Strah - Ne boj se! (462)

vjera

• društvo • kultura

STRAH

Ne boj se!

Godina XXXIX. ◆ broj 462 ◆ Sarajevo, rujan 2021. ◆ cijena 4 KM (20 HRK)

www.svjetlorijeci.ba

Franjevački medijski centar Svjetlo riječi

Tiskano Revija Knjige Kalendari

Digitalno Mrežna stranica Video emisija Radio emisija

Knjižare Vitez

030 710 336

Livno

034 201 111

033 726 200 www.svjetlorijeci.ba

vlasnik

Franjevačka provincija Bosna Srebrena

Riječ čitateljima

nakladnik

FMC Svjetlo riječi d.o.o. glavni urednik Janko Ćuro redakcija

Anamarija Ćuro, Janko Ćuro, Marko Čuturić redakcija@svjetlorijeci.ba, uprava@svjetlorijeci.ba marketing Anamarija Ćuro pretplata Emil Perković lektura Ana Papić grafičko oblikovanje Lorko Kalaš adresa uredništva

Zagrebačka 18, BiH – 71000 SARAJEVO tel: +387 (0)33 72 62 00 fax: +387 (0)33 81 22 47 viber: +387 (0)60 33 88 018 uredničko vijeće

fra Jozo Marinčić, fra Janko Ćuro, fra Damir Pavić, fra Josip Ikić, fra Vili Radman godišnja pretplata

BiH 45 KM; Hrvatska 220 kn; Švicarska 75 CHF; Zapadna Europa 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD bankovni računi – km Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 1610000035150095 UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709 devizni računi

Raiffeisen bank d.d. BiH, Sarajevo 502012000-36371 IBAN: BA391611000001251358, SWIFT: RZBABA2S UniCredit Bank d.d. BiH, 25021420101 IBAN: BA393386904812029659, SWIFT: UNCRBA22 račun u hrvatskoj

Samostan sv. Ilije, Roberta Močiljanina 14a, HR - 10040 Zagreb - Dubrava Br. računa: HR 032360000 - 1500028007 račun u njemačkoj i austriji

Kreissparkasse Traunstein-Trostberg Kontoinhaber: Vislav Krijan (Svjetlo riječi) Konto: 40504862 IBAN: DE76 7105 2050 0040 5048 62 BIC: BYLADEM1TST račun u švicarskoj

Credit Suisse, 8070 Zürich, IBAN: CH67 0483 5045 9061 1000 0, Konto: 80-500-4, P. M., Eintrachtstr. 3, 8820 Wädenswil tisak Radin print culture, Sveta Nedelja List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informiranja Kantona Sarajevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine.

ISSN 1512-6986

Svjetlo riječi

Naslovna stranica: Ilustracija

fra Janko Ćuro

urednik@svjetlorijeci.ba

Ne boj se!

Od prirodnoga i zdravoga do nezdravoga i iracionalnoga, strah je, od najranijega djetinjstva, sastavni dio naših života. Ne tako rijetko, upravo strah dominira i upravlja našim životima. Toliko se naviknemo na njega da nam život u strahu postane normalan i samorazumljiv. Zato je on jedno od najjačih oružja koje se koristi za upravljanje i manipuliranje: čovjeka koji se boji lako je i vrlo jeftino kontrolirati. Samo se treba pobrinuti za redovne doze straha koje se najefikasnije doziraju strogo kontroliranim medijima.

Kako izgleda preplašen čovjek? Jednostavno izgleda neljudski, jer mu strah na prvom mjestu oduzme dostojanstvo, a bez dostojanstva čovjek nije uopće čovjek a kamoli Božja slika. Takav čovjek je i duhovno i tjelesno slomljen, zarobljen i bolestan. Zašto strah zarobi čovjeka u svoj krug zla? „Previše se plašimo ljudi zato što se premalo plašimo Boga”, sjajno zapaža G. K. Chesterton, i to je, ustvari, naš najveći problem. Jer, jedini strah koji čovjeka može ozdraviti od svih drugih strahova i učiniti mu život smislenim i blagoslovljenim jest samo strah Božji. A bojati se Boga znači štovati ga, poštivati i osjećati strahopoštovanje pred Bogom. Upravo na ovom strahu izvire i sam život: „Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.”

(Izreke 14,27).

Znači li to da se ničega ne plaši onaj koji vjeruje u Boga, tj. da postane neka vrsta supermana? Ne znači. Svi veliki biblijski likovi su osjećali strah i bili preplašeni zadaćom koju Bog stavlja pred njih. Plašili su se ljudi, plašili su se zla ili su se plašili svoje malenosti i nedostatnosti za velike zadaće koje im je Bog povjeravao pa su pronalazili i isprike kao što je to učinio veliki prorok Jeremija: „A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.’” (Jer 1,6). Sjetimo se ovdje također velikoga sveca Tome Mora koji je imao toliko toga za izgubiti ako se usprotivi kralju Henriku VIII. Naravno da ga je to sve kao čovjeka plašilo. Međutim, prije nego što mu je krvnik odsjekao glavu, rekao je: „Što se mene tiče, umirem kao vjerni podanik kraljev, ali prvo Božji.”

To je ključ za razumijevanje njihove neustrašivosti: više od svega drugoga i više od svih drugih strahova, oni su se bojali Boga. Od svega što su bili, imali i posjedovali, više ih je plašila misao kako bi mogli izgubiti prijateljstvo s Bogom. Nikoga se ne boj osim Boga, poručuje Isus. Jer, Bog je ljubav a „straha u ljubavi nema” (1 Iv 4,18). rujan 2021.

3

Pisma čitatelja Okvir za mržnju Nedavno, surfajući internetom, pročitah na Ajfelovom mostu Miljenka Jergovića, članak Franje Šarčevića pod naslovom: „Kako sam zamrzio meteorologe”. U tom literarnom sastavu gospodin Šarčević progovara o svom teškom djetinjstvu, u jednom ramskom selu. Živjelo se od poljoprivrede pa su se u ljetnim mjesecima molećivo podizale oči prema nebu, u iščekivanju spasonosnih kapi kiše. Za vrijeme dugotrajne ljetne žege, Franjo i njegova braća su tjerali stoku dublje u šumu da bi je poštedjeli nesnosne vrućine i pronašli područja bogatija travom. Naravno da se tada s nestrpljenjem očekivao večernji dnevnik u iščekivanju povoljnije vremenske prognoze pa kad bi meteorolozi najavili nastavak lijepog vremena, bio je to dovoljan razlog da ih Franjo Šarčević zamrzi na planetarnom planu. Ne zadovoljavajući se time, Franjo Šarčević polje svoje mržnje proširuje na časopis koji poštovani čitatelju, upravo držiš u rukama. Naime, časopis čiji je njegov otac pretplatnik od prvoga broja, usu-

đuje se na naslovnicama svojih ljetnih dvobroja postavljati slike koje čitatelje pozivaju na odmor, kako tijela tako i duše. Stoga je Franjo Šarčević pozvao tadašnje uredništvo da ubuduće na tim naslovnicama donosi slike koje prikazuju poljoprivrednike kako u znoju lica svoga zarađuju kruh svoj svagdašnji. Ali bilo je kasno jer su, kako napisa Šarčević, Svjetlo riječi i Bosna Srebrena uskoro otišli dovraga. Jasno je da gospodin Šarčević žali za vremenom kad je zbog ondašnje (po mom mišljenju pogrešne) uređivačke politike Svjetlo riječi postalo poligon za prepucavanja političkih neistomišljenika i za produbljivanje jaza između „naših” i „njihovih” Hrvata. Bosna Srebrena, a hvala Bogu ni Svjetlo riječi nisu, na žalost Franje Šarčevića, otišli tamo gdje bi on želio, a njemu prijateljski savjetujem da se vrati ponekad u onu šumu, u koju je kao dijete gonio stoku pošto su tamo ostale životne lekcije koje je on očigledno preskočio ili ih nije dovoljno dobro naučio.

Ivica Kesić

Sveti Ivo u Podmilačju Nakon dugo godina pođoh ove godine na blagdan sv. Ive u Podmilačje. Pođoh kao hodočasnik ali… Dan predivan, temperature bijahu debelo iznad 30 C° ali vode i hladovine nije nedostajalo. Prvi dan, uočnica sv. Ive, dan bijaše jako lijep i ugodan. Na misi se skupilo oko četiri do pet tisuća vjernika. Mnoge od njih sretoh navečer kako idu pješice od Travnika, a najveće sam grupe sreo na dan sv. Ive kako idu od Jajca do Podmilačja. Asfalt vruć hodočasnici mladi, stari majke s djecom, invalidi, većina bosi. Svatko sa svojim nakanama mukama i tegobama.

Prvi dan uočnice, domaćin fratar nas lijepo uvede u misno slavlje pozdravljajući braću fratre, političku elitu i nas hodočasnike. Voditelj misnoga slavlja, kardinal Vinko Puljić, lijepo opisa život sv. Ivana Krstitelja. Tko je htio čuti mogao je jer razglas je bio jako dobar. Moglo se čuti, razumjeti i nadopuniti staro znanje ili neznanje o životu sv. Ivana Krstitelja. Bilo je tu uglednih teologa kako iz Bosne tako i iz Hrvatske. Mnogo fratara stavilo se po vrućini na raspolaganje za sve-

üDa, želim se pretplatiti na reviju Svjetla riječi ¨ Šaljite mi moj primjerak na adresu:

Prezime

Ime Adresa

Poštanski broj

Grad

tel./mob.

Država

¨

¨

Uplatit ću na vaš bankovni račun

Pošaljite mi uplatnicu poštom Godišnja pretplata: BiH 45 KM; Hrvatska 220 Kn; Švicarska 75 CHF; EU 55 €; Prekooceanske zemlje 90 USD/110 AUD FMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo; Tel.: +387 33 726 200; uprava@svjetlorijeci.ba; www.svjetlorijeci.ba

4

svjetlorijeci.ba

tu ispovijed za koju nisam vidio da je vladalo interesiranje ili potreba. Da li zbog vrućine ili pandemije? Ne znam.

Sveta pričest bijaše dobro posjećena ali kako primiše Tijelo Kristovo onako dobar dio vjernika produži na Luke (livada ispod crkve sa pečenjem i pićem). Voditelj misnoga slavlja imade još dati blagoslov i pozvati vjernike na put križa uz brdo Grabež ali… Sunce pri zalasku temperatura ugodna, a iza male zavjetne crkve skupi se stotinjak hodočasnika i ljudi vjere. Bilo je tu nekoliko bogoslova i jedan ugledni profesor s Franjevačke teologije u Sarajevu.

Fratar povede vjernike na put križa, put koji nije nimalo ugodan za pješačenje (tko nije bio neka ode i uvjeri se). Vjernici bosi, neki s djecom, stari, bolesni. Doslovce se moglo na svakoj postaji osjetiti kako svoj križ sjedinjuju s Kristovim križem. Taj me se događaj jako dojmio. Nakon križnog puta slijedilo je paljenje ivanjske vatre i vraćanje kipa u zavjetnu crkvu. Opet oko stotinjak vjernika.

Na sam blagdan sv. Ive skupi se još više hodočasnika, dan vruć ali lijep, skoro pa svi u hladovini ili pod kišobranom.

Voditelj misnog slavlja, ugledni profesor sa bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Tonči Matulić još pomnije opisa snagu vjere u Isusa Krista i ulogu njegova preteče sv. Ivana Krstitelja, od rođenja pa do odrubljivanja glave. Teološki sve dobro opisa da je bilo jako ugodno za slušati i razumjeti. Kako onda tako danas, narodu posta vruće, nema vode, dugo traje, daj skrati itd. Narod poče mrmljati. Bože sačuvaj da ikoga osuđujem to mi nije namjera nego jedan osvrt na nas vjernike, svatko se može pronaći ako želi. Pade mi na um jedna misao u tom trenutku, što bi se dogodilo da je kip sv. Ive nekim slučajem oživio i izašao za govornicu, da kaže narodu ono što je rekao narodu onoga vremena. Ne znam kako bi prošao ali znam da ne bi volio biti u njegovoj koži.

Marinko Martić

iz sadržaja

6

Tema broja U strahu su velike oči i kratka pamet

14Strah iznad svih strahova Samotno mjesto

16Prave vrijednosti

Nepoznata Biblija

30Umorni od straha

Skupljajući zalaske sunca

36Pjesma nad pjesmama Književnost

Janka Polića Kamova

42Zvuk star 800 godina Dobra priča

82Šutnja i prisuće drugoga Zapažanje na rubu

Reportaža 22 Fra Domagoj Runje Živiš dok voliš Razgovor

20(Ne)ovisno pravosuđe Retrospektiva

i patriotske laži

62Prvi čin tragedije

Kraljevina Jugoslavija

hrvatskoga naroda rujan 2021.

5

Tema broja

U STRAHU SU VELIKE OČI I KRATKA PAMET

Z 6

svjetlorijeci.ba

@ Živko Mišević, dr. med.

Mehanizam straha

Značaj i prirodu straha naš narod je sažeo u lijepoj metafori da su u strahu velike oči! Strah je fiziološka pojava, neugodno čuvstvo manjega ili većega intenziteta izazvano stvarnom ili pretpostavljenom opasnošću. On je signalna lampica, alarm koji se pali u situacijama više-manje opasnim, prijetećim po naš integritet.

Manifestacije straha odražavaju tjelesnu i psihološku pobuđenost, spremnost na borbu ili bijeg, suočavanje sa situacijom ugroze. Čovjek je budan, pobuđen (probuđen), oči su, dakle, širom otvorene, rekao bi vuk u Crvenkapici – „da te bolje vidim”, zjenice se šire da u našu svijest uđe čim više svjetla (stvarno i metaforički), tlak i puls rastu, koža se ježi, mišići se stežu i spremni su na borbu ili bijeg.

Ovim tjelesnim, svima nama vidljivim i znanim manifestacijama straha, pridodaje se burna emocionalna i intelektualna borba pri kojoj čovjek osjeća, ocjenjuje i procjenjuje što mu je u danoj situaciji činiti. Hoće li se za svoj integritet boriti ili pobjeći ovisi o našem osjećaju dimenzije i prirode ugroze (stresora) i procjeni (intelektualna, kognitivna komponenta) je li po nas bolje suočiti se, boriti ili jednostavno pobjeći iz dane situacije. Ako procijenimo da je ugroza velika, jako velika, bijeg se nameće kao jedina opcija, a ako je ugroza mala, ishod borbe izvjesniji u našu korist, borba se nameće kao dobra opcija.

Procjena naših sposobnosti ovisi o nama samima, o našoj prirodi (biologija) i o našim prethodnim iskustvima, kako onima koje smo stekli kroz priče drugih (odgoj, škola) tako i onima s kojima smo se sami susretali. Iskustvo raznih ishoda u raznim situacijama nas uvjerava tko smo, što smo, koliko smo (ne)sposobni i (ne) moćni te u skladu sa zaključkom te procjene reagiramo borbom ili bijegom.

rujan 2021.

