»Ova je knjiga izvrsna priprema za misu, kako za svećenike, tako i za vjernike. Preporučam Vam da prije svake mise pročitate barem jedno poglavlje. Naime, vjerujem da razmišljajući o Isusovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji, možemo na misi sudjelovati djelatnije i plodonosnije.« Josip Lončar »Bog je uvijek pomagao svoju djecu posebnim znakovima i djelima, kako bi pokazao put k istini, kako bi potresao njihov senzibilitet i probudio vjeru. Učinio je to i s euharistijom. Kako bi potkrijepio stvarnost sakramenta, Isusovu stvarnu prisutnost u posvećenom kruhu i vinu, od samih početaka Crkve dopuštao je da se dogode čuda.« Ulomak iz knjige
90000
9 789537 378059
www.kristofori.hr 80 kn
Renzo Allegri
» (…) Ova stvarna prisutnost, misterij vjere, i temeljna istina katoličke vjere, često se razmatrala i poricala još od samih početaka Crkve. Međutim, kada bi se sumnje proširile i postale prijetnja vjeri, događali su se tajnoviti i čudesni slučajevi koji su svojom senzacionalnošću usmjeravali pažnju vjernika na stvarnost te Prisutnosti. U povijesti se pamte brojni takvi događaji, uvriježeni u pučkom vjerovanju kao nadnaravni znakovi zbog čega se nazivaju i euharistijskim čudesima. (…)« Renzo Allegri
Krv Kristova
Kristova prisutnost u euharistiji
Renzo Allegri
Krv Kristova
Kratka povijest euharistijskih čudesa
Renzo Allegri
Krv Kristova
Kratka povijest euharistijskih Ä?udesa
Naslovnica: djelo nepoznatog slikara iz 1617. godine. Nalazi se u crkvi Blagovijesti u Sevilli a prikazuje Isusa s Euharistijom te svetog Ignacija Lojolskog i svetog Ivana Evanđelista.
Naslov izvornika: Il sangue di Dio. Storia dei miracoli eucaristici Copyright © 2005. Renzo Allegri. Prevedeno i objavljeno s dopuštenjem nakladničke kuće Àncora S.r.l. (Àncora Editrice: Via G.B. Niccolini, 8 – 20154 – Milano; Tel: 02.345608.1; Fax: 02.345608.66; E-mail: editrice@ancoralibri.it; www.ancoralibri.it). Sva prava pridržana. Copyright © 2015. za hrvatsko izdanje, te za distribuciju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: Ustanova za promicanje kršćanskih vrednota Kristofori, Koprivnica Nakladnik: Ustanova za promicanje kršćanskih vrednota Kristofori, Koprivnica Urednica: Martina Zidarić Prijevod na hrvatski jezik: Andrea Cvitan Lektura: Antonija Pavlović Grafički urednik: Mihael Lončar Tisak: Web 2 Tisak d.o.o. Biblijski citati preuzeti su iz Biblije u izdanju © Kršćanske sadašnjosti (http://biblija.ks.hr/) Knjigu možete naručiti u našoj internetskoj knjižari: www.kristofori.hr, e-mailom (tajnica@figulus.hr) ili telefonom (048/210-104, 095/206-5421 i 091/220-6542). ISBN 978-953-7378-05-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000919736.
Renzo Allegri
Krv Kristova
Kratka povijest euharistijskih Ä?udesa
2015. g.
Sadržaj Uvodna riječ........................................................................15 I. Najveća ljubav.................................................................19 II. Kruh mučenikā...............................................................35 III. Čudo nad čudima........................................................51 IV. „Svete sumnje”.............................................................67 V. „Stoljeće znakova”........................................................83 VI. Brojna čuda na sjeveru...........................................137 VII. Cijeli grad svjedoči čudu......................................161 VIII. Krađe i oskvrnuća...................................................183 IX. Razbuktali oganj.......................................................199 X.. „Prisutan je! Prisutan je!”........................................221 XI. Brojna ukazanja.........................................................247 Kronološki popis euharistijskih čudesa..................263 Abecedni popis euharistijskih čudesa...................267
Kratka povijest euharistijskih čudesa
Predgovor hrvatskome izdanju Ovo djelo Renza Allegrija prvi je pregled povijesti euharistijskih čudesa od početaka kršćanstva do danas. Autor navodi čudesa koja su se dogodila na području Italije, Španjolske, Francuske, Njemačke te u još nekoliko europskih zemalja. Kako bismo svrnuli pažnju na činjenicu da se euharistijska čudesa događaju blizu nas i da se događaju i danas, u predgovoru ćemo obraditi dva čudesa: ono koje se dogodilo u našoj domovini, te ono koje se zbilo u naše vrijeme (godine 1996.) a kojemu je svjedočio i današnji papa Franjo.
