Krunica - Josip Lončar by Marko Remić

Josip Lončar

KRUNICA KAKO DJELOTVORNO MOLITI KRUNICU

(datum)

(potpis autora)

Teološka lektura: dr. Ivan Ivanda, OFM; Remigije Tomo Mlinarić, OFM Recenzija: dr. Ivan Ivanda, OFM; Petar Ljubičić, OFM Jezična lektura prvog dijela: Sonja Tomić, Martina Zidarić Jezična lektura drugog dijela: Jelena Topčić Grafičko oblikovanje: Zrinka Zidarić Naslovnica: Momir Blažek Tisak: Denona d.o.o.

Napomena: Knjiga je nastala objedinjavanjem knjige Bakina krunica i knjige Razmatranje otajstava krunice. Svi biblijski citati preuzeti su iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb

Knjigu možete naručiti na: www.figulus.hr, e-mailom na tajnica@kristofori.hr ili telefonom na 095/206-5421, 091/220-6542 ili 048/210-104. Ostala izdanja potražite na www.figulus.hr

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000901400 ISBN 978-953-7929-13-8

Josip LonÄ?ar

Krunica

2015.

SADRŽAJ Uvodna riječ....................................................... 11 Predgovor prvom dijelu.................................... 13 Predgovor drugom dijelu.................................. 17 Poštovani čitatelju!............................................ 21 Očeva ponuda spasenja.................................... 22 Neophodnost molitve....................................... 26 Svjedočanstvo.................................................... 27 Zašto krunica?.................................................... 32 Kako je počelo?.................................................. 34 Kako se nastavilo?............................................. 36 Vjera i krunica.................................................... 38 Molitva – susret – očekivanje........................... 53 Ilijin duh............................................................. 59 Kako moliti......................................................... 63 Oče naš............................................................... 65 Božja volja.......................................................... 81

Blažena Djevica Marija...................................... 87

Otajstva krunice................................................. 90 Drugo radosno otajstvo – Marija je nosila Isusa u posjet Elizabeti...............................113 Treće radosno otajstvo – Rođenje Isusovo.....130 Četvrto radosno otajstvo – Prikazanje Isusa u hramu..............................................................139 Peto radosno otajstvo – Marija pronalazi Isusa u hramu..............................................................150

Primjeri............................................................. 155 Zaključak prvog dijela..................................... 162 Uvod u drugi dio.............................................. 165 Razmatranje..................................................... 167 Marijin primjer................................................. 169 Tijek razmatranja............................................. 173 Prvi korak – ulazak u duh........................................175 Drugi korak – čitanje................................................177 Treći korak – pamćenje detalja............................179 Četvrti korak – meditacija......................................180 Peti korak – unutarnja molitva.............................187 Šesti korak – dijeljenje.............................................190 Sedmi korak – molitva krunice ...........................191

Prvi primjer – Getsemani................................ 194 Prvi korak: ULAZAK U DUH....................................195 Drugi korak: ČITANJE................................................197 Treći korak: PAMĆENJE DETALJA.........................198 Četvrti korak: MEDITACIJA.....................................199 Peti korak: UNUTARNJA MOLITVA......................204 Šesti korak: DIJELJENJE S DRUGIMA...................206 Sedmi korak: MOLITVA KRUNICE.........................207 Drugi primjer – Križni put............................... 208 Prvi korak: ULAZAK U DUH....................................209 Drugi korak: ČITANJE................................................210 Treći korak: PAMĆENJE DETALJA.........................210 Četvrti korak: MEDITACIJA.....................................212 Peti korak: UNUTARNJA MOLITVA......................215 Šesti korak: DIJELJENJE S DRUGIMA...................217 Sedmi korak: MOLITVA KRUNICE.........................218 Treći primjer – Slanje Duha Svetoga.............. 220 Prvi korak: ULAZAK U DUH....................................221 Drugi korak: ČITANJE................................................222 Treći korak: PAMĆENJE DETALJA.........................223 Četvrti korak: MEDITACIJA.....................................223 Peti korak: UNUTARNJA MOLITVA......................227 Šesti korak: DIJELJENJE S DRUGIMA...................230 Sedmi korak: MOLITVA KRUNICE.........................232

Četvrti primjer – Kana Galilejska.................... 234 Prvi korak: ULAZAK U DUH....................................235 Drugi korak: ČITANJE................................................236 Treći korak: PAMĆENJE DETALJA.........................237 Četvrti korak: MEDITACIJA.....................................237 Peti korak: UNUTARNJA MOLITVA......................240 Šesti korak: DIJELJENJE S DRUGIMA...................242 Sedmi korak: MOLITVA KRUNICE.........................243 Nekoliko prijedloga......................................... 244 Organizacija kruničarske grupe...........................245 Razmatranje Očenaša..............................................248 Razmatranje molitve Zdravo, Kraljice................249 Razmatranje Vjerovanja..........................................250 Razmatranje ostalih molitava...............................252 Razmatranje pjesama..............................................254 Razmatranje mise......................................................255 Na kraju............................................................ 257 O autoru ........................................................... 259