7

Rukopis duše

Disati na drukčiji način @ Stjepan Lice

U početku... duh Božji lebdio je nad vodama – prve su riječi zapisane u Bibliji. U početku: prije negoli su se vode pokrenule. Prije negoli se život začeo. A potom: Duh je Božji ponio život koji se odazvao.

Tijekom povijesti Duh Božji lebdi nad ljudima. Bdije nad svakim čovjekom. I vazda pripravan čeka svoj čas.

Kada se čovjek odazove, kad izrekne svoj da, Duh Božji nastanjuje se u njemu. Uzdiže njegovo srce u njemu. I nije nužno da čovjek svoj da izrekne svojim riječima, premda je blagotvorno, no nužno je da ga izrekne svojom voljnošću. Nužno je da – koliko god uzmogne – stane u zbilju svoga da. I da u svemu što mu život bude, ustraje i – i opet: koliko god uzmogne – raste u svom da. Čovjeka koji se odlučio, pa i čovjeka koji se tek nakanio odlučiti, Duh Božji prožima svojom djelotvornom prisutno-

12

svjetlorijeci.ba

šću. Svojom životnom snagom. Potiče ga. Surađuje s njim.

Provjerava njegovu spremnost. I tješi ga. Ne odustaje od njega.

Duh Božji ne progovara samo u darovima koje povjerava ljudima. Premda, u njima ih na osobit način upućuje kroz život. Izlaže za Božje u svijetu. Duh Božji, jednako kao što želi prožeti čitavo čovjekovo biće, želi prožeti i čitav njegov život. U svemu: i u osobitostima i u običnostima. Čovjek Duha u sve što govori, u sve što čini, u sve što jest... unosi osobitost, određenje svoga života. I kada se čitavim bićem za što zalaže, kada je njegov trud uočljiv, on to čini smjerno i vjerno, ne ističući se. I kada u skrovitosti obavlja najjednostavnije poslove, čini to istodobno i jednostavno i zdušno. Kada nekome prilazi, prilazi mu u Duhu. Kada nekome pomaže, pomaže mu dobre volje.

Kada s nekime prebiva, nastoji s njim podijeliti ugodu

Samotno mjesto

Strah iznad svih strahova @ Boris Beck boris.beck.735

K

njiga o Tobiji svjedoči da u Bibliji ima mjesta i za zabavu. Napeta priča o Tobiji Mlađem, mladiću koji mora prijeći pustinju kako bi ispunio očev nalog i donio novac nužan obitelji da ne gladuje, i o djevojci Sari koju napastuje zloduh što joj ubija muževe nakon vjenčanja, zacijelo je bila vrlo privlačna u staro doba. Avantura i ljubavni zaplet, putovanja i slavlja, opasnosti i nagrade, anđeli i demoni – sve je to moglo privući slušatelje; a sva su ta uzbuđenja protkana mnogim poukama za mlade, od toga kako postupati s novcem do toga kako se ponašati u braku.

Uzbudljivo i mudro Strah je velika tema u Knjizi o Tobiji koja sve te raznolike, uzbudljive i mudre teme drži na okupu. Ponajprije, Tobija Stariji jest pobožan čovjek. On hodočasti u Jeruzalem i ondje predaje propisane prvine i desetine; potpomaže siročad, udovice i strance; ne prinosi žrtve kipu teleta kao njegovi rođaci i ne jede pogansku hranu u Ninivi, kamo su ga Asirci odveli kao ratnoga zarobljenika. Pod kraljem Šalmanasarom napredovao je u dvorskoj službi i bio mu je glavni dobavljač svega što mu je bilo potrebno. Tobija Stariji uživao je milost i Boga i kralja, bio je bogat i sretan, Bog mu je davao Božje, a car carevo.

14

svjetlorijeci.ba

Ali na vlast je došao Sanherib koji je bio napao Judeju i ondje bio poražen; u bijesu je ubio mnoge Izraelce i ostavio da leže na tlu. Tobija je ta tijela krao i krišom ukapao, ali bio je viđen i prijavljen. Kazna za to bila je smrt. „Uplašio sam se i pobjegao”, kaže Tobija u Svetom pismu. Imanje mu je bilo konfiscirano, ostao je bez ičega sa svojom ženom Anom i sinom Tobijom. Ali nije se pokolebao. Nakon još jedne smjene vlasti vratio se u kraljevsku milost i nastavio ukapati mrtve Izraelce koji bi bili ostavljeni uokolo. Susjedi su mu se rugali, stoji u Bibliji: „Zar se više nimalo ne boji? Već je pobjegao vlastima kad su ga tražili da ga pogube, a opet pokapa mrtve!” Tobija se ipak više bojao Boga nego kralja.

Velike opasnosti U tom strahu je znao i pretjerati. Nakon što je oslijepio, zapali su u oskudicu.

Ana je zarađivala za obitelj ručnim radom, a kad je za nagradu povrh plaće jednom dobila i jare, Tobija se razljutio.

Nije vjerovao supruzi da je jare pošteno zasluženo, nego se prepao da je ukradeno, i tražio od nje da ga vrati, za što je, sasvim ispravno, izvukao njezinu grdnju. I još se nečega prepao: siromaštva – ne toliko za Anu i sebe, nego za svoga sina Tobiju. Tako da je smislio poslati ga u daleku Mediju, u grad Rages, gdje

je imao pohranjen velik novac. I mladi Tobija krenuo je na opasan put preko pustinje.

Tu se sad Ana prepala, zaplakala i rekla mužu: „Zašto si uopće slao mog sina? Nije li on kao štap našim rukama, na koji se oslanjamo kad ulazimo i izlazimo? Ne treba gomilati novac na novac, nego ga smatrati bezvrijednim u usporedbi s našim sinom. Neka nam bude dovoljno ono što nam Bog daje za život.” Istovremeno se u trećem gradu, Ekbatani, odvijala prava drama. Demon Asmodej ubijao bi svakoga supružnika Sare, i to odmah nakon vjenčanja, tako da je zapala u očaj. Jedna joj je sluškinja u svađi dobacila ove okrutne riječi: „Ti si poubijala svoje muževe! Imala si sedam muževa, ali ni s jednim nisi doživjela bračno sjedinjenje! Zašto nas mučiš zbog muževa koji su ti pomrli? Pođi za njima! Nikad nećemo vidjeti tvoje sinove i kćeri!” I sluškinja se bojala, dakle, kao i Sara, da je situacija beznadna i da se nikad neće osloboditi đavolskoga utjecaja. Sara se naumila objesiti, i jamačno bi to i učinila da joj se nije u zadnji čas javila spasonosna misao: samoubojstvom bi ne samo osramotila oca nego bi ga i lišila jedinoga djeteta i nasljednika; obzirnost prema roditeljima ponukala ju je da ne učini pogrešan korak.

Strašno i spasonosno Vidimo da je ono što je strašno ujedno i spasonosno. Bog je mladom Tobiji poslao kao pratitelja anđela Rafaela, dakako, inkognito, u liku običnoga mladića koji se predstavio kao Azarija. Prve noći na putu, čitamo u Svetom pismu, utaborili su se uz rijeku Tigris. „Kad je mladić ušao u rijeku da opere noge, kriknuo je: iz vode je iskočila velika riba i navalila mu na nogu. Anđeo je tada rekao Tobiji: ‚Uhvati ribu i drži je!‘ Mladić je uhvatio ribu i izvukao je na suho. Anđeo je nastavio: ‚Raspori ribu, iz nje izvadi žuč, srce i jetru, spremi ih jer su ljekoviti, a

Nepoznata Biblija

Prave vrijednosti Čovjekovi strahovi često su povezani sa situacijama u kojima su ugrožene neke njegove vrijednosti, bilo da je riječ o materijalnim vrijednostima, egzistencijalnim vrijednostima, moralnim ili etičkim vrijednostima. @ fra Darko Tepert tepert

I

sus u Govoru na gori u Matejevu evanđelju upozorava svoje učenike da ne moraju biti tjeskobno zabrinuti ni za što. On kaže: „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?”, te im daje primjere iz prirode i iz Biblije: „Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?” Na koncu dodaje: „Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac 16

svjetlorijeci.ba

vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova” (Mt 6,25-34).

Ljubavlju protiv straha Ono što se obično u društvu shvaća kao vrijednosti nije među pravim vrijednostima kraljevstva nebeskoga i ne predstavlja ono pravo blago. Zemaljske su vrijednosti prolazne, a kraljevstvo je nebesko neprolazno. Zato srce treba biti usmjereno na Boga, što odgovara zapovijedi koju će Isus preuzeti iz Ponovljenoga zakona i postaviti na čelo svih zapovijedi: ljubiti Boga svim srcem.

Isus također naglašava da se ne može istovremeno služiti i Bogu i bogatstvu. Bogatstvo je u židovskom shvaćanju jednako čovjekovoj snazi. Sve ono što čovjek ima, svu svoju snagu treba

usmjeriti na Boga, što također odgovara zapovijedi koju Isus preuzima: ljubiti Boga svom snagom. Doista, prema židovskom tumačenju zapovijedi ljubavi prema Bogu, židov je dužan Boga ljubiti svom snagom, a to znači svim svojim imanjem, svim svojim bogatstvom. Za to je potrebna jasnoća pogleda. Takav pogled, takvi životni stavovi, takva svjetlost koja je u njemu, omogućuju čovjeku da se usmjeri na Boga.

U navedenom odlomku iz Evanđelja po Mateju Isus govori o onom trećem dijelu zapovijedi ljubavi prema Bogu: ljubiti Boga svom dušom. Duša u hebrejskom jeziku i u semitskom mentalitetu označava život. Zato Isus i kaže: „Ne budite zabrinuti za život svoj.”

Protiv zabrinutosti Ključni pojam za razumijevanje odlomka jest ‘zabrinuti’ i ‘zabrinutost’, a ponavlja se čak šest puta. Grčka riječ koja se skriva iza ovoga pojma označava i zabrinutost i tjeskobu. Zabrinutost o kojoj Isus govori jest zabrinutost za jelo, piće i odijelo. Riječ je o samom preživljavanju. Zato njegove riječi i jesu tako zahtjevne. Sijanje, žetva i sabiranje u žitnicu bili su muški poslovi, dok je predenje bilo ženski posao. Tako Isus već u svojem prvom primjeru uključuje sve ljudske djelatnosti.

Salomon je, zbog opisa u Prvoj knjizi o Kraljevima, bio uzor mudrosti i bogatstva (usp. 1Kr 3,13; 10,14-27).

Isus ga postavlja kao primjer čovjeka čiji sjaj i bogatstvo ne mogu nadmašiti ono pravo bogatstvo i onaj pravi sjaj koji daje Bog. Već su drevni židovski tumači Svetoga pisma u Talmudu, tumačeći odlomak iz Knjige Izlaska o mani s neba kojom je Bog hranio Izraelce, zaključili da ne smiju dopustiti da ih svakodnevne brige oko hrane, pića i odijevanja udalje od proučavanja Zakona. Vrhunac Isusovih riječi nalazi se pri kraju odlomka: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu,

Franjevački medijski centar Svjetlo riječi

Tiskano Revija Knjige Kalendari

Digitalno Mrežna stranica Video emisija Radio emisija

Knjižare Vitez

030 710 336

Livno

034 201 111

033 726 200 www.svjetlorijeci.ba

Kod nas i u svijetu Zaljubili se u crkvi

Mariska Hargitay & Peter Hermann sastali su se u crkvi nakon posla. Glumci s glavnim ulogama u seriji „Zakon i red”, raspravljali su na jednom od setova o religiji. Nakon toga je Peter predložio da zajedno odu u crkvu. Taj prvi „spoj” u crkvi doveo ih je do oltara nekoliko godina kasnije. U braku su već 17 godina i imaju troje djece.

Orban razmišlja u Huxitu Mađarsko glasilo Magyar Nemzet pokrenulo je temu o izlasku Mađarske iz Europske unije. U članku, kojeg potpisuje politolog Tamas Fricz, piše kako se ozbiljno treba razmisliti o izlasku „iz saveza država koji krvari iz tisuća rana, pokazuje imperijalne simptome i ponaša se podcjenjivački i arogantno prema svojim istočnoeuropskim članicama.” „Naši putevi su se razdvojili. Dok Zapad već potpuno svjesno raskida s kršćanskim moralom i svjetskim poretkom i umjesto toga najavljuje izgradnju kozmopolitskog, bezličnog svjetskog društva, koje se oslanja na bezgraničnu samodopadnost i samouništenje individue.

Mi, Mađari, Poljaci i Srednja Europa se čvrsto držimo naših tisućljetnih kulturnih i vjerskih temelja”, piše u članku.

18

svjetlorijeci.ba

Crkva traži zakonsku zabranu dječjeg rada Nakon smrti maloljetne kućne pomoćnice u Šri Lanki, biskup iz Kandyja Vianney Fernando zatražio je reforme zakona koje će zajamčiti da se više nijedno dijete ne smije zaposliti za rad u kućanstvu.

Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO), godine 2016. jedan posto, odnosno 44.000 djevojaka i dječaka u Šri Lanki bilo je prisiljeno raditi, od toga 39.000 njih u po zdravlje opasnim radnim uvjetima. Pravosuđe u Šri Lanki potvrđuje da ne postoje zakonski propisi o zapošljavanju maloljetnika u kućanstvima. Oni su također često žrtve trgovine ljudima i ekonomskoga i seksualnoga iskorištavanja, prenosi Vatican news.

Hrvatska vlada podržala izgradnju kapele u Betlehemu Vlada Republike Hrvatske odlučila je podržati izgradnju Kapele hrvatskih svetaca i blaženika u Betlehemu s 450 000 €. „Kapela hrvatskih svetaca i blaženika u Betlehemu dat će snažan doprinos jačanju međunarodne prepoznatljivosti i pozicioniranja Hrvatske u Svetoj Zemlji i svijetu. Katolička crkva je neizostavna komponenta hrvatske povijesti, koja je utkana u nacionalni identitet te humanistički, duhovni i kulturni razvoj hrvatskog društva”, kaže se u odluci vlade. Kardinal Josip Bozanić 10. veljače 2020., na misi proslave Stepinčeva u zagrebačkoj katedrali, blagoslovio je kamen temeljac za hrvatsku kapelu koja će se graditi u Betlehemu. rujan 2021.

19

Retrospektiva

(Ne)ovisno pravosuđe i patriotske laži Postoji predaja vezana za jednoga znanog grčkog filozofa, od prije više od dva tisućljeća, koji je jednom prilikom usred dana hodao Atenom s upaljenom svijećom govoreći: Tražim čovjeka. @ Marko Karamatić

F

ilozof je, naime, kod svojih suvremenika zapazio sve raširenije mane potkupljivosti i gramzljivosti, te je pred njih izišao sa svojom simboličnom porukom, u sebi se tiho nadajući da će u njima probuditi svijest za zajedničko dobro.