Euharistijsko čudo u Ludbregu Godine Gospodnje 1411. u našem podravskom gradiću smještenom podno kalničkog gorja dogodilo se euharistijsko čudo. Neki svećenik, kojem ime nije poznato, slavio je svetu misu. Nakon pretvorbe, posvećenja kruha u tijelo i vina u Krv Kristovu, ovaj je svećenik razlomio hostiju u tri dijela; jedan je dio stavio u kalež (tom se gestom simbolično označava ponovno sjedinjenje Isusova Tijela, Krvi i Duše) a s ostala se dva dijela hostije pričestio. Kad je htio popiti iz kaleža tekućinu posvećenu u Krv Kristovu, počeo je sumnjati nalazi li se u tom kaležu istinito tijelo i istinita Krv. Tada je uočio u kaležu pravu 9
Krv Kristova
svježu Krv. Zaprepastio se i prestrašio pa je kalež s Krvlju brzo spremio iza oltara i završio misu. Kasnije je Krv stavio u staklenu posudicu i naredio zidaru da ju zazida u zid kapele. Zidar se držao zakletve te je čuvao tajnu. Šutio je i svećenik dugi niz godina srameći se svoje nevjere. O događaju je progovorio tek na času svoje smrti jednome subratu davši mu upute gdje da potraže posudicu s Krvlju. Čim su je pronašli, glas o čudu pronio se nadaleko. Bilo je to vrijeme gladi, bolesti, osobito kuge. Ljudi su počeli dolaziti sa svih strana i moliti se pred relikvijom i zavjetovati se Presvetoj Krvi. Mnogi su bili uslišani te su čudesno ozdravili od mnogih bolesti. To su potvrdila i dva opata Akvilejske biskupije, koje je papa Julije II. (1503. – 1513. g.) poslao kako bi istražili slučaj. Na Cvjetnicu 1512. g. oni su zabilježili rezultate istrage – brojna čudesa svjedoka, živućih i prisutnih. Taj je zapisnik veoma vrijedan jer nam pokazuje da su se ljudi zavjetovali u najrazličitijim potrebama, uglavnom bolestima, od kojih su ozdravljali, te da je bilo i uskrsnuća mrtvih! Papa Julije pripremio je bulu, kojom potvrđuje čudo te dopušta javno štovanje relikvije, no naglo je preminuo pa je bulu potpisao njegov nasljednik Leon X. godine 1513. Ludbreg je time proglašen prošteništem, u kojem se daje oprost od vremenitih kazni svima koji ga pohode. 10
Kratka povijest euharistijskih čudesa
Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru) u kapelici sv. Križa u dvorcu Batthyany. Godine 1721. bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany darovala je za relikviju prekrasnu baroknu pokaznicu, umjetničko djelo majstora zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa, u kojoj se relikvija čuva i danas. Relikvija se čuvala u kapelici sv. Križa sve do Velikog četvrtka 1785. g., kada ju je župnik Filip Sever prenio u župnu crkvu Presvetoga Trojstva. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata postojala je opasnost da se pokaznica s relikvijom uništi pa ju je tadašnji ludbreški bogoslov Faustin Čubranić godine 1941. sakrio u predvorju crkve da bi ju nakon rata vratio na staro mjesto, u sakristiju župne crkve. Na temelju zavjeta Hrvatskoga sabora i naroda iz 1739. godine sagrađena je godine 1996. zavjetna kapela – Svetište Predragocjene Krvi Kristove.* U Kapeli se svake prve rujanske nedjelje okupi mnoštvo hodočasnika, koji uoči euharistijskoga *Hrvatski sabor u Varaždinu je u prosincu 1739. g. odlučio u Ludbregu izgraditi kapelu ako Svevišnji zaustavi pošast kuge koja je harala u Moslavini i u velikom dijelu Slavonije: »Da odvratimo pošast i zlo, što preotima mah u jednom dijelu Moslavine, valja da se pored tjelesnih lijekova, što ih ljudi mogu izmisliti i upotrijebiti, uteknemo osobito i duhovnim djelima. Valja da zazovemo i milostivoga Boga (…)« Kuga je prestala, ali zavjet nije izvršen zbog promijenjenih političkih prilika. Godine 1939. zavjet je otkrio svećenik Juraj Lahner pa je pokrenut proces da se on ispuni; pokroviteljstvo je preuzeo kardinal Alojzije Stepinac. Međutim, zbog ratnih prilika kapeli nisu udareni temelji, sve do 1993. godine. Kapela je dovršena 1996. g. i posvećena 1. rujna u svečanoj proslavi Svete Nedjelje i Krvi Kristove.
11
Krv Kristova
slavlja sudjeluju u velikoj svečanoj procesiji s relikvijom Presvete Krvi, od župne crkve Presvetoga Trojstva do same Kapele. Otkad je relikvija izložena na štovanje 1513. g., Gospodin po njoj neprestano čini čudesa, što potvrđuju brojna svjedočanstva naših suvremenika.
