Karizma vjere - Josip Lončar by Marko Remić

vjera je jamstvo za ono Ä?emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. heb

11,1

Josip Lončar

KARIZMA VJERE (Vjera je...) sedmo izdanje

Copyright © 2012 Josip Lončar Nakladnik: Figulus, Koprivnica Recenzija: dr. Ivan Šešo Teološka lektura: fra Remigije Mlinarić Lektura: Irena Bratičević Korektura: Martina Zidarić Grafički urednik: Momir Blažek Tisak: Denona, Zagreb VII. izdanje

Knjigu možete naručiti na: www.figulus.hr, e-mailom (tajnica@figulus.hr) ili telefonom na: 048/210-104, 095/206-5421. Ostala izdanja potražite na: www.figulus.hr

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 805917 ISBN 978-953-56330-4-4

Posebno zahvaljujem teolozima koji su mi pomogli u realizaciji ove knjige, a naročito bratu franjevcu Remigiju Mlinariću, duhovniku karizmatskog pokreta u Peruu, na danim sugestijama i prijedlozima. Zahvaljujem vlč. dr. Šeši na recenziji. Zahvaljujem i svima koji su mi dali molitvenu i materijalnu podršku. Neka im dobri Bog vrati po svojoj Riječi!

Vjera je jamstvo za ono Ä?emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. Heb 11,1

SADRŽAJ

Kratice......................................................................................... 10 Uvodne napomene................................................................. 11 Predgovor 6. izdanju.............................................................. 14 Predgovor 3. izdanju.............................................................. 14 Predgovor 2. izdanju.............................................................. 16 I. SVRHA KNJIGE.....................................................................19 Uvod ........................................................................................... 21 Možemo li sami?..................................................................... 40 Ispravna “frekvencija”.......................................................... 45 Vjerom ulazimo u posjed svoje baštine.......................... 50 Dobro nam je tu...................................................................... 65 Spašava li patnja?.................................................................. 69 Definicija vjere........................................................................ 77 Getsemani................................................................................. 81 Primjer jednog sveca............................................................ 85 Prihvati ljubav......................................................................... 88 Ući u duh................................................................................... 90 O gatanju.................................................................................. 94 Ognjena kola.......................................................................... 101 Prava i kriva poniznost....................................................... 103

II. KONKRETNI PRIMJER MOLITVE U VJERI................ 111 Karizma vjere i zdravlje....................................................... 112 Jamstva..................................................................................... 119 Kršćani — bogataši i moćnici?......................................... 123 Molitva..................................................................................... 127 Grijeh, volja Božja, kazna.................................................. 130 Otkud onda patnja?............................................................. 136 Isus i bolesnici...................................................................... 144 Odakle dolazi vjera?............................................................. 151 Ljubav i riječ........................................................................... 157 Je li to on i na mene mislio?............................................... 161 Zli duhovi................................................................................ 165 Dar govora drugim jezicima.............................................. 168 Zaštita...................................................................................... 173 Malo o polaganju ruku....................................................... 174 Karizmatik...............................................................................177 Reanimacija............................................................................ 191 III. KARIZMA VJERE I KRUNICA...................................... 197 Nakana..................................................................................... 198 Ljubav.......................................................................................203 Predanje.................................................................................. 210 IV. ZAKLJUČNO O VJERI...................................................... 215 O autoru.................................................................................. 219

KARIZMA VJERE

.............................................................................................................................................

Kratice

DS − H. Denzinger − A. Schönmetzer, Erchiridion Symbolorum, Definitionum Declarationum de rebus fidei et morum, Freiburg, 1965. DH − Heinrich Denzinger, Kompendium der Glaubensbekenntnisse und kirchlichen Lehrentscheidungen. Verbessert, erweiter, ins Deutsche übertragen und unter Mitabeit von H. Hoping hrsg v. P. Hünermann, Freiburg, 1991. PL − Patrologia Latina, izdanje J. P. Migne, 217 svezaka, Pariz 1878. − 1890. PG − Patrologia Graeca, izdanje J. P. Migne, 161 svezak, Pariz 1857. − 1866. AAS − Acta Apostolicae Sedis DhV − Duhovne vježbe sv. Ignacija Loyolskog

(Vjera je...)

