilo parkiranje na za to nepred viđenim mjestima. Bio je to nastavak aktivnosti gradske uprave, javili su tada iz zgrade Pred Dvorom 1, usmjerenih ka održavanju komunalnog i prometnog reda u kontaktnoj zoni povijesne jezgre.

Tadašnji gradonačelnik Vlahušić izjavio je kako u potpunosti podržava zamjenika Raguža u ovim naporima te kako Ploče kao svojevrsna recepcija Grada zaslužuju primjereniji izgled. Naloženo je tada proširenje konstruk cije za pretovarnu zonu.

Alternativa – brodski prijevoz Godinu dana kasnije donesen je i Pra vilnik o pretovarnoj zoni na Pločama. Tijekom njegovog usvajanja na Grad skom vijeću čuli su se i neki zanimljivi prijedlozi rješavanja opskrbe Grada. Tako je tadašnji gradski vijećnik SDP -a Davor Mrša rekao kako bi se trebalo razmišljati o alternativi pretovarnoj zoni, ‘a jedna takva bi bila brodski pri jevoz u Porat’. Rekao je tada i ‘kako bi ljeti bilo nekoliko dana kad brod ne bi mogao isploviti, a onda bi ‘se hvala Bogu svi suzdržali’.

S druge strane, vijećnik Ivo Gjaja podsjetio je sve na izgradnju garaže na području Tenisa ili Tabora. Tadašnji gradonačelnik Vlahušić vijećnicima je

Sukladno izrađenom idejnom rješenju, ispod platoa i u podzidima postojećeg par ka smjestit će se svi sadržaji koji se trenut no obavljaju na samom platou – uto var i pretovar roba, spremišni prostori, odlaganje otpada i parking za elektrovučna vozila

rekao kako su građani Dubrovnika pre tvorili povijesnu jezgru u veliki hotel s 2500 kreveta te dodao kako je vrlo teško organizirati opskrbu, a u svom podu žem izlaganju rekao je kako će jednog dana u Centru iza Grada biti Opskrbni centar za stanovnike povijesne jezgre.

Inače problem opskrbe povijesne jezgre svako malo ‘iskoči’ kao tema na Gradskom vijeću. Tako je bilo i u ožujku 2018. godine kada se odlučivalo o tome da se opskrba mora riješi do 8 sati ujutro.

Strah me da ovom mjerom nećemo riješiti ništa, osim povećati nezadovolj stvo. Mi smo obvezni omogućiti svima koji žive i rade u Gradu funkcionira nje, a to znači i opskrba. Zašto odusta jete od promišljanja sustavne opskrbe grada, lijepo je to očekivati kad se završi Centar iza Grada. Ovo je vatro gasna mjera, ali nije rješenje – rekao je tada vijećnik HSS-a Vido Bogdano vić predloživši da pretovarna stanica primjerice bude u Gružu odakle će se u Grad prevoziti odjednom, rano ujutro preko jednog ili dva dostavljača. Nešto poput vojne operacije, rekao je.

Projekt budućnosti Baš poput svojih prethodnika, ni aktu alni gradonačelnik Mato Franković nije očito daleko odmaknuo po pitanju pro jekta Centra Iza Grada. Podsjetit ćemo kako je, nakon što je s grupacijom Luk šić razriješio odnose oko koncesije za žičaru, s Excelsa nekretninama počeo razgovarati i o razvoju novih projekata. Tema je krajem 2019. bila i Centar Iza Grada, a da su započeli s pregovorima, potvrdili su nam tada i iz Excelsa nekretnina, koji su suvlasnici zemljišta. No, od tada se ovaj projekt baš i ne spo minje. Dotaknula ga se u 2020. godini bivša Frankovićeva zamjenica Orlanda Tokić u razgovoru za DuList. Što se tiče garaže Centar – Iza Grada, tu je vlasništvo podijeljeno, pola pripada Gradu, a pola Excelsa

nekretninama i to je stvar koju bismo trebali zajednički riješiti. Razgovori o tome postoje, malo su bili zapeli u vri jeme rješavanja situacije oko žičare. Sada gradonačelnik osobno to vodi i nadam se da ćemo u budućnosti imati i garažu Centar – Iza Grada s obzirom da nam to primarno nije samo garaža, već bismo u taj prostor uredno mogli smje stiti cijeli tehnički blok Grada Dubrov nika – opskrbu, spremišta, sve što se trenutno nalazi na Pločama u preto varnoj zoni – rekla nam je tada Tokić te dodala kako je daleko put do dogo vora, gradnje te usuglašavanja potreb nih dozvola.

Potom je objasnila i neke detalje.

U najnižoj etaži garaže mogli bismo imati pretovarnu zonu koja bi svoj izlaz imala na parkingu Tenis Tabor te ne bi opterećivala gornju zonu, već bi pre tovarni dio išao tuda pa preko Ploča.

Cijeli dio Ploča bi se rasteretio. Spu stili bismo pretovarnu zonu tri – četiri etaže ispod i išlo bi sve do donje zone i imalo bi izlaz prema dolje, ne bi se išlo u visinu. Takva su tehnička rješenja već postojala. Puno je ideja, mogućnosti još više, ali sve kreće od vlasničkih odnosa.

To su projekti budućnosti i drugoga mandata, ali do tada one mjere koje se rade, a koje su ‘soft’ i koje povećavaju kvalitetu života i prometa, koje pobolj šavaju protok. Nije sve u tome ‘idemo srušiti i graditi’. Postoji niz mjera koje mogu poboljšati promet i kvalitetu života, ali i opskrbe Grada u ovoj uskoj jezgri – rekla je za DuList po pitanju rješavanja opskrbe Grada u ožujku 2020. tada zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić.

Posebno je naglasila kako će se pre tovarna zona na Pločama nalaziti još niz godina. Da je se danas krene raditi, naglasila je tada, bile bi potrebne dvije godine. Dvije godine kasnije Frankovi ćeva gradska uprava predstavila je pro jekt uređenja ove zone kroz dvije faze.

Novi projekt – trajno rješenje Sve je počelo još prošlog tjedna kada je u ranim jutarnjim satima četvrtka uklo njena ograda s pretovarne zone, a sve je kulminiralo na način da je opskrba Grada na jedan dan bila zaustavljena. Krivnjom Grada, a ne koncesionara, smatra odvjetnik Bojan Lujak, pravni zastupnik koncesionara na Pločama.

Već dva tjedna pregovaramo o pla novima Grada Dubrovnika da će na području pretovarne zone na Pločama raditi trg, s tim da će nama dići dvije trećine prostora i zbiti nas u jednu tre ćinu. Drugim riječima, zbit će dvije litre u litru vode. Mi to ne možemo apsolutno fizički izvesti. Prije dva dana nam je gradonačelnik zakazao sasta nak, rekli smo svakako doći, ali je on u

4 sata jutros poslao rušilačke snage da sruše ograde i da nas počnu deložirati – rekao nam je prošlog tjedna, nakon uklanjanja ograde, jedan od koncesio nara Božo Pulić te istaknuo kako imaju koncesiju na još dvije godine i ona je važeća.

Mi nismo ništa prekinuli, uredno smo plaćali i plaćamo. Pravilnikom o pretovarnoj zoni koje je Gradsko vijeće donijelo prije dvije i pol godine ovdje točno piše broj čestice ove zemlje i za što je namijenjen. Mi pretovarnu zonu imamo pravo koristiti za pretovar, pri manje robe, imamo radno vrijeme, a sad nemamo ni vrata koja bismo mogli otvarati i zatvarati, digli su nam ih. Donijeli su pravilnike i ugovore i sad ih raskidaju – objasnio nam je.

Netom prije sastanka održanog tog istog danas iz Grada Dubrovnika pod sjetili su koncesionare na njihove ugo vorne obveze, odnosno na to kako su dužni sukladno ugovorima uredno bez obustave obavljati opskrbu.

S obzirom na to da danas istu uslugu nisu obavljali, o čemu su jav nost izvijestili sami koncesionari, izreći će im se novčana kazna u pro pisanom iznosu od 3.000 kuna na dan. Kazne su propisane su člankom 15. istog ugovora u slučaju zakašnjenja ili neurednog ispunjenja usluga defi niranih ugovorom, mogu se utvrditi za svaki radni dan i zbrajaju se – naveli su tada između ostalog iz Gradske uprave.

Od projekta se očekivalo objedinjenje javnih interesa Grada i komercijalnih Lukšić grupacije. Jedno od pitanja koje je trebalo riješiti bilo je i osiguravanje odgovarajućeg broja parkir nih mjesta za stanovnike na području unu tar zidina, ali i adekvatnog trgovačkog i logističko opskrbnog centra za povijesnu jezgru

Na ovo se osvrnuo i odvjetnik Lujak.

Ne može se kazniti nekoga za nešto za što on nije kriv. Nisu moje stranke odlučile ne raditi iz čista mira, iznenađeni su, dogodilo se nešto naglo i neočekivano. Nije to ni štrajk ni pro svjed već nemogućnost rada, za što nisu odgovorni oni već Grad Dubrov nik – rekao je za DuList Lujak. Nakon sastanka s gradonačelni kom dogovoren je novi privremeni režim opskrbe te se početkom tjedna i počelo s radovima na prvoj fazi. A što ona podrazumijeva? Kako su objasnili iz Gradske uprave, planirano uređenje podrazumijeva uklanjanje građevin skog i ambalažnog otpada, pokretnih i nepokretnih stvari unutar paravana kao i samih paravana te formiranje zelenog pojasa u gradskoj sredini te konceptualnu podjelu javne površine na prihvatno-pretovarnu zonu i otva ranje javne površine, fontane ‘Međed’ koja ima svojstvo kulturnog dobra i jav nog gradskog WC -a građanstvu i turi stima. Kontejneri miješanog komu nalnog otpada će se postaviti na rub čestice, uz potporni zid prema Gimna ziji Dubrovnik, dok će se zadržati auto busna čekaonica i pješački prijelaz Uli com Frana Supila, paralelan s cestom. Radovi se obavljaju sukladno projektu autora PROTO – ARCH d.o.o., a trebali bi trajati deset dana. Kad je pak riječ o financiranju, isto ide kroz redovno održavanje putem Upravnog odjela za

Bivši gradski vijećnik Davor Mrša predlagao je opskrbu brodovima

komunalne djelatnosti, promet i mje snu samoupravu.

No, čeka nas i druga faza, samo što je u tom slučaju ostalo pitanje kad će se s istom krenuti. Izrađeno je idejno rješenje istog arhitektonskog studija, a ova faza radova predstavljat će, napo menuli su iz Grada Dubrovnika, trajno rješenje pretovarne zone. Dakle, očito ništa od neke druge lokacije na kojoj će se rješavati opskrba u budućnosti. Kako objašnjavaju iz Gradske uprave, sukladno izrađenom idejnom rješenju, ispod platoa i u podzidima postojećeg parka smjestit će se svi sadržaji koji se trenutno obavljaju na samom pla tou – utovar i pretovar roba, spremišni prostori, odlaganje otpada i parking za elektrovučna vozila. Realizacijom pro jekta, napomenuli su iz Grada Dubrov nika, stvorit će se potrebni preduvjeti za potpunu zabranu prometovanja dostavnih vozila unutar povijesne jez gre. Plan je ovaj projekt financirati kroz europske fondove iz programa Konku rentnost i kohezija. Na upit DuLista o procijenjenoj vrijednosti ovih radova, kao i mogućem datumu početka grad nje, odgovor nismo dobili.

Vratimo se za kraj još na trenutak na projekt ‘Dubrovnik Pacemaker’. Izrađen je prije 11 godina, a kako su za DuList ranije rekli njegovi autori, sjajna je podloga za jedan funkciona lan, a isplativ projekt uz minimalno ulaganja.

Treba li opet doći Papa u Grad da se nama obnove persijane?

Zamislite, moja majka trebala bi popraviti i kamen oko prozora. Morala bi sama pronaći tvrtku i platiti radove. A, tko zna tko ga je i kada oštetio? Ispod našeg prozora toliko je silnih kabela, zašto se to dopušta? –Jelena Pače Sentović

Piše Leona Rašica Foto

Zvonimir Pandža

Dubrovačke zelene persijane zaštitni su znak Straduna i simboli ziraju na svojevrstan način i stil života u našem Gradu. Iako se na prvi pogled čini kao da su sve lijepo pažene i obnov ljene, u našem điru Stradunom naišli

smo i na nekoliko primjeraka za koje smo se zabrinuli da bi zbog svog lošeg stanja nekome mogle ‘pasti na glavu’. A, ne bi to svakako bio ni prvi put s obzi rom na to da su naši sugrađani prote klih dana svjedočili upravo padu per sijana na donjem dijelu Straduna. Na prvu bi se moglo promisliti da je riječ o nebrizi sugrađana koji žive u povije snoj jezgri oko stanja njihovih persi jana, međutim, čini se da je priča ipak nešto drukčija. Odlučili smo se ‘zavući’ u nekoliko zgrada na kojima smo pri mijetili stare persijane koje vape za obnovom i u jednoj od njih pokucali smo na vrata obitelji Pače. U tom stanu inače živi 92-godišnja gospođa, majka

poznate dubrovačke galeristice Jelene Pače Sentović ‘Guke’ koja nam je u nje zino ime izložila cijelu situaciju. Kako nam ističe, njezina majka ne samo da bi morala izdvojiti velike novce kako bi popravila persijane, već joj je Zavod za obnovu Dubrovnika naložio da mora popraviti i kamenu klupicu ispod njih.

Zamislite, moja majka trebala bi popraviti i kamen oko prozora. Morala bi sama pronaći tvrtku i pla titi radove. A, tko zna tko ga je i kada oštetio? Ispod našeg prozora toliko je silnih kabela, zašto se to dopušta? Ako mi moramo popraviti kamen od naših sredstava koje skupimo u Domou pravi, mogu li ja onda naplatiti tendu

koja je ispod majčinog prozora postav ljena? Trebamo i želimo popraviti naše persijane kojima je stvarno potrebna obnova. Naša je zgrada pod Domoupra vom te smo uspjeli skupiti novce kada smo trebali popravljati vrata na zgradi. Nastavili smo skupljati novce i za per sijane te smo skupili pola, ali je cijena od lani do danas porasla za tisuću eura. Strašno! A cijeli se proces otegnuo mje secima. A nitko kroz sve ove godine nije došao pitati moju majku ili naše susjede kojima su persijane u sličnom stanju zbog čega one tako izgledaju? Zbog čega nisu popravljene? – govori nam gospođa Guke.

Svatko radi što god hoće Naglašava kako njezina majka živi u srcu Grada preko 70 godina te da nije svoj prostor, kao mnogi drugi, pretvo rila u apartman ili kancelariju. Tu je cijeli život i sada tik do svog Straduna uživa u mirovini. Ali, ovakve situacije ljute i nju i gospođu Guku te ih boli, kako ističu, nebriga za građane’.

Svatko može raditi što god hoće, a od nas se sada, kad smo dećidali sku piti novce za persijane jer smo sra mota na Stradunu, traži da obnovimo i kamen. Ma samo persijane koštaju preko tri tisuće eura. Moja majka je umirovljenica pa kako će to platiti? Zar će ona pisati dopis i tražiti izvođače da riješe persijane i obnove kamen? Hoće li zvati Zavod za obnovu provjeriti je li došla ponuda tvrtke i toliko čekati na sve odgovore? Čekali smo da se novci prikupe u pričuvi Domouprave, onda smo čekali na ponude i sada još uvijek čekamo da vidimo što će biti s time, što će reći izvođači koji bi trebali izvesti radove. Čini mi jed što nitko ne vodi računa o ovim stvarima. To se ne bi smjelo događati na Stradunu – priča naša poznata galeristica prisjetivši se

kako je Grad Dubrovnik svojedobno kada je dolazio Papa sve persijane na Stradunu sredio o svom trošku.

Naravno, tada je bilo poslijeratno vrijeme i nije bilo para pa je Grad tu uskočio. Ali, treba li opet doći Papa da bi se i naše persijane obnovile? Da nema mene i sestara, ove bi persijane stale u ovom stanju dok je moja majka živa. Tko će pomoći onim ljudima koji nemaju nekoga svoga ili koji nemaju novaca to platiti? Treba nešto napra viti. Mi nismo jedini u ovoj situaciji –podcrtava Jelena Pače Sentović.

Ako persijane od ariša, ne daj Bože, padnu na Stradun, mogle bi napra viti ozbiljan problem. Ova obitelj to naravno ne želi te pokušava pronaći rješenje kako se to ne bi dogodilo.

Nema maranguna

Veliki je to posao. Kad krenu radovi, treba doći netko s košarom, ukloniti persijane, postaviti nove. A koliko ima plastičnih persijana po Stradunu? Mi moramo platiti tri tisuće eura za nove persijane, a ove plastične vjerojatno koštaju dvostruko manje. Ova što je nedavno pala na Stradunu bila je od PVC-a jer da je bila od ariša otkinula bi ženi ruku, to su teške persijane. Tko to sve kontrolira? Moj otac bio je maran gun i popravljao je persijane dok je bio živ, a sada nema maranguna koji bi se prihvatio tog posla u gradu. Oko ovoga jednostavno nešto treba napra viti – podcrtava Jelena Pače Sentović. Predsjednik Gradskog kotara Grad Marin Krstulović za DuList naglašava kako ljudi u Gradu imaju svakodnevne probleme među kojima su i sanacija kupa, persijana i razne stolarije, ali se to sve redovito jako zakomplicira. Zbog toga je, naglašava Krstulović, nužno razviti mehanizam obnove koji će biti jednostavan, kojeg će svatko moći kori stiti te koji će propisivati jasne smjer nice kako se što obnavlja.

Ljudi imaju svakodnevne potrebe, a nemaju ovlaštenih stolarija u Gradu koje će im izići u susret i odraditi radove, a posebno za vrijeme sezone. Radovi su i dosta skuplji. Treba razviti mehanizam obnove, a upravo je taj dio predviđen i Planom upravljanja. Ne radi se samo o problemu plaćanja radova u slučaju kada u Domoupravi nema dovoljno novaca, već sugrađani imaju problem jer ne znaju kome se uopće mogu obratiti ako imaju pro blem s persijanom. Trebamo nekoga tko će nam reći što treba napraviti i kolika je cijena. Ovako stalno ispliva vaju problemi za koje se ne može očeki vati da ih naši stariji sugrađani koji žive u povijesnoj jezgri riješe. U ovom kon kretnom slučaju Jelene Pače Sentović, cijena persijana porasla je preko onog

Previše kompliciraju stvar koja treba biti jednostavna. To je priča koja se stalno vrti. Za vrijeme Šuice govorilo se da će Grad sufinancirati obnovu, ali od toga nema ništa. Tadašnji pročelnik Zlatko Uršić rekao je kako takva odluka ne postoji, nije donesena – Marin Krstulović

iznosa koji Domouprava može pokriti, a onda su joj rekli da ne može obnoviti persijane dok ne obnovi kamene igle. S obzirom na to da je riječ o kulturnom dobru, u to se moraju uključiti i kon zervatori i tako se od jednostavne stvari priča potpuno zakomplicira i rastegne – govori nam Krstulović.

Trebamo jasan mehanizam

Potreban je, dodaje, nekakav priruč nik i mehanizam s jasnim smjerni cama kako sugrađani što mogu mije njati. Jedino što se napravilo po pitanju persijana, ističe, jest njihovo piturava nje kod dolaska Pape koje je Dubravka Šuica provela.

Da nema mene i sestara, ove bi persijane stale u ovom stanju dok je moja majka živa. Tko će pomoći onim ljudima koji nemaju nekoga svoga ili koji nemaju novaca to platiti?

Treba nešto napraviti. Mi nismo jedini u ovoj situaciji – Jelena Pače Sentović

Dičimo se privatnim vlasništvom, a kada treba pomoći u ovom obliku, osim konstruktivne sanacije, nemamo neki razvijeni sustav. Ista je stvar i s kupama, vise s krova, a sugrađani ne mogu samo postaviti skele jer im Grad za to naplati nekoliko tisuća kuna. Sugrađani ne mogu sam ni napraviti cijelu tu prijavu za popravak, nemaju znanja ni resursa. Čak i da je netko inženjer građevine, ne možeš očekivati da će napraviti projekt sanacije kame nih igala, a samo treba zamijeniti dvije persijane. Previše kompliciraju stvar koja treba biti jednostavna. To je priča koja se stalno vrti. Za vrijeme Šuice govorilo se da će Grad sufinancirati obnovu, ali od toga nema ništa. Tadaš nji pročelnik Zlatko Uršić rekao je kako takva odluka ne postoji, nije done sena. Čemu stolarija i sve u Gradu ako nemamo nikakvu mogućnost obnove ni proizvodnje? Ako građevinar Que lin može obnavljati Stradun, tako isto moramo naći tvrtku koja će kao priori tet obnavljati stolariju po Gradu. Spo menimo i da na samome Stradunu imamo sigurno 20 plastičnih prozora. U Gradu postoji par stolara koji još uvi jek imaju ljubav prema obnovi i koji bi to mogli raditi, ali mislim da obnova ne može počivati na ljubavi entuzi jasta nego mora bii propisana, imati mehanizam s jasnim smjernicama –zaključio je Krstulović.

DEŽURNE LJEKARNE

Zašto je kolodvor ostao bez taksi stajališta?

Raguž je po zvao je sve one koji pod istim uvjetima žele sebi osigurati parkirno mje sto, doduše ne na kolodvoru već na parkingu ‘A’ i ‘B’ Luke, da se jave jer još ima slobodnih mjesta

Na Autobusnom kolodvoru više ne postoji taksi stajalište. Tek 10 parkirnih mjesta koja Luci Dubrovnik plaća Sindikat autotaksi prijevoznika Dubrovnik. Kako je i zbog čega došlo do te promjene, provjerili smo s predsjednikom Uprave Luke Željkom Ragužem

‘Preko noći su na autobusnom kolodvoru izbrisali taksi stajalište i stavili oznaku sa P – Sindikat auto taksi prijevoznika Dubrovnik. Taksi stajalište su time zapravo ukinuli te je napravljen parking za sindikalna vozila’ – pritužba je koja je proteklog tjedna došla do redakcije DuLista. Postavilo se pitanje i tko je to napra vio te je li za dodjelu parkirnih mjesta

spomenutom sindikatu bio raspisan natječaj. Tragom ovih informacija DuList se obratio s pitanjima predsjed niku Uprave Luke Dubrovnik Željku Ragužu.

Naime, još 2015. godine DuList je pisao o ovom taksi stajalištu na području Autobusnog kolodvora, kada su nam se građani žalili kako se nemaju gdje zaustaviti na kolodvoru

dok taksi stajalište zjapi prazno. Od Božidara Memeda, tadašnjeg direk tora Luke Dubrovnik, doznali smo tada kako za tih 15-ak mjesta namijenjenih taksistima Luci naknadu plaća Grad Dubrovnik.

Memed je, naime, u telefonskom razgovoru za DuList izjavio u listo padu 2015. godine kako je taksi staja lište na kolodvoru u obujmu u kojem

GRADSKI MUZEJI I GALERIJE

Pomorski muzej (Tvrđava sv. Ivana): 9-18, srijedom zatvoreno

Etnografski muzej (žitnica Rupe): 9–18, srijedom zatvoreno

Kulturno-povijesni muzej (Knežev dvor): 9-18, srijedom zatvoreno Tvrđava Revelin: 9–18, srijedom zatvoreno

postoji tražio upravo Grad Dubrovnik. Grad je Luci Dubrovnik za njih plaćao i naknadu.

Grad Dubrovnik je tražio da se na tom predjelu osiguraju taksi stajališta i za to plaća Luci Dubrovnik određeni iznos – rekao nam je tada Memed. No, Grad Dubrovnik odustao je od takve prakse s dolaskom pandemije koronavirusa, što nam je potvrdio Željko Raguž.

