DUŠA PROVANSE

U gradu nalazimo desetak crkava i samostana, a najveće i najznačajnije crkve nalazimo uz papinsku palaču koju godišnje posjeti više od pola milijuna posjetitelja. Pored crkava grad ima i sinagogu koja svoje korijene vuče iz šesnaestoga stoljeća

Avignon je stari grad na jugu Francuske u regiji Provence-Alpes-Côte d‘Azur, koji se smjestio na lijevoj obali rijeke Rone, na pola puta između francuskih Alpa i Sredozemnoga mora. U pitanju je mali grad naspram Pariza i Lionate obližnjega Marseillea, ali nezaobilazan u francuskoj i svjetskoj povijesti. Grad je danas glavni grad departmana

Vaucluse i jedan je od rijetkih francuskih gradova koji su sačuvali gradske zidine koje su dugačke 4330 metara.

Danas grad ima oko 93 000 stanovnika od kojih oko 16 000 živi u starom središtu grada još i danas okruženom srednjovjekovnim zidinama koje su u jako dobrom stanju. Kada se tome dodaju i prigradske komune koje administrativno pripadaju gradu, broj stanovnika se penje na oko 459 000.

Područje grada u geološkom pogledu leži na vapnencima koji se koriste kao građevinski materijal. Tako su i stare gradske zidine izgrađene od mekoga vapnenca kojega ima u izobilju. Oko grada, ali i u sjeverozapadnom dijelu staroga grada, ima vapnenačko uzvišenje. To gradsko uzvišenje po- znato je kao Rocher des Doms. Visoko je 35 metara i izvorna je jezgra grada. Kako je grad ipak u širokoj dolini rijeke Rhone, okolinu, kao i južne dijelove grada, predstavlja stara aluvijalna zona s plodnim tlom. Taj dio izgrađen je od pješčanih nanosa manje ili više obojenih šljunkom koji se uglavnom sastoji od silikatnih stijena. U tom području su i brojna nalazišta gline, mulja i pijeska koji su igrali značajnu ulogu u razvoju grada. Takva tla pogodovala su razvoju poljoprivrede oko grada, a dominirali su vinogradi, maslinici te polja lavande. Oni su donosili najveće prihode gradu, ali ne može se reći da su druge kulture bile zapostavljene.

Kako grad leži na obali rijeke, voda je imala veoma bitnu ulogu u njegovu oblikovanju. Već dosta rano u razvoju grada voda je preusmjeravana u cilju bolje zaštite grada, transporta i navodnjavanja plodnih polja. Zanimljivo je da je grad imao i podzemne tokove okolnih potoka koji su usmjeravani ispod