Smz istrazivanje final by EmilijaJakovljev

Istraživanje problema, potreba i društvenog položaja mladih: Mladi i poduzetnička kultura

Naručitelj studije: Razvojna agencija Sisačko-moslavačke županije Simora d.o.o. Izvoditelj studije: Mreža mladih Hrvatske Voditelj istraživanja i urednik: Nikola Buković Suradnice na istraživanju: Emina Bužinkić, Anamarija Sočo Volonteri/ke: Iva Glavaš, Karlo Kralj, Ines Perković, Marija Hrebac Lektor: Karlo Kralj

Zagreb, 14.08.2010

Sadržaj 1. Uvod ................................................................................................................................................................................... 4 1.1 Struktura uzorka ............................................................................................................................................................... 6 2. Kvaliteta života ispitanika/ca ....................................................................................................................................... 11 2.1 Mladi na raskrižju: ostanak s roditeljima ili zasnivanje vlastite obitelji?................................................................... 12 2.2. Lokalna zajednica: bitna karika u unapređenju kvalitete života mladih ................................................................... 22 3. Obrazovni resursi, zapošljivost i poduzetnička kultura među mladima .............................................................. 29 3.1. Postignuto i željeno obrazovanje ................................................................................................................................. 30 3.2. Izvanškolske aktivnosti i znanje stranih jezika ........................................................................................................... 34 3.3. Položaj na tržištu rada i uzroci nezaposlenosti............................................................................................................ 38 3.4. Poželjno radno mjesto, poduzetnički potencijal i kultura mladih .............................................................................. 42 4. Informatičke i komunikacijske tehnologije – komparativna prednost mladih?.................................................. 49 4.1. Posjedovanje i korištenje tehnoloških naprava ........................................................................................................... 50 5. Socijalna politika za mlade: ključni oslonac razvoja mladih.................................................................................. 55 5.1. Percepcija društvenih rizika: gdje nastaju problemi? ................................................................................................. 56 5.2. Korištenje zdravstvenih ustanova ................................................................................................................................ 58 5.3. Integracija osoba s invaliditetom u život zajednice .................................................................................................... 58 5.4. Raširenost uporabe psihoaktivnih sredstava među mladima...................................................................................... 59 5.5. Seksualno i reproduktivno zdravlje mladih ................................................................................................................. 60 5.6. Instrumenti i mehanizmi provedbe socijalne politike za mlade ................................................................................. 62 6. Aktivno sudjelovanje mladih: kako do aktivnih mladih građana/nki?................................................................. 65 6.1. Stranačka identifikacija ................................................................................................................................................ 66 6.2. Najznačajniji društveni problem i načini njihova rješavanja ..................................................................................... 67 6.3. Politička participacija i njena ograničenja ................................................................................................................... 70 6.4. Politički potencijal mladih u SMŽ ............................................................................................................................... 75 7. Mladi, civilno društvo i lokalna zajednica ................................................................................................................. 78 7.1. Odnos mladi – lokalna zajednica ................................................................................................................................. 79 7.2. Odnos mladi – civilno društvo ..................................................................................................................................... 81 8. Slobodno vrijeme mladih: vrijeme koje nitko ne vraća ........................................................................................... 83 8.1. Slobodno vrijeme mladih: što s njim činiti i na koji ga način organizirati................................................................ 84 9. Pristup informacijama i mobilnost mladih ................................................................................................................ 90 9.1. Mladi u “informacijskoj oluji” ..................................................................................................................................... 91 9.2. Mobilnost mladih u SMŽ ............................................................................................................................................. 97 10. Izvještaj s fokus grupa s mladima u Sisačko – moslavačkoj županiji ............................................................... 102 10.1. Metodologija izvedbe fokus grupa........................................................................................................................... 102

10.2. Fokus grupa u Sisku .................................................................................................................................................. 103 10.3. Fokus grupa u Kutini ................................................................................................................................................ 106 10.4. Fokus grupa u Petrinji ............................................................................................................................................... 109 10.5. Fokus grupa u Glini .................................................................................................................................................. 112 11. ZakljuÄ?ci i preporuke ................................................................................................................................................ 115 12. Popis literature .......................................................................................................................................................... 120

1. Uvod Nacionalni program djelovanja za mlade 2003.-2008. (NPDM) je prvi strateški dokument politike za mlade u Republici Hrvatskoj te je kao iznimno važnu komponentu svoje uspješne primjene prepoznao kvalitetno, koherentno i komplementarno međudjelovanje različitih razina vlasti na području politike za mlade. U tom je smislu donio jasne preporuke jedinicama lokalne (gradovima i općinama) i regionalne samouprave da donesu gradske/općinske, odnosno županijske programe za mlade. Nakon donošenja Operativnog plana provedbe NPDM-a za 2006./2007., resorno ministarstvo za mlade u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, osiguralo je određenu financijsku potporu za donošenje takvih strateških dokumenata. Bitno je istaknuti kako je odluka o načinu donošenja lokalnog/županijskog programa za mlade bila (i još uvijek jest) u rukama lokalnih/regionalnih vlasti. Međutim, isto tako treba upozoriti kako je praksa pokazala da se izuzetno mali broj JLRS prilikom donošenja programa za mlade držao odgovarajućih međunarodnih standarda. Govoreći o međunarodnim standardima, napominjemo kako je jedan od najvažnijih „donošenje politika utemeljenih na znanju i istraživanjima“1 (Denstad, 2009: 16). Ta preporuka je posebno važna kad su u pitanju lokalni i regionalni programi za mlade jer, kako bi postigli svoju svrhu, moraju biti usklađeni s potrebama i adresirati probleme zajednica kojima su namijenjeni. Nažalost, upravo zbog toga što se županijski/lokalni programi za mlade često donose s ciljem zadovoljenja čisto formalnih zahtjeva za postojanjem takvih dokumenata, oni su obično: a) slijede strukturu NPDM-a, često s identičnim mjerama i aktivnostima, bez uvažavanja opsega ovlasti JLRS te nedostatnih kapaciteta za provedbu takvih mjera; b) potpuno neusklađeni s lokalnim/regionalnim kontekstom, problemima i potrebama mladih. U tom smislu, svakako treba pozdraviti nastojanje Sisačko-moslavačke županije da svoj Županijski program za mlade izradi u skladu s preporukama ovog provedenog istraživanja koje je povjereno Mreži mladih Hrvatske.

Istraživanje se provodilo kroz dvije osnovne skupine aktivnosti. Prva se odnosila na provedbu ispitivanja problema, potreba i socijalnog položaja mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji s

posebnim naglaskom na pitanja poduzetničke kulture mladih. Za potrebu ove skupine aktivnosti izrađen je i široko distribuiran opsežan upitnik koji je nastojao prikupiti informacije iz svih područja života mladih. Druga skupina aktivnosti bile su fokus grupe, organizirane u četirima gradskim središtima Sisačko-moslavačke županije (Sisku, Kutini, Petrinji i Glini). Njihov je cilj bio, kroz polu-strukturirane intervjue s mladima različitog socioekonomskog podrijetla i statusa, nadopuniti rezultate kvantitativnog dijela istraživanja te omogućiti mladima da sami daju preporuke o načinima rješavanja/prevladavanja pojedinih problema.

Ovom prilikom bismo željeli zahvaliti svima onima koji su pridonijeli provedbi te rezultatima ovog istraživanja. Zahvale svakako zaslužuje operativni tim Razvoje agencije Sisačkomoslavačke županije (Simora d.o.o.) koji je tijekom kompletne provedebe davao nadasve vrijednu logističku potporu. Posebne zahvale zaslužuju područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Kutini i Sisku koje su pokazale iznimnu volju za suradnju prilikom distribucije anketnih upitnika nezaposlenim osobama registriranim u njihovim uredima. Velike zahvale idu i svim udrugama mladih, i udrugama za mlade, te udrugama nacionalnih manjina koje su dale svoj obol u pronalasku odgovarajućih ispitanika/ca te pomogle pri njihovom ispunjavanju anketnih upitnika. Posebno priznanje u tom dijelu zaslužuju: Udruga IKS iz Petrinje, udruga Novi svijet iz Siska, Akademija lokalne demokracije Sisak te Vijeće mladih Općine Lekenik bez kojih ovo istraživanje ne bi bilo uspješno privedeno kraju. Veliku zahvalu upućujemo svim obrazovnim institucijama (osnovnim i srednjim školama, visokim školama i fakultetima), njihovim djelatnicima i polaznicima koji su dali velik obol u provedbi ovog istraživanja. Konačno, priznanje zaslužuju i volonter/ke Mreže mladih Hrvatske, Marija Hrebac, Iva Glavaš, Ines Perković te Karlo Kralj koji su svojim predanim radom pružali logističku potporu bez bi ovo istraživanje vrlo teško ugledalo svjetlo dana.

Nikola Buković, voditelj istraživanja 1

Na engleskom jeziku: Knowledge-based policy

1.1 Struktura uzorka

Na samome početku ovog izvještaja potrebno je postaviti jednu iznimno važnu ogradu: ova studija sasvim sigurno nije imala pretenzije da bude znanstveno istraživanje koje će zadovoljavati sve njegove zahtjeve.2 U tom smislu, sam ispitni uzorak u potpunosti ne odražava strukturu populacije mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji te ima obilježja prigodnog uzorka.. Međutim, sam uzorak ima određena obilježja koja nas potiču na zaključak kako su rezultati istraživanja indikativni za potrebe mladih u SMŽ te da mogu i trebaju biti uzeti u obzir prilikom izrade Županijskog programa za mlade. Upitnik je ispunilo 268 mladih osoba u dobi od 15 do 29 godina s prebivalištem u Sisačko-moslavačkoj županiji što prema Statističkim podacima Sisačkomoslavačke županije za 2007. čini nešto manje od 1% populacije mladih u toj županiji. Prvo obilježje uzorka koje smatramo iznimno povoljnim jest dobra teritorijalna pokrivenost.

Grafikon 1: Gradovi/općine kojima kraj iz kojeg dolaze ispitanici/ce najviše gravitira

Može se vidjeti kako većina ispitanika/ca dolazi iz sisačke i kutinske subregije, nakon čega slijedi petrinjska. Međutim, povoljnom smatramo činjenicu da su u strukturi uzorka prisutne ispitanice/ci iz svih subregija Sisačko-moslavačke županije. 2

Ova se referenca osim na kvalitetu uzorka odnosi i na kvalitetu obrade prikupljenih podataka. Naime, unutar ove studije provedena je isključivo univarijantna analiza, koja se odnosi na određivanje frekvencija i postotaka

Grafikon 2: Spol ispitanika/ca

Iako su žene blago nadzastupljene u ispitnom uzorku, smatramo ovaj omjer relativno povoljnim, pogotovo zbog činjenice da su mladi muškarci, posebno u višim dobnim kohortama, pokazali priličnu nesklonost sudjelovanju u ovakvoj vrsti istraživanja. S druge strane, službeni podaci pokazuju blagu brojčanu prevlast mladih muškaraca u Sisačko-moslavačkoj županiji (u omjeru 1,05:1) Što se tiče dobne strukture ispitanika/ca, može se vidjeti kako unutar uzorka dominira najmlađa dobna kohorta (15 – 19 godina). Službeni podaci ukazuju na relativno ravnomjernu raspodjelu populacije mladih u SMŽ na sve tri dobe kohorte, uz na blagu prevlast mladih u dvije starije dobne kohorte (Statističkim podacima Sisačko-moslavačke županije za 2007: 20)3. Razlozi nadzastupljenosti najmlađe dobne kohorte (15-19) leže u činjenici da su se obrazovne institucije, prije svega osnovne i srednje škole, pokazale kao iznimno pouzdani partneri u prikupljanju istraživanja. Time je, logično, postignuta kvalitetna pokrivenost najniže dobne kohorte. No, unatoč značajnim naporima da se dođe do većeg broja ispitanika iz viših dobnih kohorti putem suradnje s organizacijama civilnog društva, visokoškolskim institucijama te područnim uredima odgovora. Znanstvna istraživanja u pravilu obuhvaćaju i bivarijantnu i multivarijantnu analizu (vidi: Ilišin, 2006a: 20). 3 Populacija od 15 do 19 godina čini 31, 24% populacije mladih, dok su je udio mladih od 20 do 24 te od 25 do 29 godina jednak: 34,27%.

HZZ-a, ispostavilo se kako je do ispitanika u dobi 20 – 29 bitno teže doći u odnosu na one iz najmlađe dobne kohorte (15 – 19). Međutim, smatramo kako u identificiranju uzroka nastale situacije leži i najjači argument zbog kojeg ovakav uzorak daje vrlo indikativne rezultate.

Grafikon 3: Dob ispitanica/ka

Naime, kao što je rečeno, većinu ispitanih u dobi od 15 do 19 godina tvore učenice/i. Samim time oni najviše borave na području županije te su najbolje upoznati sa situacijom i aktualnim problemima. Više dobne kohorte, a to se posebno odnosi na situaciju u Sisačko-moslavačkoj županiji, bitno su mobilnije prvenstveno zbog zadovoljenja obrazovnih i profesionalnih potreba. Činjenica je da velik broj studenata i studentica iz Sisačko-moslavačke županije studira izvan nje (prvenstveno u Zagrebu), a da istovremeno zbog teške ekonomske situacije velik broj ljudi, posebno mladih u dobi od 20-29 godina, nakon završene srednje škole traži posao u drugim dijelovima Hrvatske ili u inozemstvu. Stoga, vjerujemo kako je profesionalna i obrazovna mobilnost

mladih

pripadnika

viših

dobnih

skupina

razlog

teškog

pronalaska

tih

ispitanica/ispitanika. Slijedeći tu logiku, mladi koji su još uvijek u statusu učenika/učenice te oni koji su nezaposleni, jesu dio populacije mladih koji najviše boravi na području županije te zadovoljenje njihovih potreba predstavlja prioritet. Gore navedeno potvrđuje i sljedeći grafikon.

Grafikon 4: Socioprofesionalni status ispitanika/ca

Treba istaknuti kako je povećana zastupljenost populacije nezaposlenih bila ciljana zbog toga što je jedan od bitnih zahtjeva ove studije istraživanje razine poduzetničke kulture mladih u SMŽ. Stavovi mladih nezaposlenih osoba u tom području bili su od izuzetne važnosti za rezultate ovog istraživanja, kao i mogućnosti da ih se što prije (i što trajnije) vrati u svijet rada. Visoke stope nezaposlenosti mladih, koje posebno pogađaju Sisačko-moslavačku županiju, su jako skučile prostor za pristup zaposlenim mladim ljudima, a već ranije spomenuta akademska mobilnost otežala je posao s prikupljanjem upitnika unutar studentske populacije.4

Dodatni problem u ovoj situaciji predstavlja činjenica da je u potpunosti nemoguće doći do pouzdanih podataka o populaciji mladih prema socioprofesionalnom statusu. Naime, Državni zavod za statistiku ne prati nezaposlenost mladih prema potrebama Nacionalnog programa za mlade 2009.-2013., već svoje podatke usklađuje sa zahtjevima europske statističke agencije Eurobarometar koja nezaposlenost mladih prati u dobi 15-24 i 25-29 godina. Dodatno, nemoguće je (bez sveobuhvatnog, zasebnog istraživanja) doći do točnog broja studenata s prebivalištem u SMŽ, kao niti do približno točnog broja zaposlenih u dobi od 15 do 29 godina. Iako se može doći do relativno točne procjene o broju učenika, moramo konstatirati kako je praktički nemoguće odrediti strukturu populacije mladih u SMŽ prema socioprofesionalnom statusu zbog nedostatnih podataka za tri od četiri navedene skupine.

Grafikon 5: Rezidencijalni status

U ispitnom uzorku nadzastupljeno je urbano mlado stanovništvo, ali nešto manje od 40% ispitanih ne živi u gradu. Možemo konstatirati kako, unatoč tome što posljednji podaci o udjelu ruralnog i urbanog stanovništva za ukupnu populaciju sežu još iz popisa stanovništva 2001. (urbano: 46,54%, ruralno: 53,46%), imamo razloga vjerovati da ova struktura ispitnog uzorka poprilično vjerno odražava situaciju na terenu. Naime, zbog teškog stanja na selu velik broj mladih pokušava nastaviti obrazovanje ili posao pronaći u gradovima. Logičan je zaključak kako veći broj mladih, u odnosu na opću populaciju, spada u urbano stanovništvo. Nažalost, niti u ovom slučaju ne postoje jasni i pouzdani podaci.

Grafikon 6: Obrazovanje ispitanica/ka

Vidljivo je kako većina ispitanika/ca ima završenu osnovnu ili srednju školu, a posebno treba istaknuti i relativno visok broj mladih sa završenim trećim ili četvrtim stupnjem obrazovanja (gotovo 20%). S obzirom na “mladost” ispitnog uzorka, radi se o relativno visokom udjelu pa se posebno zanimljivim čini potražiti odgovore na pitanja u području povezanosti obrazovanja i potreba tržišta rada. Konačno, kao posljednje značajno obilježje uzorka ističemo religijsku identifikaciju ispitanika koja prati gotovo sličnu distribuciju stavova mladih spram religije iskazanih u sličnim istraživanjima (Ilišin, 2006a: 22). Većina ispitanica/ka je religiozna iako više od polovice ne prihvaća sve što njihova vjera uči. Malo iznenađuje nešto veći broj izričito areligioznih mladih (preko 21%), od čega nešto više od 4% pokazuje snažan animozitet prema religiji.

Grafikon 7: Religijska samoidentifikacija

2. Kvaliteta života ispitanika/ca

Analizu kvalitete života mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji opisat ćemo pomoću istih varijabli koje sadrži dosad najtemeljitije i najkvalitetnije napravljeno istraživanje mladih na području jedne županije (Bouillet, 2006a: 31). Naime, ta će analiza slijediti logiku ekološke 11

sistemske teorije ljudskog razvoja (Bommel/Briscoe, 2001., prema Bouillet, 2006a: 31) koja tvrdi da na povoljan razvoj mlade osobe snažno utječe djelovanje mikrosustava (obitelj, škola, vršnjaci, susjedstvo), mezosustava (odnos više sustava: obitelj-škola; obitelj-vršnjaci), egzosustava (organizacija slobodnog vremena, posao roditelja i slično) te makrosustava (varijable koje se odnose na širu lokalnu zajednicu i šire društvene uvjete). Takav nas pristup vodi prvenstveno u istraživanje varijabli koje se odnose na strukturu i životni standard obitelji (kvaliteta stanovanja, radni status članova obitelji i sl.), zadovoljstvo odnosima s osobama iz socijalnog okruženja (prijatelji, obitelj, susjedi), rezidencijalni status te dostupnost javnih usluga bitnih za mlade. Vjerujemo da tako sveobuhvatna analiza daje jasan pregled kvalitete života mladih u SMŽ te da nudi jasne smjernice donositeljima odluka za unapređenje kroz djelovanje Županijskog programa za mlade te djelovanje ostalih regionalnih/lokalnih strategija koje se tiču mladih.

2.1.

Mladi na raskršću: ostanak s roditeljima ili zasnivanje vlastite obitelji?

Sljedeća četiri grafikona ukazuju kako struktura obitelji mladih prati trendove na nacionalnoj razini. Velika većina mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji živi sa svojim roditeljima: nije stupila niti u bračnu, niti u neformalnu zajednicu (kohabitacija); nema djece, a ako ih ima, radi se o maksimalnom broju od njih dvoje. Također, većina ispitanika/ca živi u četveročlanim i tročlanim obiteljima što također odgovara trendovima na nacionalnoj razini.5 Ovi podaci potvrđuju uobičajene teze o „produljenoj mladosti“ (kasnijem osamostaljivanju) i kao takvi ne iznenađuju. Ključ je u razumijevanju uzorka koji do ovog fenomena dovode, točnije, odgovora na pitanje: Zašto mladi dulje ostaju živjeti u roditeljskom domu?

Statistički ljetopis RH, 2005.

Grafikon 8: Stambeni status ispitanica/ka

Grafikon 9: BraÄ?no stanje ispitanih

Grafikon 10: Broj djece ispitanih

Grafikon 11: Broj Ä?lanova obitelji ispitanih

Potencijalno, dio odgovora na ranije postavljeno pitanja može ležati u sljedećim podacima koji se tiču kvalitete stanovanja. Grafikoni 12 i 13 tiču se dviju bitnih varijabli koje utječu na kvalitetu stanovanja - veličinu stambenog prostora te mogućnost korištenja vlastite sobe. Možemo vidjeti kako malen, ali relevantan udio ispitanika (njih 14,93%), živi u stambenom prostoru do 60 metara kvadratnih (što je često sudbina koja čeka većinu mladih nakon što napuste obiteljski dom). Većina ispitanika živi u stambenom prostoru od preko 60 metara kvadratnih, a preko 44% ih živi u stambenom prostoru većem od 100 metara kvadratnih. Također, velika većina ispitanika/ca ima mogućnost korištenja vlastite sobe, dok ih samo 27,24% dijeli sobu s jednom osobom. (Pritom, valja podsjetiti kako je nešto više od 8% ispitanika odgovorilo da je u braku, a njih nešto manje od 6% da je u neformalnoj zajednici. Njih bi, s tog aspekta, trebalo promatrati kao zasebnu kategoriju.)

Grafikon 12: Veličina stambenog prostora mladih

Grafikon 13: Vlastita soba

Grafikon broj 14 donosi pregled opremljenosti stambenog prostora ispitanica/ka. Može se konstatirati kako su stambeni prostori prosječno opremljeni. Kućanstva u kojima mladi žive najčešće posjeduju bicikl, automobil, glazbenu liniju te DVD player. Također, preko 60% mladih ispitanika/ca ističe kako je njihovo kućanstvo u posjedu umjetnina, u vidu kvalitetnih slika, namještaja, skulpture i keramike. Nadalje, nešto malo više od 66% ispitanica/ka ističe kako njihovo kućanstvo ima vrt, što je definitivno iznenađenje u odnosu na pretežito „urbanu“ strukturu uzorka.

Grafikon 14: Opremljenost stambenog prostora

Na temelju ovih podataka možemo zaključiti kako kvaliteta stanovanja većine mladih u Sisačkomoslavačkoj županiji zadovoljava standarde prosjeka. Većina mladih ima vlastitu sobu, veličina stambenog prostora u prosjeku odgovara broju članova obitelji, a kućanstva su zadovoljavajuće opremljena. Međutim, treba imati na umu kako velik broj mladih koji živi s roditeljima u pravilu znači da ovakvi statistički podaci pokazuju kako kvaliteta njihova stanovanja dramatično opada u trenutcima kad napuste udobnost roditeljskog doma (Bouillet, 2006a: 45).

Sljedeći se podaci odnose na radni status roditelja ispitanika/ca. Uočljivi su sljedeći trendovi: a) dominacija radničkih zanimanja, podjednako kod očeva, kao i kod majki; b) očevi u SMŽ, koji nisu radnici, će najvjerojatnije raditi kao individualni poljoprivrednici, dok su majke obično zaposlene kao visokoobrazovani stručnjaci bez rukovodećih funkcija (ovdje se može pretpostaviti kako velik dio udjela tako zaposlenih majki otpada na zanimanja u prosvjeti, socijalnoj skrbi i zdravstvu);

c) Više je nego dvostruko vjerojatnije da majka mlade osobe u SMŽ bude nezaposlena što ukazuje na još uvijek tradicionalnu podjelu rodnih uloga.

Grafikon 15: Radni status oca

Grafikon 16: Radni status majke

Sljedeći podaci (prikazani u grafikonu 17), koji se odnose na osobne prihode ispitanica/ka, jasno ukazuju kako je tek manjina njih financijski samostalna. Iako uzorak ovog istraživanja, kao što je već ranije istaknuto, karakterizira nadzastupljenost populacije nezaposlenih i učenika/ca, svejedno se može reći kako su ovi rezultati izuzetno zabrinjavajući. Oni ukazuju na činjenicu da je preko 30% ispitanih izvan statusa učenice/ka potpuno ovisno o roditeljima ili partnerima. Ovakav trend svakako alarmira na vrlo hitne intervencije u politiku zapošljavanja, prvenstveno u smjeru šire participacije mladih na tržištu rada. Takva participacija ne mora nužno biti stalno zaposlenje na puno radno vrijeme, ali treba podrazumijevati sprečavanje dugotrajne nezaposlenosti. Rješenje se nazire u izgradnji jače mreže socijalnih usluga, koja bi omogućila mladima koji ne stječu prihod, neku vrstu dohotka koji će im jamčiti socioekonomski minimum. Dodatnu važnost takvom pristupu daju i podaci u grafikonu broj 18, prema kojima je vidljivo kako velik broj mladih ispitanika/ca (oko 48%) živi u kućanstvima koja primaju ispod 5000 kuna. Dok su podaci iz prethodnog odlomka prilično uobičajeni za države koje karakterizira mediteranski model politike zapošljavanja6 (Matković, 2009), drugi trend ukazuje na svu težinu položaja mladih u SMŽ: roditelji i/ili životni partneri ih moraju uzdržavati u uvjetima visoke nezaposlenosti i primanja koja su često ispod državnog prosjeka.7

Države kao što su Italija, Španjolska, Grčka pa i Hrvatska karakteriziraju zatvorena tržišta rada i njihova slaba dinamika, uslijed čega se javljaju visoke stope nezaposlenosti mladih. 7 Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna mjesečna neto plaća je tijekom 2009. u RH iznosila 5.311,00 kn.

Grafikon 17: Vrsta mjesečnih prihoda ispitanih

Grafikon 18: Mjesečni prihodi kućanstva

Potrebu za takvom vrstom intervencije dokazuju i podaci koji se odnose na financijske probleme u obiteljima, sistematizirane u tablici 1. Preko 41% ispitanica/ka ističe kako u posljednjih godinu dana nisu imali mogućnost odlaska na odmor izvan mjesta svog prebivališta, dok njih preko 23% ističe da im je nedostajalo novca za džeparac. Ipak, možda je još značajnije spomenuti kako blizu 24% mladih ispitanika/ca ističe kako njihovo kućanstvo nije bilo u mogućnosti platiti račune, a preko 12% je onih koji ističu da nisu imali za odjeću i obuću (što se već smatra gornjom 20

granicom apsolutnog siromaštva). Iako je broj onih kojima je tijekom proteklih godinu dana nedostajalo novca za hranu ima relativno malo (oko 5%), možemo potvrditi zaključak kako brojnim mladima u SMŽ treba omogućiti pristup plaćenom poslu ili nekoj vrsti prihoda utemeljenog na lošijem socijalnom statusu, jer ovi pokazatelji nedvosmisleno ukazuju kako su im uskraćene mogućnosti za zadovoljenje njihovih razvojnih potreba.