Euharistijsko čudo u Buenos Airesu Posljednje priznato euharistijsko čudo u svijetu dogodilo se 1996. godine u glavnome gradu Argentine. Toga 18. kolovoza oko 19 sati vlč. Alejandro Pezet slavio je svetu misu u katoličkoj crkvi u trgovačkoj četvrti Buenos Airesa. Nakon što je završio s dijeljenjem pričesti, prišla mu je neka gospođa i rekla mu da u stražnjem dijelu crkve leži na svijećnjaku odbačena hostija. Vlč. Pezet je odmah pošao do posvećene hostije, no ona je bila tako uprljana da je nije mogao pojesti. Stavio ju je u posudu s vodom i pohranio ju u svetohranište u kapelici Presvetoga Oltarskog Sakramenta. Kad je tjedan dana potom, u ponedjeljak 26. kolovoza, otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se hostija promijenila u mišićno tkivo, koje je bilo krvavo. 12
Kratka povijest euharistijskih čudesa
O svemu je izvijestio kardinala Jorgea Bergoglija, današnjega papu Franju koji je tada bio pomoćni biskup kardinalu Antoniju Quarracinu. Bergoglio je naložio da se učine profesionalne fotografije. Fotografije od 5. rujna jasno su pokazale da se hostija, odnosno komad mišićnog tkiva, značajno povećala. Tkivo je zatim nekoliko godina čuvano u svetohraništu, a cijela je stvar držana u tajnosti. Budući da hostija cijelo to vrijeme nije podlegla raspadanju, Bergoglio (tada kardinal) ju je 1999. godine odlučio podvrći znanstvenim ispitivanjima. Dr. Castanon je 5. listopada 1999. g. u prisutnosti kardinalova predstavnika uzeo uzorke tkiva. Zatim ih je poslao znanstvenicima u New York ne davši im nikakve dodatne informacije, kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije. Jedan od istraživača bio je dr. Frederic T. Zugibe, glasoviti njujorški kardiolog i patolog sudske medicine. On je ustvrdio da je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA te da je: „ispitani uzorak dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane klijetke. Taj je mišić odgovoran za stiskanje srca. Treba imati na umu da lijeva klijetka srca pumpa krv prema svim dijelovima tijela. Srčani mišić je pod upalnim procesom, što pokazuje velik broj bijelih krvnih zrnaca. To ukazuje na činjenicu 13
Krv Kristova
da je uzorak uzet sa živog srca. Tvrdim da je srce bilo živo jer bijela krvna zrnca izvan živoga organizma odumiru – ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca dakle svjedoči da je u trenutku uzimanja uzorka srce bilo živo. Osim toga bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo što ukazuje na činjenicu da je srce bilo izloženo jaku pritisku, primjerice kao da je ta osoba primila snažan udarac u predjelu prsnoga koša.“ Dvojica Australaca, glasoviti novinar Mike Willesee i pravnik Ron Tesoriero, koji su bili svjedoci tih ispitivanja i znali otkuda potječe uzorak, bili su zatečeni nalazom dr. Zugibea. Naime, hostija, odnosno tkivo s kojeg je uzet uzorak, bila je prije ispitivanja uzorka mjesec dana čuvana u posudi s običnom vodom, a potom tri godine u posudi s destiliranom vodom. Willesee je upitao znanstvenika koliko bi dugo bijela krvna zrnca mogla ostati na životu u ljudskom tkivu koje je pohranjeno u vodi. Doktor Zugibe odgovorio je da bi odumrla u samo nekoliko minuta. Tada mu je novinar kazao koliko se tkivo s kojeg je uzet uzorak nalazilo u vodi. Zugibe je na to odgovorio da ne pronalazi znanstveno objašnjenje te činjenice i da ne postoji nikakvo racionalno tumačenje. Tada je Willesee otkrio da je ispitani uzorak dio posvećene hostije (bijeli beskvasni kruh) koja se 14
Kratka povijest euharistijskih čudesa
na tajanstven način promijenila u dio ljudskog mišića. Osupnut tom informacijom dr. Zugibe je kazao: „Na koji način i zašto je posvećena hostija mogla promijeniti svoje stanje i postati živo tijelo i krv čovjeka, za znanost će ostati velika nerazjašnjena tajna koja u potpunosti nadilazi njezinu kompetenciju“. Odgovor nam može dati samo vjera u Božje nadnaravno djelovanje; vjera u Boga, koji nam želi posvijestiti da je zaista prisutan u misteriju euharistije.
――――――― Kristovu prisutnost u prilikama kruha i vina možemo vidjeti samo očima vjere, jer se On – njegovo Tijelo i Krv, zajedno s njegovom dušom i božanstvom – ondje nalazi proslavljen (v. KKC br. 1413). Kako bi nam pomogao vjerovati da njegova prisutnost u euharistiji nije simbolična, nego stvarna, Gospodin nam daje čudesa (Iv 4,48), koja ovu stvarnost otkrivaju našim osjetilima. Zahvaljujući ovim čudesnim znakovima mnogi su povjerovali u Boga, istinski su doživjeli svetu misu, koja ponavlja dramu našega spasenja – Njegovu muku, smrt i uskrsnuće. 15
Krv Kristova
Izvori: Anon. „Pokaznica s relikvijom”. 2010. URL: http://www. svetiste-ludbreg.hr/dogadjaj-pretvorbe-krvi-kristove/ pokaznica-s-relikvijom.html [1. prosinca 2015.]
Anon. „Događaj čuda Svete Krvi”. 2010. URL: http://www. svetiste-ludbreg.hr/dogadjaj-pretvorbe-krvi-kristove/ dogadjaj-cuda-svete-krvi.html [1. prosinca 2015.]
Ivan Jaklin, Damir Borovčak „Događaj čuda Svete Krvi u
Ludbregu”. 2011. URL: http://crocc.org/hrvatski/news/print. asp?id=22208 [2. prosinca 2015.]
Marija S. „Euharistijsko čudo Svete Krvi Kristove 1411. godine”.
2012. URL: http://zupa-duhasvetoga-jarun.hr/naslovnica-sms/ svetiste-predragocjene-krvi-kristove-u-ludbregu/ [2. prosinca 2015.]
p. Mieczysław Piotrowski TChr, „Eucharistic Miracle in Buenos Aires”. 2010. URL: http://www.loamagazine.org/ nr/the_main_topic/eucharistic_miracle_in_buenos.html prosinca 2015.]
[2.
p. Mieczysław Piotrowski TChr, „Euharistijsko čudo u Buenos
Airesu”, 2012. URL: http://www.bitno.net/vjera/euharistijskocudo-u-buenos-airesu/ [2. prosinca 2015.]