.............................................................................................................................................

Uvodne napomene

O prevažnoj temi vjere ima mnogo knjiga i u posljednje vrijeme neke su veoma dojmljive, kao ona monumentalna biskupa oca Mije Škvorca «Vjera i nevjera» i ona dragocjena knjižica «Vjerom do zdravlja» doktorice znanosti i članice svjetovnog instituta Marice Čunčić. U tom nizu knjiga Josipa Lončara «Karizma vjere (vjera je...)» predstavlja posebno mjesto kako po tome što je pristup doista karizmatski, a autor je obdareni, smioni laik. Da je takva knjiga potrebna svjedoči i brzi izlazak trećeg izdanja, za koje pišemo ove uvodne napomene. Prvo izdanje sadrži duboko autorovo iskustvo vjere, hranjeno Pismom i crkvenim dokumentima. Na mjestima je bilo obilježeno polemičkim tonovima zbog nerazumijevanja s pojedinim teolozima i svećenicima, što je inače redovito u velikom prostoru slobode djece Božje i pristupu novim pojavama. Dobro je da je autor za ovo drugo izdanje koristio susrete i mišljenja sugovornika iz kruga crkvenog učiteljstva, prihvatio njihove primjedbe i pročistio tekst kako bi bio još čitkiji i korisniji. To sve svjedoči o istinitosti Newmanove izjave kako je put posvećenja prožet stalnim promjenama i što se više posvećujemo, to se više moramo mijenjati. Josip Lon-

KARIZMA VJERE

............................................................................................................................................. čar želi istinski kročiti tim putem, koristiti milosti koje su mu dane kroz iskustvo dragocjenih trenutaka molitve i vjere i susreta sa snagama dobra i zla u hrabroj borbi Božjim oružjem. Zato možemo toplo preporučiti ovu knjigu uz molitvu za Božji blagoslov svim čitaocima i poželjeti rast i produbljivanje vjere svima nama kao i s pravom očekivati nova naredna izdanja. Neka zagovor naše nebeske Majke, prvakinje u vjeri prati sve nas. Marijin dom 16. listopad 2002, spomen svetih vjernica Hedvige i Marije Margarete.

IVAN ŠEŠO, duhovnik

(Vjera je...)

............................................................................................................................................. Mnoge čitatelje, najiskrenije rečeno, ova će knjiga umah privući – različitošću i začudnošću. A tako i već startno zaintrigirani (i probuđeni) čitatelji u narasloj znatiželji ujedno će i osjetiti i dodatnu posebnost: privilegij autorovih prijatelja, suputnika, sugovornika, pa i supatnika. Kao što, naravno, usputne i rijetke dvojbe što ih autor zna podcrtati (npr. u odnosu na neke stavove pojedinih teologa) nisu prepreka osobnom poniranju do izvora, do ishodišta, iskona Božje riječi. Dakle, združivši očišćenu, nepomućenu, a davno zapisanu, tj. objavljenu riječ (u interpretaciji vrsna znalca artefakata) s neposrednim, suvremenim i aktualnim iščašenjima razlomljena, tj. oboljela čovjeka, autor sve podređuje putu do srca Istine – postajama ozdravljenja neizmaštanih mu suputnika. Zato i nudi, i primjerima iz svakodnevnog života dokazuje, mogućnosti i moć ozdravljenja i duha i tijela kroz molitvu u vjeri. Jer tek takvo ozdravljenje jest oslobođenje. U svakom slučaju, i skeptiku će ova knjiga u zavidnoj mjeri otkriti, otvoriti i približiti dubinu i radost, svevremenost i životnost Božje riječi. Zagreb, 7. XII. 1999.

ANĐELKO NOVAKOVIĆ, književnik

KARIZMA VJERE

.............................................................................................................................................

