Ljudska obitelj

Dobrota stvaranja

podudara se

s nadvladavanjem samoće, i to nadvladavanje događa se u činu prihvaćanja

drugoga, iz ljubavi. I to u sferama sve širih odnosa, od bračnoga para do djece, i od obiteljskoga bratstva do zajedništva sa svim ljudskim bićima

Treće poglavlje dokumenta Papinske biblijske komisije o biblijskoj antropologiji govori o ljudskoj obitelji. Ova tema obrađena je u dokumentu kroz prizmu triju naslova: prvi naslov govori o „ljubavi između muškarca i žene” (br. 158-207), drugi o „ljubavi između roditelja i djece” (br. 208-235) i treći o „bratskoj ljubavi” (br. 236-264).

U ovom broju Svjetla riječi doneseno je tumačenje odlomka o stvaranju muškarca i žene (Post 2,21-25) koje je izloženo na početku trećega poglavlja (br. 152-157).

Nije dobro da čovjek bude sam (Post 2,18)

Činjenica da je Stvoritelj oblikovao ljudsko biće kao muškarca i ženu (Post 1,27; 2,21-23) poziva na pažljivo promatranje ove konstitutivne razlike unutar ljudskoga bića. Riječ je ne samo o jednakom dostojanstvu dvaju spolova nego i o idealnom odnosu ljubavi. Božanski dah koji je učinio živim prah koji je oblikovao Stvoritelj očituje svoju vitalnu snagu u sporazumnom susretu između čovjeka i žene iz kojega proizlazi život. Dobrota stvaranja podudara se s nadvladavanjem samoće, i to nadvladavanje događa se u činu prihvaćanja drugoga, iz ljubavi. I to u sferama sve širih odnosa, od bračnoga para do djece, i od obiteljskoga bratstva do zajedništva sa svim ljudskim bićima.

Stvaranje prvoga ljudskog para (2,21-25)

U Post 2,21-25 dva su glavna pripovjedačka momenta: prvi predstavlja Božje djelovanje koje stvara muškarca i ženu (2,21-22), a drugi je susret para, s ljudskim uvažavanjem božanskoga djela (2,23-24).

Ovaj opis u 2,21-25 ne želi biti izvještaj o onom što se materijalno dogodilo, jer biblijski pisac koristi književnu vrstu simboličke vrijednosti. Traži se, dakle, razborito shvaćanje ovoga biblijskog teksta. Svi tumači priznaju važnost sadržaja i poruke ovoga teksta. Međutim, postoje interpretacijske razlike kako u pogledu cjeline odlomka tako i glede nekih detalja.

Dva značenja riječi adam

Hebrejska riječ ’ādām ima dva značenja u pripovijedanju drugoga poglavlja Knjige Postanka. U prvom dijelu ovoga pripovi- jedanja (2,4-20) ’ādām označava ljudsko biće općenito. Međutim, u opisu stvaranja prvoga ljudskoga para (2,21-25) isti termin ’ādām upotrijebljen je da označi mušku osobu, zbog izričite korelacije sa „ženom” (2,22-23.25). Kasnije, u četvrtom i petom poglavlju, ova ista riječ ’ādām postaje vlastito ime (Adam) praroditelja ljudskoga roda (4,1.25; 5,1-5).

Dva tumačenja stvaranja žene u Post 2,21

Dvoznačnost povezana s riječju ’ādām promicala je dva načina tumačenja odlomka u 2,21-23. Prema prvom, tradicionalnom, tumačenju odlomak opisuje stvaranje žene, koje izvodi Stvoritelj služeći se materijalom („jedno od rebara”) uzetim od čovjeka (2,21). To potvrđuje ’ādāmova izjava: „ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta” (2,23). Na taj način, sugeriraju neki tumači, biblijski pisac je domišljato preokrenuo očevidnost da svi muškarci proizlaze „od” žene, pripovijedajući da je u početku žena proizišla od čovjeka. Apostol Pavao kreće se u tom pravcu kada piše: „Jer kao što je žena od muža, tako i muž po ženi; a sve (dolazi) od Boga” (1 Kor 11,12). Odatle proizlazi dvostruka pouka: s jedne strane, ona uzajamnoga priznavanja, jer „u Gospodinu, ni žena bez muža, ni muž bez žene” (1 Kor 11,11), a s druge strane postavljen je pisamski temelj za hijerarhijski red u obitelji i u zajednici (1 Kor 11,7-10),