16
Kratka povijest euharistijskih čudesa
Uvodna riječ Godina euharistije 2004. – 2005., koju je proglasio Ivan Pavao II., skreće pažnju vjernika na sve ono što je vezano za otajstvo stvarne Kristove prisutnosti u posvećenom kruhu i vinu, odnosno na Presveti oltarski sakrament. Osim velikih euharistijskih manifestacija koje se tijekom ove godine organiziraju u svim narodima svijeta s namjerom isticanja i uzvisivanja otajstva, pojavljuju se brojne knjige koje ilustriraju njegovu važnost i značenje, mnogi teološki eseji koji naznačuju sadržaj vjere te prisjećanja na neke znakove koji su se dogodili tijekom stoljeća i koji su svojom pojavom bili svojevrsni dokaz stvarne Kristove prisutnosti u euharistiji. Ova stvarna prisutnost, misterij vjere, i temeljna istina katoličke vjere, često se razmatrala i poricala još od samih početaka Crkve. Međutim, kada bi se sumnje proširile i postale prijetnja vjeri, događali su se tajnoviti i čudesni slučajevi koji su svojom senzacionalnošću usmjeravali pažnju vjernika na stvarnost te Prisutnosti. U povijesti se pamte brojni takvi događaji, uvriježeni u pučkom vjerovanju kao nadnaravni znakovi zbog čega se nazivaju i euharistijskim čudesima. Njihovo podrijetlo često se miješa s legendama i pučkim vjerovanjima, ali mnoga od njih pokrenula 17
Krv Kristova
su čvrste vjerske tradicije koje su se očitovale izgradnjom crkvi te su privlačile, i još privlače, vjernike iz svih krajeva svijeta. Neke od njih izrasle su u središta euharistijske duhovnosti u kojima su se dogodila brojna ozdravljenja i preobraćenja. Neki znanstvenici ne izražavaju oduševljenje euharistijskim čudesima, tvrdeći kako su povijesno upitna jer je većina iz doba srednjeg vijeka te je često njihova dokumentacija neodređena. Po mišljenju nekih teologa događaji koji su se zaista odigrali ne potvrđuju nužno i Božju intervenciju. Mogle bi biti tek neuobičajene prirodne pojave ili plod halucinacija i sugestija. Budući da vjernici drže da je Crkvu osnovao Isus a kontinuirano i aktivno je pomaže Duh Sveti, ispravno je tvrditi kako Duh ne bi dopustio da milijuni vjernika budu stoljećima u zabludi i pripisuju veliku duhovnu važnost lažnim i netočnim događajima. U tom svjetlu i s tim uvjerenjem, obvezali smo se napisati ovu knjigu posvećenu povijesti euharistijskih čudesa. Uzeli smo u obzir samo one događaje koji su pokrenuli duge vjerske tradicije ili su se manifestirali u životima svetaca. Ograničili smo se na jednostavan posao kroničara. Nakon što bismo utvrdili čudesni događaj koji je imao snažan utjecaj na vjeru, ispričali bismo kako se dogodio, tko su bili sudionici te naveli njegov povijesni kontekst. Renzo Allegri 18
I. Najveća ljubav Sve je počelo navečer jednog četvrtka prije mnogo godina u Jeruzalemu. Kršćani taj dan nazivaju Veliki četvrtak. Datiramo ga u vrijeme između 30. i 32. godine poslije Kristova rođenja. Po židovskom kalendaru bio je to 13. dan nisana, odnosno trinaesti dan prvoga proljetnog punog mjeseca. Dana 15. nisana Židovi su slavili, a slave i danas, Pashu. Slavlje započinje 14. navečer. To je najvažniji blagdan u njihovoj povijesti, prožet dubokim simboličkim i vjerskim značenjem. Naziv potječe od 21
Krv Kristova
židovske riječi Pesáh što znači ‘proći preko’ i ‘skočiti’. U drevna je vremena podsjećao na običaj židovskih pastira koji su na proljetnu ravnodnevnicu žrtvovali prvorođene jaganjce iz stada. Zatim je dobilo vjersko značenje pa prvenstveno podsjeća na bijeg izraelskog naroda iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom. Večer prije anđeo zatornik je prošao preko, tj. zaobišao židovska vrata koja su bila obilježena krvlju svetog jaganjca; ubijao je prvorođence egipatskih kuća i sijao strah, naznačivši tako trenutno oslobođenje izraelskog naroda iz egipatskog ropstva. Od toga dana mnogi se Židovi svake godine upuštaju na dugo i požrtvovno putovanje. Željno odlaze na hodočašće u jeruzalemski hram i obredima čišćenja slave spomen na oslobođenje od ropstva, osnutak izraelskog naroda, savez, hod prema obećanoj zemlji. U Isusovo doba tih je dana u Jeruzalemu moglo biti i 100 000 osoba. Te godine narod je dolazio u Jeruzalem također u nadi da će susresti Isusa. Već neko vrijeme on je bio čovjek o kojemu su svi govorili. Kazivanja o njegovim djelima i čudesnim ozdravljenjima kružila su od jednog do drugog grada. Svi su ga oslovljavali s Učitelju i smatrali da će sigurno doći poučavati u jeruzalemskom hramu. Očekivanje je bilo veliko i imalo je dva oblika: radosno iščekivanje, puno znatiželje i divljenja 22
Kratka povijest euharistijskih čudesa