Tablica 1: Financijski problemi u obitelji Jeste li u Vašoj obitelji u posljednjih godinu dana imali takvih financijskih problema da niste imali dovoljno novaca za: Hranu Odjeću i obuću Platiti račune Otići negdje na odmor Džeparac (izlaske) Nešto drugo

Ne znam

Nema odgovora

84,45% 76,12% 65,67% 46,64% 62,31% 39,55%

3,73% 7,46% 7,09% 9,33% 9,33% 13,06%

5,22% 12,31% 23,88% 41,04% 23,51% 12,69%

6.6% 4,11% 3,36% 2,99% 4,85% 34,7%

Dakle, iako roditeljski dom pruža određeni stupanj sigurnosti i ponekad je brana padu mladih u teže siromaštvo, brojke pokazuju da niti ta zaštitna socijalna mreža (Puljiz, 2005) ne štiti sve mlade u jednakoj mjeri. Dodatnu spoznaju na ovu temu možda bacaju sljedeći podaci (grafikon 19) koji pokazuju kako većina mladih ispitanica/ka ne prihvaća olako koncept „produljenog odrastanja“, već ga u velikoj mjeri smatraju posljedicom nemogućnosti vlastitog financijskog osamostaljivanja. Ostali često spominjani razlozi, poput kasnijeg sklapanja braka te štednje za zajednički život, u očima mladih ispitanika/ca iz SMŽ bitno zaostaju. Grafikon 19: Razlozi duljeg ostajanja mladih u roditeljskom domu

2.2.

Lokalna zajednica: bitna karika u unapređenju kvalitete života mladih

Vijeće Europe je međunarodni akter koji se najsustavnije bavi mladima (još od 1968.) te je prvi uočio važnost lokalne zajednice za sveobuhvatan i kvalitetan razvoj mlade osobe. Jednostavnije rečeno, činjenica da je mlada osoba rođena u određenoj općini, selu, gradu (čak i dijelu grada), uvelike može utjecati na mogućnost da ispunjavanja njenog potencijala. Upravo je zbog toga 1992. godine Kongres regionalnih i lokalnih vlasti usvojio te 2003. revidirao Europsku povelju o sudjelovanju mladih u životu na lokalnoj i regionalnoj razini.8 Dokument se sadržajno sastoji od dva dijela: prvoga, koji popisuje područja politike za mlade u kojima bi lokalne i regionalne vlasti trebale djelovati s ciljem da ujednače šanse mladih ljudi; te drugog, koji daje smjernice za izgradnju institucionalne strukture za sudjelovanje mladih na lokalnoj i regionalnoj razini. Ovdje se radi o izuzetno važnoj mogućnosti da mladi utječu na život svoje lokalne zajednice (Buković, 2008: 118).

U tom smislu, iznimno je važno ispitati zadovoljstvo mladih

životom u svojim lokalnim

sredinama. U ovome dijelu ćemo se pozabaviti zadovoljstvom mladih međuljudskim odnosima, šireći fokus našeg interesa na pitanja poput odnosa unutar obitelji i prijateljima te ponudom sadržaja i infrastrukture koji su bitni za kvalitetu njihovog života.9 Na participaciju mladih ćemo se vratiti nešto kasnije. Iako mladenaštvo nerijetko karakterizira određeni stupanj osamostaljivanja od utjecaja roditelja i ostalih članova obitelji, obitelj još uvijek ostaje bitan agens socijalizacije mladih te uvelike utječe na formiranje njihovih stavova, ali i u velikoj mjeri utječe na njihovo sazrijevanje te samoaktualizaciju. Iz tog razloga možemo biti zadovoljni podacima iz grafikona 20 prema kojem preko 70% mladih ispitanica/ka iskazuje veći ili manji stupanj zadovoljstva odnosima u svojoj obitelji, dok oko 14% njih iskazuje ravnodušan stav. Brojka od 12% mladih koji su u većoj ili 8

Dokument je dostupan na: http://www.mmh.hr/index.php?page=category&cat_id=29 Znanstvena literatura ovakvu analizu poznaje pod nazivom analiza socijalnih mreža. Socijalne mreže omogućuju stvaranje socijalnog kapitala koji se očituje u uzajamnom društvenom djelovanju, reciprocitetu i suradnji te obuhvaćaju sve odnose pojedninaca: obiteljske, prijateljske i stručne. Primarne socijalne mreže odnose se na ukupnost socijalnih odnosa pojedinaca u njihovom životu, osobnoj sredini koju čine prijatelji, obitelj, poznanici i slično. Sekundarne mreže se odnose na šire sustave u životu pojedinca. Tako one, primjerice, obuhvaćaju tvornice, škole, dječiji vrtić, sud, sustav javnog prijevoza i slično. Tercijarne mreže se često nazivaju i intermedijarnim te obuhvaćaju, na primjer, grupe za samopomoć i nevladine organizacije (Bouillet, 2006a: 58) 9

manjoj mjeri nezadovoljni odnosima u obitelji ne razlikuje se puno od nalaza sličnih istraživanja te u tom smislu nije alarmantan (Bouillet, 2006a: 60).

Grafikon 20: Zadovoljstvo ispitanih odnosima u obitelji

Još jedan izuzetno važan agens socijalizacije su prijatelji, koji često i u bitno većoj mjeri utječu na formiranje mišljenja mladih osoba. Također, bitno je dodati kako mali broj bliskih prijatelja često uvelike otežava sazrijevanje i socijalno funkcioniranje (Bouillet, 2007). U ovom segmentu, kao što pokazuje grafikon 21, manje je razloga za zadovoljstvo. Broj onih ispitanika/ca koji procjenjuju da nemaju niti jednog ili da imaju samo jednog bliskog prijatelja (izvan kruga obitelji!) prelazi 10%, a broj onih koji misle da imaju dva ili tri bliska prijatelja bitno je veći od broja onih koji misle da ih imaju 4 ili više. Iako je vlasti na bilo kojoj razini dosta teško intervenirati u pitanja koja pripadaju duboko u privatnu sferu, kao što je prijateljstvo, ovi podaci su katkad podosta jasan indikator (ne)zadovoljstva pojedinaca životom u svojim lokalnim zajednicama. Što se tiče preciznije ocjene (ne)zadovoljstva životom u svom mjestu, većina mladih ispitanica/ka pokazuje ravnodušnost (oko 35%), dok ih je nešto preko 40% u većoj ili manjoj mjeri zadovoljno. S obzirom da čak 17% mladih ističe veće ili manje nezadovoljstvo životom u svom mjestu, ovi rezultati nisu posebno povoljni. K tome, svega oko 2% mladih svoje mjesto

ocjenjuje privla훾nim za mlade, dok preko 50% mladih smatra da su mjesta u kojima 탑ive posve ili uglavnom neprivla훾na mladim ljudima.

Grafikon 21: Broj bliskih prijatelja

Grafikon 22: Zadovoljstvo 탑ivotom u mjestu boravka

Grafikon 23: Procjena privlačnosti mjesta boravka za život mladih

Konačno, dobar indikator (ne)zadovoljstva životom u svojoj lokalnoj zajednici jest sklonost/spremnost mladih ljudi da svoju budućnost vežu uz nju. Kao što grafikon 24 jasno pokazuje, većina ispitanih, njih malo više od 37%, vezuje svoju budućnost uz svoje mjesto. Njih nešto više od 20% bi se preselilo ukoliko im bude pružena odgovarajuća prilika, a čak oko 45% ispitanih planira odlazak iz Sisačko-moslavačke županije - bilo u drugu regiju u Hrvatskoj, bilo u inozemstvo. Ove brojke, nažalost, govore same za sebe. Zajednice iz kojih veći broj mladih ljudi želi otići nego ostati, definitivno imaju potrebu za sustavnom i kontinuiranom politikom za mlade koja ni u kojem slučaju neće u kratkom roku zaustaviti porazne trendove, ali ima potencijal stvoriti dugoročne uvjete za njihovo preokretanje.

Grafikon 24: Nastavak života u svome mjestu

Sljedeća važna komponenta kvalitete života u lokalnim zajednicama je dostupnost sekundarnih i tercijarnih socijalnih mreža. Tablica 2 donosi sistematizaciju podataka o dostupnosti odgojnoobrazovnih institucija, dostupnosti zdravstvenih i socijalnih službi, dostupnosti ustanova, dostupnosti sadržaja slobodnih aktivnosti te dostupnosti komercijalnih i komunikacijskih usluga. Podaci ukazuju na relativno dobru pokrivenost SMŽ mrežom osnovnih škola, gdje preko 70% ispitanika/ca ističe kako u njihovom mjestu postoji osnovna škola. Nešto je lošije stanje s dječjim vrtićima koji se u praksi pokazuju kao izuzetno važna infrastruktura za povećenje stope zapošljavanja mladih majki (Grgurić, 2010)10.

Manje od polovice ispitanica/ka živi u mjestu

koje nema srednju školu.

Tablica 2: Dostupnost elemenata sekundarnih i tercijarnih socijalnih mreža u mjestu boravka Postoji li u Vašoj blizini (do 15 minuta hoda): Dječji vrtić Osnovna škola - 4 razreda Osnovna škola - 8 razreda

Ne znam

67,54% 71,27% 71,64%

31,34% 20,15% 25%

0% 0,37% 0%

Bez odgovora 1,12% 8,21% 3,36%

10 Ovdje treba dodati kako su vrtići često bitno manje dostupni od osnovnih škola. S jedne strane, prepreka je financijske prirode. Naime, vrtići u Hrvatskoj, za razliku od osnovnih škola, nisu besplatni, već ih plaćaju roditelji uz sufinanciranje lokalne samopuprave. Osim toga, zbog ograničenosti prostornih kapaciteta i stručnog osoblja, vrtići rijetko mogu zadovoljiti razinu zahtjeva koje pred njih stavljaju lokalne zajednice. Treba dodati kako postoje relevatni argumenti u korist tvrdnje da stručni rad u vrtiću bitno razvija društvne i intelektulane sposobnosti djece te ih priprema za školu. Ako je to točno, razlozi za stvarnje razlika u ishodima obrazovanja stvaraju se i prije ulaska djeteta u sustav obaveznog obrazovanja (Matković, 2009:16)

Srednja škola Otvoreno učilište Viša škola Fakultet Crkva Sportski klub Kulturno-umjetničko društvo Klub mladih Udruga mladih Doma zdravlja Ljekarna Bolnica Stomatološka ordinacija Veterinarska stanica Knjižnica Knjižara i papirnica Poštanski ured Stajalište javnog prijevoza Psiho-socijalno savjetovalište Centar za socijalnu skrb Trgovina mješovitom robom Tržnica Bazen Disko-klub Kafići Internet caffe/video igraonica Kino dvorana Sportski teren Parkovi/zelene površine

54,48% 19,03% 16,04% 21,64% 77,24% 62,31% 41,42% 30,97% 32,84% 53,36% 66,42% 26,12% 61,57% 32,46% 53,36% 51,87% 66,04% 76,49% 13,06% 33,96% 86,57% 42,54% 25,75% 33,96% 80,22% 30,22% 35,82% 75,37% 81,34%

39,93% 59,7% 66,04% 65,67% 18,66% 26,12% 38,06% 46,64% 43,28% 38,43% 27,99% 64,18% 29,48% 51,49% 38,43% 38,81% 27,99% 18,28% 58,96% 49,36% 8,96% 48,13% 63,81% 57,46% 14,93% 55,22% 54,85% 16,42% 9,7%

0,37% 6,72% 4,48% 2,61% 0,75% 4,85% 11,94% 13,81% 15,67% 2,24% 1,12% 1,49% 1,49% 7,09% 1,49% 2,24% 1,12% 0,32% 17,91% 7,46% 0,75% 1,49% 1,49% 1,12% 1,22% 5,22% 0,75% 1,87% 0,75%

5,22% 14,55% 13,44% 10,08% 3,35% 6,72% 8,58% 8,58% 8,21% 5,97% 4,47% 8,21% 7,46% 8,96% 6,72% 7,08% 4,85% 4,91% 10,07% 9,22% 3,72% 7,84% 8,95% 7,46% 3,63% 9,34% 8,58% 6,34% 8,21%

Ipak, stanje dostupnosti institucija visokog obrazovanja bitno je drugačije. Oko 20% ispitanica/ka ima pristup nekoj od institucija visokog obrazovanja (fakultetu, visokoj školi, otvorenom učilištu). Ovaj broj sasvim sigurno nije poražavajući. Dapače, ukazuje na prilično dobru pokrivenost prostora SMŽ institucijama visokog obrazovanja. Međutim, fokus grupe s mladima koje su u sklopu ovog istraživanja održane u četirima gradskim središtima SMŽ, od kojih u trima (Sisku, Petrinji i Kutini) postoje visokoškolske institucije, ukazuju na drugačiju vrstu problema: mladi nisu zadovoljni širinom ponude studija koje te institucije nude, a niti njihovom kvalitetom.11 Što se tiče dostupnosti socijalnih službi i ustanova, najvećem broju ispitanika/ca, njih preko 77%, je dostupna crkva, ljekarna (malo preko 66%) te stomatološka ordinacija. Najmanje dostupne su, očekivano, bolnice (oko 26%), što je neobično visok broj i kao takav vjerojatno može biti 11

Detaljni izvještaji s fokus grupa nalaze se na kraju izvještaja.

pripisan „urbanom“ karakteru uzorka. Baš kao i dostupnost domova zdravlja koja prema podacima u istraživanju doseže gotovo 54%. Što se tiče dostupnosti sadržaja slobodnih aktivnosti, najveću dostupnost bilježe zelene površine, a u stopu ih prate kafići (dostupni su za preko 80% ispitanika). Slijede sportski tereni (oko 75%), knjižnica (oko 53%), a relativno visoke vrijednosti iskazane oko dostupnosti kino dvorana, diskoteka i internet klubova, čak i dostupnosti klubova te udruga mladih (oko 30% odnosno 32%) i bazena (preko 25%) potvrđuju ranije pretpostavke o utjecaju velike zastupljenosti urbanih mladih u ispitnom uzorku na rezultate istraživanja. Konačno, potrebno se osvrnuti na razinu dostupnosti komercijalnih i komunikacijskih usluga. Većina mladih ima pristup trgovini mješovitom robom, njih oko 86%, nakon čega slijedi pristup stajalištu javnog prijevoza (oko 76%).12 Njih oko 66% ističe kako ima pristup pošti, knjižari i papirnici oko 51%, a oko 42% tržnici.

Ključne činjenice vezane uz kvalitetu života mladih 

Velika većina ispitanika još uvijek živi s roditeljima, a pokazatelji veličine i kvalitete opremljenosti stambenog prostora te dostupnosti vlastite sobe ukazuju na to da kvaliteta stanovanja većine mladih zadovoljava standarde prosjeka.



Više od 70% ispitanika ističe kako je glavni uzrok produljenog boravka s roditeljima nedostatak materijalnih mogućnosti za započinjanje samostalnog života.



Preko 47% ispitanika živi u obiteljima kojima je mjesečni prihod niži od 5000 kuna.



U posljednjih godinu dana oko 41% ispitanika nije imalo novca da otputuje na odmor izvan mjesta boravka, a oko 23% njih nije imalo dovoljno novca za plaćanje računa ili džeparac.



Ispitanici iskazuju relativno visok stupanj zadovoljstva obiteljskim odnosima, ali procjenjuju da imaju manji broj prijatelja od uobičajenih trendova među njihovim vršnjacima u Hrvatskoj.



Broj ispitanika koji nije zadovoljan životom u svom mjestu, ocjenjuje kako ono nije privlačno mladima i iskazuju spremnost da ga napuste je zabrinjavajuće visoka.

Ovu brojku treba imati na umu pri proučavanju ocjene zadovoljstva mladih kvalitetom i dostupnošću javnog prijevoza. Iako većina ispitanika živi u gradu, gotovo 20% njih ističe da nema pristup stajalištu javnog prijevoza, što je iznenađujuće visok broj s obzirom na veliku zastupljenost mladih iz gradova.



Podaci o dostupnosti sekundarnih i tercijarnih socijalnih mreža ne dopuštaju donošenje jasnih zaključaka zbog većinske zastupljenosti populacije koja se identificira kao gradska, ali ukazuje na nužnost izrade jasnije sociološko-geografske slike mladih u Sisačkomoslavačkoj županiji.

3. Obrazovni resursi, zapošljivost i poduzetnička kultura među mladima

Trendovi u području odnosa između obrazovanja i zapošljavanja prepoznati na europskoj razini i sažeti u posljednjem Youth Reportu Europske komisije objavljenom 2009., ukazuju na sljedeće trendove: a) današnja generacija mladih u dobi od 15 do 29 godina je, komparativno gledano, najobrazovanija generacija koja je ikad dosad pristupila europskom tržištu rada; b) unatoč raširenom mišljenju, većina mladih radnika mlađih od 30 godina iskazuje ekspresivan odnos prema radu (posebno visokoobrazovani), točnije u njemu traže mogućnost osobne samoaktualizacije, inzistiraju na važnosti njegove šire društvene korisnosti te kvaliteti međuljudskih odnosa na radnom mjestu; c) traje snažan proces feminizacije sustava visokog obrazovanja, uz napomenu kako mlade žene u većoj mjeri gaje ekspresivan odnos spram posla i uz napomenu kako postoji velika vjerojatnost promjene takvog odnosa nakon zasnivanja obitelji13; d) Mladi radnici su bitno češće izloženi niskim plaćama, prekarnom (nesigurnom i izrabljivačkom) radu te nezaposlenosti unatoč činjenici da često posjeduju komparativnu prednost u odnosu na starije radnike, u vidu višeg stupnja formalnog obrazovanja i poznavanja informatičkih tehnologija. Iako se u odnosu na starije generacije mladi radnici u manjoj mjeri boje nesigurnosti svog položaja na tržištu rada, žele višu razinu socijalne zaštite i više mogućnosti za svoj osobni razvoj na radnom mjestu.

Izvještaj također odbacuje tezu o „sukobu generacija“, ističući kako adekvatna politika zapošljavanja treba težiti priznavanju resursa i vrijednosti dijelova radne snage, koja se nalazi na 13

Jednostavnije rečeno, nakon što zasnuju obitelj, ženama manje bitna postaju obilježja poput mogućnosti samoakutualizacije, društvene vrijednosti posla i kvalitete međuljuskih odnosa. Prioriteti postaju bitno pragmatičniji: visina primanja, mogućnost dobivanja godišnjih odmora, sigurnost radnog mjesta i sl.

suprotnim krajevima dobnog spektra: bolje obrazovanosti mladih te iskustva starijih radnika (Youth Report, 2009: 32).

Povezanost ponude obrazovanja i zahtjeva tržišta rada pokazuje se kao jedna od otvorenih rana hrvatske politike zapošljavanja, a trend se nastavlja i u dijelu koji se tiče politike zapošljavanja mladih. Iako Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja 2009. - 2010. prepoznaje mlade kao skupinu od posebnog interesa, a postoje nagovještaji kako će isto biti i sa sljedećim nacionalnim planom zapošljavanja, nezaposlenost mladih u Hrvatskoj ostaje neoborivo visoka, uz permanentne probleme u neusklađenosti obrazovanja i rada14. U ovom dijelu istraživanja smo pokušali istražiti kakva je situacija na području usklađenosti rada i obrazovanja u SMŽ, ali i ispitati spremnost mladih da se upuste u vlastite poduzetničke poduhvate. Usto, nastojali smo doći do informacija kakav vid podrške i pomoći mladi u SMŽ vide kao najefektivniji u pokretanju vlastitog posla. 3.1.

Postignuto i željeno obrazovanje

Ovdje još jednom nešto detaljnije prikazujemo podatke, već ranije predstavljene u grafikonu 6, koji nam pokazuju stečeno obrazovanje ispitanih. Kao što smo već istakli, relativno visok broj ispitanika s kompletiranim visokim obrazovanjem potvrđuje trendove predstavljene u Youth Reportu: mladi su, u odnosu na opću populaciju i u SMŽ nadprosječno obrazovani.

Zanimljiv je podatak da prema podacima prikupljenim putem Ankete o radnoj snazi, čak 40% mladih ispitanika misli kako su bili previše kvalificirani za svoj prvi posao, a njih čak 47% ističe kako njihov prvi posao nije niti približno odgovarao stečenom zvanju (Matković, 2009: 25-26).

Grafikon 6 (2): Stečeno obrazovanje ispitanih

Potvrda takvog trenda su podaci koje možemo iščitati iz grafikona 25, sukladno kojim velika većina (preko 74% ispitanika/ca), cilja na završavanje neke razine visokog obrazovanja. Indikativno je kako čak oko 18% ispitanica/ka teži završavanju znanstvenog magisterija i/ili doktorata. Svega oko 15% njih ne planira daljnje školovanje, što nije posebno indikativan broj jer među njima nalazimo i one mlade koji su već stekli visok i stupanj obrazovanja. Indikativne su brojke od oko 13% mladih koji kao svoj obrazovni maksimum vide osnovnu i srednju školu. Iako je takva brojka niža od uobičajenog prosjeka, čak i za razvijene europske zemlje, treba posebno voditi računa o tome da mladi sa završenim srednjim obrazovanjem, po ulasku na tržište rada, u pravilu dulje čekaju posao i rade na poslovima lošije kvalitete te su u većem riziku da ostanu bez njega (Matković, 2009: 17-21). Iako ove brojke ne ukazuju na europske trendove od gotovo trećine mladih u Europi koji se u dobi od 15 do 24 godine nađu u tzv. NEET skupini (engl. Neither in Education. Employment nor Training; mladi koji nisu u sustavu obrazovanja, usavršavanja, niti su zaposleni), treba voditi računa o formuli: završena srednja škola plus nespremnost na stručno usavršavanje koja je obično put u nezaposlenost ili potplaćen i nesiguran posao. Takvim mladim treba omogućiti poticaje da se dodatno usavršavaju i, naravno, osigurati im adekvatnu ponudu takvih programa.

Grafikon 25: Obrazovni stupanj koji ispitani/e žele postići

Sljedeći se grafikon odnosi na percepciju potencijalnih problema u ostvarenju svojih obrazovnih aspiracija. Većina ispitanika/ca, njih oko 54%, smatra da neće imati problema u ostvarenju svojih obrazovnih ambicija, ali relevantan broj njih, čak blizu 30%, smatra kako će se susresti s ozbiljnim problemima. Od izuzetne je važnosti prepoznavanje uzroka ovakvog stava velikog broja ispitanica/ka. Naime, uspjeh razvoja jedne regije u velikoj mjeri ovisi o njenoj sposobnosti da omogući ostvarenje obrazovnih ambicija mladih koji u njoj žive. Zato je od iznimne važnost provesti posebno istraživanje koje identificira koje to prepreke mladi u SMŽ vide u ostvarenju svojih obrazovnih aspiracija. Kad se te prepreke utvrde, moguće je na njih djelovati putem adekvatnih mjera (stipendiranje, širenje ponude visokoškolskih institucija, izgradnja adekvatne infrastrukture: studentskih i đačkih domova i sl.)

Grafikon 26: Percipirani problemi u ostvarivanju obrazovnih planova

Grafikon 27 jasno ukazuje kako većina mladih iz SMŽ preferira Zagreb kao mjesto zadovoljenja svojih obrazovnih potreba. Zanimljiv je relativno visok broj mladih sklonih odlasku na studij u neki drugi grad u Hrvatskoj (osim Zagreba i nekog od gradova u njihovoj regiji). Posebno je zanimljiv prilično nizak broj onih mladih koji su skloni svoje obrazovanje nastaviti u nekom od gradova unutar regije te mjestu u kojem žive. S obzirom na značajan broj ispitanih iz gradova Siska, Petrinje i Kutine, koji imaju određenu ponudu visokoškolskih institucija, ova brojka nikako nije ohrabrujuća. Grafikon 27: Preferirana lokacija ostvarenja obrazovnih aspiracija

3.2.

Izvanškolske aktivnosti i znanje stranih jezika

Sudjelovanje u izvanškolskim aktivnostima važan je faktor u formiranju obrazovnih i profesionalnih interesa, ali i izgradnji kapaciteta mlade osobe. Iz podataka prikazanih u tablici 3 vidimo da najviše ispitanika/ca sudjeluje ili je učilo strani jezik (njih 50%), za čim slijedi sudjelovanje u aktivnostima sportskih klubova15 (48,88%) i školama u prirodi (35,45%). Međutim, izuzetno je zanimljivo promotriti one aktivnosti kojima se veliki broj ispitanica/ka nije bavio ili se ne bavi, jer one u njihovim mjestima nisu postojale/ne postoje. Na samom vrhu te ljestvice je angažman u debatnim klubovima (preko 49%) koji se, na prvi pogled, čini kao aktivnost za koju mladi u SMŽ ne pokazuju veliki interes. Također, izuzetno velik, a nezadovoljen interes ispitanih postoji za radionicama razvoja tehničkih vještina (modelarstvom, robotikom i sl.) te PC/internet radionicama (preko 40%, odnosno 37%). Bitno je ne zanemariti kako se kroz sudjelovanje na takvim aktivnostima stječu vrlo vrijedne kompetencije za uspješan nastup na tržištu rada. S obzirom da velik broj ispitanica/ka, njih čak 50%, ističe kako su tijekom školovanja učili strani jezik izvan škole, zanimljivo je promotriti kako sami vrednuju svoje poznavanje stranih jezika (grafikoni 28-32). Činjenica da većina mladih procjenjuje da govori, čita i piše engleski jezik nije posebno iznenađenje s obzirom na njegovu raširenu upotrebu u sredstvima javnog komuniciranja (napose televiziji), a sasvim sigurno da tome uvelike pridonosi činjenica da je većini osnovnih i srednjih škola u SMŽ (i u Hrvatskoj) on prvi strani jezik. Ipak, raduje broj ispitanih koji na taj način ocjenjuju svoje znanje engleskog jezika: on je blizu 65%. Također, ne iznenađuje podatak kako se njemački jezik nalazi na drugom mjestu ljestvice stranih jezika koje mladi u SMŽ poznaju. Ipak, razlika je, blago rečeno, značajna: nešto preko 11% ispitanika/ca ocjenjuje kako su tečni u govornom i pisanom njemačkom, ali preko 45% ocjenjuje kako su sposobni sporazumijevati se na tom jeziku. 15

Zanimljivo je uočiti kako bavljenje sportom uvijek na pravilan način podijeli populaciju mladih u ovakvoj vrsti istraživanja. Naime, ono je uvijek pri vrhu preferiranih izvanškolskih aktivnosti, ali je u pravilu i pri vrhu onih kojima se veliki broj mladih eksplicitno ne želi baviti. Tako je i u ovom slučaju, gdje čak 36,19% mladih ističe kako su imali mogućnost sudjelovanja u sportskim aktivnostima, ali da se nisu uključili jer to nije bilo područje njihova interesa. Iz ovog podatka može se izvući vrlo koristan naputak za brojne zajednice koje ulažu puno u sport tvrde da ulažu u mlade. Istina je kako se velik broj mladih bavi sportom, ali isto tako u pravilu postoji i velik broj onih koje on i ne zanima. O njima isto tako treba voditi računa!

