Vjera koja raste

Vjera koja Smith Wigglesworth

raste

Naslov izvornika: Ever Increasing Faith, 1924, Smith Wigglesworth, Public domain Copyright © 2014. za hrvatsko izdanje, te za distribuciju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: Figulus d.o.o., Koprivnica Sva prava pridržana.

Nakladnik: Figulus d.o.o., Koprivnica Za nakladnika: Josip Lončar Urednik: Josip Lončar Prijevod s engleskog jezika: Dubravka Rojc Lektura: Jelena Topčić Grafički urednik: Mihael Lončar Tisak: Denona d.o.o.

ISBN 978-953-7929-12-1 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 891767.

Smith Wigglesworth

Vjera koja raste

2014. g.

Sadržaj Imajte vjeru u Boga ...........................................................7 Sužnjima oslobođenje ...................................................17 Snaga Imena ......................................................................29 Želiš li ozdraviti? ...............................................................41 Ja sam Bog koji te ozdravlja ........................................53 On slabosti naše uze .......................................................67 Naš uskrsli Krist .................................................................77 Pravednost .........................................................................87 „Sve riječi Života ovoga“ ...............................................99 Život u Duhu ...................................................................111 Što znači biti ispunjen Duhom ................................125 Biblijski dokaz krštenja u Duhu Svetome ............137 Duhovni darovi ..............................................................147 Riječ spoznanja i vjera .................................................169 Darovi ozdravljanja i čudesa .....................................183 Dar prorokovanja ..........................................................195 Razlučivanje duhova ....................................................205 Dar molitve u jezicima ................................................213

6

Prvo poglavlje

Imajte vjeru u Boga „Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže, doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!“ (Mk 11,23-24) Ovo je vrijeme kada trebamo ojačati svoju vjeru, kada trebamo upoznati Boga. Božja je namisao da će pravednik živjeti od vjere. Vjera može preobraziti svaku osobu bez obzira na sva opterećenja kojima je sputana. Znam da je Božja riječ dovoljna. Jedna Njegova riječ može promijeniti cijeli narod. Njegova je riječ od vijeka do vijeka. Upravo smo po toj vječnoj Riječi, nepropadljivom sjemenu, ponovno rođeni i pristupamo ovome predivnom spasenju. Čovjek ne živi samo od kruha, nego mora živjeti po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Njegova je riječ hrana vjere. „Vjera dolazi od slušanja, slušanja Riječi Božje.“ 7

VJERA KOJA RASTE

Ljudi često pokušavaju obezvrijediti Bibliju i iz nje izbaciti sve ono čudesno. Jedan je propovjednik tako govorio: „Pa, znate, Isus je unaprijed dogovorio da se na onome mjestu priveže magare i da oni ljudi kažu upravo ono što su rekli.“ Vjerujte mi, Bog može sve urediti i pripremiti a da nikamo ne ide. Može planirati za tebe, a kada On planira za tvoj život, onda se sve odvija u miru. Sve je moguće onome koji vjeruje.

Jedan je drugi propovjednik ovako govorio: „Isusu je bilo lako nahraniti sve te ljude s pet kruhova.

Kruh je u to vrijeme bio toliko velik da ga je samo trebalo razrezati na tisuću dijelova i podijeliti narodu.“ Ali zaboravio je da je tih pet kruhova cijelo vrijeme nosio dječak u svojoj košari za ručak.

Bogu ništa nije nemoguće. Nama je sve nemoguće kada Boga mjerimo ograničenjima vlastite nevjere.

Naš je Bog predivan Bog koji nadilazi naše mogućnosti i čije su milost i moć neograničene.

Prilikom jednoga skupa u Belfastu razgovarao sam s jednim bratom koji mi je rekao: „Wigglesworthe, jako sam zabrinut. Proteklih pet mjeseci veoma sam žalostan. Naime, jedna starija gospođa iz moje zajednice, na čiju je molitvu uvijek na naše susrete silazio Božji blagoslov, pala je i slomila bedrenu kost. To se dogodilo prije pet mjeseci. Ona je na susretima uvijek nadahnjivala ostale. Liječnici su joj na nogu stavili gips, a nakon što su joj ga 8