Ta slika iz daleke prošlosti nije strana ni našem vremenu. Korupcija u različitim oblicima teče tijekom cijele povijesti u svim društvima, pa i u bosanskohercegovačkom. Nije tajna da vladajuće elite, okupljene u nacionalnim torovima, svoju političku moć grade na uzurpiranoj povlaštenosti koju prate gramzljivost, klijentelizam, nepotizam, potkupljivost... Kao važne poluge moći, u tome su im na usluzi glavnostrujaški mediji i to u svojstvu njihovih trbuhozboraca. Tražiti moralne vertikale među ovima, znači hodati s upaljenom svijećom usred bijela dana.

U civiliziranom svijetu u takvim je okolnostima neovisno pravosuđe brana 20

svjetlorijeci.ba

u nezakonitom postupanju. Iskustvo pokazuje da unutar vladajućega establishmenta, usprkos razrađenim mehanizmima prikrivanja, na površinu isplivaju afere, pred kojima pravosudne instance ne ostaju ravnodušne. Ali istodobno, istini za volju, aktiviraju se mehanizmi zataškavanja od strane utjecajnih uglavnom iz kruga vlasti. „Nedužan premijer” u pritvoru Već se dulje vremena razvlači sarajevski slučaj nabavljenih poluupotrebljivih medicinskih instrumenata, s deseterostruko uvećanom cijenom, a milijunska je razlika podijeljena među akterima nabave. Taj utržak iz javnoga proračuna, očito slabo zamaskiran, sudionici nisu uspjeli provući u tajnosti. A kako se radi o akterima iz uskoga kruga vlasti, nalog za uhićenje od strane Tužiteljstva BiH stigao je i federalnoga premijera. No, on nije bilo tko, nego je dio vladajuće ka-

ste. Stoga je uslijedila akcija spašavanja.

Financijska afera, tj. nezakonito prisvajanje proračunskoga novca, taktički je preobrnuta u aferu „nedužan premijer” u pritvoru. Kako je u pitanju vrh vlasti, hitro je pokrenuta politička demontaža druge „afere”. Čelnik bošnjačke stranke SDA ciljano je prozvao glavnu državnu tužiteljicu, izrazivši svoje duboko čuđenje da se tako nešto moglo dogoditi jer uhićenik je, po njemu, nedužan. „Uvjeren sam da će privođenje premijera [...], zadržavanje i ponižavanje u pritvoru, pokazati potpuno neopravdanim.” Stoga je pozvao tužiteljstvo „da hitno izađe u javnost s dokazima...”, pritom dodajući: „siguran sam da nikakvih dokaza nema, da ih neće ni biti” (sic!) jer se radi „o nastavku udara na bošnjačke prvake”!

Nakon te akcije spašavanja, premijer je pušten iz pritvora.

Nije ta afera ni okončana, izbila je nova vezana za direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) protiv koga je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu i uhitilo ga sredinom srpnja 2021, jer ga se „tereti za zloupotrebu položaja i ovlasti, krivotvorenje isprave i pranje novca”. Dotični je, među ostalim, trebao dokazati da ima ispravnu diplomu koja se traži za njegovo mjesto u službi. On je kalkulirao s tri sumnjive diplome, a u međuvremenu je jedna poništena kao lažna. Kako je bilo, uz sumnjive diplome, i drugih inkriminiranih radnji, određen mu je istražni pritvor.

To je iznova uznemirilo politički vrh. Prvak stranke SDA kaže: već više godina „kroz fabriciranje raznih afera” želi se kompromitirati direktora Agencije s ciljem da se „ukloni sa čela OSA-e i da antidržavne politike ovladaju obavještajnom službom, kako bi od nje napravili ispostave obavještajnih agencija iz susjedstva”. Slično je reagirao stranački mu drug, bošnjački član tročlanoga Predsjedništva BiH: „...ne mogu se oteti utisku da se već duži vremenski period radi na diskreditaciji te agencije i smjeni njenog

Nova knjiga Svjetla riječi

U izdavaštvu Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi i Župnog ureda Bučići, izašla je nova knjiga fra Velimira Valjana. Riječ je o monografiji župe Bučići čiji je zaštitnik sv. Martin biskup.

Osvrćući se na povijesne korijene i važne trenutke iz dalje i bliže povijesti bučićke župe, fra Velimir je ovom spomenicom želio probuditi zavičajne osjećaje Bučićana, kako onih koji su ostali na svojim ognjištima tako, i to posebno, onih koji su ih napustili i žive diljem Europe i svijeta.

Naručite svoj primjerak knjige: Tel.: +387 33 726 200 Viber: +387 60 33 88 018 E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

Knjižare Svjetla riječi: Vitez: +387 30 710 336, Livno: +387 34 201 111 Župni ured Bučići: +387 30 791 855

www.svjetlorijeci.ba/shop

Razgovor

Najbolji primjer kako se vjernički prolazi kroz teške trenutke u kojem se čovjek osjeća ostavljenim od svakoga pa i od Boga jest sam Isus Krist koji razapet na križu izgovara riječi „Bože moj zašto si me ostavio” (Mk 15,34) i „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj” (Lk 23,46). Nakon toga slijedila je smrt, a nakon nje uskrsnuće.

22

svjetlorijeci.ba

@ Marko Čuturić

fra Domagoj Runje

BLAGO ONOMU KOJI ČITA I ONIMA ŠTO SLUŠAJU RIJEČI OVOGA PROROŠTVA

Fra Domagoj Runje, svećenik je i član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja te profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Na Papinskom biblijskom institutu stekao je 2003. godine magisterij iz Biblijskih znanosti. Iste godine upisao je doktorat na Papinskom sveučilištu „Antonianum” gdje je 2007. postigao doktorat iz teologije s biblijskom specijalizacijom. Doktorirao je na temu „The people of God in the Temple Scroll” (Božji narod u Hramskom svitku), najdužem kumranskom spisu. Tema njegova doktorskoga rada usredotočena je na sastav i ustroj Božjega naroda Izraela kojemu Bog daruje Zakon po kojem treba živjeti svoje izabranje. Fra Domagoj je na KBF-u u Splitu počeo predavati 2008. godine najprije kao vanjski suradnik, a potom kao viši asistent (2009.) te docent (2014.) na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta. Trenutno na toj katedri obnaša službu pročelnika. Pored službi vezanih uz fakultet obavljao je i niz pastoralnih službi u svojoj franjevačkoj provinciji. Aktivan je u biblijskom i hodočasničkom pastoralu s posebnim naglaskom na Svetu Zemlju. U okviru profesionalnoga rada poznaje biblijske jezike hebrejski i grčki, a od suvremenih aktivno i pasivno poznaje talijanski, engleski i njemački.

Poštovani profesore, iza nas je više od godinu dana pandemije koronavirusa. Ljudi se nalaze u strahu suočavajući se sa smrću bližnjih i s drugim poteškoćama kao što su gubitak radnoga mjesta, egzistencijalna nesigurnost, usamljenost itd. Ponekad nam se učini da je upravo naše vrijeme najteže i da nas je Bog prepustio samima sebi. Je li to baš tako?

Naše vrijeme za nas je i najteže i najlakše jer mi drugoga vremena nemamo. rujan 2021.

23

Želim znati

Dijecezanske ili biskupijske sinode

N

ajavljena još 2012. godine, pripremana tijekom više godina, sinoda Vrhbosanske nadbiskupije održat će se u drugoj polovici mjeseca rujna i prvoj polovici listopada ove godine. Što je biskupijska sinoda?

Biskupijskom ili dijecezanskom sinodom naziva se općenito skup svega ili dijela klera jedne biskupije, a u novije vrijeme s njima i izabranih predstavnika vjernika laika, koje dijecezanski biskup saziva da pod njegovim vodstvom razmatraju pitanja koja on odredi i da sudjeluju u donošenju zaključaka ili odluka o stvarima koje se tiču dotične biskupije, pretežno pastoralne i disciplinarne naravi.

Odredbe o držanju biskupijskih sinoda Biskupijske sinode u Crkvi su se počele održavati vrlo rano, a sve do 13. st. pitanje njihova održavanja uređivano je na lokalnoj razini i uglavnom propisima pokrajinskih sabora. Opću odredbu za cijelu Crkvu: da se dijecezanske sinode trebaju u svakoj biskupiji održavati svake godine poslije održanoga pokrajinskog sabora, donio je opći 4. lateranski sabor g. 1215., a tu odredbu je ponovio i Tridentski sabor 11. studenoga 1563.

Kako se to nije nikada u potpunosti obdržavalo, na 1. vatikanskom saboru (1869. – 1870.) predlagana je odredba o držanju biskupijskih sinoda svake treće godine, ali zbog naprasnoga prekida rada sabora ona nije donesena.

Zakonik kanonskoga prava iz g.

1917. propisivao je da se biskupijske sinode drže u svakoj biskupiji barem 28

svjetlorijeci.ba

svake desete godine (k. 356, §1). Ni to se nije poštivalo, pa je 2. vatikanski sabor u dekretu o pastirskoj službi biskupa (Christus Dominus) potaknuo: „da časna ustanova sinoda i sabora ponovno oživi te da na taj način prema konkretnim prilikama što prikladnije i uspješnije poradi za porast i za čuvanje discipline u različitim Crkvama” (br.

36); a u Zakoniku iz g. 1983. je propisao održavanje biskupijske sinode u svakoj partikularnoj Crkvi kad to, prema sudu dijecezanskoga biskupa i pošto se posavjetuje s prezbiterijalnim vijećem, savjetuju okolnosti (k. 461, § 1).

Dosadašnje biskupijske sinode u Bosni i Hercegovini Uza sve crkvene propise, odredbe o održavanju biskupijskih sinoda općenito su posvuda slabo poštivane, pa tako i na području Bosne i Hercegovine. Dosad ih je, koliko se zna, održano samo nekoliko, i to za Đakovačku ili Bosansku biskupiju u Đakovu g. 1690., u Brodu g. 1697.

i ponovno u Đakovu g. 1706., zatim za biskupiju Mrkansko-trebinjsku g. 1729. te za Banjolučku biskupiju g. 1924.

Najava i priprema prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije Predstoji u ovoj godini održavanje sinode Vrhbosanske nadbiskupije, što je i povod za pisanje ovoga teksta. Održavanje sinode je najavljeno još 29. lipnja 2012., da bi ubrzo iza toga bilo formirano Pripremno povjerenstvo za pripravu sinode, sastavljeno od svećenika, redovnika i vjernika laika. To Povjerenstvo je održalo ukupno 40 sastanaka, prvi 7. veljače 2013., a posljednji 8. lipnja 2021., što dovoljno govori o njegovoj aktivnosti i važnosti.

Uz izradu Statuta i Poslovnika sinode, glavni zadatak Pripremnoga povjerenstva bio je izrada Radnoga dokumenta sinode Vrhbosanske nadbiskupije, što je ono i uradilo. Taj Dokument, koji bi se imao razmatrati, o njemu raspravljati i biti usvojen na sinodskim

Skupljajući zalaske sunca

Umorni od straha Ne može se ne primijetiti kako u posljednje vrijeme kao da je u tijeku natjecanje u objavljivanju priča sa svih strana koje izazivaju strah. @ Elvira Koić

N

apadaju vijesti o katastrofama, potresima, poplavama, strašnim prometnim nesrećama, uraganima, pijavicama, ratovima, virusima, ovrhama, kaznama... Sve liči na propast civilizacije. Sve je to nešto što ugrožava ljudski život. Ne samo kvalitetu života već doslovno, biološki život.

Kao da nikada do sada nije bilo vruće, hladno, kao da nikada nije padala kiša, kao da nije bilo poplava, potresa, požara, ratova, ogromnih jama u koje sve propada, pljačkaša i zlikovaca. Svaki događaj kao da se prvi put dogodio.

Iskazuje se toliko čuđenje, takvim riječima da bi se doista moglo pomisliti da je kraj svijeta.

Lijepe vijesti se vrlo teško probijaju na naslovnice. Kao da ih nitko i ne sluša. Tako se ne sluša ni znanstvenike kada obrazlažu racionalne teorije, a kao da se više vjeruje teoretičarima kojekakvih izmišljenih zavjera. Lakše prolazi strah i nevjera, od povjerenja i smirenosti. Što se to dogodilo? A vrijeme je bezbrojnih blagodati kojima je 30

svjetlorijeci.ba

olakšan život i rad, ubrzan transport i protok namirnica. Tako brzo se uči i razvija, da se ponekad učini kao da se zemlja počela brže okretati oko svoje osi. Kao da su kraći dani, kraće noći.

Možda je ipak samo malo previše informacija svih vrsta.

Očaj i beznađe Pitala sam pacijenta kako je, što radi, a on će: „Ne znam Vam reći. Eto, sjedim doma i gledam u prazno kroz prozor, a ništa ne vidim. Nemam više snage ni volje ništa raditi. Sve se čini uzaludno. Što god napravim, nema smisla, kad će i tako izgorjeti ili će potres ili vjetar stući. Čemu sve? Ako izađem van iz kuće, napast će me virus i umrijet ću u mukama bez zraka ili će me spržiti bolesno sunce...

Hrana je genetski promijenjena, u vodi je plastika, sve je otrovano. Bojim se jesti, bojim se piti. Bojim se pomaknuti. Na poslu su svi ljuti, za sve sam kriv, ako dođem prerano, ako zakasnim, ako dobro radim mrze me kolege, ako

ne radim rugaju mi se. To je sve i tako bezveze, jer će firma i tako propasti i ostat ću bez posla. U kreditu sam. Banka je nemilosrdna. Djeca su u školi. Sve je strašno. Ništa nema smisla. Umoran sam od svega toga. Premoren sam. Nemam kuda pobjeći, a nemam ni snage.

Toliko sam prestrašen da se više ne mogu ni bojati.”

Osjećaj da sve oko nas doslovno ugrožava život izaziva negativni stres, strah i ustrašenost. Očekivanje lošega ishoda. Anksioznost je iscrpljujući intenzivni osjećaj koji troši unutrašnju energiju, osiromašuje ličnost i blokira kreativno pa i razumno razmišljanje.

Dovodi ljude do instinktivnih odgovora borbe ili bijega. Iscrpljenost osjećajem da je svijet oko nas nemilosrdan, da ni od koga nema pomoći.

Sve to razvija bespomoćnost i beznađe. Nada polako umire. To su vrlo neugodne i opasne misli. A najopasnija od svih do koje strah može dovesti je pomisao kako „više ništa nema smisla”.

Iza toga je sve moguće, jer više ništa nije moguće.

Potrebno je upozoriti sve na taj tijek misli i događaja. Treba primijetiti kada se u naše misli uvuče beznađe, a posebno ako ikada pomislimo „to sve nema smisla”. To su vrlo ozbiljna stanja na koja treba brzo reagirati.

Iz druge perspektive Na primjer, moj dobri pacijent. Zamolila sam ga da zajedno malo porazgovaramo i porazmislimo o svemu što mi je rekao. Najveći strah od svih koje je osjećao, bio je zabrinutost za djecu. U stvarnosti, djeca su vrlo dobri učenici, jedno na fakultetu, drugo u srednjoj školi. Samostalni su i vrijedni, uče i polažu ispite. Oboje su ostvarili pravo na stipendije. I kada im ne bi mogao pomagati, oni bi i dalje išli svojim putem bez zaustavljanja.