Konačno, tečnih govornika francuskog i talijanskog jezika među ispitanicama i ispitanicima gotovo da i nema, tek nešto veći broj ispitanica/ka procjenjuje (oko 15%, u odnosu na 6%) kako bi se mogli sporazumjeti na talijanskom jeziku. Oko 4% ispitanika/ca ističe kako je fluentno u nekom drugom stranom jeziku, a još oko 16% njih da se na njemu može sporazumijevati. Iako je poznavanje engleskog jezika prema ovim podacima na dosta visokoj razini, mladi u SMŽ prilično slabo poznaju ostale strane jezike iako podaci ukazuju kako su škole stranih jezika relativno dostupne. Osim toga, engleski se kao prvi strani jezik uči i u školama pa su mladi ljudi često u kontaktu s njim. Potrebno je doći do uzroka ovako niske ocjene vlastitog znanja stranih jezika među mladima u SMŽ. Potencijalni uzroci, koji ne moraju nužno biti isključujući, su: a) nedovoljna kvaliteta programa škola stranih jezika na području SMŽ; b) nemogućnost praktične uporabe znanja jezika stečenog u školi/na tečaju; c) polaznicima viši stupnjevi u školama stranih jezika postaju preveliko financijsko i/ili vremensko opterećenje; d) škole stranih jezika, nakon što ne uspijevaju upisati dovoljan broj polaznika na više stupnjeve, ne održavaju tečajeve. U svakom slučaju, ovi podaci ukazuju kako na području SMŽ treba djelovati u smjeru povećanja broja mladih koji se služe barem još jednim stranim jezikom. Naime, nova strategija EK za razvoj višejezičnosti A New Framework Strategy for Multilingualism ističe kako je poznavanje barem još jednog stranog jezika poželjna životna vještina za sve europske građane (Youth Report, 2009: 18)

Tablica 3: Sudjelovanje u izvanškolskim aktivnostima Da li ste u vrijeme Vašeg školovanja sudjelovali ili sada sudjelujete u sljedećim slobodnim aktivnostima u sklopu škole? Debatni klub Dramska grupa Glazbena radionica Likovna radionica Novinarska radionica PC/internet radionice Plesni tečaj Radionice za razvoj tehničkih vještina (modelarstvo, robotika i sl.) Sportski klubovi Škola u prirodi Učenje stranih jezika

Ne, zato što nisam htio/htjela

Ne, zato što nisu postojale

Bez odgovora

4,1% 24,63% 25,75% 23,88% 17,16% 19,03% 26,49% 11,57%

36,57% 50,37% 45,64% 49,63% 44,4% 33,21% 39,93% 35,82%

49,63% 18,66% 19,78% 18,66% 28,73% 37,31% 26,49% 40,67%

9,7% 6,34% 8,83% 7,83% 9,71% 10,45% 7,09% 11,94%

48,88% 35,45% 50%

36,19% 29,85% 24,25%

7,46% 23,88% 15,3%

7,47% 10,82% 10,45%

Grafikon 28: Poznavanje engleskog jezika

Grafikon 29: Poznavanje francuskog jezika

Grafikon 30: Poznavanje njemaÄ?kog jezika

Grafikon 31: Poznavanje talijanskog jezika

Grafikon 32: Poznavanje nekog drugog stranog jezika

3.3.

Položaj na tržištu rada i uzroci nezaposlenosti

Velika zastupljenost nezaposlenih mladih osoba unutar ispitnog uzorka pokazala se dosta korisnom u razumijevanju položaja mladih u SMŽ na tržištu rada te eventualnim uzrocima njihove nezaposlenosti. Također, u ovom dijelu ćemo moći vidjeti da li su i u SMŽ na snazi isti problemi strukturne neusklađenosti obrazovanja i rada. Grafikon 33 pokazuje percepciju mogućnosti zaposlenja nakon završetka obrazovanja. Naime, prvo što se može primijetiti jest diskrepancija između povišenog broja ispitanika/ca koji vjeruju da će se po završetku obrazovanja odmah zaposliti, oko 32%, i onih koji su školovanje završili i već rade. Ipak, veliki broj ispitanica/ka, njih više od 23%, se i nakon završetka školovanja ne može zaposliti, dok ih gotovo 35% misli da će posao čekati godinu dana ili dulje. Ovi podaci pokazuju na činjenicu da samo oko jedne trećine ispitanika/ca vjeruje kako im obrazovanje, ili nešto drugo, može pomoći da se odmah po završetku istog zaposle, dok dvije trećine njih ili nema povjerenje u ishode obrazovanja ili im je praksa već pokazala da njihova formalna kvalifikacija nije posebno cijenjena.

Grafikon 33: Percepcija mogućnosti zaposlenja nakon završetka školovanja

Govoreći o uzrocima svoje eventualne nezaposlenosti, većina mladih (kao i u sličnim istraživanjima - vidi: Potočnik, 2006a: 125) kao najveći problem ističe tešku ekonomsku situaciju u cijeloj zemlji (oko 63%). Drugi bitan uzrok njihove eventualne nezaposlenosti je, prema mišljenju ispitanih, činjenica da nemaju dobre veze i poznanstva16, dok oko 20% njih kao bitan uzrok ističe preveliku konkurenciju na tržištu rada. Grafikon 34: Uzroci nezaposlenosti

Iako sintagma „veze i poznanstva“ obično ima izrazito negativnu konotaciju te se obično povezuje s pojavama nepotizma ili korupcije, valja reći kako je također možemo promatrati i u kontekstu socijalnog kapitala, točnije

Zanimljivo je istaknuti kako samo oko 17% ispitanica/ka kao uzrok svoje potencijalne nezaposlenosti vidi ekonomsku situaciju u svojoj regiji. To možda i ne čudi s obzirom na ranije prikazane podatke o broju mladih koji budućnost planiraju izvan SMŽ. Samo oko 3% ispitanih smatra kako im nedostaje znanja i vještina za tražena radna mjesta. Ovakav podatak poklapa se s ranije navedenim europskim trendovima među mladima na tržištu radne snage: oni vjeruju u svoja znanja i vještine pa traže da iste budu prepoznate na tržištu rada.

Vezano za razmatranja o poduzetničkoj kulturi, raduje relativno velik broj mladih koji su već radili neki posao uz plaćanje. Grafikon 35 nam kazuje kako je više od 57% mladih dosad imalo neku vrstu – bilo radnog, bilo privremenog radnog iskustva. Ipak, dosta velik broj (preko 24%), ističe kako nisu mogli naći nikakav posao što se svakako poklapa s već ranije izrečenim upozorenjem da su brojni nezaposleni i uzdržavani mladi potpuno isključeni s tržišta rada. Sustav privremenog i honorarnog zapošljavanja sasvim sigurno ne može biti supstitut za trajno zapošljavanje, ali može pomoći u izbjegavanju pada u ozbiljno siromaštvo, može doprinijeti stjecanju vrijednih kompetencija i vještina koje poslodavci kasnije mogu prepoznati, može izgraditi socijalni kapital mladih i ljudi i, ponajviše, ublažiti često fatalne efekte dugotrajne nezaposlenosti (Youth Report, 2009: 34-35).

mreža profesionalnih i osobnih kontakata koji, jednostavno rečeno, pojednicima pomažu „da budu na pravom mjestu

Grafikon 35: Postojanje iskustva povremenog rada za novac

Važno je također vidjeti što mladi smatraju kvalitetom za stjecanje dobrog posla. Zanimljivo, mladi u SMŽ, kao i u drugim sličnim istraživanjima (Potočnik, 2006a: 128) na prvo mjesto stavljaju komunikacijske vještine za kojima slijedi poznavanje

Grafikon 36: Percepcija potrebnih kvaliteta za stjecanje dobrog posla

u pravo vrijeme“. (vidi: Portes, 1998).

stranih jezika (oko 50%), nakon čega slijedi dobro opće obrazovanje. Visoka mjesta zauzimaju i stručne kvalifikacije (gotovo 46%) te, predvidljivo, poznavanje informatičke tehnologije. Vještine timskog rada, ambicija i završen pripravnički staž nalaze se na sredini ljestvice prioriteta, dok su na dnu poznavanje poslovnog svijeta, dobar izgled i svi ostali neimenovani razlozi. Očito je da mladi u SMŽ, iako cijene stručne kvalifikacije, bitno veću važnost pridaju mogućnosti uspostave komunikacije17 te sposobnostima prilagodbe i snalaženja u različitim radnim organizacijama, što je obično povoljan ishod kvalitetnog općeg obrazovanja.

3.4.

Poželjno radno mjesto, poduzetnički potencijal i kultura mladih

Uspjeh u profesionalnom životu u pravilu je velikim dijelom uvjetovan spremnošću pojedinaca da pokažu inicijativu, bilo u smjeru zaposlenja na željenom radnom mjestu ili pokretanja vlastitog posla. Stoga je bitno razmotriti koja su poželjna obilježja radnog mjesta među mladima u SMŽ te kolika je njihova spremnost da se suoče s rizicima pokretanja vlastitog posla.

Tablica 4: Poželjna obilježja radnog mjesta Procijenite koliko Vam je važno da Vaše sadašnje ili buduće radno mjesto pruža navedene mogućnosti. Visoka zarada

Potpuno nevažno

Nevažno

Ne znam, nisam siguran/na

Važno

Izrazito važno

Bez odgovora

0,75%

6,34%

9,7%

17,91%

3.36%

Stalno obrazovanje i intelektualni napredak Kreativan i raznolik posao Društveni ugled

1,87%

3,73%

14,18%

19,78%

6,71%

1,49%

5,97%

13,43%

25,75%

4,48%

4,1%

27,24%

22,76%

5,97%

Stručna putovanja i rad u inozemstvu Prisutnost u masovnim medijima Stalni izazovi

5,97%

29,48%

26,49%

7,46%

5,97%

31,34%

41,04%

13,06%

61,94 % 53,73 % 48,88 % 33,96 % 24,63 % 7,09%

0,37%

7,1%

5,22%

18,66%

23,51%

8,96%

8,2%

Brzo napredovanje u stručnoj hijerarhiji Sigurnost radnog mjesta Fleksibilno radno vrijeme

3,73%

11,94%

25%

12,31%

8,96%

1,87%

1,49%

4,48%

56,72%

2,23%

3,36%

12,31%

17,16%

35,45 % 38,06 % 33,21 % 37,69 %

21,27%

8,21%

U svjetlu ranije rečenog, debatni klubovi su svakako mjesta na kojima se, uz ostale, razvijaju i komunikacijske vještine.

Tablica 4 sistematizira stavove mladih prema onome što smatraju važnim obilježjima radnog mjesta. Najveći broj mladih, njih gotovo 90%, od dobrog radnog mjesta traži sigurnost, a oko nešto manje od 80% ispitanika/ca smatra kako je visoka zarada važna za dobro radno mjesto. Zanimljivo je uočiti kako je, promatrajući ta dva obilježja, više onih koji sigurnost radnog mjesta smatraju izrazito važnom, dok je visoka zarada za velik broj ispitanica/ka važna, ali ne i jako važna. Tu možda leži i odgovor na pitanje o tome zašto je visoka zarada nešto što postižu malobrojni. Kao vrlo važna obilježja dobrog posla slijede njegova kreativnost i raznolikost, što važnim ili vrlo važnim smatra oko 74% ispitanika/ca, a u stopu ga slijedi mogućnost za stalnim obrazovanjem i intelektualnim napretkom – oko 73%. Očito da mladi u SMŽ također prate europske trendove s naglašeno ekspresivnim odnosom prema poslu, premda dva obilježja koja su se smjestila na vrh ove rang-liste ukazuju i na izraženu pragmatičnost ispitanica/ka. Kao nevažno ili potpuno nevažno obilježje posla ispitanici/e vide prisutnost u masovnim medijima (preko 70%), a slijede ih stručna putovanja u inozemstvo i društveni ugled. Fleksibilnost radnog mjesta, brzo napredovanje u stručnoj hijerarhiji te stalni izazovi smjestili su se pri sredini ljestvice prioriteta. Logično pitanje koje nam se nameće vidjevši ove podatke jest: U kojem sektoru je moguće ostvariti takav posao? Podaci iz grafikona 37, ako se pažljivo promotre, pokazuju iznimnu kompatibilnost stavova u odnosu na prethodno iznesene podatke. Naime, velik broj mladih koji smatraju sigurnost zaposlenja važnom vodi do velikog broja onih koji žele raditi u javnom poduzeću (oko 36%). Međutim, razlog za određeni optimizam daju podaci o tome da preko 38% mladih ispitanica/ka želi pokrenuti svoj posao, bilo da se radi o poduzeću ili obrtu. Ovaj broj se poklapa s rezultatima sličnih istraživanja (Potočnik, 2006a: 131) i ukazuje kako među mladima u SMŽ postoji značajan poduzetnički potencijal i relativno visoka razina poduzetničke kulture. Na ljestvici poželjnih sektora zaposlenja, rad u malim poduzećima je blago vodeći ispred rada u velikim privatnim koncernima. To je vrlo zanimljiv podatak koji je također određena konstanta u sličnim istraživanjima. Moguća objašnjenja su mogućnost uspostave što kvalitetnijih međuljudskih odnosa na radnom mjestu te veća neovisnost u radu što omogućuje među mladima dosta popularnu metodu, “učenje kroz rad” (engl. learning by doing). Relativno mali broj mladih, oko 1,5%, želi voditi vlastitu poljoprivrednu proizvodnju.

Grafikon 37: Preferirani sektori zaposlenja

Kao vrlo dobra nadopuna stavova mladih prema poslu mogu poslužiti i postupci/aktivnosti koje bi ispitanici i ispitanice poduzeli u slučaju nezaposlenosti. Preko 43% ispitanika/ca pokazuje spremnost da u slučaju nezaposlenosti traži posao u struci negdje drugdje u Hrvatskoj, a njih gotovo 11% spremno je za takvo što otići i u inozemstvo. Ta je činjenica zasigurno jako dobra vijest za Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva te za poduzetnike u Ličko-senjskoj županiji koji konstantno traže novu radnu snagu, ali i za predstavnike vlasti u gradovima, općinama te samoj SMŽ. Naime, činjenica da radna snaga pokazuje visoku razinu mobilnosti izuzetno je važna za adekvatno funkcioniranje tržišta radne snage koje u tom slučaju ide tamo gdje za njom postoji potražnja (Bačić, 2009), time sprečavajući porast nezaposlenosti i njezinu dugotrajnost. S druge strane, to isto tako znači da će one JLRS koje ne ponude svojim mladim stanovnicima mogućnost ostvarenja svojih profesionalnih ambicija biti u riziku od trajnog gubitka značajnog dijela svoje populacije, a samim time i osnove za društvenu reprodukciju. Iako je broj mladih koji bi bili spremni u slučaju nezaposlenosti tražiti bilo kakav posao u svom mjestu i regiji oko 36%, zamjetan je vrlo mali broj ispitanica/ka koji bi pasivno čekali otvaranje radnog mjesta u struci u svom mjestu/regiji. Prostora za napredak svakako ima na području poticanja mladih, koji ne žele napuštati mjesto ili kraj u kojem žive i nalaze se u situaciji dugotrajne nezaposlenosti, da promijene kvalifikaciju, pri čemu, naravno, treba osigurati adekvatne

programe. Zasad manje od 2% ispitanika/ca vidi prekvalifikaciju kao smislen potez u slučaju gubitka posla. Grafikon 38: Aktivnosti mladih u slučaju eventualne nezaposlenosti18

Dakle, mladi ispitanici/ispitanice u SMŽ pokazuju vrlo visok stupanj spremnosti na profesionalnu mobilnost, što svakako možemo smatrati jednim od preduvjeta uspjeha na modernom tržištu rada. Nakon toga, logičan sljedeći korak je ispitivanje njihove spremnosti da pokrenu vlastito poduzeće ili obrt. Velik broj ispitanica/ka ističe kako ih pokretanje vlastitog posla uopće ne zanima (preko 40% ispitanika/ca), ali većina je ipak neodlučna: priječi ih pristup financijskim sredstvima te procjena da je to izuzetno velik rizik. Tek nešto više od 7% ispitanih je sigurno kako će pokrenuti vlastito poduzeće ili obrt, dok oko 3% ispitanica/ka vjeruje da će nastaviti obiteljski posao. Ovi rezultati nam potvrđuju činjenicu da među mladima u SMŽ postoji poveći broj onih sklonih pokretanju vlastitog posla, ali da se brojni ne odlučuju na takav potez jer vjeruju da su prepreke koje stoje pred njima prevelike. Stoga, nameće se krucijalno pitanje: kako pokrenuti inertnu većinu? 18

Malo pažljiviji čitatelj zamijetit će kako zbroj postotaka u ovom grafikonu prelazi broj od 100%. Naime, iako se od ispitanika tražio samo jedan odgovor na ovo pitanje, neki od njih su označili i više njih, obrazlažući to činjenicom da bi u slučaju nezaposlenosti bili podjednako skloni većem broju opcija. Iako u takvim slučajevima nije uobičajeno podatke prikazivati ovakvom vrstom grafikona, ovom prilikom smo odlučili odstupiti od tog pravila jer smatramo kako upravo on dobro grafički sažima odnose ispitanika spram ovog pitanja.

Grafikon 39: Mogućnost otvaranja svog obrta ili poduzeća19

Ispitanice/i pokazuju izrazito nizak interes za pokretanjem vlastite poljoprivredne proizvodnje: njih čak 91% tako nešto niti najmanje ne zanima. Ostatak uzorka se podijelio na nešto veći broj onih koji takvu proizvodnju žele nastaviti te one koji će nastaviti voditi obiteljski posao. Ovakve brojke, uz osjetnu prisutnost ruralnih mladih u ispitnom uzorku, svakako ukazuje na krizu sela u SMŽ te na zabrinjavajuću mogućnost depopulacije u brojnim manjim mjestima. Županijske strategije, tako i ona za mlade, trebaju osmisliti adekvatan odgovor na ovaj izazov.

Slična referenca kao za prethodni grafikon. Veći broj mladih ispitanika nije se mogao odlučiti između više odgovora (obično između dva najzastupljenija odgovora, kojim se objašnjava što ih priječi u pokretanju vlastitog posla) pa je ukupni zbroj veći od 100.

Grafikon 40: Mogućnost pokretanja vlastite poljoprivredne proizvodnje

Na koncu, vratimo se malo na nešto ranije postavljeno pitanje: Što bi moglo potaknuti inertnu većinu mladih s poduzetničkim sklonostima koji se boje pokretanja vlastitog posla zbog percepcije velikog rizika te zbog nedostatka financijskih sredstava? Grafikon 41 nudi odgovor na to pitanje. Ispitanice i ispitanici kao najvažniji faktor motivacije za pokretanje posla vide kvalitetnu poslovnu edukaciju koja bi im odgovorila na praktična pitanja o vođenju posla (izrada poslovnog plana, vođenje knjigovodstva i sl.). Slijedi jeftin i jednostavan postupak pokretanja posla, zajamčeno osiguranje plasmana njihovog proizvoda i manje fiskalno opterećenje. Kao što se može vidjeti, ispitanici/e su prepoznali i druge faktore: povoljne poduzetničke kredite, besplatno korištenje poslovnih prostora u prvim godinama poslovanja, poticaje za udruživanje s drugim partnerima, kao i pristup informacijama o kvalitetnim partnerima te dostupnim izvorima financiranja. Te su faktore ocijenili kao relativno vrijedne poticaje u pokretanju posla. Konačno, gotovo 18% ispitanica/ka je navelo kako bi ih na pokretanje vlastitog posla mogao navesti neki drugi, u upitniku nenavedeni faktor.

Grafikon 41: Poticajni faktori za pokretanje vlastitog posla

Ključni podaci o obrazovnim resursima, zapošljivosti i poduzetničkoj kulturi među mladima u SMŽ 

74% ispitanika/ca želi završiti (najmanje) tercijarnu razinu obrazovanja.



54% ispitanica/ka vjeruje kako neće imati problema s ostvarivanjem svojih obrazovnih aspiracija, dok gotovo 30% njih smatra kako će imati problema. Većina ispitanika/ca (53%) vidi Zagreb kao mjesto ostvarenja svojih obrazovnih ambicija.



Od izvanškolskih aktivnosti, najveći broj ispitanica/ka je sudjelovao u aktivnostima sportskih klubova (49%), dok najveće nezadovoljene potrebe postoje za aktivnostima debatnih klubova, radionica tehničkih vještina te PC i internet radionica.



Ispitanice i ispitanici prema vlastitoj ocjeni imaju nadprosječno znanje engleskog jezika, na drugom je mjestu poznavanje njemačkog, dok je znanje ostalih jezika među mladima u SMŽ zanemarivo.



23% ispitanika/ca misli da će čekati posao preko godine dana, dok još 35% njih smatra da će posao čekati do godine dana. Kao najznačajniji uzrok svoje eventualne nezaposlenosti većina mladih (63%) vidi u teškoj ekonomskoj situaciji u cijeloj zemlji.



Kao posebno važne osobne kvalitete za dobivanje dobrog posla mladi ističu komunikacijske vještine (54%), strane jezike (50%) te kvalitetno opće obrazovanje (49%).



Ispitanice i ispitanici prilikom vrednovanja pozitivnih obilježja radnog mjesta najviše cijene njegovu sigurnost, nakon koje slijede: visina zarade, kreativnost i raznolikost obavljanog posla te stalno obrazovanje i intelektualni napredak.



Podjednak broj mladih želi raditi u javnom poduzeću (36%) te imati neku vrstu vlastitog posla (preko 40%).



Mladi u SMŽ pokazuju nadprosječnu spremnost na profesionalnu mobilnost. Čak 54% njih je spremno u slučaju nezaposlenosti posao tražiti izvan Županije.



Većina mladih ljudi želi pokrenuti vlastiti posao, ali ih u tome priječi percepcija koja im govori da su izvori financiranja nedostatni, a pokretanje posla rizično.



Najveći broj ispitanica/ka bi na pokretanja vlastitog posla potakla kvalitetna poslovna edukacija, nakon čega slijede jeftin i jednostavan postupak pokretanja posla, osiguranje plasmana njihovog proizvoda i usluge te manje fiskalno opterećenje.

4. Informatičke i komunikacijske tehnologije – komparativna prednost mladih?

Smatra se kako su mladi u današnjem društvu ključni nositelji znanja o novim tehnologijama (Ilišin, 2005: 20), među kojima se posebno ističu informatičke i komunikacijske tehnologije. U velikom broju država Europske unije, mladi u dobi od 16 do 24 godine koriste računalo na dnevnoj bazi u prosjeku od 2 do čak 3 puta češće od populacije u dobi od 45 do 54 godine. Osim evidentnog međugeneracijskog jaza, zanimljivo je promotriti i brzinu promjena unutar same populacije mladih. Naime, unutar dobne grupe od 16 do 24 godina se u državama EU dnevna upotreba računala povećala s 50% na čak 70% u razdoblju od 2004. do 2007. godine. (Youth Report, 2009: 89-90) Brojni vrhunski autori ističu gotovo nerazdvojnu povezanost globalizacije i upotrebe novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (vidi npr. Stigliz, 2004., Castells, 2010., , Beck, 2003.), stoga je logično zaključiti kako uspjeh (a često i opstanak) pojedinca u 49

globaliziranom svijetu ovisi o poznavanju takvih tehnologija. Na tom tragu, bilo je od izuzetne važnosti istražiti u kojoj mjeri mladi posjeduju informatičku i komunikacijsku tehnologiju te u kojoj je mjeri i za koje svrhe koriste.

4.1.

Posjedovanje i korištenje tehnoloških naprava

Grafikon 42 jasno ukazuje kako velik broj kućanstava u SMŽ, bez obzira na svoj materijalni status, posjeduje mobitel, priključak na internet i računalo. Ta se kategorija odnosi i na prijenosna računala (laptope), i na stolna računala. Ne iznenađuje kako najveći broj kućanstava, njih preko 97%, posjeduje mobitel. Računalo u svom domu ima oko 90%, a priključak na internet preko 85% ispitanih. Međutim, činjenica da domaćinstva posjeduju određene tehnološke naprave možda i jest indikativna, ali nužno ne znači da ih koriste mladi, niti nam govori puno o tome u koje ih svrhe koriste. Grafikoni 43-45 nam pak pokazuju kako su podaci o tome koliko takve naprave koriste mladi prilično kompatibilni s pretpostavkom o tome kako mladi u velikoj mjeri frekventno koriste sredstva modernih tehnologija. Tako mobitel često koristi oko 90%, računalo oko 85%, a priključak na internet oko 80% ispitanih. Možemo izraziti

Grafikon 42: Posjedovanje tehnoloških naprava

Grafikon 43: Korištenje računala

Grafikon 44: Korištenje priključka na internet

Grafikon 45: Korištenje mobitela

zadovoljstvo činjenicom da se nove tehnologije koriste među mladima u SMŽ u mjeri koja tek neznatno zaostaje za EU prosjekom. No, nije sasvim svejedno zašto se nove tehnologije, a posebice računala, koriste. Europski e-skills forum, međunarodna organizacija koja se bavi promocijom tzv. e-vještina, odnosno zagovaranjem kvalitetne uporabe računala i ostalih visokotehnoloških naprava, razlikuje 3 vrste e-vještina: a) Vještine praktičara/rke (engl. ICT practicionar skills) - obuhvaćaju sposobnost za korištenje računala za istraživanje, razvoj, strateško planiranje, proizvodnju, konzalting, marketing, prodaju te sposobnost integracije, instaliranja, održavanja, pružanja podrške i servisiranja informatičkih sistema. b) Vještine korisnika/ce (engl. ICT user skills) - uglavnom se odnose na efektivnu primjenu informatičkih sustava i uređaja od strane pojedinaca. Općenito, pokrivaju polje koje se naziva “informatičkom pismenošću”, koja obuhvaća lagodnu i ciljanu uporabu računala za rad, komunikaciju, i slobodno vrijeme, uz uporabu osnovnih informatičkih vještina: uporabu računala za pristup, razmjenu, proizvodnju i pohranu podataka, kao i uporabu društvenih mreža putem interneta. c) Poslovne informatičke vještine (engl. ICT business skills) - obuhvaćaju sposobnost korištenja prilika koje nudi informatička tehnologija, a napose internet, s ciljem

unaprijeđenja efikasnosti funkcioniranja organizacija, istraživanja novih načina organizacije posla te pronalaska i pokretanja novih poslova (Youth Report, 2009: 91).

U kontekstu ove klasifikacije informatičkih vještina, iznimno je zanimljivo promotriti glavne razloge zbog kojih mladi u SMŽ koriste računalo. Rezultati vidljivi u grafikonu 46 pokazuju, u odnosu na rezultate sličnih istraživanja, pomalo neočekivanu (vidi: Potočnik, 2006b: 152) potpunu dominaciju pristupa internetu kao najčešćeg razloga uporabe računala. Za preko 35 posto zaostaje učestalost korištenja računala za učenje i vježbanje te čitanje i pisanje. Svrhe korištenja računala koje bismo mogli povezati s prvom skupinom gore navednih vještina (vještine praktičara) su programiranje i crtanje te izrada grafike, a iste daleko zaostaju. Manje od 15% ispitanih koristi računalo u te svrhe. Zanimljivo je primjetiti kako relativno velik broj ispitanih, njih gotovo 38%, računalo rabi za neku drugu, u pitanju neponuđenu svrhu. Učestalost uporabe interneta nam ipak ne govori puno o tome što mladi rade kad su “on-line” (da se poslužimo stručnim i među mladima raširenim žargonom). Naime, klasifikacija evještina jasno pokazuje da internet ne mora nužno biti sam sebi svrha te da osim uobičajne upotrebe, kao što su čitanje vijesti i komunikacija putem društvenih mreža, on može biti i moćno oruđe u unapređivanju života njegovih korisnika/ca. Stoga, nameće se sljedeće pitanje: U koje svrhe mladi koriste internet?