KRUNICA

UVODNA RIJEČ Molitva krunice jednostavna je, ali snažna molitva koja se u kršćanstvu prakticira već šest stoljeća. Mnogi su po toj molitvi izmolili milost obraćenja i spasenja tolikoj braći i sestrama. Ukazujući se u Lurdu i Fatimi – da spomenemo samo dva mjesta – Majka Kristova progovorila je o važnosti i potrebi moljenja krunice, i sama je držeći u ruci. No unatoč tomu ona je mnogima još uvijek nepoznata. Ima dosta kršćana koji su za nju, doduše, čuli, ali je nikada nisu molili. Možda je još više onih koji su je počeli moliti pa su odustali. Nisu shvatili njezinu bit i nutarnju ljepotu. Smatraju je dosadnim ponavljanjem i čistom mehaničkom vježbom. No istina je upravo suprotna. Krunica je više molitva srca nego pameti. Kako ispravno moliti krunicu i unijeti u nju svoj svagdašnji život? Na to nam pitanje odgovara naš poznati i priznati karizmatik Josip Lončar, koji je prije nekoliko godina objavio značajnu knjigu Karizma vjere. Sada nam nudi knjigu znakovita naslova Bakina krunica. (Autor je promijenio naziv u Krunica; op. a.), koja će po svemu

KRUNICA sudeći odigrati još značajniju ulogu u duhovnom životu mnogih vjernika. (Nakon Karizme vjere i Bakine krunice, autor je objavio sljedeće naslove: Sila odozgor, Kako povjerovati, Škola molitve I, II i III; op. a.) U njoj nam na jedinstven način, na temelju vlastitoga molitvenog iskustva, otvara oči za dubinu i višeslojnost ove izvanredne molitve. Svoja nam iskustva i uvide prenosi na zanimljiv i dojmljiv način koji plijeni pozornost. Čitajući ove retke, kao da se vraćamo nečemu što smo znali, ali smo s vremenom zaboravili. Kao da se vraćamo u izgubljeni zavičaj nakon godinâ izbivanja. Zar smo zaista mogli bez krunice? Kako je moguće da smo zanemarili molitvu u kojoj se krije toliko bogatstvo? Posebna je vrijednost Lončareve knjige u tome što analizira pojedina otajstva krunice, pokazujući njihovu povezanost s našim stvarnim životom, naznačujući nam kakvo oslobođenje i iscjeljenje možemo očekivati u svakome od njih. Treba također napomenuti da se svjedočanstva, odnosno primjeri doneseni u knjizi, odlično uklapaju u cjelinu teme i svemu iznesenome daju dodatnu težinu. Poštujući autorovu skromnost, naznačio sam tek nekoliko crta vrijednosti ove knjige. Neka, uostalom, procijene sami čitatelji. Uvjeren sam da će knjiga u mnogima razbuditi želju za ovom molitvom, a to je u konačnici i piščeva nakana. Neka Marija, Kraljica svete krunice, blagoslovi i pisca i sve one koji će čitati ovu knjigu. Dr. Ivan Ivanda, OFM

KRUNICA

PREDGOVOR PRVOM DIJELU

Crkva katolička uči nas kako Marija može biti posrednica za svaku milost. Znamo da ima kršćana koji Mariju drže samo običnom ženom i to, usudio bih se reći, samo zbog svoje neupućenosti. Nemojmo nikad optuživati one koji ne shvaćaju Božji plan s Marijom, već učinimo sve da im Mariju približimo u pravom svjetlu! Bog ljubi sva svoja stvorenja i želi da se svi spasimo. U svojoj prevelikoj ljubavi prema nama poslao je svoga Jedinorođenca, Sina, koji nas je spasio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Učinio je to bez ikakvih naših zasluga. No da to spasenje bude u nama djelotvorno – da možemo uživati plodove toga spasenja – moramo ga prihvatiti svojom slobodnom voljom i potpunim opredjeljenjem za Boga. Bog, budući da nas ljubi, poštuje našu slobodnu volju – jer bez nje nismo potpuna osoba – i zato čeka naše slobodno prihvaćanje spasenja (koje nam poklanja bez naših zasluga) što uključuje život po Božjoj volji i suradnju na spasenju svih ljudi. Krist, kao glava Mističnog Tijela, dao je potpun i savršen ‘doprinos’ za naše spasenje, a mi – koji smo udovi Kristova Mističnog Tijela (Crkve) – treba da dademo svoj osobni doprinos. Taj se naš osobni doprinos može primijeniti bilo na nas same, bilo na druge članove Crkve, pa i na sve ljude. Toga je bio svjestan apostol Pavao pišući u svojoj poslanici Kološanima: (Kol 1,24-29) Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.