PREDGOVOR 6. IZDANJU Peto izdanje Karizme rasprodano je prije nekoliko godina. Knjigu su izdavali razni izdavači u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Americi, Africi. Na hrvatskom govornom području prodano je dvadesetak tisuća primjeraka. Dvije sam godine pokušavao knjigu nadopuniti, izmijeniti, dopisati, no konačno sam odustao od tog posla i odlučio napisati nastavak knjige, tj. sasvim novu knjigu koja će biti uskoro dovršena. Zbog mnogih pak koji pitaju za Karizmu vjere, odlučili smo je ponovno tiskati, bez zahvaćanja u tekst.

Autor

PREDGOVOR 3. IZDANJU Sigurno je da nas Bog voli i da nam želi dobro. Svakako se to u prvom redu odnosi na našu dušu. Vjera opisana u ovoj knjizi trebala bi biti snažna podrška Božjem planu spasenja. To nije samo vjera kojom zadobivamo zdravlje, financijski blagoslov ili neki drugi ljudski gledano blagoslov. Vjera je to kojom od Boga možemo isprositi utjehu, zaštitu, mudrost, vodstvo, poniznost,

(Vjera je...)

............................................................................................................................................. hrabrost, poslušnost ili bilo koju drugu krepost. Znamo da te vrijednosti nitko ne stvara sam po sebi, već su i one dar koji nam daruje Bog. A dar primamo ako molimo – ako s vjerom molimo! Osobno, u mom životu: vjera opisana u ovoj knjizi daje mi potrebnu snagu da izdržim kušnje, daje mi mudrost da ih okrenem na dobro, daje mi utjehu u trenucima kad mi ostaje samo Božja milost. To je vrsta vjere koja približava duše k Bogu. Jedne tako da ih Bog oslobodi patnje kako bi ga mogle susresti kao osobnog Spasitelja, te biti oslobođene od strašnog osjećaja odbačenosti koji vučemo još iz majčine utrobe kao posljedicu istočnog grijeha, dok drugima daje radost prikazivanja samih sebe kao onih koji u svojoj patnji lakše susreću Spasitelja koji je trpio za nas. Bez obzira na koji način osobno najlakše susrećemo našeg Spasitelja, moramo shvatiti da On želi ne samo da mu se nesebično dajemo, nego da i od Njega nesebično primamo. Ponekad je lakše dati, nego primiti. Isus se osobno zapitao hoće li naći vjere kad ponovno dođe. Hoće li je naći u našoj generaciji? Osobno vjerujem da postoji mnogo situacija kad bi Bog htio intervenirati, no ne može jer nemamo odgovarajuću vrstu vjere. Kad bi svaka župa imala barem nekoga s tom vrstom vjere! Kad bi barem ta karizma bila prepoznata, vođena i podržavana od subraće vjernika! Koji bi to bio blagoslov za svaku župu!

Autor

KARIZMA VJERE

.............................................................................................................................................

PREDGOVOR 2. IZDANJU Nakon prvog izdanja nitko nije ni pomišljao da će u samo dvije godine biti doslovno razgrabljeno 3500 primjeraka. Došle su mnoge pohvale, ali i neke primjedbe. Nastojao sam se maksimalno konzultirati s više teologa koji su mi dali mnoge korisne savjete. U međuvremenu sam i sâm duhovno napredovao, tako da se i moje vlastito mišljenje o nekim stavovima koje iznosim u prvom izdanju promijenilo. To sve pridonijelo je tomu da je knjiga zadržala svoju osnovnu poruku (tumačenje karizme vjere), ali je način izražavanja uvelike izmijenjen. Bilo je dosta nesporazuma u vezi s vjerom o kojoj knjiga govori, pa bih htio napomenuti kako je prvenstveno riječ o vjeri koja spada u kategoriju karizmi. O toj vjeri isusovac Francis A. Sullivan u svojoj knjizi “Karizme i karizmatska obnova” piše: “Jednomu vjera po istome Duhu” (1 Kor 12,9). Vrsta vjere koja pripada ovom popisu podijeljenih karizmi nije vjera od koje ‘pravednik živi’ (Rim 1,17) i bez koje je nemoguće ugoditi Bogu. Radije, ona je vrsta vjere koja može ‘premještati brda’ (1 Kor 13,2), drugim riječima, ona je dar povjerenja u Božju nakanu da puninom svoje snage intervenira (posreduje) u pojedinoj

(Vjera je...)