Grafikon 46: Najčešće svrhe korištenja računala

Podaci sažeti u grafikonu 47 nam ukazuju kako najveći broj ispitanih internet koristi u one svrhe koje možemo povezati s kategorijom osnovnih vještina informatičke pismenosti: korištenja društvenih mreža (oko 78%), surfanja20 (oko 75%), informiranja (70%), korištenja e-maila, (66%), chata i komunikacije (oko 62%).

Većinu tih svrha možemo povezati s vještinama

korisnika, to jest, s osnovnom informatičkom pismenošću. Treba dodati kako su frekvencije odgovora za one svrhe koje možemo povezati s druge dvije skupine e-vještina – vještinama praktičara i poslovnim informatičkim vještinama (korištenje uloge pojedinih kanala, izrada web stranica, kupovanje, telefoniranje) – puno niže te, u pravilu, ne prelaze razinu od 20%. Iako ovi podaci ne dopuštaju donošenje nedvosmislenih zaključaka, ostavljaju dojam kako, unatoč širokoj i učestaloj uporabi interneta od strane mladih u SMŽ, malo njih koristi internet za osobni razvoj, učenje, traženje i pokretanje posla. Samim tim, može se naslutiti kako većina mladih u SMŽ ne koristi brojne blagodati i potencijale informatičke tehnologije.

Grafikon 47: Svrhe korištenja interneta

Surfanje je pojam preuzet iz engleskog (surfing-jahati na valovima, daskati), u internetskom žargonu se obično odnosi na bezbrižno (te često besciljno) prolaženje internetskih stanica različitog sadržaja.

Ključni podaci o posjedovanju i korištenju informatičke i komunikacijske tehnologije među mladima u SMŽ



Kućanstva

ispitanih

zadovoljavajuće

opremljena

uređajima

informatičke

komunikacijske tehnologije: oko 97% ih ima mobitel, 90% računalo, a 86% priključak na internet; 

Mladi u svojim kućanstvima često koriste sredstva informatičke i komunikacijske tehnologije: 90% ispitanih često koristi mobitel, 85% računalo, a 80% internetski priključak;



Mladi računalo najčešće rabe radi pristupa internetu, a sam internet najčešće koriste u svrhe povezane s osnovnim vještinama informatičke pismenosti: društvene mreže, surfanje, informiranje, e-mail te komunikaciju.

5. Socijalna politika za mlade: ključni oslonac razvoja mladih

Integracija socijalne politike, koja i sama obuhvaća čitav niz različitih područja ljudskog života (stanovanje, zapošljavanje, obitelj, zdravstvenu skrb), jedan je od najvećih izazova s kojima se politika za mlade susreće, bilo na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Pojam socijalne politike, iako vrlo širok i kompleksan (Puljiz, 2005), u Hrvatskom javno-političkom diskursu se obično neoprezno svodi na pojam socijalne pomoći – financijskih transfera usmjerenih na članove društva/zajednice s nižom razinom primanja i socijalnim statusom. Takva se praksa jasno može vidjeti i u Nacionalnom programu za mlade 2009.-2013. u kojem područje socijalne poltike obuhvaća 7 mjera, od kojih su sve redom usmjerene na mlade bez završene škole, mlade s invaliditetom, mlade s poremećajima u ponašanju te mlade s problemima u obitelji (Nacionalni program za mlade, 2009: 2). Naravno, nitko ne tvrdi da mladi koji su u posebno teškom položaju, kao što i jest svaka od prethodno navedenih skupina mladih, ne zaslužuju posebnu pažnju i selektivan pristup, ali nažalost često dolazi do jedne neželjene pojave: svođenja politike za mlade na politiku skrbi prema mladima u posebno teškom položaju. Pritom se gubi iz vida to da su mladi općenito kao društvena skupina vrlo ranjivi te vrijedni ulaganja i osnaživanja. U tom smislu, dobra politika za mlade promatra socijalnu politiku mnogo šire od pomoći mladima posebno teškog položaja (premda je to njezina iznimno bitna komponenta), već 55

kao integralan i moćan instrument države (ili jedinice regionalne i lokalne samouprave) koja otvara prilike.

(Perko-Šeparović, 2006: 150). Takav ćemo pristup nastojati zagovarati i kroz

ovo istraživanje.

5.1.

Percepcija društvenih rizika: gdje nastaju problemi?

Područje socijalne politike je jedno od onih područja politike za mlade, posebno u dijelu vezanom za devijantna ponašanja te njihove uzroke, u kojem mladi obično imaju najmanje utjecaja na njegovu formulaciju i provedbu. Postoji više razloga tome. Prije svega, radi se o često izuzetno emocionalnim situacijama (ozljeđivanje ili nasilna smrt mladih i/ili od strane mladih osoba je klasičan primjer) u kojima su nosioci vlasti često stavljeni pred gotov čin, od njih se traži „da nešto naprave“. Osim utjecaja javnosti (i sklonosti službene politike da na njega odgovori), ovdje imamo i snažan utjecaj struke, koja, ovisno o svom uvjerenju i/ili interesu, obično ima nekoliko „omiljenih rješenja i odgovora“. Ovdje nipošto ne sporimo da je bitno u takvim situacijama reagirati brzo i efikasno te da je uloga struke često krucijalna. Međutim, ne treba zaboraviti zlatno pravilo kreiranja politike za mlade, u svim pa tako i u ovom području, po kojem same mlade treba pitati što misle.

Tablica 5: Zabrinutost mladih zbog nepoželjnih pojava Zabrinjavaju li Vas u bližoj okolini sljedeće pojave među mladima? Pisanje grafita Krađe Razbojstva Nasilje među vršnjacima Nepropisno odlaganje otpada Laka dostupnost ilegalnih droga Ovisnost mladih o lakim drogama Ovisnost mladih o teškim drogama Ovisnost mladih o alkoholu Ovisnost mladih o duhanu Tučnjave na javnim mjestima Vandalizam na javnim mjestima Nemaran odnos prema školi ili poslu Skolonost samoubojstvima Otmice/ rizik trgovanja ljudima (lažna obećanja unosnih poslova) Broj prometnih prekršaja 21

Na engleskom jeziku: enabling state.

78,63% 16,42% 16,42% 15,3% 16,42% 20,52% 21,64% 16,04% 17,91% 28,36% 18,28% 14,93% 19,78% 17,91% 27,61%

Ne znam 9,33% 9,33% 6,34% 7,84% 12,69% 16,04% 13,43% 9,33% 17,91% 19,03% 13,06% 12,69% 22,39% 13,81% 9,33%

7,46% 71,27% 74,25% 75,37% 67,54% 60,45% 62,31% 70,09% 62,31% 49,75% 66,42% 68,28% 54,48% 66,04% 59,7%

Bez odgovora 4,58% 2,98% 2,99% 1,49% 3,35% 2,99% 2,62% 4,54% 1,87% 2,86% 2,24% 4,1% 3,35% 2,24% 3,36%

27,24%

15,3%

54,1%

3,36%

Stradavanje u prometu Nošenje hladnog i vatrenog oružja Netolerancija prema osobama druge vjere i/ili nacionalnosti Netolerancija prema nemoćnim osobama (osobe s invaliditetom, starije osobe) Maloljetnička delikvencija Spolno prenosive bolesti Prostitucija Nešto drugo

14,93% 22,01% 19,78%

7,46% 10,82% 10,07%

75% 64,18% 66,04%

2,61% 2,99% 4,15%

16,04%

8,21%

71,6%

4,15%

15,67% 26,12% 33,58% 25%

14,55% 13,06% 16,42% 19,03%

66,79% 58,58% 47,39% 16,79%

2,99% 2,24% 2,61% 39,18%

Vidimo kako ispitane najviše brinu nasilje među vršnjacima (oko 75%), stradavanje u prometu 22 (točno 75%), zatim razbojstva (74%) te, pomalo iznenađujuće, netolerancija prema nemoćnim osobama (oko 71%) - posebice osobama s invaliditetom i starijim osobama. Ovakav rezultat ukazuje kako među mladima u SMŽ

postoji visoka razina socijalne osviještenosti i

međugeneracijske solidarnosti. Nakon toga ispitane u velikom broju brinu i krađe (oko 71%) te ovisnost o teškim drogama. Zanimljivo je primijetiti kako vrlo visoko na ovoj ljestvici dolazi nepropisno odlaganje otpada (oko 67%), koje pokazuje visoku osviještenost mladih za pitanja zaštite okoliša. Mlade od ponuđenih odgovora uvjerljivo najmanje brine pisanje grafita (oko 17%). Jedine pojave koje uz grafitiranje brine manje od 50% mladih jesu ovisnost mladih o duhanu (oko 49%) te prostitucija (oko 47%). Ono što je vidljivo jest relativno visoka frekvencija odgovora za svaku od ponuđenih pojava. Kao što smo i rekli, samo tri od dvadesetak navedenih pojava brinu manje od 50% mladih. Iako ovakva tablica može biti izuzetno korisna u postavljanju prioriteta mjera socijalne politike, u smislu praćenja percepcije socijalnih rizika kod mladih, ona može biti i dosta dobar indikator zadovoljstva mladih životom u svom mjestu/kraju. Mlade, u pravilu, ne brine ono što ne vide, stoga činjenica da mladi prepoznaju brojne faktore rizika vjerojatno znači da ih zamjećuju u svojim zajednicama.

Iako bi nesumnjivo neki stanovnici SMŽ željeli ovu zabrinutost ispitanika povezati s (ne)kvalitetom prometnica u Županiji, savjetujemo oprez. Naime, u istraživanju provedenom 2005. u Zagrebačkoj županiji, stradavanje u prometu je također bila pojava koja je brinula najveći broj ispitanih (Bouillet, 2006b: 188).

5.2.

Korištenje zdravstvenih ustanova

Pristupačnost zdravstvenih ustanova jedna je od značajnih komponenata kvalitete života osoba svake dobi. Međutim, zanimljivo je promotriti koliko često mladi koriste usluge određenih vrsta zdravstvenih ustanova.

Tablica 6: Učestalost korištenja zdravstvenih ustanova

Koliko ste puta u zadnjih godinu dana koristili usluge: Doma zdravlja Stomatologa Specijalističke zdravstvene ustanove Hitnu službu Privatnog liječnika

Nijednom

Jednom

2-3 puta

19,03% 22,39% 62,69% 62,06% 60,45%

26,12% 28,36% 16,04% 18,28% 12,31%

32,46% 29,1% 8,96% 10,07% 12,69%

4 i više puta 20,15% 18,28% 6,34% 4,1% 9,33%

Nema odgovora 2,24% 1,87% 5,92% 4,86% 5,22%

Vidimo da mladi u SMŽ najčešće koriste usluge doma zdravlja i stomatologa, ali pažnju plijeni i relativno velik broj mladih koji su u protekloj godini koristili usluge hitne pomoći – preko 32%, broj koji je bitno veći od onog u sličnim istraživanjima (Bouillet, 2006b: 196). Vidimo da je oko trećine ispitanika/ca koristilo usluge doma zdravlja dva do tri puta godišnje, dok je broj onih koji su jednak broj puta koristili usluge stomatologa tek nešto niži. Oko petina mladih je koristila usluge stomatologa i doma zdravlja četiri i više puta godišnje, a zamjetan je i relativno značajan broj mladih (oko 9%) koji su četiri i više puta koristili usluge privatnog liječnika. Ovi podaci nas navode na zaključak kako zdravstveno stanje najmanje jedne petine ispitanica/ka zahtijeva česte medicinske intervencije.

5.3.

Integracija osoba s invaliditetom u život zajednice

Diskriminacija osoba s invaliditetom često se događa - kako unutar sustava obrazovanja, tako i prilikom pristupa javnim službama (primjer: neprilagođeni prilazi za osobe s invaliditetom). Te su osobe nerijetko pogođene socijalnim isključenjem: “... začaranom krugu koji se sastoji od nezaposlenosti, siromaštva i socijalne izolacije.” (Šućur, 2006.). Upravo je ovo posljednje, socijalna izolacija, obično najveća prepreka u senzibilizaciji zajednice za probleme osoba s 58

invaliditetom i spremnosti njenih članova/ica da pristupe njihovom rješavanju. Slično je kao s percepcijama društvenih rizika – sve dok ne vidite osobu s invaliditetom, nećete znati s kakvim se problemima u svakodnevnom životu susreće.

Tablica 7: Kontakti s osobama s invaliditetom Dolazite li u doticaj s osobama s invaliditetom u:

Krugu uže obitelji Krugu šire obitelji Razredu Školi Krugu prijatelja Širem društvu u neformalnim druženjima Slučajnom susretu u nekom javnom prostoru Sportskim, kulturnim ili drugim organizacijama kojih ste član

69,78% 66,79% 76,49% 56,72% 67,54% 41,79% 14,55% 64,55%

Da, rijetko 5,6% 16,04% 4,48% 20,15% 14,93% 38,43% 55,97% 15,67%

Da, često 13,06% 3,73% 2,24% 6,72% 6,34% 7,46% 19,4% 4,48%

Bez odgovora 11,56% 13,44% 16,79% 16,41% 11,19% 12,32% 10,08% 15,3%

Vidljivo je da se manje od 20% ispitanih s osobama s invaliditetom susreće često, a indikativno je kako se, nakon logično najčešćeg odgovora (susreta s osobama s invaliditetom na nekom javnom prostoru (oko 19%), najveći broj ispitanika često s takvim osobama sreće unutar uže obitelji (oko 13%). Mali broj ispitanika se s osobama s invaliditetom često susreće unutar kruga prijatelja, u razredu i školi. Zanimljiva je činjenica da se preko 38% ispitanih s osobama s invaliditetom susreće u širem društvu kroz neformalna druženja. Takav podatak stoji u kontradikciji s malim brojem ispitanih koji osobe s invaliditetom smatraju prijateljima. Mjere socijalne politike trebaju raditi na premošćivanju uobičajenog jaza između velike zabrinutosti zbog netolerancije prema starim i nemoćnim osobama (podsjetimo se - gotovo 71%) i podataka koji ukazuju kako su i sami mladi ti koji pridonose takvom socijalnom isključenju osoba s invaliditetom.

5.4.

Raširenost uporabe psihoaktivnih sredstava među mladima

Visoko mjesto koje na ljestvici percipiranih rizika zauzima korištenje teških droga (oko 70%) te prilično visoka zabrinutost mladih zbog korištenja lakih droga, alkohola i cigareta daju naslutiti kako mladi u SMŽ vrlo ozbiljno shvaćaju opasnost o različitim sredstvima ovisnosti. Međutim, pitanje je priječi li ih ta zabrinutost u tome da i sami s njima eksperimentiraju? 59

Tablica 8: Korištenje psihoaktivnih supstanci Koristite li navedene droge ili stimulanse? Hašiš, marihuana i sl. Heroin, ectasy, kokain i sl. Tablete za smirenje, koncentraciju i sl. Alkohol

Nisam probao/la 64,93% 92,16% 80,97%

Probao sam/la 27,24% 2,99% 11,19%

Konzumiram rijetko 3,36% 0% 2,99%

Konzumiram često 2,24% 0,37% 0%

Nema odgovora 2,23% 4,48% 4,85%

15,3%

20,15%

50,75%

11,57%

2,23%

Cigarete, duhan

26,87%

29,85%

11,57%

28,36%

3,55%

Sasvim očekivano, percepcija rizičnosti pojedinog psihotropnog sredstva odražava se na učestalost njegove uporabe. Ono što svakako raduje je činjenica da gotovo nitko među ispitanim ne koristi teške droge. Ipak, treba primijetiti natprosječno visoku uporabu alkohola, a to potvrđuje stalan trend izloženosti velikog broja pojačanom riziku ovisnosti o tom psihotropnom sredstvu.23 Također, primjetan je velik broj ispitanih (oko 27%) koji su s marihuanom eksperimentirali, ali relativno mali broj onih koji su postali redoviti korisnici. Što se tiče udjela pušača, on je nešto niži u odnosu na rezultate usporedivih istraživanja (Bouillet, 2006b: 204) – nešto ispod 40%, ali je zamjetna dominacija „okorjelih“ pušača u odnosu na povremene. Kvalitetno djelovanje na jačanju zaštitnih čimbenika u okružju mladih osoba koji smanjuju rizik od posezanja za sredstvima ovisnosti, svakako je put djelovanja kojim treba krenuti i u SMŽ (Pozicijski dokument Mreže mladih Hrvatske o problemu ovisnosti i zloporabe problema ovisnosti, 2009: 14).

5.5.

Seksualno i reproduktivno zdravlje mladih

Činjenica je da unutar hrvatskog sustava obrazovanja ne postoji adekvatno, znanstveno utemeljeno

mladima

pristupačno

obrazovanje

odgovornom

spolnom

ponašanju

Pozicijski dokument Mreže mladih Hrvatske o problemu ovisnosti i zloporabe problema ovisnosti prepoznaje takav trend. Naime, pozivajući se na relevantno istraživanje europske agencije ESPAD, ističe se kako se učestalost konzumacije alkohola povećava s dobi te kako je na razini RH u drastičnom porastu broj mladih koji alkohol konzumiraju barem 6 puta mjesečno. Za pretpostaviti je kako mnogi od naših ispitanika/ca koji su se smjestili u kategoriju rijetkih konzumenata alkohola, pripadaju toj skupini. Treba reći kako takvi trendovi povećavaju vjerojatnost razvijanja navike konzumiranja alkohola i doprinose povećanju faktora rizika od alkoholizma za vrlo širok sloj mlade populacije. Dokument je dostupan u digitalnom obliku kao sastavni dio publikacije: „Zarazi se aktivizmom“ na: http://www.mmh.hr/admin/ckfinder/userfiles/files/publikacijaZaraziSe.pdf

(Bjelić/Gereš/Cesar, 2009: 14-16). Postoji opravdana bojazan kako su brojni mladi izloženi pojačanom riziku zbog: a) neadekvatne informiranosti o pitanjima vezanim uz seksualno i reproduktivno zdravlje; b) zbog činjenice da su takve teme još uvijek svojevrstan tabu te da su mladima rijetko dostupni odgovarajući izvori informacija. Podaci u grafikonu 48 su u neku ruku ohrabrujući, jer ukazuju na relativno velik broj mladih (više od 45%) koji koriste kondom (najsigurnije kontracepcijsko sredstvo). S druge strane, moguće objašnjenje takve brojke može ležati u činjenici da je broj mladih koji apstiniraju od spolnih odnosa (preko 28%) od onog u usporedivim istraživanjima (Bouillet, 2006b, 210).

Ipak,

relativno velik broj mladih, njih gotovo 25%, ili ne koristi kontracepciju, ili koristi kontracepcijske metode (prekid snošaja, sigurni dani) koja povećavaju stupanj rizika od prijenosa spolnih bolesti. Naravno, ne bi bilo mudro tvrditi kako je svatko od tih 25% ispitanica/ka izložen/a jednakom riziku (posebno oni koji su u braku ili su spolno aktivni kroz duže vrijeme s istim partnerima), ali podrobna dodatna analiza u ovom području svakako je potrebna. Zanimljivo je primijetiti kako manje od 1% spolno aktivnih ispitanika koristi mehanička kontracepcijska sredstva (spirale, pjene i sl.) Već uobičajeno (grafikon 49), mali broj mladih priznaje kako je dosad imao bilo kakvih problema sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem (oko 7%), što je otprilike na razini standarda sličnih istraživanja (Bouillet, 2006b: 212). Ipak, uzmemo li u obzir ranije rečeno (spolno zdravlje kao tabu tema, nepostojanje adekvatnih programa unutar obrazovnog sustava), jasno je kako ovome broju treba pristupiti s određenom rezervom. Svejedno, ne mogu se zanijekati određeni pozitivni pomaci u istraživanju seksualnog ponašanja mladih koje treba popratiti mjerama Županijskog programa za mlade.

Grafikon 48: Korištenje kontracepcijskih sredstava prilikom spolnog odnosa

Grafikon 49: Problemi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem

5.6.

Instrumenti i mehanizmi provedbe socijalne politike za mlade

Kako bi se izbjegle opasnosti na koje smo upozorili na početku poglavlja o socijalnoj politici (svođenje politike na skrb za socijalno najugroženije skupine te ignoriranje potreba ostatka 62

populacije mladih na nekom području), iznimno je važno slijediti kreativan pristup ponude socijalnih usluga koje će s jedne strane reflektirati potrebe populacije mladih, a s druge strane uvažavati kapacitete pojedinih zajednica, težeći sinergiji djelovanja različitih razina vlasti. Podaci sažeti u tablici 9 ukazuju kako mladi u SMŽ iskazuju uvjerljivo najveći interes za korištenjem usluga servisa za povremeno zapošljavanje mladih (50%)24, nakon čega slijedi klub mladih (oko 40%) te korištenje informativnog centra za mlade (oko 38%), nakon čega slijedi otvoreno učilište s ponudom tematskih tribina i predavanja stručnjaka s različitih područja. Zanimljivo je primijetiti kako su brojni mladi neodlučni oko korištenja većeg broja usluga. Posebno je velik broj ispitanih koji bi možda koristili usluge savjetovališta za mlade, čime se jasno daje do znanja da postoji širok interes za velik broj usluga, ali da mladima trebaju dodatne informacije o tome što one točno pružaju.

Tablica 9: Interes mladih za korištenje usluga različitih službi, organizacija i ustanova Da su Vam dostupne, mislite li da biste osobno koristili usluge? Savjetovališta za mlade Posebnog dispanzera za mentalno zdravlje djece i mladih Neformalnih grupa vršnjačke pomoći Kluba mladih Informativnog centra za mlade Dispanzera školske medicine Otvorenog učilišta (tematske tribine, predavanja stručnjaka iz različitih područja i sl) Tima stručnjaka za psihološku pomoć u skolpu škole Servisi za povremeno zapošljavanje mladih (đački, studentski)

Možda

28,36% 61,19% 52,99% 21,27% 19,78% 48,13% 25%

48,51% 23,13% 30,22% 33,58% 35,07% 33,21% 32,46%

19,4% 6,72% 8,21% 39,93% 38,06% 8,58% 33,96%

Bez odgovora 3,73% 8,96% 8,58% 5,22% 7,09% 10,08% 8,58%

55,22% 16,79%

25,75% 26,87%

10,07% 50%

8,96% 6,34%

S obzirom na relativno velik broj ispitanih koji iskazuju potencijalni interes za korištenje usluga savjetovališta za mlade iako su još uvijek neodlučni, zanimljivo je promotriti njihove stavove spram sadržaja koje bi takvo savjetovalište nudilo. Rezultati u tablici 10 potvrđuju kako mladi kao prioritet vide svaki potencijalni doprinos svom uspješnijem obrazovanju i povoljnijim ishodima na tržištu rada. Stoga, ispitani iskazuju uvjerljivo najveći interes za usluge profesionalne orijentacije (oko 58%), nakon čega slijedi edukacija o tehnikama potrebnim za kvalitetnije učenje ili rad (gotovo 57%). Značajan broj ispitanih zanima i savjetovanje o reproduktivnom zdravlju i planiranju obitelji (oko 35%) te psihološko savjetovalište, dok usluge 24 Ovaj podatak samo je potvrda naših ranijih interpretacija podatka o postojanju potrebe za povremenim zapošljavanjem među velikim brojem mladih u SMŽ.

savjetovanja o socijalnoj integraciji ipak zaostaju. Oko 16% ispitanih bi kao sadržaj savjetovališta za mlade voljeli vidjeti neku od aktivnosti ili neko od područja rada koje nije navedeno u ovom pitanju.

Tablica 10: Interes za korištenjem usluga savjetovališta za mlade Biste li željeli u vašoj blizini imati na raspolaganju savjetovalište za mlade gdje biste mogli potražiti savjete u vezi sa sljedećim pitanjima i problemima? Profesionalna orijentacija Tehnike potrebne za kvalitetnije učenje ili rad Psihološko savjetovanje Socijalna integracija (problemi sa uklapanjem u život vršnjaka i sl.) Reproduktivno zdravlje i planiranje obitelji Nešto drugo

Ne znam

Bez odgovora

16,79% 16,04% 31,72% 39,93%

18,28% 18,66% 24,25% 22,39%

58,21% 56,72% 34,33% 28,36%

6,72% 8,58% 9,7% 9.32%

32,84% 10,02%

24,63% 16,04%

34,7% 15,67%

7,83% 58,27%

Ključni podaci vezani za socijalnu politiku za mlade u SMŽ



Među nepoželjnim pojavama ispitanike/ce najviše brine nasilje među vršnjacima (oko 75%), stradavanje u prometu (75%), razbojstvo (74%) te netolerancija prema starijim i nemoćnim osobama



Mladi se većinom susreću s osobama s invaliditetom ako su oni članovi njihove obitelji (13%) te slučajnim susretom na javnom prostoru (oko 19%), dok jako mali broj ispitanih takve osobe susreće u društvu bliskih prijatelja.



Mladi u SMŽ uvjerljivo najviše konzumiraju alkohol od svih psihoaktivnih tvari, nakon čega slijede cigarete i marihuana, dok ih vrlo malo koristi ili je probalo teške droge.



Većina ispitanih (oko 45%) koristi kondom kao kontracepcijsko sredstvo, a oko 93% njih tvrdi da nisu imali problema sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem;



U ponudi različitih službi i organizacija ispitani bi, ako im se pruži mogućnost, najčešće koristili usluge servisa za povremeno zapošljavanje mladih (50%), dok najviše njih smatra kako bi savjetovalište za mlade trebalo pružati usluge profesionalne orijentacije (oko 58%) te davati savjete o tehnikama potrebnim za kvalitetnije učenje i rad.

6. Aktivno sudjelovanje mladih: Kako do aktivnih mladih građana/ki?

Aktivno sudjelovanje (participacija) mladih polazište je svih strateških dokumenata o mladima na svim razinama: europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj. Devetogodišnja strategija Europske unije An EU Strategy for Youth – Investing and Empowering 2010.-2019. vidi poboljšanje pristupa punom sudjelovanju mladih u društvu jednim od tri svoja kratkoročna cilja25. Aktivno sudjelovanje mladih u društvu posebno je područje u Nacionalnom programu za mlade 2009. - 2013., a ono je dio svih autoru poznatih županijskih i lokalnih programa za mlade. Postavlja se logično pitanje: Zašto je to aktivno sudjelovanje uopće toliko važno? Osim pomalo ciničnog odgovora, kako su mladi ljudi oni na kojima svijet ostaje (koji je posebno popularan na razini dnevne politike), temeljni razlog je bitno jednostavniji: trendovi na europskoj razini ukazuju na sve veće nepovjerenje mladih prema tradicionalnim institucijama političkog sustava, na taj način dovodeći u pitanje njihov legitimitet. Osim toga, tradicionalni oblici uključivanja građana, poput političkih stranaka i sindikata, mladima su bitno manje interesantni.26 Dakle, čini se da moderna društva traže načine kako uključiti mlade ljude u procese donošenja odluka, ali se još uvijek muče s odgovorom na pitanja poput onoga o tome zašto brojna istraživanja pokazuju da mlade politika zanima bitno manje od prethodnih generacija. Dio odgovora svakako može ležati u ponešto iznenađujućim rezultatima istraživanja Eurobarometra u kojem mladi pokazuju visok interes za politiku: 82% njih je pokazalo velik interes za politiku vlastite zemlje, 73% je pokazalo interes za pitanja svog mjesta ili regije, a čak 66% njih je reklo kako ih zanimaju pitanja vezana uz EU. Objašnjenje, dakako, leži u tipu pitanja. Za razliku od drugih sličnih istraživanja, ovo je inzistiralo na temama koje imaju direktan utjecaj na njihove živote, dok se većina drugih istraživanja fokusiralo na tradicionalnu „stranačku politiku“ (Youth Report, 2009: 50). U tom smislu, rezultati ovog istraživanja mogu barem djelomično utvrditi prate li stavovi mladih u SMŽ europske trendove te kojim mehanizmima treba poticati mlade u SMŽ na aktivno sudjelovanje u društvenim procesima.