KRUNICA U tom prihvaćanju spasenja za sebe i posredovanju za druge izvanredno nam pomaže molitva krunice. Zbog slobodne volje, koju nam je Bog dao, postoji velika mogućnost da se pojedinac ne spasi i ne dođe u nebo, no isto tako postoji velika mogućnost da se pojedinac svojom voljom, u tom istom nebu visoko uzdigne. Na nama je da izaberemo! Iako je Isus Krist jedini posrednik spasenja između Boga i ljudi, ipak on ne može spasiti nikoga za koga to spasenje nije zatraženo (molitvom vjere, bilo od same osobe koja traži spasenje, bilo od nekoga tko za pojedinu osobu posreduje pred Bogom) te osobno prihvaćeno. (To je zato jer Bog nije pristran i ljubi sve ljude jednako.) U ovoj knjizi govorimo o posredništvu preko molitve i to molitve na specifičan način: posredničko moljenje krunice. Svatko tko molitvom posreduje za bližnjega, zapravo na neki način zastupa tu osobu. Kad zamolimo nekoga da moli za nas, u stvari molimo tu osobu da nas zastupa. Kad bismo bili duhovno svjesni ne samo Božje blizine već cijelog neba – kad molimo s vjerom – shvatili bismo kako možemo, štoviše, kako trebamo koristiti pomoć čitave nebeske vojske na čelu s njezinom kraljicom Marijom! Jednom se prilikom prorok Elizej našao opkoljen golemom aramejskom vojskom u gradu Dotanu. Momak koji je bio s njim, silno se preplašio ugledavši tu veliku protivničku vojsku. No Elizej se nije plašio jer nije imao razloga za strah. Pomolio se Bogu da i njegov pratitelj uzmogne vidjeti nebesku vojsku koja je bila s njim (usp. 2 Kr 6,1517). Čitamo li dalje, vidjet ćemo kako je Bog dao da Elizej zapovijeda toj vojsci jer su se na Elizejevu riječ događala čudesa što ih je činila ta vojska! Često se i mi nađemo u situaciji u kojoj se trebamo u Isusovo ime oduprijeti nečistom duhu ili od sebe udaljiti neko njegovo zlo, a

KRUNICA možda tada uopće nismo svjesni koliko je nebeske vojske uz nas. Sam sam se više puta našao u takvim situacijama, no jednostavno sam znao da ću pobijediti jer sam bio svjestan da je Božja vojska sa mnom. Kad zaista naučimo moliti Bakinu krunicu, vidjet ćemo kako je Marijin zagovor (posredništvo) nevjerojatno moćno oružje za spasenje duša! Moleći krunicu na taj način pokrećemo Božje milosrđe, koje zatim pokreće vojsku nebesku kako bi naše molitve mogle biti uslišane. Isus je na Marijinu zamolbu svoju javnu službu počeo tako da je na svadbi u Kani Galilejskoj uzvanicima – koji su već popili sve za tu svadbu predviđeno vino i tako vjerojatno bili pod njegovim nemalim utjecajem – dao još vina. Siguran sam kako njegov plan nikako nije bio da mu prvo javno čudo bude pretvaranje vode u vino za pripite ljude. Možda je planirao početi s nekim dojmljivim ozdravljenjem ili nekim drugim upečatljivim čudom, no ne vjerujem da je planirao onako kako je na kraju ispalo. Pročitamo li taj odlomak evanđelja, razumjet ćemo iz Isusovih riječi da mu to nije bilo baš jako drago, no ipak je popustio Marijinoj, majčinoj molbi. Možemo li pomisliti da će Isus odbiti molbe onih koji Mariju ljube i uzdaju se u njezin zagovor? Kroz molitvu krunice Bog nam ispunja obećanja što ih nam je dao u svojoj riječi. Također postajemo i vlasnici onoga što nam kao Kristovim nasljednicima pripada, te nastavljamo živjeti onako kako je on živio. Krist nam je u baštinu ostavio snagu (kroz osobu Duha Svetoga) koja može promijeniti naša srca. Na taj način počinjemo voljeti Boga i bližnjega koji je na njegovu sliku stvoren, a isto tako istinski počinjemo mrziti grijeh. Ljubav prema Bogu i bližnjemu otvara nam srce da postanemo milosrdni kao što je on bio milosrdan, tako da Duh Sveti kroz nas može

KRUNICA nastaviti djelo evangelizacije, koja donosi najbolje plodove kad svjedočimo iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ova knjiga želi pokazati samo neke smjernice, te proizvesti želju za daljnje osobno napredovanje. Većina napisanog nisu završene misli ni zaokružene ideje, nego su samo ishodišta za daljnja razmišljanja. Također razmišljanja o pojedinim otajstvima samo su manji dio onoga što bi o otajstvima svakome od nas bilo korisno znati i primjenjivati. Jedna od najbitnijih poruka ove knjige jest da znanje uma postaje vjerom srca tek kroz prihvaćanje razmatranjem uz pomoć Duha Svetoga (meditacijom). Ako smo nešto naučili i u to povjerovali u razumu, to još uvijek ne znači da smo u to povjerovali u srcu. Najdragocjenije će nam biti ono do čega ćemo u razmišljanjima o pojedinim otajstvima doći sami, po nadahnuću Duha Svetoga. Riječi koje se nastane u našem srcu imaju posebnu snagu u našim životima. Razmišljanja u knjizi ne osporavaju ni jedan način molitve krunice, već samo teže nečiju molitvu učiniti još plodnijom. U pojedinim otajstvima dotičem neke važnije teme naše opstojnosti kao djece Božje (spasenje, blagoslov, nutarnje iscjeljenje, oslobođenje, patnja...); ta zapisana razmišljanja samo ukazuju na pojedina područja, ne sistematizirajući ta ista područja niti ih detaljnije ‘obrađujući’. Knjiga upućuje na određeni put, ali nas tim putem ne vodi. Duh je Sveti jedini koji nas na taj put može pozvati i tim nas molitvenim putem uspješno voditi. Ako, nakon što pročitate knjigu, poželite moliti na taj način, zamolite Mariju da vam izmoli taj dar i jednostavno ćete jednog dana primijetiti kako je ta molitva postala u vašem životu stvarnost! Autor