izraelskog naroda; i bilo je ljutito, kivno i tmurno iščekivanje vjerskih poglavara, sinedrija, svećenika koji su u Isusu vidjeli protivnika, suparnika i opakog neprijatelja svoje vlasti i već su skovali plan kako ga se riješiti. Evanđelist Ivan sažeo je taj scenarij pišući XI. poglavlje Evanđelja: „Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: ‘Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?’ A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje se nalazi, neka dojavi da ga uhvate.” (Iv 11, 55‒57) Isus je dobro znao što će se dogoditi. Njegova se misija privodila kraju. On je bio Sin Božji koji je došao na svijet kako bi ostvario praiskonski plan. Prvu i posljednju zamisao: konačni spas čovjeka i svega stvorenja. Bog je stvorio svijet iz ljubavi. Nastavio je svoje djelo s Adamom i Evom, praroditeljima čovječanstva, kako bi živjeli u Edenu, zemaljskom vrtu. Međutim, Adam je u svojoj oholosti poslušao savjete Sotone, Božjeg neprijatelja, i prekinuo prijateljstvo sa svojim Stvoriteljem. Krist, Jedinorođeni Sin Božji, utjelovio se i postao čovjekom kako bi ispravio Adamovu pogrješku. 23
Krv Kristova
Vrijeme iskupljenja se ispunjavalo. Krist je bio među ljudima. Propovijedao je i postao poznat. Rekao je da je Sin Božji kojeg su proroci navijestili. Potkrijepio je svoje riječi čudesima kako bi mu ljudi vjerovali. Svi su bili pozvani procijeniti i suditi njegove riječi i djela. Židovski narod je u svojoj jednostavnosti i bistrini bio očaran tim čovjekom: osjećali su da se nalaze u Božjoj prisutnosti. Sinedrij, vjerski poglavari, iskvareni i zaslijepljeni svojom ohološću, pohlepom i željom za vlašću, sluteći u njemu opasnost, okomili su se na njega. Željeli su ga ubiti. Krist je znao da će tog tjedna završiti njegova zemaljska misija. Jedan od njegovih učenika već ga je prodao neprijateljima. Krist će biti uhićen, osuđen i ubijen. Tako bi trebala završiti njegova tjelesna prisutnost na zemlji, među ljudima. Dobro je poznavao svoju zemaljsku sudbinu. Već ju je više puta navijestio svojim učenicima da ih pripremi za taj zastrašujući kraj. Učenici nisu uspjeli shvatiti, nisu mogli pojmiti takav događaj. Desetak dana prije Pashe Isus se iz Galileje, gdje se nalazio, uputio u Jeruzalem. Napredovao je u etapama, što je bio njegov običaj, a ljudi su odasvud hrlili kličući. Zaustavio se u Betaniji kako bi se odmorio u domu svog prijatelja Lazara, bogatog čovjeka koji je živio sa sestrama Marijom i Martom. 24
Kratka povijest euharistijskih čudesa
Novost o njegovoj prisutnosti u toj kući brzo se proširila i, kako pripovijeda evanđelist Ivan: „Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.” (Iv 12, 9) Navala naroda u Betaniju otkrila je vrhovnim svećenicima gdje se Isus nalazi te oni, ljubomorni na radost puka, odlučiše ubiti ne samo Isusa već i Lazara. Jer su, kako svjedoči sveti Ivan, „zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.” (Iv 12, 11) Nakon što se nekoliko dana odmarao u Betaniji, Isus je nastavio put prema Jeruzalemu kako bi u Svetom gradu proveo pashalne blagdane. Mnogi su ga pratili na tom putu, a hodočasnici već pristigli u Jeruzalem, radosno su ga dočekali. Mnoštvo mu je pohitalo u susret mašući listovima palmi u znak slavlja. Isus je pobjedonosno ušao u grad, a narod je pjevao: „Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!” Takav kraljevski doček još je više rasplamsao svećenički bijes. Nekoliko je dana Isus bio idol ljudima u Jeruzalemu. Danju je poučavao u hramu, a noću se povlačio u područje izvan Jeruzalema, u Getsemanski vrt, podno Maslinske gore, gdje je razgovarao sa svojim učenicima i molio. Učenici su smišljali gdje bi i kako proslavili Pashu. Valjalo je to na vrijeme organizirati jer tih dana 25
Krv Kristova
nije bilo lako naći mjesto za večeru. Riječima našeg vremena moglo bi se kazati da je Jeruzalem tih dana bio rasprodan i bez prethodne najave za pashalnu večeru nije se moglo naći nijedno slobodno mjesto. „Prvog dana Beskvasnih kruhova”, piše sv. Matej, „pristupiše učenici Isusu i upitaše: ‘Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?’ On reče: ‘Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.’ I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.” (Mt 26, 17‒19) Kako smo već spomenuli, Židovi su slavili Pashu 15. nisana, ali je proslava počinjala noć ranije. Isus je proslavlja još ranije, 13. nisana. Znao je da će 14. biti žrtvovan na križu: novi Jaganjac za početak jedne nove Pashe. Toga dana on će biti žrtvovani Jaganjac Novoga saveza te neće moći večerati sa svojima. Istovremeno, nije želio izgubiti taj susret, taj obred, jer je morao ostvariti zadani plan. Isus je dakle znao što će mu se dogoditi tih dana. Jedan od učenika će ga izdati, stražari sinedrija uhvatiti, bit će procesuiran i osuđen te će umrijeti na križu nekoliko sati prije početka tradicionalnog židovskog blagdana Pashe. Njegov ljudski život privodio se kraju, ali on nije bio običan čovjek. On je bio Božji Sin. Njegova misija 26