Imajte vjeru u Boga

nedavno skinuli, budući da kosti nisu dobro srasle, ponovno je pala i slomila kost.“ Otišli smo je posjetiti u njezin dom. Kada smo je vidjeli kako leži na krevetu s desne strane sobe, upitah je: „Kako se sada osjećate?“ Ona odgovori: „Poslali su me kući rekavši da taj prijelom ne može zacijeliti i da zbog moje starosti kosti neće dobro zarasti. Više ništa nisu mogli napraviti kako bi mi pomogli te su mi rekli da ću ostatak života provesti u krevetu.“ Tada sam je upitao: „Vjerujete li Bogu?“ „Da, kada sam čula da dolazite u Belfast, moja je vjera još više narasla. Ako budete molili za mene, vjerovat ću. Znam da na zemlji nema te sile po kojoj bi moja bedrena kost mogla zacijeliti, ali također znam da Bogu ništa nije nemoguće.“ „Vjerujete li da će vam On sada pohititi u pomoć?“ upitao sam, na što je odgovorila: „Vjerujem.“ Veličanstveno je vidjeti ljude koji vjeruju Bogu. Bog je znao sve o njezinoj nozi koja je bila slomljena na dva mjesta. Rekoh joj: „Nešto će se dogoditi tijekom molitve.“ Njezin je suprug također sjedio ondje; bio je nepokretan i već četiri godine nije mogao učiniti ni koraka. On je uzviknuo: „Ja ne vjerujem niti ću povjerovati. Nikada me nećete pridobiti da povjerujem.“ „U redu“, rekao sam i položio ruke na njegovu ženu u ime Isusa Krista.

U tom je trenutku kroz nju prošla Božja snaga i ona uskliknu: „Ozdravila sam!“ Tada sam joj rekao: 9

VJERA KOJA RASTE

„Neću vam pomoći da ustanete. Bog će to učiniti.“ Ustala je i počela hodati po sobi hvaleći Gospodina.

Starac je bio zadivljen onime što se dogodilo njegovoj supruzi te poče vikati: „Dajte da i ja prohodam!“ Tada mu rekoh: „Pokaj se, ti stari grješniče!“ On tada zavapi: „Gospodine, Ti znaš da nisam mislio ono što sam rekao. Ti znaš da vjerujem.“ U svakom slučaju, Gospodin je bio milosrdan prema njemu.

Gdje bismo svi mi bili kad nam On ne bi opraštao grijehe? Kada se pokajemo, Gospodin nam uvijek kreće ususret. Ako povjerujemo, sve je moguće.

Položio sam ruke na njega. Kroz starčevo tijelo prostrujala je snaga koja je pokrenula njegove noge nakon četiri godine mirovanja. Hodao je uzduž sobe, izlazio i ulazio u nju govoreći: „O, kako nam je velike stvari Bog učinio večeras!“ „Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!“ Čeznite za Bogom, a On će ispuniti vaše čežnje; susret ćete ga kada ga potražite u jednostavnosti vjere.

Jednom mi je prilikom prišao čovjek koji je, vidjevši druge kako ozdravljaju, i sam želio ozdraviti.

Objasnio mi je da mu je ruka ukočena u određenom položaju već godinama i da je ne može pomaknuti. „Imate li vjere?“ upitao sam ga. Odgovorio mi je da ima mnogo vjere. Nakon molitve mogao je pomicati ruku u svim smjerovima. Ipak, nije bio do kraja 10

Imajte vjeru u Boga

zadovoljan pa se požalio da ga na jednom mjestu ruka još uvijek boli. „Znate li što vas zapravo muči?“ upitao sam ga. „Ne“, odgovorio je. „Nesavršena vjera“, rekoh mu. „Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!“ Jeste li vjerovali prije nego što ste bili spašeni?

Toliki bi bili spašeni, ali ljudi se najprije žele osjećati spašenima. Nikad se nitko nije osjetio spašenim prije nego što je povjerovao. Božji je plan uvijek ovakav: ako vjerujete, vidjet ćete slavu Božju. Vjerujem da nas Bog sve želi dovesti do nepokolebljive vjere i povjerenja u Njega.

Isus se pritom koristi slikom planine. Zašto baš planina? Zato što, ako se vjerom može pomaknuti planina, onda se njome sve može promijeniti.

Božji je plan tako čudesan da je sve moguće samo ako vjerujete. Želim vam svratiti pozornost na ovaj poseban svetopisamski navod: „I u srcu svome ne posumnja.“ Srce je izvor svega. Pogledajte mladića i djevojku koji su se zaljubili na prvi pogled. Ubrzo su se u njima razvili duboki osjećaji ljubavi jednog prema drugom. Što je srce ljubavi? Srce vjere. Vjera i ljubav idu ruku pod ruku. U onoj mjeri koliko se taj mladić i ta djevojka međusobno ljube, oni ostaju vjerni. Ako jedno od njih ode na sjever, a drugo na jug, oni zbog svoje ljubavi ostaju vjerni jedno drugome.