Tvrtka u kojoj radi je stabilna i nitko nije spominjao zatvaranje. To što

Nova uprava Školskih sestara franjevki Na redovitom provincijskom kapitulu 5. srpnja 2021., u provincijskom sjedištu Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko – hrvatske provincije Prečistoga Srca Marijina u Sarajevu, pod predsjedanjem s. M. Klare Šimunović, vrhovne predstojnice, izabrana je nova Provincijska uprava. Za provincijsku predstojnicu izabrana je s. M. Željka Dramac,

a za zamjenicu provincijske predstojnice i prvu savjetnicu s.

M. Mira Bliznac. Savjetnice su: s. M. Snježana Pavić, s. M. Blaženka Franjičević i s. M. Ivana Pavla Dominković.

Provincijskoj predstojnici i savjetnicama čestitamo na povjerenoj službi, želimo im ustrajnost i mir u predstojećem radu.

Novaci Bosne Srebrene U nedjelju, 11. srpnja 2021. godine, u župi sv. Ivana Krstitelja u Podhumu, uz svečano euharistijsko slavlje, upriličen je obred oblačenja franjevačkoga habita. Habit su obukli trojica novaka Franjevačke provincije Bosne Srebrene: fra Ante Pavić, fra Gabrijel Slomo i fra Dario Vrdoljak.

Euharistijskim slavljem predsjedao je fra Petar Jeleč, vikar Provincije uz koncelebraciju meštra novaka fra Marka 32

svjetlorijeci.ba

Ešegovića, meštra postulanata fra Marinka Štrbca, župnika fra Jurice Periše i definitora fra Vinka Sičaje te još nekoliko svećenika. Novacima fra Anti Paviću (župa sv. Ivana Krstitelja – Podhum), fra Gabrijelu Slomi (župa sv. Ilije Proroka – Kiseljak) i fra Dariu Vrdoljaku (župa Bezgrešnog začeća BDM – Kaštel Štafilić) želimo mir i ustrajnost godini novicijata koju su započeli.

Zlatni jubilej fra Ivana Ćurića

U subotu, 17. srpnja, u samostanskoj crkvi svetoga Marka evanđelista, na Plehanu, fra Ivan Ćurić, župni vikar, proslavio je zlatni jubilej – 50 godina svećeništva.

Svečanu svetu misu predslavio je u koncelebraciji gvardijana Ante Tomasa i dvadesetak svećenika. Prigodnu homiliju održao je njegov kolega dr. fra Mile Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Osvrnuvši se na život i

djelo zlatomisnika, fra Mile je istaknuo kako je još u gimnazijskim danima u Visokom bila prepoznatljiva fra Ivanova hrabrost, marljivost i borba za opće dobro.

Uz brata fra Ivana, toga su dana svoje jubileje proslavile i njegove dvije rođene sestre, Školske sestre franjevke Bosansko – hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, s. Berhmana, 50 godina redovništva i s. Anđa 50 godina od odlaska u samostan.

50 godina misništva fra Luke Mamića U nedjelju, 8. kolovoza 2021. godine, u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM, u Tolisi fra Luka Mamić proslavio je zlatnu misu (50 godina misništva). Cijeli svećenički vijek vodio se svojim mladomisničkim geslom „U tebe se Gospodine uzdam, neću se postidjeti nikada.” Ovom prigodom zahvalio je svima onima koji su na životnom putu bili uz njega

i molili za snagu da bude dobar pastir i vjeran sluga Bogu i narodu.

Fra Luka je veći dio života pastoralno djelovao u Njemačkoj gdje se brinuo za naše iseljene vjernike. Posljednju godinu boravi u franjevačkom samostanu na Raščici (Tolisa). rujan 2021.

33

Riječ obiteljima

Strah Božji u kršćanskom braku Crkva je od samih početaka na obitelj gledala kao na kućnu Crkvu, kao na mjesto gdje Gospodin prebiva i surađuje sa supružnicima u prokreaciji, u rastu u milosti i istini, u odgoju u nasljedovanju Krista. @ Maja Herman Duvel, mag. phil.

P

rema opisu proroka Izaije, jedna od najizraženijih Isusovih osobina koju smo pozvani nasljedovati jest strah Božji. Izaija piše: „Na njemu će duh Jahvin počivat`, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji” (Iz 11,2-3).

Ove riječi opisuju najveličanstveniji i najljepši Isusov portret, njegovo ljudsko savršenstvo kao neokaljane slike Božje, kojoj smo i mi pozvani sve više se suobličavati. Isus je bio prožet darom straha Božjega, a i nama ga želi dati kao najbolje sredstvo u borbi protiv svakoga izopačenja i zla. Znanje o strahu Božjemu nam ujedno pomaže da spoznamo na koji se način ozloglašavanjem straha Božjega i promoviranjem nekih drugih vrsta straha, uzrokuje propast kršćanskoga braka i obitelji, te kako nam se protiv toga boriti.

Strah je osjećaj koji se u nama javlja kada se nađemo pred mogućnošću da izgubimo ono što volimo, i to osobito uslijed nečije ljutnje ili agresije. Kao 34

svjetlorijeci.ba

i svaki drugi osjećaj, i strah je po sebi moralno neutralan, ali postoje elementi koji čine da on bude dobar ili loš. Zato možemo govoriti o nekoliko vrsta straha, a budući da im je svima zajedničko to da ih potiče i izaziva ljubav, vrste straha razlikujemo prema vrstama ljubavi, i to njih dvije: svetoj i nesvetoj.

Sveti strah – Obitelj kućna Crkva Sveta ljubav je ona kojom ljubimo Boga i sve ostalo (sebe, druge ljude, stvoreni svijet) poradi Boga. Sveta ljubav prema Bogu izaziva sveti strah. Postoji nekoliko naziva za sveti strah: strah Božji, strah Gospodnji, čedni strah, sinovski strah.

Duh Sveti nam ga daruje kao jedan od najvećih Božjih darova kako bi u nama činio tri stvari: prije svega da se bojimo uvrijediti Boga, onda da odbijamo da budemo odvojeni od Boga, i konačno, da se iz poštovanja pokoravamo Bogu.

Jednom riječju, strah Božji čini da izbjegavamo grijeh i štujemo Boga na način

na koji smo ga dužni štovati. U nama se budi kada razmatramo djela božanske pravde, na sličan način kao što razmatranje Božjih milosrdnih djela u nama budi nadu. Zato je izvrsno kada kršćanski roditelji sa svojom djecom zajedno čitaju i razgovaraju o svetopisamskim zgodama i životima svetaca. Zahvaljujući takvim razmatranjima, božanska nas snaga potiče na pokajanje, obraćenje od grijeha, izlječenje od zla, opsluživanje Božjih zapovijedi. Bez svetoga straha ne bismo mogli napredovati u svetosti i ne bismo mogli u njoj ustrajati. No budući da bi nas inače razmatranje neizmjerne Božje svetosti navelo da pobjegnemo i sakrijemo se od lica Božjega, uz strah Božji su nam potrebne kreposti nade i pouzdanja koje nas potiču da pristupamo Bogu i prebivamo u njegovoj blizini.

Brak i obitelj, budući da predstavljaju male, kućne Crkve, ujedno predstavljaju privilegirana mjesta za rast u strahu Božjemu. Naši ukućani su obično osobe koje su svjesne mnogih naših slabosti i grijeha te nas stoga suživot s njima uči poniznosti, a ujedno jedni drugima možemo biti najbolji čuvari i oslonci na zajedničkom putu obraćenja i posvećenja. Svojim rastom u kršćanskim krepostima poput razboritosti, pravednosti, blagosti, umjerenosti, uslužnosti, vjernosti, odgovornosti, poslušnosti, pobožnosti, i mnogim drugima, svojim ukućanima svjedočimo o Božjoj volji i moći, kao i ljubavi i brizi. Danas, nažalost, mnogi brakovi propadaju upravo zbog toga što supružnici nisu naučili staviti Boga na prvo mjesto u svome životu i onda se žrtvovati jedni za druge radi Boga. Olako na svoje ukućane gledamo očima čisto naravne ljubavi ili čak svjetovnim očima zadovoljenja vlastitih osjetilnih i društvenih potreba i interesa. Strah Božji nas uči da nadiđemo takve slabosti jer nisu dostojne čovjeka stvorena na sliku Božju. Strah Božji nas ujedno uči da na vlastita i tuđa tijela gledamo u skladu s Božjim pogledom.

Bog je cijelo ljudsko tijelo i svaki njegov

Književnost

Pjesma nad pjesmama Janka P. Kamova @ Luko Paljetak „Moja je ćud – opozicija; logika – nedisciplina, filozofija – prevrat”, izlaže Janko Polić Kamov jednu od formula svoga života i svoje literature, i one koju je čitao, i one koju je pisao. „Tijesan bijaše vijek” tome životu koji se, evo, pretače već u novi (i vijek i „život”), slučajnošću (?) podudarnosti u bitnim pojedinostima, krepuskularnošću svoje svjetlosti, obasjavajući nam i sam taj prijelaz i ovaj naš fin de siècle. Slijedom tih triju izdvojenih kategorija – opozicija, nedisciplina, prevrat – moguće je osvijetliti Kamovljevu pjesmu „Pjesmu nad pjesmama”, moguće, i potrebno, i zbog nje same i zbog njegova ukupnoga djela.

U toj svojoj, i poetski i poetološki značajnoj pjesmi, Kamov se s namjerom ugledao na biblijsku Pjesmu nad pjesmama i druge biblijske tekstove. U zvučnosti njezine visoke fraze, u patetici njezine dikcije, u bujnosti njezina izraza i ljubavi koju ekstatično i zanosno glorificira, našao je Kamov adekvat ljubavnom žaru svoje mladosti, svoje premalo, ali pregrijano intimno životno iskustvo osamnaestogodišnjaka nadopunjujući literarnim iskustvom kao jedino dostupnom zamjenom i izvorištem odgovora (ali i pitanja) na sve brojne upite što ih je radoznalom 36

svjetlorijeci.ba

mu umu postavljao život intenzivnije nego bi, da mu sav vlastiti život nije bio obrubljen onako krvavim i crnim paspartoutom smrti. Sve se to u Kamovu amalgamiziralo u nedisciplinarnu, nezadrživu protuberancu magme iz koje je 1905. godine nastala „Psovka”, spjevana u „četiri dana”, a zatim „Ištipana hartija”, i sve drugo.

Njegova se „Pjesma nad pjesmama” dijelom oslanja na biblijsku „Pjesmu nad pjesmama” i druge biblijske tekstove, dijelom je pak u opoziciji prema njoj, nadograđuje je individualno samo se služeći njezinim izražajnim sredstvima

Pjesma nad pjesmama Moguća tumačenja biblijske „Pjesme nad pjesmama” mnogobrojna su i u tome se ogleda sva njezina kompleksnost. „Svatko priznaje da je njezin sadržaj ljubav. Ali čim se počne pobliže određivati njezinu narav nastupaju pitanja i shvaćanja koja dosižu najoprečnije oblike. (…) Dva oprečna mišljenja – jedno koje u Pjesmi priznaje samo ovozemaljsku, tjelesnu, erotičku bilo mladenačku, zaručničku ili bračnu, i drugo koje vidi samo duhovnu i višu ljubav – imaju temelje u ljubavi ukoliko se pozivaju na nju, ali i nemaju ukoliko se pozivaju na ograničenu ljubav.” Kamov se u njoj, bez dvojbe, opredjeljuje za „ovozemaljsku, tjelesnu, erotičnu ljubav”, kao što to čine i mnogi interpretatori ove lirsko-dramske pjesme o ljubavi Salomona i lijepe Sulamke.

Tako primjerice čini i A. I. Kuprin u svojoj proznoj verziji „Pjesme nad pjesmama”, pod naslovom „Sulamka”, gdje je ljubav Salomona i Sulamke ovozemaljska i tjelesna i erotična, i k tome preljubnička, dakle nezakonska budući da izaziva ljubomoru i osvetu Salamonove žene, carice Astise. Ja sam uskrsli Izrael / gdje Salumun pjeva pjesme, objavljuje Kamov („Intermezzo”). Njegova se „Pjesma nad pjesmama” dijelom oslanja na biblijsku „Pjesmu nad pjesmama” i druge biblijske tekstove, dijelom je pak u opoziciji prema njoj, nadograđuje je individualno samo se služeći njezinim izražajnim sredstvima.

Podudarnosti su vrlo uočljive. Uvodni stihovi Kamovljeve „Pjesme nad pjesmama”, Pođi ciganko moja, / crna ljubavi moja / potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne (…) odgovaraju sljedećim tekstovima biblijske „Pjesme nad pjesmama”: Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi / Pođi sa mnom s Libana, nevjesto… Crna sam ali lijepa… / Ne gledajte što sam garava to me sunce opalilo …imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Nadalje,

Prva krizma nakon rata u Donjoj Tramošnici

U subotu, 7. kolovoza, u župi svetoga Ivana Krstitelja, u Donjoj Tramošnici pod svečanom svetom misom u 11 sati, upriličena je podjela sakramenta krizme. Sakramentu potvrde pristupilo je ukupno 10 krizmanika, 6 dječaka i 4 djevojčice. Od 10 krizmanika četvero ih živi na području župe Donja i Gornja Tramošnica, a ostalih šest krizmanika došli su iz inozemstva. Misno slavlje predvodio je biskup

dr. Tomo Vukšić u koncelebraciji sa župnikom fra Josom Oršolićem i drugim svećenicima.

Posljednja krizma na području Gradačca za krizmanike Donje i Gornje Tramošnice, Turića i Srednje Slatine slavljena je 1991. kada je sakrament krizme podijelio tada novoimenovani nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić.

Proslava svete Klare u Brestovskom Na blagdan sv. Klare Asiške, 11. kolovoza 2021., u Brestovskom kod Kiseljaka, u samostanu sestara klarisa proslavljen je patron njihove zaštitnice i utemeljiteljice. Sveto misno slavlje u 11 sati predslavio je fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene uz koncelebraciju velikog broja svećenika.

Liturgijsko slavlje animirali su novaci i bogoslovi Bosne Srebrene, a pjevao je župni zbor iz Brestovskog.

38

svjetlorijeci.ba

U svojoj homiliji fra Jozo je sve nazočne ohrabrio da sveto žive, da budu primjer drugima koji će kroz njih i njihov život čitati Evanđelje. Također je ohrabrio mladiće i djevojke koji razmišljaju o duhovnom pozivu da se ne boje odazvati poput sv. Klare koja je, u okrilju noći, pobjegla od kuće i postala redovnicom. Fra Jozo je potaknuo i roditelje da prihvate duhovni poziv svoje djece, da mole za njih, a ne da im budu prepreka.

Pogled iskosa

Imaš točkicu?