Ostala dva su: a) stvaranje više šansi za mlade u obrazovanju i zapošljavanju; b) poticanje međusobne solidarnosti između mladih i društva. 26 Podaci iz Youth Reporta EK ovo jasno potvrđuju. Osim još uvijek vrlo popularnog članstva u sportskim klubovima (49%), vidljiv je velik pad u sudjelovanju sadašnje generacije mladih u svim oblicima organiziranja: samo 8% mladih su članice/ovi organizacija mladih i kulturnih organizacija, 7% članovi/ce sindikata i hobi-klubova, 5%

6.1.

Stranačka identifikacija

Prije prikaza podataka vezanih za stranačku identifikaciju ispitanih, važno je napomenuti kako ovo istraživanje nije za cilj imalo utvrđivanje koja je stranka najpopularnija među mladima u SMŽ. Takva istraživanja zahtijevaju zasebnu metodološku pripremu te puno veći i raznolikiji ispitni uzorak, posebno u geografskom smislu. Svrha pitanja o glasovanju za političke stranke prvenstveno je za cilj imala odrediti stavove mladih u SMŽ spram stranačke politike i, vidjet ćemo, potpuno je taj zadatak ostvarilo. Podaci sažeti u grafikonu 50 nam jasno pokazuju kako je velika većina ispitanih neopredijeljena gotovo 55% njih ne podržava niti jednu od ponuđenih stranaka. Takav broj je indikativan u odnosu na ranije spomenute europske trendove o animozitetu mladih spram stranačke politike. Ovakav postotak treba zabrinuti čelnike svih političkih stranaka u SMŽ. Evidentno je da stranke ne mogu doprijeti do mladih glasača i predstaviti im svoje programe i prednosti. Na taj se način mladi sve više otuđuju od političkog života, dovodeći

u pitanje legitimnost mehanizama

demokracije (na bilo kojoj razini vlasti). Među opredijeljenim ispitanicima/ispitanicama, najveći je broj glasača SDP-a (oko 12%), slijedi HDZ (oko 11%), a daleko iza su HSP i HSS (oko 5%). Grafikon 50: Stranačke preferencije

članice/ovi političkih stranaka i vjerskih organizacija.Posebno nisko članstvo mladih bilježe organizacije za ljudska prava i udruge potrošača (Youth Report, 2009: 45).

6.2.

Najznačajniji društveni problemi i načini njihova rješavanja

Podaci koje sažima grafikon 51 potvrđuju usmjerenost mladih na ekonomsko-materijalna pitanja. Velika većina ispitanih, njih oko 47%, smatra kako je najveći problem u njihovoj županiji nezaposlenost. Od tri problema koji slijede nezaposlenost, a koje je izdvojilo preko 30% ispitanika, dva su također dominantno vezana uz ekonomsku zbilju: oko 34% mladih velikim problemom smatra nizak životni standard u SMŽ, dok njih oko 32% ističe nedostatak životne perspektive. Među tim pretežito ekonomsko-materijalnim problemima, pomalo iznenađujuće, našao se i alkoholizam (koji ispitanici/e) možda povezuju s ekonomskim uzrocima) – preko 36%. Zanimljivo je kako relativno malen broj ispitanica/ka u ovom pitanju kao ključne probleme u SMŽ vidi neadekvatno obrazovanje (nasilje i sl.) – oko 13%, ali i nesudjelovanje mladih u politici - oko 14%. Kao važni problemi, krećući se između 23 i 27%, ističu se okupiranost potrošnjom i zabavom, nizak interes mladih za pitanja zajednice (društvena ili politička zbivanja)27 te devijantno ponašanje (nasilje i sl.). Nadalje, većina ispitanih, kad su upitani o ključnim mjerama koje bi pridonijele rješavanju problema mladih u SMŽ, uvjerljivo u najvećem broju ističu osiguranje jednakih šansi u obrazovanju i zapošljavanju28, nakon čega slijedi, s gotovo 40%, usklađivanje osnovnog i srednjeg obrazovanja s novim životnim potrebama. Na vrlo visokom trećem mjestu nalazi se uvođenje mjera za osiguranje mladih u procesima donošenja odluka (gotovo 37%), nakon čega slijede uvođenje posebnog odjela za mlade pri županijskoj upravi (gotovo 30%) te izrada odgovarajuće strategije za mlade na županijskoj razini (oko 26%). Ovi podaci pokazuju kako značajan broj mladih u SMŽ prepoznaju važnost sustavnog bavljenja mladima te da su u velikoj mjeri zainteresirani za one mjere koje mogu izravno doprinijeti poboljšanju njihovog položaja. Baš kao i u slučaju županijske strategije za mlade, ispitanici/ce podjednaku važnost daju i uvođenju strožih kazni za dilere te ograničenju prodaje alkohola (mladima).

Ovako vidljiva razlika između percepcije važnosti ovako postavljenog pitanja, koje su ispitani ocijenili kao relativno bitno i percepcije važnosti nesudjelovanja mladih u politici, ide u prilog tezi da većina ispitanih pojam „politika“ povezuje s političkim stranka, prema kojima, kao što je pokazalo prethodno pitanje, gaje izrazito negativne stavove. 28 Ovaj podatak treba povezati s podatkom da velik broj ispitanih kao jedan od ključnih zapreka zapošljavanju ističu činjenicu da nemaju „prave“ veze i poznanstva (vidi poglavlje 4.3.)

Grafikon 51: Percepcija najvažnijih društvenih problema u Županiji

Grafikon 52: Potrebne mjere za rješavanje problema mladih

Vrlo je zanimljiv odgovor na pitanje o tome koga mladi smatraju najodgovornijim akterima za rješavanje njihovih problema. Velika većina ispitanih, slično kao u usporedivim istraživanjima (Ilišin, 2006b: 250), prstom upire u privatnu sferu: kao najodgovornije ističu roditelje (preko 51%) i same mlade (gotovo 49%). Nakon toga slijede institucije vlasti na raličitim razinama: Vlada (oko 35%), lokalna samouprava (oko 33%) te županija (oko 32%). Svi ostali akteri (organizacije mladih, obrazovne institucije, mediji itd.) bitno zaostaju na ovoj rang-listi. Istina je da u pravilu pripadnici mlađih dobnih kohorta kao najodgovornije aktere vide roditelje i same mlade osobe, a važnost institucija vlasti u percepciji mladih raste s godinama. No, to nije loša vijest! Mladi očito nisu digli ruke od demokracije (u SMŽ). Na njoj je da im ponudi adekvatne odgovore.

Grafikon 53: Percepcija najbitnijih aktera za rješavanje problema mladih

6.3 Politička participacija i njena ograničenja

Participacija mladih SMŽ u aktivnostima različitih organizacija donekle prati rezultate usporedivih istraživanja (Ilišin, 2006b: 252). Podaci sažeti u grafikonu 54 pokazuju kako većina mladih nije u članstvu ili ne sudjeluje u aktivnostima neke organizacije, a da najveći broj onih koji participiraju to čini kroz aktivnosti sportskih udruga/klubova (preko 27%), nakon čega slijede kulturne ili umjetničke skupine te udruge mladih s nešto preko 13%29. Upečatljiv je relativno visok postotak ispitanih koji sudjeluju u nekom od oblika organiziranja koji nisu navedeni u pitanju, dok rezultati sudjelovanjima u aktivnostima političkih stranaka, organizacija za zaštitu ljudskih i ženskih prava te mirovnih organizacija, prate (po te organizacije porazne) europske trendove. Grafikon 54: Participacija mladih u različitim organizacijama i udrugama

Treba reći kako ove rezultate treba uzeti s određenom rezervom, posebno vezano za participaciju mladih u aktivnostima kulturnih ili umjetničkih skupina te udruga mladih. Naime, činjenica da su urbani mladi nadzastupljeni u ispitnom uzorku, vjerojatno je u najvećoj mjeri utjecala ne rezultate u području participacije. Mladi koji žive na selu puno rjeđe imaju mogućnost sudjelovati u aktivnostima kulturno-umjetničkih skupina, a posebno udruga mladih pa je vrlo vjerojatno kako stvarno stanje na terenu odstupa od rezultata ovog istraživanja, i to u nižem postotku participacije mladih u kulturno-umjetničkim skupinama te udrugama mladih.

Također, bitno je razumjeti motive koji potiču mlade na sudjelovanje u aktivnostima različitih organizacija. Podaci sažeti u grafikonu 55 nam ukazuju na to da većina mladih, izuzev neorganiziranih mladih, u velikoj većini vide (preko 26%) različite oblike organiziranja kao prostor afirmacije kroz ostvarivanje vlastitih interesa te razvoj novih vještina. Bitno manji broj njih (oko 12%) se uključuje u takvu vrstu aktivnosti kako bi “promijenio svijet”, što ukazuje na dosta pragmatičan stav mladih po tom pitanju: većina ih se priključuje organizacijama jer misli da će im to koristiti u daljnjem profesionalnom i osobnom životu. Kao relativno bitni razlozi nameću se višak slobodnog vremena (oko 7%) te želja za upoznavanjem novih ljudi, dok se izuzetno mali broj ispitanih uključuje u neku organizaciju na nagovor prijatelja.

Grafikon 55: Najznačajniji razlozi pristupanja organizacijama ili udrugama

S obzirom na relativno nizak stupanj participacije mladih u različitim oblicima organiziranja, sasvim sigurno bi se mogao iskoristiti argument prema kojem su takvi oblici participacije mladima nezanimljivi jer društvo i/ili zajednica već kvalitetno odgovaraju na njihove potrebe te im omogućuju afirmaciju u područjima njihova interesa. Međutim, rezultati sažeti u tablici 11 poprilično eklatantno pobijaju takve argumente. Naime, većina mladih (njih preko 90%) je barem donekle zadovoljno mogućnošću utjecaja na važne odluke unutar kruga svojih prijatelja te u krugu svoje obitelji, što je u skladu s ranijim, relativno visokim rezultatima stupnja zadovoljstva u obiteljskim odnosima te relativno velikim brojem najboljih prijatelja ispitanika/ca. Značajan 71

broj ispitanih (preko 70%) smatra kako ima neku vrstu utjecaja na važne odluke u institucijama obrazovnog sustava, fakultetima i školama – premda gotovo četvrtina smatra kako nema nikakav utjecaj na donošenje važnih odluka u obrazovnim institucijama. Međutim, podaci o percepciji utjecaja na važne odluke koje se donose na razini nacionalnih i lokalnih vlasti pokazuju visok stupanj nepovjerenja mladih u institucije sustava. Gotovo 76% ispitanih smatra kako nema nikakav utjecaj na važne odluke na nacionalnoj razini, a njih preko 57% jednako odgovara po pitanju važnih odluka na razini lokalne zajednice u kojoj žive. Takvi podaci svakako trebaju biti motiv svim nositeljima vlasti da ispitaju nove pristupe u uključivanju mladih u dijalog o važnim pitanjima političke zajednice, jer je evidentno da trenutni ne funkcioniraju.

Tablica 11: Procjena ispitanica/ka o osobnom utjecaju na važne odluke Kako ocjenjujete vlastiti utjecaj na važne odluke? Na poslu, u školi ili fakultetu U Vašoj obitelji ili kućanstvu U lokalnoj zajednici u kojoj živite U društvenom i političkom životu zemlje U krugu prijatelja

Nikakav

Osrednji

Velik

Bez odgovora

24,63%

43,66%

28,36%

3,35%

4,48%

50,75%

40,67%

4,10%

57,46%

33,96%

4,85%

5,73%

75,75% 2,61%

17,54% 45,52%

1,87% 46,64%

4,84% 5,23%

Podaci koji slijede svakako potvrđuju razloge za takvu zabrinutost. Naime, u grafikonu 56 sažeti su podaci o (ne)zadovoljstvu mladih uključenošću u politički život. Rezultati u velikoj mjeri prate rezultate dobivene u usporedivim istraživanjima (Ilišin, 2006b: 258) te ukazuju na zabrinjavajuće visoku nezainteresiranost mladih za pitanja svog utjecaja na važna pitanja zajednice. Iako po vlastitoj procjeni, imaju malen utjecaj na političke odluke (prethodno pitanje) čak preko 44% mladih to ne smatra nekim posebnim problemom. Međutim, rezultat koji svakako zaslužuje posebnu pozornost jest preko 50% mladih koji su nezadovoljni i/ili izrazito nezadovoljni vlastitom uključenošću mladih u društveno-politički život. Tek njih oko 4% izražava neki stupanj zadovoljstva, a izrazito zadovoljnih je ispod 1%. Možda to zvuči iznenađujuće, ali ovo su rezultati koji pobuđuju određeni optimizam. Naime, nezadovoljstvo je za poticanje participacije puno bolje od čiste apatije, a veći broj nezadovoljnih mladih znači da nisku uključenost mladih u politiku vide kao problem i da su (možda) spremni nešto oko toga i učiniti. Stvar je socijalne inovacije svake političke zajednice kako to nezadovoljstvo katalizirati u pozitivnom smjeru. 72

Grafikon 56: (Ne)zadovoljstvo uključenošću mladih u politički život

Početni korak pri dizajniranju takve socijalne inovacije je utvrđivanje prepreka široj političkoj participaciji koje sami mladi vide kao najznačajnije.

Tablica 12: Razlozi političke neaktivnosti mladih Mali broj mladih se bavi politikom. Označite u kojem se stupnju slažete s ponuđenim razlozima. Mladi smatraju da je politika nepoštena i zato ne žele sudjelovati u tome Mladi su zaokupljeni egzistencijalnim problemima i nemaju vremena za politiku Mladima je politika dosadna i mnogo ih više zanimaju druge stvari Mladi se osjećau nedovoljno iskusnima i osposobljenima za bavljenje politikom Mladi se žele baviti politikom, ali stariji ima ne poklanjaju dovoljno povjerenja Mladi smatraju da je potpuno prirodno da se samo stariji bave politikom

Uopće se ne slažem

Ne slažem se

Nisam siguran

5,97%

7,46%

17,91%

40,67%

25,75%

2,24%

6,72%

14,55%

25,37%

39,93%

11,19%

2,24%

5,22%

7,46%

14,18%

44,03%

25,37%

3,74%

8,58%

25%

27,24%

29,48%

5,6%

4,10%

5,22%

14,18%

20,52%

40,30%

16,79%

2,99%

15,3%

25,37%

24,25%

26,49%

4,1%

4,49%

Slažem se

U potpunosti se slažem

Nema odgovora

Mladi smatraju da se politički akteri ne bave problemima koje oni (mladi) smatraju važnima i da njihova aktivnost to ne bi promijenila

2,99%

9,33%

22,76%

39,93%

21,27%

3,72%

Podaci sažeti u tablici 12 ukazuju na to da najveći broj ispitanika/ca smatra kako mlade u široj političkoj participaciji priječi doživljavanje politike kao dosadne djelatnosti koja mladima nije zanimljiva (gotovo 70%). Slijedi percepcija mladih da je politika nepoštena djelatnost s kojom većina mladih ne želi ništa imati (oko 66%). Međutim, posebno je zanimljiv podatak od preko 60% onih koji smatraju da se mladi klone politike jer misle da se ona bavi njima nebitnim stvarima te vjeruju kako njihova aktivnost nema potencijala promijeniti nešto na ovom planu. Ovaj je razlog u sličnim istraživanjima uobičajeno niže na ljestvici najvažnijih razloga niske participacije mladih (Ilišin, 2006b: 259). To je pak podatak koji bi trebao ohrabriti – kako aktiviste u sektoru mladih u SMŽ, tako i donositelje odluka – u pokušaju da pokažu mladima kako se politika uistinu bavi mladima.30 Preko 57% ispitanica/ka misli kako mladi ne sudjeluju zbog toga što im stariji ne poklanjaju dovoljno prilika. Kao još jedan bitan razlog, nameće se okupiranost mladih egzistencijalnim pitanjima koja im ne ostavljaju vremena za pitanja zajednice (preko 40%). Ostale ponuđene uzorke manje od 40% ispitanih smatra bitnim razlozima niske participacije mladih. Rezultati koji ukazuju na percepciju velikog broja mladih da je politički proces za njih zatvoren te da se bavi pitanjima koja s njima nemaju puno veze, nameće bitna pitanja: Koliko je njih spremno napraviti nešto na tom planu i kakve su aktivnosti s tim ciljem spremni/e poduzeti? Ta pitanja se direktno referiraju na sljedeće poglavlje o političkom potencijalu mladih u SMŽ.

Negativna slika politike kao dosadne i nepoštene djelatnosti nije specifičnost populacije mladih i širi je problem koji se ne može adresirati isključivo mjerama politike za mlade. Jednostavnije rečeno, čak je i u državama s većom demokratskom tradicijom te višim stupnjem ekonomskog razvoja relativno velik broj građana koji politiku percipira na taj način.

6.4 Politički potencijal mladih u SMŽ

Pošto smo utvrdili da mladi u SMŽ prate europske trendove porasta nepovjerenja mladih u tradicionalne oblike participacije, odnosno u politiku i mehanizme demokracije, bitno je ispitati što misle kako mogu utjecati na ostvarenje osobnih interesa. Podaci u grafikonu 57 ukazuju da najviše ispitanih vjeruje kako se viši stupanj participacije može postići

Grafikon 57: Mjere koje mogu potaknuti sudjelovanje mladih i lakše ostvarivanje njihovih interesa

uvođenjem mehanizama kojima bi mladi izravno sudjelovali u odlukama koje ih se tiču (oko 60%). Ovakav rezultat, iako pomalo nezahvalan u interpretaciji, ukazuje na potrebu snažnijeg utjecaja mladih na odluke koje ih se tiču. Mladi sudjelovanje mogu interpretirati na razne 75

načine, tj. mogu mu pridavati različitu razinu utjecaja, a opseg pitanja koja se mladih tiču ispitani mogu vidjeti na bitno drugačiji način. Pri izradi mjera kojima se takvi mehanizmi uključivanja uspostavljaju, potrebno je voditi računa o finom balansu kapaciteta pojedinih razina vlasti da rješavaju određene probleme mladih, nužnosti da proces odlučivanja bude efikasan te legitimiteta predstavnika mladih koji su (su)donositelji odluka.31 Također, vrlo visoko na ljestvici prioritetnih mjera se nalazi i snažnija suradnja i povezivanje udruga mladih (preko 45%) što svakako ukazuje na potrebu osiguranja institucionalnih mehanizama za temeljitije umrežavanje udruga mladih. Slijedi poticanje volonterskog rada (oko 42%), nakon čega slijede uvođenje obvezne kvote zastupljenosti mladih u tijelima vlasti te kampanja informiranja mladih (oko 30%). Upečatljivo je da relativno velik broj ispitanika/ca (gotovo 24%) vjeruje kako su ključ rješenja problema mladih samostalne političke stranke. Jednako je upečatljiv i mali broj onih koji vjeruju kako bi ostvarenju tog cilja pridonijelo spuštanje dobne granice za glasanje na izborima (oko 7%). Konačno, zanimljivo je promotriti za koje aktere ispitane/i vjeruju da mogu značajno doprinijeti široj participaciji mladih. Podaci u grafikonu 58 pokazuju da najveći broj ispitanih smatra kako najveći potencijal za poticanje mladih na aktivno sudjelovanje leži u obitelji i prijateljima (preko 54%), a kao neobično važne ispitani/e prepoznaju i organizacije mladih (gotovo 40%). Kao izuzetno bitan akter se nameće i obrazovni sustav (oko 38%), a u nešto manjoj mjeri televizija. Zanimljivo je primijetiti kako velik broj ispitanih ogroman potencijal za uključenje mladih vidi u pokretanju internetskih foruma (njih gotovo 23%32), dok manje od 20% mladih smatra da su akteri koji se povezuju s “tradicionalnom politikom” (Vlada RH, jedinice lokalne i regionalne samouprave, političke stranke, itd.) važni za pokretanje veće participacije mladih33.

Jasnije prijedloge uvođenja mehanizama suodlučivanja (eng. Co-management) donosimo na kraju istraživanja, u poglavlju Zaključci i preporuke. 32 Zanimljivo je primijetiti kako su u sličnom istraživanju, provedenom prije samo nekoliko godina u Zagrebačkoj županiji, internet forumi među mladima viđeni kao akter koji ima najmanju vjerojatnost poticanja mladih na aktivno sudjelovanje (svega 0,7%!). (Ilišin, 2006b: 272) 33 Zanimljivo je kako ispitanici/ce u većoj mjeri vjeruju da se šira participacija mladih može postići kroz

Grafikon 58: Akteri koji bi mlade mogli potaknuti na aktivno sudjelovanje

Ključni podaci vezani za aktivno sudjelovanje mladih u društvu na području SMŽ 

Gotovo 55% ispitanika/ca ističe kako ne podržava niti jednu stranku, dok njih nešto više od 12% podržava SDP, a oko 11% HDZ.



Pitanje nezaposlenosti apsolutno dominira u percepciji mladih kao problem u SMŽ. Oko 48% ispitanih vidi nezaposlenost kao najveći problem mladih u županiji, dok njih preko 64% smatra prioritetnima mjere koje će spriječiti diskriminaciju pri zapošljavanju.



Najviše ispitanica/ka kao najodgovornije za rješavanje problema mladih u svojoj županiji smatra roditelje (oko 52%), zatim same mlade osobe (49%), dok odmah iza njih slijedi politička vlast (bilo na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini) s između 32% i 34% ispitanih.



Manji broj ispitanih su članovi neke organizacije ili udruge, a u najvećem su broju članovi sportskih udruga/klubova (oko 21%), nakon čega slijede kulturno-umjetničke skupine i udruge mladih (oko 13%). Za veliku većinu uključenih je najvažniji razlog pristupanja udruzi/organizaciji osobna afirmacija.



Ispitani percipiraju bitno većim svoj utjecaj na važne odluke u privatnoj sferi (obitelj, prijatelji), dok većinom smatraju kako je njihov utjecaj na odluke na razini nacionalne i lokalne političke zajednice zanemariv.

djelovanje poznatih javnih osoba nego kroz aktivnosti Vlade.



Preko 50% ispitanih je nezadovoljno uključenošću mladih u politički život, dok ih je 44% spram toga ravnodušno. Udio vrlo zadovoljnih je manji od 1%.



Ispitani kao najveću prepreku širem uključivanju mladih u politički život prepoznaju percepciju politike kao dosadne (70%) i nepoštene (66%) djelatnosti. Također, relativno velik broj mladih misli kako su glavne prepreke, uz navedene, percepcija mladih da se politika bavi za njih nebitnim stvarima (bez obzira na njihov potencijalni angažman) – oko 60% – te uzurpacija političkog prostora od strane starijih (oko 57%).



Većina mladih (preko 60%) smatra kako bi sudjelovanju mladih u donošenju odluka koje ih se tiču najviše pridonijelo široj uključenosti mladih građana/ki, nakon čega slijedi povezivanje i suradnja udruga mladih (oko 45%) te uvođenje obveznih kvota predstavnika mladih u tijelima vlasti i kampanje informiranja mladih (oko 30%).



Akterom koji ima najveći potencijal da potakne veći broj mladih na sudjelovanje ispitani smatraju obitelj i prijatelje (oko 54%), nakon čega slijede organizacije mladih (39%) i obrazovni sustav (38%). Na vrlo visokom četvrtom mjestu se nalaze internetski forumi (gotovo 23%).

7. Mladi, civilno društvo i lokalna zajednica

U uvodu je već nešto rečeno o razini u kojoj na kvalitetu života mladih utječu lokalne prilike. Ipak, nije na odmet ponoviti još jednom da je jedan od preduvjeta uspješne provedbe i najbolje osmišljene politike za mlade je decentraliziranost njene arene (Buković, 2008: 120). Pritom mislimo na velik broj različitih sudionika koji bi trebali sudjelovati u svim fazama policy procesa koji se pak događa na različitim razinama. Ovdje su potrebna dva kraća objašnjenja. Kad govorimo o važnosti brojnih aktera, tu prvenstveno ciljamo na njezinu međusektorsku prirodu. To je integrirani pristup koji obuhvaća širok broj važnih pitanja za mlade; od socijalne politike, preko obrazovanja, do slobodnog vremena i mobilnosti. U zagovaranju provedbe i podizanju standarda kvalitete politike za mlade, dakle, doista sudjeluju brojni akteri. Među te aktere svakako uključujemo javne institucije (državne, gradske i županijske urede koji su u potpunosti ili djelomično zaduženi za mlade), obrazovne

institucije (škole, visokoškolske institucije) te organizacije mladih i za mlade34, koje razvijaju specifičnu ekspertizu te su pritom logičan partner vlastima. S druge strane, kad govorimo o različitim razinama vlasti, ciljamo na uvažavanje specifičnih potreba mladih u različitim sredinama (primjerice Splitu, Gospiću i Lekeniku), no i o pristupima kojima se te potrebe zadovoljavaju. Jednostavno rečeno, brojne potrebe mladih trebaju se zadovoljavati kroz lokalnu i regionalnu politiku za mlade koja bolje razumije specifične probleme i potrebe mladih svog kraja i na taj način ima više izgleda da ponudi prave odgovore na ponekad ne pretjerano ugodna pitanja.

7.1.

Odnos mladi-lokalna zajednica

Ranije smo vidjeli što mladi u SMŽ misle o kvaliteti života, kao i o privlačnosti njihove lokalne zajednice mladim ljudima. Sad u fokus našeg interesa dolazi stupanj u kojem mladi mogu očekivati pomoć ili podršku od strane svoje lokalne zajednice. Europska unija izuzetno puno napora ulaže u promociju načela supsidijarnosti (European Governance White Paper, 2001: 10) prema kojem poslove iz javne nadležnosti treba obaviti ona javna vlast koja je najbliža građanima. Logično je pretpostaviti kako bi primjena tog načela trebala, prije svega, doprinijeti jačanju uloge i pozicije lokalnih vlasti. Upravo zato je zanimljivo promotriti iskustva ispitanih u kontaktiranju lokalnih vlasti. Podaci sažeti u grafikonu 59 pokazuju kako se velika većina ispitanica/ka (njih preko 68%) nikad nije obratila predstavništvima lokalnih vlasti. Iako ovaj rezultat ne daje poseban razlog za pozitivnu dijagnozu zdravlja demokracije u SMŽ, treba reći kako je broj onih koji su kontaktirali predstavnike lokalnih vlasti bitno veći nego u usporedivim istraživanjima (Mendeš, 2006a: 286). Nešto više od 12% ispitanih je (odgovor se odnosi i na članove njihovih obitelji) predstavnike lokalnih vlasti kontaktiralo jednom, a oko 17% njih i više puta. Svejedno, ovaj udio je daleko niži od intenzivnijeg suživota vlasti i građana u brojnim zemljama zapadne demokracije te je pred lokalnim i regionalnim vlastima u SMŽ, ali i samim mladim građanima i građankama, puno posla.