............................................................................................................................................. situaciji. Takva je bila vjera kojom je Petar hromom čovjeku pred hramskim vratima rekao: ‘U ime Isusa Krista Nazarećanina, hodaj!’ (Dj 3,6).” Vjernik može biti dobar i svet i bez toga da posjeduje vjeru kao karizmu. Tu vrstu vjere imaju oni koji je zaista požele i izmole. To je posebna milost. Mnogi su vjeru imali samo kao krjepost, te od te vjere živjeli, ali su kroz druge načine (ili druge karizme) također postigli visok stupanj svetosti. Tako zauzetost u propovijedanju, karitativnom radu, mučeničko svjedočanstvo, prikazivanje trpljenja, zastupnička molitva, svećeništvo, biskupska služba pastira, odgovorno kršćansko roditeljstvo i mnoge druge vrijednosti jednako ispunjavaju od Boga povjereno nam poslanje djece Božje. Razlikujemo se samo u načinu služenja. Ako se netko “pronađe” u čitanju knjige i poželi služiti karizmom vjere, neka mu knjiga bude na blagoslov!

Autor

I. SVRHA KNJIGE

(Vjera je...)

.............................................................................................................................................

UVOD

Kad nam je potrebna od Boga duhovna pomoć bilo kojeg oblika, traži se od nas da imamo vjeru i da molimo. Gotovo nikad ne kaže nam se što to znači vjerovati, tj. kakvu vrstu vjere trebamo imati i ne kaže nam se kako u određenoj situaciji trebamo moliti. Onima koji traže odgovore iznosim iz vlastitog iskustva poglede na ta pitanja onako kako sam ih ja shvatio prolazeći mnogobrojne situacije u životu u kojima sam molili za raznovrsne potrebe. Mnogi ljudi danas mole, i to svakodnevno, a samo jedan neznatan broj može sa sigurnošću nabrojiti molitve koje su im bile uslišane. Velik je broj onih koji godinama mole, ali spominju samo jedan ili dva slučaja kad im je Bog zaista odgovorio na molitvu. Mora li to biti tako? Ovom knjigom želim pomoći moliteljima i onima koji će to postati kako bi njihove molitve postale nešto što će Bog čuti i uslišati.

Jahve reče: Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene,

KARIZMA VJERE

............................................................................................................................................. i njegovo štovanje naučena ljudska uredba, zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom čudno i prečudno... Iz 29,13-14 Mogu reći da mi je Bog tijekom samo nekoliko godina uslišao mnoštvo molitava, bilo da sam molio za svoje ili za potrebe drugih. Vrlo često su se ispunjenja tih molitava dogodila na jedan zadivljujući način, tako da je rezultat molitve bio vidljivo trenutačno čudo ozdravljenja ili oslobođenja, koje su mogli vidjeti mnogi prisutni svjedoci. No, još su mi draže molitve u kojima je došlo do zaista čudesnih obraćenja teških grešnika i nevjernika, koji su pronašli pravu svrhu svojeg postojanja, te otkrili kako je život čudesan dar Božji koji treba s radošću i zahvalnošću primiti, bez obzira na to u kakvoj se životnoj situaciji nalazili. Sve je počelo tako da sam jednog dana doživio čudo svog osobnog obraćenja i duhovnog ozdravljenja, te još veće čudo povjerenja u svojeg Spasitelja i Otkupitelja. Pronašao sam rečenicu u poslanici Efežanima koja mi je potpuno promijenila dotadašnje shvaćanje vjere. U 1. poglavlju apostol Pavao moli za Efežane da im Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne Duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznaju (usp. Ef 1,17). Pojavilo

(Vjera je...)