Oči svijeta uprte su u Afganistan, zemlju u kojoj su talibani preuzeli vlast i iz koje će ponovno krenuti rijeka izbjeglica. @ Viktorija Banić

viktorija.barbicbanic

K

aos na aerodromu, nebrojeni ljudi u pokretu, rijetki su imali mogućnost pobjeći. Ostali čekaju u strahu od odmazde. Strah... A kod nas teške prometne nesreće s previše izgubljenih života, požari koji gutaju sve ispred sebe, pijavice gdje nisu uobičajene i led veličine oraha, opet potresi, pa ponovno vrućina. Strah... Srpanj 2021. bio je najtopliji mjesec u svijetu otkad postoje mjerenja tj. u posljednje 142 godine, objavila je američka agencija koja prati klimatske promjene. Stoga nije ni čudo što je prvi put u povijesti mjerenja i na vrhu Grenlanda padala kiša umjesto snijega!

Naše brige uvijek iste. Jesmo li danas kao turistička destinacija čudom označeni covid-free zelenom bojom ili naša narančasta ubrzano postaje crvena?

Kako i kada krenuti s preporučenom trećom dozom cjepiva protiv covida, kad sporo dostižemo i zadovoljavajući postotak stanovništva cijepljen dvjema dozama?

Cijepljenje Svijet oko nas? Cijepljenje razdire. Ljudi se dijele na cijepljene i necijepljene, najavljene privilegije za cijepljene dopri40

svjetlorijeci.ba

nose ekstremnim ponašanjima, tako u Austriji postoji kafić u kojem poslužuju samo necijepljene! Zašto cijepljeni nisu dobrodošli? Vlasnica ne želi odgovoriti.

Istovremeno u dijelovima SAD-a nestaje kreveta na intenzivnoj njezi, liječnici će morati uzeti u obzir status cijepljenja protiv covida kao kriterij prvenstva jer kažu da necijepljeni pacijenti imaju lošije ishode liječenja. U Francuskoj je nakon najavljenih ograničenja za one koji nemaju zdravstvenu propusnicu s potvrdom o cijepljenju ili negativan test, a što će biti potrebno i za ulazak u restorane, kina i kazališta, gotovo milijun ljudi pohrlilo na cijepljenje. I u Makedoniji se bez covid putovnice više ne može u trgovine. Strah…

A nas i dalje brojne neprovjerene informacije zbunjuju. Primjerice, poznanica, mlada i obrazovana djevojka, čvrsto je uvjerena da joj je prilikom cijepljenja ubrizgan čip i da ju mogu pritiskom na gumb ubiti?! Tko i zašto bi, pitam? Tvrdoglavo vjeruje… Strah prelazi u ludost dok broj novooboljelih i dalje raste. Razumljivo. Ljeto je samo po sebi vrijeme druženja, veće mobilnosti domaćega stanovništva, a uz njih i brojnih turista koji su proveli svoj odmor u Hrvatskoj ili su još uvijek tu. Rezultati

konačno približni onima iz nedostižne turističke 2019.

Bila sam na Zagrebačkom velesajmu u redu za cijepljenje. Čak i dolaskom na naručeni termin potrebno je stati u dugački red zajedno s nenaručenima, a sunce je nemilosrdno pržilo. Red se neočekivano brzo micao i završavao u paviljonu, gdje se ljude odvajalo po vrsti preferiranoga cjepiva. Nepregledni punktovi sa stolcima, priručnim ležajevima i istaknutim brojčanim oznakama. Neke je nakon cijepljenja bilo potrebno zadržati pod nadzorom pa su ležali odvojeni paravanima. Za starije i nemoćne na raspolaganju su invalidska kolica. Dozvoljena je i pratnja prilikom cijepljenja, jasno uz zaštitnu masku. Sve medicinsko osoblje, ali i pripadnici civilne zaštite, osiguranja, bili su izuzetno susretljivi, strpljivi i profesionalni. Osiguranje je cijepljenima na izlasku nudilo hladnu vodu i stolce. Stotinu puta su pozdravili, zahvalili, pitali treba li pomoć.

Sve skupa je trajalo oko sat vremena.

Unatoč svemu, osjećaj je malo nelagodan – stajati u koloni, ući, izići s flasterom na nadlaktici i samo nastaviti dalje. Nekako, masovno… Uglavnom zabrinuti pogledi ljudi i ubrzan korak na odlasku… Kad će više završiti sve ovo, a evo stiže još jedan, najnoviji soj. Strah…

Vrste straha Strah se definira kao reakcija organizma na trenutnu ugrozu, negativna emocija koja paralizira cijeli naš sustav, pa se kaže da od straha koljena klecaju, pretrne se, preznoji, ukoči, trese ili naježi, srce uzlupa, digne kosa na glavi, u strahu su velike oči… Istovremeno je i jedna od primarnih emocija s kojom se rađamo (strah od gubitka podloge, snažnoga zvuka, napuštenosti). Vlada svima nama, a nekima oduzme i volju za životom. Milijuni ljudi svakodnevno gutaju lijekove da bi ga potisnuli, više nego ikada. Neke dovede i

Dobra priča

Zvuk star 800 godina @ Anamarija Ćuro

anamarija@svjetlorijeci.ba

P

utujući iz Kraljeve Sutjeske prema Olovu, kako navodi legenda, talijanski misionar odmarajući se u jednom selu negodujući ponavljao je „O che via”, O kakav put! Tako su to mjesto prozvali Oćevija. Iako je put za ondašnje dugo pješačenje bio težak, bogomdani pejzažni prizori ljepotom zateknu tek obična čovjeka. Kakav pogled na prirodu koja dočekuje putnika nakon neizvjesnoga puta kroz šumu. Već stoljećima njome se šire zvukovi čekića kovačnica koje su sve samo ne obične.

Tradicija njegovana 800 godina odjekuje već na samom ulasku u Oćeviju, mjesto u kojemu se nalaze još tri od ne42

svjetlorijeci.ba

kadašnjih devet „majdana”. Zvuk teškoga drvenog čekića koji udara u komade željeza nije neobičan stanovnicima koji žive u jedinom mjestu u Europi u kojemu se željezo još uvijek obrađuje na predindustrijski način.

Otac Mijo i sin Dražen Jozeljić ne skrivaju osmijeh na licu, znak ponosa što u svojoj obitelji čuvaju ovu tradiciju već više od 600 godina. Ručni rad nezamjenjiv je i neponovljiv. Nijedan predmet koji naprave nije identičan, a bogatstvo unikatne proizvodnje primjećuje sve više ljudi iz cijele Europe. U ovoj kovačnici željezo se topi na srednjovjekovni način, isključivo uz pomoć vodene energije. Sirovo željezo grije se u pećima

nakon čega se obrađuje ručno ili čekićima pokretanim vodom. Majdani su pravljeni uz vodopade koji pokreću ručnu mašinu za bušenje, ventilatore, čekiće i ostatak konstrukcije uz pomoć koje se već više stotina godina u ovoj obitelji oblikuje željezna ruda.

Predmeti koje izrađuju uglavnom su poljoprivredni alati, sačevi (peke), sjekire i potkove, a Mijo i Dražen pokušavaju iskovati najbolje što mogu sve narudžbe koje stignu na njihovu adresu. Tako se među pristiglim zahtjevima mogu pronaći wok tave i kvalitetni kuhinjski noževi. Njihova majstorska djela nisu tražena samo u Europi, narudžbe šalju i do daleke Australije. Iako zahtjevan posao, uz strpljenje i ljubav prema radu, sve iznose lakše.

Nekada je od ovoga zanata živjelo više desetaka ljudi, a danas je taj broj smanjen na tek nekoliko osoba. Federalno ministarstvo kulture i sporta dodijelilo je povelju obitelji Jozeljić za doprinos očuvanju i obnovi kulturno-povijesnoga nasljeđa, a oćevijski majdani zaštićeni su i od strane Europske unije.

Ponos ovoga kraja zbog duge tradicije ne očekuje svijetla budućnost. Iako su oćevijski majdani preživjeli tursku vladavinu upravo zbog vrijednosti kovina, kovači i čuvari kulturne baštine nemaju svojih nasljednika. Mladi obično odlaze u potragu za drukčijim životom.

Hoće li netko osjetiti želju vratiti se i nastaviti posao koji je stoljećima hranio tolike obitelji? Ne znamo odgovor na to pitanje. Ostaje nam nada da će zvuk čekića ovih majdana u nekome probuditi želju povratka i nastavka tradicije.

rujan 2021.

43

Pogled u dušu

Strah od života Strah je danas uvelike prisutan u većini aktivnosti koje čovjek provodi. Pa i za stvari o kojima nije puno razmišljao danas mora dobro promisliti i provjeriti jesu li politički korektne, je li to u redu s nametnutim normama koje bi do prije par godina izazivale podsmijeh. @ prof. dr. Snježana Šušnjara

Č

ini se da je čovjek danas najugroženija vrsta o kojoj se na čudan način skrbe oni koji bi trebali, a odluke u njegovo ime i za njegovo dobro donose oni koji tu nemaju što tražiti. Tehnologija je čovjeka stavila u podređen položaj iako se njemu čini da vlada situacijom. Nemilice sipa podatke o sebi i svojima, postavlja slike svojih najmilijih u eter, u bezdan, u prazninu kojoj podrijetlo ne zna i šalje informacije izvorima o kojima ne razmišlja. Kad biste tražili od nepoznate osobe da vam kaže više o sebi, ponudi svoju adresu, slike, povjerljive podatke, taj bi vas sumnjivo pogledao i dao petama vjetra. Ovdje upravo to činimo nudeći online svoje stvarnosti, događaje, prijatelje, susrete, razotkrivajući se i pokazujući svima ono što ne bismo bliskim ljudima pokazali, a kamoli strancima. I jednim klikom sve je dostupno, sve otvoreno. Kakva je to klica ušla u ljudski mozak i nagriza ga bespoštedno?

I čovjek još surađuje s tom pošasti i hrani ju dodatno, dajući najbolje od sebe i nemilice trošeći vrijeme koje mu stalno manjka. U nekom trenutku kad nastane 44

svjetlorijeci.ba

problem, kad identitet bude ukraden, kad nestanu novci, kuća opljačkana, pozivi u svako doba upućeni, djeca ucijenjena, onda se čovjek stane pitati otkud sad to. Kad iz ekrana stanu iskakati nepoželjne poruke, upozorenja, virusi, onda tek shvati koliko je ranjiv i nezaštićen. Od prvotnoga ushita, nastupi tajac, šok, pa onda strah. Traži se drugoga da utješi kroz razgovor, uživo, da kaže koju riječ ohrabrenja, potpore, dok neprijatelj vreba iz kvadrata svjetlila i mami... Ukoliko se pojedinac samo na sebe oslanja, strah može dovesti do potpunoga gubitka svjesnosti ili gledanja na druge oko sebe kao prijetnju. ...da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom u lukavosti što put krči zabludi (Ef 4,14). Čovjek je često sklon stvari koje ne poznaje, osuditi ili ignorirati kako se ne bi morao njima dodatno baviti. Lakše je odustati i pustiti da te bujica nosi i ne davati sebe i svoje vrijeme za djela koja će pozitivno unaprijediti društvo i koja će mu služiti na čast. Lakše je odustati, ali kroz to odustajanje i stalno uklanjanje od

izazova i kušnji, strah će ući na mala vrata i urodit će plodovima koji neće biti dobro došli ni pojedincu ni zajednici. Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Nemajte dakle ništa s njima (Ef 5,6-7). Slobodni pogled i vjera u Dobro svladat će svaki strah i svaku bojazan od stvarnosti i mogućih prijetnji. I bolest će ustuknuti ako je duh vedar, ako se ne boji njezinih posljedica. Svaka pošast će nestati jer Onaj koji je osmislio život on ga i liječi i otvara. Kako sv. Augustin poručuje: Onaj koji te stvorio, zna i što će s tobom.

Pozitivna i negativna uloga obitelji Često je strah u čovjeku jači od njegove vjere i prvi kamen spoticanja uništi i onu klicu koja se slabašno probudila. Obitelj kao spona i izvorište životnih nakana i postignuća može biti poticaj, ali i uzrok neuspjeha i poraza. Uloge članova obitelji koje se danas različito postavljaju i tumače, dovode i do promjena unutar obiteljske zajednice kojoj se sa svih strana postavljaju zamke i koju se izvrgava poruzi, a sve u cilju izmicanja sigurnoga tla pod nogama i unošenja nemira i straha.

Nedostatak očinstva u obitelji dovodi do kriza i strahova. Uloga oca u obitelji je stvoriti sigurnost i jakost. Očevi često pokleknu u tom svom pozivu i njihov odnos prema drugima, prema supruzi, djeci, drugim članovima obitelji obilježi i njihove živote utjecajima koji se znaju pojaviti u neočekivanim situacijama i s razornom moći. Rijetkost je sresti oca koji je posvećen svojoj obitelji na način kako je Otac nebeski zamislio. Prenijeti sve vrijednosti koje jedan otac treba prenijeti djeci za život, opskrbiti ih i opremiti pogonskim gorivom za izdržati život nije jednostavna zadaća, ali je moguća. Majke također imaju svoju misiju kroz ljubav, pažnju i brigu, ali ne brigu zastrašivanja i prenošenja vlastitih strahova na djecu.

Majke često nesvjesno prenose ono što su njihove majke njima usadile i ne pre-

Fra Ivan Kramar ovjenčan maslinovim vijencem

Na 31. jezično – pjesničkoj smotri „Croatia rediviva ča-kajšto” koja se održala 6. kolovoza u Selcima na otoku Braču, maslinovim vijencem ovjenčan je fra Ivan Kramar, gvardijan samostana sv. Vlahe, u Pridvorju, u Konavlima.

Smotra se temelji na „Zlatnoj formuli hrvatskoga jezika ča-kaj-što” i na njoj nastupaju pjesnici iz svih triju hrvatskih jezičnih idioma ili stilizacija: čakavske, kajkavske i štokavske, a jednog od njih kruni se vijencem od masline čime

zaslužuje naslov poeta oliveatus, a stihovi mu se uklešu na ploču Zida od poezije. Zid na središnjem trgu u Selcima, kojega zovu i Oltarom hrvatskoga pjesništva, sadrži već 30 ploča među kojima su i one najvećih: Vesne Parun, Slavka Mihalića i Dragutina Tadijanovića. Fra Ivana je, u ime dosadašnjih nazočnih oliveata i presuditelja Luka Paljetka i Vlaste Vrandečić Lebarić, ovjenčao utemeljitelj smotre akademik Drago Štambuk.

Dani fra Marijana Šunjića u Bučićima Od 19. do 22. kolovoza 2021. u Bučićima je održana vjersko – kulturna manifestacija „Dani fra Marijana Šunjića (1798.

– 1860.)”. Ovogodišnja manifestacija bila je vezana uz blagdan BDM Kraljice, proslavu 165. obljetnice osnutka župe i 160 godina od smrti biskupa Šunjića.