KRUNICA

PREDGOVOR DRUGOM DIJELU

S velikim sam zadovoljstvom pročitao novu knjigu Razmatranje otajstava krunice – Škola molitve II. dragoga prijatelja Josipa Lončara. Vjerujem, i radujem se, da će ovu vrlo poučnu, ljubavlju pisanu knjižicu čitatelji izvrsno primiti, te će im ona postati velikim blagoslovom. Autor, istinski i osvjedočeni vjernik, poznati karizmatik, posve otvoren djelovanju Duha Svetoga piše nam kako je ono što je primio od nebeske Majke Marije, naše moćne zagovornice, Kraljice mira, postalo za njega velikim blagoslovom. On piše jednostavno i iskreno, toplo i s velikim žarom. Toliko je prožet Bogom i Njegovom ljubavlju da tu žarku ljubav želi pretakati i usađivati u srca svojih čitatelja i molitelja. Nikada nećemo dovoljno naglasiti i shvatiti kolike milosti dobivamo kad se osobno i kao obitelj povjerimo i posvetimo Bezgrješnom Srcu Marijinu i Presvetom Srcu Isusovu moleći krunicu. Poučno i praktično nam govori o tome kako možemo razgovarati s Bogom; kako ga doživjeti i iskusiti. Molitva, slušajući Božje riječi i živeći ono što On od nas traži, postaje gledanje Boga u lice, ako se možemo tako izraziti. Molitva i nije ništa drugo nego, ponajprije, tajna čovjekova čežnja, i težnja da se s Bogom susretne, da se s njim sjedini u ljubavi; da u Bogu nađe željeni mir i radost, sreću i spas. Zato je molitva krunice potreba naše psihe i duše. Ona je milosni susret i radosni razgovor sa živim Bogom. Vrijeme molitve najbolje je iskorišteno vrijeme. Veliki su danas problemi i potrebe, bilo osobne, bilo one Crkve ili svijeta, a

KRUNICA najlakše se i najbrže rješavaju u molitvi, molitvom krunice. Krunica je ponizna i moćna, čudesna i savršena molitva! Ona je nešto božansko i uzvišeno! S pravom se može reći da je krunica sažetak Evanđelja. To je molitva za svakoga, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Krunica je put do Boga po Kristu u Duhu. Na tom putu vodi nas naša nebeska Majka Marija. Molitva krunice je neprestana, trajna i odana molitva koja našem Bogu donosi hvalu i slavu što nas je stvorio te nam daje sve što nam je potrebno. U krunici razmatramo djelo otkupljenja, cjelokupni Isusov život i sva Njegova djela i čîne: ona nas podsjeća na Isusov život od začeća, na ono što je učio i učinio, na Njegov put do križa, i po križu, kroz smrt i uskrsnuće, do spasenja. Ona nas povezuje s Kristom po Mariji i vodi prema vrhuncima života, pomaže nam postizati nebeske ideale. Krist je jedini Put, jedina Istina i pravi Život. Isus je jedini Put k Ocu. Bog je naš dobri Otac, koji se brine za nas i neizmjerno nas voli. Marija je bila ponizna službenica Božja koja je uvijek tražila volju Božju i po njoj živjela. Moleći krunicu s Marijom, možemo biti sigurni: na pravom smo putu k Bogu! Kraljica mira, koja se ukazuje u Međugorju skoro 32 godine (na današnji dan, 10. lipnja 2013. godine, prošlo je 11 675 dana), neumorno nas poziva na svakodnevnu molitvu krunice: „Draga djeco, danas vas pozivam: počnite živom vjerom moliti krunicu! Tako ću vam moći pomoći…!“ (12. lipnja 1986.) „Molite svaku večer krunicu!“ (8. listopada 1984.) „Draga djeco, Bog me je poslao među vas kako bih vam pomogla. Ako hoćete, prihvatite krunicu! Već sama krunica može učiniti čudesa u svijetu i u vašim životima…!“

KRUNICA Više puta je rekla: Molite, molite, molite! I to srcem, s ljubavlju, čitavim bićem, da biste se svaki dan mogli obraćati, i da biste u vjeri neprestano rasli. Na to nas blâgo, majčinski poziva Velika Majka. Moliti bi trebalo srcem. Tako nas Gospa uči. To znači: ne moliti iz običaja i navike! Moliti srcem znači prije svega moliti s ljubavlju. Zdušno. To znači moliti čitavim svojim bićem: živom vjerom, tijelom i dušom, otvorena, ponizna i čista srca. To znači potpuno se otvoriti Bogu. Njemu dati prvo mjesto u svome životu. Njemu se u potpunom predanju staviti na raspolaganje. Imati toliko pouzdanje u Njega i od Njega se nadati svemu dobrome. To znači sabrano i ponizno, predano i pouzdano, postojano i pobožno moliti. Papa Pio XII. priznaje: „Nema sigurnijeg puta u zazivanju BOŽJEG BLAGOSLOVA na obitelj od svakodnevnog moljenja svete krunice.“ Papa Pio XI. reče: „S krunicom ćemo obratiti protivnike naše vjere i sami ćemo živjeti krjeposnim evanđeoskim životom!“ Tajna koja krunicu čini toliko moćnom jest činjenica da je ona ujedno i molitva i meditacija. Upućena je Ocu, Blaženoj Djevici i Presvetom Trojstvu, a predstavlja meditaciju usmjerenu na Krista. Zahvaljujući subratu Josipu na neumornom radu i novoj evangelizaciji – širenju radosne vijesti, zazivam Božji blagoslov zagovorom naše Kraljice mira na sve čitatelje ove divne knjižice i žarko je preporučam svima! fra Petar Ljubičić

