Što imaš, a da nisi primio

Tko puno daje, malo prima, piše jedan pjesnik. Čini mi se kako ove riječi ipak nisu prožete kajanjem, tjeskobom i prijekorom, nego su samo uzdah nevoljke pomirbe sa stvarnošću života. I zato u njima nema tragova gorčine, ništa od onoga što bi ukazivalo da je jednom opeklo, osiromašilo i razgradilo. Jer, tko daje znači da ima, a ono što ima nije ga kao pauk muhu zarobilo da bi iz njega i sam život ispilo. Štoviše, darivanjem se čovjek oslobađa paučine sebičnosti koja gotovo neprimjetno isplete tanke ali čvrste niti iza kojih ostaje samo kao pustinja spržen duh. Tko nikad ništa nije dao, taj nikad ništa nije ni imao, jer je ono što je mislio da ima ustvari imalo njega.

Zato, kada daješ neka ti ruka bude samo vidljivi dio srca. Uostalom, što to uopće bilo koji čovjek ima, a da nije primio?

(Tekst i foto: J. Ćuro)