U sklopu manifestacije održan je bogat kulturni i vjerski program koji je uključio: hodočašće vjernika na grob fra 46

svjetlorijeci.ba

Marijana Šunjića u Guču Goru, predstavljanje knjige „Bučići – župa svetoga Martina” autora fra Velimira Valjana, otkrivanje i blagoslov biste biskupa Šunjića u dvorištu stare bučićke crkve, premijernu izvedbu pjesme „Fra Marijane Šunjiću” u interpretaciji „Lašvanskih diva” i izvedbu dramskog komada „Svjetlo otužne Bosne” autora fra Velimira Valjana, u režiji Anele Križanac.

Reportaža Trideseta obljetnica župe

Blažena Djevica Marija Anđeoska, Sesvetska Sopnica

ŠATOR SASTANKA Sesvetska Sopnica mjesto je koje su naselili ljudi iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Svi su oni sa sobom donijeli posebnosti svojih krajeva koje nisu napustili u novoj sredini. Razlike su postale bogatstvo, a vjera i narodnost veza koja ih spaja. Zar je i moguće drukčije s bosanskim fratrima? @ Anamarija Ćuro Klara Mandić

Crkvica posvećena Mariji Anđeoskoj posebno je mjesto zauzimala u životu svetoga Franje i njegove braće. Baš poput ovoga poniznog asiškoga sveca koji je svoju zajednicu okupljao oko Gospe od Anđela, fratri Bosne Srebrene okupljaju župljane u župi koja je stavljena pod nebesku zaštitu Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici.

Sesvetska Sopnica nalazi se na prostoru između župe sv. Pavla u Dubravi i župe Svih Svetih u Sesvetama. Porastom broja stanovnika zbog početka rata, javila se potreba za još jednom župom.

Tadašnji nadbiskup kardinal Franjo Ku48

svjetlorijeci.ba

harić novu je župu dodijelio bosanskim franjevcima. Župna zajednica nastala je 1991. godine a danas broji oko 4000 vjernika u 1200 domaćinstava. Prvi župnik, fra Mato Cvjetković, nije imao lagan zadatak budući da župne crkve nije bilo.

Franjevački samostan u tom razdoblju nalazio se u Podsusedu, a župljane je na misu i aktivnosti okupljao u Domu kulture u Sesvetskoj Sopnici. Zemljište za izgradnju župne crkve i samostana kupljeno je tek 2000. godine.

Mjesto susreta Prolazeći ulicama VIII. Retkovca između niza novih kuća, dolazim do srca samoga naselja – župne crkve Blažene

Djevice Marije Anđeoske i franjevačkoga samostana sv. Ilije. Naime, zbog rata koji je započeo 1992. godine Franjevačka provincija Bosna Srebrena zbog ratnih okolnosti prepoznala je potrebu imati samostan u Zagrebu pa je tako prvi samostan osnovan 1994. godine u Podsusedu kada je i posvećen zaštiti sv.

Ilije proroka. U srpnju 2013. samostan iz Podsuseda preseljen je u Sesvetsku Sopnicu, a blagoslovio ga je kardinal Josip Bozanić 5. srpnja 2014. uz tadašnjega provincijala fra Lovru Gavrana.

Neobičan izgled same župne crkve uz koju je sagrađen i samostan, privlači pažnju svakoga prolaznika. Projektant, dipl. ing. arh. Srećko Kreitmayer, projektirao je crkvu tako da izgledom podsjeća

na „šator sastanka” u kojemu je Mojsije postavio „Kovčeg svjedočanstva”.

Na samom ulazu dočekuje nas gvardijan i župnik fra Zdravko Dadić sa župljanima koji se pripremaju za obilježavanje patrona svoje župe. Blagdan BDM Anđeoske slavi se 2. kolovoza, a u svim crkvama koje nose ovaj naslov na taj se dan može dobiti i milost potpunoga oprosta uz propisane uvjete. Tako su se i ove godine župljani iz okolnih župa odlučili hodočastiti usprkos vrućini, ali i novoj situaciji uzrokovanoj zbog pandemije koronavirusa.

Od samoga izgleda crkve koji podsjeća na mistiku susreta Boga i čovjeka, ulazak u šator sastanka krasi glavni portal koji je uredio akademski kipar i profesor na Akademiji likovne umjetnosti Mile Blažević. Vrata su izrađena od bronce a na njima se nalaze evanđeoski motivi iz Isusova i Marijina života. Već po ulasku u crkvu pozornost privlači veliki vitraj u prezbiteriju s prikazom susreta Blažene Djevice Marije i anđela Gabrijela koji joj prenosi radosnu vijest da ju je Bog izabrao za majku svoga sina. Vitraj je djelo akademskoga slikara Đure Sedera. Na posebnom mjestu pored ambona nalazi se zavjetna slika Gospe od Anđela autora Vlatka Blažanovića ispred koje su vjernici upravo molili franjevačku krunicu.

Lijepo je vidjeti kako se župljani organiziraju i odvajaju vrijeme za pripremu patrona župe, kako one vanjske tako i unutarnje, u vremenu kada prioritet većinom imaju godišnji odmori provedeni na raznoraznim zabavama i privlačnim destinacijama. „Svake godine prije patrona župljani sami dolaze pitati što treba i kako mogu pomoći oko pripreme.

Nikada ništa nije nedostajalo a sami sve organiziraju. Tako vidimo koliko im je stalo i kako se uvijek možemo osloniti na njih.”, kazao je fra Zdravko. Dokaz je to kako prave vrijednosti uvijek nađu svoj put uz pomoć onih čija srca ne strahuju biti drukčija.

Radost međusobnoga susreta i druženja „zarazila” je sve prisutne pa se

susreta s fra Božom koji se nakon svake svete mise rado družio s vjernicima.

Iako je bio čovjek velikih postignuća i uspjeha, osvajao je svojim jednostavnim pristupom, baš poput svetoga Franje.

Aktivnosti župe

fra Zdravko Dadić, župnik i gvardijan

„Upravo u zahvalnosti Bogu što imamo priliku mi, franjevci Bosne Srebrene, svjedočiti na ovom prostoru svoje franjevačko poslanje, ističemo ljubav ljudi prema ovoj župi i brojne milosti koje po njima i s njima zajedno dobijemo od Boga” svatko mogao osjetiti dobrodošlim i domaćim. Iskoristila sam priliku i nakon mise razgovarala s okupljenim župljanima. Rado su pričali o aktivnostima u župi i lijepom odnosu s fratrima. S ponosom su pogledom tražili župnika fra Zdravka i kapelana fra Stipu Karajicu dok su pričali o svim blagodatima koje im pruža župa i župna zajednica. Naša priča nije zaobišla ni nedavno preminuloga fra Božu Lujića. Prisjećali su se

Među prisutnim vjernicima nalazili su se i članovi župnoga pastoralnoga vijeća i članovi župnoga zbora. Uz mješoviti župni zbor pod vodstvom Petre Pleš, u župi djeluju još dječji zbor i zbor mladih.

Dječji zbor „Zvjezdice svetoga Franje” osnovan je 2006., a mali pjevači rado sudjeluju na raznim smotrama zborova i festivalima. Zbor mladih „Anima una” osnovan je 2004. na inicijativu tadašnjega župnika fra Tome Anđića i sestre Krune Vrkašević. Četveroglasni mješoviti zbor mladih vodi prof. Domagoj Brlečić, a mladi su svoje talente pokazali i autorskim pjesmama zbora: Put u raj, Svjetlo Uskrslog, Svjetlo dolazi, Rastimo u ljubavi te pjesma Ne boj se za koju su snimili i prvi videospot. Život svetoga Franje i danas je uzor mnogima. Franjevačke vrijednosti odlučuju se živjeti framaši i članovi Trećega svjetovnoga reda sv. Franje. Treći svjetovni red Sesvetske Sopnice pripada Zagrebačkom područnom bratstvu, a osnovano je 2002. godine. Početak je bio 2000. godine kada je fra Živko Petričević počeo okupljati župljane i poticati ih da se uključe u Franjevački svjetovni red. Od 2002. godine mjesno bratstvo djeluje samostalno, prima nove članove i samostalno vodi formaciju. Tijekom godina djelovanja mjesno bratstvo privuklo je mnoge te tako sada broji 44 člana koji poput svetoga Franje oduševljeno žive za Krista. Ministar bratstva je trajni đakon vlč. Božidar Hadaš a duhovni asistent je fra Zdravko Dadić. Svi članovi bratstva nastoje svojim životima svjedočiti evanđelje, a aktivnosti pomoću kojih to ostvaruju su karitativne, formacijske, duhovne i materijalne. Braća i sestre u Kristu nastoje rujan 2021.

49

Fra Zoran Topalović (1991.) sin je Draženka i +Željke rođ. Skopljak, iz župe sv. Juraja u Vitezu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali.

Mladu misu slavio je 18. srpnja u Vitezu.

Fra Dario Matanović (1994.) sin je +Drage i Ljube rođ. Antić, iz župe sv. Petra i Pavla u Tuzli. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali. Mladu misu slavio je 22. kolovoza u Tuzli.

Fra Nikola Matošević (1995.) sin je Bože i Katice rođ. Jurišić, iz župe Sv. Duha u Novoj Biloj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali.

Mladu misu slavio je 25. srpnja u Novoj Biloj.

Fra Josip Jazvić (1994.) sin je Mladena i Anđe rođ. Mikulić, iz župe sv.

Josipa u G. Dubici. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali.

Mladu misu slavio je 1. kolovoza u G. Dubici.

Mladomisnici Bosne Srebrene 2021.

Fra Zdenko Frljić (1995.) sin je Ivice i Ankice rođ. Rajić, iz župe sv. Juraja u Vitezu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali. Mladu misu slavio je 18. srpnja u Vitezu.

Fra Antonio Baketarić (1994.) sin je Mije i Zdenke rođ. Ćališ, iz župe sv. Franje Asiškog u Rumbocima. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali. Mladu misu slavio je 29. kolovoza u Rumbocima.

Fra Antonio Gašić (1995.) sin je Franje i Mirjane rođ. Bilkić, iz župe sv.

Ante u Sivši. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali. Mladu misu slavio je 16. kolovoza u Sivši.

Fra Fabio Badrov (1996.) sin je Frane i Mirjane rođ. Bašić, iz župe sv. Juraja u Vitezu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja u sarajevskoj katedrali. Mladu misu slavio je 18. srpnja u Vitezu.

rujan 2021.

51

200. obljetnica župe Podhum – Žitače

U

nedjelju 13. 6., na blagdan svetoga Ante Padovanskoga, svečanom svetom misom u 11 sati, proslavljen je patron župe Podhum – Žitače kod Konjica. Ovogodišnja proslava bila je posebno svečana zbog obilježavanja 200. obljetnice osnutka župe (1821. − 2021.). Za veliku obljetnicu, župnik fra Ivica Karatović organizirao je zajedno sa župljanima bogat vjersko – kulturni program.

Trodnevnice uoči blagdana sv. Ante predvodili su fra Marinko Štrbac, duhovnik u Visokom, fra Ferdo Boban, gvardijan konjičkoga samostana i mons. Ilija Janjić, biskup u miru iz Kotora.

Svečanu svetu misu na sam blagdan predvodio je fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene, u koncelebraciji velikog broja svećenika. Fra Jozo je u propovijedi istaknuo kako živimo u teškom vremenu koje nas je bacilo u pesimizam i kao da više ne vidimo darovano dobro koje nas okružuje. Primjer svetoga Ante hrabri nas da, kao i on u poniznosti, prepoznamo darovano dobro i ne biramo nedostižne ciljeve, nego da s povjerenjem u Boga živimo jednostavnim životom.

U povodu obilježavanja obljetnice, 11. lipnja, u župnoj crkvi svetoga Ante upriličen je i koncert liturgijske glazbe. Koncert je održao mješoviti zbor „Magnificat” iz Sarajeva, pod ravnanjem dirigenta fra Emanuela Josića.

Kako bi proslavi ostavili trajan spomenik priređena je i predstavljena Monografija župe Podhum – Žitače. Autorica većine tekstova je Josipa Kozarić iz Konjica, a veliku podršku za njezino izdavanje pružio je fra Stanko Pavlović iz Gruda. Monografija donosi informacije o bogatoj i teškoj prošlosti ovoga kraja. Kako ističe župnik, ovim aktivnostima želio je dostojanstveno obilježiti veliku obljetnicu župe. U budućnosti bi uz pomoć državnih vlasti i dobrotvora htio obnoviti i staru crkvu u Podhumu, fratarsko groblje, te cijeli lokalitet proglasiti nacionalnim spomenikom. Župa Podhum – Žitače kod Konjica nalazi se u dolini rijeke Neretvice koja se ulijeva u Jablaničko jezero. Do 16. stoljeća vjernike ovoga kraja pastorizirali su franjevci iz konjičkoga samostana. Nakon njegove propasti (u periodu između 1521. – 1524. godine), brigu za malobrojni puk preuzeo je franjevački samostan u Kreševu. Početkom 19. stoljeća na području župe kupljen je komad zemlje, a 1821. godine osnovana je župa.

Prva župna crkva izgrađena je u mjestu Podhum osamdesetih godina 19. stoljeća, a obnovljena 1925. godine po projektu poznatog arhitekta Karla Paržika. Šezdesetih godina 20. stoljeća crkva u Podhumu je srušena, a u mjestu Žitače zbog povoljnijeg mjesta izgrađena je nova prema projektu fra Pia Nuića. Nažalost, u proteklom ratu župa je teško nastradala. Župna crkva je porušena, a župljani protjerani. Poslijeratnu obnovu župe i župne crkve vodio je fra Vlado Koštroman. Prema popisu iz 1991. godine, u župi je živjelo 1 700 katolika, a prema popisu iz 2016. godine 91 vjernik u 60 domaćinstava. Zanimljivo je kako je ova malena župa vrlo bogata duhovna zajednica. Ona je kroz svoju dvijestoljetnu povijest Crkvi darovala čak 50 svećeničkih i redovničkih zvanja.

52

svjetlorijeci.ba

200. obljetnica rođenja fra Mihovila Sučića U Livnu je 25. i 26. lipnja 2021. godine, u organizaciji Franjevačkog samostana svetoga Petra i Pavla na Gorici, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, održan znanstveni simpozij o vjeri i zdravlju, u povodu „200. obljetnice rođenja franjevca, liječnika i kirurga fra Mihovila Sučića (1820. – 1865.)”.

Uz ovu obljetnicu priređen je i zbornik radova pod nazivom „Spasenje od grijeha – ozdravljenje od bolesti”, čiji je urednik fra Stipo Kljajić.

Inače, znanstveni simpozij u povodu 200. obljetnice rođenja fra Mihovila Sučića planiran je za prosinac 2020. godine ali je zbog epidemiološke situacije prolongiran za lipanj 2021.

50 godina časopisa „Naša Ognjišta” U dvorani franjevačkog samostana, u Tomislavgradu, 7. srpnja 2021., održan je znanstveni skup povodom jubilarne 50. obljetnice djelovanja časopisa Naša Ognjišta. Tom prigodom, svečano misno slavlje, u tomislavgradskoj bazilici Sv. Nikole Tavelića predslavio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić.