KRUNICA

Poštovani čitatelju! Pred tobom je knjiga nastala iz dviju knjiga: Bakine krunice i Škole molitve 2 – razmatranje otajstava krunice. Njihovim spajanjem dobio sam zaokruženu cjelinu onoga što sam htio prenijeti o krunici. Knjiga je namijenjena onima koji zaista žele naučiti razmatrati otajstva koja mole ali i onima koji žele izmoliti blagoslove sebi, svojim bližnjima i svima onima za koje će moliti iz bilo kojeg razloga. Tri bogoslovne kreposti koje se po toj molitvi u nama neprestano razvijaju– vjera, ufanje i ljubav – i za koje molimo na poseban način u svakoj krunici, sasvim su opipljiv znak da je krunica u našim rukama, na našim usnama i u našem srcu zaista djelotvorna. Molitva krunice nas kroz razmatranja otajstava uvodi u svijet kršćanske meditacije, nutarnje molitve, u svijet žive vjere. Vjerujem da će knjiga biti na blagoslov mnogima. Autor

KRUNICA

Očeva ponuda spasenja

Želim započeti svjedočanstvom istinitog događaja koji se zbio u Južnoafričkoj Republici nakon svršetka aparthejda. Svjedočanstvo sam čuo od biskupa Joea Greeca na jednoj njegovoj misnoj homiliji. Nisam siguran da ću sve pojedinosti prenijeti potpuno točno, no samu bit svjedočanstva uspio sam zapamtiti. Nakon završetka dugogodišnjih rasnih progona, proglašen je mir i počela su suđenja ljudima koji su u rasnim progonima izvršili zločine. Tako se na jednom suđenju našla starija žena nasuprot čovjeku koji je vodio grupu ljudi koja je počinila zločin u ženinoj obitelji. Što se dogodilo? Jednoga dana, okrivljeni je došao u kuću ženine obitelji i odveo njezina muža u nepoznatom smjeru. Žena je ostala sama sa sinom. Bili su katolici i počeli su moliti za odvedenog supruga i oca. Istovremeno su žarko molili i za svoje progonitelje, a posebno za njihova vođu koji se pokazao naročito okrutnim. Ta se obitelj nije bavila politikom, te nije bilo apsolutno nikakva razloga da se progone njezini članovi. Poslije šest mjeseci saznali su da je otac ubijen nakon teških mučenja. Nikad nisu dobili njegovo tijelo da ga dostojno pokopaju. Supruga i sin oprostili su i nastavili moliti za svoje progonitelje. Nije prošlo mnogo vremena kad je isti čovjek došao i po sina. Ubrzo je i on ubijen bez ikakve dokazane krivnje. Žena je i to oprostila, te je nastavila moliti za svoje progonitelje. Nije očajavala jer je znala da su njezin suprug i sin u Božjim rukama. Znala je da se za njih više ne treba bojati. Teško je podnosila usamljenost bez svojih najmilijih, no u svome srcu nikad nije proklela one koji su joj to učinili, već se molila Bogu

KRUNICA da njezini progonitelji ne izgube vječni život zbog svega što su učinili njezinoj obitelji. Slušajući njezino svjedočanstvo, prisutni su u sudnici mogli ‘prepoznati’ nauk Isusa Krista. No nitko od prisutnih nije mogao zamisliti što će se na kraju dogoditi. Naime, sudbina tog čovjeka ovisila je o dvama uvjetima. Prvi je bio da se čovjek iskreno pokaje, a drugi da mu žena, nad čijom je obitelji počinio zločin, oprosti. Ljudski gledano imao je vrlo male šanse izbjeći optužujuću presudu. Na kraju svoga svjedočanstva, žena je trebala izreći poklanja li mu život ili ne. Njegov je život bio u njezinim rukama. Budući da je govorila o svojoj vjeri u Isusa Krista i u uskrsnuće mrtvih, mnogi su očekivali da će mu oprostiti. Žena je kazala da mu je kao kršćanka već odavno sve oprostila, ali ako on želi živjeti, morat će ispuniti jedan uvjet. Tu možemo malo zastati i zapitati se je li njezino postavljanje uvjeta bilo kršćanski? Je li trebala kao kršćanka – nakon što se on pokajao – bezuvjetno oprostiti, ili je imala pravo postaviti nekakav uvjet? Usporedimo tu situaciju s vlastitom. Svaki od nas rođen je s istočnim grijehom, te je svaki od nas bio osuđen na duhovnu smrt sve do trenutka krštenja. Svi smo rođeni pod krivnjom svojih praroditelja. Adam i Eva svojim su se grijehom ‘odrekli’ ljubavi Božje; na su taj način u sebi ‘ubili’ Boga, te izgubili pravo na vječni život. Najstrašnije u njihovu grijehu bilo je to što su svojim nepovjerenjem u Božju pravednost odbacili Božju ljubav! Koliki današnji kršćani smatraju da je Bog nepravedan i na taj mu način iskazuju svoje nepovjerenje! Koliki bi danas kršćani drage volje jeli, i jedu sa zabranjenog stabla! Bog biva ponovno ubijan. Mnogi kršćani misle da su Židovi uz pomoć Rimljana