Prije pandemije koronavirusa Grad Dubrovnik je subvencionirao, odno sno plaćao naknadu za tih 16 parkir nih mjesta koja su služila taksistima. Međutim, s dolaskom korone Grad je to prestao plaćati jer nije bilo ni turi sta pa samim time ni potrebe. Povrat kom života u normalu, Grad je sve jedno donio odluku kako ta parkirna mjesta više ne želi subvencionirati za potrebe taksi stajališta, što je po meni i logično – rekao nam je Željko Raguž te dodao kako je s prestankom plaća nja od strane Grada Luka Dubrovnik kao koncesionar s tim mjestima mogla raspolagati na način na koji želi.

Nismo ništa radili samostalno već u suradnji s Lučkom upravom. Naime, 95 posto onih koji su od Lučke uprave dobili petogodišnje koncesije za obav ljanje djelatnosti autotaksi prijevoza na lučkom području članovi su tog Sindikata. Dobili smo ponudu Sindi kata i istu smo prihvatili. Naime, Sin dikat nam za 10 parkirnih mjesta, što smatramo da im je dovoljno, plaća 250 kuna plus P dv mjesečno po jed nom mjestu. Cijena je to koja vrijedi i za sve ostale korisnike koji općenito plaćaju parking mjesečno na našem

Tvrđava Imperijal na Srđu: 9-20 svaki dan Dom Marina Držića: 9–20.30, ponedjeljkom zatvoreno

Umjetnička galerija Dubrovnik: 9-20, ponedjeljkom zatvoreno

Atelijer Pulitika 9-15, ponedjeljak zatvoreno

koncesioniranom lučkom području, sukladno odluci Luke Dubrovnik. Ostalih 6 mjesta smo po istoj cijeni iznajmili objektima ili ljudima koji žive u neposrednoj blizini, a koji su nam također poslali zahtjev – rekao je Željko Raguž.

Pozvao je sve one koji pod istim uvje tima žele sebi osigurati parkirno mje sto, doduše ne na kolodvoru već na parkingu ‘A’ i ‘B’ Luke, da se jave jer još ima slobodnih mjesta.

Kad smo mu rekli kako su do nas stigli prigovori kako je taksi stajalište nestalo preko noći te da su time brojni domaći taksisti, koji nisu članovi nijed nog udruženja ili sindikata, ostali bez mjesta za zaustaviti se, odgovara: ‘Ništa nije nestalo, ovo je za njihove potrebe sasvim dovoljno’.

Napomenuo je još jednom kako Luka Dubrovnik u ovom slučaju nije radila ništa na svoju ruku, već u suradnji s Lučkom upravom.

Normalno je da onaj tko ima kon cesiju Lučke uprave, može dolaziti i na područje autobusnog kolodvora –rekao je Raguž.

Najavio nam je i novost koja nas čeka od 1. studenog.

U suradnji Lučke uprave i policije od 1. studenog trebala bi se postaviti rampa tako da iz sigurnosnih razloga više neće svatko moći ulaziti na kolod vor. Samo naravno putnički autobusi i autobusi Libertasa te taksisti s kon cesijama Lučke uprave – otkrio nam je Raguž napomenuvši kako se s tim projektom nije htjelo ići uoči same turističke sezone, nego kad ista završi.

Galerija Dulčić Masle Pulitika: 9-20, ponedjeljkom zatvoreno

Prirodoslovni muzej: ponedjeljak-petak 10-18, subotom 10-14, nedjeljom zatvoreno

Svi stanovnici DNŽ ostvaruju pravo besplatnog posjeta svim postavima i izložbama.

Poreznici i carinici ‘u akciji’ od 1. srpnja

Prvog dana sr P nja P oreznici i carinici pojačano će nadzirati pore zne obveznike, posebno one na obali i otocima te u Gradu zagrebu.

Naime, prema priopćenju za medije, ovlašteni službenici Ministarstva financija, Porezne i Carinske uprave provodit će pojačane nadzorne aktiv nosti od 1. srpnja 2022. godine na cije lom području Republike Hrvatske, i to s posebnim naglaskom na jadransku obalu, otoke i područje Grada Zagreba.

Kako navode iz Porezne uprave, s obzirom da se u sustavu fiskalizacije svakodnevno prate podaci o fiskalizi ranim računima, nadzorne aktivno sti provodit će se ciljano, na temelju prethodno provedene analize rizika. Cilj nadzornih aktivnosti je otkriva nje poreznih obveznika koji eviden tno i sustavno krše porezne propise te zaštita i omogućavanje nesmetanog poslovanja urednim poreznim obve znicima. U okviru pojačanih nadzor nih aktivnosti provodit će se postupci praćenja izdavanja računa i evidentira nja prometa (snimanje prometa) kao i postupci nadzora fiskalizacije.

Napominjemo kako građani za svaki kupljeni proizvod i obavljenu uslugu ovdje mogu provjeriti isprav nost računa putem Q r kod-a, putem s M s -a na broj 611547 ili račune dosta viti u Poreznu upravu. – navode iz Porezne uprave.

Doznali smo i kako se u studenom ko lodvor ‘zatvara’ rampom

NADZOR PO ANALIZI RIZIKA

dr. med. spec. javnog zdravstva na Sveučilištu u Dubrovniku obranila je doktorsku disertaciju pod nazivom ‘Uzroci smrti u Dubrovniku (1825. – 1918.)’.

Sve se zeleni, samo na krivim mjestima

Srce sezone kuca na vrata, a pojedini dijelovi grada i dalje stoje zarasli

Uz Batalu i niz Batalu, na putu do bolnice i oko nje, u poslovnoj zoni, na Pilama i na području oko Petlje, samo su neke od lokacija čiji su dijelovi zarasli u travu, draču i korov. Prizori su to koji stvarno ne bi trebali biti prisutni krajem lipnja

Već je kraj lipnja, srce sezone kuca na vrata, a pojedini dijelovi grada i dalje stoje zarasli i nesređeni. Riječ je o uli cama i javnim površinama koje bi u ovom razdoblju trebale ‘blistati’. Zapravo, čini se da je svake godine ista priča. Već smo lani pisali o istom komunalnom problemu, o zaraslim površinama, no sada se čini kako su ostale i dulje neu ređenije. Radi se tek o dijelu javnih pro stora, a gdje su male, ‘zaboravljene’ ulice u koje metla nije odavno ušla?

The best view

Stoga smo učinili đir gradom. Uz Batalu i niz Batalu, na putu do bolnice i oko nje, u poslovnoj zoni, na Pilama i na području oko Petlje – samo su neke od lokacija čiji su dijelovi zara sli u travu, draču i korov. Prizori su to koji ne bi trebali biti prisutni krajem lipnja. Posebno nas je iznenadio pri zor na Ilijinoj glavici, u blizini Javne garaže. Trava je prekrila jumbo plakat na kojem se među ostalim ističe izraz

‘the best view’.

Akcije čišćenja?

Što bi se trebalo napraviti? Hoće li se morati građani organizirati? Već smo svjedočili takvoj organizaciji zajednič kih akcija čišćenja, a u kojoj su uz gra đane, sudjelovali i djelatnici nadležnih gradskih tvrtki. Bilo je to davno, prije nekoliko godina. No, u svakom slučaju nadamo se kako će se voditi veća briga o izgledu javnih površina.

Turisti će od srpnja moći ‘bookirati’ smještaj u

Studentskom domu

Mi nećemo rušiti cijene, izaći ćemo s dvokrevetnom sobom od oko 150 eura za dvije osobe s noćenjem i doručkom. Nadam se da ćemo ostvariti zacrtani cilj, a to je promet između šest i sedam milijuna kuna

Ukupno smo u svim kategorijama primili 320 studenata. Tek onda, ako se ukaže prilika, s drugim kapacitetima radimo na tržištu

Piše/Foto

AkAdemskA je godinA zA dubrovačke studente pri kraju, polažu se zadnji ispiti, a oni koji su boravili u Student skom domu, uskoro će napustiti svoje sobe sve do kraja ljeta. U tom trenutku za Studentski se dom otvara nova pri lika koju će ove godine objeručke pri hvatiti – svoje kapacitete stavit će na tržište, što, među ostalim, rade i brojni drugi studentski domovi diljem svijeta

i

Hrvatske. Riječima ravnatelja Student skog centra Marka Potrebice, taj trenu tak dogodit će se u srpnju i kolovozu, a do tada domom će još uvijek ‘vladati’ studenti. Potrebica posebno naglašava kako su u Studentski dom kroz prote kle dvije godine primili sve studente koji studiraju na području Dubrovnika, a iskazali su interes za stanovanjem u domu.

Za razliku od drugih gradova koji imaju veliki priljev studenata, kada oni raspišu natječaj za Studentski dom, mjesto dobivaju samo oni studenti koji prođu na natječaju te im ostane jedan manji dio kapaciteta po poseb nim potrebama u skladu s odlukom

Ministarstva i eventualno za gostujuće profesore. To bi na naš kapacitet bilo nekih 50 mjesta. Međutim, u Dubrov niku, s obzirom da nemamo toliki broj studenata, primili smo sve koji su se javili i bili na listi. Primili smo sve strane studente koji studiraju u Dubrov niku, prije svega su to studenti RiT-a. Primili smo sve izvanredne studente koji nemaju zasnovan radni odnos, odnosno, ne primaju plaću. Primili smo sve Erasmus studente koji su htjeli doći. Ukupno smo u svim ovim kategorijama primili 320 studenata. Tek onda, ako se ukaže prilika, s drugim kapacitetima radimo na tržištu. Ali, do današnjeg dana, mi nismo imali klasičnog gosta.

ONI STVARAJU IGRE Da bi umjetnici u grad ušli, netko se mora pobrinuti kako bi početak srpnja i kraj kolovoza postali jedna moćna umjetnička cjelina. Oni nisu glumci, ni redatelji, ni glazbenici. Oni su ljudi koji stvaraju Igre!

ČIJI JE MUO? Nakon što je do nas stigao apel čitatelja o lošem stanju u kojem se muo na Piplićima nalazio, uputili smo upit Gradu Dubrovniku oko moguće sanacije. Na to su nas usmeno uputili na županiju, koja je pak odgo vorila kako je ipak riječ o nadležnosti Grada.

Imali smo kongrese, ljetne škole, semi nare akademske zajednice. Time smo napravili dobar uvod u ljetnu shemu. Imali smo i razne sportske grupe pa su tako kod nas boravili nedavno i sudionici Croatia Opena, natjecanja u badmintonu koje je okupilo sportaše iz 57 zemalja svijeta. Dio ih je boravio kod nas, dio u dubrovačkim hotelima –ističe Potrebica.

Koncept modernog kampusa

Kako dalje naglašava, svoje slobodne kapacitete ljeti će dati na tržište s obzirom i na to da njeguju koncept modernog kampusa kako se to radi u Sjedinjenim Američkim Državama, Engleskoj i brojnim drugim zemljama, ali i u ostatku Hrvatske. A, ističe i kako je komercijalizacija kapaciteta put koji su zacrtali u studiji izvodljivosti i kako bi zaštitili studentski standard te osigu rali plaće svojim zaposlenicima.

Cijena smještaja i prehrane je u Hrvatskoj socijalna kategorija i mi ćemo kao Studentski centar u Dubrovniku i ja osobno to braniti do zadnjeg trenutka kako bismo studentima povoljno dali hranu i smještaj. Ali, primjerice, nama je u odnosu na 2021. godinu prema natječaju koji će uskoro biti zaključen, račun za struju s milijun i sto tisuća kuna narastao na 3,5 milijuna kuna. Pošto nemamo subvencija od Grada i županije jer u formalnom smislu oni nemaju nikakav utjecaj na nas jer nam nisu osnivači, a država ne daje subven cije za poslovanje, materijalne troškove i plaće zaposlenika, mi kao ustanova, kojoj je vlasnik Sveučilište u Dubrov niku, moramo sami osigurati svoje plaće i za to imamo dva puta. Jedan je put dignuti cijene studentima, odma rati ljeti i ne komercijalizirati slobodne prostore ili ovaj put koji smo zacrtali u studiji izvodljivosti, a to je da, ako ima slobodnih kapaciteta, a ljeti ih svakako ima od završetka ispita do 25. kolovoza, mi moramo snažno izaći na tržište –govori nam Potrebica. Kongresna sezona u Studentskom domu završava 4. srpnja i tada će i izaći na tržište te se nadaju da će ‘last minute’ ponudom popuniti dom.

Podaci pokazuju da je trenutno popunjenost privatnog smještaja i hotela u Gradu jako dobra. Mi nećemo rušiti cijene, izaći ćemo s dvokrevet nom sobom od oko 150 eura za dvije osobe s noćenjem i doručkom. Nadam se da ćemo ostvariti zacrtani cilj, a to je promet između šest i sedam milijuna

kuna koji će nam omogućiti da možemo isplatiti plaće naših 60 zaposlenika, a da ne radimo udar na studentski stan dard s poskupljenjem. Ulazni troškovi poput namirnica i režija, dramatično su nam poskupjeli pa imamo samo jednu opciju – ili propasti ili raditi – naglasio je Marko Potrebica.

U izradi internetska stranica

Dodao je kako je u tijeku izrada inter netske stranice pomoću koje će se smje štaj u domu moći ‘bookirati’ on line.

Za sada nemamo internetsku pro daju, ali sve ćemo to imati za 15-ak dana. Kada govorimo o ljetnoj sezoni, napra vili smo analizu tržišta. Ono što ne smi jemo i ne želimo jest raditi poremećaj na tržištu s našom cijenom. Imamo slobodu formiranja cijena za, primje rice, gostujuće profesore Sveučilišta u Dubrovniku jer je akademska zajednica naš prioritet. To nam je osnovna zadaća. Usporedio sam hotele od tri zvjezdice s našim akademisom, pratimo nji hove cijene i nećemo donijeti poreme ćaj na tržištu smanjenjem cijena, nego dodatnu vrijednost. Od posla ne bje žimo. Radimo na mnogim frontovima, od cateringa, korištenja naše dvorane za razne javne namjene. U domu se predstavljaju knjige, održavaju skup štine raznih udruga, političke stranke organiziraju večere i druženja. Student ski dom u Dubrovniku je, dakle, otvoren za sve naše sugrađane. Svi koji žele doći konzumirati naše usluge, osjećat će se kao doma – govori ravnatelj Potrebica. Naglasio je kako mu je najveće zado voljstvo dobiti dobre ocjene zadovoljnih korisnika.

Drugo osobno zadovoljstvo kao ravnatelju mi je to što su nas različiti hotelijeri i oni koji se bave turizmom pohvalili da smo kvalitetni. Nema

ZARASLE POVRŠINE Kraj je lipnja, srce sezone kuca na vrata, a pojedini dijelovi grada i dalje stoje zarasli i nesređeni. Riječ je o ulicama i jav nim površinama koje bi u ovom razdoblju trebale ‘blistati’. Svake godine, ista priča. Trava, korov, drača – sve se zeleni, ali na krivim mjestima.

Moramo sami osigurati svoje plaće i za to imamo dva puta. Jedan je put dignuti cijene studentima, odmarati ljeti i ne komercijalizirati slobodne prostore ili ovaj put koji smo zacrtali u studi ji izvodljivosti, a to je da, ako ima slobodnih kapaciteta, a ljeti ih svakako ima od zavr šetka ispita do 25. kolovoza, mi moramo snažno izaći na tržište

većeg priznanja od toga kada netko tko je voditelj prodaje ili direktor hotela s tri ili četiri zvjezdice, pohvali za dobar rad. To znači da sam kao ravnatelj zajedno s timom koji sam oformio zaista imao dobru viziju. Treće nam je priznanje to što nam se druga sveučilišta i fakul teti vraćaju. Veliki i poznati fakultet iz Zagreba već je šest svojih događaja organizirao kod nas. Nadam se da ćemo uspjeti zadržati standard. Okupili smo jako dobru ekipu ljudi koji imaju isku stvo iz raznih dubrovačkih hotelskih kuća. Radi se o 60 naših domaćih ljudi – naglasio je Potrebica.

Otvaranje studentskog kluba Podcrtao je kako će svi studenti koji se jave i ove godine biti primljeni u Stu dentski dom jer im je to prioritet kao i da studenti budu zadovoljni.

Dogodine nam je u planu otvaranje studentskog kluba da se studenti mogu družiti u svom dnevnom boravku. Dru ženje nismo mogli potencirati u koroni, ali sada možemo i cilj nam je da naši studenti punim plućima uživaju u tom prostoru – rekao je Potrebica.

Zanimalo nas je i hoće li neki od stu denata boraviti ipak i preko ljeta u Stu dentskom domu, odnosno, postoji li ta mogućnost?

Mi nemamo nažalost taj luksuz ostanka studenata u Domu tijekom ljeta jer nam kapaciteti trebaju kako bismo financijski zaokružili priču. Kada stu denti završe svoje obveze na fakultetu, oni odlaze. Ljetni smještaj nije plani ran niti je to studentsko pravo niti pro pis Ministarstva govori o tome. A, ako ostanu, Ministarstvo financija nam kaže da bi takav student trebao platiti porez. Međutim, napravili smo sljedeće. U slučaju da postoje studenti na Sveu čilištu u Dubrovniku koji tijekom ljeta rade neki znanstveni projekt, nešto što je bitno za njihovo akademsko obrazo vanje, a događa se ljeti, obrati se pro čelniku odjela, on upravi Sveučilišta i oni nam pošalju dopis da taj student ima određenu akademsku obvezu te tako može ostati i tijekom ljeta na smještaju. Svakom studentu koji je bio u Studentskom domu i želio je raditi, pronašli smo posao u strukturi našeg tima. Ipak, iznenađujuće je da mi kao poslodavci bez obzira što imamo Stu dent servis također muku mučimo s pronalaskom studenata za rad jer je zai sta takva ponuda poslova u Dubrovniku da studenti mogu vrlo jednostavno naći posao – zaključio je Marko Potrebica.

Oni nisu glumci, ni redatelji, ni glazbenici. Ovo je priča o ljudima koji stvaraju Igre

Festivalska palača radi pu nom parom već dugo, a sama ustanova u kul turi trebala bi možda izbrisati ono ‘ljetne’ iz naziva. Naime, Dubrovačke ljetne igre partneri su, tehnička logi stika i ‘pečat’ gotovo svim događanjima u gradu, ponaj prije Dubrovač kom zimskom festivalu

Ono što posjetitelja Igara zanima je program, ali uz program koji se događa odvijaju se i probe, ne samo glumačke, već i tehničke, rješavaju se problemi, neke stvari koje su zapele i tako je u svakom odjelu

Nekima ljeto poči N je s prvim gostima, nekima s prvim banjama, nekima precizno kalendarski 21. lipnja, a nekima, ipak, s otvaranjem Dubro vačkih ljetnih igara. Ne zove se ta večer tek tako ‘dubrovačka’ noć, a onim slav nim ‘Neka uđu’ Grad zapravo duboko udahne ljeto. A da bi umjetnici u grad ušli, izmiješali se s pukom, postali dio Dubrovnika ili mu se jednostavno –vratili, netko se mora pobrinuti kako bi početak srpnja i kraj kolovoza postali jedna moćna umjetnička cjelina. Ti su ljudi zaposlenici Dubrovačkih ljetnih

13ljudi u ‘kući’, a sve skupa 27 je zaposlenih u Igrama

igara, svi oni koji su sa Igrama stasali, s njima rasli, njima se vraćali. I u njima ostali. Danas, u Festivalskoj palači radi 13 ljudi, a sve skupa u Igrama njih 27. I, planirajući ovu reportažu, iskreno sam promislila: ‘Ma, nema šanse da ih sve skupim.’ Jer, Festivalska palača radi punom parom već dugo, a sama ustanova u kulturi trebala bi možda izbrisati ono ‘ljetne’ iz naziva. Naime, Dubrovačke ljetne igre partneri su, tehnička logistika i ‘pečat’ gotovo svim događanjima u gradu, ponajprije Dubrovačkom zimskom festivalu. No,

vratimo se na festivalsko ljeto i priču o ljudima koji ga stvaraju...

S obzirom da u Festivalskoj palači djeluje pet odjela – ured ravnateljice i intendanta, financijska, potom pravna i kadrovska služba, služba za marketing i odnose s javnošću i vrijedna tehnička služba, plan je bio obići ih sve, sve ih slikati i svakoga malo ugnjaviti, ali...

... pošao je spojiti struju na Gradac – odmah mi govori Marko Mijatović, festivalski majstor rasvjete, odgovara jući na pitanje gdje mu je kolega Maroje Kurajica, ali zapravo u tome odgovoru

Piše/Foto Mia Njavro Banić

Gornji red: Mirja Capor, Marko Mijatović, Paula Brajević, Maro Milković, Katija Krečak Jarović, Paulina Njirić, Doris Lepeš-Matić, Mira Kulaš, Nikolina Putica, Barbara Bušlje Donji red: Kristina Đapić, Mara Lisičić, Vinko Dubović, Ivana Hladilo, Dolores Mirković

leži sva važnost onih ‘terenaca’ Igara, gotovo pa neprimjetnih studenata, majstora, tehničara... Rade diskretno i pobrinu se za najteže poslove. Jeste li ikad vidjeli kako nose klavir na Lovrje nac? A ipak je gore. I sve stižu, Marko u nekom gotovo apsolutnom zenu kaže kako će sve biti u redu. ‘Aktiviran je radni mod’, napominje, ‘ove godine sve smo na vrijeme sredili, pronašli ‘klince’, servisirali sve što je trebalo i eto, odbro javamo’, dodaje. Priča o Parku Gradac. Gradac nije j ednostavan, ali je univerzalna scena, odneseš kontigent opreme tamo i kombiniraš od projekta do projekta. Napravimo prijedlog plana svjetla po onome što dobijemo od teh ničkih zahtjeva i po njemu postupamo. Osam je studenata i bit će deset maj stora rasvjete kroz cijelo ljeto, iz Kaza lišta Marina Držića i rentala koje anga žiramo kako bismo mogli odraditi sav posao – Marko na neki način sumira kako će festivalsko ljeto izgledati s ‘teh ničke strane’ – imamo dosta ‘paralelki’ – napominje. Iduća njegova rečenica zapravo je bit ove reportaže, pripreme za ljeto, želje da u ovoj priči budu pred stavljeni svi oni koji su ‘siva eminencija’ Igara.

Ono što ti se vanka vidi je samo zapravo taj gotovi produkt. Naravno, ono što posjetitelja Igara zanima je program, ali uz program koji se događa odvijaju se i probe, ne samo glumačke, već i tehničke, rješavaju se problemi, neke stvari koje su zapele i tako je u svakom odjelu. Iskreno, super je što smo navrijeme imali program pa smo uspjeli iskombinirati smjene, tehničke

Najveći izazov nam je tehni ka, zahtjevan i težak posao. Imamo ‘ko stur’ stalnih studenata, ali dosta mladih ljudi iznenadi što je zapravo obuhvat posla tehnike

probe, sve skupa, a radi što manje pre klapanja u smislu produktivnosti. Val jda neće biti ‘gužvovito’ – dodaje kroz osmijeh Marko, festivalski umjetnik svjetla...

U vrijeme najvećeg festivalskog ‘ludila’ Duže je, iskreno, trajalo okupljanje ljudi nego sama reportaža. U salonu Festivalske palače momenat za DuList odvojili su Mirja Capor, Marko Mija tović, Paula Brajević, Maro Milković, Katija Krečak Jarović, Paulina Njirić, Doris Lepeš-Matić, Mira Kulaš, Niko lina Putica, Barbara Bušlje, potom Kri stina Đapić, Mara Lisičić, Vinko Dubo vić, Ivana Hladilo i Dolores Mirković. I već nekoliko minuta nakon fotografije jedni se vraćaju na sastanak, drugi na teren, a iduća stanica je kat poviše, u ured gospođe Mire Kulaš. Vidi se na njoj, jedva je dočekala kraj pandemije i povratak u ured ‘kako treba’. Ured Festivalske palače njoj je drugi dom još od 1986. godine, a ova vrijedna vodite ljica financija itekako prati trendove i u poslovanju i ide ukorak s njima. Uvi jek uz blagi smiješak, koji joj ostaje na licu čak i u vrijeme onog najvećeg festi valskog ludila kad se ne zna ‘gdje tko udara’ kroz Grad.