Glavni urednik, fra Gabrijel Mioč, otvorio je znanstveni skup i u svom govoru osvrnuo se na nastanak, rad i djelovanje Ognjišta u proteklih 50 godina te zahvalio svim dosadašnjim suradnicima i svim sadašnjim djelatnicima. O značaju Ognjišta s povijesnog, teološkog, kulturološkog, jezičnoga i drugih aspekata, govorilo je 16 izlagača.

Uredništvo Svjetla riječi Našim ognjištima čestita na dosadašnjim postignućima i želi puno uspjeha u daljnjem radu. rujan 2021.

53

O radosti življenja

Kako smo pobijedili strah @ Tatiana Tajči Cameron tatianatajci

„Nauči me kako da dublje volim Boga.

Ja sam samo naučio da ga se bojim”, rekao mi je Matthew u jednoj šetnji obalom Tihoga oceana. Bili smo mladi, željni dubljih i postojanijih prijateljstava i odnosa, tražeći odgovore na more pitanja o ljubavi.

Nisam znala što da mu odgovorim.

Njegove riječi su bile potvrda ljubavi prema Bogu, sa žudnjom i željom da otpusti strah na koji se odrastajući naviknuo, dopuštajući tako srcu i duši da slobodno i jako vole. Matthew je bio neizmjerno hrabar i nije se bojao ničega.

Surfao je na velikim valovima, skakao s visokih stijena, putovao svijetom, započinjao i ostvarivao velike projekte, komunicirao s visoko pozicioniranim ljudima bez ikakve treme, i zato me je ta njegova ispovijed zatekla i potaknula na razmišljanje.

Strah ili ljubav Nekoliko mjeseci kasnije, prilikom naših zaruka, napisala sam mu pismo. „Jedino što mogu je da ti potpuno i iskreno otvorim svoje srce, tako da kroz njega budeš prisutan mom osobnom nastojanju da volim Boga svaki trenutak više i više. Zajedno ćemo učiti, pozdravljati i prepoznavati Božju ljubav u našoj ljubavi, u sunčanim danima i valovima mora, u grmljavinama i teškim oblacima, u našoj budućoj djeci i svemu što 54

svjetlorijeci.ba

nam život nosi. Rast ćemo u njoj i dopustiti srcu da neizmjerno voli.” Ono čega tada nisam bila svjesna je koliko će naša borba sa strahovima biti duga i koliko će nam omesti put ljubavi. Naši strahovi su se razlikovali po tome kako i na koji način smo ih razvili, ali u biti su bili isti onaj strah koji nam krade sposobnost bliske prisutnosti i predanosti Božjoj ljubavi.

Kad je srce puno ljubavi u njemu nema straha. Strah i ljubav ne mogu postojati zajedno u istom trenutku. Ili osjećamo strah od gubitka ljubavi ili osjećamo sigurnost koju nam ljubav pruža. Ta dva osjećaja se mogu izmjenjivati brzinom naših misli, ali ne mogu postojati u istom trenutku. Ili mislimo jedno ili drugo, nitko od nas ne može misliti dvije misli u istom trenutku. U svakom trenutku imamo izbor prepustiti se mislima ljubavi ili mislima koje hrane strahove.

Za razliku od Matthewa, nisam se bojala Boga. Bog mi je bio zapravo jedino sklonište gdje sam osjećala potpunu zaštitu od straha. Još kao mala, osjećala sam neku ogromnu ljubav prema Bogu, prema nečemu nevidljivom i neobjašnjivom kako sam ga sama sebi definirala. Bog je bio jednostavno sve što je pokretalo svijet; radost življenja, ispunjenje srca, ljepota duše. Ogromna i bezuvjetna ljubav – kakvu sam upoznala kroz ljubav moje majke i moga

tate, samo još veća, jer je Bog bio stalno uz mene. Nije morao ići na posao, nisam morala strepiti da će mu se nešto dogoditi, išao je sa mnom u školu, bio uz mene na pozornici i hodao sa mnom dok bi se u kasnu večer vraćala sama iz škole. Kada bih se nečega bojala, strah je bio moj, a Bog bi mi davao snagu, podršku i ljubav da se manje bojim.

U ranoj mladosti, zbog ružnih stvari koje su mi se dogodile, a koje su bile djelo pohlepnih, agresivnih i nasilnih ljudi, strah je izgradio štit oko moga srca i bio mi je poput tjelohranitelja koji se borio protiv mojih problema.

Zdrav strah postoji da nam ukaže na opasnost. Strah koji se stvori nakon trauma da bi nas zaštitio, kao i strah nametnut od okoline postaje s vremenom prepreka ljubavi.

Kao što nas je Bog stvorio sa svime što nam treba za životni put, tako nam je dao i osjećaj straha, ali ne da se bojimo Boga, ili da se strahom obavijemo i da nam on postane štap na koji ćemo se osloniti, nego da se bojimo onoga što će nas udaljiti od Božje ljubavi. Naše bitke sa strahovima počinju lošim iskustvima, ali i kroz poruke koje nam ulijevaju strah od gubitka (zdravlja, uspjeha, sreće, mira, života), pa nam onda nude neko rješenje koje prodaju (brze pilule, kredite, kojekakva potrošačka roba) i na koje se onda počinjemo oslanjati i vjerovati da bez njih ne možemo. Nismo ni svjesni da se baš tako zatvaramo u začarani krug u kojem je strah modus operandi. Iz straha prihvaćamo neko rješenje i postajemo ovisni o njemu jer strahujemo da ćemo ga izgubiti i bez njega opet patiti.

Strah kao životni suputnik Strah nas sprječava da živimo spokojno, mirno i zadovoljno. Umjesto da prolazimo kroz životne probleme i situacije oslanjajući se na Božju ljubav, mi smo toliko koncentrirani na gubitak te neke iluzije sigurnosti, da izgubimo svijest

Aktualno

Ljubi li nas svijet ili mrzi? @ fra Janko Ćuro

N

a Svjetski dan izbjeglica, 20. lipnja, završena je kampanja Međunarodnoga Caritasa „Share the journey” („Podijelimo putovanje”) koju je papa Franjo otvorio 2017. godine. Portal Vatican News prenosi „kako je kampanja potaknula novi pogled na migrante, pretvarajući strah u pažnju” i kako su „svi govornici na konferenciji za tisak održanoj u Tiskovnom uredu Svete Stolice, počevši od kardinala Luisa Antonia Taglea, pročelnika Zbora za evangelizaciju naroda te predsjednika Međunarodnoga Caritasa, potvrdili kako se posljednjih godina uspjelo doći do migranata, prigrliti njihovo siromaštvo i patnju, utješiti ih da nisu samo brojevi, već ljudi s imenima, pričama i snovima”.

Da, točno tako. Svaki bi kršćanin mogao potpisati svaku ovu riječ. Svi su migranti ljudi s imenima, pričama i snovima za koje se treba zauzeti i kojima treba pomoći bez obzira na brojne zamagljene ekonomske, političke pa i vjerske konotacije koje se mogu povezati uz sam proces migracija. Čovjek je čovjek i zato raduje činjenica što su svi govornici potvrdili katoličku tj. sveopću narav Crkve kojoj je kao takvoj važan svaki pojedinac, a pogotovo onaj koji je u nevolji. Kršćanska ljubav ne može biti ničim ograničena, a to snažno poručuje prispodoba o Milosrdnom Samarijancu (Lk 10,30-37). Nadalje, 56

svjetlorijeci.ba

Isusova dvostruka zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a to znači prema svakomu čovjeku, kristalno je jasna (Mt 22,34-40). Međutim, kada se kaže „prema svakom čovjeku”, onda to znači kako se takva zauzetost i briga treba odnositi jednako i na ljude iz vlastitih redova koji svakodnevno proživljavaju torture, progone i ubijanje od nekih drugih ljudi s imenima, pričama i snovima. Kao što zapadno društvo i kršćani, a posebno njihovi predvodnici, trebaju biti osjetljivi na patnju ljudi drugih vjera i svjetonazora, isto toliko trebaju biti osjetljivi i na patnju kršćana u više od sto zemalja svijeta u kojima je danas gotovo nemoguće biti kršćanin a kamoli živjeti prema kršćanskom svjetonazoru. Uz poneki upozoravajući glas koji se nekako uspije probiti u javnost, odveć boli ledena šutnja suvremenoga i civiliziranoga društva u kojemu vlada strogo kontroliran režim političke korektnosti. Nažalost, taj je režim poprilično uspio zahvatiti pojedince i pojedine strukture i u samoj Katoličkoj Crkvi.

Podijelimo zemlju U tom kontekstu bih predložio da Međunarodni Caritas ili neka druga institucija u Vatikanu s istim žarom započne trogodišnju kampanju pod nazivom „Share the country” („Podijelimo

zemlju”) kojom bi se potaknule vlade i domicilno stanovništvo u Myanmaru, Srednjoafričkoj Republici, Kini, Egiptu, Indiji, Iraku, Nigeriji, Sjevernoj Koreji, Pakistanu, Filipinima, Šri Lanki i Sudanu, na novi, suosjećajni i otvoreniji pogled na malobrojne kršćane u njihovim zemljama. Nabrojane zemlje su samo među prvih desetak od stotinu njih u kojima su kršćani svakodnevno diskriminirani i progonjeni. Na sjeveru države Burkina Faso već je zatvoreno više od 200 crkava, a u Iraku je, prenosi organizacija Open Doors, prije 2003. bilo 1,5 milijuna kršćana, dok ih danas ima oko 200 tisuća.

U Siriji je broj kršćana pao s više od 2 milijuna na 744 tisuće. Cristian Nani, ravnatelj talijanskoga ogranka organizacije Open Doors, ističe kako je širom svijeta zabilježeno više od osam tisuća slučajeva zlostavljanja žena i to temeljem vjerske diskriminacije i kako je to „samo vrh sante leda jer nisu u mogućnosti pratiti pojave povezane s time, kao što su primjerice prisilni brakovi”.

Sve u svemu, danas je oko 260 milijuna kršćana izloženo progonima, a to znači svaki osmi.

Premda su izgledi za uspjeh ovakve kampanje gotovo nikakvi, ipak bismo se mogli nadati da bi se u tri godine uspjelo u gore spomenutim zemljama barem razvodniti strah od kršćana ako ga se ne bi uspjelo pretvoriti u pažnju. Nadalje, možda bi se jednom takvom kampanjom uspjelo doći do ostatka ostataka kršćana u ovih stotinu zemalja svijeta, prigrliti njihovo siromaštvo i patnju i time pokazati kako nisu samo brojevi, već ljudi s imenima, pričama i snovima. Teško je reći koliko bi jednu takvu kampanju podržali predstavnici drugih vjera, ali bi bilo utješno kada bi barem predstavnici Katoličke Crkve češće upozoravali na težak položaj i patnju kršćana diljem svijeta. Šutnja prijatelja više boli od tjelesnih rana.

Stoga, na temelju nezainteresiranosti i šutnje zapadnoeuropskoga druš-

Kultura

Šezdeset godina ljepote i istine @ Leona Sabolek

leonasabolek@gmail.com

M

uzej književnosti i pozorišne/kazališne umjetnosti Bosne i Hercegovine je bajka za sebe. Prekrasno povijesno zdanje Despića kuće oplemenjeno dekorativnom plastikom kiparice Ive Despić i s vrtom čiji visoki zid odvaja od užurbanoga centra Sarajeva, pretvara ga u oazu mira i intime. U tom i takvom ambijentu već šezdeset godina pohranjeno je iznimno blago književnoga i kazališnoga stvaralaštva u Bosni i Hercegovini.

A počelo je i ranije prema viziji jedne žene – pjesnikinje Razije Handžić kojoj je u realizaciji pomogla dodjela Nobelove nagrade za književnost književniku Ivi Andriću. Tako je 1961. godine osnovan Muzej književnosti Bosne i Hercegovine kako bi prikupljao, čuvao i prezentirao građu iz područja književnosti, a od 1977. i bosanskohercegovačkoga kazališta i otada nosi današnje ime. Danas Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti posjeduje više od 20 000 eksponata razvrstanih u 67 književnih i 17 kazališnih zbirki.

58

svjetlorijeci.ba

Stalni postav čine Radna soba Silvija Strahimira Kranjčevića, Bosanska soba i od 2016. godine Kratka povijest bosanskohercegovačkoga teatra. U Bosanskoj sobi je zastupljena ostavština književnika Petra Kočića, Kalmija Baruha, Isaka Samokovlije, Branka Ćopića, Maka Dizdara, Zije Dizdarevića, Hasana Kikića, Meše Selimovića, dok je poseban prostor posvećen Ivi Andriću, dodjeli Nobelove nagrade i romanu Na Drini ćuprija, čiji se rukopis čuva u Muzeju.

Direktorica Muzeja Šejla Šehabović je na početku pandemije koronavirusa i općega zatvaranja došla na ideju da se predstavi po jedna zbirka tijekom 12 mjeseci online na Facebooku i to svaki dan po jedan originalni dokument u vlasništvu Muzeja sa svojom pričom.

Jednogodišnji projekt počeo je 1. kolovoza 2020. godine i završio ovoga ljeta.

U njemu su sudjelovali: više kustosice Tamara Sarajlić – Slavnić i Đana Kukić, muzejski savjetnik Nedim Mušović i suradnici Ifeta Lihić i Zlatan Delić kao i voditeljica društvenih mreža Mihneta Stupac – Avidić. Prezentirane su zbirke: Zija Dizdarević, Isak Samokovlija, Ahmet Hromadžić, Skender Kulenović, Silvije Strahimir Kranjčević, Derviš Sušić, Mak Dizdar, Marko Marković, Hamza Humo, Hasan Kikić i Novinski članci o pozorišnom životu u Bosni i Hercegovini.

Tim muzealaca je za dnevne objave birao sadržaje koji su njima bili zanimlji-

vi i veoma se iznenadili velikom broju pratitelja i njihovu odobravanju. Više se ljudi javljalo putem Facebooka, nego u fizičkom svijetu. Neki su čak uplaćivali male donacije Muzeju. Kako su to neki činili kroz trajne naloge, moglo bi se razmišljati i o nekoj vrsti članarine s obzirom na stanje u kojem se sve, pa i ova, kulturna institucija nalazi, a što je pandemija samo pogoršala. Na Facebooku je bilo mjerljivo koliko ljudi vole Muzej i koliko je ovaj projekt bio uspješan.

Trenutno su pred Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti veliki radovi u depou. U dvorištu se nalaze kartonske kutije koje dobiju iz trgovine kako bi u njih stavili građu iz depoa.

Naime, kao dugogodišnji partner Goethe instituta Muzej je preporučen Njemačkom fondu za pomoć baštini i tako dobio sredstva za obnovu depoa budući da eksponati sada nisu pohranjeni kako bi trebalo biti u današnjem vremenu.

Težak je to posao koji treba odraditi da bi se prešlo na digitalizaciju građe, kaže direktorica, posebno kad nema plaća. U projektima nema mjesta za plaćanje rada, a natječaja Ministarstva civilnih poslova koji bi to omogućili nema, niti će ih biti. Zanimljivo je da je otkrila kako neki odgovorni i ne znaju da čak sedam krovnih institucija kulture u Sarajevu nisu na budžetu.