............................................................................................................................................. se svjetlo u mojem srcu, to mi je bio znak da apostol Pavao isto moli i za mene, i za svakoga tko tu poslanicu čita. U Knjizi Mudrosti postoje još dva mjesta koja želim citirati:

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, Mudr 13, 1 i Jer tebe znati − savršena je pravednost i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti. Mudr 15, 3 Pitao sam se zbog čega on želi da ga ja upoznam? Osjetio sam u svojem srcu da mi želi dati i umnožiti vjeru, jer kad Boga upoznam, imat ću povjerenje u njega kao u nekoga tko me nikad neće ni ostaviti, ni iznevjeriti. Počeo sam svakodnevno čitati Bibliju i u njoj otkrivati pravo lice Božje. Stekao sam golemo povjerenje u njega i znam da ga mogu moliti mnoge stvari koje se mnogi uopće ne bi usudili moliti. Shvatio sam da imati povjerenja u Boga ustvari znači imati povjerenja u Božju riječ. Shvatio sam što znači moliti u vjeri, a što je molitva bez vjere. Rođen sam i odrastao u tradicionalnoj katoličkoj obitelji u kojoj je vjerski odgoj bio vrlo važan. Svakodnevna zajednička molitva, neizostavne mise, redoviti polazak vjeronauka, te druženje sa svećenicima koji su na župi djelovali bili su sastavni dio moje mladosti.

KARIZMA VJERE

............................................................................................................................................. Nakon što sam se oženio, počeli su veliki problemi u mojem životu. Supruga i ja pokušali smo pronaći rješenje za probleme kojima naši prijatelji svećenici, a ni liječnici, nisu mogli pronaći uzroka ni lijeka. Tražeći rješenje, shvatio sam da je korijen našega problema bio magija, tj. da smo bili žrtve uroka. Radilo se o životu i smrti, a ipak smo nailazili na neshvaćanje i odbacivanje dok nismo sreli jednog svećenika koji je znao kako u takvim situacijama treba postupiti. Tad dolazi do preokreta u mojem životu, tad sam želio stvarno nešto više i dublje naučiti o Bogu i svojoj vjeri. Nabavio sam četiri knjige teologa Katoličke crkve i pročitavši ih, doživio pravi šok. O jednoj te istoj temi dana su četiri potpuno različita tumačenja, od jedne krajnosti prema kojoj Sotona i zli duhovi ne postoje, nego je to samo na biblijski način opisano zlo, do druge krajnosti koja kaže kako gotovo u svakoj situaciji Sotona vreba na nas. Ja sam do tada mislio da svaki teolog svećenik govori, piše i propovijeda jedno te isto, tj. da postoji nauk Crkve u svemu, pa i u tome, te ga svi na isti način tumače. Počeo sam se raspitivati kod poznatih mi svećenika i vrlo brzo sam shvatio da sam ustvari prepušten sam sebi. Mogao sam nešto naučiti o filozofiji, etici ili povijesti Crkve, ali to ne bi moglo spasiti moj brak od uroka. Zapitao sam se koliko ljudi danas pati zbog djelovanja magije. Dovoljno je otići kod nekog maga koji se deklarira kao netko tko može skidati uroke, pa se iznenaditi kad vi-

(Vjera je...)