Ovdje sam, u Igrama, od početka mog rada – ostavlja kompjuter na momenat – trenutno radim rebalans proračuna, dobili smo još neke pro grame za raditi, potom programe za Grad Dubrovnik, a tu je i Dubrovački zimski festival. U svakom slučaju, gužva je i dinamika posla je takva da, iako načelno skiciram plan za taj i taj dan, on se uglavnom pretvori u nešto drugo – smije se.

Primjerice, dođe jedan e-mail, ostavljaš sve i ‘bacaš’ se na posao oko toga – kaže nam gospođa Mira, no ipak dodaje kako joj to ništa ne smeta, bolje nego razdoblje kada su radili od doma radi pandemije. Za kraj, rekla nam je

kako joj je to razdoblje jako teško palo, no najteže je u Igrama bilo raditi tije kom ratnog razdoblja, iskreno će...

Najveći izazov – tehnika

Drugo mjesto gdje tastatura non stop radi svakako je ono Doris Lepeš Matić, voditeljice pravne i kadrovske službe.

A između ‘milijun’ poziva, Doris priča kako je 1. svibnja otvoren oglas za stu dente, kojih se za Igre javi popriličan broj, no u međuvremenu ‘nastupe’ ugo stiteljski objekti koji budu primamlji vija ponuda.

Najveći izazov nam je tehnika, zahtjevan i težak posao. Imamo ‘kostur’ stalnih studenata, ali dosta mladih ljudi iznenadi što je zapravo obuhvat posla tehnike – spominje se Doris i onog klavira na Lovrjencu, koji je postao svojevrsni simbol težine rada tehničke službe Igara. Nekad je stude nata bilo puno više, a sad se snađu, ponekad angažiraju i privatne tvrtke za ispomoć. Sve je manje, ne moraju to niti izgovoriti, studenata kojima je dovoljna ‘plaća’ svjedočiti Ekvinociju, Radionici za šetanje, pričanje i izmi šljanje ili pak veličanstvenom Pogo reliću. Također, budući da se Doris Lepeš Matić bavi i rješavanjem prijave rada izvođača, ističe kako je jako nez godno tijekom festivala raditi na tom segmentu.

Zakon o strancima je neprovediv u određenim dijelovima. Primjerice, traži se previše osobnih podataka, a realno izvođač je u Dubrovniku tek, naprimjer 24 sata. Ili ima nastup od svega neko liko ura, a prolazi proceduru kao svi ostali stranci. Mada, moram pohvaliti gospođe koje rade u Uredu za strance. Svaka čast – ističe dalje, neprestano odgovarajući na pozive, mailove...

‘I najteže dvije bile su zapravo dobre godine’

Iduća posta je istinski veseljak Igara, čovjek koji s jednakim žarom radi 21

Uvijek nasmijane dje vojke u press uredu

Marko Mijatović i Maroje Kurajica

godinu, od kako će reći ‘klinca koji se javio Lini da bi radio’, do voditelja prodaje – Maro Milković. Presretan je, ističe, što su se vratili u stopostotni kapacitet rada.

Nakon dvije godine korone sve ide po planu, i odlično je krenulo. Pokre nuli smo prodaju 1. lipnja, 1. srpnja startamo u punom radnom vremenu... Napokon, nakon dvije godine korone dolazimo u stopostotnom kapaci tetu što me iznimno veseli – bit će i domaćih i stranih posjetitelja, idemo po planu – presretan je Maro. Mada, i najteže dvije za Igre su bile – zapravo dobre godine, ističe.

Salzburg, svi europski festivali su se otkazali, a mi smo u veljači 2020. pustili prodaju kao da je sve nor malno, odjednom – lockdown. Do 15. lipnja smo vraćali novce i doslovno sam u 15 dana pripremio takozvana ‘COVID’ gledališta, odnosno na 30 posto kapaciteta i 10. srpnja bili smo spremni. Prošle, 2021. godine išli smo na 70 posto kapaciteta i napokon se ove godine. Nije bilo lako, ali uspjeli smo izvući izvući program, kao jedan od rijetkih festivala, kroz pandemij ske godine. Drago mi je da se, tije kom cijelog tog razdoblja, nitko od

Kristina Đapić, Bar bara Bušlje, Dolores Mirković, Ivana Hladilo, Katija Kre čak Jarović, Marko Mijatović

posjetitelja i djelatnika Igara nije zara zio – napominje.

U letu je Lina Njirić, voditeljica Ureda ravnateljice i intendanta, a za ovu festivalsku sezonu i opunomoće nica ravnateljice zadužena za cjelo kupnu organizaciju i realizaciju Igara. Jutro za nju je već dobrano radno pa između dva sastanka kratko će i kroz smijeh: ‘Nemoj mene! Sve je ok, spre mni smo!’. Tko god je imalo upućen u Igre ili ju pozna, zna da je ta rečenica sasvim dovoljna.

Bez obzira na pandemiju program ski su protekla dva festivala stvarno bili jaki. No, što se tiče ovog ureda, ali i svih ostalih ureda u Palači, bez obzira na veličinu programa, rad iza njega je jednako velik – napominje. U Festival skoj palači priprema se cijeli niz pro grama, spomenut još na početku ove priče.

Najveći izazov nam je tehni ka, zahtjevan i težak posao. Imamo ‘ko stur’ stalnih studenata, ali dosta mladih ljudi iznenadi što je zapravo obuhvat posla tehnike

Paula Brajević, koordinatorica dram skog dijela programa, koja će vas uvi jek nasmijana dočekati na prvom katu Festivalske palače, priprema žurno sve za sastanak pa ni nju ni nisam uspjela uhvatiti, ali je zajedno s kolegicom Nikolinom Puticom, koordinatoricom glazbenog programa, ipak izletila sa sastanaka na zajedničku fotografiju.

A za kraj ostavljam jedan sasvim poseban ured, onaj koji gasi požare, smiriva dreku, nedjeljom uvečer traži ‘to i to’ (i nađe, jer treba za predstavu), onaj koji je na direktnom udaru – press ured Igara.

Tu smo Barbara Bušlje, Kristina Đapić, Ivana Hladilo, Dolores Mirković, moje četiri studentice i ja – priča Katija Krečak Jarović dok pokazuje knjižice i ostali press materijal za ovo ljeto – za vizualni identitet 73. Igara pobrinuo se naš dizajner Zoran Đukić, a za tekstu alnu pripremu svih materijala, objave za medije i društvene mreže te za sve ostalo što nekom padne na pamet da bi press ured mogao odraditi – moje četiri mušketirice su tu. Kako ljudima, novi narima, voditeljima, tako i glumcima, redateljima, kostimografima... Na pitanje bude li (filmskih) scena i ‘diva momenata’, Katija kroz smijeh odgo vara: ‘Ne bi vjerovala, ali moje iskustvo je takvo da što je netko veći umjetnik, to je prizemniji!’ Program je ovaj press ured iznio izvrsno komunicirajuću i u pandemijskom razdoblju, koje je za svakog PR-ovca bilo – itekako krizno.

Dubrovačke ljetne igre su javna ustanova u kulturi Grada Dubrovnika, što nas čini produkcijskim partnerom za sve. Primjerice, u jeku priprema Igara imamo sastanke za Dubrovački zimski festival i raznorazne aktiv nosti kao dio provedbe EU projekta ‘#Synergy’ na kojima sudjelujemo kao partner projekta, a tu je i cjelogodiš nji program u Kabogi... Igre ne staju, uopće. Ta vremena, ako su i nekad postojala, su prošla – naglašava Katija, koja nam je istaknula i produkcijski najteže programe ovogodišnjih Igara.

Definitivno velika glazbena imena čij ije dolazak produkcijski iznimno zahtjevan, ali o tome bi vam mogla više pričati moja kolegica Nikolina Putica, koordinatorica glazbenog programa, koja sve svoje programe već godi nama s osmijehom na licu, bez obzira na izazove, uspješno vodi – naglasit će Katija. Naravno, postoje i mnogi drugi programi koji nisu jednostavni, ali zato u Igrama radi cijeli tim. Kako smo već istaknuli, njih tek 13 u kući, a 27 ukupno.

Stoga, umjesto ‘odjavnih’ riječi, spo menimo i sve one koje nismo ‘uhvatili’ u reportaži. Oni su Nataša Šošić, Dijana Kuzmić, Ana Brailo Karužić, Ana Lju bičić, Robert Kisić, Senad Čobić Đeki, Arslan Kiko Čobić, Tomislav Glegj, Nedjeljko Špikula, Pero Ćorić, Aida Ćosić, te one koji su duže odsutni –Ivana Medo Bogdanović, Karla Labaš, Francesca Tevšić i tete Anka Labaš koja odlazi u mirovinu.

‘Sve ono što vidiš da se događa po Gradu, sve smo ti to mi. Igre.’ Zaista jest tako!

Vinko Dubović, Doris Lepeš-Matić, Mira Kulaš, Maro Milković

Grad Dubrovnik

NA LAPADSKOJ OBALI

Završeno pobijanje pilota, kreće proizvodnja elemenata obalnog zida

n a G radiliš tu l ap adske obale u petak, 24. lipnja u cijelosti je zavr šen posao pobijana pilota i to beto niranjem posljednjeg, 131. pilota. Uz izgradnju i postavljanje obalnog zida, upravo je pobijanje pilota od betona i armaturnog čelika najzahtjevniji dio investicije u cijelosti financi rane europskim i nacionalnim sred stvima. Početkom idućeg tjedna zapo čet će nova faza radova – proizvodnja segmenata obalnog zida na privreme nom gradilišnog pogonu ispred Kaz beka. U međuvremenu, tijekom ovog tjedna, a uvažavajući kretanja na trži štu čelika, očekuje se isporuka arma ture potrebne za proizvodnju navede nih elemenata obalnog zida. Početak

ugradnje tako proizvedenih armirno betonskih segmenata zida, ukoliko ne bude nepredviđenih zastoja u ispo ruci materijala, planiran je u drugoj polovici srpnja. Kapitalna investicija rekonstrukcije i proširenja Lapadske obale vrijedna 70 milijuna kuna naj veći je cestovni infrastrukturni projekt u užem centru grada još od izgradnje ‘bulevara’ u Lapadu. Izmijenit će se regulacija prometa iz jednosmjerne ulice u dvosmjernu, izgradit će se nova obalna konstrukcija, komunalna infrastruktura, šetnica sa zelenilom i biciklističkom stazom, povećat će se razina sigurnosti prometa i kvaliteta javnog gradskog prijevoza te rastere titi postojeći dominantni pravci.

Grad dubrovnik proveo je radove na izgradnji i uređenju nogostupa za potrebe novog pješačkog prijelaza sa semaforima na državnoj cesti na Nun cijati istočno od postojećeg ulaza u

Označavanje pješačkog pri jelaza i ugradnju semafora te druge odgovarajuće opreme izvest će Hrvatske ceste. Grad Dubrovnik financirao je pro metni elaborat, ishodio sve potrebne suglasnosti te proveo građevinske radove.

naselje. Izgrađen je nogostup, potporni zid i izvedena prilagodba skalina s južne strane državne ceste D8 te je izgrađen nogostup na sjevernoj strani ceste – od budućeg semaforiziranog pješačkog pri jelaza do postojećeg autobusnog stajali šta. Ukupno je izvedeno oko 50 metara nogostupa, a vrijednost izvedenih radova iznosi 130 tisuća kuna s pdv-om. Navedenom investicijom riješit će dugo godišnji problem stanovnika Nuncijate koji nisu imali adekvatno označen prije laz preko ceste koja prolazi rubnim dije lom naselja i koja je pod upravljanjem Hrvatskih cesta.

Zavod Z a obnovu d ubrovnika proveo je konzervatorskorestauratorske radove na obnovi baroknog portala Glavne straže na trgu Luža. Radove vrijedne 172.675,00 kuna izvela je tvrtka Kvinar iz Podstrane, a temeljem projekta konzer vatora-restauratora Điva Dražića i uz prethodno odobre nje Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Restauratorski radovi trajali su od 2. svibnja do 15. lipnja, a obuhvatili su repozicioniranje kvadratnog kapitela sjevernog stupa, ukla njanje svih zaostalih metalnih elemenata, injektiranje puko tina, čišćenje površina prekrivenih crnom korom, ispiranje svih površina kamenih elemenata, rekonstrukciju manjih nedostataka, završno fugiranje i čišćenje od korozije, a izvr šeni su i radovi izmjene oštećenih ploča popločenja.

Izgrađen nogostup uz budući semaforizirani pješački prijelaz na Nuncijati

Obnovljen barokni portal Glavne straže

Unatoč manjim zastojima uzrokovanih nepredvidlji vim kretanjima na tržištima materijala dinamika izvo đenja radova na projektu Lapadske obale nije ugrožena.

A za muo na

Piplićima je nadležan...?

Nakon što je do nas stigao apel čitatelja o lošem stanju u kojem se ovaj muo nalazio, uputili smo upit Gradu Dubrovniku oko moguće sanacije. Na to su nas usmeno uputili na Dubrovačkoneretvansku županiju, koja je pak odgovorila kako je ipak riječ o nadležnosti Grada

Željezni muo na kupalištu Piplić nalazi se već 11 godina

Samo četiri dana nakon što je DuList objavio apel jednog našeg sugrađanina oko katastrofalnog sta nja mula na Piplićima – on je uklonjen! Tim je spriječena moguća tragedija, no još uvijek ne znamo je li to uklanjanje zapravo rješavanje problema ili će se isti vratiti. Ne znamo doduše niti tko ga je uklonio jer smo ponovno naišli na situaciju prebacivanja loptice oko nad ležnosti. Naime, nakon što je do nas stigao apel čitatelja o lošem stanju u kojem se ovaj muo nalazio, uputili smo upit Gradu Dubrovniku oko moguće sanacije. Na to su nas usmeno uputili na Dubrovačko-neretvansku županiju tvrdeći kako muo na Piplićima nije u nadležnosti Grada. Ali...

Vezano za Vaš upit o mulu na Piplićima, riječ je o području koje nije u koncesiji. Navedeno područje je pomorsko dobro u općoj upotrebi te je u nadležnosti jedinice lokalne samo uprave, to jest Grada Dubrovnika –odgovor je kojega smo pak dobili od

NEMAJU SVI OBVEZU DVOJNIH CIJENA Kao priprema za uvođenje eura od 1. siječnja 2023., početkom rujna cijene će se iskazivati dvojno – i u kunama i u eurima. No, postoje i izuzetci među kojima su između ostalih, piše N1, tržnice, kiosci, taksiji i benzinske postaje.

Dubrovačko-neretvanske županije.

I dok se prebacuju loptice, netko je muo ipak uklonio.

Inače, naš čitatelj upozorio je prošlog tjedna kako mul od osam stupova na Piplićima pridržava samo jedan, koji svu konstrukciju drži na suhom.

– Ovaj sada mali problem može postati i veći problem sa smrtnom ishodom. Znajući da je mul na Pipli ćima svojevrsno podsjećanje na ratne dane i rad ONB u Domovinskom ratu potrebno ga je adekvatno sanirati –mišljenja je bio naš čitatelj, koji nam je poslao i pripadajuće fotografije.

Inače, željezni muo s drvenim pod nicama na kupalištu Piplić nalazi se već 11 godina, a kako doznajemo od Igora Legaza, inspektori Lučke kapeta nije Dubrovnik su 2011. godine utvrdili da je gradnja tog mula bila nezakonita, pa su tablom zabranili pristajanje.

Plovput kod Molunta postavio treću meteooceanografsku plutaču

Plutača naziva ‘Molunat’ postavljena je na južnom dijelu Jadrana, oko 4.5 Nm od obale istoimenog naselja u Općini Konavle

Rad O vi se Nastavljaju pla N i R a N im hodogramom pa je Plovput pro teklog četvrtka uspješno postavio i treću od pet meteorološko-oceano grafskih plutača. Plutača naziva ‘Molu nat’ postavljena je na južnom dijelu Jadrana, oko 4.5 N m od obale istoime nog naselja u Općini Konavle. Sidreni blokovi ukupne mase 30 tona postav ljeni su u pjeskoviti mulj na dubinu od 154 metra, javljaju iz Plovputa Split na društvenim mrežama. Tehnologija kontroliranog polaganja sidrenih blo kova razvijena je od strane inženjera Plovputa, posebno za ovaj projekt, čime je omogućeno precizno određi vanje pozicije kod polaganja dvodi jelnih sidrenih blokova. Navedeno rezultira iznimnom preciznošću, pa su blokovi za sidrenje plutače Molu nat postavljeni s preciznošću od 3 m, što je iznimno velika točnost ukoliko se uzme površina od oko 2500 km2, kojom je opisano područje do granice

Sidreni

ukupne

tona

unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske na tom području. Plovput je posebno ponosan na izvršene radove i razvijenu tehnologiju, obzirom da u Hrvatskoj ne postoji izvođač koji je u mogućnosti izvršiti precizno polaganje blokova na ovako velikim dubinama, a i na području cijele jugoistočne Europe samo je nekoliko izvođača koje su to u mogućnosti. Važno je ponoviti i da je projekt, osim što doprinosi podiza nju razine sigurnosti plovidbe, ujedno strateški projekt Republike Hrvatske u području meteorologije, kojeg provodi Državni hidro-meteorološki zavod, a svrha istog je uspostava suvremenog i kvalitetnog sustava automatskih pri zemnih meteoroloških postaja, ocea nografskih plutača i daljinskih sustava mjerenja atmosfere, kako bi se osigu rao sljediv, reprezentativan, visoko kvalitetan, pouzdan i pravovremen podatak o stanju atmosfere i mora na čitavom području Republike Hrvatske.

BEZGOTOVINSKA

Foto Facebook/Plovput

Split

Županija

Gdje je more dobro, a gdje zadovoljavajuće?

Vijećnici rebalansirali proračun, dali jamstvo za kredit

Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije obavio je treće redovno ispitivanje mora na 121 plaži u razdoblju od 13. do 26. lipnja 2022. godine

ŽUPANIJA Prema Programu utvr đivanja kakvoće mora na morskim plažama Dubrovačko-neretvanske županije za 2022. godinu, Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvan ske županije obavio je treće redovno ispitivanje mora na 121 plaži u razdo blju od 13. do 26. lipnja 2022. godine. Uzorci mora na svih 121 plaža odgo varali su uvjetima Uredbe o kakvoći mora za kupanje (nn 73/08). More je na 117 plaža ocijenjeno kao more izvr sne kakvoće, a na dvije plaže dobrom ocjenom – Ploče, Portina – Baćina i Korčula, Sv. Nikola. Na plažama Hotel Park na Korčuli i Trstenik na Pelješcu more je ocijenjeno kao zadovoljavajuće. Detaljniji podaci dostupni su javnosti na web stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije

Uzorci mora na svih 121 plaža odgovarali su uvjetima Uredbe o kakvoći mora za kupanje

Na sjednici Županijske skupštine vijećnici su ponovno postavili pitanje o gradnji Zračne luke u Trebinju

ŽUPANIJA Deveta sje D nica Žu Panij ske skupštine Dubrovačko-neretvan ske održana je proteklog ponedjeljka. U Skupštinu je umjesto HDZ -ovog vijeć nika Blaža Peza ušao Frano Vlašić, predsjednik Općinskog odbora HDZ -a u Stonu. Blaž Pezo je, podsjetimo, svoj mandat morao staviti u mirovanje zbog nespojivosti dužnosti vijećnika i ravnatelja Lučke uprave, a sukladno novom Zakonu o sprječavanju sukoba interesa. Vijećnička pitanja otvorio je Ante Šeparović s tri pitanja županu. Zanimalo ga je što za projekt Centra

za gospodarenje otpadom znači to što je Državna komisija poništila odluku o odabiru izvođača radova. Župan Nikola Dobroslavić odgovorio mu je kako je odabran izvođač radova, tvrtka koja je imala najnižu ponudu.

Državna komisija je vratila na ponovno odlučivanje Agenciji za gos podarenje otpadom i sad je na struč noj službi koja radi postupak javne nabave, a radi se o vanjskoj tvrtki, da ili ostane pri svojim procjenama ili da promjene procjenu. Tada će postupak ići dalje. To doista udaljuje za mjesec

TRAŽI SE RAVNATELJ Upravno vijeće javne ustanove Regionalne razvojne agencije DUNEA raspisalo je natječaj za izbor ravnatelja/ice na mandat od četiri godine. Natječaj je raspisan 24. lipnja, a prijave se podnose do osam dana od dana objave u Narodnim novinama.

rebalansirali

TUŠ -u kredit

U Skupštinu je umjesto HDZovog vijećnika Blaža Peza ušao Frano Vlašić, predsjednik Općinskog odbora HDZ-a u Stonu

i nešto dana daljnje postupke, među tim, postupak javne nabave je civiliza cijsko i demokratsko psotignuće i ne možemo na to prigovarati – rekao je župan.

Na sjednici Županijske skupštine vijećnici su ponovno postavili pita nje o gradnji Zračne luke u Trebinju. Župan Nikola Dobroslavić komentirao je kako je to po njemu i Deklaraciji koju je Skupština donijela, velika ugroza za Županiju. Dodao je da je Ministarstvo uputilo prigovor na dokumente koje su dobili iz BiH s primjedbama koje su iznijeli. Tu je ‘zaiskrilo’ između vijećnika Marka Giljače (Srđ je grad) i župana Dobroslavića.

Župane, zašto obmanjujete jav nost? Prema našim informacijama iz Ministarstva zaštite okoliša, sve je već dogovoreno između Hrvatske i Bosne i Hercegovine po pitanju gradnje Zračne luke Trebinje. Radimo trgovinu – izvor Omble za sliv Une. Vi ste, župane, ugroza za našu županiju – rekao je Giljača.

Župan mu je odgovorio kako je već 13 godina na čelu županije te da mu ne može reći da ikoga obmanjuje.

Mi smo crta obrane, HDZ ove župa nije. Sve što smo uradili, uradili smo po zakonu. Ja nikad ne petljam i ne lažem – poručio je župan.

Sve što smo uradili, uradili smo po zakonu. Ja nikad ne petljam i ne lažem – poručio je župan

Županijski vijećnici odobrili su i jamstvo Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik za kreditno zaduženje kod Privredne banke d. d. u iznosu od 15 milijuna kuna za provedbu EU pro jekta Regionalni centar kompetentno sti u sektoru turizam i ugostiteljstvo Dubrovnik, a rebalansiran je i prora čun na 1,1 milijardu kuna.

OGLAS

za prodaju rabljenih vozila po načelu ‘viđeno – kupljeno’

I. PREDMET PRODAJE

Vodovod Dubrovnik d.o.o. nudi na prodaju sljedeća vozila:

ii. PREGLED VOZiLA

Ponuđena vozila mogu se pregledati u razdoblju od 30.6.2022. do 7.7.2022 između 8 i 11 sati po prethodnoj najavi putem telefona: 099/385–9577 (Ilko Bender)

iii. UVJETi PRODAJE

Početna cijena navedena je za svako pojedinačno vozilo u tablici pod I.

Prodaja se obavlja po načelu ’ viđeno – kupljeno ’ što isključuje sve naknadne prigovore kupca.

Prodaja rabljenih vozila obaviti će se prikupljanjem pisanih ponuda koje osim ponuđene cijene i kontakt podataka (telefon, e-mail i adresa) moraju sadržavati: 1) za fizičke osobe – preslik osobne iskaznice ponuditelja; 2) za pravne osobe – preslik rješenja o upisu u sudski registar, preslik osobne iskaznice osobe ovlaštene za zastupanje.

Ponude je potrebno dostaviti najkasnije do dana 11.7.2022. u 10 sati, pisanim putem na adresu Vladimira Nazora 19, Dubrovnik. Na omotnici označiti ‘ponuda za rabljena vozila- ne otvarati’.