KRUNICA ubili Isusa na križu, no Isus nije umro samo od posljedica fizičkog zlostavljanja – njegovo je srce prestalo kucati zbog silne žalosti kad je ‘vidio’ kako ga je većina čovječanstva odbacila iz svoga života i iskazala mu nepovjerenje. Evanđelist Marko piše nam kako se Pilat začudio što je Isus umro tako brzo (v. Mk 15,44). I vojnici su se začudili Isusovoj prebrzoj smrti (zbog svog iskustva s raspinjanjem ljudi, smatrali su da će njegova agonija trajati mnogo duže), što nas navodi na zaključak kako je Isus umro ne samo od fizičkog ranjavanja već i od duševne boli. Među onima koji su bili uzrokom Isusove smrti nisu bili samo njegovi suvremenici. Isus je s križa ‘vidio’ brojne ljude koji će ga tijekom stoljeća susretati, upoznati i zatim odbaciti kao Boga i kao ljubav, a moram priznati da sam i ja bio jedan od njih, budući da ga godinama nisam htio prihvatiti za Gospodina. Vidio je milijune kršćana koji neće htjeti Boga za Oca, koji neće htjeti slušati njegovu Riječ i živjeti po njegovu Duhu kako bi im bilo dobro. Ljudi će više voljeti svijet sa svojim požudama, te će zadržati vanjski oblik pobožnosti, a istodobno će se odreći njezine sile. Neće mariti za Boga. Bog Isus neće im trebati! (usp. 2 Tim 3,1-5). Mnogi kršćani danas ne žele Boga za Oca! Ako malo bolje promislimo o Isusovoj čežnji za našom ljubavlju, koju je naročito pokazao na križu, te ako razmislimo o Očevoj čežnji za nama, zbog koje je žrtvovao svojeg jedinorođenog sina – može li itko od nas reći sa sigurnošću da nije bio taj koji nije barem u jednom segmentu svoga života sudjelovao u ‘ubojstvu’ Sina Božjega na križu? Bog nam sve milostivo oprašta nakon što se iskreno pokajemo, no ako zaista hoćemo živjeti, to nije dovoljno. I Bog postavlja uvjet za život iako nam

KRUNICA oprašta! Tako nam se može dogoditi da nam sve bude oprošteno, a da ipak ne dobijemo vječni život. Žena u sudnici poznavala je Boga i znala je za taj njegov uvjet. Znala je što Bog očekuje od svakoga tko se želi pokajati zbog svoga sudjelovanja u ‘ubojstvu’ Boga na križu, kako bi taj – nakon što se iskreno pokaje – mogao živjeti. Riječi koje je ova žena uputila ubojici svoga muža i sina bile su: „Ako želiš živjeti, a osobno želim da živiš, moraš me prihvatiti kao svoju majku. Prvo me trebaš zagrliti, a zatim doći sa mnom u moju kuću i do časa moje smrti živjeti sa mnom kao moj posinjeni sin, umjesto sina, kojeg si mi nepravedno uzeo. Stara sam i potrebna mi je ne samo fizička pomoć da bih mogla živjeti nego mi je potrebna i ljubav koja će mi davati duhovnu snagu. Hoću da zamijeniš moga sina u onome što je on svojim životom mogao učiniti! To želim!“ Čovjek kojemu su te riječi bile upućene, u času kad ih je čuo, pao je u nesvijest. Tu ću završiti izvještaj o tom događaju. Umjesto da sad razmišljamo o tome je li taj čovjek prihvatio ženinu ponudu da joj bude posinjeni sin, razmislimo jesmo li mi prihvatili ponudu da budemo posinjeni sinovi Očevi umjesto njegova ubijenog Sina?! Ako zaista želimo živjeti nakon što smo sagriješili, trebamo nastaviti ondje gdje je Krist stao. Trebamo voljeti Oca kao što ga je on volio, trebamo ljubiti čovjeka kao što ga je on ljubio, no iznad svega trebamo nastaviti posao koji je Isus započeo. Njegov je posao bio spasiti duše. Mi to doslovno ne možemo učiniti jer se duše spasavaju isključivo po Isusovoj krvnoj žrtvi, no netko te duše treba dovesti do Isusa.

KRUNICA

Neophodnost molitve

Naš se posao zove: evangelizacija! Evangelizacija je skupno ime za sve ono što čovjek snagom Božjom i vlastitim duhovnim i tjelesnim naporima može učiniti da dovede ljude do Isusa Krista koji ih jedini može spasiti. Na prvom mjestu je molitva i to je jedan od glavnih razloga zašto pišem ovu knjigu. Molitvom sve počinje i sve završava. Ako steknemo znanje o svojoj vjeri, te počnemo vršiti ono što nam Crkva nalaže da činimo, a nismo naučili moliti, naš će život biti bez onog ploda koji bismo kao djeca Božja trebali donijeti a naša pobožnost neće imati snagu i pretvorit će se u kult koji nikoga, pa ni nas same – neće mijenjati. Nakon mnogo održanih seminara na kojima sam ljude učio o Bogu, te molio za njihove potrebe, shvatio sam da ništa ne činim ako te ljude ne naučim moliti. Ako naučimo moliti – molitva će podići evangelizatore koji će nositi Riječ onamo gdje je ljudi još nisu čuli ili gdje je nisu razumjeli na ispravan način. No ti evangelizatori neće uspjeti ako sami ne budu znali moliti, te ako ih drugi kršćani ne budu podržavali svojim molitvama. Krunica je jedna od najizvrsnijih molitava koje nam je Bog dao i zato sam odlučio posebno pisati o njoj. Na jednom sam karizmatskom susretu govorio o ovome o čemu pišem u nastavku knjige, i na tom se susretu, između ostaloga, dogodilo iskustvo koje želim podijeliti s vama.