11

VJERA KOJA RASTE

Isto se događa kada osoba u svom srcu gaji duboku ljubav prema Gospodinu Isusu Kristu. U ovome novom životu na koji nas Bog poziva Pavao nam govori da po tijelu Kristovu umrijesmo Zakonu i da pripadamo drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrsnuo (Rim 7,4). Bog nas vodi na mjesto savršene ljubavi i savršene vjere. Čovjek koji je rođen od Boga po ljubavi i vjernosti prema Gospodinu Isusu zazire od svega nečistog. Između muškarca i žene koji se istinski vole vidi se čistoća, njima ne pada na pamet da budu nevjerni jedno drugome. Smatram da je čovjek čist u onoj mjeri koliko ima vjere u Isusa. Onaj koji vjeruje da je Isus Krist ((grč. riječ khristós, i hebr. i aram. māšīaḥ (mesija) znače pomazanik; op. ur.)) pobjeđuje svijet. To je vjera koja djeluje po ljubavi.

Dok smo srcem povezani s Gospodinom, naša vjera ne može biti pokolebana. Ne možemo sumnjati u svome srcu. Kako nastavljamo svoj hod s Bogom, nastaje predivna povezanost i sudioništvo Njegova života i Njegove naravi. Kada čitamo Božju riječ i vjerujemo obećanjima koja nam je Bog tako velikodušno dao, postajemo dionici Njegova života i Njegove naravi. Gospodin je naš zaručnik, a mi smo Njegova zaručnica. Njegove riječi za nas su duh i život, preobražavaju nas i mijenjaju, tjerajući ono nama svojstveno, a primajući ono božansko.

Nemoguće je shvatiti Božju ljubav ako razmišljamo na ljudski način. Nju nam mora objaviti sam Duh 12

Imajte vjeru u Boga

Božji. Bog svima rado daje. Onaj tko traži, prima.

Bog je spreman podariti nam sve ono što nas vodi u život i bliži odnos s Njime. Ne zaboravimo, Isus nam je dan upravo po Božjoj ljubavi. Ta ista ljubav tebi i meni pomaže vjerovati. U svakoj slabosti Bog će biti tvoja snaga. Ti, koji trebaš Njegov dodir, znaj da te On ljubi. Svi vi žalosni, bespomoćni, bolesni, pogledajte u Boga svih milosti, koji je ljubav u samoj svojoj biti, koji se raduje dati nam sve naslijeđe života i snage kojeg vi toliko trebate.

Tijekom mog boravka u Švicarskoj Bog je u svom milosrđu djelovao među ljudima i ozdravljao ih.

Ondje me ugostio brat Reuss iz Goldiwila. Pod optužbom da sam liječio ljude bez dozvole na njegovu su adresu stigla dvojica policajaca da me uhite.

Reuss im na to reče: „Žao mi je, ali on trenutačno nije ovdje. Upravo je na molitvenom skupu u mjestu tri kilometara udaljenom odavde, ali prije nego što ga uhitite, dopustite da vam nešto pokažem.“ Brat Reuss odveo ih je u kuću koja je toj dvojici policajaca bila već otprije poznata. Naime, ondje je stanovala žena koja se u pijanom stanju upuštala u tučnjave. Stoga su je već nekoliko puta onamo dolazili uhititi. Odveo ih je k njoj rekavši: „Ovo je jedan od brojnih slučajeva blagoslova koji su se dogodili po službi čovjeka kojega ste upravo došli uhititi. Ova je žena na naš susret stigla u pijanom stanju. Na dva su joj mjesta na tijelu bile 13

VJERA KOJA RASTE

polomljene kosti. Bila je u pijanom stanju kada je ovaj evangelizator položio ruke na nju moleći Boga da je ozdravi i oslobodi.“ Tada se u razgovor uključila ta žena: „Tako je, Bog me spasio i odonda nisam popila ni kap alkohola.“ Policajci koji su imali nalog za moje uhićenje nato s gnušanjem rekoše: „Neka to liječnici čine.“ Zatim se okrenuše, odoše i više se ne vratiše.