............................................................................................................................................. dimo tko tamo sve ide i koliko ljudi traži pomoć, i to većina nakon što su u svojoj župi bili neshvaćeni. Kad nas netko uspije uvjeriti da Sotona ne postoji, samo je korak do toga da nas uvjeri kako ni Bog ne postoji. No, vratimo se molitvi. Jedan od najinteresantnijih primjera molitve opisan je u Djelima apostolskim u 12. poglavlju. Petar je bio zatvoren u tamnici i sva je Crkva molila za njegovo oslobođenje. Bog je uslišao molitve svoje Crkve, poslao anđela i oslobodio Petra iz tamnice. Petar dolazi pred vrata ljudi koji, zatvoreni u kući u strahu od Židova, također mole za njegovo oslobođenje. Petar kuca, sluškinja Rode dolazi na vrata, vjeruje da je pred vratima Petar i želi mu otvoriti. Tada nastaje problem. Naime, ostali ne vjeruju i ne žele da se vrata otvore, te se čak rugaju sluškinji. Kad se vrata napokon otvaraju − svi osim te sluškinje bivaju zaprepašteni! Zašto? Pa jesu li molili na nakanu da Bog oslobodi Petra? Jesu molili, ali nisu vjerovali. Da nije bilo sluškinje koja je jedina povjerovala, Petar bi vjerojatno ostao pred vratima, a možda i u zatvoru! Pitam se zašto su uopće tako uporno molili bez vjere da će ih Bog uslišati, kad se zna da Bog nikada ne uslišava molitve koje nisu izgovorene u vjeri (usp. Jak 1). Na jednom seminaru, nakon predavanja, molio sam meditativnu molitvu za ozdravljenje i oslobođenje. Bilo

KARIZMA VJERE

............................................................................................................................................. je prisutno otprilike 200 osoba, među kojima nekoliko svećenika i časnih sestara. U meditaciji sam po daru spoznanja nabrojio vrste bolesti i broj osoba koje od tih bolesti ozdravljaju. Nakon molitve tražio sam da oni koji su ozdravili trenutačno, tj. u času molitve (kod nekih u času molitve tek započne ozdravljenje koje onda traje jedan određeni period, dok drugi dobiju samo sigurnost uslišanja koje se ponekad može manifestirati tek nakon duljeg perioda) posvjedoče pred svima svoje ozdravljenje ili oslobođenje. Od onih koji su se javili da posvjedoče ustala je jedna žena šezdesetih godina. Pitao sam je od čega je ozdravila, a ona mi je odgovorila da je teški invalid i da joj kralježnica zadaje neprestanu bol. Liječnici su prognozirali skoru potpunu invalidnost budući da je bila riječ o teškoj i neizlječivoj bolesti. Gospođa je zatim potvrdila da je u trenutku molitve osjetila vrlo jaku silu koja je prošla njezinom kralježnicom i čitavim tijelom, ali da ne može povjerovati u svoje ozdravljenje. Pozvao sam je da dođe naprijed, što je ona i učinila i to vrlo oprezno i sporo. Kad je istupila, zamolio sam je da malo skoči u zrak. Budući da već godinama nije pokušala takvo što, nije imala hrabrosti za to. Svećenik koji je do mene sjedio ustao je da malo bolje promotri što će se dalje dogoditi. U svojem srcu znao sam da ju je Isus tijekom meditacije ozdravio. Zamolio sam je da se sagne, što je ona učinila vrlo bojažljivo i polako, prvi put nakon mnogo vremena. Pitao sam je osjeća li bolove, na što je odgovorila da ne osjeća ni-

(Vjera je...)

............................................................................................................................................. kakav bol. Zamolio sam je da se još jednom sagne. Tad sam osjetio da trebam “zakoraknuti u vjeri”. Podignuo sam obje ruke u zrak i snažno je udario po leđima. Od udarca je skoro pala, ali boli nije bilo. Drugi sam se dan zapitao što bi bilo da sam se prevario! Divno je imati povjerenje u Isusa i njegovu riječ. Onaj isti svećenik koji je prizor promatrao bio je vidno potresen. Poslije mi je ispričao da je ta gospođa prije samog predavanja bila kod njega na ispovijedi (u sklopu seminara bilo je mnogo onih koji su se prvi put nakon mnogo godina ponovno ispovjedili), te da su je u prostoriju u kojoj se ispovijedalo doslovno unijeli i iznijeli. Vidjevši sve što se te večeri događalo, osjetio je silnu radost što je odlučio služiti Bogu kao svećenik. Za mene je radost što sam postao prisan prijatelj s jednim tako divnim Božjim svećenikom. Ponekad doslovno morate ljude uvjeriti da je Isus živ i onakav isti kakav je bio dok je zajedno sa svojim učenicima hodio po Judeji, Galileji i Samariji. Često se na molitvenim sastancima otkrivaju i manifestiraju demoni (zli duhovi, nečisti duhovi) koji na razne načine zagorčavaju život ljudima. Mnogo puta sam se radovao oslobodivši ljude koje je mučio duh padavice ili epilepsije (ponekad je zli duh uzrok epilepsije), i to moleći jednostavnu molitvu za oslobođenje. Ti su ljudi redovito primali liječničke potvrde o svojem ozdravljenju − pravilnije rečeno, oslobođenju. Prije više godina