Pored ugovorene cijene kupac snosi i sve ostale zavisne troškove, uključujući troškove ovjere, poreze i davanja na vozilo. Prodavatelj nije odgovoran ponuditeljima za eventualne troškove vezane uz sudjelovanje na natječaju. Ponuditelji ne mogu ponuditi nižu cijenu od početne. Vodovod Dubrovnik d.o.o. zaključit će ugovor o kupoprodaji vozila s onim ponuditeljem koji je ponudio najvišu cijenu. Ako dva ili više ponuditelja ponude istu cijenu, povoljnijom ponudom smatrat će se ona koja je ranije zaprimljena. Odabrani ponuditelj je obvezan zaključiti ugovor o kupoprodaji i uplatiti ponuđenu cijenu najkasnije u roku od osam dana od dana dostave obavijesti o prihvaćanju ponude. Ukoliko odabrani ponuditelj ne uplati ponuđenu cijenu u predviđenom roku, smatrat će se da je odustao od kupnje te će se vozilo ponuditi sljedećem najpovoljnijem ponuditelju.

Otvaranje i ocjenu ponuda obavit će imenovano Povjerenstvo dana 11.7.2022. u 11 sati na adresi Vladimira Nazora 19, 20000 Dubrovnik.

Otvaranje ponuda nije javno. Prodavatelj zadržava pravo odustati od izbora ponuditelja i prodaje predmeta oglasa bez posebnog obrazloženja.

Nikica i Ivo Falkoni proslavili zlatni pir

Vjenčali su se 24. lipnja 1972., a godinu dana nakon, sudbonosno ‘da’ izrekli su i u crkvi sv. An drije. Posebno je zanimljivo što su objed, na svoj poseban dan prije pola stoljeća, imali u Vili Čingrija

Ako nema ljubavi, brak ne može uspjeti. Nakon toga, izrazito je bitno imati povjerenje jedno u drugo. Često puta se dolazi u situacije kad se nešto može krivo shvatiti. No, ako čovjek ima povjerenja u partnera, ne može se ništa zlo dogoditi. Bitna je iskrenost, kao i poštovanje

Život piše predivne ljubavne priče, a jedna od njih je ona gospođe Nikice i gospara Iva Falkonija. Simpati čan i nerazdvojan bračni par proslavio je zlatni pir na sv. Ivana, na isti dan kad su prije pedeset godina izrekli sudbo nosno ‘da’.

Gospođa Nikica (rođ. Vezilić Nova ković) (74) rođena je u Čilipima, a gos par Ivo (72) rodom je iz Dubrovnika. Njihov prvi susret bio je u njenom rodnom mjestu, na blagdan sv. Antuna

– 13. lipnja 1968. godine. S osmijehom na licu prisjećaju se tog dana. Te godine se potrefilo da se istog dana slavio blagdan Tijelova, odno sno Korosante. Tu je večer bila zabava u Zadružnom domu, na kojoj smo se i upoznali. Sjećam se da su me brojni dolazili pitati za ples, ali ja nisam htjela. Vidjela sam da bi on, kako god bi netko došao do mene, slagao šibicu po šibicu. Meni je to bilo simpatično. Onda se on odlučio pozvati me na ples.

Ja sam pristala. Naš ples traje do dan danas – govori nam gospođa Nikica kroz smijeh. Gospar Ivo ističe kako ju je vidio već prije te zabave.

Odmah mi je ‘zapela za oko’. Rekao sam te večeri društvu: ‘Da se nitko nije usudio zaplesati s njome’. Zaplesali smo na pjesmu ‘Delilah’ Tom Jonesa. Volimo ga poslušati i danas – rekao je gospar Ivo koji je, nakon upoznavanja, išao na odsluženje vojnog roka. Nije ga bilo godinu i pol dana.

Cijelo to vrijeme, ona je mene čekala. Nije ni izlazila nigdje! Za mene je to bio jedan poseban znak. Nikad to neću zaboraviti – govori nam. Gospođa Nikica nije propustila svaku moguć nost za razgovor sa svojim Ivom preko telefona.

Išla sam kod njegove rodice, moje prijateljice, kako bismo se mogli čuti

Piše Maria Prkut Foto DuList / Privatna arhiva

preko telefona. On bi mi rekao kad će me nazvati. To je bilo svako dese tak dana. Isto tako, jedno drugom smo pisali redovno. Bila su to pisma u obliku dnevnika – prisjeća se gospođa Nikica.

Najveća želja

Vjenčali su se 24. lipnja 1972., a godinu dana nakon, sudbonosno ‘da’ izre kli su i u crkvi sv. Andrije. Posebno je zanimljivo što su objed, na svoj pose ban dan prije pola stoljeća, imali u Vili Čingrija.

Vila Čingrija je u to vrijeme radila kao restoran. Sjećam se krasnih vrtova, na više etaža. Bio je oblačan dan, nismo znali hoćemo li imati objed unutra ili vanka. Malo su se bili prepali organizatori i konobari. Ipak, na kraju smo uspjeli imati objed na otvorenom. Bilo je divno! Nije bila velika svadba, ali održala se u divnom ambijentu i uz bliske ljude, njih 20-ak – rekao je gos par Ivo. Tog istog dana, u predvečerje, sjeli su u auto i otišli do Podgore na bračno putovanje.

Imali smo rez ervaciju u hotelu Aurora. Bio je to novi, tek izgrađen hotel. No, mi smo zabunom stigli u drugi hotel, Minerva, a koji je bio u sklopu iste hotelske kuće. Rekli su nam: ‘To nije nikakav problem, vi ste naši gosti. Ništa se ne brinite’. I pružili su nam predivno razdoblje – prisje ćaju se. Dvije godine nakon vjenčanja

Odmah mi je ‘zapela za oko’. Rekao sam te večeri društvu: ‘Da se nitko nije usudio zaplesati s njo me’. Zaplesali smo na pjesmu ‘Delilah’ Tom Jonesa. Volimo ga poslušati i danas – Ivo Falkoni

dobili su kćer Dubravku. Imaju, kako kažu, troje krasnih unuka – Nikol, Iva i Klaru. Posebno su sretni jer su nedavno dobili i praunuku – Noru!

Sad smo pranone i pranono. To nam je najveća želja bila, da doživimo praunuče!

Radni vijek

Inače, prvo zaposlenje gospođe Nikice bilo je u knjigovodstvenom odjelu u bol nici. Nakon toga je prešla raditi u Hotel sko Dubrovnik, također u knjigovodstvo. Poslije je otvorila vlastiti butik u mami noj obiteljskoj kući, a u kojem je radila sve do Domovinskog rata. Nedugo nakon, pošla je u mirovinu. ‘Mislim da nisam falila’, dodala je. Gospar Ivo nam priča kako je svoje prvo zaposlenje imao u Srđa (poslije Dubrovkinja).

Tu sam dosta dugo ostao. Skoro 30 godina sam djelovao u automo bilskoj branši. Bili smo zastupnici za Volkswagena pa poslije i za Fiata. Kasnije sam radio na rukovodećim pozicijama u centru Mercante i Pema. Gdje god sam radio bilo mi je zabavno i interesantno. Nakon toga sam pošao u mirovinu – s mirom – rekao je

gospar Ivo.

Na prvom mjestu – ljubav Sada svoje vrijeme, u mirovini, provode s unucima koji ih često posjećuju u obi teljskoj kući, ali i praunukom. Također, puno truda ulažu i u održavanje đar dina. Moramo priznati da je jedan od ljepših u Gradu. Isto tako, bave se i turiz mom! U svakom slučaju, u njih nema ‘praznog hoda’.

Sve skupa, nije nam dosadno. Aktivni smo i ne odmaramo puno – reći će kroz smijeh.

Kad smo ih pitali koji je ‘recept’ za dugovječan brak, istaknuli su kako je na prvom mjestu – ljubav.

Ako nema ljubavi, brak ne može uspjeti. Nakon toga, izrazito je bitno imati povjerenje jedno u drugo. Često se dolazi u situacije kad se nešto može krivo shvatiti. No, ako čovjek ima povje renja u partnera, ne može se ništa zlo dogoditi. Bitna je iskrenost, kao i pošto vanje – naglasili su. Potrebno je, kako kažu kroz smijeh, nekad i ‘pregristi jezik’. Sve su to načela kojih su se držali tijekom ovih pola stoljeća. I drže ih se i danas!

Dubrovčani izvan Grada

Voljela bih sklopiti ljepotu Dubrovnika, njegovo more i ljude sa svim mogućnostima koje Zagreb pruža!

U Zagrebu sam od 2000., kada sam došla na fakultet. Nisam nikoga znala, cijelo moje društvo ostalo je u Dubrovniku, ali Zagreb me lijepo primio, bilo je puno zanimljivih ljudi u mojoj generaciji na fakultetu, danas su brojni od njih ključni ljudi u najjačim hrvatskim medijima, a dio ih je u potpuno drugačijim profesijama

Razgovarala Mia Njavro Banić Foto Tea Romić/arhiva

Imali smo divno djetinjstvo, odrastali smo u slijepoj ulici kojom smo mogli mirno trčati, igralo se nekoliko gene racija zajedno, izmišljalo nove igre koje smo prilagođavali našem odrastanju, a navečer bi nas mame pozivale s prozora

Rođena u Dub Rovniku g D je sam završila Lapadsku osnovnu školu i srednju Turističku školu jer su me zanimali strani jezici. Oduvijek sam voljela čitati i pisati, a u ratu sam shva tila važnost vijesti, informacija. Sjedili bi u skloništu, djeca bi se igrala, odrasli brinuli, svatko u svojim mislima, ali na puni sat svi bi se okupili oko malenog tranzistora da čuju vijesti. Mislim da sam tad, s 10 godina, odlučila da želim biti novinarka, već u osnovnoj sam pisala dosta, u srednjoj sam uz pomoć ravnatelja i razrednice pokrenula škol ske novine koje su postojale godinama nakon mog odlaska, ne znam postoje li još. Kroz školsku praksu sam učila o turizmu i radu u hotelima, a pored toga sam išla na praksu i u Dubrovač kom listu, kako bih se prije fakulteta uvjerila da je to posao za mene. Kolege su me lijepo primile, upoznale me s pravim novinarstvom i pomogle mi s prvim tekstovima, nakon čega sam bila sigurna da želim upisati novinar stvo na Fakultetu političkih znanosti u

DUBROVČANI IZVAN GRADA Iz tjedna u tjedan donosimo priče i razgovore s našim sugrađanima koji su poslom, iz ljubavi ili zbog znatiželje, privremeno, a neki malo stalnije,

odlučili Dubrovnik zamijeniti drugim gradom ili državom. Oni poznati, a i nešto manje poznati široj javnosti, naći će se u našoj rubrici i podijeliti svoj životni put.

sam odrastala, područje igre se proši rilo i na Poštu i Uvalu Lapad koju sam uvijek zvala svojim drugim dnevnim boravkom i koja će zauvijek biti moje najdraže mjesto.

Zagrebu i pisati za neke od novina, jer me televizija i radio nisu toliko zani mali. Pisala sam i za razne časopise za mlade koji su u to vrijeme izlazili u gradu, za neke sam nastavila slati tekstove i kad sam preselila u Zagreb – priča nam za ovaj broj našeg tjednika poznata dubrovačka novinarka Tea Romić, koja se nakon dugo vremena odlučila ‘preseliti’ u PR vode. Budući da Tea prati našu rubriku ‘Dubrovčani izvan Grada’, spremno je pristala biti –dio nje!

Gdje ste proveli Vaše djetinjstvo?

U Ulici Kneza Domagoja u Lapadu, Giman, rekla bi moja mama ulica s najljepšim pogledom – na most, luku, marinu, Orsan i Gruž. Redovito mi šalje fotografije novih kruzera, jahti ili lijepih zalazaka sunca… Imali smo divno djetinjstvo, odrastali smo u slije poj ulici kojom smo mogli mirno trčati, igralo se nekoliko generacija zajedno, izmišljalo nove igre koje smo prilago đavali našem odrastanju, a navečer bi nas mame pozivale s prozora na spava nje nakon čega bi uslijedilo pregovara nje da ostanemo malo duže jer i ostali ostaju. Uz nas je Hotel Lapad pa smo se igrali s gostima i kupali na bazenu – što osoblju nije bilo baš drago. Kako

S Domagojem Hajdukovićem

Kad ste se zaputili u Zagreb? Koji je bio Vaš prvi posao u metropoli? U Zagrebu sam od 2000., kada sam došla na fakultet. Nisam nikoga znala, cijelo moje društvo ostalo je u Dubrov niku, ali Zagreb me lijepo primio, bilo je puno zanimljivih ljudi u mojoj gene raciji na fakultetu, danas su brojni od njih ključni ljudi u najjačim hrvatskim medijima, a dio ih je u potpuno dru gačijim profesijama. Tijekom fakul teta sam povremeno pisala za razne turističke magazine. Moj prvi pravi posao, barem ga ja tako doživljavam iako sam do tad radila razne poslove, bio je u Večernjem listu u kojem sam provela 17 godina. Došla sam na praksu preko fakulteta nakon koje su mi ponu dili posao i tamo sam naučila sve što treba znati o novinarstvu. Počela sam u gradskoj rubrici koja je najbolja novi narska škola, ali i životna jer se nau čite snalaziti u najrazličitijim situaci jama za koje ste rijetko pripremljeni. Jedno vrijeme je zagrebačka rubrika u Večernjem listu imala po 18 stranica i trebalo je to svaki dan popuniti kva litetnim sadržajem. Nakon toga pre lazim u gospodarsku rubriku taman malo prije početka gospodarske krize,

S Berniem Ecclestoneom

kad je sav fokus bio na gospodarskim temama. Nakon nekoliko godina u gos podarstvu prelazim u političku redak ciju gdje sam provela najviše vremena i koju sam najviše voljela. Pratila sam političke stranke, Vladu i Sabor u koji sam svakodnevno išla ‘na posao’ dese tak godina i dočekala i otpratila neko liko saborskih saziva. Dnevno, i još k tome političko novinarstvo, zna biti prilično stresno, ali ja sam uživala u tom adrenalinu. Na fakultetu sam zavoljela politiku, koja je izrazito važna jer nam kreira živote, ali moram pri znati da je danas malo manje volim jer je toliko dugo gledam izbliza.

Draga Tea, ‘switch’ između novi narstva i PR-a naizgled djeluje jednostavno, no znamo da nije tako. Možete li se vratiti u trenutak kada se dogodio upravo taj prijelaz?

Za mene to nije bila ni malo jedno stavna odluka. Dnevna politika me iscrpila, imala sam dojam da se stalno vrtim u krug, jer zapravo tako i jest, stalno se isti zakoni nadopunjuju ili izmjenjuju, i tako se stalno vraćamo na iste rasprave, možda su samo stra nački predstavnici koji ih vode druga čiji. Paralelno, Internet je u potpuno sti promijenio novinarstvo, rokovi više nisu jednom ili dva puta dnevno kad se tiska novina, nego su rokovi stalno, pogotovo u Saboru gdje se uz saborske rasprave, sjednice odbora, okrugle sto love, konferencije za medije prikuplja i na desetke izjava zastupnika o svemu i svačemu svaki dan.

Sve postaje puno površnije kako bi se stigla ta utrka s vremenom, vjeru jem da je to tema koja danas optere ćuje većinu urednika. Kako u ovom brzom vremenu zadržati kvalitetu i

DANAŠNJE RADNO MJESTO

Sigurno se svatko susreo s bar jednom našom porukom!

Grizli komunikacije ove godine slave desetu godišnjicu rada. U tih deset godina, s obzirom da se radi o poslu koji obuhvaća pružanje usluga svim industrijama i rješenja za sve komunikacijske kanale, naše su ideje i realizacije podržale brojne klijente. Od odnosa s javnošću, preko oglašavanja i organizacije evenata, do vođenja društve nih mreža, sigurno se svatko susreo s bar jednom našom porukom. Svakog dana je stoga nešto drugačije te zbog toga Grizli redovito okuplja nove, mlade i ambiciozne ljude koji žele ostaviti svoj trag u sve izazovnijem komu nikacijskom prostoru.

ipak javnosti ponuditi provjerene vije sti stavljene u pravi kontekst. Uglavnom, novinarstvo je postalo dru gačije od onoga u što sam se zaljubila, i shvatila sam da trebam promjenu, ali nisam bila sigurna kakvu. Godinama me moj kolega s fakulteta Tomo, danas jedan od mojih direktora, zvao da pre đem u odnose s javnošću i njegovu agenciju Grizli komunikacije. Očito su se zvijezde dobro poklopile (smijeh) taj zadnji put kad je nazvao jer sam se i sama iznenadila kad sam čula da izgo varam – može. Odradila sam zadnje predsjedničke izbore 2019. godine i otišla iz Večernjeg lista i kolega koje su mi nakon 17 godina bile kao druga obitelj. Na fakultetu sam odabrala dva smjera, tisak i odnosi s javnošću, tako da je ovaj transfer bio neki logičan nastavak karijere. I ne mislim da sam pogriješila, prijelaz mi je bio prirodan, kao da su me sve godine u novinarstvu pripremale za ovaj posao. U ove dvije i pol godine sam jako puno naučila, radila sam s klijentima iz gotovo svih grana društva i gospodarstva, kako na području Hrvatske, tako i na području naše regije. Svakodnevno imam priliku učiti o poslovanju najrazličitijih tvrtki, raditi sa zanimljivim ljudima, i zapravo stalno treba pratiti trendove, kako u mojoj industriji koja se mijenja gotovo na dnevnoj razini, tako i o industrijama svojih klijenata. Nikad nije dosadno.

Što biste okarakterizirali kao naj bolje dubrovačke PR projekte i koja je razlika između dubrovač kog i zagrebačkog pristupa PR-u i novinarstvu?

Sa saborskim izvje stiteljima i bivšim predsjednikom Sabora

Dubrovnik je jedan od naših najbolje brendiranih gradova, čime je zaslu žio svjetsku turističku slavu. Tu sva kako ima zasluge i PR i promocija, tako da turistička zajednica zasigurno zaslužuje pohvalu. Također, možemo pohvaliti projekte koji su doveli važne kongrese u Dubrovnik, a i obrazovne institucije imaju dobre aktivnosti. Što se tiče pristupa, pravila struke su svug dje jednaka i kvalitetni PR-ovci i novi nari ih poštuju svugdje. Važno je da je suradnja otvorena i produktivna – PR je samo jedan od alata koji pomaže da dobri projekti, nečiji trud i ulaganje budu viđeni, jer je danas informacija u javnosti previše da bi se vidljivost prepuštala slučaju.

Koja je najveća dubrovačka PR greška, a koji projekt je pak odra đen na svjetskoj razini?

ne samo kao turističko nego i kao gos podarsko središte koje može privlačiti kapital i ulagače.

Osobno, koji Vam je najdraži pro jekt kojeg ste radili? Vjerujem da nije lako izdvojiti ‘najdraže’. Da, nije lako. Možda su mi bile naj draže tople ljudske priče koje smo nekoć pisali u Večernjaku, prije se puno više prostora posvećivalo malom čovjeku i rješavanju njihovih problema. Građani su nas svakodnevno zvali i tra žili našu pomoć, nažalost, nismo mogli svima pomoći, ali nečije priče bismo podijelili s javnosti i jako bi lijepo bilo sutra, kad novina završi na kiosku, primati pozive čitatelja koji su nese bično nudili konkretnu pomoć. To su bile priče s opipljivim rezultatom, sretnim završetkom. U PR-u imam nekoliko projekata koje volim, ne bih nijedan posebno izdvajala jer svaki me nešto novo naučio. Volim kad s klijentima gradimo priču od početka, kada vidimo opipljive rezultate našeg rada koji pomažu našim klijentima. Iako imamo kreativce specijalizirane za oglašivačke kampanje, cijela agen cija sudjeluje u kreativnom procesu i zanimljivo je pratiti put od prve ideje do snimljene reklame, recimo.

Kada promislite, rečete ‘Dubrov nik’, koje su prve asocijacije?

Dom, obitelj, prijatelji, najljepši grad na svijetu. Odmor, more… Volim Dubrovnik, i iako sam formalno više od pola života na zagrebačkoj adresi, Dubrovnik će uvijek biti moj grad koji izgovaram kad me pitaju odakle sam. Voljela bih sklopiti Dubrovnik i Zagreb, ljepotu Dubrovnika, njegovo more i ljude sa svim mogućnostima koje Zagreb pruža. A budući da to ne ide, u Zagrebu živim kraj Jaruna da bar imam nekakvu vodu dok ne dođem do Dubrovnika.

Volim Dubrov nik, i iako sam formalno više od pola života na zagrebačkoj adresi, Dubrov nik će uvijek biti moj grad koji izgovaram kad me pitaju odakle sam

Globalni uspjeh postigli su, primjerice, projekti koji su iskoristili činjenicu da je serija Game of Thrones snimana na dubrovačkim lokacijama. Iako to možda zvuči kao lagan zadatak s obzi rom na popularnost serije, neki drugi gradovi nisu to uspjeli postići. Pod ručje u kojem se može dodatno raditi što se tiče PR-a, je snažnija komuni kacija projekata koji nisu vezani za turizam, nego za svakodnevan život u Gradu, od onih vezanih za održivost do smart tehnologija. Treba predstaviti na nacionalnoj razini startupe ili ino vacije koje se trenutačno rade Dubrov niku, pokazati da smo itekako više od turizma, odnosno od same povije sti. Trebalo bi napraviti destinacijski branding koji Dubrovnik pozicionira

Kako izgledaju Vaši dubrovački momenti, koliko često stignete doći – i je li to samo odmor ili i radni posjet svom Gradu?

Većinu godišnjeg provodim u Dubrov niku, ljeti sam uvijek tu. Bila sam za Uskrs i dolazim kroz mjesec dana opet. Voljela bih da više radimo u Dubrov niku, sad je to povremeno, pa da i zbog posla imam priliku češće dolaziti. Koristim svaku prigodu da dođem, da vidim obitelj, pogotovo nećakinju Ditu koja prebrzo raste.

Biste li se vratili za trajno..?

To je nešto o čemu uvijek potiho raz mišljam, za ‘penziju’ se sigurno vidim u Dubrovniku, a prije, tko zna, ako se karte dobro poslože.

Završen projekt ‘The Queen of Oysters’

je voditelj fLag -a Južni Jadran Mato Oberan.

Službeno je obilježen završetak projekta ‘Brendiranje Malostonske kamenice – The Queen of Oysters’

Odrađene su brojne marke tinške aktiv nosti koje su bile usmjerene na nekoliko ciljnih skupina, posebice na posjetitelje cijele županije te ugostiteljske i turističke djelatnike

Konferencijom za medije UdrUge Stonski školjkari u utorak, 28. lipnja službeno je obilježen završetak pro jekta ‘Brendiranje Malostonske kame nice – The Queen of Oysters’. U prote klom razdoblju od nešto više od godine dana, točnije od 11. veljače 2021. kada je započela provedba, odrađene su brojne marketinške aktivnosti koje su bile usmjerene na nekoliko ciljnih skupina, posebice na posjetitelje cijele županije te ugostiteljske i turističke djelatnike. Inicijator i voditelj projekta Vedran Kunica istaknuo je kako se boljom mar ketinškom vidljivosti područja i isti canjem važnosti očuvanja i održivog razvoja školjkarstva u Malostonskom zaljevu utjecalo na prepoznatljivost Malostonske kamenice kao autohtonog proizvoda koji bi trebao činiti okosnicu gastronomske ponude destinacije.

Oslanjamo se na turizam gotovo u potpunosti i želimo ga razvijati i nadograđivati, gastronomija i promo cija lokalnih autohtonih proizvoda je jedan od alata za postizanje tog cilja. Nažalost, takvih proizvoda nemamo puno ili ne radimo dovoljno, Malo stonska kamenica zasigurno je jedan od proizvoda s velikim potencijalom i zato moramo stalno raditi i razvijati ga.

Udruga već nastavlja s prijavom novih projekata, a ovim putem se kao vodi telj projekta zahvaljujem školjkarima i predsjednici udruge Mariji Radić na potpori u prijavi i realizaciji projekta, voditelju fLag -a Južni Jadran Matu Oberanu na postavljanju platforme za financiranje ovakvih projekata i na pomoći pri provedbi, te našim partne rima Obrtničkoj i Gospodarskoj komori na sudjelovanju i podršci. Također pohvale tvrtki Event Lab d.o.o. koja je profesionalno i uspješno provela veći dio aktivnosti. Nadam se nastavku ove izvrsne i uspješne suradnje sa svim nabrojanim sudionicima – rekao je.