Kratka povijest euharistijskih čudesa
nije trebala završiti ubojstvom koje se spremalo. Prihvaćajući takvu smrt, pokazao je beskrajnu ljubav za svoju braću, djecu istoga Oca. Međutim, njegova je ljubav bila puno veća od te herojske geste. Njegova je ljubav neizmjerna, neshvatljiva ljudskom umu. Znao je da koliko god se ljudi oduvijek činili lošima po svojim djelima, oni to nisu po svojoj najdubljoj naravi. Bog Otac stvorio ih je dobre i predivne, do te mjere da nakon njihove izdaje nije oklijevao poslati vlastitog Sina Jedinorođenog, Isusa, da ih spasi po zastrašujućoj cijeni, smrti na križu. Samo spoznajom tog božanskog izbora moguće je naslutiti pravu veličinu čovjeka i neograničene Božje ljubavi za to biće. Ljudi su, više nego zli, bili žrtve Zla, lukavog i okrutnog neprijatelja, ubojice od iskona. Taj neprijatelj će nastaviti bjesnjeti nad ljudima i nakon Kristova otkupljenja, na neodređeni period zemaljskog vremena, koji zna samo Otac. Isus, koji je svoj zemaljski život privodio kraju, nije želio otići i ostaviti svoju braću samu u borbi protiv neprijatelja. Želio je ostati među braćom ne samo u sjećanju i duhovnom obliku već je htio ostati prisutan, istinski i stvarno za sva vremena. Da bi to ostvario, izveo je najveće i najveličanstvenije čudo koje se može zamisliti: sakrament euharistije. U četvrtak ujutro 13. nisana te davne godine dva učenika, Petar i Ivan, otišli su u grad. Slijedeći 27
Krv Kristova
Učiteljeve upute, našli su mjesto gdje će pripraviti pashalnu večeru. Poslijepodne, točnije u sumrak, stigao je Isus s drugim učenicima. Evanđelisti spominju samo apostole. Ali pashalna večera bila je obiteljskog tipa, pa možemo pretpostaviti da su s Isusom bile također njegova majka i druge žene koje su ga redovito pratile, kao i Lazar sa svojim sestrama, najdraži prijatelji i osobe za koje je on držao da su dio obitelji. Obred se slavio prema tradiciji. Međutim, Isus je tijekom večeri dodao sve one posebnosti i detalje koji su kasnije postali znakovi Novoga saveza. Večera je bila duga i puna emocija. Isus je slijedom djela i govora potpuno otvorio svoje srce, aposto lima je povjerio bît svojeg učenja i primjerom pokazao temelje kršćanske ljubavi koja uvijek mora resiti njegove sljedbenike. Na kraju je ostvario svoj mistični plan koji je zasnovao kako bi istinski ostao među ljudima zauvijek, odnosno do kraja vremena. „I dok su jeli”, piše u Evanđelju, „on uze kruh, izreče blagoslov pa ga razlomi, dade im i reče: ‘Uzmite i jedite. Ovo je tijelo moje.’ Zatim uzme kalež, zahvali i dade im govoreći: ‘Pijte iz njeg svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen.” (Mt 26, 26 ‒ 29; Mk 14, 22 ‒ 25; Lk 22, 15 ‒ 20) 28
Kratka povijest euharistijskih čudesa
Jednostavne riječi. Kratak i intiman obred. Vjerojatno nitko od prisutnih nije potpuno pojmio što se događa. Nisu mogli niti zamisliti vrijednost tih riječi i djela niti odmah razumjeti važnost onoga što se dogodilo. Stajali su pokraj Učitelja sretni i opušteni. Ivan, najmlađi apostol, oslanjao je glavu na Isusove grudi. Učitelj je govorio o kraju svoje misije te dao naslutiti o muci koja ga čeka. Otkrio je Judinu izdaju. Bile su to strašne teme koje su se gubile u atmosferi snažne ljubavi, koju Isus gotovo da nije uspijevao obuzdati koliko je bilo veliko njegovo srce. Učenici uzeše kruh iz Učiteljevih ruku te ga pojedoše; uzeše i kalež te su pili. Bila je to prva proslava euharistije – prva misa. Najveći i najtajanstveniji događaj u povijesti, namijenjen svakodnevnom povezivanju vidljivog i nevidljivog svijeta, materije s duhom, zemlje s nebom, ljudi s Bogom. Taj se događaj odvijao u najvećoj jednostavnosti, u skromnosti i poniznosti. Isto kao što se zbilo i utjelovljenje Sina Božjega, u skromnom domu Marijinu; kao što se rođenje Isusovo zbilo u betlehemskoj štalici jer u hotelima „za njih nije bilo mjesta”. O euharistiji su pisane brojne knjige, postoje brojne teološke rasprave, zbirke razmišljanja i meditacija. Od tog davnog četvrtka, ljudi su pokušali pojmiti, objasniti, shvatiti, ocijeniti. Raspravljali su, istraživali, pretpostavljali, gradili teorije, smišljali riječi. Za mnoge misterij je nastavio otkrivati 29
Krv Kristova