Koje su dio civilnog društva. Civilno društvo je pojam koji pokriva iznimno puno sadržaja (vidi Bežovan, 2004:17-18), a za potrebe ovog rada svest ćemo ga na djelovanje kroz nevladine organizacije te osobni angažman pojedinca/ke na rješavanju nekog problema u svojoj zajednici.

Grafikon 59: Kontakti mladih i članova njihove obitelji s predstavnicima javnih vlasti

Logičan sljedeći korak je pokušaj identifikacije uzorka tako relativno niske brojke mladih i članova njihovih obitelji koji su bili u izravnoj interakciji s lokalnim vlastima. Postavlja se pitanje: U kojoj mjeri ispitani lokalne vlasti smatraju servisom građana? Podaci sažeti u grafikonu 60 posebno ne iznenađuju u kontekstu rezultata dobivenih odgovorom na prethodno pitanje te ih uvelike objašnjavaju. Poražavajuća je činjenica da manje od 5% ispitanih smatra kako su njihove lokalne javne službe zasigurno bile spremne odgovoriti na upite građanki/građana. Čak i u slučaju da je percepcija mladih u potpunosti pogrešna (što je vrlo malo vjerojatno), potrebno je doći do uzroka ovakve porazne statistike. Postojanje javnih službi nema smisla ako im se građani/ke ne žele obratiti jer ne vjeruju da će im (uopće pokušati) pomoći.

Grafikon 60: Stav mladih o spremnosti javnih službi da rješavaju probleme na upit građana/građanki

7.2.

Odnos mladi-civilno društvo

Pokušavajući razumjeti djelovanje organizacija civilnog društva na nekom području, kao i utjecaj građanskih inicijativa koje se pokreću, jako je bitno krenuti od temelja - samih građanki/a, točnije, njihove spremnosti da kroz civilno društvo budu pokretači promjena u svojim zajednicama. Rezultati prikazani u grafikonu 61 ukazuju kako se većina ispitanih dosad nije volonterski angažirala na rješavanju nekog problema u svojoj zajednici (preko 61%). Ipak, značajan broj ispitanih ima jednokratno (oko 21%) ili višekratno (oko 16%) iskustvo volontiranja. Takav udio ipak čini određenu bazu za pokretanje građanskih inicijativa u lokalnim zajednicama SMŽ. Međutim, opet dolazimo do vrlo važnog pitanja: Što s inertnom većinom? Grafikon 62 donosi relativno dobre vijesti povezane s “inertnom” većinom. Naime, čak 55% ispitanih izražava spremnost da se uključi u volonterski rad na lokalnoj razini, dok ih je 34% neodlučno. Samo 11% eksplicitno odbacuje mogućnost volontiranja u svojoj lokalnoj zajednici. Ovi rezultati su u svakom slučaju dobra vijest, premda daju osnovu za dvije interpretacije. Sukladno optimističnoj interpretaciji, lokalne vlasti i ostali akteri „samo“ trebaju povećeti ponudu volonterskih aktivnosti i veći broj mladih će volontirati. Ukoliko bismo bili nešto pesimističniji, mogli bismo tvrditi da velik raskorak imeđu onih koji deklarativno izražavaju spremnost da 81

volontiraju i onih koji su to dosad uistinu i učinili daje jasnu indikaciju kako su ispitanici/ce u velikom broju dali odgovor koji se u ovom slučaju od njih „očekuje“. Međutim, nije niti to sasvim negativan scenarij! On bi značio da mladi u SMŽ, iako možda nisu u velikom broju se sami upustiti u volontiranje, tu djelatnost vide kao pozitivnu i društveno korisnu. To je solidan temelj za daljnu izgradnju sustava aktivne participacije mladih kroz volonterske aktivnosti.

Grafikon 61: Osobni angažman mladih u rješavanju problema lokalne zajednice

Grafikon 62: Spremnost mladih za uključivanje u volonterski rad na lokalnoj razini

Ključni podaci o odnosu mladih i lokalnih zajednica u SMŽ



Manje od trećine ispitanih se obratila predstavnicima lokalnih vlasti, dok ih isto toliko smatra da javne službe u njihovom mjestu uopće ne bi pristupile rješavanju problema na izravan upit građana, dok ih oko 45% smatra da bi to učinile samo iznimno;



Oko 61% ispitanih se dosad nije volonterski angažiralo na rješavanju lokalnih problema, ali njih čak 55% izražava spremnost na takvu vrstu angažmana, dok ih je 34% neodlučno.

8. Slobodno vrijeme mladih: vrijeme koje nitko ne vraća

Sintagma u naslovu se čini naoko banalnom i samorazumljivom, ali često vrlo lako izmiče spoznaji35 roditelja i nositelja vlasti u lokalnim sredinama. Naime, u brojnim zajednicama postoji još uvijek nedovoljna svijest kako način i ponuda sadržaja koji mladima stoje na raspolaganju uvelike utječu ne samo na kvalitetu života mladih, već i na mogućnost ostvarenja njihovih osobnih potencijala te doprinosa koji vraćaju u zajednicu. Mladi su, uz umirovljenike, dio populacije koji u pravilu ima najviše slobodnog vremena. Upravo taj vremenski prostor stvara potencijal za postizanje: “…autentičnog kulturnog doprinosa novih umjetničkih formi (kao što su film, rock-glazba i strip).” (Ilišin, 2006c: 301). Slobodno vrijeme, dakle, stvara prostor za stvaranje kulture mladih koja, filtrirajući elemente masovne kulture, kroz više ili manje kritički pristup stvara vlastite specifične elemente. Zbog minimalnog, a ponekad i nepostojećeg utjecaja države na njeno kreiranje,

ona postaje prostor rađanja kreativnih potencijala i socijalnih

inovacija. Stoga, jako je bitno da se mladima omogući dovoljna količina slobodnog vremena i njegovo provođenje na njima prihvatljiv, to jest privlačan način.

Čak i kad to nije slučaj, vrlo je dalek put od te spoznaje do konkretnih aktivnosti vlasti na tom polju u brojnim lokalnim sredinama.

8.1. Slobodno vrijeme: što s njim činiti i na koji ga način organizirati?

Tablica 13 sažima podatke o aktivnostima mladih u njihovom slobodnom vremenu. Vidljivo je kako najveći broj ispitanih slobodno vrijeme provodi s prijateljima (oko 72% ispitanih se često, a još 22% ponekad druži s prijateljima tijekom svog slobodnog vremena), nakon čega slijedi gledanje televizije i videa/DVD-a (oko 63% ispitanih često, a gotovo 31% ponekad). S obzirom na rezultate usporedivih istraživanja (Ilišin, 2006c: 308), pomalo iznenađuje broj mladih u SMŽ koji slobodno vrijeme provodi slušajući rock-glazbu (preko 52% često, 30% ponekad), nakon čega slijedi provođenje slobodnog vremena na internetu (oko 52% ispitanih često, a 37% povremeno) te obavljanje kućanskih poslova (oko 46% ispitanih često, oko 40% ponekad). Zanimljivo je da je boravak u kafićima, koji je u pravilu pri vrhu ljestvica aktivnosti koje mladi prakticiraju u slobodno vrijeme, među mladim ispitanicima i ispitanicama u ovom istraživanju tek na petom mjestu (oko 45% često, te nešto više povremeno). Zamjetno je kako mladi u relativno velikom broju ponekad idu na koncerte (preko 61%), šeću i idu na izlete te čitaju novine (oboje oko 58%). Zamjetno je kako mladi u SMŽ cijene svoju intimu i slobodno vrijeme rado provode u društvu bliskih prijatelja i/ili korištenjem određenih kulturnih sadržaja koji ih ispunjavaju. Međutim, imajući na umu da mladi često, kad ne mogu živjeti kako žele, žive onako kako mogu, logično je bilo proučiti kojim bi se aktivnostima bavili u idealnim okolnostima. Nužni međukorak u istraživanju preferiranih aktivnosti mladih u slobodnom vremenu jest utvrđivanje njihovog momentalnog (ne)zadovoljstva provođenjem slobodnog vremena te operacionalizacijom pojma “idealne okolnosti”. Pretpostavivši kako najveće prepreke ostvarivanju željenih aktivnosti u slobodnom vremenu ispitanih mogu biti vrijeme, novac te nedostatak željenih sadržaja, došli smo do rezultata sažetih u grafikonu 63. Oni pokazuju kako je otprilike četvrtina ispitanika/ca zadovoljna načinom na koji provode slobodno vrijeme, dok većina ispitanih (malo više od 28%) ističe svoje nezadovoljstvo ponudom željenih sadržaja. Slijedi nedostatak novca (oko 20%), vremena (oko 16%) te kombinacija nezadovoljstva uzrokovanog svim trima faktorima - nedostatkom novca, vremena i adekvatnih mjesta.

Tablica 13: Aktivnosti u slobodnom vremenu mladih u SMŽ Koliko često obavljate navedene aktivnosti u svom slobodnom vremenu?

Nikad

Ponekad

Često

Bez odgovora

Posjećujem sportske priredbe

29,85%

50,37%

16,04%

3,74%

Posjećujem disco-klubove

23,51%

50,37%

23,13%

2,99%

Slušam radio

13,81%

45,52%

36,19%

4,48%

Slušam rock i sl. glazbu

12,31%

29,48%

52,61%

5,60%

Slušam narodnu glazbu

45,9%

25,75%

25%

3,35%

Slušam klasičnu glazbu

53,73%

34,7%

5,22%

6,35%

Idem na koncerte

16,42%

61,57%

17,16%

4,85%

Idem u kazalište

46,27%

44,03%

4,48%

5,22%

Idem na kino predstave

30,22%

58,96%

5,6%

5,22%

Idem na tulume i sl.

12,31%

57,46%

26,49%

3,74%

Idem u kavane, kafiće i sl.

6,72%

45,52%

44,78%

2,98%

Gledam televiziju i video

1,49%

30,97%

63,81%

3,73%

Čitam knjige

21,27%

50,00%

25,37%

3,36%

Sudjelujem u igrama na sreću (lutrija, sportska prognoza, kladionice i sl.) Idem na izlete i šetnje

53,36%

31,34%

10,07%

5,23%

14,93%

58,21%

21,64%

5,22%

Posjećujem javne tribine

57,84%

31,34%

5,6%

5,22%

Posjećujem umjetničke izložbe

56,72%

32,09%

5,97%

5,22%

Spavam ili se izležavam

10,07%

50,37%

34,33%

5,23%

Aktivno se bavim sportom

38,81%

32,09%

23,88%

5,22%

Družim se s prijateljima

1,87%

22,01%

72,39%

3,73%

Družim se s rodbinom

4,85%

51,12%

40,3%

3,73%

Čitam dnevne i/ili tjedne novine

3,73%

58,21%

32,46%

5,60%

Idem u crkvu (mise, predavanja, propovijedi)

38,81%

42,54%

12,69%

5,96%

Igram kompjuterske igre

24,25%

45,52%

23,88%

6,35%

Provodim vrijeme na internetu (Facebook, YouTube, surfanje...) Bavim se političkim aktivnostima

4,85%

36,94%

51,87%

6,34%

79,1%

9,7%

5,6%

4,79%

Bavim se humanitarnim i volonterskim radom

59,7%

22,39%

11,94%

5,97%

Obavljam kućne i obiteljske poslove

7,84%

39,93%

45,9%

6,33%

Bavim se honorarnim radom

57,84%

23,13%

14,18%

4,85%

Idem u kupovinu

8,58%

52,61%

33,96%

4,85%

Bavim se hobijem

13,81%

43,28%

36,94%

5,97%

Grafikon 63: Razlozi nezadovoljstva provođenjem slobodnog vremena36

Nakon uvida u ove podatke spremni smo za sljedeći korak. Eliminacijom dviju varijabli, vremena i novca, željeli smo saznati kako bi ispitani željeli provoditi slobodno vrijeme. Odgovori sažeti u tablici broj 14 ukazuju na iznenađujuće mali raskorak u postojećim i željenim aktivnostima. Naime, većina ispitanih bi, pod uvjetom da novac i vrijeme nisu prepreka, slobodno vrijeme provodili s prijateljima (oko 79% često, 14% ponekad), nakon čega slijede: odlazak u kafiće (54% često, oko 37% ponekad), gledanje televizije i videa (gotovo identične vrijednosti), bavljenje hobijem (54% često, 27% ponekad) te provođenje vremena na internetu (oko 51% često, 36% ponekad). Ovakvi rezultati pomalo zbunjuju. Naime, najveći broj ispitanika/ca je svojim slobodnim vremenom nezadovoljan zato što tvrde da ga ne mogu provoditi na adekvatnim lokacijama, dok vidimo relativno mali raskorak između željenog i postojećeg načina provođenja slobodnog vremena. Postoje samo dvije iznimke: čini se kako bi mladi u SMŽ, pod uvjetom da imaju više vremena i više novca, u većoj mjeri svoje slobodno vrijeme provodili u kafićima ili se 36

U ovom slučaju također zbroj odgovora prelazi 100%. Nekoliko ispitanih se nije moglo odlučiti između tri

bavili nekim hobijem. Dio s kafićima ne treba posebno interpretirati, ali bilo bi svakako zanimljivo istražiti preferirane hobije mladih u SMŽ kako bi se politika za mlade u području organizacije slobodnog vremena na pravi način uskladila s potrebama mladih u SMŽ.

Tablica 14: Željene aktivnosti mladih u slobodnom vremenu Kada biste imali više mogućnosti (vremena, prostora, novaca) koliko biste se često željeli baviti navedenim aktivnostima u svom slobodnom vremenu? Posjećujem sportske priredbe

Nikad

22,76%

43,28%

29,85%

4,11%

Posjećujem disco-klubove

14,55%

46,27%

35,45%

3,73%

Slušam radio

13,81%

45,9%

32,84%

7,45%

Slušam rock i sl. glazbu

12,31%

32,09%

49,25%

6,35%

Slušam narodnu glazbu

45,52%

27,24%

20,9%

6,34%

Slušam klasičnu glazbu

45,90%

38,43%

8,96%

6,71%

Idem na koncerte

8,58%

36,57%

49,25%

5,6%

Idem u kazalište

25%

35,45%

33,21%

6,34%

Idem na kino predstave

13,81%

41,79%

38,43%

5,97%

Idem na tulume i sl.

7,46%

41,79%

45,15%

5,6%

Idem u kavane, kafiće i sl.

5,22%

36,94%

54,48%

3,36%

Gledam televiziju i video

4,48%

36,19%

54,48%

4,85%

Čitam knjige

18,28%

39,18%

35,82%

6,72%

Sudjelujem u igrama na sreću (lutrija, sportska prognoza, kladionice i sl.) Idem na izlete i šetnje

41,04%

32,46%

20,15%

6,35%

5,97%

38,06%

50,37%

5,6%

Posjećujem javne tribine

32,09%

44,4%

16,42%

7,09%

Posjećujem umjetničke izložbe

38,06%

35,82%

18,66%

7,46%

Spavam ili se izležavam

12,69%

47,39%

33,21%

6,71%

Aktivno se bavim sportom

17,54%

35,45%

41,04%

5,97%

Družim se s prijateljima

1,49%

14,18%

79,1%

5,23%

Družim se s rodbinom

5,22%

37,31%

51,49%

5,98%

Čitam dnevne i/ili tjedne novine

4,48%

46,64%

42,91%

5,97%

Idem u crkvu (mise, predavanja, propovijedi)

36,57%

38,06%

19,03%

6,34%

20,9%

44,4%

28,73%

5,97%

5,6%

36,57%

51,12%

6,71%

58,58%

26,49%

8,21%

6,72%

Bavim se humanitarnim i volonterskim radom

32,46%

36,19%

24,63%

6,72%

Obavljam kućne i obiteljske poslove

9,7%

41,42%

42,16%

6,72%

Bavim se honorarnim radom

30,6%

33,58%

28,73%

7,09%

Igram kompjuterske igre Provodim vrijeme na internetu surfanje...) Bavim se političkim aktivnostima

(Facebook,

Ponekad

Često Bez odgovora

YouTube,

ponuđene prepreke načinu provođenja slobodnog vremena.

Idem u kupovinu

7,84%

40,67%

44,78%

6,71%

Bavim se hobijem

9,70%

27,61%

54,48%

8,21%

Kako mladi u SMŽ prate europske trendove u smislu visoke stope članstva u sportskim organizacijama i udrugama, logičnim se čini istražiti kojim se sportovima mladi u SMŽ bave, a kojim bi se željeli baviti kad bi im bili ponuđeni uvjeti. Podaci u tablici 15 ukazuju na to da se, za razliku od uobičajeno vodećeg nogometa, najveći broj ispitanih aktivno bavi biciklizmom (oko 30%).

Nogomet je na drugom mjestu (oko 27%), nakon čega slijedi odbojka (oko 18%) te

badminton, lov i ribolov, ples te plivanje (oko 15%). Najveći broj mladih koji bi se nekim sportom htjeli baviti, ali su u tome iz nekog razloga onemogućeni, bavio bi se automobilizmom (oko 32%), kojem uz bok stoje: skijanje (oko 31%), ekstremni sportovi (oko 30%), klizanje (gotovo 29%) i plivanje (oko 28%). Zanimljivo je primijetiti kako postoji velik broj sportova kojima bi se, u slučaju da za to ima mogućnosti, bavilo između 20% i 30% ispitanica/ka, pokazujući kako su potrebe velikog broja mladih za sportskim sadržajima još uvijek nezadovoljene.

Razlog ovakvom rezultatu može biti blago prevladavajuća zastupljenost djevojaka u ispitnom uzorku, ali i velik broj mladih koji se aktivno bave biciklizmom je svejedno indikativan.

Tablica 15: Aktivno bavljenje i (ne)spremnost na bavljenje različitim sportovima Bavite li se nekim od sljedećih sportova?

Ne, želim

Atletikom

66,04%

Automobilizmom

jer ne

Bez odgovora

22,76%

2,61%

8,59%

54,48%

32,09%

3,73%

9,7%

Badmintonom

52,99%

21,27%

15,3%

10,44%

Biciklizmom

39,93%

20,15%

30,97%

8,95%

Motociklizmom

56,34%

29,48%

4,85%

9,33%

Borilačkim sportovima

58,96%

26,87%

4,1%

10,7%

Ekstremnim sportovima

53,36%

30,22%

5,22%

11,2%

Fitnessom

54,1%

25,37%

10,82%

9,71%

Gimanstikom

69,4%

19,03%

1,12%

10,45%

Golfom

65,67%

23,13%

0,75%

10,45%

Hokejom

63,43%

26,12%

0,37%

10,08%

Klizanjem

54,48%

28,73%

7,46%

9,33%

Košarkom

59,33%

17,54%

14,18%

8,95%

Lovom i ribolovom

58,96%

15,67%

9,7%

Nogometom

54,48%

10,82%

27,61%

7,54%

Odbojkom

55,97%

17,16%

18,28%

8,59%

Orijentacijskim trčanjem

68,28%

17,16%

5,22%

9,34%

Stolnim tenisom

58,21%

17,54%

14,93%

9,32%

Plesom

51,87%

23,88%

15,67%

8,58%

Plivanjem

47,76%

27,61%

15,67%

8,96%

Rukometom

63,81%

16,79%

9,7%

Skateboardingom

69,03%

16,79%

3,36%

10,82%

Skijanjem

55,22%

31,34%

3,73%

9,81%

Squashom

67,54%

19,78%

1,49%

11,19%

Streljaštvom

66,04%

21,64%

1,87%

10,45%

Šahom

69,03%

13,43%

7,46%

10,08%

Tenisom

57,46%

25,75%

7,46%

9,33%

Veslanjem

66,04%

20,52%

2,61%

10,83%

Nešto drugo

40,67%

11,94%

12,69%

34,7%

Ne, jer mogućnosti

nemam

Ključni podaci vezani uz slobodno vrijeme mladih



Mladi u SMŽ svoje slobodno vrijeme uvjerljivo najčešće provode u društvu prijatelja, nakon čega najveći broj njih provodi vrijeme gledajući televiziju i DVD-e, slušajući rockglazbu, koristeći internet te obavljajući kućne poslove.



Većina mladih u SMŽ je nezadovoljna zbog toga što im nedostaje željenih sadržaja (mjesta) za provođenje slobodnog vremena, nakon čega slijedi nedostatak novca i vremena. Više od četvrtine ispitanika/ca je zadovoljno kvalitetom svog slobodnog vremena.



Ukoliko bi imao dovoljno novca i vremena, najveći broj ispitanih bi ga provodio s prijateljima, u kafićima, gledajući televiziju i video, baveći se hobijem te korištenjem interneta.



Najviše ispitanih se aktivno bavi biciklizmom, nakon čega slijede nogomet, odbojka, badminton, lov i ribolov te plivanje. Kad bi im bilo omogućeno, najveći broj ispitanih aktivno bi se bavio automobilizmom, skijanjem, ekstremnim sportovima i klizanjem, uz napomenu kako za još niz sportova postoji visok interes ispitanih.

9. Pristup informacijama i mobilnost mladih

Već ranije citirano kultno djelo Manuela Castellsa “Uspon umreženog društva” (Castells, 2010.) nudi možda najopširniju sliku svijeta s kraja 20. i početka 21. stoljeća, u kojem globalizacijski tokovi na dramatičan način mijenjaju kulturu, identitete i način života brojnih ljudi. Život pojedinaca postaje bitno dinamičniji, a uspjeh (osobni, politički, poslovni) u velikoj mjeri ovisi o pristupu adekvatnim informacijama. Takve je tendencije prepoznala i Europska komisija, koja je još 2001. u prvoj devetogodišnjoj strategiji EU za mlade38 prepoznala informiranost mladih kao pretpostavku njihove uspješne participacije u društvenim procesima. Obrasci ponašanja mladih, koje smo spominjali na više mjesta u ovom istraživanju, ukazuju na to da su mladi danas bitno drugačiji od prijašnjih generacija mladih što stavlja dodatne izazove pred informiranje populacije koja u pravilu većinu informacija pronalazi koristeći sredstva visoke tehnologije, stvarajući konstantno nove i dinamične načine komunikacije. 38

U originalu: White Paper: New Impetus for European Youth, 2001.

Mobilnost je također jedno od ključnih obilježja globalizacije, a mladi ljudi su posebno izloženi različitim oblicima mobilnosti, a prije svega profesionalnoj i obrazovnoj. Na europskoj razini stručnjaci primjećuju da sve veći broj mladih ljudi želi posjećivati strane zemlje, studirati ili raditi u inozemstvu te da je već uvelike na snazi transnacionalna cirkulacija mladih dobro obrazovanih stručnjaka i stručnjakinja (Youth Report, 2009: 86). Već smo utvrdili kako je akademska mobilnost snažno prisutna u SMŽ (prvenstveno u smjeru Zagreba), a kako je uslijed ekonomske krize došlo i do povećanja stupnja profesionalne mobilnosti među mladima u SMŽ. Ovo poglavlje bi nam trebalo ponuditi neke dodatne uvide.

9.1.

Mladi u “informacijskoj oluji”

Često se kaže kako je previše informacija jednako dobro ili loše kao i premalo informacija. Današnje društvo masovne potrošnje mlade izlaže enormnom broju informacija putem različitih medija, stoga ćemo u ovom dijelu istražiti putem kojih se medija mladi informiraju te koje medijske sadržaje preferiraju. Prvim pitanjem smo željeli saznati koje to medije mladi u SMŽ najčešće koriste za informiranje o vijestima. Podaci iz tablice 16 govore nam da se gotovo svi ispitani (oko 96%) često ili ponekad informiraju putem televizije. Ipak, izuzetna važnost interneta u potpunosti dolazi do izražaja u području informiranja mladih. Više ispitanih, gotovo 73% njih, se često informira putem interneta, a to je mnogo u odnosu na 60% onih koji se informiraju putem televizije. Ovime se jasno daje do znanja kako bilo kakva kampanja koja cilja mlade ljude, a ne obraća pažnju (i) na informiranje putem interneta, nema ozbiljnih izgleda za uspjeh. Oko 38% ispitanih se često informira putem dnevnih novina, a 54% se ponekad informira putem njih, dok radijo bitno gube na važnosti kao sredstvo informiranja mladih. Tek oko 17% mladih se često informira putem radija. Tablica 16: Korištenje medija za praćenje vijesti Koliko često pratite vijesti u sljedećim medijima? Televizija

Nikad

Ponekad

Često

Bez odgovora

2,24%

36,19%

60,07%

1,50%

Radio

26,49%

51,87%

16,79%

4,85%

Dnevne novine

4,1%

54,48%

38,06%

3,36%

Internet

4,48%

19,03%

72,76%

3,73%

Nakon toga, prikupili smo podatke o tome koliko često mladi čitaju pojedine tiskovine. Podaci iz tablice 17 nam pokazuju kako manje od 50% mladih često čita tiskovine, a da su naviše na ljestvici čitanosti dnevne novine (oko 44%), nakon čega slijede mjesečne novine i časopisi (oko 18%), časopisi za mlade (oko 16%) te tjedne novine i časopisi. Zanimljivo je primijetiti kako tjedne novine i časopisi imaju najveći povremenu čitanost (gotovo 63%) iako ih mali broj mladih često čita.

Tablica 17: Čitanost tiskovina među mladima u SMŽ Koje tiskovine čitate?

Nikad

Ponekad

Često

Nema odgovora

Dnevne novine

2,61%

51,12%

43,66%

2,61%

Tjedne novine i časopise

16,42%

62,69%

14,55%

6,34%

Mjesečne novine i časopise

20,52%

55,6%

18,28%

5,60%

Časopise za mlade

33,96%

45,9%

15,67%

95,53%

Nakon utvrđivanja podataka o medijima kojima se informiraju o vijestima te tiskovinama koje najčešće čitaju, željeli smo saznati koje to teme iz društvenog i političkog života zanimaju mlade u SMŽ. Podaci iz grafikona 64 nam pokazuju kako su najpopularnije teme među ispitanicima i ispitanicama zabava i estrada (oko 58%), teme o mladima (oko 55%), socijalni problemi (oko 54%), sport (oko 53%) te znanost i obrazovanje (oko 45%). Ovi podaci pokazuju da percepcija mladih kao glavnih konzumenata “lakih” zabavno-estradnih sadržaja ima određeno utemeljenje, ali da to ni u kojem slučaju nije cijela priča. Mlade iz SMŽ jako zanimaju teme koje se tiču njih samih, a i u odgovorima na ovo pitanje se pokazuje izuzetno visoka socijalna osjetljivost mladih iz SMŽ. Sport, iako popularan, nije na ustaljenom prvom ili drugom mjestu (Mendeš, 2006b: 343), što ukazuje na činjenicu da mladi iz SMŽ u većoj mjeri vežu konzumaciju medijskih sadržaja s kontekstom kraja u kojem žive i vlastitim potrebama.