Projekt je ostvaren sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, posredstvom fLag-a Južni Jadran.

Jedan od temeljnih ciljeva fLag a Južni Jadran jest pomoć u povlače nju sredstava iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. Izuzetno mi je drago što je Udruga Stonski školjkari vrlo aktivna s projektima i zadovoljstvo nam je pružati im podršku prilikom njihove realizacije. Čestitam im na već dva vrlo uspješna projekta, nedavno predstavljenoj monografiji i brendira nju Malostonske kamenice – naglasio

Predsjednica Udruge Stonski školj kari Marija Radić također je izrazila zadovoljstvo provedenim projektom, osobito što je stvoren izvrstan temelj za budućnost u smislu vrednovanja Malo stonske kamenice kao premium gastro nomskog proizvoda kakvim se smatra u međunarodnim okvirima, a koji može postati jedan od razloga putovanja u destinaciju. Nikolina Trojić je ispred HgK ŽK Dubrovnik naglasila kako turi zam traži lokalne mirise i okuse, što upravo čini Malostonsku kamenicu proizvodom s velikim gastronomskim i turističkim potencijalom, još uvijek nedovoljno iskorištenim. Nikola Kala fatović iz Obrtničke komore dnŽ nado vezao se da kamenice i županijska vina čine jednu gastronomsku cjelinu te se nada nastavku uspješne suradnje na ovakvim i sličnim projektima.

Bilo je iznimno ugodno surađivati s Udrugom Stonski školjkari, koja je imala jasnu viziju ovog projekta. Na neki način je bilo i lako, s obzirom da već imate vrhunski proizvod ispred sebe. Sveobuhvatnim marketinš kim pristupom koji je pokrivao mor ske, kopnene i zračne pristupe župa niji, postigli smo jako dobru vidljivost, osobito putem formata poput oglasa u zračnoj luci, billboarda, autobusa te Inflight magazina. Autoriteti dalma tinske kuhinje Hrvoje Zirojević i Marko Gajski dali su izvrsne ideje lokalnim ugostiteljima na radionicama, kako bi se Malostonska kamenica našla na što više menija i u što više različitih jela u budućnosti – naglasila je Anđela Matić iz tvrtke Event Lab.

Vrijednost projekta ‘Brendiranje Malostonske kamenice – The Queen of Oysters’ je 526.112,50 kuna s PdV-om a financiran je 100 posto iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. Nositelj projekta bila je Udruga Stonski školj kari s partnerima HgK ŽK Dubrovnik i Obrtničkom komorom dnŽ.

boje ljeta!

bivši australski nogometaš i nogometni repre zentativac. Karijeru je započeo u Australiji, gdje je poznat kao Big Dukes, a ona je startala 1993. godine u tadašnjoj ‘Croatiji’.

Šareno, slatko, sočno, a po ovim vrućinama i osvježavajuće... Sve to naj bolje opisuje ukusno ljetno voće kojim se volimo zasladiti. Grožđe, praske, smokve, jagode, borovnice, maline – za svačiji ukus po nešto. A još kad uku sno i osvježavajuće voće smiksamo za smoothije, sladolede pa i kolačiće, vje rujemo kako mu rijetko tko može odo ljeti. Ljeto je pravo vrijeme za uživanje u okusima i bojama slatkog voća.

VIDUKA NAVRATIO NA SLADOLED Velika nam je čast ugostiti legendu nogometa –pohvalili su se iz Sladoledarne Dubrovnik. A ta legenda je ni manje ni više nego Mark Viduka,

Foto Zvonimir Pandža

Ljeto je pravo vrijeme za uživanje u okusima slatkog voća

Kolumne

TJEDNE MUDROSNICE

Bolje zatvorenih očiju bdjeti nego otvorenih očiju spavati

Naša budnost odlučuje i o tome kako ćemo upravljati svojim životom jer koliko budemo spoznavali i upoznavali znakove vremena toliko će nas pratiti i životna sreća

Da… Često ne vjerujemo svojim očima, no koliko se puta dogodi da propustimo neke događaje... da zane marimo svoje reakcije u nekim situaci jama, da doslovno spavamo otvorenih očiju. Mi otvorenih očiju gledamo, no je li doista i vidimo? Pitanje je to koje osim nas pogađa i našega Gospodina. Gospodin je rekao:’... bdijte jer morate bdjeti!’. On nas je upozorio na stvari koje nam promiču pred nosom, ali njegova namjera nije bila u tome, nego nam On govori o bdjenju koje mora postojati jer zlo vreba iza svakoga ugla. Znamo kako je naš predak Adam jed nostavno ‘zaspao’ pa je zagrizao jabuku – zabranjeni plod koji je svojim slatkim okusom oholosti otkrio svu golotinju i navukao sram u njegovo i Evino srce. Moramo bdjeti jer nije važno jesu li nam oči, kao važni receptori, otvorene; važno je da bdijemo i imamo upaljene signale života. Naša budnost odlučuje i o tome kako ćemo upravljati svojim životom jer koliko budemo spoznavali i upoznavali znakove vremena toliko će nas pratiti i životna sreća. Često govorimo o znakovima vremena, a o tome nam govori i Biblija. Mnogi su se tijekom davnih vremena hvalili kako znaju prepoznavati znakove vremena, bilo da su oni označivali stvarno vri jeme bilo, pak, povijest događajâ. Svijet

Gospodin je govorio o manjkavostima ovoga života i upozoravao nas da bdijemo i da ne spavamo otvorenih očiju

je hrlio raznim idolima, bilo zlatnom teletu ili kakvoj drugoj idolatriji koja ih je zavodila. On je znao klanjati se kra ljevima, ali i ona znatna manjina znala je odabrati svojega Kralja, našega Gos podina. Gospodin je govorio o manjka vostima ovoga života i upozoravao nas da bdijemo i da ne spavamo otvorenih očiju. ‘Ne budite slijepi pokraj zdra vih očiju...’, govorio je, no mi ga nismo slušali. Kazna je stizala brzo, pogotovo u današnje vrijeme jer dok mi ‘spa vamo’, zlo bdije i vreba u obliku droga i opijata; kažnjava nas i bičuje svojim reskim zupcima, kao što je Gospodin kažnjavan pod rimskim bičem. Jed nostavnost je vrlina one manjine koja zna prepoznavati, ali to prepoznavanje nije od čovjeka, nego od duha. Često smo u Starom i Novom zavjetu vidjeli kako se čovjek sapleće kada se pouzda u ljudsku snagu, ali Bog mu navijeke priskače. Zato moramo bdjeti jer On nam je obećao Duha samo ako budemo prisutni kod dijeljenja kapî ove suzne doline. Ne smijemo biti odsutni, nego se moramo prignuti nad bunar vječne sreće, a ona je Duh Sveti darovan od samoga Boga. I zato: ‘Bolje zatvorenih očiju bdjeti nego otvorenih očiju spa vati’, jer Gospodin je ‘zapovjedio’, a na nama je da se odazovemo. Svaki je dan nova prilika.

O AUTORU Književnik Maro Jović dijete je Grada. Prvi igrokaz ‘Igra Mikrofona’ napisao je kao osnovnoškolac. Svestrani Dubrovčanin glu mio je u nekoliko predstava, objavio je mnoštvo zbirki pjesama, dramskih tekstova, a redatelj je i scenarist dva dokumentarna filma.

Kolumne

STAVI NA JAVNO

O AUTORU Rođen u Gradu, odrastao u Gradu, pomalo stari u Gradu. Nekad davno studirao u Zagrebu, rekreativno igrao mali nogomet, spavao do podne. Danas se diže rano, radi vježbe istezanja, poslije posla razvozi djecu na

Sve je drugo varka i taština

eeeejmen, eeeejmen, mučite nas, osuđujete nas i nazivate nazadnima, zatucanima, vaša je bezočnost dokaz naše nevinosti, a vaše podle prepredenosti, znajte, ne služe ni za što, naprotiv, povećavaju privlačnost naše vjere, što nas više pobijete, mi smo mnogo brojniji, krv mučenika sjeme je kršćana. tertulijan, drugo stoljeće, kao da je sada.

ovih dana posebno se molim, svetom petru i pavlu, apostolima i mučenicima, Isusovim suvremenicima, uzidanima zauvijek u temelje crkve, oduvijek osobito slavljenima.

njima u čast nosim ime, a njihov blagdan slavim svakog dvadeset i devetog šestog.

sveti petar, jedan od dvanaest apostola i prvi papa, nekad šimun, ribar iz kafarnauma, a potom stijena, na kojoj Krist Pomazanik gradi svoju crkvu, obraćenik, propovjednik, mučenik, ključar dvora nebeskih, kvo vadis domine.

štiti Crkvu, rim, papu, pekare, mesare, ribare, urare, graditelje mostova, postolare, zidare, brodograditelje, gladne. sveti pavao, teolog i mučenik, pisac poslanica u novom zavjetu, rodio se u tarzu, mučio kršćane sve do damaska. savao, savao, zašto me progoniš. zbog svjetlosti s neba, doživljava glad, žeđ i sljepoću, milošću duha svetoga, postaje pavao, maleni, korinćanima piše hvalospjev ljubavi, brodolomljuje se na mljetu. zaštitnik je pisaca, novinara, glasnogovornika, misionara, biskupa.

petar i pavao, ti jednostavni, obični ljudi iz puka, s kojima se lako poistovjetiti, doživjeli su iskustvo vjere i postali preobraćenici. različitim darovima i sposobnostima, obogatili su crkvu, jedan predstavlja njezinu hijerarhijsku snagu, a drugi učiteljsku i misionarsku. obojica su silnim žarom i ljubavlju gorjeli za Krista i tu ljubav zapečatili mučeničkom smrću. moji sveci zaštitnici, za koje me vežu,

slobodne aktivnosti, puno šeta i premalo čita, do kasnih sati bindža TV serije. Za njega kažu da je neprilagođen, namrgođen, asocijalan, a u biti je samo oženjeni, neispavani, na trenutke kreativni muškarac u krizi srednjih godina.

lijepi, mali, pomno odabrani, roditeljski pokloni iz djetinjstva, onaj osjećaj još jednog rođendana, sjećanja na djeda s mljeta, tihe mise na boninovu, topli ljetni dani, otočka legenda o iskrcavanju, večernja druženja na monti.

još jedan petar rodio se ovog datuma, u kotišini kraj makarske, od slavnog hrvatskog plemena kačića, rodoljub, duhovni velikan, uzorni svećenik, osobiti odgajatelj mladeži. za života na glasu svetosti, ubijen iz mržnje, bez ikakve krivnje, sudskog postupka (sve optužbe protiv njega napisane su nakon strijeljanja). napisao je najljepše marijanske pjesme, rajsku djevu i do nebesa nek’ se ori, a vjernički puk smatra ga krvnim svjedokom vjere. odveden po mraku, u desetura uvečer, prvo u karmen pa na daksu, bačen u jamu i ustrijeljen metkom u potiljak, u trenutku smrti pjevao je, tebe Boga hvalimo. molim te prije svega Bože svemogući, daj mi milost da ti samo mogu vazda vjerno služiti, zatim, pokloni mi dug život, pa bio pun boli, patnja i nevolja te što više darova svojih milost, kako bih mogao tisuće i milijune ljudi, izbaviti vječnog prokletstva. daj mi molim te smjerno i mučeničku smrt za to podnijeti, ali tvoja, ne moja, nek’ se vrši volja. mučenik, odgojitelj srca i uma, otac i dobrotvor, sjajni uzor pobožnosti i raznolikih krijeposti.

prisjećam se tako svake godine svih ovih slika, iz mojih mentalnih mapa i ingropanih asocijativnih kodova, kad umaram svojim umorom, iscrpljen od ljetnog radnog vremena, dizanja u šest, kupanja na prezidentu, kašnjenja na misu i roštilja na glorijetu, dok u pozadini pere hrapavi, daun taun trejn toma vejtsa. prisjećam se svetog petra i pavla, trodnevica i večernjih koncerata, dana općine i slavnih benediktinaca, mojih kapucina, isusovaca, franjevaca i dominikanaca, padre perice i njegovog zavjeta, Kristu služit to je nad sve časti, njega ljubit nema veće slasti, njega slijedit to je veličina, sve je drugo varka i taština.

Piše Pavo Jančić, prof.

36 Kultura

VELIKAN TRADICIJSKE GLAZBE HRVATSKE, SINIŠA LEOPOLD

Najljepše je, kad stanete pred Linđovce, vidjeti tu radost muziciranja

Kako odbiti naš slavni Linđo, s toliko bogatom tradicijom? Izazov je bio raditi s takvim ansamblom. Formirao se nov i drukčiji program za njih. Radio sam razne programe nalik ovom, no i za mene je ovo bio sasvim novi izazov – ponuditi glazbu od Baranje, Slavonije, pa do Međimurja, okolice Zagreba, Podravine i naravno dubrovačke pjesme. Fantastično!

Cijeli smo život učeni C i glazbe –govori nam Siniša Leopold, jedno od najvećih imena tamburaškog zvuka, mnogima poznat i kao šef dirigent Tamburaškog orkestra HRt -a, kojeg je vodio 37 godina. Njemu je, ističe, glazba u krvi – do same srži – a ako bi birao, kao posebnu ljubav izabire tamburu samicu. Upravo zahvaljujući gosparu Leopoldu, imali smo priliku svjedočiti jednoj od najraskošnijih tra dicijskih večeri našega kraja u Dvoru, s bogatim programom kojeg nam je Fol klorni ansambl Linđo stvorio, složio s ovim maestrom i poklonio svom gradu i građanima.

Radni vijek gospara Leo polda obilježilo je i predavanje, a posebno je ponosan na priznavanje tambure kao instrumenta u rangu najboljih

Podsjetimo, povodom Svjetskog dana glazbe održan je vokalno instru mentalni koncert Folklornog ansam bla Linđo naziva ‘Po našemu kraju’. Koncert je nosio ime djela koje je ove večeri i premijerno izvedeno, a u kojem je obrađen niz hrvatskih narodnih pje sama za tamburaški orkestar, dvojnice, samicu i violine. Folklorni ansambl Linđo na koncertu je predstavio sve svoje vokalno instrumentalne sekcije

Razgovarala/Foto Mia Njavro Banić

Studentima

često kažem po čemu je tam bura posebna – po mnogoče mu, prije svega nukleus je u korijenu tradicije, narodno je glazbalo. Dogurala je do umjetničkog glazbala, ali posebna je po tome što je instrument koji u čovjeku naj jednostavnije i najbrže probu di najrazličitije emocije

Susret hrvatske književnosti održao se proš log petka u Franjevačkom samostanu svetog Vlaha u Pridvorju, a nastavio u subotu, 26.

lipnja, u Saloči od zrcala. Događaj je organizi rao Južnohrvatski ogranak Društva hrvatskih književnika.

od tamburaškog orkestra s violinama i solista na narodnim instrumen tima, preko ženske, muške i mješovite klape, pa sve do solo pjevačica i žen skog zbora. Većinu programa, kako i samo ime koncerta naznačava, krasila je tradicijska glazba iz cijele Hrvatske. Izvedene su tako pjesme ‘Čez remete’,

37

godina gospar Siniša vodio je Tamburaški orkestar HRT-a

‘Kak je teško našu ljubav tajiti’, ‘Rožica’, ‘Zaigrajte meni’, ‘Alaj fino to baranjsko vino’, ‘Ja jagoda, a moj dika grožđe’, ‘Bokeljska noć’, ‘Jesam li ti ikad rekla’ i brojne druge.

Brojne pripreme pred koncert Iza te večeri krile su se velike pripreme, a tijekom našeg razgovora, gospar Siniša Leopold, kao vrsan muzičar koji se ‘nagledao i naslušao’ tradicij ske glazbe, ne krije oduševljenje našim ansamblom i duboko ukorijenjenom ljubavi koju njegovi članovi, posebno mladi, gaje. O Linđu, dubrovačkom glazbenom bazenu, tamburi i tradiciji, više će nam otkriti gospar Leopold u našem ovotjednom izdanju DuLista. Za početak, o glazbenim izazovima... – S obzirom da je moj glazbeni djelo krug djelovanja dosta širok, bez obzira što sam profesionalno vodio Tambu raški orkestar HRT -a kojim sam diri girao 37 godina, bavio sam se i u naj širem smislu glazbom. Nekada davno rockom, popom... Uvijek sam težio k nekim novim izazovima – iako sam se u suštini bavio tradicijskom glazbom – i na tom sam području tražio neke nove situacije ili izazove – naglasit će nam u razgovoru. Poseban izazov bio je projekt ‘Po našemu kraju’.

Izazov za sve nas!

Da, bio je to izazov za sve nas. Pogo tovo za FA Linđo koji je htio proširiti vidokrug rada, a ispred takvog pro grama uvijek je poželjnije da stoji diri gent jer se u tom slučaju može izvoditi i zahtjevnija glazba. Tako je pala ideja kreiranja ‘Po našemu kraju’. Na pita nje Enesa Omerčahića moj odgovor bio je jednostavno: ‘Da.’ Kako odbiti naš slavni Linđo, s toliko bogatom tra dicijom? Izazov je bio raditi s takvim ansamblom. Formirao se nov i druga čiji program za njih. Radio sam razne programe nalik ovom, no i za mene je ovo bio sasvim novi izazov – ponuditi glazbu od Baranje, Slavonije, pa do Međimurja, okolice Zagreba, Podra vine i naravno dubrovačke pjesme. Fantastično! A na samom ansamblu, što me posebno oduševilo, se vidjelo da su ‘zagrizli’. Kvalitativno i sadr žajno ljestvica se podigla prema gore – dodaje, oduševljen, kako kod ‘Linđo vaca nema zasićenja’!

Najljepše je, kad stanete pred njih, vidjeti tu radost muziciranja. Linđovci se tome zaista vesele, rade zdušno, što je sve rjeđe i rjeđe u današnje doba. Pogotovo kod mladih Linđovaca. Na koncu konca, ‘glazba je zvonka radost’, zašto s to ne bi manifesiralo i kroz

SUSRETI KNJIŽEVNIKA Četvrti međudržavni

mimiku lica, osmijeh? – kaže. Gospar Siniša Leopold zaista je institucija tra dicijske glazbe, a otkrio nam je i svoj pogled na dubrovački glazbeno-tradi cijski bazen.

Ako pogledamo samo ove zidine Grada, već imamo posebnost u svjet skim razmjerima. Ne mogu se prestati diviti ambijentalnoj posebnosti koju Dubrovnik ima i za koju mislim da je Hrvatska, kao mala zemlja, mora još i više isticati svijetu, pokazivati pravi sjaj Dubrovnika. Već samim time je poseban u svemu, pa tako i u tradiciji – od noš nje, lijerice, same glazbe... No, ono što je mene posebno privuklo je da su Linđovci izrazili želju proširiti se izvan tih prekra snih zidina i pokazati svoje umijeće svi ranja izvan dubrovačkih granica. Htjeli su napraviti ‘prezentaciju’ cjelokupne Lijepe naše koja, uz dubrovački bazen, čini svjetski raritet foklora – naglasit će. Ono što ga je, dodat će nam, posebno oduševilo, jest sposobnost vrsnih svi rača Linđa da se lako transformiraju u sjajne pjevače i plesače.

Seminar u Gradu – velika želja Uvijek sam se, radeći seminare po svijetu, divio primjerice Amerikan cima ili Kanađanima kako zdušno vole naš foklor, a s druge strane oni bi uvi jek u svom fokloru istodobno bili i ple sači i pjevači i svirači, što kod nas baš i nije bila karakteristika. Ali, vidim da to Linđo gaji i to jako uspješno – nagla šava. S obzirom da je gotovo cijeli radni vijek radio i seminare, sasvim pri rodno je kako mu je velika želja napra viti i jedan seminar upravo u našem gradu. Radni vijek gospara Leopolda obilježilo je i predavanje, a posebno je

Mislim da bi bilo korisno i dobro organizirati jedan seminar na temu tradicijskih instumenata ali i općeg poima nja foklora kao jedne vrste dje latnosti među ljudima koja je posebna prema svemu

ponosan na priznavanje tambure kao instrumenta u rangu najboljih.

Već 37 godina predajem na Muzič koj akademiji u Zagrebu, bavim se tam burom. Tambura je konačno došla do statusa umjetničko-solističkog glaz bala. Imam sjajne studente koji su u najširim razmjerima opet vrhunski, gdje se svira i klasična, ali i ne samo klasična glazba na tamburi. Mislim da bi bilo korisno i dobro organizi rati jedan seminar na temu tradicij skih instumenata, ali i općeg poima nja foklora kao jedne vrste djelatnosti među ljudima koja je posebna prema svemu. Treba tu emociju nastojati dotaknuti kod publike, ali prije svega prenijeti ju na same glazbenike, svi rače koji se bave tradicijskom glaz bom – tradicijski instumenti su naj bliži ljudskoj osobnosti, mišljenja je

Gotovo da i nema stvari koja može izne naditi, ali da me nešto može oduševiti –istinski razve seliti – itekako. Primjer za to je ovaj boravak u Dubrovniku, gdje nisam očekivao pravu iskonsku siner giju proizašlu ponajprije iz mladih izvođa ča, potom svih drugih članova ansambla

naš sugovornik.

Studentima često kažem po čemu je tambura posebna – po mnogočemu, prije svega nukleus je u korijenu tradi cije, narodno je glazbalo. Dogurala je do umjetničkog glazbala, ali posebna je po tome što je instrument koji u čovjeku najjednostavnije i najbrže pro budi najrazličitije emocije, od plača do osmijeha, veselja. Tamburaši danas sviraju na ispraćajima, a naravno da, pogotovo na kontinentalnom dijelu Hrvatske, nijedna zabava ne može zapravo proći bez tambure. Od suza do veselja, nije daleko od puka! – ističe ovaj vrsni glazbenik, koji odlično barata svim žičanim instrumentima, od tambure do gitare, a kojemu je omi ljeni istrument tambura samica. Ni tipke mu, dodaje, nisu strane, budući da je klavir bio obavezan na Akademiji koju je pohađao... Ponosno ističe i kako posjeduje i one krasne, već pomalo zagubljene Farkaševe ‘kruškolike’ tam bure, bisernice, bračeve koji mu tako đer imaju posebno mjesto u srcu.

Brač je središnjica tamburaškog orkestra, a zvukom mi je najbliži. Ono što je violina simfonijskom orkestru je brač tamburaškom – s posebnim žarom u očima priča ovaj vrsni glaz benik, koji dodaje i to kako mu ‘žičani instrumenti kolaju kroz krvotok’.

Može li Vas išta više iznenaditi? –odgovorit će nam i to za kraj ove lijepe priče.

Pa... Gotovo da i nema stvari koja može iznenaditi ali da me nešto može oduševiti – istinski razveseliti – ite kako. Primjer za to je ovaj boravak u Dubrovniku, gdje nisam očekivao pravu iskonsku sinergiju proizašlu ponajprije iz mladih izvođača, potom svih drugih članova ansambla. To su uvijek stvari koje uvijek ugodno djeluju na mene – zaključuje Siniša Leopold, velikan hrvatske tradicijske glazbe.

Apstraktne ‘Putanje’ kao odlazak u kompleksnije svjetove

naglašen odabirom snažnog kolorita. Paleta boja Laterze Obuljen nije široka i unaprijed je zadana prije početka slika nja rada. Ova prethodna ograničenost kolorita na tek nekoliko boja otvara mogućnost davanja jednake vidljivosti oblicima koje kolorit ne negira, već ga nadopunjuje i dodatno osnažuje nagla šavajući putanju kretanja. U zadanim plohama slike jasno se razlikuje točno definirani geometrijski oblici koji nose težinu slike kao piloni hrama u kojem autorica otkriva svoj intimni svijet. Nasuprot oštrim rubovima nalaze se tek fragmentirani i prividno nezavr šeni dijelovi, razasuti po slikama poput zaboravljenih tuđih otisaka dlanova na staklu.’