Isus liječi slomljena srca, oslobađa zarobljene, spašava one najgore. Usuđuješ li se, usuđuješ li se, odbaciti ovu Radosnu vijest za tvoj duh, dušu i tijelo? Usuđuješ li se odbaciti ovakvu milost?

Shvaćam da je ova Radosna vijest u velikoj mjeri bila skrivena, ova Radosna vijest koja donosi slobodu, ova Radosna vijest koja duše izbavlja iz okova, ova Radosna vijest koja tijelu donosi potpuno ozdravljenje, ova Radosna vijest spasenja.

Poslušajte ponovno riječ Onoga koji se odrekao slave kako bi nama zadobio spasenje: „Zaista, kažem vam, ako tko rekne gori ovoj: ‘Digni se i baci se u more!’ i ne posumnja u srcu svojemu, nego vjeruje, da će se ispuniti riječ njegova, bit će mu to.“ (Mk 11,23).

Bog nam ne može davati svoj blagoslov ako nam je srce tvrdo, ako kritiziramo druge ili ne opraštamo.

Te stvari ometaju rast vjere. Na jednom su susretu ljudi molili čekajući na krštenje u Duhu. Na njih tako očišćene spuštao se Duh. Bio je ondje i jedan 14

Imajte vjeru u Boga

čovjek očiju crvenih od silnog plača. On mi reče: „Ne mogu ovo učiniti. Ne mogu primiti to krštenje ako nešto ne promijenim. Nedavno sam u pismu bratu svoje žene izrekao teške riječi. Najprije to moram ispraviti.“ Otišao je kući i rekao svojoj ženi: „Napisat ću novo pismo tvome bratu i zamoliti ga da mi oprosti.“ „Budalo jedna!“ uzvratila mu je na te riječi. „Nema veze“, nastavio je, „ovo je između Boga i mene, to moram riješiti.“ Napisao mu je pismo i došao na sljedeći susret; Bog ga je odmah ispunio Duhom Svetim.

Vjerujem da postoji velik broj ljudi koji bi mogli biti ozdravljeni, ali u svome srcu skrivaju stvari koje su poput plijesni. Oslobodite se takvih stvari.

Oprostite i Gospodin će vama oprostiti. Mnogo je dobrih ljudi, oni imaju dobre namjere, ali nemaju snage učiniti nešto za Boga. Prije mnogo godina uvukla se u njihova srca neka mala stvar, ali odonda je njihova vjera paralizirana. Sve iznesite na svjetlo.

Bog to može očistiti ako mu dopustite. Neka vas dragocjena krv Kristova očisti od svakoga grijeha.

Ako želite i vjerujete, Bog će vam izići ususret i odagnati svaku laž toplinom svoje ljubavi.

15

16

Drugo poglavlje

Sužnjima

oslobođenje (Čitanje: Lk 4,1-20)

Naš predragi Gospodin Isus ima sve za svakoga od nas. Oproštenje grijeha, ozdravljenje od bolesti i ispunjenost Duhom dolaze iz istog izvora, od Gospodina Isusa Krista. Poslušajte Njega koji je isti jučer, danas i sutra dok sam objavljuje svrhu svog dolaska: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima, srca slomljena liječiti, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ (Lk 4,18-19; Iz 61,1) Isusa je krstio Ivan na rijeci Jordan, a Duh Sveti na Njega je sišao u tjelesnom obliku poput goluba.

Ispunjen Duhom Svetim boravio je u pustinji gdje je nadjačao Neprijatelja. Potom se u sili Duha vratio u Galileju, propovijedao po sinagogama, 17

VJERA KOJA RASTE

a potom se vratio u svoj grad, Nazaret, gdje je objavio svoje poslanje riječima koje sam upravo naveo. Kratko je služio na zemlji, a onda je dao život kao otkupninu za sve nas. No, Bog ga je uskrisio od mrtvih. Prije nego što je uznesen u slavu, svojim je učenicima rekao da trebaju primiti snagu Duha Svetoga. Tako će se preko njih nastaviti Njegova uzvišena služba. Ova snaga Duha Svetoga nije bila namijenjena samo nekolicini apostola nego „i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš“ (Dj 2,39), čak i nama ljudima dvadesetog stoljeća. Neki će pitati: „Nije li ta snaga Duha Svetoga bila samo za onu povlaštenu skupinu ljudi koji su živjeli u prvom stoljeću?“ Ne. Pročitajte što je evanđelist Marko zabilježio o sveopćem poslanju koje nam je Učitelj namijenio i vidjet ćete da se to odnosi na one koji uzvjeruju. (Mk 16,15-18) Nakon što sam primio krštenje u Duhu Svetome (a siguran sam da sam ga primio jer Gospodin mi je dao svoga Duha na isti način na koji ga je dao svojim učenicima u Jeruzalemu) pitao sam Gospodina zašto sam kršten. Jednoga dana, vrativši se kući s posla, moja me supruga upita: „Na koja si vrata ušao u kuću?“ Odgovorio sam joj da sam ušao na stražnja vrata. Ona reče: „Gore na katu je žena koja je dovela osamdesetogodišnjeg starca da se pomoliš za njega. Eno ga on gore mahnita, a vani pred prednjim vratima stoji 18