Grafikon 64: Teme iz društveno-političkog života koje mladi iz SMŽ prate

Osim toga, važno je bilo istražiti osjećaju li mladi u SMŽ potrebu za postojanjem specifičnih medija39 za mlade te kakve bi sadržaje u njima voljeli vidjeti. Podaci sažeti u grafikonu 65 pokazuju vrlo visoku podršku mladih postojanju takvih medija za mlade (gotovo 62%). Relativno je značajan broj ispitanih neodlučan (oko 30%), dok je oko 8% ispitanih eksplicitno protiv postojanja medija za mlade u SMŽ. Konačno, zanimalo nas je koje bi teme, u slučaju pokretanja nekog medija namijenjenog mladima, trebao takav medij pokrivati. Rezultati su sažeti u grafikonu 66.

Pod medije su u ovom pitanju bili uključeni: radio, novine, televizija i internetski portali.

Grafikon 65: Potreba pokretanja medija za mlade (radija, televizije, novina, portala) u SMĹ˝

Grafikon 66: Teme kojima bi se trebali baviti mediji za mlade

Kao dvije dominantne teme, ispitani ističu glazbu (oko 60%) te probleme mladih (56%). Ostale teme, koje je kao neizostavan dio medija za mlade izdvojilo više od 30% ispitanih, su: sport, seks i ljubav (oko 40%), nove tehnologije, promjene u znanosti i obrazovanju (oko 38%), popularnoznanstvene teme (oko 37%) te film i televizija (oko 33%).40

Osim različitih medija, mladi se mogu informirati, učiti i zabavljati putem drugih sadržaja. Jedan takav oblik ponude svakako je i centar za mlade, koji ovisno o svojim kapacitetima i namjeni mladim osobama nudi različite oblike edukacijskih, zabavno-rekreacijskih te informativnih sadržaja i usluga. Zanimljivo je bilo vidjeti mišljenje ispitanih o tome što bi takav centar za mlade trebao nuditi. Podaci prikazani u grafikonu 67 nam ukazuju kako ispitani kao uvjerljivo najpoželjniji sadržaj centra za mlade vide računalne radionice. Na drugom se mjestu nalazi organizacija koncerata (oko 43%), a na trećem tehničke radionice (modelarstvo, video radionice i sl.), čime se samo potvrđuje ranije iskazana potreba za takvom vrstom sadržaja (poglavlje 4.2.)

Grafikon 67: Poželjni sadržaji centra za mlade

Ovi podaci samo pokazuju koliko su široki interesi mladih ljudi te, samim tim, koliko težak posao bi stajao pred urednicima medija za mlade.

Među važne sadržaje centra za mlade ispitani ističu i plesne večeri (oko 27%) te glazbene i radionice break-dancea, skateboardinga, grafita i sl. (oko 25%). Ova lista još jednom potvrđuje široki opseg potreba, kao i širinu interesa mladih u SMŽ. Na posljetku, u ovom smo dijelu željeli saznati u kojoj su mjeri mladi iz SMŽ informirani o nekim ključnim pojmovima politike za mlade u Republici Hrvatskoj. Ispitali smo koliko je ispitanih čulo za Nacionalni program za mlade, središnji dokument nacionalne politike za mlade u RH; zatim Županijski program za mlade; Mrežu mladih Hrvatske kao krovnu organizaciju mladih u zemlji; te savjete mladih - tijela sastavljena od mladih koja bi prema odredbama Zakona o savjetima mladih trebala postojati u svakoj JLRS sa zadatkom savjetovanja predstavničkih tijela o pitanjima od značaja za mlade.

Grafikon 68: Upoznatost mladih s bitnim dokumentima i institucijama politike za mlade

Rezultati pokazuju kako je najveći broj ispitanih, oko 45%, čuo za savjete mladih, što je s obzirom na pretpostavku njihova postojanja u svakoj općini, mjestu i županiji, moglo biti i očekivano. Oko 40% ispitanih je čulo za Nacionalni program za mlade, a njih oko 36% za Mrežu mladih Hrvatske. Daleko najmanje ispitanih je čulo za Županijski program za mlade, njih oko 22%. Iz ovih podataka mogu se izvući dva zaključka. Prvo, ispitani u SMŽ su natprosječno informirani o bitnim dokumentnima i institucijama politike za mlade (vidi Mendeš, 2006b: 355). Drugo, pred novim županijskim programom kao prvi izazov stoji, uz pretpostavku da se teži široj

participaciji pri njegovoj izradi, informiranje ogromnog dijela populacije mladih o njegovu sadržaju, važnosti i utjecaju na život mladih u SMŽ.

9.2.

Mobilnost mladih u SMŽ

Kao što smo već rekli u uvodu u ovo poglavlje, profesionalna i obrazovna mobilnost sudbina je mnogih mladih u današnjem društvu. U ovom dijelu nas je zanimalo koliko mladi u SMŽ učestalo putuju i s kojom svrhom te u kojoj mjeri raspolažu automobilom. Htjeli smo saznati što ih smeta na putovanjima, koliko dugo žive u svom mjestu te to povezati s ranije prezentiranim podacima mogućnosti nastavka života u svom mjestu. Sudeći prema podacima iz grafikona 69, većina ispitanih putuje radi učeničkih ili studentskih obaveza (preko 42%), radi upražnjavanja slobodnih aktivnosti (oko 22%), odlaska u kupovinu (oko 11%) te odlaska na posao (9%). Ove brojke potvrđuju da je većini mladih u SMŽ, koji imaju ambicije pohađati visoko obrazovanje, ono uvjetovano putovanjem u druga mjesta. Usto, važan faktor ovako visoke akademske mobilnosti je, sasvim sigurno, nezadovoljstvo brojnih mladih ponudom sadržaja visokog obrazovanja u SMŽ.

Grafikon 69: Razlozi svakodnevnog putovanja

Konačno, upečatljivo je da više od petine ispitanika/ca mora putovati kako bi sudjelovalo u određenim aktivnostima organiziranog slobodnog vremena, što je pak na tragu nezadovoljstva 97

velikog broja ispitanih ponudom mjesta na kojima mogu kvalitetno provoditi svoje slobodno vrijeme Podaci sažeti u grafikonu 70 ukazuju kako ipak relativno velik broj ispitanih ne putuje redovito (gotovo trećina), a među najveće probleme prilikom redovnih putovanja ističu nekvalitetu prometnica (oko 30%), nakon čega slijede prometne gužve (oko 23%) te neadekvatna javna prometna sredstva (gotovo 18%). Najmanji broj ispitanih kao problem vidi neredovitost prometnih veza (oko 12%) te dužinu putovanja (oko 9%).

Grafikon 70: Problemi pri svakodnevnom putovanju ispitanica/ka

Bitan faktor koji uvelike uvjetuje mobilnost mladih jest posjedovanje i mogućnost uporabe osobnog automobila. Iz podataka sažetih u grafikonu 71 vidljivo je da većina ispitanih (gotovo 40%) ne voze automobil jer ga ne znaju voziti, dok većina onih koji imaju položen vozački ispit koristi automobil roditelja (oko 26%). Oko 20% ispitanih posjeduje svoj automobil, dok ih nešto više od 15% automobil ne koristi zato što ga njihovo kućanstvo ne posjeduje. Važno je upozoriti kako su oni mladi koji automobil ne posjeduju i/ili ga ne znaju voziti dodatno deprivilegirani u uvjetima kad je javni prijevoz neadekvatan (na što ukazuju stavovi ispitanih spram javnog 98

prijevoza u SMŽ). Relativno velik broj ispitanih koji ne putuju redovito (gotovo trećina) može se barem jednim dijelom objasniti kombinacijom tih dvaju faktora.

Grafikon 71: Mogućnost korištenja automobila

Korisni podaci za razumijevanje mobilnosti mladih u nekom području svakako je prosječna duljina života u mjestu boravka. Podaci u grafikonu 72 ukazuju na činjenicu da većina ispitanih cijeli život živi u svom mjestu rođenja, dok je oko 28% ispitanih došlo do četrnaeste godine. Oko 8% ispitanih je došlo nakon četrnaeste godine. Vidimo kako većina ispitanih od relativno rane dobi živi u svom mjestu/regiji. Međutim, vežu li vlastite buduće planove za svoje mjesto/regiju?

Grafikon 72: Duljina života u svom mjestu

Podaci o profesionalnoj i obrazovnoj mobilnosti mladih u SMŽ nam već ukazuju na spremnost velikog broja ispitanica/ka da posao i bolje obrazovanje traže izvan svoje županije. Međutim, radi li se tu, i u kojem omjeru, samo o privremenim ili o trajnim migracijama? Podaci već ranije prikazani u grafikonu 24 nam daju jasniji uvod u odgovor na to pitanje.

Grafikon 24 (2): Namjera ispitanih da i u budućnosti žive u svom mjestu

Rezultati obistinjuju prilično crnu prognozu. To bi se dalo zaključiti i po ranije interpretiranim podacima u ovom istraživanju, napose onim o profesionalnoj mobilnosti (poglavlje 4.4.). Samo oko 37% ispitanih se u budućnosti vidi u svom mjestu, dok oko četvrtina njih iskazuje spremnost na odlazak u drugu regiju u Hrvatskoj. Nešto više od 20% ispitanika/ca ističe kako bi bilo spremno otići zauvijek iz mjesta u kojem žive, dok njih nešto manje od 20% ukazuje kako je spremno odseliti u drugu državu. Ovi podaci, posebno oni vezani uz ostanak u svom mjestu, ukazuju na nužnost što hitnije i što sveobuhvatnije suradnje svih sudionika u lokalnim zajednicama te županijskim vlastima radi spriječavanja prijeteće erozije mladog stanovništva iz brojnih gradova i općina, ali i cijele SMŽ.

100

Ključni podaci o pristupu informacijama i mobilnosti mladih u SMŽ



Mladi se u SMŽ o vijestima u najvećem broju informiraju putem televizije (oko 96%) i interneta (oko 92%), pri čemu je više onih koji se često informiraju putem interneta.



Nešto manje od polovice ispitanih često čita tiskovine, a na ljestvici čitanosti na prvom su mjestu dnevne novine (oko 47%), za kojima slijede mjesečne novine i časopisi (oko 18%) te časopisi za mlade (oko 16%).



Među najćešće praćenim temama iz društveno-političkog života među mladima u SMŽ ističu se: zabava i estrada (oko 58%), teme o mladima (oko 55%), socijalni problemi (oko 54%), sport (oko 53%) te znanost i obrazovanje (oko 45%).



Oko 62% ispitanih bi htjelo da u njihovoj zajednici postoje mediji (novine, portal, radio) za mlade, a najveći broj njih smatra kako bi se takvi mediji trebali baviti glazbom (oko 60%) te problemima mladih (56%).



Samo je oko 22% mladih čulo za Županijski program za mlade, a najveći broj ispitanih je od bitnih institucija i dokumenata politike za mlade čuo za savjete mladih (oko 45%).



Najveći broj ispitanih putuje radi pohađanja škole/fakulteta (preko 42%), a na drugom su mjestu slobodne aktivnosti (oko 22%).



Gotovo trećina ispitanih ne putuje redovito, a one koji putuju najviše smetaju nekvalitetne prometnice (oko 30%), prometne gužve (oko 23%) te neadekvatna javna prometna sredstva.



Gotovo 40% ispitanih ne vozi automobil jer ne zna, 15% zato što ga njihovo kućanstvo ne posjeduje, 26% njih vozi roditeljski, a samo 20% ima vlastiti automobil.



Više od 90% ispitanih je u mjesto svog boravka došlo do 14-te godine, ali samo ih oko 37% tamo vidi budućnost; oko četvrtine njih budućnost vidi u drugoj regiji u Hrvatskoj, a oko petine u drugoj državi.

101

10. Izvještaji s fokus grupa s mladima u Sisačko-moslavačkoj županiji

10.1. Metodologija izvedbe fokus grupa

Kao nadopunu kvantitativnom dijelu istraživanja, Mreža mladih Hrvatske je, uz podršku partnera, održala fokus grupe u četirima većim gradovima Sisačko-moslavačke županije: Sisku, Kutini, Petrinji i Glini. Fokus grupe su okupile mlade ljude različitog socioekonomskog statusa, a u cilju su imale detaljnije upoznavanje sa specifičnim potrebama i problemima mladih u tim gradovima te prikupljanje eventualnih smjernica o rješavanju istih.

Fokus grupe su počinjale kratkim uvodom od strane facilitatora kojim su sudionici upoznati s projektom u sklopu kojeg se fokus grupa održavala. Svim sudionicima objašnjeni su ciljevi fokus grupa, metodologija i način rada te njihov utjecaj na završni proizvod: preporuke županijskim vlastima o unaprjeđivanju socijalnog položaja i rješavanju gorućih problema mladih u Sisačkomoslavačkoj županiji.

Fokus grupe su zamišljene u formi polu-strukturiranih intervjua u kojima voditelj sudionicima postavlja pitanja podijeljena u 6 tematskih područja:

a) Prednosti i nedostatci života u mjestima; Identitetska povezanost s drugim mladima u županiji; b) Obrazovne prilike u gradovima i na području županije; c) Mogućnosti dobivanja zaposlenja u gradu/županiji te mogućnosti pokretanja vlastitog posla u gradu/županiji; d) Zabrinjavajuće pojave među mladima; e) Količina slobodnog vremena i kvaliteta njegovog provođenja; f) Sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka na razini njihovih Gradova njihove Županije;

Sudionici fokus grupa su pozvani da ocijene stanje svojih lokalnih zajednica u pojedinim područjima te da preporuče kako takvo stanje poboljšati. Facilitator je nastojao usmjeravati

102

razgovor u konstruktivnom smjeru, držeći se pritom bitne preporuke da ne smije utjecati na mišljenja i preporuke sudionika.

10.2.

Fokus grupa u Sisku

1) Prednosti i nedostatci života u Sisku i identitetska povezanost s drugim mladima u županiji

Većina sudionika istaknula je kako u Sisku postoji veliki broj udruga mladih i za mlade koje provode brojne aktivnosti usmjerene mladima. U posljednje vrijeme vrijeme osjetno je poboljšana ponuda koncerata, tribina, edukacija i sl. Sudionici ipak ističu da nedostaje mjesta za izlazak te predlažu obnovu starih neiskorištenih prostora te njihovu prenamjenu u atraktivna mjesta na kojima mladi mogu provoditi slobodno vrijeme (ne samo mjesta za izlaske, već kina, izložbene i performativne prostore i sl.)

Iako je aktivnost udruga u gradu vidljiva i daje rezultate, ispitanici vjeruju da lokalne vlasti ne prepoznaju njihovu važnost u dovoljnoj mjeri te im ne pružaju adekvatnu potporu. Ispitanici vjeruju da ne postoji dovoljno suradnje među udrugama te uviđaju potrebu jače koordinacije i sinergijskog djelovanja.

Ispitanici/ce ističu da ne mogu zadovoljiti sve svoje potrebe u Sisku i/ili županiji, prvenstveno one koje se tiču obrazovanja i zapošljavanja. Navode da veliki broj mladih ljudi iz njihova okružanja namjerava napustiti grad ili je to već učinio.

Osim toga, ističu da ne osjećaju osobitu identitetsku povezanost s ostatkom županije i drugim središtima. Kao razlog navode da se radi o velikom prostornom području koje je loše prometno povezano.

103

2) Obrazovne prilike u Sisku i na razini županije

Ispitanici se slažu da bi puno veći broj mladih ostajao u Sisku i u županiji ukoliko bi im se osigurale kvalitetne obrazovne prilike, osobito na visokoškolskoj razini. Isiču nedostatak sveučilišnih i veleučilišnih studija u županiji i vjeruju da je odustajanje od plana izgradnje studentskog centra i kampusa veliki gubitak za županiju. Zbog toga mnogi mladi odlaze u Zagreb, Veliku Goricu i sl., te se poslije završenoog studija rijetko vraćaju u svoju matičnu županiju.

Ispitanici također iskazuju nezadovoljstvo razinom kvalitete osnovnih i srednjih škola u Sisku. Navode suženi izbor dostupnih srednjoškolskih programa i nisu zadovoljni tehničkim uvjetima u školama (prostor, oprema i sl.). Veliki nedostatak vide u nepostojanju učeničkog doma. Naime, veliki broj mladih iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa iz manjih sredina u županiji nije u mogućnosti nastaviti sa srednjoškolskim obrazovanjem zbog nedostatka povoljnih smještajnih kapaciteta u Sisku te zbog loše prometne povezanosti.

Što se tiče prilika u sferi neformalnog obrazovanja, ispitanici se slažu da se ponuda znatno poboljšala u posljednje vrijeme. Međutim, navode da je loša informiranost o mogućnostima neformalnog obrazovanja velika prepreka za njihovo korištenje od strane mladih.

3) Prilike za zapošljavanje na razini grada/županije i mogućnosti za pokretanje posla

Ispitani se slažu da prilike za zapošljavanje u Sisku i županiji nisu na zavidnoj razini, a uzrok za to djelomice vide u cjelokupnoj lošoj ekonomskoj situaciji na razini države. Međutim, prepoznaju međudonos nekvalitetnog obrazovanja i nemogućnosti pronalaska i zadržavanja posla. Također ističu potrebu jače integracije obrazovnog sustava i poslovnog sektora te navode važnost kvalitetnih praksi i mogućnosti za volontiranje, ne samo u županiji i Hrvatskoj, već i u inozemstvu.

104

Ispitanici/ce vide rješenje u stvaranju povoljnije poduzetničke klime na razini županije: otvaranje industrijskih zona, poduzetničkih inkubatora, uvođenje snažnijih poticaja za poduzetnike i poljoprivrednike, povoljniji uvjeti kreditiranja i sl.

Ispitanike zabrinjava opći nedostatak poduzetničke kulture koja se odražava u strahu od ulaska u poduzetništvo čija je jedna od osnovnih karakteristika rizik. Kao rješenje toga vide uvođenje većeg broja obrazovnih programa i informativnih kampanja koji bi za cilj imali mijenjanje takve kulture.

Jedna od važnih karika za podizanje stope zapošljavanja i poduzetništva su, prema ispitanicima, razni europski fondovi. Ističe se važnost edukacije i na tom polju.

4) Zabrinjavajuće pojave među mladima

Ispitanici u ovom području prvenstveno ističu posvemašnju pasivnost i inertnost mladih u županiji. Među mladima prevladava osjećaj nemoći i mišljenje da nisu u mogućnosti ostvariti pravi utjecaj ili uzrokovati promjene u svojim zajednicama.

Navodi se problem iskrivljenih društvenih vrijednosti i normi, pretjeranog individualizma te nedostatak solidarnosti i altruizma.

Ispitanici ne iskazuju veliku zabrinutost zbog štetnih navika konzumiranja alkohola, duhanskih proizvoda ili opojnih sredstava. Međutim, ističu veliku važnost školskog sustava u prevenciji tih navika, ali i u poticanju mladih na snažniji društveni angažman i aktivizam.

5) Količina slobodnog vremena i kvaliteta njegovog provođenja

Ispitanici su mišljenja da mladi u Sisku imaju dovoljno slobodnog vremena, čak i previše, ali ga ne znaju ili nisu u mogućnosti kvalitetno provesti. Čak i uz postojanje brojnih mogućnosti za autonomno kreiranje slobodnog vremena, ispitanici ističu nezainteresiranost i inertnost mladih. 105

6) Sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka na razini njihovog Grada i njihove Županije

Ispitanici su na prvom mjestu istaknuli zatvorenost gradskih i županijskih institucija te njihovu nepristupaćnost za prosječnu mladu osobu. Mladi su, s druge strane, slabo informirani o mogućnostima utjecaja na institucije. Mladi često ne znaju kako institucije funkcioniraju, kome se obratiti u kojem slučaju, tko je za što zadužen i sl.

Navodi se da su savjeti mladih dobra ideja, ali u stvarnosti često ne funkcioniraju na željeni način. Ispitani misle da bi gradske i županijske vlasti trebale ozbiljnije shvatiti važnost takvog oblika institucionalnog sudjelovanja mladih u donošenju odluka i pružiti im snažniju potporu.

Ispitanici su također predložili osnivanje odjela za mlade pri izvršnoj gradskoj vlasti. Vjeruju da bi se u tom slučaju učinkovitije provodile gradske strategije koje se tiču mladih.

10.3. Fokus grupa u Kutini

1) Prednosti i nedostatci života u Kutini i identitetska povezanost s drugim mladima u županiji

Sudionici se nisu mogli sjetiti neke izrazite prednosti života u Kutini. Nabrojane probleme kategorizirali smo u 4 osnovne skupine:

a) Neaktivnost velikog broja mladih na području grada; unatoč tome što je velika većina usmjerena na probleme, tek se njezin mali dio odvaži pokrenuti njihovo rješavanje. b) Aktivni pojedinci dobivaju vrlo slabu podršku od strane gradskih i županijskih vlasti. Kao problem je istaknuta činjenica da je financiranje projekata udruga mladih u Gradu izuzetno nesustavno te često podložno promjeni političke klime. Uspješni projekti mladih, poput

106

pokretanja skateparka, provedeni su obično usprkos aktivnostima gradskih i županijskih vlasti, a ne zahvaljujući istima. c) Brojne udruge mladih u Kutini imaju problema s dobivanjem adekvatnih prostora za svoj rad. To je često povezano s lokalnim vlastima koje uglavnom ne prepoznaju njihovo djelovanje kao djelovanje za opće dobro, već kao sadržaj za mali broj specifičnih podskupina (pr. Baraka – underground club u koji zalaze alternativci) d) Mladi koji pokušavaju pokrenuti određene projekte gotovo su uvijek izrazito orijentirani na dobivanje financijske potpore od Grada i/ili Županije, a često su neinformirani ili nemotivirani kako bi potražili brojne alternativne izvore financiranja.

Većina je sudionika istaknula kako se dugoročno ne vidi u Kutini, prije svega zbog nedostatka kvalitetnih prilika za obrazovanje i zaposlenje. Također su istaknuli kako ne vide bolje mogućnosti nigdje unutar županije. Tako, primjerice, Sisak po važnosti i ponudi sadržaja izjednačuju s Kutinom te ga ne vide kao alternativnu opciju u izgradnji profesionalnog i privatnog života.

2) Obrazovne prilike u Kutini i na razini županije

Većina sudionika je istaknula kako nema ništa protiv studiranja u Kutini, pod uvjetom da im je ponuđeno kvalitetno tercijarno (visoko) obrazovanje. Vjeruju da slično razmišlja određeni broj mladih zbog toga što mnogi dolaze iz obitelji nižeg socioekonomskog stanja. Veći broj sudionika izrazio je nezadovoljstvo time što je u Kutini, gradu tehnike i obrta, jedina ustanova koja pruža tercijarno obrazovanje nedavno otvorena Visoka poslovna škola. Iako pojedince ohrabruje financijsko stimuliranje polaznika od strane Grada, smatraju potrebnim što hitnije širenje ponude institucija koje pružaju visoko obrazovanje, i to uz usklađivanje obrazovne ponude sa zahtjevima lokalnog tržišta rada.

3) Prilike za zapošljavanje na razini grada/županije i mogućnosti za pokretanje posla

Većina sudionika smatra kako se ključ rješenja visoke stope nezaposlenosti mladih Kutinčana krije u trokutu sastavljenom od sljedećih elemenata: jačanje industrije - podrška obrtu i malom 107

poduzetništvu koja se o njih oslanja - usklađivanje obrazovnih potreba i potreba poslodavaca. Gotovo svi sudionici izrazili su bojazan od toga da gradske vlasti tu formulu već jako dobro znaju, ali da je ne žele primijeniti zbog pogodovanja privatnim interesima.

Sudionici su istaknuli kako su svjesni ovisnosti Kutine o dvjema velikim industrijama (Petrokemiji i SELK-u) te krize koja se preko njih prenosi na poduzetnike i obrtnike čije poslovanje ovisi upravo o stanju u industriji. Upozorili su na posebno važnu ulogu Grada i Županije koji kratkoročnim financijskim injekcijama i olakšicama mogu osigurati preživljavanje malog biznisa. Također, naglasili su potrebu za potporom novim poduzetničkim idejama u vidu praktičnih edukacija o vještinama vođenja poslova, povoljnih poduzetničkih kredita te olakšica pri kupnji ili najmu poslovnih prostora u prvim godinama od pokretanja/obrta.

4) Zabrinjavajuće pojave među mladima

Većina sudionika je istaknula kako ih ponajviše smeta inertnost mladih u gradu Kutini. U pokušaju identificiranja te inertnosti, većina je upozorila na nepostojanje poticanja mladih za aktivnim uključenjem u život zajednice. Štoviše, aktivisti su često ismijavani - kako od svojih sugrađana, tako i od gradskih vlasti. Kao drugi važan razlog neaktivnosti, mladi sudionici su prepoznali nekvalitetan protok informacija. To je vidljivo i između udruga koje provode programe, i prema samim građanima. Kao bitna preporuka, istaknuto je ponovno pokretanje centra za mlade kakav je prije postojao u prostorima Perestrojke. Kao jako bitne komponente uspjeha ovakvog projekta, sudionici su istaknuli kontinuiranu financijsku podršku Grada te zapošljavanje nepristrane osobe, stručne za problematiku funkcioniranja udruga. Također, dobro je prihvaćena ideja da Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i šport Sisačko-moslavačke županije pošalje preporuke svim školama u kojima bi im bilo preporučeno da omoguće udrugama predstavljanje svog rada i svojih programa na satovima razrednih odjela.

Porast nasilnog ponašanja predstavlja, prema mišljenju sudionika, drugu skupinu zabrinjavajućih pojava. Uzrok tog fenomena pronalaze u činjenici da mladi kreću s večernjim izlascima u sve ranijoj dobi te im, shodno tome, ionako malobrojni sadržaji u Kutini još ranije dosade. Nakon toga, u većini se slučajeva okreću štetnim oblicima ponašanja. 108

5) Količina slobodnog vremena i kvaliteta njegovog provođenja

Sudionici većinom misle kako slobodnog vremena imaju dovoljno, ali da za njegovo kvalitetno iskorištavanje u Kutini nedostaje infrastrukture (primjer: igralište s reflektorima) te informacija o programima koji se u gradu odvijaju. Ponovljen je prijedlog o predstavljanju udruga u školama u sklopu satova razrednih odjela.

6) Sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka na razini njihovog Grada i njihove Županije

Istaknuli su kako neki institucionalni oblici participacije mladih, koji postoje u Kutini (Dječje gradsko vijeće, Savjet mladih), u stvarnosti ne obavljaju svoju funkciju. Takvo stanje proizlazi iz dvaju uzroka: zbog nepostojanja stvarne političke volje da se mlade uključi, ali i zbog kapaciteta dotičnih tijela koji su nedovoljni za obavljanje njihovih funkcija. Posebno je istaknuto kako je Savjet mladih jako zatvoren u svom radu te da ga se mladi velikom većinom klone zbog prevladavajućeg mišljenja o njegovoj čvrstoj povezanosti sa stranačkom politikom.

10.4. Fokus grupa u Petrinji

1) Prednosti i nedostatci života u Petrinji i identitetska povezanost s drugim mladima u županiji

Sudionici fokus grupe istaknuli su brojne negativnosti života u Petrinji: nedostatak raznolikosti u ponudi sadržaja, nesusretljivost gradskih vlasti pri pokretanju projekata (uz njihovu konzervativnost, odnosno zatvorenost za nove ideje). Istaknut je i problem odlaska velikog broja mladih na studij u Zagreb, ili nekamo drugamo, što bitno otežava kontinuitet provođenja bilo kakvog razvojnog projekta. Kao bitnu prednost života u Petrinji, sudionici su istaknuli miran život koji omogućava osnovne uvjete za lijepo i zdravo odrastanje.