Izložba obuhvaća sveukupno 16 apstraktnih djela u tehnici akrila na platnu te sedam fotografija snimljenih u napuštenim hotelima kompleksa u Kuparima

Samo Stalna izložba S lika mlade uspješne dubrovačke umjetnice Ive Laterza Obuljen otvorena je ove subote u Palači Sponza. Dvije serije radova, zaokružene nazivom ‘Putanje’, podi jeljene su na razdoblja iz 2019. i 2020. godine, potom 2021. i 2022., a u njima su vidljive jasne posljedice događaja iz vanjskog svijeta, bilo da se radilo o objektivnim svjetskim pandemijskim uvjetima ili pak događajima iz osobnog života umjetnice poput odlaska u ino zemstvo na studij slikarstva. Apstrak ciju umjetnica Iva Laterza Obuljen opisuje kao odlazak u kompleksnije svjetove. Platna Laterza Obuljen kori sti kao prozor za odlaske čiji krajnji ciljevi nikad nisu unaprijed zadani. No njih ne promatra kao početnu praznu točku, već podlogu koja u sebi već krije rastere njenih radova. Proces stvaranja autorica promatra kao građenje slike koje nalikuje građenju jednog mišića. Ovaj organ neprestano treba poticati,

stiskati, koristiti do krajnjih granica, ali i davati mu potrebne periode opušta nja i smirenosti stvarajući mu ritam u kojem se on oblikuje, u kojemu se same ideje oblikuju u umjetničkoj formi. Stoga je stvaranje svake sljedeće slike uvijek intenzivnije uz izražajniju bržu protočnost ideja i pretakanja tih misli na samo platno.

Kustosica izložbe i autorica pred govora kataloga Jelena Tamindžija Donnart ističe kako je način slikanja Laterze Obuljen ‘proces koji uključuje rad na slici, ali i rad sa slikom, simbi ozu koja u sebi neminovno sadrži pro matranje i osluškivanje slike. U tom slijedu prevođenja emocija u sliku tehnike akrila na platnu, umjetnica dopušta i inicira stvaranje slojevitosti prostora. Prvotni raster nadograđuje se tehnikom airbrusha koji stvara odre đenu maglicu unutar slike kao pro tutežu oštrim kutovima koji diktiraju smjer pogleda promatrača dodatno

Kustosica izložbe i autorica predgovora kataloga Jelena Tamindžija Donnart ističe kako je način slikanja La terze Obuljen ‘proces koji uključuje rad na slici, ali i rad sa slikom, simbiozu koja u sebi neminovno sadrži promatranje i osluškivanje slike’

Sam naziv izložbe Putanje odnosi se na ekspresivne slikarske geste uhva ćene u mreži obuzdanog naboja sil nica koje sliku mentalno produžuju izvan samih granica slike. Tamindžija Donnart navodi kako su ‘putanje koje autorica sugerira tek sugestije za pro mišljanje o našim vlastitim životnim smjernicama i nabojima koje nasto jimo obuzdati, rasterima i planovima od kojih nastojimo stvoriti savršene urbanističke planove naših života, dok oni prolaze pokraj nas koji planiramo, nesavršeni kakvi jesmo. U tom nasto janju prividnog stvaranja kontrole, radovi Laterze Obuljen potiho šapću da ponekad treba pustiti uzde i pustiti putanje da same prokrče put za nas same, nesavršene kakvi jesmo.’

Foto Zvonimir Pandža

DUBROVAČKI SIMFONIJSKI ORKESTAR DEMANTIJ

na objavu u tiskanom izdanju DuLista #551, izdanu 23. lipnja 2022.

• u tekstu se netočno navodi da bi rok za iseljenje mogao biti oko godinu dana

DSO ni u jednom trenutku nije spomenuo da bi rok za iseljenje mogao biti godinu dana. DSO će postupati prema presudi koju je donio Visoki trgovački sud RH te će se sukladno njoj vratiti u svoje prostore. Sveučilištu u Dubrovniku omogućit će dovoljno vremena da isele svoju imovinu.

• u tekstu se navodi da ‘Sam ljetnikovac Crijević-Pucić, to impresivno zdanje u samoj blizini Grada, ipak nije idealan dom glazbenicima.’

Ljetnikovac Crijević-Pucić godinama je bio dom glazbenika DSO -a i ispunjava uvjete za kvalitetan rad, čuvanje instrumenata i vrijedne građe te omogućuje radno-edukacijski prostor za glazbenike. Isto tako, prostor omogućuje održavanje mini-koncerata, posebno u zimskim mjesecima. Ljetnikovcem Crijević-Pucić nije riješen problem koncertne dvorane koju planira graditi Grad Dubrovnik za potrebe svih građana i gostiju, no povratkom u ljetnikovac Orkestar ponovno može raditi s dignitetom u za to prikladnom prostoru, što u Slanici nije bio slučaj. Upravno vijeće i stručno vijeće DSO-a, ravnatelj i Razvojni tim DSO-a su nebrojeno puta elaborirali na svojim sastancima da je Crijević Pucić jedini relevantan radno-edukacijski prostor u Gradu Dubrovniku za održavanje proba, koncerata i edukacijskih programa DSO-a te za rad administracije.

• u tekstu se navodi pasus: ‘Bolji od Slanice, svakako, no ono s čim će se Dubrovački simfonijski orkestar, odnosno Grad Dubrovnik čija je ovo ustanova u kulturi, suočit će se s nizom problema, prvenstveno financijske prirode. (...) Samo održavanje i obnova unutrašnjosti ljetnikovca mora se odvijati prateći smjernice Konzervatorskog odjela u Dubrovniku što priču čini još zahtjevnijom.’

Do 2006. godine DSO je uložio velik novac u obnavljanje i zaštitu ljetnikovca, a posebno nakon Domovinskog rata uz pomoć privatnih donacija prijatelja DSO-a i visokocijenjenih umjetničkih suradnika koji su i svojim donacijama potpomogli obnovu granatiranog dvorca kako bi DSO ponovno mogao djelovati u svojem prostoru. Isto tako, u trenutku izlaska iz ljetnikovca nije bilo tehničkih problema ni u vanjskom ni u unutarnjem prostoru. DSO će se po povratku u svoju imovinu za nju brinuti kao i do 2006. godine, uz kontinuiran rad na obnovi. Važno je napomenuti da je već 1983. izrađen projekt obnove ljetnikovca koji je odobren od strane Konzervatorskog odjela u Dubrovniku te koji vrijedi još i danas.

• u tekstu se navodi ‘Zadnje, no ne i posljednje važno, jest impresivna hortikultura ljetnikovca Crijević-Pucić, nadaleko poznati ‘vrt Rektorata’’.

Vrt ispred ljetnikovca povijesni je vrt star koliko i sam dvorac Crijević-Pucić, te se ni u kojem obliku ne bi trebao spominjati kao ‘vrt Rektorata’.

Kultno djelo ‘Figarov pir’ u gradu

Opera Pannonica operni je ansambl Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka osnovan 2010. godine, koji okuplja glazbene umjetnike grada Osijeka, profesore glazbe te brojne goste iz zemlje i inozemstva

‘Figarov pir’, kultno djelo u pro dukciji ansambla Opere Pannonice i orkestra Umjetničke škole Luke Sor kočevića izvedeno je na Velikoj sceni Kazališta Marina Držića.

— Radi se o projektu koji baš i nije jednostavan što se tiče produkcije, ali u sebi nosi važnost što se tiče obra zovanja mladih umjetnika. Na ovaj način također se obrazuju za ono što ih zanima u budućnosti, profesionalizam u nekom od naših ili svjetskih opernih ansambala. Za naše mlade, ovo je izni mna i jedinstvena prilika i fantastičan segment obrazovanja – naglasio je Slo bodan Begić na konferenciji za medije prije predstave.

Opera Pannonica operni je ansambl Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka osnovan 2010. godine, koji okuplja glazbene umjetnike grada

Foto Zvonimir Pandža

U punom sa stavu ansambl broji desetak vokalnih soli sta, 20 članova zbora i 28 čla nova orkestra koji zajedno čine jedinstven operni ansambl u Republici Hrvatskoj

Pored cjelovi tih, scenskih opernih izved bi, ansambl izvodi i koncertne nastupe opernih i operetnih djela

Osijeka, profesore glazbe te brojne goste iz zemlje i inozemstva (Srbija, Mađarska, Bosna i Hercegovina, Slo venija, Južna Afrika, Sjedinjene ame ričke države, Australija, Njemačka, Ita lija, Izrael, Švicarska, Kanada …). Pored cjelovitih, scenskih opernih izvedbi, ansambl izvodi i koncertne nastupe opernih i operetnih djela, a također izvodi i ostalu vokalnu literaturu (kan tate, oratorije, solo pjesme…).

U punom sastavu ansambl broji desetak vokalnih solista, 20 članova zbora i 28 članova orkestra koji zajedno čine jedinstven operni ansambl u Republici Hrvatskoj, koji se u svega nekoliko godina djelovanja već čvr sto upisao na kartu kulturnih doga đaja te prezentirao umjetničke kvali tete i potencijale domaćoj i inozemnoj publici.

Raskoš tradicije župskog kraja

Uvodno su zabalala sva djeca, i to konavoske bale. Uslijedila je glazbena točka mješovite klape i tamburaša, a okupljeni su imali priliku čuti ‘Ljubav je bol’ te ‘Dva Bračanina’

Veselo, lijepo i prikladno duhu tradicije kakav se u ovom kraju njeguje već stoljećima – k U d Marko Marojica protekle je subote Župljanima i svim okupljenim gostima ponudio presjek 45 godina svog djelovanja kroz pjesmu i ples.

Ispred crkve Marije Magdalene u Mandaljeni održan je uistinu bogat

program k U d -a – a uvodno su zabalala sva djeca, i to konavoske bale. Uslije dila je glazbena točka mješovite klape i tamburaša, a okupljeni su imali priliku čuti ‘Ljubav je bol’ te ‘Dva Bračanina’. Valpovo su zaplesali plesači A sastava, a Bunjevac veterani. Mažor etke su izvele dvije koreografije, potom se na scenu vratio A sastav s Linđom,

a splitske bale zaplesali su djeca i oni malo stariji. Tamburaši i klapa zapje vali su potom ‘Župčice lijepa’ i ‘Za ribara’, a večer je zaokružena – a čime drugim nego – župskim balima…

Foto Zvonimir Pandža

Ispred crkve Marije Magdalene u Mandaljeni održan je uistinu bogat program KUD-a

Oglas zaprimljen

Mali oglasi

AUTOMOBILI

Prostrani Ford C-max 1.6 tdci, 80kW, uredno servisiran. Prije 3000 km napravljen veliki servis. Auto meha nički u potpuno ispravnom stanju s nešto limarijskih oštećenja od grad ske vožnje. Nikad udaren. Automat ska, dvozonska klima, grijana šajba sa senzorima za kišu, tvornički zatam njena stražnja stakla... Kontakt: 091 5100 970

Prodajem Opel Astru H 2008. prešla 127.000 km, reg. Do 7./22. Kontakt: 098 823 779

Prodaje se Fiat Uno, 2000. godi šte, motor 1.0, registriran do kraja šestog mjeseca 2022. Novi akumula tor. Cijena 2.000 kuna. Kontakt: 091 191 1444

IZNAJMLJIVANJE

Iznajmljuje se poslovni prostor u cen tru Dubrovnika (Mercante centar) 43 m2, sanitarni čvor, mini kuhinja, par kirno mjesto i pristupna rampa za kolica. Idealno za studio, ured, salon, slastičarnu, trgovinu, itd. Može se pregraditi. Cijena je 4125 kn (550 eura) + PDV. Dodatne informacije i dogovor za razgledavanje telefonom poslije 13 sati. Kontakt: 098 244 144

Mladi zaposleni par iz Dubrovnika traži jednosoban stan na području grada – dugoročno. Potrebno i par king mjesto. Kontakt: 098 221 503

Tražim stan za jednu žensku osobu do 2.500 kuna samo na području Dubrov nika. Kontakt: 095 721 0847

Iznajmljujem potpuno opremljenu,

HUMANITARNI PRILOZI

veliku kuću u Čilipima za 6 – 8 osoba. Kuća ima 3 sobe, predsoblja, kupao nicu, odvojeni WC i kuhinju s blago vonicom. Stambeni dio – kuća je na 2 kata s velikom taracom i prizemlje s mjestom za parking. Mob: 098 244 245

Iznajmljujem novouređenu garsoni jeru 33 m2 u prizemlju kuće u Gružu na duže razdoblje. Garsonijera je kom pletno opremljena. Cijena 2500 kuna. Kontakt: 098 338 709

Iznajmljujem stan 60 m2 u Župi dubrovačkoj u blizini Lidla za tri osobe. Parking osiguran. Kontakt: 099 228 2587

PLOVILA

Nudimo vez za brodicu na otoku Lopudu za vez bliže Dubrovniku ili staroj gradskoj jezgri. Ukoliko imate uredan vez za zamjenu s popratnom dokumentacijom, slobodno nas kon taktirajte. Kontakt: dunatika@gmail. com

NEKRETNINE

Prodajem trosoban stan 89 m2 na mirnoj lokaciji. Lokacija: Hladnica, stan je okrenut prema istoku i gleda na Gospino polje. Ispred zgrade se nalazi igralište i vrtić. Prehrambena trgovina je na nekoliko metara od zgrade. Opis stana: nalazi se na dru gom katu zgrade. Sastoji se od dnev nog boravka koji ima dva izlaza do prednjeg balkona, kuhinje, hodnika koji vodi do dvije sobe koje su u stanu i jednom vanjskom sobom. Ima kupa onicu s WC -om i jedan dodatni WC Cijena 210.000 eura. Kontakt: 099

Svi materijali u DuListu

20 kn

DVA SKALINA – UDRUGA RODITELJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA : u spo men na Toma Saltarića, 300 kuna prilaže rodica Nada Popović i Ivana Radu lović; u spomen na pok. Stijepa Bradaša, obitelj Nenadić prilaže 250 kuna; u sjećanje na pok. Iva i Stanu Blažević 300 kuna prilaže Luka Skaramuca; Ante Živković donacija 150 kuna; Zlatko Kovač Ramiz donacija 50 kuna; Pavo Tomi slav Miloslavić donacija 200 kuna; Davor Pujo donacija 200 kuna; Mila Kulu drović donacija 400 kuna; obitelj Anke i Balda Mojaš donacija 120 kuna. Djeca i roditelji od srca se zahvaljuju na donacijama. IBAN: HR 7924070001100305036. Tekst za objavu molimo slati na: dva.skalina@du.t-com.hr ili zvati na: mob: 095 368 9227 (radnim danom od 9 do 17 sati).

je cijena oglasa. Uplatu izvršiti na IBAN: HR0324070001100365865. DuList zadržava pravo uvrštavanja malih oglasa s portala dulist.hr

669 7379

Prodaje se stan u Rožatu. Stan je u prizemlju na dva kata i sastoji se od: dvije spavaće sobe, dvije kupaonice, jednog WC -a; balkon 7m2 i taraca 40m2 + 80 m2 vrt; dnevni boravak / kuhinja open space. Stan ima 90 m2 neto (110 m2 bruto). Ljetna kuhi nja; bazen 5m x 3m; dva garažna mje sta 15 m2, lift u zgradi. Zgrada izgra đena 2016. godine. Cijena 360.000 eura. Kontakt: 099 809 2244

RAZNO

Prodajem povoljno usisavač za dubinsko usisavanje i pranje (nikad nije korišten). Za dubinsko čišćenje madraca, jogija kauča, fotelja. Dubin ski usisava tapite, skida sve mrlje, fleke i suši u kratkom vremenu. Pere zidne i podne pločice, kamene povr šine, izbjeljuje fuge. Pere sve vrste tka nina, vrlo funkcionalan i ekonomičan, posebno tko ima veći broj apartmana. Kontakt: 091 798 8626

Prodajem 500 kom. kupa kanalica po 1 kuna/komad. Polovice i oštećene dajem besplatno. Kontakt: 098 161 1134

USLUGE

Uređujem vrtove, đardine i okućnice. Orezivanje maslina agruma, navrtanje, polijevanje, košnja trave i slično. Kon takt: 091 614 3946

TEHNIKA

Prodajem povoljno usisavač za

UMRLI

(OD 23. 6. – 29. 6. 2022.)

VUKO TRIPKOVIĆ (1954.)

HRVOJE BERKOVIĆ pok. Ante (1951.)

NADA ŠPANJOL BARIŠIĆ (1954.)

IVKA DRAGIĆ (1955.)

MARTIN GUSTIN (1946.)

BOŽIDAR MAŠKARIĆ (1954.)

DARKO MIHOVIĆ (1971.)

VLADIMIR PUHIERA pok. Nikole (1953.)

TEREZIJA FARAC rođ. Poša (1932.)

NAPOMENA UREDNIŠTVA Istinitost objavljivanja oglasa, vlasništvo nad autorskim pravima na tekstove, fotografije, design i ostala grafička rješenja koja se koriste u objavljenim oglasima u DuListu jamči naručitelj oglasa, kao i kvalitetu roba i usluga.

dubinsko usisavanje i pranje (nikad nije korišten). Za dubinsko čišćenje madraca, jogija kauča, fotelja. Dubin ski usisava tepihe, skida sve mrlje, fleke i suši u kratkom vremenu. Pere zidne i podne pločice, kamene povr šine, izbjeljuje fuge. Pere sve vrste

tkanina, vrlo funkcionalan i ekonomi čan, posebno tko ima veći broj apar tmana. Kontakt: 091 798 8626

Prodajem profesionalni kompresor

za auto (motor, biciklu...). Cijena 200 kuna. Kontakt: 097 643 7114

GEOPROMING d.o.o.,

Trg dr. Franje Tuđmana 1, 20350 METKOVIĆ objavljuje

POZIV NA JAVNI UVID

za izrađeni geodetski elaborat evidentiranja izvedenog stanja nerazvrstane ceste br. 17, STOLOVI SMRČEVICA UTOVCI u K.O. SLIVNO u svrhu provođenja promjena u katastru zemljišta. Općina Slivno kao upravitelj započinje sa postupkom evidentiranja pred metne ceste na k.č. broj: 7778/2, 7778/1, 7777/2, 7769, 7773, 7772/2, 7772/1, 7771, 7770, 7765, 7764, 13044 u K. O. SLIVNO

Pozivamo sve nositelje prava navedenih čestica u K.O. Slivno na javni uvid te potpisivanje izvješća o postojećim granicama i o novom razgraničenju, koji će se održati 7. 7. 2022. (četvrtak) od 11 do 12 sati u prostorijama Općine Slivno, Podgradina 41, 20355 Opuzen

ZAHVALA

Dana 15. 6. 2022. blago je usnuo u Gospodinu naš voljeni suprug, otac i djed

ZDRAVKO LJEVAK

Dirnuti pažnjom, koja nam je iskazana u trenutcima naše tuge, zahvaljujemo rodbini, prijateljima i svim dragim ljudima koji su bili uz nas, izrazili usmene ili pismene riječi utjehe i dostojanstveno ispratili našeg dobrog i dragog supruga, oca i djeda na vječni počinak. Zahvaljujemo župniku u Ravnom, don Ivanu Bijakšiću na toplim riječima i dostojanstvenom ispraćaju. Veliko hvala biskupu Petru Paliću, nadbiskupu Želimiru Puljiću i dr. Juri Buriću na riječima utjehe i sućuti. Također veliko hvala obiteljima gospodina Vlaha Mati jića i gospodina Iva Burića na potrebnoj pomoći koju su nam svesrdno pružali te osobito gospođama Stani i Mariji. Veliko hvala gospodinu Luku Ljevaku koji je cijelo vrijeme bio uz nas.

Počivao u miru Božjem.

Obitelj Ljevak

Priče iz Žrnova KINO

Utjecaj Mikota Sablašćine na sedmu umjetnost

Da, štovani čitatelju, Draga čitateljice, moja Postrana je odmah nakon drugoga rata imala pravo pravcato kino. Dok su druga sela čamila u mraku, mi smo uživali kao da je Nikola Tesla rođen u nas. Mi smo u Postrani već 1946. godine imali električnu struju i dijelili čuda napretka s ostalim naprednim svijetom. Današnjem se pučanstvu može činiti smiješnim što je ondašnji narod uživao u crno-bijelom filmu, ali imajte malo razumijevanja za kontekst vremena i prostora. Pitajte vaše djedove i bake jesu li oni četrdeset i šeste, sedme, osme imali prilike gledati filmove u svojim selima!

Za razumjeti malo bolje ovo o kinu, trebali ste pročitati moju priču o Pavuletovom kazalištu. Kino je bilo u toj kući, odnosno dvorani. U kinu smo tada, kako je i bio red gledali sovjetske filmove. To nije imalo veze s Petoljetkom, već s činjenicom da su pokojni Ive i Tino Šegedin dva brata iz naše Postrane, odnekud iz rata donijeli kino projektor i kreštav zvučnik i mi smo iz naših zadimljenih kominih ulazili ravno u magičan svijet Ajzenštajna, Končalovskog, Koznjiceva i drugih velikana sovjetskog filma. Pred neprosvijećenim očima našega naroda su po bijelom lancunu obješenom na pozornici preko vrata od soba Pavuletove kuće šetale crno-bijele slike herojskih filmova, što se je kasnije zvalo sedma umjetnost.

Kako sav narod nije bio pismen, neke su žene slova koja su se micala na dnu platna čitale naglas. Svi u dvorani su morali slušat čitanje naglas, čak i oni koji su znali čitat i kojima je to išlo na živce. Ali je poštovanje prema našim tetama i babama bilo jače od mogućeg prigovora. Radi starog projektora filmovi su često bili prekidani, što je publika koristila za zapalit cigaret i malo proćakulat među sobom.

Redovito bi se, usred projekcije filma otvorila vrata što su vodila na pozornicu, kroz koja bi polako ušla pokojna teta Vica s noćnom posudom u ruci, a za njom četvero unučadi, jedan drugomu do uha. Teta Vica bi polako otklonila lancun, otvorila vrata od sobe i pustila djecu da uđu prva, pa bi ona ušla za njima. Njih filmovi nisu zanimali.

Činilo nam se je da teta Vica drži

onaj lancun predugo vremena i slika je bježala po njemu, ali se narod nije usudio požurivati je, jer ipak smo bili u njenoj kući, a narodna vlast je dvoranu bila proglasila svekolikim općim dobrom pa narod nije platio ulaznicu jer je kino isto bilo narodno. Imao je narod razumijevanja za njen gnjev koji je ona mogla ispoljiti jedino na način da onaj lancun drži otklonjen malo više vremena. Susjedi su vikali na glas: ‘dobra noć, teta Vica!’ Imalo se je tada rišpeta i poštovanja prema teti Vici. Miko Sablašćina, jedan od 4 sina pokojnoga Mirota (Sablašćina im je bio obiteljski nadimak) je mogao imati 17–18 godina, što je bila dob kada su našoj muškoj mladosti počele ‘ženske dohodit na pamet’.

Jedan, naravno, ratni film je zapravo okosnica ove priče. ‘Ona brani Domovinu’ se je zvao. U njemu su po običaju dominirale scene borbi vatrenim oružjem. Topovi su urlali, mitraljezi štektali, letjele su kuće u zrak, vojnici su padali (više njihovi, koje smo zvali Švabe, nego naši, tj ruski). Vatra, dim, ruševine kuća, prevrnuti tenkovi i topovi po cijelome lancunu. On, komesar, bio je mlad, visok, plave kose, čvrsta pogleda, mišićav i odlučan, a ona je bila krhka, blijeda, svjetlokosa, lijepog lica, također čvrsta pogleda i nosila je bijelu bluzu ispod vojničke uniforme. Negdje pred kraj filma, nju je preko prsiju zahvatio rafal švapskog šmajsera i dok je padala on ju je primio na svoje muške ruke. Iako je film bio crno-bijeli, svima je bilo jasno da je ona crna mrlja što se širi po njenoj bijeloj bluzi zapravo krv i da ona umire. U njegovom se je pogledu miješala bol i želja za osvetom, a ona je imala polu zatvorene oči i jedva je disala. Naše su ženske, a kako i neće, suznih očiju šmrcale i glasno brisale noseve u traverse, a muški su stiskali šake i škrgutali zubima gledajući tu tragediju.