Sužnjima oslobođenje

mnoštvo ljudi. Zvone nam na vrata želeći znati što se događa u našoj kući.“ Gospodin mi je tiho šapnuo: „Zato sam te krstio.“ Pažljivo sam otvarao vrata prostorije u kojoj se starac nalazio u želji da budem poslušan onome što će mi reći moj Gospodin. Čovjek je očajnički plakao i vikao: „Izgubljen sam! Izgubljen sam! Učinio sam neoprostiv grijeh. Izgubljen sam! Izgubljen sam!“ Moja me supruga upita: „Što možemo učiniti?“ Duh Gospodnji nadahnuo me da kažem: „Izađi, ti lažljivi duše.“ U tom je trenutku zao duh napustio tog čovjeka, a Gospodin mi reče: „Zato sam te krstio.“ Postoji mjesto gdje Bog, po sili Duha Svetoga, nadmoćno vlada u našim životima. Duh nam otkriva i pokazuje stvari u našim životima te nas priprema da se suprotstavimo sotonskim silama.

Kada Nikodem dođe Isusu, reče mu: „Znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.“ Odgovori mu Isus: „Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“ (Iv 3,2-3) Nikodem je bio zadivljen čudesima koja je Isus činio, a on je istaknuo potrebu čudesa za svakoga tko hoće vidjeti kraljevstvo Božje. Rodivši se od Boga čovjek je iz tame izbavljen na svjetlo, a to je čudesno znamenje. Isus je svaki Božji dodir smatrao čudom, 19

VJERA KOJA RASTE

tako da mi danas možemo očekivati da ćemo doživjeti čudesne stvari. Predivno je znati da je Gospodnji Duh nad nama. Što se mene tiče, radije bih da je Gospodnji Duh nada mnom pet minuta nego da dobijem milijun dolara.

Jeste li vidjeli kako je Isus nadvladao đavla u pustinji? Sotona je znao da je On Sin Božji, ali mu je svejedno govorio: „Ako si Sin Božji...“ Koliko je puta vama Sotona pristupio na ovaj način?

Govori vam: „Možda je sve to samo prijevara. Pa ti znaš da zapravo nisi dijete Božje.“ Ako ti đavao prilazi govoreći da nisi spašen, onda je to prilično siguran znak da jesi. Kada ti priđe i kaže da nisi ozdravio, to može biti dobar dokaz da ti je Bog poslao svoju riječ i ozdravio te. Đavao zna, ako se uvuče u tvoje misli, u tvoj misaoni život, da te pobijedio. On je sav zaokupljen ubacivanjem misli u naše glave, ali ako ste čisti i sveti odmah ćete uzmicati od njih. Bog želi da naš um bude čist, svet i ponizan poput Kristovog.

Kamo god pođem nailazim na osobe koje su svezane nekakvom obmanom, a do toga dolazi kada se đavlu dopusti ući u područje uma koje onda postaje njegovo uporište. Kako se zaštititi od toga?

Gospodin nam je dao oružje kojim se uspješno ruše neprijateljske uporišne kule i po kojem se svaku misao može upraviti k poslušnosti Kristu. Krv Isusa Krista i Njegovo moćno ime su sredstva protiv 20

Sužnjima oslobođenje

svakog i najmanjeg sjemena nevjere koje Sotona pokušava posijati u našim mislima.

U prvom poglavlju Djela apostolskih čitamo kako Isus učenicima daje zapovijed da čekaju Očevo obećanje i da neće mnogo vremena proći kada će biti kršteni Duhom Svetim. Evanđelist Luka nam (u proslovu Djela apostolskih) govori kako je prvu knjigu sastavio o svemu što je Isus činio i učio. Kristovo djelo nije završeno na križu. Stoga u Djelima apostolskim i poslanicama nalazimo izvješća o onome što je On nastavio činiti i naučavati po onima u kojima se nastanio. Naš Gospodin Isus je živ i nastavlja svoje djelo po onima koji su ispunjeni Njegovim Duhom. On i dalje liječi slomljena srca i izbavlja sužnje po onima kojima je dao svoga Duha.