109

Sudionici različito osjećaju pripadnost istoj županiji. Imaju dojam da se svaka zajednica bori isključivo za svoje interese te kako je nivo njihove međusobne suradnje vrlo nizak.

2) Obrazovne prilike u Petrinji i na razini županije

Sudionici su iznijeli mišljenje po kojem je, bez obzira na eventualne napore koje bi vlasti mogle poduzeti, jako teško spriječiti odlazak mladih ljudi na studij, ponekad i na dulje vrijeme, u Zagreb i druge gradove. S druge strane, smatraju kako će uvijek postojati određen broj mladih sklon životu u manjim mjestima, prvenstveno zbog niskih troškova života. Uvjet koji u tu svrhu treba ispuniti je ujednačavanje obrazovnih šansi na razini županije. Istaknuli su kako Učiteljski fakultet u Petrinji upisuje velik broj ljudi koji nisu iz ovog kraja te da nakon završetka obično odlaze. Drže kako je jako bitno pokrenuti neke obrazovne institucije koje će obrazovati potreban kadar s dobrom perspektivom zapošljavanja. Konkretno je predloženo iniciranje razgovora i konzultacija između petrinjske tvornice Gavrilović, Grada i Županije o zajedničkom projektu osnivanja Prehrambene škole, kakva je u Petrinji nekad postojala, u kojoj bi se obrazovali budući zaposlenici prehrambene industrije. Po pitanju neformalnog obrazovanja, svi sudionici su istaknuli Udrugu IKS kao svijetli primjer, ali su svejedno upozorili na manjak kapaciteta te udruge zbog čega ne može zadovoljiti sve potrebe mladih za dodatnom edukacijom.

3) Prilike za zapošljavanje na razini grada/županije i mogućnosti za pokretanje posla

Sudionici su istaknuli kako je stanje iznimno teško zbog toga što je većina industrijskih pogona zatvorena još devedesetih godina. S druge strane, sudionici su naveli više primjera nesposobnosti i neprofesionalnog ponašanja predstavnika gradskih vlasti koje je otjeralo potencijalne investitore. Nadalje, upozorili su na to da velik broj ljudi odlazi raditi čak i u obližnja mjesta: Sisak i Topusko (lječilišni turizam). Više sudionika je pokazalo entuzijazam za pokretanjem vlastitih poslova, ali su kao preduvjete, uz kvalitetne poduzetničke ideje, jasno istaknuli:

a) brz i jeftin postupak pokretanja posla bez puno administrativnih prepreka, b) porezne olakšice u prvim godinama poslovanja i 110

c) jeftin prostor za poslovne subjekte u nastajanju.

Veći broj sudionika smatra posebno ironičnom činjenicu da velik broj potencijalno iskoristivih prostora u Petrinji zjapi prazno i propada zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, a da istovremeno mali obrtnici, poduzetnici i udruge jako teško do njih dolaze i/ili moraju njihovo korištenje plaćati po komercijalnim cijenama.

4) Zabrinjavajuće pojave među mladima

Kao najveći problemi sudionici su prepoznali opterećenost prošlošću i nacionalnim pitanjima te nekritičnost u njihovom prenošenju na svaku novu generaciju. To otežava pokretanje bilo kakve pozitivno orijentirane inicijative jer se sve u konačnici svodi na pitanje nacionalne i političke podobnosti. Smatraju da se prošlost u Petrinji koristi za potrebe dnevne politike, bez težnje za suočavanjem s njome. To je posebno loše u razdoblju demografskih promjena, uslijed dolaska velikog broja Hrvata iz Srbije i BiH, kad je ionako teško stvarati identitet zajednice koja nešto zajednički stvara. Taj problem, uz slabe prilike za obrazovanje i zapošljavanje, čini Petrinju neprivlačnom mladim ljudima.

5) Količina slobodnog vremena i kvaliteta njegovog provođenja

Slobodnog je vremena podosta, ali je izražen manjak sadržaja. Veći broj sudionika doista smeta ideja koju često prihvaćaju gradske vlasti: Petrinja je grad s pretežito tradicionalnim stanovništvom i ne treba nove i drugačije sadržaje. U razgovoru je istaknut pozitivan primjer Varaždina koji je neosporno grad tradicije, a unatoč tome ima mnogo sadržaja namijenjenih onima koji prate alternativnu i urbanu kulturu. Nadalje, problem se nazire i u tome što najvažnije mjesto po pitanju sadržaja zauzima sport. Slučaj koji to dokazuje je zatvaranje Centra za mlade koji je prethodno vodila Udruga IKS. Taj je Centar funkcionirao u prostorijama nogometnog kluba, ali je iz istih izbačen nakon jednog nesporazuma. Iako je Centar okupljao više od 400 mladih, u dobi od 12 do 18 godina, Grad se oglušio na sve peticije i akcije javnog zagovaranja. 111

6) Sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka na razini njihovog Grada i njihove Županije

Glavnina sudionika izrazila je jako nezadovoljstvo radom Savjeta mladih Grada Petrinje koji je izabran vrlo netransparentnom i uvrnutom procedurom. Naime, prvi je poziv poništen iako je pristigao dovoljan broj valjanih prijava, i to uz obrazloženje o tome kako bi Savjet s obzirom na prijavljene bio „nedovoljno heterogen“. U ponovljenom postupku izabran je Savjet mladih u čijem sastavu dominiraju predstavnici pomladaka političkih stranaka, dok su dvoje predstavnika udruga (Udruge IKS i Udruge mladih PANJ) potpuno marginalizirani. Uz isticanje žaljenja što se predstavnici Savjeta nisu odazvali pozivu na fokus grupu, naglašeno je kako spomenuti slučaj, vezan uz Savjet, jasno pokazuje s kakvim se preprekama mladi susreću kad pokušavaju participirati u procesima donošenja odluka u Gradu Petrinji. Nitko od sudionika nije sudjelovao u donošenju odluka na županijskoj razini.

10.5. Fokus grupa u Glini

1) Prednosti i nedostatci života u Glini i identitetska povezanost s drugim mladima u županiji

Sudionici kao ključni problem vide vrlo malu ponudu odgovarajućih sadržaja za mlade. Mlada osoba se, prema njihovim riječima, u Glini ne može baviti ničim, osim treniranja kung-fua, igranja nogometa ili plesanja u mažoretkinjama. Kao prioritet u narednom razdoblju vide izgradnju kina i kupališta. Nitko od sudionika ne osjeća se posebno povezanim sa svojom županijom. K tome, većina svoju budućnost ne vidi u Glini i Banovini, već će po završetku školovanja život zasigurno nastaviti negdje drugdje.

112

2) Obrazovne prilike u Glini i na razini županije

Sudionici nisu zadovoljni ponudom glinskih srednjih škola. Iako već postoje gimnazija te ekonomska i trgovačka škola, istaknuta je i potreba za veterinarskom te medicinskom školom. Dodali su kako velika većina mladih odlazi na studij u Zagreb, a znakovito je da nitko od nazočnih nije znao kakvi se studijski programi odvijaju u Sisku. Također se upozorava na izostanak bilo kakvog neformalnog obrazovanja i treninga.

3) Prilike za zapošljavanje na razini grada/županije i mogućnosti za pokretanje posla

Upozoreno je kako problem oskudne ponude radnih mjesta u Glini pojačava konkurencija iz Petrinje i Siska. Od tvrtki koje zapošljavaju na području Banovine, sudionici su istaknuli Viveru, tvornicu dječje hrane. Sudionici su čuli za nekoliko pokušaja poduzetničkih inicijativa čiji su pokretači bili mladi, ali su svi takvi pokušaji ubrzo propali. Nitko od sudionika nije uspio identificirati konkretne uzroke propadanja tih poslovnih projekata.

4) Zabrinjavajuće pojave među mladima

Sudionici su okvalificirali tri skupine problema među mladima u Glini i okolici koji ih posebno smetaju: a) devijantno ponašanje: vandalizam, nasilje i alkoholizam, b) nekritički odnos prema prošlosti, dominacija „etničkog pitanja“ u svakodnevnom životu i c) lokalni rivalitet Gline i Topuskog

Kao glavni uzrok problema, sudionici vide mentalitet lokalnog stanovništva premda nisu uspjeli preciznije artikulirati sadržaj koji stoji iza te ocjene.

113

5) Količina slobodnog vremena i kvaliteta njegovog provođenja

U sudionika prevladava mišljenje po kojem mladi imaju mnogo slobodnog vremena, ali da je nemogućnost njegovog kvalitetnog provođenja jedan od presudnih čimbenika za stvaranje zabrinjavajućih pojava među mladima. Pritom je istaknuta dvostruka odgovornost, podijeljena na gradske vlasti i mlade. Grad se ne trudi ponuditi nikakve sadržaje za mlade, a istovremeno ih niti oni sami ne znaju kreirati. Većina sudionika pozdravila bi pokretanje centra za mlade u Glini, ali pojavljuje se skeptičnost oko broja onih koji bi u aktivnostima takvog centra sudjelovali. Od sadržaja koje bi takav centar trebao ponuditi istaknuti su tečajevi modernih i klasičnih plesova te zbor.

6) Sudjelovanje mladih u procesima donošenja odluka na razini njihovog Grada i njihove Županije

Većina sudionika osjeća kako se mlade u Glini potpuno ignorira prilikom donošenja odluka koje ih se tiču. Pri organizaciji kulturnih manifestacija, mladi nikad nisu bili konzultirani oko programskog sadržaja ili njegovog kreiranja. U provođenju tih aktivnosti katkad sudjeluju umirovljenici i učenici osnovnih škola, ali nikad mladi u odraslim dobnim skupinama. Svi sudionici su završili osnovno i srednje obrazovanje u Glini te ocjenjuju kako je participacija učenika u radu škola svijetli primjer participiranja mladih u procesima donošenja odluka. Nitko od sudionika nije čuo za savjet mladih i ne zna postoji li takav savjet u Glini. Bitna prepreka u participiranju mladih je potpuni izostanak napora gradskih vlasti da informiraju svoje građane. Za početak bi bilo vrlo korisno da se u sklopu službenih internetskih stranica grada počnu objavljivati informacije o događanjima u Glini. Tako bi mladi koji rade ili se obrazuju izvan grada mogli na vrijeme biti informirani o događanjima u Glini te bi im se na taj način omogućilo i uključenje u neke aktivnosti.

114

11. Zaključci i preporuke Rezultati ovog istraživanja ukazuju kako mladi u SMŽ nisu bitno drugačiji niti od svojih vršnjaka u drugim dijelovima Hrvatske, ali niti od onih koji žive u državama članicama EU. Česte usporedbe s podacima sažetim u Youth Reportu EK pokazuju kako u brojnim područjima života (korištenje naprava visoke tehnologije, položaj na tržištu rada, stavovi prema politici i članstvu u formalnim i neformalnim oblicima organiziranja...) trendovi mladih u SMŽ-u prate trendove mladih na europskoj razini. Ono što možemo izdvojiti kao specifičnost mladih u ovoj županiji jest njihova velika okupiranost i zabrinutost svojom budućnošću koja je uvelike uvjetovana relativno teškim ekonomskim i socijalnim položajem u kojem se nalaze. Prema slici koju nudi ovo istraživanje, prosječna mlada osoba živi u stambenom prostoru koji većinom zadovoljava kriterije prosjeka, ali vrlo često s roditeljima jer si ne može priuštiti osamostaljivanje. Velik broj njih živi u kućanstvima čija su primanja niža od 5000 kuna te teško mogu zadovoljiti sve potrebe razvoja mlade osobe, pogotovo ako su i sami nezaposleni. Mladi iz Sisačko-moslavačke županije pokazuju visok stupanj socijalne osjetljivosti te su u fokusu njihova interesa često osobe težeg socijalnog statusa te osobe s invaliditetom. Nažalost, ta osjetljivost još nije u punoj mjeri zaživjela kao širok volonterski angažman na razini lokalne zajednice, premda se velik broj mladih tvrdi kako su pod pretpostavkom da su im pruženi adekvatni uvjeti, spremni volonterski angažirati na rješavanju problema u svojim lokalnim zajednicama. Velik broj mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji putuje, prvenstveno radi obrazovanja i težnji da završe fakultet. Trećina ih smatra kako će imati poteškoća u ostvarivanju svojih obrazovnih aspiracija. Takva akademska mobilnost, u kombinaciji sa spremnošću sve većeg broja mladih na traženja posla izvan granica Županije, predstavlja značajan potencijal za eroziju mladog stanovništva te prijetnju dugoročnom razvoju SMŽ. Mladi iz SMŽ svoje slobodno vrijeme većinom provode u privatnoj sferi, u društvu prijatelja, gledajući televiziju, boraveći na internetu i slušajući glazbu. U području slobodnog vremena najviše im smeta nedostatak mjesta na kojima bi mogli raditi stvari koje ih vesele, a velik broj mladih se zbog nedostatka novca i vremena nije u mogućnosti baviti hobijem. Većinom se informiraju preko televizije i interneta, a u svojim zajednicama žele vidjeti medije za mlade koji će pokrivati širok spektar tema (slično širini interesa mladih).

115

Preporuke za unapređenje položaja mladih u SMŽ

Preporuke vezane za izradu Županijskog programa za mlade



Izrada svakog strateškog dokumenta za mlade, na svakoj razini, treba biti podjednako usmjerena na proces, kao i na konačni proizvod (Denstad, 2009: 59). Ova se preporuka posebno odnosi na donošenje Županijskog programa za mlade, s kojim je prema rezultatima ovog istraživanja upoznat najmanji broj ispitanih, u odnosu na ostale ponuđene dokumente i institucije politike za mlade. Kvalitetan konzultacijski proces te kampanje informiranja nisu „bačeni novac“, jer se na taj način potiče veći broj mladih da aktivno sudjeluju u životu zajednica te im omogućava da osjete vlasništvo (eng. Ownership) nad politikom za mlade u svojoj zajednici.



Ona mora biti usklađena s ostalim razvojnim strategijama na nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi se postigla koherentnost i sinergija njihova međudjelovanja.

Preporuke vezane za zapošljavanje, razvoj poduzetničke kulture i obrazovanje



Iako iznimno mali broj ispitanih (manje oko 2%) vidi prekvalifikaciju kao smislen potez u prevenciji vlastite dugotrajne nezaposlenosti, preporučujemo proširenje ponude programa koji ju omogućavaju (uz dodatne aktivnosti koje mlade informiraju i potiču na njihovo pohađanje). Takvi programi mogu imati izuzetnu važnost u ruralnim područjima, jer se pokazuje kako preko 91% mladih ispitanika/ca nije zainteresirano za pokretanje poljoprivredne proizvodnje. Oni bi brojnim mladima na selu ponudili mogućnost alternativne kvalifikacije, kojom bi mogli naći/pokrenuti posao u svojoj sredini. Time bi se ublažila snažna erozija mladog stanovništva iz ruralnih sredina.



Odgovorni akteri trebaju poduzeti korake u pokretanju novih i unapređenju rada postojećih mladima dostupnih servisa za privremeno zapošljavanje koji će, osim stjecanja novčanih sredstava kojima mogu zadovoljiti neke potrebe, mladima potencijalno olakšati ulazak u svijet rada kroz stjecanje prvih radnih iskustava.



Jako je važno istražiti uzroke visokog broja (od gotovo 30%) mladih koji misle da će imati problema s ostvarivanjem vlastitih obrazovnih aspiracija te raditi na njihovom 116

uklanjanju. Osim emancipacijskih učinaka obrazovanja, od kojih obično profitira cijela zajednica, treba voditi računa o gotovo simbiotskoj vezi između stupnja obrazovanja i položaja na tržištu rada (Matković, 2008.) koja u pravilu funkcionira po jednostavnoj formuli: Viši stupanj obrazovanja znači bolji posao i manju mogućnost njegova gubitka, a ako se to ipak dogodi bitno manju vjerojatnost izloženosti pogubnim utjecajima dugotrajne nezaposlenosti. 

Istraživanje pokazuje kako najveće nezadovoljene potrebe u ponudi izvanškolskih aktivnosti postoje za aktivnostima debatnih klubova, PC radionicama te radionicama tehničkih vještina. Treba raditi na širenju ponude tih izvanškolskih aktivnosti u suradnji s organizacijama civilnog društva, poslovnim sektorom te lokalnim jedinicama.



Potrebno je istražiti uzorke u raskoraku relativno visokog broja mladih koji pohađa škole stranih jezika i relativno niskog broja onih koji se, prema samoprocjeni, nekim stranim jezikom zadovoljavajuće koriste. Prema rezultatima ovog istraživanja, upravo znanje stranih jezika, uz komunikacijske vještine i dobro opće obrazovanje mladi smatraju najvažnijim faktorima dobivanja dobrih poslova.



Županijske i lokalne vlasti trebaju raditi na usklađivanju ponude obrazovanja s lokalnom potražnjom radne snage. Pritom treba težiti sveobuhvatnim konzultacijama s poslovnim subjektima te izgradnji partnerskog odnosa.



Velik broj mladih u SMŽ iskazuje visok poduzetnički potencijal, međutim, zasad izuzetno mali broj njih se upustio u bilo kakvu vrstu poduzetničkog poduhvata. Kao ključne prepreke pokretanju vlastitih poslova ističu se nedostatak financijskih sredstava te visoka percepcija rizika. Regionalne i lokalne vlasti trebaju raditi na prevladavanju tih izazova, ali i na pružanju praktične poslovne edukacije te pojednostavljivanju procedure za pokretanje poduzeća i obrta. Vlasti bi trebale pomoći pri osiguranju plasmana proizvoda i usluga te smanjenju fiskalnog opterećenja. Ti su problemi, prema rezultatima ovog istraživanja, među mladima viđeni kao bitne prepreke poticaju za pokretanje poduzetničkog poduhvata.

Preporuke vezane za područje socijalne politike 

S obzirom na to da su rezultati istraživanja ukazali na velik broj mladih koji žive u kućanstvima s ispodprosječnim primanjima, treba raditi na jačanju socijalne sigurnosne 117

mreže na relaciji: lokalne zajednice-država-županija kako bi se spriječilo njihovo socijalno isključenje. 

Velik broj mladih, preko 75% pokazuju veliku dozu zabrinutosti zbog vršnjačkog nasilja. Uz usklađivanje već postojećih aktivnosti odgovornih institucija (policije, institucija obrazovnog sustava, obiteljskih centara), preporučujemo osiguravanje financijske potpore za kvalitetne programe učeničke medijacije, koji su u drugim sredinama (posebno u Osječko-baranjskoj županiji) pokazali izuzetne rezultate u prevenciji vršnjačkog nasilja.



Važno je ojačati zaštitne faktore koji smanjuju opasnost upotrebe svih vrsta psihoaktivnih tvari. Posebnu pozornost vlasti trebaju usmjeriti na prevenciju korištenja alkohola, čija je konzumacija među mladima u SMŽ nadprosječno raširena.



Iako u području informiranosti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju stanje među mladima u SMŽ pokazuje određene pozitivne trendove, gotovo 25% ispitanih ili ne koristi kontracepciju, ili koristi kontracepcijske metode (prekid snošaja, sigurni dani) koja povećavaju stupanj rizika od prijenosa spolnih bolesti. Takav postotak opravdava informiranje mladih o seksualnim i reproduktivnim pravima kroz izvannastavne i/ili izvanškolske aktivnosti. Iznimno je važno da ponuđeni sadržaju budu utemeljeni na znanstveno utvrđenim činjenicama te da ne podliježu pristranim interpretacijama.

Preporuke vezene za području aktivnog sudjelovanja mladih u društvu



Političke stranke trebaju raditi na snažnijoj legitimaciji svog djelovanja među mladima u SMŽ. Trebaju jačati autonomiju svojih političkih pomladaka i poticati ih na poduzimanje konkretnih i vidljivih koraka u smjeru poboljšanja položaja mladih u SMŽ.



Aktivno sudjelovanje mladih treba jačati na svim razinama, kroz osiguranje dostatnih sredstava za sve oblike organiziranja mladih (organizacije mladih i za mlade, centre za mlade i info centre). Lokalne i regionalne vlasti trebaju raditi na kvalitetnom informiranju i edukaciji savjeta za mlade, a na županijskoj razini treba razmotriti osnivanje međusektorskog tijela sastavljanog po principu co-managementa – ravnopravnog donošenja odluka između predstavnika vlasti i predstavnika sektora mladih. Za proces konzultacija o načinu funkcioniranja, opsegu rada i izbora se odnose iste preporuke kao one navedene za proces donošenja ŽPM u prvoj točci. 118



Rezultati istraživanja ukazuju na to da mladi u SMŽ organizacije mladih vide kao vrlo bitne aktere u rješavanju problema mladih i njihovom uključivanju u društveno-političke procese. Organizacije mladih trebaju težiti jačoj i energičnijoj suradnji te umrežavanju na razini SMŽ, čemu županijske vlasti trebaju dati maksimalan poticaj. One također trebaju težiti jačanju vlastitih kapaciteta za kvalitetnu participaciju, što je jedna od bitnih pretpostavki za uvođenje mehanizma co-managementa.

Preporuke vezane uz sportske sadržaje



Lokalne i regionalne vlasti trebaju djelovati u smjeru širenja ponude rekreativnih i amaterskih sportskih sadržaja, jer istraživanje pokazuje veliku potrebu mladih za aktivno bavljenje velikim brojem sportova. Dio sredstava koji se (u pravilu) usmjerava na financiranje seniorskih profesionalnih i polu-profesionalnih pogona treba alocirati u povećanje mogućnosti većeg broja mladih da se bave sportom koji žele, postižući učinak koji (polu)profesionalni sport u pravilu ne ostvaruje;

Preporuke vezane za informiranost i slobodno vrijeme mladih 

Osiguravanjem javnih sredstava i logističke potpore, regionalne i lokalne vlasti trebaju poticati osnivanje medija (novina, portala, radija) koji vode i uređuju sami mladi. Ponuda sadržaja takvih medija treba biti vođena spektrom interesa mladih koji žive unutar te zajednice.

119

12. Popis literature Knjige i članci 1) Bačić, Mašenjka: U radu nema socijalne osjetljivosti, intervju sa Sanjom CrnkovićPozaić, portal H-Alter, 2010; 2) Bech, Ulrich: Što je globalizacija?, Novi poredak, 2003.; 3) Bežovan, Gojko: Civilno društvo, Nakladni zavod Globus, 2004.; 4) Bjelić, Nataša/Gereš, Natko/Cesar, Sanja: Seksualnost kao ljudsko pravo, u Cesar, Sanja: Sex na Ex: Priručnik za javno zagovaranje u području seksualnih prava mladih, CESI, 2009., 7-35 5) Bouilllet, Dejana (a): Kvaliteta života mladih: odgovornost zajednice i/ili obitelji, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 27-90; 6) Bouillet, Dejana (b): Socijalna politika: (Ne)primijeren odgovor zajednice na potrebe mladih, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 165-231; 7) Bouillet, Dejana: (Ne)zadovoljstvo životom i obrasci komunikacije mladih, u Ilišin, Vlasta/Radin, Furio: Mladi: Problem ili resurs, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2007., 237-264; 8) Buković, Nikola: Politika za mlade: koncept, kontekst i ograničenja, objavljeno u časopisu Politička misao, 2008./2, 113-133; 9) Bužinkić, Emina/Buković, Nikola: Politika za mlade: hrvatska i europska praksa, Mreža mladih Hrvatske, 2009; 10) Castells, Manuel: The rise of the network society, Wiley-Blackwell, 2010.; 11) Denstad Yrjar, Finn: Youth Policy Manual, Council of Europe Publishing, 2009. 12) Grgurić, Ivan: Europa 2020 i Hrvatska 2020, portal H-Alter, 2010; 13) Ilišin, Vlasta: Mladi, Hrvatska i Europa: uvod u istraživanje, u Ilišin, Vlasta: Mladi Hrvatske i europske integracije, Institut a društvena istraživanja, 2005., 11-29 14) Ilišin, Vlasta (a): Konceptualni okvir istraživanja, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 11-25; 120

15) Ilišin, Vlasta (b): Aktivno sudjelovanje mladih u društvu: pretpostavke, problemi i potencijali, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 235-276; 16) Ilišin, Vlasta (c): Slobodno vrijeme i kultura mladih, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 299-328; 17) Matković, Teo: Mladi između obraozovanja i zapošljavanja: isplati li se školovati?, UNDP Hrvatska, 2009.; 18) Matković, Teo: Čemu služi diploma? Visoko obrazovanje i ishodi na tržištu rada, Kolumna pravo na obrazovanje Instituta za razvoj obrazovanja (www.iro.hr), 2008.; 19) Mendeš, Ivona (a): Mladi u civilnom društvu i lokalnoj zajedenici, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 279-297; 20) Mendeš, Ivona (b): Pristup informacijama i mobilnost mladih, , u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 331-373; 21) Perko Šeparović, Inge: Izazovi javnog menadžmenta. Dileme javne uprave, GOLDEN marketing-Tehnička knjiga, 2006; 22) Portes, A.: Social Capital: Its Origins and Application in Modern Sociology, objavljeno u Annual Review of Sociology 24. 1998., 1-24 23) Potočnik, Dunja (a): Obrazovni resursi i zapošljivost mladih, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 93-193; 24) Potočnik, Dunja (b): Posjedovanje i korištenje informatičke i komunikacijske tehnologije, u Ilišin, Vlasta: Mladi između želja i mogućnosti: Položaj, problemi i potrebe mladih u Zagrebačkoj županiji, Institut za društvena istraživanja Zagreb, 2006., 141-162; 25) Puljiz, Vlado: Socijalna politika: povijest, sustavi, pojmovnik, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005; 26) Stigliz, E. Joseph: Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Algoritam, 2004; 27) Šučur, Zoran: Socijalna isključenost, www.civilnodruštvo.hr (on-line časopis), prosinac 2006, 24-27. 121

Dokumenti: 1) An EU Strategy for Youth – Investing and Empowering: A renewed open method of coordination to address youth challenges and opportunities, 2009.; 2) European Governance: A White Paper, 2001.; 3) European Comission White Paper: A New Impetus for European Youth 2001.; 4) Nacionalni program djelovanja za mlade 2003.-2008.; 5) Nacionalni program za mlade; 2009.-2013; 6) Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja 2009.-2010., Republika Hrvatska; 7) Povelja Vijeća Europe o sudjelovanju mladih u životu na lokalnoj i regionalnoj razini; 8) Pozicijski dokument Mreže mladih Hrvatske o problemu ovisnosti i zloporabe sredstava ovisnosti, u Buković, Nikola: Zarazi se aktivizmom, Mreža mladih Hrvatske, 2009., 10-44 9) Popis stanovništva 2001.; 10) Statistički podaci Sisačko-moslavačke županije za 2007. godinu, Ured državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Služba za gospododarstva, Pododsjek za statistiku; 11) Statistički ljetopis, 2005.; 12) Youth: Investing and Empowering; EU Youth Report, 2009.

122

123