Sovjetski film nije bio podlegao malograđanskom zapadnjačkom kapitalističkom ukusu, pa u njemu nije bilo ‘happy enda’, štovani čitatelju, draga čitateljice. Sve sam goli život, patnja, muka, žrtve, bol i smrt. Scena koja se je odvijala pred našim očima pri kraju filma je bila vrhunac tragedije, osjećaja, ponosa, rodoljublja, mržnje (prema neprijatelju) i nježnosti.

I dok su u tragediji pred nama jedan

Redovito bi se, usred projekcije filma otvorila vrata što su vodila na pozornicu, kroz koja bi polako ušla pokojna teta Vica s noćnom posudom u ruci, a za njom četvero unučadi, jedan drugomu do uha

mladi život i ljubav polako odlazili u nepovrat, ožalošćenu je publiku iz dna dvorane trgnuo jaki glas Mikota Sablašćine: ‘Ćapa je za siseee!’ U dvorani je u tren nastala grobna tišina, a onda si čuo ženske glasove ‘srami se!’ i ‘prasac!’, a neke su vikale ‘hodi ćapaj mater za sise!’. Neki su se muški, pretežno prvoborci i skojevci, digli na noge da se odmah obračunaju s divljakom. No Miko je Sablašćina bio visok i jak, a imao je još tri brata i žestoku mater od skoro sto kila, pa su se naši napredni rodoljubi brzo ohladili i vratili na svoja mjesta. Nije Miko imao ništa protiv sovjetskog filma. On je samo želio naglasiti priliku koja se našoj mladosti u ono vrijeme teško mogla dogoditi u našemu malomu selu. Držati žensku na rukama, a ne ćapat je za sise! Ko je to vidi!

Sad se ti, kurijozni čitatelju, pitaš kakve veze ima Miko Sablašćina sa svjetskom filmskom industrijom, ili što se danas zove sedmom umjetnošću? A jesi li u kojem sovjetskom filmu vidio da muški ćapaje žensku za sise? Neka se najde jedan povjesničar ili kritičar filma koji će tako nešto naći u filmovima onoga vremena! Jesi li to vidio čak i u kojem amerikanskom filmu iz tih godina? Svakako da nisi, prema tome se taj uzvik Mikota može uzeti kao pra ideja za kasnije filmove. Jer je činjenica da su se u talijanskim (neorealizam) i francuskim (novi val) filmovima tek u 60-tim godinama ženske ćapavale za sise, a u američkim još kasnije!

Možda će se jednoga dana na ulazu u dvoranu barba Pavuleta postaviti spomen ploča koja će budućim pokoljenjima svjedočiti o ovome događaju koji je svakako bio povijesni, a vi govorite što hoćete.

KORČULANSKO – FRANCUSKI PENZIONERSKI DANI

Turistički put gospara Ante Gospar ante Curać rođen 1942. godine u Žrnovu na otoku Korčuli, u osnovnu školu išao u Žrnovu, u gimnaziju u Korčuli, završio Višu turističku u Dubrovniku. Cijeli radni vijek proveo u turizmu kojim se povremeno bavi i danas kao konzultant jedne receptivne turističke agencije. Radio u hotelijerstvu u Korčuli, u Atlasu u Dubrovniku 15 godina, a od 1986. godine kao organizator putovanja u Francuskoj, specijalist za Hrvatsku. Organizirao putovanja i ljetovanja za oko 180 tisuća gostiju iz Francuske, najvećim dijelom u turizmu s kulturnim sadržajem, a od 2001 organizira turi zam sa sadržajem šetnje u prirodi s boravkom u selu Žrnovo i po nacionalnim parkovima po Hrvatskoj. Penzionerske dane provodi izmeđju Korčule i Francuske.

I. Curać

Možda će se jednoga dana na ulazu u dvoranu barba Pavuleta postaviti spomen ploča koja će budućim pokoljenjima svjedočiti o ovome događaju koji je svakako bio povijesni, a vi govorite što hoćete

Šapa tjedna

UPOZNAJTE NAŠEG NOVOG LJUBIMCA

PREDSTAVITE NAM VAŠE MEZIMCE! Dragi čitatelji, ponosni ste članovi obitelji krznenih ili pernatih ljubimaca, možda čak i onih s ljuskama? Upoznajte nas s njima! Pošaljite nam njihovu fotografiju,

nam njihove simpatične

navike i odgovorite zašto su vaši dani otkad su vam u životu ispunjeniji. S nestrpljenjem iščekujemo vaše kratke priče koje nam možete dostaviti na e-mail adresu info@dulist.hr. Rado ćemo ih objaviti!

Lady Lola voli šetati, uživati u prirodi i spavati...

Lady Lola svojim vlasnicima ispunjava svaki Dan. Slatko i jednostavno predivno biće, tako dobre naravi...

Bok! Ja sam Lady Lola Angel of silky storm aka L o L a ! Pasmina: Bichon frisé. Jako se volim igrati i maziti sa svojim vlasnicima Melani, Patricijom i Dra gom. Naša Lola se voli šetati, uživati u prirodi i spavati... Ispunjava nam svaki dan jer je tako slatko i jednostavno pre divno biće, tako dobre naravi.

Jako se volim igrati i maziti sa svojim vlasnicima Melani, Patricijom i Dragom

Sport

Jugaši petercima do trofeja Kupa Hrvatske!

Mlađi juniori Jug Adriatic osiguranja u finalu Kupa Hrvatske su boljim izvođenjem peteraca pobijedili zagrebačku Mladost

Mlađi juniori jug adriatic osigu ranja osvojili su Kup Hrvatske! U final nom susretu završnog turnira, koji se igrao na bazenu u Gružu, nadjačali su Mladost rezultatom 11:10 i to nakon peteraca koji su im kao i u polufinal noj seriji ‘pošli’ za rukom. Regularni dio utakmice završio je rezultatom 6:6, a nakon peteraca mladi su Jugaši

utakmicu zaključili s golom više od zagrebačke ekipe.

Treba svakako istaknuti kako su mladići u finale ušli upravo boljim izvođenjem peteraca. Momčad Miha Bobića tada je, naime, porazila Mornar rezultatom 16:14 (4:2, 2:1, 1:2, 2:3, 7:6).

I u finale petercima

Kad je pak riječ o finalnom susretu, utakmica je, piše Hrvatski vaterpol ski savez, bila cijelo vrijeme izrazito izjednačena. Sastavi su se izmjenjivali u vodstvu, no niti u jednom trenutku nitko nije imao više od gola predno sti. Po isteku 32. minute rezultat je

bio 6:6, a u raspucavanju peteraca boljim su se pokazali Dubrovčani. U četiri četvrtine, ne računajući dakle peterce, prvi strijelac utakmice bio je Mladostaš Vito Branković (4 gola), dok su domaćini bilo nešto raznovr sniji u strijelcima pa je tako najpre cizniji kod Jugaša s dva pogotka bio Ante Jerković.

Jugaši su nastupili u sastavu: Nikola Balić, Vlaho Šabadin, Luka Čurlin, Ivano Vlahović (1), Bruno Đuho, Mateo Benussi, Božo Brajović, Maro Šušić, Marko Glavinić (1), Stjepan Brajović (1), Ante Jerković (2), Ivor Miljan Popović (1), Antoan Špilar i Petar Kulaš.

U

Finalni

Košarkašice Raguse viceprvakinje Hrvatske!

Košarkašice Raguse do 12 godina u tri su dana odigrale sedam utakmica s omjerom 6:1

Košar K ašice dubrovač K e r aguse do 12 godina viceprvakinje su Hrvat ske! U Zagrebu je, naime, odigrano Otvoreno prvenstvo Hrvatske za za mlađe djevojčice do 12 godina. Ragusa je u tri dana odigrala sedam utakmica uz omjer 6:1! U finalu su ih zaustavile košarkašice Šibenika s rezultatom 31:48 (8:27, 6:11, 8:6, 9:4). Šibenik ima i najbolju igračicu te strijelca prvenstva, a riječ je o Antei Sutlović. Uz nju u naj bolju petorku su izabrane Martina Duić (Šibenik), Sara Čipor (Selekcija s MŽ -a), Vali Novak Folka Borovje) i Taira Dra gojević (Ragusa).

U finalu su ih zaustavile košarkašice Šibenika s rezultatom 31:48 (8:27, 6:11, 8:6, 9:4)

Pobjeda je tu. Cilj je ostvaren. Sretan sam što ću nastupati u polufinalu u Europi. Idemo do kraja ove godine – poručio je nakon pobjede Delija

Najbolji hrvats K i teš K aš aN te Delija uspio je u Atlanti izboriti polu finale PF l -a, čime je ostao u igri za pojas prvaka i nagradu od milijun dolara.

Delija se borio protiv 36-godišnjeg Amerikanca Sheltona Gravesa, koji

Delija se borio protiv 36-godišnjeg Amerikanca Sheltona Gravesa

je ušao kao zamjena Stuarta Austina. Polufinale se održava u Europi.

Pobjeda je tu. Cilj je ostvaren. Sre tan sam što ću nastupati u polufinalu u Europi (Cardiff ili London). Idemo do kraja ove godine – poručio je na druš tvenim mrežama naš Ante Delija te se zahvalio svima koji su bili uz njega.

Idemo dalje prema novom cilju! –zapisao je Ante Delija.

Foto: Facebook/Ante Delija

Foto Facebook/ŽKK Ragusa

Četiri medalje Šurkovića i Brassarda

medvjed, koji se proteklog vikenda održao u Zagrebu. Riječ je o Mariu Šur koviću i Michelu Brassardu.

Prvog dana obojica su osvojila meda lje srebrnog sjaja. Mario Šurković bio je drugi na 100 slobodno s rezultatom 50.44, dok je Michel Brassard također 2. mjesto osvojio na 200 delfin s rezul tatom 2:02.07.

Drugog je dana pak Mario Šurković doplivao do bronce na 50 slobodno s rezultatom 22.97, dok je Michel Bra ssard osvojio zlato na 100 delfin s rezultatom 55.11.

Na natjecanju Zlatni medvjed Mario Šurković doplivao je do srebra i bronce, a Michel Brassard do srebra i zlata!

Četiri medalje O sv O jili s u čla nvi Plivačkog kluba Jug na međuna rodnom plivačkom mitingu Zlatni

ODBOJKAŠKA ŠKOLSKA LIGA

Inače, bio je ovo posljednji Grand prix za sezonu 2021./22. Zlatni medvjed, 36. po redu, održan je u organizaciji Pli vačkog kluba Medveščak. Natjecanje je okupilo preko 300 natjecatelja, od čega gotovo 50 stranih plivača iz Austrije, Velike Britanije, Mađarske, Slovenije, Ukrajine, Litve, Egipta, Italije. Bili su tu i najbolji plivači iz 16 hrvatskih pli vačkih klubova u ukupno 32 plivačke discipline.

gruške škole najbolje!

Pobjeda i poraz Šejle Škaljić

Članica j ud O kluba d ubr O vnik 1966 Šejla Škaljić proteklog je vikenda imala prvi nastup na velikom natjeca nju – Europskom prvenstvu za kadete, koje se održalo u Poreču. Šejla je u svom prvom nastupu na Europskom prvenstvu krenula s pobjedom pro tiv predstavnice Litve, Marozaite koju je pobijedila, kako navode iz njenog kluba, atraktivnim bacanjem uchimate u golden score-u. Potom je poražena od Rumunjke (kasnije srebrne) te Izra elke koja je također došla do finalnog bloka (5. mjesto).

Prikazala je atraktivan judo kao i to da se može nositi s najboljim curama u kategoriji, što je dobra osnova za pripremu za iduću kadetsku sezonu –navode iz jk Dubrovnik 1966.

Sa Šejlom je u Poreču bio trener Stjepo Roko, koji je također prvi put sjeo u ‘coach box’ na Europskom prvenstvu.

Učenice O š Ivana Gundulića osvojile su tri zlata u tri kategorije – 3./4., 5./6. i 7./8. razredi

OdbOjkašice OsnOvne škOle ivana Gundulića pobjednice su školske lige 2021./2022. u sve tri kategorije (3./4., 5./6. i 7./8. razredi). Kako javljaju iz Ženskog odbojkaš kog kluba Dubrovnik, zlato su među 5. i 6. razredima osvojile dakle učenice Oš Ivana Gundulića, srebro je pripalo Oš Montovjerna dok su treće odbojkašice s Grude.

Iza zlatnih učenica gruške škole među 7. i 8. razredima slijede učenice

Oš Lapad, kojima je pripalo drugo mje sto, dok su treće mjesto osvojile učenice

Oš Marina Držića.

Čestitamo svim curama i trenerima na sudjelovanju i uzornom sportskom ponašanju. Veselimo se novoj sezoni školske lige, a do tada rad, rad i malo odmora – poručuju iz ŽOk Dubrovnik.

Foto

60 ekipa natječe se na ‘Buyrumplatzu’

Nakon dvije godine, konačno se na Buyrumplatz vratio nogomet! Započeo je, naime, Dubrovnik kup koji je okupio čak 60 ekipa

Zaigralo se ponovno na ‘Buyrum platzu’! Započeo je, naime, protekle subote malonogometni turnir Dubrov nik kup, koji je ove godine okupio uku pno 60 ekipa. Doduše, prijavila se 61

ekipa, no jedna je u međuvremenu odustala.

Inače, 60 ekipa podijeljeno je u 12 skupina. Među njima je i, kako su je nazvali organizatori, skupina smrti

Antolović kadetski viceprvak Hrvatske

Dubrovački atletičar e rik a ntolović postao je kadetski vice prvak Hrvatske u disku (1 kg) s rezul tatom 36,54. Pohvalili su se time iz Atletskog kluba Dubrovnik. Nji hovi su atletičari, naime, proteklog vikenda bili na Prvenstvu Hrvatske za mlađe i starije kadete – kadetkinje, na kojem su nastupili s 13 atletičara. Antolović je također imao zapažene nastupe u bacanju koplja i kugle. Razlog za natjecanje u ovim discipli nama, navode iz ak Dubrovnik, bile su

(skupina K).

Direct Booker, Westfalen, Haj duk Mokošica, C b Belfast i Dolce Vita sigurno čine skupinu smrti. Svaki bod će biti bitan, a pitanje je kako će na sve odgovoriti Dolce Vita s obzirom da je Buyrumplatz poznat kao ‘Grobnica favorita’. Bookeri su godinama poka zivali kako mogu iznenaditi najveće, Westfalen i Belfast bili u finalima, a Hajduk Mokošica opasna ekipa Završ nice. Među veliki Quatro iz Grada stiže Dolce Vita i pitanje je koliko ozbiljno može svima poremetiti račune i mate matiku. Svakako jedno je sigurno, oče kuju nas uzbudljive utakmice napete do samog kraja skupine – napisali su za ovu skupinu organizatori.

povrede koje su ih pratile ovu godinu pa su se zajedno trudili maksimalno izvući iz ovog natjecanja.

U drugi dio sezone po planu i pro gramu vraćamo se višeboju – navode dalje.

Uspješne nastupe u gotovo svim atletskim disciplinama imali su: Tin Stojanović, Nikol Koprivica, Ante Ber ković, Tina Kakarigji, Ivana Zlošilo, Lara Merdžan, Antun Zlošilo, Naser Škaljić, Malik Škaljić, Mirna Lulić, Lara Atijas, Lukas Ivanković.

Cavtaćanima prva dva mjesta na turniru ‘Nade’

Na turniru su sudjelovale ekipe vk Vukovar, vk Jug, Ž vk Jug, vk Gusar i VK Cavtat kao domaćin turnira

Cavtatske vaterpolske nade uzele su prva dva mjesta na turniru koji se od 24. do 26. lipnja odigrao u Cavtatu. Riječ je, naime, o tradicio nalnom turniru ‘Nade Cavtat 2022.’ za godište 2010. i mlađi. Ove godine tako su prvo i drugo mjesto osvojile dvije ekipe vk Cavtata, dok su treći bili vaterpolisti vk Vukovar.

Medalje i peha re su dodijelili proslavljeni vaterpolisti i olimpijci Sandro Sukno i Paulo Obradović

Na turniru su sudjelovale ekipe vk Vukovar, vk Jug, Žvk Jug, vk Gusar i vk Cavtat kao domaćin turnira. Tur nir, koji je otvorio načelnik Općine Konavle Božo Lasić, održava se četvrtu godinu u povodu posjete pri jatelja iz Vukovara za koje je organi ziran i prijem u zgradi Općine. Meda lje i pehare su dodijelili proslavljeni vaterpolisti i olimpijci Sandro Sukno i Paulo Obradović.

52 DuList IN

DENI SRDOČ, NAJMLAĐI I JEDINI HRVATSKI CHEF KOJI JE DVA PUTA DOBIO MICHELINOVU ZVJEZDICU

Trebamo težiti ‘osvježavanju’ restoranima. Ljudi to

Postajemo otvoreniji, no tu i dalje postoji određena doza straha zbog promjena. Dosta njih će reći: ‘Ne mogu maknuti ovo jelo. To je klasik’. No, tko kaže da se ne može stvoriti novi klasik? Na ovaj se način može izgubiti jedan dio gostiju, ali novi gosti će sigurno doći

Piše/Foto Maria Prkut

BRAVO! Članovi Plesnog studija Step ‘n Jazz sudjelovali su na Dance Explosion Velika Gorica u organizaciji Hrvatskog plesnog saveza. Ovo natjecanje je ujedno bilo i državno prvenstvo u stepu te kvalifikacijsko natjecanje za međuna rodna natjecanja u sklopu saveza International

Dance Organisation. Postali su državni prvaci u 8 kategorija, uz još mnogo plasmana te su se kvalificirali na svjetsko prvenstvo s 20 koreo grafija u raznim dobnim kategorijama, istaknuli su među ostalim iz Step ‘n Jazza.

‘osvježavanju’ ponude u traže i to ih veseli

Studirao Sam elektrotehniku. Bilo mi je super, no kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da to nije ‘svijet’ u kojem želim djelovati. Moj životni cilj je bio uživati u poslu kojeg radim, bez obzira na financijsko pitanje. Najvažnije mi je bilo da sam sretan. Ovaj posao je nešto što me stvarno usrećuje, posebno zbog raznih mogućnosti i kreativnosti. To veselje koje mogu pružiti gostima kroz hranu je razlog zbog kojeg sam u ovom poslu – govori nam Deni Srdoč, naj mlađi i jedini hrvatski chef koji je dva puta dobio Michelinovu zvjezdicu. Velike uspjehe u kulinarskom svijetu ostvario je ovaj 30-godišnjak, rodom s otoka Krka, tijekom desetljeća svoga rada, no on je i dalje ostao priseban i pristupačan. Popili smo s njime kavu i razgovarali na Lopudu, gdje je u resto ranu ‘Dubrovnik’ pripremao večeru svima željnima doživljaja zanimlji vih jela hrvatske kuhinje. Ovaj glavni chef restorana ‘Nebo by Deni Srdoč’ u Rijeci, koji je završio privatni kulinarski institut Oliva Allegra, prvi je put bora vio na Lopudu, i već sada planira svoj povratak.

Definitivno ću se vratiti. Već sam rekao svojoj dragoj da ovdje planiramo godišnji odmor. Pravo je mjesto za odmoriti glavu. Lijep hotel, lijepe plaže, dobri restorani i kristalno bistro more. Baš kako bi trebalo biti!

Familija, druženja i dobra hrana Vratili smo se kroz priču na njegove početke u kulinarskom svijetu. Kaže nam kako je uvijek doma nešto kuhao, ali mu ugostiteljska škola nije bila prva opcija. Kad je shvatio koliko u svemu tome uživa, ne samo u hrani, nego u cjelokupnoj gastronomiji, promislio je: ‘Trebao bih napraviti promjenu’. Ta njegova ljubav prema kuhanju i namirnicima potekla je iz njegove obi telji. Jer, kako kaže, u obitelji, ali i među

prijateljima, hrana je uvijek važan segment druženja.

Svi u familiji jako dobro kuhaju, ali baba je odlična kuharica! Ona je toliko fino kuhala da se nije bilo teško zaljubiti u hranu. Kad bismo kod babe ručali ili večerali, bilo bi nas 20-ak, iz užeg kruga familije. Baba bi napravila tri ili četiri slijeda. I sad kad se vratim na to, promi slim kako sam kroz život prolazio kroz razne degustacije. Nisam to tako prije percipirao. To je sve utjecalo na moj rad.

Dvije Michelinove zvjezdice Inače, Srdoč će reći kako su njegova jela kreativan i suvremen prikaz medi teranske i hrvatske tradicije, s recep tima i namirnicama podrijetlom iz cijele Hrvatske. Kad smo ga pitali, što ga je dovelo do čak dvije Michelinove zvjezdice, rekao je – ‘rad u dobrim restoranima’.

Uvijek sam uz sebe imao mlade kuhare koji razmišljaju na sličan način i vole svoj posao. Svi smo se prije bavili određenim sportovima, tako da je pri sutan određeni sportski duh zbog čega smo natjecateljski nastrojeni (smijeh). Mislim da je ljepota ovog posla u tome što svaki kuhar može dati vlastiti okus na tanjuru. Svoj touch jelu. To čini razliku. Nas deset kuhara može napra viti jelo po istom receptu, ali ono će uvijek biti drukčije. Uz to, tu su i gosti koji su zadovoljni i vraćaju se, kao i sve nagrade. To je nešto što mi daje snage za dalje.

Vjerni domaćim proizvođačima Restoran u kojem djeluje, veliku pozor nost pridaje namirnicima proizvede nima u Hrvatskoj.

U stvaranju jela prvotno mi je bitna suradnja i razgovor s proizvođa čima namirnica. Kad nam oni kažu što imaju, onda znamo što ćemo raditi. Pri mjerice, imamo jako dobru suradnju s

ODUŠEVILA GA JE BASKIJA

‘Imaju sve’ Imaju dosta sličnosti s našom kuhinjom. Tamo ljudi žive hranu. Vlada svojevrsna ‘opsesija’ gastronomijom. Fascinatno mi je kako svi kafići imaju neka jela. Od 10 sati ujutro se kreće s jedenjem. Imaju sve – od fenome nalnih trattoria, fast foodova do fine dining restorana koji su među najboljima na svijetu. Zbog toga su posebni – kazao je.

godina ima Deni Srdoč

30gospođom u Gorskom Kotaru koja ima četiri ili pet vrsta povrća. Koje god povrće uzmemo od nje, ono postaje zvijezdom tanjura. Iako nekad imamo poteškoća, ustrajni smo u tome što radimo – naglasio je. Kad govori o uspješnom radnom danu, ističe kako mu je bitno s njegovim timom napra viti dobru pripremu.

Također, važno mi je da svi zajedno možemo ručati jer smo mi jedna velika obitelj. Izuzetno mi je bitno zajedništvo u kuhinji. Moramo imati isti cilj. Bez toga nema ničega. Isto tako, na kraju dana gosti moraju zadovoljni izaći iz restorana.

Scena u Hrvatskoj

Što se tiče hrvatske kulinarske scene, smatra kako ona s vremenom sve više napreduje.

Deni Srdoč je prvu Micheli novu zvjezdicu donio resto ranu ‘Draga di Lovrana’, a drugu je osvojio u restoranu ‘Nebo by Deni Srdoč’

Postajemo otvoreniji, no tu i dalje postoji određena doza straha zbog promjena. Dosta njih će reći: ‘Ne mogu maknuti ovo jelo. To je klasik’. No, tko kaže da se ne može stvoriti novi klasik?

Na ovaj se način može izgubiti jedan dio gostiju, ali novi gosti će sigurno doći!

To je normalan slijed. Mislim da bismo svi trebali težiti ‘osvježavanju’ ponude. Ljudi to traže i to ih veseli. Naravno, treba cijeniti tradiciju, no potrebno je razmišljati o tome kako unaprijediti kulinarsku scenu u Hrvatskoj.

San mi je biti Edmund, Hamlet, ali i Marvelov superjunak!

vlastite projekte. Također je visoko obu čen u scenskoj borbi i koreografirao je borbe korištene u East 15 produkciji Romea i Julije, saznajemo dalje...