Jednoga sam dana vlakom putovao kroz Švedsku.

Na jednoj je stanici u vlak ušla starija gospođa u pratnji svoje kćeri. Imala je tako zabrinut izraz lica da sam je upitao što joj se dogodilo. Odgovorila mi je da je na putu za bolnicu gdje će joj liječnici odrezati jednu nogu. Počela je plakati pričajući mi o tome kako su joj liječnici rekli da bi mogla preživjeti jedino ako joj odstrane nogu. Gospođa je imala sedamdeset godina. Tada sam rekoh svome prevoditelju: „Reci joj da je Isus može ozdraviti.“ Na sljedećoj je stanici ušlo toliko ljudi da je nastala velika gužva u našem vagonu, a đavao reče: „Gotov 21

VJERA KOJA RASTE

si.“ Ali znao sam da se time stvorila najbolja prilika da se u takvim teškim okolnostima Gospodin još više proslavi u svojoj snazi. Svako iskušenje može biti blagoslov. U trenucima kada sam pritisnut neprilikama i kada se čini kao da me je pregazilo deset strojeva, otkrivam da se onda na osobit način izlijeva Božja milost. Naš je Isus tako dobar. On se uvijek očituje kao moćni Izbavitelj koji je za nas predvidio ono najbolje.

Vlak je krenuo, a ja sam pao na koljena zapovjedivši bolesti da u ime Isusovo napusti tu ženu. Gospođa tada uzvikne: „Ozdravila sam. Znam da sam ozdravila.“ Ona udari nogom o pod i reče: „Sad ću vam pokazati.“ Kada se vlak zaustavio, izašavši, žena je počela stupati gore dolje po stanici uzvikujući: „Ne idem u bolnicu.“ Još jednom se naš predivni Isus pokazao kao onaj koji liječi slomljena srca i koji oslobađa sužnje.

Jedno sam dulje vrijeme bio toliko bolestan da mi nitko nije mogao pomoći. Moja supruga je već očekivala da ću svaki čas umrijeti. Nije mi bilo pomoći. Tada sam osobno doživio Isusa koji ozdravlja. Šest mjeseci sam trpio bolove uslijed upale crvuljka slijepoga crijeva, s time da je bol tek na trenutke jenjavala. Krenuo sam u crkvu u kojoj sam služio kao pastor i gdje sam se toga dana trpeći teške bolove srušio na pod. Odnijeli su me u moj dom i smjestili u postelju. Cijelu sam noć 22

Sužnjima oslobođenje

proveo moleći za oslobođenje, ali moje se stanje nije promijenilo. Moja supruga je bila uvjerena da sam na samrti te je pozvala liječnika. Pregledavši me liječnik je ustanovio da je šestomjesečna upala crvuljka toliko izmorila moje tijelo da je već prekasno za operaciju. Čuvši to mojoj supruzi se slomilo srce.

Kada je liječnik otišao netko je pokucao na vrata.

Bili su to jedan mladić i jedna starija gospođa. Znao sam da je ona žena istinske molitve. Nakon što su se popeli na kat i ušli u moju sobu, taj je mladić skočio na moj krevet i zapovjedio zloduhu da me napusti. Vikao je: „Izađi, đavle! U ime Isusovo, zapovijedam ti da izađeš!“ Nije bilo vremena za raspravu u kojoj bih mu rekao da ne mislim da je ovdje riječ o đavlu. Međutim, đavao je izašao u ime Isusovo, a ja sam u tom trenutku ozdravio.

Ustao sam, odjenuo se i sišao u prizemlje. Budući da sam tada još uvijek radio kao vodoinstalater, upitao sam suprugu: „Je li me tko tražio? Sada sam dobro i odoh raditi.“ Rekla mi je gdje trebam obaviti popravak, a ja sam uzeo svoj alat i krenuo.

Tek što sam izišao iz kuće, stigao je liječnik koji je odloživši svoj šešir u hodniku odmah pošao prema mojoj sobi na katu. Ali bolesnik nije bio ondje. „Gdje je gospodin Wigglesworth?“ upitao je. „Otišao je raditi, doktore“, odgovorila je moja supruga. „Više ga nećete vidjeti živa“, reče liječnik, 23

VJERA KOJA RASTE

„donijet će vam ga natrag kao truplo.“ Evo, i dandanas to je truplo živo.