svoja blaga i veličinu; za druge je postao kamen spoticanja i razlog za mržnju. U nastojanju da se Božja otajstva objasne po svaku cijenu, često se događa da se stvari zakompliciraju do te mjere da postanu apsurdnima. Od svojih je učenika Isus tražio da vjeruju po svojoj vjeri i njegovoj ljubavi. Od ljudi je kroz stoljeća tražio da prianjaju uz njegovu Crkvu obećavajući da će je osobno pomagati. Dakle, pred euharistijom kršćanin mora prignuti glavu i prigrliti s ljubavlju doslovno značenje koje je Isus dao tom otajstvu. On je kazao: „Ovo je moje tijelo; ovo je moja krv.” Uistinu, razum se gubi onda kada se pokušava shvatiti kako je moguće da su Tijelo i Krv Kristova, koji je uskrsnuo i uzašao na nebo, zaista prisutni u posvećenoj hostiji. Krist je stvarno prisutan u svetohraništu gdje se čuvaju posvećene hostije. I tako je u svim svetohraništima diljem svijeta. Doista! Bitni pojmovi u koje katolik mora vjerovati, da bi bio u Istini, sažeti su u Katekizmu Katoličke Crkve. U formuliranju tih istina, urednici Katekizma ume tnuli su rečenice i riječi iz Evanđelja, papinskih enciklika, dokumenata crkvenih sabora, odnosno iz onih tekstova koji čine neupitne doktrinarne temelje svake kršćanske istine. Te su riječi označene navodnicima. U poglavlju posvećenom sakramentu euharistije, o prisutnosti Krista u posvećenoj hostiji, može se 30
Kratka povijest euharistijskih čudesa
pročitati u Katekizmu Katoličke Crkve: „Krist Isus koji umrije, štoviše i uskrsnu, koji je zdesna Bogu te se zauzima za nas” (Rim 8, 34), prisutan je u Crkvi na više načina: u svojoj Riječi, u molitvi svoje Crkve: „jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20), u siromasima, u bolesnima, u zatočenicima, u sakramentima koje je ustanovio, u žrtvi mise i u osobi službenika. Ali je, „ponajvećma prisutan pod euharistijskim prilikama”. Ali kako je prisutan? To si pitanje ljudi, vjernici, postavljaju oduvijek. Znaju odgovor vjere, ali je njezin sadržaj toliko velik da to um ne može pojmiti. Evo odgovora koji Crkva daje u Katekizmu: Način je Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama jedinstven. Uzdiže euharistiju iznad svih sakramenata i „čini je tako reći vrhuncem duhovnog života i ciljem kojem teže svi sakramenti”. U presvetom sakramentu euharistije „sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našeg Gospodina Isusa Krista, s dušom i božanstvom, i, prema tome čitav Krist”. Ta se prisutnost zove stvarnom ne u isključivom značenju, kao da druge ne bi bile stvarne, već prema posebnosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek. Transformacija kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu ostvaruje se postupkom pretvorbe ostvarene Kristovim riječima koje svećenik ponavlja. 31
Krv Kristova
Crkveni su oci, pojašnjava Katekizam, uvijek postojano svjedočili vjeru Crkve u moć Kristovih riječi i djelovanja Duha Svetoga za izvršenje ove pretvorbe. Tako sveti Ivan Zlatousti izjavljuje: „Nije čovjek onaj koji čini da prinesene stvari postaju Kristovo Tijelo i Krv, već sam Krist koji je za nas bio raspet. Svećenik, slika Krista, izgovara riječi, ali im Bog daje moć i milost. Ovo je tijelo moje, veli on. Te riječi transformiraju prinesene darove.” A sveti Ambrozije veli o pretvorbi: „Budimo posve uvjereni da ovo što je pred nama nije nešto što je oblikovala narav, već što je blagoslov posvetio, te da je veća moć blagoslova nego naravi, jer blagoslov mijenja i samu narav (...) Kristova Riječ, koja je mogla ni iz čega učiniti nešto čega nije bilo, zar da stvari koje postoje ne može promijeniti u ono što još nisu bile? Više je, naime, bićima sačiniti nove naravi nego ih mijenjati.” Tridentski sabor sabire katoličku vjeru izjavom: „Budući da je Krist, Otkupitelj naš, o onom što je pružao pod prilikom kruha rekao da je zaista njegovo Tijelo, zato je uvijek u Crkvi Božjoj bilo uvjerenje, i to ovaj sveti Sabor sada ponovno izjavljuje: po posvećenju kruha i vina zbiva se pretvorba sve suštine (supstancije) kruha u bît Tijela Kristova, našega Gospodina, i čitave suštine vina u suštinu njegove Krvi. Tu je pretvorbu prikladno i u pravom smislu Katolička Crkva nazvala transupstancijacijom.” 32
Kratka povijest euharistijskih čudesa
Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje toliko dugo koliko traju euharistijske prilike. Krist je sav i čitav prisutan u svakoj prilici i u svakom njezinom dijelu, tako da lomljenje kruha ne dijeli Krista. To su bitne istine o prisutnosti Krista u euharistiji. Prisutnost je dakle istinita, stvarna i supstancijalna. Tri pojma koja nam daju najkonkretniji opis veličine koju možemo dokučiti. Ne koristi se pojam tjelesni samo iz razloga što Isus u trenutnoj stvarnosti jest na nebu tijelom i dušom, i njegovo stvarno tijelo je u stanju slave. Ovaj pojam sadrži razvijeniji i savršeniji oblik od ovog našeg tjelesnog. Na posljednjoj večeri Isus je otvorio put novoj stvarnosti koja prije nije postojala. Svaki put kad svećenici izgovaraju njegove riječi, Isus pretvara kruh i vino iz njihovih ruku u svoje tijelo i krv. Pretvaranjem u Tijelo i Krv, mijenja se narav toga kruha i vina. Pored vanjskog izgleda koji kruh i vino zadržavaju, postoji i ona drugačija bît: tijelo, krv i božanstvo Kristovo. Prisutan je dakle živi Krist svojom božanskom i ljudskom prirodom, svojom jedinstvenom osobnošću. To znači da kad vjernik ode na pričest, on ide blagovati Krista, hrani se njegovim tijelom i krvlju, njegovom osobom. U svetohraništu gdje se nalaze posvećene hostije jest i Krist. Ne simbolički, već doslovno. 33
