Zemlja bogata prirodnim ljepotama

Umultimedijskoj dvorani Franjevačkoga studentskog centra u Sarajevu u četvrtak, 16. veljače upriličeno je predstavljanje knjiga Rijeke Bosne i Hercegovine i Jezera Bosne i Hercegovine autora prof. dr. Dalibora Balliana. Knjige su objavljene u izdanju Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi koji je i organizator ovoga događaja.

Među brojnim uzvanicima prisutni su bili i nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnoga ordinarijata u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, nadbiskup vrhbosanski u miru Vinko kardinal Puljić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo gosp. Samir Avdić, ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo gđa Aleksandra Nikolić, rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifat Škrijelj, kao i izaslanici veleposlanstava Republike Hrvatske i Republike Slovenije u Bosni i Hercegovini.

Okupljenu je publiku ponajprije pozdravila voditeljica programa Ivana Pekušić, koja je uputila riječi dobrodošlice te ukratko predstavila autora.

Prve riječi o knjigama izgovorio je dr. Toni Nikolić, profesor na Građevinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić” u Mostaru i stručni savjetnik za inženjersko-geološke karte pri Federalnom zavodu za geologiju Sarajevo. Govoreći o knjizi Jezera Bosne i Hercegovine, rekao je kako su jezera i bare danas iznimno ugroženi i da su za proteklih 50 godina doživjeli velike promjene. „Danas im kao nikad prije prijeti ekološka katastrofa jer su već duže vrijeme izloženi sustavnom uništavanju. A na ona jezera koja su još i očuvana djeluju klimatske promjene te im se značajno smanjuje razina vode”, kazao je dr. Nikolić u svome obraćanju te kao jedan od ciljeva knjige izdvojio apel na očuvanje i zaštitu ovoga iznimno ugroženoga ekosustava.

„Knjiga će sigurno potaknuti čitatelje da dodatno istraže znamenitosti uz jezera koja je pisac opisao na sebi svojstven način”, rekao je u nastavku i kao dodatnu vrijednost istaknuo fotografije koje u potpunosti oslikavaju podneblje koje se kroz tekst opisuje. Osvrnuo se i na značaj knjige Rijeke Bosne i Hercegovine, pri čemu je govorio o slivovima opisanim u knjizi i rijekama uz koje su narodi stoljećima obitavali. Na samom kraju uputio je čestitke autoru jer je i u vrijeme najvećih kriza pronašao vremena i snage da svoje avanture po vrletima prelijepe Bosne i Hercegovine pretoči u ove knjige i podijeli ih s čitateljima koji žele doznati nešto više o rijekama, jezerima i barama Bosne i Hercegovine.

Nakon dr. Nikolića prisutnima se obratila dr. sc. Mirzeta Memišević Hodžić, asistentica na Katedri za uzgajanje šuma i urbanoga zelenila na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Svoje izlaganje započela je izrazom poštovanja prema prof. Ballianu kojega smatra istinskim Bosancem i Hercegovcem jer je „kroz svoja djela Bosni i Hercegovini dao mnogo veći doprinos nego mnogi politički programi i strateški dokumenti”, dodavši kako u njegovim djelima ima više Bosne i Hercegovine nego u mnogim od tih dokumenata. „Iako je ovo dokumentarno djelo, a ne naučno, profesor je konsultirao sve postojeće reference o našim rijekama, što ja, kao naučni i obrazovni radnik, smatram vrlo korektnim i vrlo preporučljivim”, kazala je sa stručnog aspekta dr. Memišević Hodžić, a izlaganje je završila preporukom knjiga za čitanje te čestitkama upućenim autoru i izdavaču.

Prigodnu riječ sljedeći je uputio fra Janko Ćuro, ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi i izdavač ovih knjiga. Govoreći o počecima rada na knjigama prof. Balliana, utvrdio je da su mali koraci osmogodišnjega procesa istraživanja rezultirali ukoričenim četveroknjižjem – Zemlja planina Bosna i Hercegovina, Polja i visoravni Bosne i Hercegovine, Rijeke Bosne i Hercegovine i Jezera Bosne i Hercegovine: „Sve ovo bilo je moguće realizirati samo iz obilja entuzijazma koji smo crpili iz ljubavi i brige prema našoj prirodi. Rad na ovim knjigama jednostavno nikad nije bio puki posao, nego strast koja je, prvo, nosila profesora Balliana a onda i sve nas oko njega. A kako drukčije objasniti da ga u tom poslanju nisu uspjeli spriječiti ni operacija kralježnice ni preboljeni teži oblik Covida? U tome je posebnost, rekao bih, dodana vrijednost ovih knjiga koje su ispisivane ovom strašću i ljubavlju prema svekolikoj raskoši prirode ove naše male ali prelijepe države.” Zaključujući svoj govor o širem kontekstu rada na ovom četveroknjižju, fra Janko je poručio: „Ne smijemo svoju prirodu percipirati kao resurs, sredstvo raspolaganja, nego kao darovano naslijeđe koje kao takvo od nas trebaju naslijediti buduće generacije.”

Na samom kraju publici se obratio i autor knjige, prof. dr. Dalibor Ballian, koji je detaljnije opisao proces istraživanja koja je vršio za knjige o rijekama i jezerima Bosne i Hercegovine, ali i za prethodno objavljene Zemlja planina Bosna i Hercegovina i Polja i visoravni Bosne i Hercegovine. „Kad sam završio visoravni i polja, krenuo sam s rijekama. To je bilo najkomplikovanije. Dva puta sam odustajao. Krenuvši u taj posao, prvo sam našao kartu svih vodotoka, isprintao je i stavio na zid kod svog radnog stola, i gledao i rekao sam ,ja to ne mogu napraviti’ jer vodotoci predstavljaju krvotok ove zemlje”, kazao je prof. Ballian pa nastavio: „Velike rijeke – Drina, Bosna, Vrbas, Una, Neretva – to su glavne arterije. Na njih se vežu male rijeke: Lašva, Krivaja, Spreča, Vrbanja, Sana… one bi bile vene. A na te vene se veže još toliko mnogo tih potočića, rječica da je to bio praktično veliki problem kod identifikacije rijeka.” Prof. Ballian je istaknuo i kako je u svojim obilascima morao duže vrijeme promatrati mjesta koja želi opisati kako bi dočarao njihovu ljepotu. Kroz nekoliko primjera ekoloških katastrofa govorio je i o opasnosti zagađenja rijeka i jezera koje je obilazio. Za knjigu o jezerima Bosne i Hercegovine kazao je da su planinska jezera „gorske oči koje gledaju u nebo svojom plavom čistom vodom” te dodao: „Bojim se da će se vrlo brzo navući mrena na te oči. Te oči više neće moći gledati u nebo zato što prijeti zagađenje tim jezerima”, dok je za bare kazao samo: „One su već nestale.”

„Ove četiri knjige mi jako mnogo znače. One su moj život, zato što sam od malih nogu vezan za prirodu. Završio sam škole koje su vezane za prirodu, radim s prirodom na Šumarskom fakultetu i praktično nema tjedna da nisam u prirodi”, završio je svoj govor ovim emotivnim riječima prof. dr. Dalibor Ballian te ujedno najavio projekte koje planira realizirati u sljedećem razdoblju.

Glazbenim točkama program je upotpunio zbor Magnificat pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića, a razgovor o knjigama nastavljen je na domjenku uz ugodno druženje svih uzvanika.