Otada mi je Gospodin u mnogim dijelovima svijeta davao povlasticu molitve za ljude koji trpe bolove od upale crvuljka slijepoga crijeva. Vidio sam mnoge koji već nakon petnaest minuta molitve ustaju izliječeni. Živi Krist želi dotaknuti ljude u svim situacijama.

Prije nekoliko mi je godina brat D. W. Kerr dao pismo preporuke s kojim sam otišao u Zion City gdje sam se predstavio bratu po imenu Cook. On me dočekao riječima: „Sam Bog te poslao ovamo.“ Dao mi je adrese šestero osoba zamolivši me da ih posjetim i pomolim se za njih. Dogovor je bio da se ponovno nađemo u podne. Vratio sam se u 12:30, a on mi je ispričao o mladiću koji se trebao ženiti narednog ponedjeljka, no njegova je zaručnica umirala u bolovima od upale crvuljka. Otišao sam do njezine kuće i ondje zatekao liječnika koji mi reče da za nju više nema nade. Njezina je majka u očaju vikala: „Zar joj nema pomoći!?“ Tada joj rekoh: „Ženo, vjeruj Bogu i tvoja će kći ozdraviti i ustati iz kreveta za petnaest minuta.“ Ali majka je nastavila očajavati.

Odveli su me u sobu u kojoj je djevojka ležala.

Pomolivši se za nju zapovjedio sam zlom duhu da napusti njezino tijelo. Tada će ona: „Izliječena sam!“ 24

Sužnjima oslobođenje

Rekoh joj: „Želiš da ti povjerujem da si izliječena?

Hajde ustani ako si ozdravila.“ Za manje od deset minuta stigao je liječnik. Želio je saznati što se dogodilo. Djevojka mu reče: „Došao je jedan čovjek, pomolio se za mene i sada sam zdrava.“ Liječnik je pritisnuo mjesto na trbuhu koje ju je bilo boljelo, ali djevojka nije ni zastenjala ni jauknula. Tada liječnik reče: „Ovo je Božje djelo.“ Bez obzira na to priznao to liječnik ili ne, ja sam znao da je to Bog učinio. Naš je Bog stvaran, On i danas spašava i liječi. Naš je Isus isti, jučer, danas i zauvijek. On spašava i liječi ljude baš kao što je to nekada činio.

On želi biti tvoj Spasitelj i tvoj Iscjelitelj.

O, kada biste samo vjerovali Bogu! Što bi se dogodilo? Dogodilo bi se ono najbolje. Ima ljudi koji nikada nisu iskusili Božju milost ni doživjeli Božji mir. Nevjera ih je oplijenila od tih blagoslova.

Moguće je čuti istinu, a pritom je ne prihvatiti.

Moguće je čitati Riječ, a pritom ne dopustiti da prožme sav tvoj život. Stoga nam je potreban Duh Sveti koji daje da Riječ možemo primiti i koji nas uvodi u suživot s Kristom. Ne možemo do kraja razumjeti čudo našeg otkupljenja sve dok se u svemu ne podložimo Duhu Svetome.

Sudjelovao sam na jednome poslijepodnevnom molitvenom susretu. Gospodin je obilno izlijevao svoju milost na nas te su mnogi ozdravljali po Božjoj snazi. Po završetku susreta većina je ljudi 25

VJERA KOJA RASTE

već otišla svojim domovima, kada sam ugledao jednog mladića koji se očito zadržao jer je bio u nekoj potrebi. Pristupio sam mu i upitao: „Što želiš?“ Mladić reče: „Htio sam vas zamoliti da se pomolite za mene.“ „Za što želiš da se pomolim?“ upitah. „Zar ne osjećate smrad?“ reče. Mladić je obolio trpeći posljedice svoga grešnoga života. „Istjerali su me već iz dvije bolnice. Cijelo mi je tijelo prekriveno gnojnim čirevima.“ Vidio sam kako mu gnoj curi iz čira na nosu. Mladić je nastavio: „Čuo sam kako propovijedate. Iako ne razumijem kako su ovi ljudi mogli ozdraviti, pitam se ima li nade i za mene.“ „Poznaješ li Isusa?“ upitah ga. On o Isusu i spasenju nije znao baš ništa, ali mu rekoh: „Stani ovdje.“ Tada sam položio ruke na njegovu glavu, a zatim na bedra te sam toj strašnoj bolesti u ime Isusovo naredio da napusti mladićevo tijelo. „Ozdravio sam! Osjećam nekakvu toplinu i milinu po cijelome tijelu.“ Upitah ga: „Tko te izliječio?“, a on reče: „Vaše molitve.“ „Ne, Isus te ozdravio!“ A mladić će na to: „To je bio Isus? O, Isuse! Isuse! Isuse, spasi me.“ Taj je mladić te večeri otišao izliječen i spašen. Naš je Bog tako milosrdan! Kako je predivan naš Isus!