KARIZMA VJERE

............................................................................................................................................. jedan moj dragi prijatelj, koji se inače deklarira kao nevjernik iako u njemu mogu prepoznati dušu koja traži istinu i znam da će je jednog dana i pronaći, rekao mi je da će povjerovati u Isusa ako Isus izliječi jednu njegovu prijateljicu od epilepsije. Ta žena tridesetih godina imala je ozbiljnih problema s čestim napadima, zbog čega ju je muž htio napustiti. Rekao sam mu neka je dovede na naš molitveni skup, pa ćemo vidjeti što će Bog učiniti. Osobno smatram da je kod nekih vrsta epilepsije riječ o demonu. Molili smo za mnoge epileptičare i neki su od njih bili oslobođeni. Toj sam ženi rekao kako mislim da je posrijedi demon, i ako mi dopusti, molit ćemo za njezino oslobođenje. Ona je pristala i moram reći da se demon zaista i očitovao, te se moj prijatelj koji ju je doveo, vidjevši prizor, veoma uplašio. Bila je oslobođena i idući je tjedan dobila liječničko svjedočanstvo o svojem izlječenju. To je bilo dovoljno da moj prijatelj povjeruje kako Bog postoji, ali na žalost još uvijek nije bilo dovoljno da ga prizna svojim osobnim Gospodinom. U Evanđeljima čitamo da su demoni često očitovali Isusa kao Božjeg Sina, ali ga nikad nisu priznali Gospodinom. Mnogi ljudi danas vjeruju u Boga, deklariraju se kao vjernici, ali se ne žele podrediti Isusu kao svojem Gospodinu, a bez toga nema spasenja. Prvi kršćanski mučenici bili su spremni radije umrijeti nego priznati da je car Gospodin, jer u to doba reći nekomu “Gospodin” značilo je prihvatiti tu osobu kao apsolutni auto-

(Vjera je...)

............................................................................................................................................. ritet u svojem životu. Katekizam Katoličke crkve kaže: “Već od početka kršćanske povijesti, tvrdnja da je Isus gospodar nad svijetom i nad poviješću uključuje i priznanje da čovjek ne smije vlastitu osobnu slobodu apsolutno podvrći nikakvoj zemaljskoj sili, nego samo Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu: Car nije ‘Gospodin’. Crkva vjeruje (...) da u svom Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj svekolike ljudske povijesti” (KKC 450). Moram reći da sve molitve koje sam molio nisu bile uslišane; neki ne budu oslobođeni zbog pogrešna odnosa prema Bogu ili, u nekim slučajevima, ja još uvijek nemam potrebnu vjeru i potrebno iskustvo molitve. Nije li Isus sam rekao kako je sve moguće onomu koji vjeruje? Često osjetim da je problem osobe za koju molim demonske prirode. Znam da Isus ne želi da njegova djeca pate pod utjecajem demona, jer je on došao da uništi djela đavolska (usp. 1 Iv 3,8), i ako takvu osobu ne uspijemo osloboditi, osjećam se žalosnim jer znam da su razlog tomu moja nevjera i neznanje, a ne nešto drugo. Napominjem da sastavnim dijelom služenja potrebitomu smatram i pripremnu službu riječi koja može osobu dovesti do toga da primi dar iskrenog pokajanja i uspostave pravilna odnosa s Bogom. Stoga molitvu nikad ne bi trebalo odvojiti od svjedočenja riječju (službe riječju). Proces oslobođenja ili ozdravljenja osobe u potrebi zapravo je proces služenja toj osobi.