Svjedočanstvo

KRUNICA

Imam šesnaest godina i želim posvjedočiti svoje iskustvo živoga Boga. Odrasla sam u katoličkoj obitelji, iako mi se čini da smo više bili katolička obitelj ‘na papiru’, nego u praksi. Baka me učila moliti, no ne sjećam se da su me roditelji ikad vodili u crkvu na misu. U prvom razredu osnovne škole jedva sam nagovorila roditelje da mi dopuste pohađati vjeronauk u školi. Tada sam počela ići na misu. Na žalost, dok su druga djeca dolazila s obiteljima, ja sam dolazila sama. Unatoč tome, nikad se nisam osjećala sama; u crkvi sam se uvijek osjećala zaštićenom, sigurnom i voljenom. A onda, nakon moje prve pričesti, i mama je krenula sa mnom na misu jer sam počela ministrirati. Još uvijek ministriram – nakon gotovo deset godina. Danas kad je mami teško jer smo same, često mi zahvali što sam je odvela u crkvu i što je zbog mene povjerovala. Imala sam teško djetinjstvo jer su mi se roditelji prije pet godina rastali. Sve to vrijeme, jedina nada i utjeha bio mi je Gospodin. Iako mi je bilo tek jedanaest godina i dosta toga nisam razumjela, znala sam jedno: Bog me voli! Njegova me ljubav hrabrila da pomognem mami da se digne, da ustraje usprkos tome što je mislila da iz njezina pada više nema povratka. No, moram priznati, kad su stvari došle u nekakvu normalu, i moja je vjera polako postala svakodnevna stvar. Još se uvijek sjećam praznika između sedmog i osmog razreda kad gotovo dva mjeseca nisam išla na Misu. Vjera mi je postala navikom i svoje sam vrijeme radije provodila s prijateljima nego s Bogom. Išla sam i

KRUNICA dalje na Misu, ali to nije bilo zbog moje stvarne želje za Bogom, već više iz navike i vršenja crkvenih zapovijedi – sve do sakramenta svete potvrde 4. svibnja 2003. godine. Tada sam se vratila svim srcem Bogu i čvrsto odlučila slijediti ga. Bilo je teško jer su me prijatelji ismijavali. Njima su vjera i Crkva bile zadnje stvari o kojima su mislili. Važniji su im bili izlasci, pijančevanja, provodi... U njihovu svijetu ja nisam smatrana normalnom. Ipak, izdržala sam... Ubrzo potom, krenula sam u srednju školu. Našla sam nove prijatelje koji me zbog moje vjere nisu ismijavali. Naime, više nisam bila sama jer su sa mnom u razredu bile i djevojke koje sam upoznala na duhovnim vježbama u samostanu časnih sestara. Jedne nedjelje oko Božića 2003. godine doživjela sam nevjerojatno iskustvo živog Isusa u Euharistiji. Nakon što sam primila svetu pričest, osjetila sam toliku toplinu, toliku ljubav – kao da stojim u vatri. Tada sam odlučila biti još bolja i predati Bogu svoj život. Dva mjeseca kasnije, u veljači 2004. godine, prijatelj me pozvao da pođem s njim na jedan karizmatski susret. Nisam znala što je to, no čim mi je objasnio da se ondje skupljaju ljudi kako bi slavili našega Gospodina, odmah sam rekla da idem. Došli smo tamo i bilo mi je predivno: Misa, slavljenje, zajedništvo! Osjećala sam se posebno. Tema poučavanja za vrijeme susreta bila je žalosna krunica. Nakon predavanja, Josip je počeo moliti žalosnu krunicu. Rekao je neka sklopimo oči, uđemo u svoje srce, susretnemo se s Bogom u svom srcu i ostanemo u miru slušajući molitvu krunice, te da dopustimo neka svaka pojedina riječ uđe u naša srca. Odjednom sam opet počela osjećati onu istu vatru koju sam bila osjetila nakon svete pričesti dva