Krv Kristova
Teolozi upotrebljavaju različite pojmove da bi označili prisutnost. Sveti Toma Akvinski, jedan od najvećih poznavatelja euharistijskog otajstva, skovao je pojam transupstancijacija. Težak naziv koji zapravo sažima sve ono što je rečeno na prethodnim stranicama. U posvećenoj hostiji i vinu nalazi se on, Isus. Dotičem li taj kruh, dotičem Njega. Iako na poseban način jer je njegovo tijelo slavno. Jednako tako je istina da dirati neke druge stvari koje se nalaze u blizini uopće ne znači dirati Njega. Tako posude u kojima se nalaze posvećene hostije nisu Krist. To su posude, ponekad dragocjene. Uzmem li u ruke neku posvećenu hostiju i premjestim je, uzimam u ruke i premještam Isusa. Jedem li obični kruh, imam fizički kontakt samo s kruhom. Kada odem na svetu pričest, imam fizički kontakt s pojavnošću kruha čiju bît čine Tijelo i Krv Isusova. To su razmišljanja koja istovremeno uzbuđuju, tjeraju na promišljanja i otvaraju nova obzorja. Ove pojmove valja uzeti u razmatranje jer su u osnovi euharistijskih čudesa o kojima govori ova knjiga. Krist je tijekom stoljeća, iz različitih i samo njemu znanih razloga, s vremena na vrijeme na vidljiv i opipljiv način obznanio ljudima da se u posvećenim hostijama nalazi uistinu On, dušom i tijelom. Euharistijska stvarnost je toliko golema, uzvišena, predivna i nevjerojatna, da kad počnu razmatrati kako bi je razumjeli, ljudi mogu stvoriti pogrešne 34
Kratka povijest euharistijskih čudesa
dojmove. Ne zbog nedostatka vjere i ljubavi, već ponekad iz prevelike želje za poimanjem. Tako se rađaju krivovjerja, devijacije, zablude koje su daleko od stvarnosti. Upravo tada, Krist sâm pokazuje znakove i djela kako bi nam skrenuo pažnju na pravi put odnosno na svoju istinitu, stvarnu i supstancijalnu prisutnost u posvećenom kruhu i vinu. To se dogodilo mnogo puta tijekom povijesti i o tim čudesnim događajima želimo govoriti na ovim stranicama. Koliko čudesnih događaja? Teško je odgovoriti. Jednako je teško odabrati između vjerodostojnih i onih manje vjerodostojnih. Mnogi su se dogodili vrlo davno, i nisu u cijelosti zabilježeni. Ponekad se njihova predaja zasniva samo na pučkoj tradiciji. Međutim, teško je tvrditi da se ti događaji nisu odigrali samo zato što o njima nema pisanih dokumenata datiranih u vrijeme njihova nastanka. Unatoč nepostojanju pisanih dokumenata neki su se događaji, zahvaljujući znanstvenim istraživanjima u novije vrijeme, pokazali kao silna čudesa. S obzirom na ove pojedinosti, mi ćemo na sljedećim stranicama govoriti samo o događajima koji imaju čvrstu tradiciju ili za koje postoji pouzdana dokumentacija, izbjegavajući puke legende, izmišljanja ili očita maštovita pripovijedanja. O svakom ispričanom događaju prikazat ćemo ukratko izvore koji ga čine vjerodostojnim. 35
»Ova je knjiga izvrsna priprema za misu, kako za svećenike, tako i za vjernike. Preporučam Vam da prije svake mise pročitate barem jedno poglavlje. Naime, vjerujem da razmišljajući o Isusovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji, možemo na misi sudjelovati djelatnije i plodonosnije.« Josip Lončar »Bog je uvijek pomagao svoju djecu posebnim znakovima i djelima, kako bi pokazao put k istini, kako bi potresao njihov senzibilitet i probudio vjeru. Učinio je to i s euharistijom. Kako bi potkrijepio stvarnost sakramenta, Isusovu stvarnu prisutnost u posvećenom kruhu i vinu, od samih početaka Crkve dopuštao je da se dogode čuda.« Ulomak iz knjige
90000
9 789537 378059
www.kristofori.hr 80 kn
Renzo Allegri
» (…) Ova stvarna prisutnost, misterij vjere, i temeljna istina katoličke vjere, često se razmatrala i poricala još od samih početaka Crkve. Međutim, kada bi se sumnje proširile i postale prijetnja vjeri, događali su se tajnoviti i čudesni slučajevi koji su svojom senzacionalnošću usmjeravali pažnju vjernika na stvarnost te Prisutnosti. U povijesti se pamte brojni takvi događaji, uvriježeni u pučkom vjerovanju kao nadnaravni znakovi zbog čega se nazivaju i euharistijskim čudesima. (…)« Renzo Allegri
Krv Kristova
Kristova prisutnost u euharistiji
Renzo Allegri
Krv Kristova
Kratka povijest euharistijskih čudesa