KARIZMA VJERE

............................................................................................................................................. Ta spoznaja dovodi me do toga da sve svoje snage upravljam k Bogu, kako bi moja vjera porasla i bila plodonosnija. Svakim danom moja vjera raste i donosi sve više plodova. Hoće li dakle molitva biti uslišana, prvenstveno ovisi o vjeri, a ne, kako mnogi misle, o Božjoj volji. Nije li sam Isus rekao da je sve moguće onome koji vjeruje? Bog je svoju volju pokazao u svojem Sinu, no o tome ću poslije. Kad molimo za nečije ozdravljenje ili oslobođenje, trebali bismo uvijek imati u srcu spoznaju da tada zastupamo Isusa, a on nikada nije odbio nikoga tko je tražio zdravlje ili oslobođenje, bez obzira na to je li bio grešnik ili pravednik. Isto je tako važno da nikada nije postavljao uvjet pokajanja ili popravljanja kako bi netko ozdravio ili se oslobodio, nego je mnogima nakon što ih je ozdravio, napomenuo da su bili bolesni zbog grijeha, te ih je upozorio da ne griješe više kako im se ne bi što gorega dogodilo. On je ljubio i ljubi i dalje jednakom ljubavlju i grešnike koji dolaze k njemu i pravednike. Shvatio sam da i moja vjera uvelike zavisi od toga ljubim li osobu za koju molim ili je možda u nečemu osuđujem. Često sam mislio da je razlog neispunjenja molitve bio grijeh osobe koji sam spoznao moleći, te sam znao tražiti od nje da se pokaje kako bih mogao moliti dalje. Međutim ni u jednom od četiri evanđelja Isus nikada nije

Bog je obećao da će nam ispuniti sve što ga s vjerom zatražimo! Kakva je to vrsta vjere po kojoj nas Bog uslišava? Što nam Biblija govori o vjeri? Vrijedi li to Kristovo obećanje i za današnjeg čovjeka ili je bilo namijenjeno samo njegovim suvremenicima i posebno izabranim svecima? Što trebamo učiniti kako bismo zadobili tu vrstu vjere? Autor knjige ima dugogodišnje iskustvo takve vjere, te je to iskustvo uspio prenijeti na mnoge druge vjernike. Kroz molitvu vjere i danas se događaju mnogobrojna čudesna obraćenja, ozdravljenja i oslobođenja! Bog može postaviti i najbogatiji stol ispred nas, no ako mi taj stol ne ‘vidimo’ i ne znamo kako da s njega ‘uzmemo’, ostat ćemo gladni. Vjerom zapravo uzimamo ono što nam je Bog već dao!

Josip Lončar ravnatelj je Ustanove za promicanje kršćanskih vrednota Kristofori, upravitelj Zaklade Kristofori, službeni promotor ICCRS-a (Međunarodne katoličke karizmatske službe obnove, sa sjedištem u Vatikanu), glavni urednik časopisa Book, mjesečnika za promicanje nove evangelizacije te glavni urednik časopisa Rhema, tromjesečnika za promicanje duhovne obnove. Lončar se dvadesetak godina aktivno bavi evangelizacijom u Hrvatskoj i u inozemstvu. Seminare i predavanja je do danas održao na tri kontinenta, u više od 200 katoličkih župa. Poznat je po tome što nakon svojih propovijedi, zazove Duha Svetoga da ozdravljanjima i čudesnim znakovima potvrdi Riječ. Gospodin pritom svoju Riječ redovito potvrđuje.

www.figulus.hr 80,00 kn

vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo

Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu. I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. (Iv 14,12)