KRUNICA mjeseca prije, ali sad još jaču. Za vrijeme molitve, Josip je molio i govorio o pojedinim otajstvima, a meni su počele dolaziti žive slike muka koje je Isus podnosio za nas. Osjećala sam njegovu živu prisutnost kraj sebe, osjećala sam njegovu ruku položenu na svoju glavu. Cijelo vrijeme, suze su mi tekle i tekle, ali ja to nisam primjećivala. Kad je molitva završila, otvorila sam oči i shvatila da sam sva mokra: cijelo lice, kosa, sve... No, na moje zaprepaštenje, nakon vrlo kratkog vremena bila sam opet potpuno suha. Nije mi bilo jasno što se dogodilo, no bila sam sretna. Pod molitvom te krunice, moj se život promijenio iz korijena. Kao da je Bog ispunio moju molitvu za potpunim predanjem! Kad sam sljedeći dan otišla na Misu, shvatila sam: kad god bih pogledala u raspelo ili počela moliti krunicu, počele bi mi se pred očima pojavljivati slike Isusove muke, htjela ja to ili ne. Dva tjedna nakon karizmatskog susreta, gledala sam kod kuće s prijateljima film Pasija. Kad je počela scena bičevanja, već nakon prvog udarca biča osjetila sam bol kakvu do tada nisam osjetila nikad u svom životu. Počela sam se tresti i plakati. Prijateljica koja je sjedila do mene stavila mi je glavu u svoje krilo da ne gledam i pokrila mi uši da ne čujem što se na filmu događa. Premda više nisam gledala te scene na filmu, sve je bilo u mojoj glavi. Sve sam vidjela u svojoj nutrini! Prekinuli smo gledanje filma i trebalo mi je dosta vremena da se smirim i dođem k sebi. Suze su mi jednostavno tekle i nisam ih mogla zaustaviti. Ipak sam željela pogledati film do kraja. Na svaki Isusov zadobiveni udarac, na svaku pogrdu, stresla bih se. Kad su ga pribijali na križ – opet isto. U trenutku kad je umro na križu, osjećala

KRUNICA sam se izmučeno, umorno, te sam jednostavno prestala plakati, odahnula i ‘zaspala’. Otvorila sam oči točno u trenutku kad je Isus uskrsnuo. Tako su mi rekli prijatelji koji su sjedili kraj mene jer ja toga nisam bila svjesna; ja sam bila ondje, na Golgoti! Vidjela sam kako ga skidaju s križa i polažu u grob. Bila sam ondje! Umrla sam i zajedno uskrsnula s njim! Od toga dana, svaki dan, točno u tri sata popodne, počela bih se tresti i plakati, a slike Gospodinove muke dolazile bi same od sebe. To bi trajalo otprilike pet minuta, zatim bih ‘zaspala’ (u tome me stanju nitko nije mogao probuditi), probudila se i opet je sve bilo normalno – osim jednog: moja je ljubav prema Gospodinu bivala sve veća! Kako se sve to događalo i u školi pred više svjedoka, poslali su me na psihijatrijske preglede, te na slikanje mozga. No nalazi su bili uredni i liječnici su potvrdili da sam potpuno psihički i fizički zdrava. Duhovno iskustvo muke događa mi se još uvijek, no ne svaki dan, već većinom na prve petke u mjesecu. U korizmi i češće. Najteže mi je ipak bilo u noći Velikog četvrtka. Tu noć morala sam proći kroz silne kušnje. Cijelu noć nisam mogla spavati. Kao da mi je netko stavio težak kamen na srce, koji me vukao prema dolje. Osjećala sam tjeskobu koja mi nije dala zaspati, plakala sam... Još nisam otkrila svrhu toga što mi se događa, no jedno znam: sve što sam prošla, sve što sam pretrpjela i što ću još pretrpjeti, Gospodinu je na slavu i čast, a meni donosi nevjerojatnu radost! To što podnosim, samo je sitnica u usporedbi s onim što on podnosi za naše grijehe. A on je uvijek uz mene! Govori mi: „Ne boj se, jer Ja sam s tobom! Ti nisi sama u svijetu! Vjeruj mi!“

Molitva krunice jednostavna je, ali snažna molitva koja se u kršćanstvu prakticira već šest stoljeća. Mnogi su po toj molitvi izmolili milost obraćenja i spasenja tolikoj braći i se strama. (...) Posebna je vrijednost knjige u tome što analizira pojedina otajstva krunice, pokazujući njihovu povezanost s našim stva rnim životom, naznačujući nam kakvo oslobođenje i iscje ljenje možemo očekivati u svakome od njih. (...) Dr. Ivan Ivanda, OFM

Crkva katolička uči nas kako Marija može biti posrednica za sva ku milost. (...) Kroz molitvu krunice Bog nam ispunja obećanja što ih nam je dao u svojoj riječi. Također postajemo i vlasnici onoga što nam kao Kristovim nasljednicima pripada... (...) Kad zaista naučimo moliti krunicu, vidjet ćemo kako je Marijin zagovor (posredništvo) nevjerojatno moćno oružje za spasenje duša! Moleći krunicu na taj način, pokrećemo Božje milosrđe, koje zatim pokreće vojsku nebesku kako bi naše molitve mogle biti uslišane. (...) Autor Autor nam poučno i praktično govori o tome kako možemo razgovarati s Bogom; kako ga doživjeti i iskusiti. Molitva, slušajući Božje riječi i živeći ono što On od nas traži, posta je gledanje Boga u lice, ako se možemo tako izraziti. Molitva i nije ništa drugo nego, ponajprije, tajna čovjekova čežnja, i težnja da se s Bogom susretne, da se s njim sjedini u ljubavi; da u Bogu nađe željeni mir i radost, sreću i spas. Zato je mo litva krunice potreba naše psihe i duše. Ona je milosni susret i radosni razgovor sa živim Bogom. (...) Petar Ljubičić, OFM