Trpite li i vi? Zavapite Bogu. Uvijek je dobro da njegov narod vapije Bogu. Možda je upravo to ono što trebate učiniti. Duh Sveti i Riječ Božja donijet će svjetlo u svaki skriveni, u svaki nečisti dio vašega bića. Kada Bogu dopustite da dotakne ono što 26

Sužnjima oslobođenje

kvari i ugnjetava vaš život, tada se uvijek događa oslobođenje. Kada je Isus u sinagogi zatekao čovjeka opsjednuta nečistim duhom (Mk 1,23-26), čovjek povika: „Što ti imaš s nama?“ Nečisti duh zasigurno nikada dotad nije uzviknuo takvo što.

Isus mu tada zaprijeti: „Umukni i izađi iz njega!“ U tom je trenutku opsjednuti bio oslobođen. To je isti Isus koji zapovijeda silama zla, oslobađa sužnje i potlačene pročišćujući njihova srca. Zlodusi koji su brojni poput legije opsjedali čovjeka zaklinjahu Isusa da im ne naredi vratiti se u Bezdan, nego da im dopusti ući u krdo svinja. (Lk 8, 26-39) Pakao je tako grozno mjesto da se čak ni demoni ne vole vraćati onamo. Koliko bismo više mi ljudi trebali tražiti Isusa da nas spasi od pakla?

Bog je milostiv i govori nam: „Tražite Gospodina dok se može naći.“ (Iz 55,6) Štoviše, „Tko god zazove ime Gospodnje, bit će spašen“. (usp. Dj 2,21, Rim 10,13) Sada ga tražite, sada mu zazovite ime, u Njemu je oproštenje, ozdravljenje, otkupljenje, oslobođenje i sve ostalo što vam treba u ovome trenutku i na ovome mjestu, sve što će vas ispunjati cijelu vječnost.

27

VJERA KOJA RASTE Vjera koja raste svojevrsna je duhovna autobiografija jednog laika, protestanta, pentekostalca koji je eva­ ngelizirao početkom dvadesetog stoljeća. Zašto ta knji­ ga među katolicima u Hrvatskoj, i to u današnje vrijeme?

Smith Wigglesworth nije imao sreće da se rodi kao katolik i zato nije imao sakramente koje mi katolici imamo, nije računao na pomoć i zagovor svetaca, nije imao pristup bogatstvu teološke misli koja se stoljećima ra­ zvijala u našoj Crkvi, a ipak se Bog silno poslužio njime.

Zasigurno se nećemo i ne moramo složiti sa svime što je zapisao, no, nakon čitanja, morat ćemo priznati da je ljubio Boga i bližnjega i da je Bog ljubio njega. Čitajući svjedočanstva ovog čovjeka, moramo se zapitati što bi tek Bog po nama katolicima mogao učiniti kad bismo se s istim srcem s kojim se on odazvao odazvali i mi sami.

Ljudi ovog svijeta, za koje je Isus umro na križu, od nas kršćana očekuju Boga koji sasvim konkretno ljubi čovjeka. Isus nam je primjerom pokazao na koje ko­ nkretne načine možemo i trebamo ljubiti grešnike, bolesnike, opsjednute, odbačene, siromašne... Ljubav prema Bogu i čovjeku uvijek potiče na evangelizaciju.

Neka nas ovo svjedočanstvo probudi, postidi, naljuti, ohrabri, opomene, nadahne da ponovno preispitamo svoje srce a možda i da ponovno pažljivo pročitamo sva četiri evanđelja. Neka ono bude izazov da druge nadmašimo, ne samo u punini istine nego i u vjeri i ljubavi. Nije li punina istine u punini vjere i ljubavi!?

Urednik

28 9 789537

929121

www.figulus.hr 80 kn