autor: Željko Lj. Krstić ISTORIJAT ULICE Sa zatrpavanjem Jaza1 produžena je Sindjelićeva ulica koja je postala bitna saobraćajnica u gradu Valjevu . Istovremeno ulica Vitkovićeva je izgubila na značaju. Ta mala asfaltirana ulica, duga stotinak metara, koja je u starom Valjevu bila ’’ žila kucavica’’ igubila je svoju trgovačkozanatsku finkciju i pretvorila se u jednosmernu , skoro ’’slepu 2 ulicu’’. Inače, još davne 1897 ova ulica od je dobila ime po braći Jovanu i Jefti, koji je imao Kulu na ušću reke Gradac u Kolubaru. Sa rušenjem ove zanimljive zgrade, kamen je iskorišćen za zidanje Kule na Kliševcu, koja i danas postoji kao turistička atrakcija. Među najstarijim građevinama koje su opstale u Valjevu kula se nalazi na severnoj strani grada u blizini puta za Šabac. Radovan Drašković o kuli na Kličevcu piše: „ Kula je zidana od kamena , koji je preneta3 sa već davno porušene Vitkovića kule, koja je nekad postojala na ušću reke Gradac u Kolubaru, gde je nekada stanovao kapetan Jevta Vitković, poznat iz doba austrijske okupacije 1718 – 1739 g. . (Drašković R. , 1971, str . 4344) . Isti autor o braći Vitković navodi sledeće: '' Austrija je u okupiranoj Srbiji organizovala narodnu vojsku , koja se zvala narodna milicija ili hajduci. Hajdučka 1
Po priči Vojislva Pejića, Jaz je do 1965 ili 67 bio čist i služio je za kupanje. U njemu su, kaže Voja, deca lovila ribu. On se seća da je čuvena doktorka Vera Jovanović ’’Šišarka’’, leti, svagog jutra odlazila na Jaz da se okupa i kada se vrati sa posla. Voje veli da Jaz nije unišavala Kožara, kako se pričalo. Po njemu Jaz su zaprljali stanovnici koji su iznad Jaza pravili kuće i direktno u njega sprovodili kanalizacione cevi iz svojih kuća. Voja se seća i ’’Sepija’’ gde je OK.’’ Student’ imao svoj košarkaški teren, ali i mesta gde se nalazile radionice. 2 Dejan V. Popović u svom tekstu : “ Nastanak ulice Selimira Đorđevića u Valjevu” ( “ Glasnik”; Međuopštinski istorijski arhiv Valjevo,; br. 50, str. 191-199: piše : “ Sa 7.500 stanovnika varoš Valjevo je krajem 19. Veka bilo prilično slabo saobraćajno povezano sa drugim varošima I to većinom puteva lošeg kvaliteta. U samoj čaršiji je psotojao veliki broj bezimenih sokaka, slabo kaldrmisannih, a dobar deo ih je bio zemljanog karaktera. NArod je ove sokake zvao po kućama viđenijih ljudi koji su u njima stanovali. Valjevo je dobilo svoje ulice tek 1879. Godina, na inicijativu tadašnjeg predsednika valjevske opštine Milenka Draškovića I profesora Valjevske gimnazije Ljubomira Pavlovića.”
1