Trenutno sam student u The Bir mingham Theatre School, več četiri godine, uz to glumim i zaista volim glu miti u filmovima, koa i producirati ih. Primejrice, glumio sam u ‘All of me’ – s ponosom kaže mladi umjetnik koji prir pema jedan film o kojem ne smije otkri vati previše detalja... Vraća se na teatar. Voli li klasična djela? Da, kaže, ali...

Jordan McKenzie nam kaže kako je ‘into few things’ – osim glume bavi se glazbom, snima i fotografira, osnovao je i svoju filmsku produkcijsku kuću, ali i premium streetwear brand gdje sam dizajnira odjeću – Love Clothing tm . Model je, svira piano i bubnjeve i producira glazbu

Iako je Imao tek nekoliko dana da se pripremi za odlazak u Dubrovnik, na premijeru Romea i Julije, mladi, izni mno talentirani britanski glumac Jor dan McKenzie sjajno se snašao u ovoj zahtjevnoj ulozi, a glumačka kemija koju je osjetio u svega par proba pred prvu izvedbu bila je iznimno snažna, prepri čava nam u razgovoru nakon prvog dana i ove godine sjajnog Midsummer Scene festivala.

Jordan McKenzie nam kaže kako je ‘into few things’ – osim glume bavi se glazbom, snima i fotografira, osnovao je i svoju filmsku produkcijsku kuću, ali i premium streetwear brand gdje sam

Razgovarala Mia Njavro Banić Foto Jordan McKenzie/MNJB

dizajnira odjeću – Love Clothing tm Model je, svira piano i bubnjeve i produ cira glazbu, reći će nam, itekako razno liku, a sve se to može pronaći na njego vom Instagram profilu @jmck3nzi3!

Definitivno sam cijeli u klasičnim djelima, a Romeo i Julija bio mi je san za zaigrati. No, još mi je draže glumiti u kla sičnim komadima s modernim odma kom, kao što je to ova interpretacija na Lovrjencu, smještena u ‘ludo’ doba sici lijanske mafije i šezdesetih. Nisam fan odjeće koja pripada vremenu u kojem je smješten komad. Crossover mi je puno draže. Sjećate se ‘Romea i Julije’ s Leonardom DiCapriom i Claire Danes? E pa tako nekako – dodaje kroz smi jeh. Dubrovnikom je oduševljen, a zato su, ističe najviše zaslužni ljudi iz Mid summer Scene festivala. Kako se osje ćao u trenutku kad je saznao da putuje u Grad?

Kakav šok

godina ima Jordan, a već ima zavidan umjetnički put!

20Dvadesetogodišnjak sa ‘stažem’ Dojmovi se još nisu slegli – kaže nam simpatični dvadesetogodišnjak sa ‘sta žem’ u glumi na kojem bi mu mnogi pozavidjeli. Inače, Jordan trenira u glu mačkoj školi East 15, a nedavno je igrao Vershinina u Tri sestre, Romea u Romeu i Juliji, Marka u Pogledu s mosta i Lucija u Isus je skočio u vlak. Glumio je u više igranih i kratkih filmova i producirao

Bio je to definitivno šok! Baš u tom tre nutku bio sam na telefonu s mamom kad su me zvali i škole da je u Dubrovniku hitno potreban Romeo. Otrčao sam na audiciju, odrađena je ‘brzinski’ i eto pro šao sam. Ovakve stvari su vam ‘once in a lifetime’, jednostavno se ne propuštaju... Mada, nije bilo preteško, jer već jesam glumio Romea, no ne na ovaj način – reći će dalje mladi glumac.

Iako bih volio reći da ću ostati dulje, ipak ću u Dubrovniku biti tek onoliko koliko traje festival. Fantastičan grad i ljudi. Osjećam predivnu energiju, a na samoj premijeri bilo je čarobno, osjetio sam sinergiju s publikom – ističe dalje. S Julijom, Georgiom Christodoulouom, je ‘odmah kliknuo’.

Oboje smo profesionalci, zato je ovo kratko razdoblje proba bilo jedno stavno. Ugodno nam je zajedno glumiti, postoji ta neka glumačka kemija. Cijeli tim je impresivan! – napomenut će dalje Jordan. Od prijatelja koji su putovali u Hrvatsku saznao je neke informacije o Dubrovniku, poput povijesti kojom je oduševljen, kao i činjenicom da u Dubrovniku i klasični i moderni teatar itekako žive, a ljudi obožavaju odlaziti na predstave.

Energija ljudi u publici – kakva fan tastična publika! Tu i tamo bih, tijekom premijere, na tren uhvatio nekoga pogle dom. Divni ljudi, jako fancy, sjajno odje veni, sa sjajnom reakcijom... Vidi se da su potpuno ušli u predstavu zajedno s nama glumcima – kaže Jordan. Njemu su, osim Romea, dream roles i Hamlet, no i Shakespereov Edmund iz Kralja Leara. Ali, otkriva nam kako bi volio zai grati u Marvelovoj franšizi i na taj način postati – superjunak!

Tu i tamo bih, tijekom pre mijere, na tren uhvatio nekoga pogledom. Divni ljudi, jako fancy, sjajno odjeveni, sa sjajnom reakcijom... Vidi se da su potpuno ušli u predstavu zajedno s nama glumcima

Osim Romea, dream roles su mu i Hamlet, no i Shakespe reov Edmund iz Kralja Leara. Ali, otkriva nam kako bi volio zaigrati u Marvelovoj franšizi

SUVREMENA PREDSTAVA

Romeo i Julija u srcu mafije Festival Midsummer Scene u svojoj osmoj sezoni djeluje pod motom ‘To be or not to be’ (’Biti ili ne biti’). Nakon dvije pandemijske godine, do 5. srpnja ovaj jedini hrvat ski festival na engleskom jeziku okupit će posjetitelje iz cijelog svijeta koji će pod zvjezdanim nebom prekrasne povijesne dubrovačke tvrđave moći uživati u najuzbud ljivoj Shakespearovoj ljubavnoj priči u režiji londonskog redatelja Seana Aite. Ovaj vrhunski redatelj radnju je prebacio u kasne šez desete godine dvadesetog stoljeća, podvlačeći paralele koje dvije zavađene obitelji imaju s današnjom mafijom. Taj koncept ovu izrazito poetičnu tragediju prebacuje na suvremenom gledatelju poznatiju ulicu i vizualno, ali i glazbeno, približava ovaj komad današnjoj publici.

Mladi talentirani glumas svira piano i bubnjeve

Zadnja subota u lipnju pripada Puntiželi

Generacije Župljana uvijek su nestrpljivo čekali zadnju lipanjsku subotu, a kad se ‘izbace’ potvrđena imena izvođača, nestrpljenje postaje sve veće i veće. Nepisano je pravilo da se ‘zna gdje si zadnju subotu u lipnju’

Na ovogodiš N joj Pu N tiželi u parku Striježice u Mlinima, ‘staroj lokaciji’, u subotu je bilo fantastično. Ne samo navečer jer dobro se zna da Puntižela starta popodne, a traje do dugo u noć. I svake je godine sve bolja!

Za to su se pobrinuli brojni izvođači – a BB a Real Tribute band, M.O.R.T., Ape Revolution Bell, Otpisani klan, Sugarfree, Ground n Pound, Nianse, Last Caress i Banditen Strasse, ali ona prava energija dolazila je od vjerne publike, od ljudi koji su Punti želu jedva čekali pa do onih koji su s ovim mini festivalom glazbe u Župi –doslovno rasli.

Generacije Župljana uvijek su nestr pljivo čekale ovu zadnju lipanjsku subotu, a kad se ‘izbace’ potvrđena imena izvođača, nestrpljenje postaje sve veće i veće. Nepisano je pravilo da se ‘zna gdje si zadnju subotu u lipnju’!

Prava energija dolazila je od vjerne publike, od ljudi koji su Puntiželu jedva čekali pa do onih koji su s ovim mini festivalom glazbe u Župi – doslovno rasli

Foto

Zvonimir Pandža

‘Privilegija je biti na Lopudu’

Dobro je za mjesto da se ovakav festival događa i vidi se da će tijekom idućih godina više rasti. Dolazi sve više zvijezda. Šire se lijepe informacije po svijetu o otoku, njegovim posebnostima i restoranima. To je dobro za svih nas, kao i za hrvatski turizam –Renato Bjelopera

Lopud je ove godine bio sjedište filmske kulture. Drugu godinu zare dom održao se festival ‘Ponta Lopud’ na kojem su filmski profesionalci dije lili svoja znanja i iskustva, a pritom su stvorili i dugoročne odnose. Otok je već nekoliko mjeseci draga destinacija za odmor i uživanje, kako našim sugra đanima, tako i turistima, no još je više živnuo dolaskom glumaca, scenarista, redatelja i velikih svjetskih zvijezda.

‘Vidjet ćeš raj’ Tijekom boravka na otoku, uspjeli smo se susresti i porazgovarati s glumcima koji su sudjelovali na festivalu. Amila Terzimehić glumica je rodom iz Sara jeva koja iza sebe ima velika ostvarenja, a ove godine je očekuje nekoliko pre mijera na kazališnim daskama, serija, kao i film. Za nju nema praznog hoda. Došla je na Lopud prvi put, ali s veli kim očekivanjima.

Slušali smo masterclass Frances McDormand. To je bilo nešto fantastično. To je toliko čuvena glumica, koja nam je prenije la važne stvari i svoje iskustvo u ovoj industriji. To je stvarno privilegija, pogotovo na jednom ovakvom otoku – Anja Matković

Jedan moj kolega glumac nahva lio je otok i festival. Rekao je: ‘Vidjet ćeš raj!’. Trenutak kad sam kročila na otok, zaljubila sam se. Ovdje imam mir – istaknula je. Tijekom boravka na otoku, pohađala je brojne masterc lassove, među ostalim i one Frances McDormand i Joel Coena. Naučila je, kako kaže, puno toga i to je za nju bilo inspirativno iskustvo. Drago joj je što je mogla provoditi vrijeme na kvalitetan način, po vlastitom izboru.

Glumica Anja Matković, inače bivša profesionalna alpska skijašica, bavi se glumom i to na filmu, televiziji i u kazalištu. Iza nje su uloge u serijama kao što su ‘Novine’, ‘Nestali’ i ‘Počivali u miru’. Na Lopudu je također boravila prvi put i izrazila je oduševljenje jer je mogla susresti ljude koje vjerojatno ne

Piše Maria Prkut Foto Maria Prkut / PR

bi imala prilike susresti u životu. Slušali smo masterclass Frances McDormand. To je bilo nešto fanta stično. To je toliko čuvena glumica, koja nam je prenijela važne stvari i svoje iskustvo u ovoj industriji. To je stvarno privilegija, pogotovo na jed nom ovakvom otoku – kazala je. Tako đer, kako ističe, privilegija je ovakvog festivala što nema kompetitivnog dijela, već se radi o povezivanju i komunikaciji s ljudima koji imaju svjet skog iskustva te razmjenjivanju znanja. Inače, Matković je nedavno ušla i u sce narističke vode, a prema planu projekt bi se trebao snimati iduće godine. ‘To je za mene dosta velika stvar’, dodala je. Dado Ćosić je glumac kojeg znamo iz filma ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’, a za ulogu Saše u filmu ‘Zvizdan’ na 62. Pulskom filmskom festivalu nagrađen je Zlatnom arenom za sporednu ulogu. I on je na festivalu sudjelovao prvi put. Svaki projekt koji je snimao za njega je, kako kaže, bio formativan.

Lijepo je što smo slušali iskustva ljudi koji su obično udaljeni miljama od nas, u svakom smislu, i čija isku stva su nam na taj način nedostupna. Sada su s nama bile zvijezde Frances McDormand i Joel Coen. Lijepo je što od takvih zvijezda postoji interes, i što ih možemo slušati i postavljati pitanja.

Pitao sam se: ‘Čime je ovo zasluženo?’. Također, bila je to dobra prilika za isku stva, ali u okruženju koje nije kompe ticijsko – rekao je. Na Lopudu bi ostao cijelo ljeto. ‘Jedno dva mjeseca mi ne bi škodilo’, istaknuo je kroz smijeh.

‘Sve se lagano oporavlja’

Renato Bjelopera iz restorana Dubrov nik rekao je kako Lopud ‘živne’ tijekom

održavanja festivala.

Dobro je za mjesto da se ovakav festival događa i vidi se da će tijekom idućih godina više rasti. Dolazi sve više zvijezda. Šire se lijepe informacije po svijetu o otoku, njegovim posebno stima i restoranima. To je dobro za svih nas, kao i za hrvatski turizam – govori nam. Ističe nam kako se tijekom prote kle dvije godine zbog pandemije koro navirusa osjetio određeni ‘pad’, no ipak se dobro odradila ‘špica’ sezone.

Ove godine je posao krenuo jako dobro. Vrijeme nas je poslužilo, nau tički turizam cvjeta. Sve se lagano opo ravlja i vraća u normalu kao i u razdo blje rekordne 2019. godine – dodao je. ‘Dobro je, nešto se događa’, rekla nam je gospođa Vlasta Pulić Glavović o festivalu. Ova nam Lopujka ističe kako uživa na otoku gdje živi kroz cijelu godinu.

Odrasla sam i znam sve poteš koće života na otoku, ali i ljepote. Otok je sad povezan četiri puta na dan, a znamo kad je bio povezan samo

Lijepo je što od takvih zvijezda postoji interes, i što ih možemo slušati i po stavljati pita nja. Pitao sam se: ‘Čime je ovo zasluženo?’. Ta kođer, bila je to dobra prilika za iskustva, ali u okruženju koje nije kompeticijsko – Dado Ćosić

jednom. Nažalost, nema puno mje štana koji žive cijelu godinu. Ispod sto! – dodala je. Istaknula nam je kako je popunjenost smještajnih objekata svih vrsta manja u odnosu na 2019. godinu. Nisu još, kako kaže, došli gosti iz Norveške i ako dođu, oni će valjda malo bolje popuniti smještajne kapa citete, rekla je.

Novi salon namještaja u gradu – Calligaris

Tradicija, estetika, raznolikost materijala i stilova, kvaliteta izrade te maštoviti i neobični detalji – sve to možete naći u salonu namještaja Calligaris Dubrovnik

U U torak, 21. lipnja otvoren je salon namještaja Calligaris Dubrovnik. Salon se nalazi na adresi Vukovarska 22, na vrhu t C Mercante. Ovaj svojevrsni showroom s izložbenim primjercima samo je mali dio onoga što renomirani

talijanski brand Calligaris nudi svojim kupcima. Uz individualan pristup, u salonu možete izabrati preko stotinu modela i kombinacija namještaja, a sve se izrađuje po narudžbi. Iza ovog salona s upečatljivom

ponudom stoji dizajnerica interijera Laura Herceg. Laura već ima zavidno 15-ogodišnje iskustvo u prodaji talijan skog dizajnerskog namještaja i dizaj niranju interijera. Završila je Calle gari talijansku školu mode i dizajna,

a povjerenje su joj dali brojni klijenti i arhitekti s kojima je surađivala na projektima diljem Hrvatske. Ovom prilikom Laura je istaknula kako je u Dubrovniku uvidjela potrebu za ponu dom luksuznog i cjenovno prihvatljivo spektra namještaja vrhunske kvalitete, upravo onog kakvog nudi Calligaris.

To ju je potaklo na odvažan potez da u Dubrovniku otvori ne samo klasičan salon, već ponudi cjelokupan koncept našim sugrađanima, za koje kaže kako imaju puno stila i istančan ukus.

Calligaris karakterizira izvrstan omjer cijene i kvalitete te multifunk cionalnost uz igru s materijalima,

trendovima i novim tehnologijama. Calligaris objedinjuje suvremeni dizajn za stvarni život te je mjesto gdje ćete se uvijek osjećati kao kod kuće. Kvalitetu namještaja potvrđuju rigorozni testovi za dobivanje potreb nih certifikata u skladu s najvišim standardima.

Salon

nalazi

Calligaris karakterizira izvrstan omjer cijene i kvalitete te multifunkcionalnost uz igru s materijalima, trendovima i novim tehnologijama

Je li vrijeme za nove 80-e?

Nekolicina najzastupljenijih producenata servira sterilan konfekcijski zvuk lišen bilo kake imaginacije ili, nedajbože rizika. Sve zvuči isto, a ono što je posebno bolno jest gorka činjenica da dobre glazbe nikada nije bilo više

Nešto jest pošlo k vragu s popu larnom glazbom. Prošli put lamen tirali smo o nevjerojatnom usponu na top ljestvicama pjesme ‘Running Up That Hill (A Deal With God)’, hitu Kate Bush iz 1985. godine koji je u 2022. postao čak veći hit zahvaljujući uvr štenju u četvrtu sezonu serije ‘Stran ger Things’. Uzimajući u obzir aktu alno stanje pop glazbe, slični scenarij mogao bi se ponoviti prije nego kasnije. Nezadovoljstvo isključivo profitabil nim motivima diskografa i glazbenih medija koji, podcjenjujući ga, slušatelj stvu serviraju jednolične formatirane pjesme od kojih rijetko koja u trajanju prelazi tri i po’ minute, nesumnjivo će dovesti do neke nove renesanse u

glazbenoj produkciji. Neke nove 80-e, 90-e ili 00-e valjaju se iza brda. Jer nije baš uobičajeno da stare pjesme čine 70 posto udjela u američkom glazbe nom tržištu. Jer prema podacima za 2021. godinu iz godišnje analize tvrtke MRC Data koji bilježe prodaju i strea ming upravo to se dogodilo. Uz oče kivani rast platformi poput Spotifya, prošla godina bila je rekordna i po prodaji ‘longplejki’ (lp format inau guriran je prije 74 godine), a obilježio ju je i otkup čitavih kataloga rock i pop giganata poput Dylana, Springsteena, Bowieja, ali i Shakire ili Taylor Swift. No, prvi put podaci su pokazali da su ljudi, osim na ‘starom’ formatu, sklo niji slušati već poznatu glazbu umje sto nove glazbene produkcije, koja prvi put pokazuje trend pada. Analiza ame ričkog muzikologa Teda Gioie ‘Ubija li stara glazba novu?’, koju je u siječnju prenio The Atlantic, podigla je dosta prašine, a Gioia uzrok takvom sta nju nalazi u glazbenoj industriji koja je posve pala na testu pronalaženja i građenja novih izvođača. Predstavnici diskografa, pak, vade se na (zapravo stvarnu) prijetnju potencijalnih tužbi zbog plagiranja, a koja je postala još izraženija od slučaja pjesme ‘Blurred Lines’. Tu je i zabluda da slušatelji nisu kapacitirani za više. Rezultat je zato sljedeći – nekolicina najzastupljenijih producenata servira sterilan konfekcij ski zvuk lišen bilo kake imaginacije ili, nedajbože rizika. Sve zvuči isto, a ono što je posebno bolno jest gorka činje nica da dobre glazbe nikada nije bilo više. Samo je kronično nedostaje na top ljestvicama.

Prije desetak godina, sjetit ćete se, Internetom je počeo cirkulirati meme koji uspoređuje ‘Run The World (Girls)’, tada novu pjesmu Beyonce i prvi singl s njenog albuma ‘4’ (2011), i zimzelenu mini rock operu ‘Bohemian Rhapsody’ grupe Queen. Meme donosi tekstove obje pjesme uz opasku da Beyoncein feministički poklič potpisuje čak šest autora i četiri producenta, dok autor stvo rock klasika iz 1975. pripada tek Freddieju Mercuryju, a pjesma ima

samo jednog producenta. Meme je uto liko točan jer Beyoncein singl iz 2011. stvarno supotpisuje desetero ljudi, uključujući i superstar D j -e/produ cente Diploa, Afrojacka, The-Dreama i Switcha, dok iza šestominutnog slo ženca rock balade i opere stoji tek jedan talentirani mladić i bend koji je stao uz njega inzistirajući da upravo ta pjesma bude prvi singl s albuma i da, mimo svih izgleda, postane globalni hit koji je to i danas. Treba biti iskren pa napomenuti da je ‘Run The World (Girls)’ izgrađena na sampleu pjesme ‘Pon de Floor’ trojca Major Lazer što joj je automatski povećalo broj autora, a ne smijemo zanemariti ni žanrov sku udaljenost među njima – jedna je klupski orijentiran dance komad dok je druga zapravo kantautorski prog-rock. No, taj meme jest predvidio kako će se stvari razvijati u popularnoj glazbi u sljedećem desetljeću u kojem je za jednu pristojnu pjesmu potrebno više sudionika nego što je trebalo polica jaca za promijeniti žarulju u onoj seriji prastarih viceva.

‘Greatest Hits’ Queena iz 1981. naj prodavaniji je glazbeni album u povi jesti praćenja prodaje u Velikoj Bri taniji (drugi dio iste edicije drži 10. mjesto) te je ujedno sedmo najproda vanije vinilno izdanje u 2021. godini. U s AD -u isto mjesto u prošloj godini pri pada lp reizdanju ‘Purple Rain’ Prin cea i njegovih The Revolution, albuma iz 1984. godine. Znakoviti biografski podatak kaže nam da je većina studij ske verzije naslovne pjesme snimljena zapravo uživo na koncertu održanom 3. kolovoza 1983. u Minneapolisu, Prin ceovom rodnom gradu. Prince je u stu diju naknadno snimio neke gitarističke dionice i dodao orkestrirano finale, ali većina pjesme u svojih grandioznih 8 minuta i 44 sekunde je snimka uživo, koja sadrži i debitantski nastup s ben dom gitaristice Wendy Melvoin. Treba li nekoga podsjećati kakav su hit pje sma i album bili? A sad probajte zami sliti da se tako nešto dogodi danas, da glazbenici svoju glazbu promoviraju sadržajem umjesto pakiranjem.

Promocija knjige Povijest nogometa u Dubrovniku Željana Konsua

Riječ je o izda nju monograf skog karaktera kojeg potpisuje Željan Konsuo, autor koji se profilirao kao kroničar dubrovačkog sporta

Ovo je prva knjiga koja je u potpunosti posvećena dubrovačkom nogometu, knjiga koja će sasvim sigurno obogatiti hrvatsku sportsku historiografiju

Promocija najnovije knjige u izdanju DuLista ‘Povijest nogometa u Dubrovniku’ održat će se u utorak, 5. srpnja 2022. u hotelu Valamar Lacroma s početkom u 20 sati. Riječ je o izdanju monografskog karaktera kojeg potpi suje Željan Konsuo, autor koji se profi lirao kao kroničar dubrovačkog sporta. Ovo je njegova treća knjiga, a zasigurno je svima dobro poznata ona posljed nja iz 2019. godine kada je prvi put u povijesti ukoričio 95 godina postoja nja najtrofejnijeg hrvatskog sportskog kluba Jug. Nakon što je objavio ‘Pet do sto’, kapitalno djelo na kojem je radio pune dvije godine, posvetio se opet Jugu, ali ovaj put sagledavajući sve one segmente za koje nije bilo mjesta u vaterpolskoj ‘enciklopediji’.

Upravo nogomet, koji se u Dubrov niku počeo igrati još 1907. godine,

tema je najnovije knjige koja uskoro izlazi u nakladi DuLista. Ovo je prva knjiga koja je u potpunosti posvećena dubrovačkom nogometu, knjiga koja će sasvim sigurno obogatiti hrvatsku sportsku historiografiju. Knjiga nosi naziv ‘Povijest nogometa u Dubrov niku’ jer u Jugu se prvotno igrao i nogomet, a kako je dolazio do sve više arhivskih podataka i materijala Kon suo se odlučio na jednom mjestu sažeti posljednjih 115 godina igranja nogo meta u Dubrovniku. ‘Povijest nogo meta u Dubrovniku’ osim što donosi kronološki pregled nogometnih klu bova i zapaženih rezultata, otkriva čitav niz nepoznatih detalja, povi jesnih činjenica pa čak i razotkriva intrigantne ‘nesporazume’ koji su se vješto uvriježili posljednjih desetljeća u dubrovačkoj sportskoj javnosti.

nas na

6.