Prema riječima direktorice, snalaze se na svaki način da bi očuvali instituciju koja im je povjerena i vlastitu egzistenciju. Tu su u prvom redu komercijalni programi. Od 1992. godine djeluje Galerija Mak koja je otvorena za izložbe, promocije, susrete, a kad to vre-

Književnost bosanskih franjevaca

Pisme razlike fra Vice Vicića

o kojem su se pohvalno izrazili najumniji jezikoslovci onoga vremena i koji se već proširio na područje Štajerske, Kranjske, Koruške i Ugarske, a uveden je kao službeni u učionice Horvatske i Slavonije. Na kraju izražava nadu da će se taj pravopis proširiti i u Dalmaciji.

Osim zbirke Pisme razlike fra Vice Vicić autor je i djelā Veliki kantual i Mali kantual, koja se danas čuvaju u arhivu franjevačkoga samostana u Fojnici.

@ Ivo Pranjković

Specifičnosti Vicićeva jezika

M

Kad je riječ o jeziku fra Vicine zbirke, treba reći da su za nj uglavnom karakteristične one osobitosti koje su i inače svojstvene književnosti bosanskih franjevaca u 18. stoljeću, primjerice jeziku u djelima fra Filipa Lastrića, fra Nikole Lašvanina, fra Bone Benića ili fra Marka Dobretića. Neke posebnosti fra Vicina jezika i stila u prvom su redu vezane za činjenicu da se on izražava u stihovima. Međutim ni u tom se pogledu njegov jezik ne udaljuje bitno od prethodeće franjevačke tradicije, koja doduše ne obiluje stihovanim djelima, a kojoj osobit pečat daju Pisna od pakla fra Lovre Šitovića Ljubušaka (1727.) te „verši i pisme duhovne” fra Tome Babića iz drugoga dijela njegova vrlo popularnoga djela Cvit razlika mirisa duhovnoga, u narodnu poznatoga pod imenom Babuša (1726.), s tim da su Vicićeve pjesme izrazito pučkoga karaktera, pisane posve jednostavnim ikavskim izričajem kakav je u to vrijeme bio najbliži bosanskome i hercegovačkome puku diljem Provincije. Osim toga neke se posebnosti ogledaju i u tome što su sve pjesme namijenjene pjevanju, i to pjevanju pod misom. Zato su i naslovi odnosno nadnaslovi tih pjesama najčešće ujedno i upute o tome kad se te pjesme imaju pjevati, npr. Na prvi dan Uskrsa, Na drugi dan Duhovah, Na prvi dan godine, Na veliku Gospoinu aliti Uznešenje B. D. Marie, Na s. Franceška od Asiža, Na s.

Antuna od Padue itd.

ivo.pranjkovic@zg.t-com.hr

eđu starijim bosanskim franjevcima koji su se bavili stihotvorstvom i, posebno, glazbenom umjetnošću najviše se u 18. stoljeću isticao fra Vice Vicić (Gjevrić). Rođen je Fojnici 1734., a umro također u Fojnici 1796. godine. Temeljnu naobrazbu stekao je u fojničkom samostanu, a zatim studij filozofije i teologije završio u Italiji.

Osim filozofije i teologije tamo je studirao i glazbu, u kojoj je pokazao iznimnu darovitost. Nakon povratka u domovinu oko deset godina ravnao je fojničkim korom. Poslije je bio i učitelj novaka (1766.) te župnik u Dobretićima (1768. – 1769.) i u Bihaću (1774. – 1777.). Pod starost se opet vratio u Fojnicu, spjevao veći broj pjesama, uglazbio ih i pjevao zajedno s pukom, i to na orguljama koje je sam nabavio. Za fra Vicu je osobito važno naglasiti da je bio prvi franjevac koji je na bosanskohercegovačkom području uveo praksu pjevanja pučkih pjesama na hrvatskom jeziku u vrijeme bogoslužja.

Fra Vice Vicić glazbeni stvaratelj Zanimljivo će biti citirati što je o fra Vici Viciću zabilježio najpoznatiji povjesničar Bosne Srebrene fra Julijan Jelenić u drugom dijelu svoga znamenitog djela Kultura i bosanski franjevci (Sarajevo, 1915.). On naime piše: „Na umoru osamnaestoga stoljeća zamiru i 60

svjetlorijeci.ba

zadnji glasovi religijozne i domoljubne vile fra Vice Vicića (1734. – 1796.), pisca ‚Pisama razlikih‘, što ih je fra I. Franjo Jukić objelodanio u Spljetu 1844. Religijozno-patriotski plodovi, što mu ih je ona diktirala, a bogougodni ih pjesnik povio u stihove posvećena zaštitnicima bosanskoga kraljestva, s. Jurju i s. Iliji, te zaštitniku rodnog pjesnikova grada Fojnice s. Antunu Pustinjaku, najbolji su prijelaz u novu epohu: epohu čisto narodne umjetne poezije.”

Zbirku pjesama o kojoj govori Jelenić Ivan fra Frano Jukić dao je tiskati u Splitu 1844. godine pod naslovom Pisme razlike na poštenje Božje B. D. Marie i sviu svetih sastavljene od O. F. Vice Vicića godine 1785. Sad pako na svitlost dane po I. F. Jukiću. Zbirka je dakle tiskana punih 59 godina nakon što je u Vicićevu rukopisu datirana. Vrlo je zanimljiv podatak da je Vicićeva pjesmarica bila prva knjiga u Dalmaciji koja je objavljena Gajevim pravopisom (ili, točnije, slovopisom, grafijom).

U Pridgovoru fra Vicinoj pjesmarici, koji je kao i cijela zbirka pisan ikavicom, Jukić između ostaloga piše: „Pisme ove ja sam, bez ikakve samovoljne promine točno prepisao iz rukopisa njegovom vlastitom rukom pisanog, izvan prve na Božić, i poslidnjih 6 koje sam u istom rukopisu našao, ali tuđom rukom pisane.” Osim toga Jukić ističe kako Vicićevu zbirku tiska novim ilirskim pravopisom

Kraljevina Jugoslavija

Prvi čin tragedije hrvatskoga naroda Nakon što je 1918. godine propala Austro-Ugarska Monarhija, ta velika multinacionalna država koja je – uz sve svoje slabosti i nutarnje probleme – zapravo bila najbolji mogući okvir za razvoj i napredak hrvatskoga naroda s obje strane Save (sjetimo se samo što je u tek 40 godina izgrađeno u BiH za vrijeme austrougarske prave), Hrvati su 1918. napravili kobnu grešku i ušli u zajedničku državu sa Srbijom što je imalo nesagledive posljedice za njihovu budućnost i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. @ fra Petar Jeleč

T

aj nepromišljeni potez bio je samo uvod u tragediju dugu skoro stotinjak godina koja je kulminirala najprije 1945. godine genocidom nad hrvatskim narodom koji je izvršila (velikosrpska i komunistička) jugoslavenska vlast na čelu s Josipom Brozom Titom, a zatim teškim materijalnim i ljudskim gubicima u razdoblju 1991.

– 1995., kada je JNA skupa sa srpskim paravojnim snagama raselila i pobila na stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Ulazak u Prvu Jugoslaviju samo je početak velikih problema i teških stra62

svjetlorijeci.ba

danja koja će se dijelom zaustaviti tek 1995. g. vojnom akcijom „Oluja” kada su oslobođeni okupirani dijelovi Hrvatske koje je Srbija smatrala svojim teritorijem. Bosna i Hercegovina, nažalost, nije bila te sreće i nju već više od 25 godina poput kancerogenoga tkiva razara velikosrpska politika koja je življa nego ikada.

Smatram kako je važno analizirati sve okolnosti koje su dovele do ulaska u državnu zajednicu sa Srbijom koja već više od 200 godina provodi agresivnu velikosrpsku politiku skupa sa SPC-om, kako novi naraštaji ne bi ponovili grešku svo-

jih predaka i ulazili u bilo kakve državne zajednice sa Srbijom i kako ne bi nasjedali na lažne priče kojekakvih plaćenih „intelektualaca” da su dvije Jugoslavije donijele nešto dobro hrvatskom narodu.

Svi oni koji pišu i govore kako je velikosrpska politika navodno poražena, u potpunosti su u krivu: ona nikad nije bila življa i samo je pitanje vremena kada će ta politika izazvati nove ratove, stradanja i zločine. Velikosrpstvo i jugoslavenstvo u svim svojim izvedenicama i varijantama su u potpunosti nespojivi s interesima i budućnošću hrvatskoga naroda. Potrebno je naučiti nešto iz grešaka prijašnjih generacija kako nam se opet ne bi ponovile tragedije i stradanje tolikih ljudi koji su nesebično dali svoj život da spase svoj narod od velikosrpskoga fašizma.

Pogledajmo sada sve okolnosti koje su pred kraj Prvoga svjetskoga rata dovele do stvaranja prve jugoslavenske države i neriješene međunacionalne probleme koje je ta država imala provodeći agresivnu velikosrpsku politiku prema nesrbima.

Prvi svjetski rat Rat koji je počeo 1914. bio je novost u povijesti čovječanstva jer to je bio prvi opći svjetski rat u kojem su se sukobile velike države koje su upregnule sve svoje proizvodne kapacitete i tehničke resurse za proizvodnju golemih količina naoružanja. Bio je to masovni rat koji se vodio na kopnu, na moru i u zraku i u kojem su prvi put upotrijebljena nova sredstva uništavanja (tenkovi, zrakoplovi, podmornice, mitraljezi, tek izumljene automatske puške, ubojiti plinovi i dr.), te novi načini ekonomske borbe i psihološkoga ratovanja. Sudionici rata borili su se do iznemoglosti i totalne predaje, a rat je brzo premašio procjene onih koji su ostajali po strani očekujući manji rat kraćega trajanja.

Sukob je završio radikalnim posljedicama po međunarodnu ekonomiju i politiku i uzrokovao je novo prekrajanje pojedinih država i carstava.

Franjevačka obitelj

Franjevački duhovno-pastoralni centar Visoko

Dođite i vidite @ Marinela Tomičić

„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”, riječi su kojima Isus poziva sve ljude da dođu k Njemu, upoznaju ga, razgovaraju o svojim problemima, mole za snagu tražeći volju Božju u svojim životima. U današnjem ubrzanom, modernom vremenu u kojemu vlada borba Dobra i Zla potrebno je više nego ikada oživjeti vjeru kod ljudi. Čovjek je konstantno u žurbi za nečim, sve manje vremena ima za obitelj, prijatelje, sebe i, nažalost, za samoga Boga.

Pritisnuti raznim poteškoćama, ljudi traže nekoga s kim će razgovarati, tko će ih saslušati bez predrasuda i osuđivanja. Tu važnu ulogu imaju svećenici jer su oni pastiri koji vode svoje vjernike, približavajući ih Trojedinom Bogu. Duša čovjeka čezne za nutarnjim mirom koji ne mogu dati prolazne ovozemaljske stvari i užitci jer smo mi stvoreni za nebo i pravi istinski mir, a ljubav i radost može dati samo Isus. U tom traženju ljudi posjećuju razne duhovne obnove, seminare i hodočašća.

Uprava Provincije Bosne Srebrene prepoznala je važnost „pastorala uha” za vjernike i Crkvu i osnovala 2019. godine Franjevački duhovno-pastoralni centar (FDPC) u Visokom pod vodstvom fra Josipa Ikića i fra Marinka Štrbca.

FDPC pruža ljudima priliku za duhovne razgovore, temeljite ispovijedi, osobne i zajedničke molitve, molitvu krunice, meditacije, euharistijska slavlja, 64

svjetlorijeci.ba

put križa, razmatranje evanđelja, adoracije (klanjanje) pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, duhovne obnove i druge duhovne sadržaje franjevačke duhovnosti koja je kristocentrična. Može se doći pojedinačno, u parovima, u skupinama, obiteljski, na jedan ili više dana. Osobama koje žele ostati nekoliko dana pojedinačno ili u sklopu duhovne obnove nudi se smještaj u samostanu kao i hrana.

Pojedinačnim razgovorom s duhovnikom želi se pomoći uvidjeti Božju volju u našemu životu. Sakramentima pomirenja, euharistije i bolesničkoga pomazanja upoznajemo Isusa i postajemo svjesni važnosti molitve i sakramenata u svakodnevici. Čitajući Bibliju, KKC i Franjevačke spise produbljujemo svoje

znanje o vjeri i moralu, a katehezama i susretima produbljujemo zajedništvo s našim nebeskim Ocem i međusobno prijateljstvo. Duhovne obnove u centru pomažu čovjeku susresti se sa samim sobom, a to je nemoguće bez istinskoga susreta s Bogom. Bez istinskoga susreta s Bogom nije moguć ni iskren, pošten i ponizan susret s bližnjim.

Duhovnim obnovama upoznajemo različite osobe i sklapaju se mnoga prijateljstva. Mladići i djevojke ovdje otkrivaju svoje životne pozive. Pojedini skupe hrabrosti odvažiti se služiti Bogu u redovništvu, a drugi osnivajući vlastite obitelji. Duh Sveti me je povezao s divnim osobama koje sigurno ne bih upoznala da nisam bila na duhovnim obnovama. U nastavku imate priliku pročitati njihova iskustva boravka u FDPC. Dojmovi sa susreta: „Moj prvi dolazak u FDPC u Visoko je bio prošle godine na blagdan sv. Ilije. Došla sam s prijateljima na životnu ispovijed. S nestrpljenjem sam čekala da prođe tih nekoliko sati do polaska za Visoko. Za mene je FDPC važan i s punim pravom mogu reći da sam tu kao doma. Radujem se svakom sljedećem dolasku u Visoko. I od srca bih preporučila svima koji žele i mogu neka dođu u FDPC, da dožive ljepotu duhovnih obnova. Jer, ljepota, mir u srcu i sreća

koju Isus daje, neopisiva je i nemjerljiva s bilo čim.” – V. J., Travnik „FDPC Visoko je jedno divno mjesto koje bi svatko trebao posjetiti. Zrači predivnom atmosferom i okružuju ga predivni ljudi. Od svećenika do divnih kuharica i spremačica koje zrače divnom pozitivnom energijom. To je mjesto u kojem odmorim svoju dušu i ‚napunim baterije‘, zato mi je jako važno.

Moje iskustvo tamo je neopisivo. Toliko se kući vratim ispunjena da se to ne može opisati riječima. Toplo preporučujem svima da barem jednom u svom životu posjete FDPC Visoko. Božji blagoslov.” M. G., Ljubuški

„FDPC Visoko je mjesto kojemu, kada ga jednom posjetiš, uvijek iznova želiš doći jer te privuče Božja ljubav koja se tamo na snažan način osjeća.

Molitvom, pjesmom, adoracijom, razgovorom i blagoslovom divnih svećenika koji vode ovaj pastoralni centar, tu uvijek posebno osjetim Isusov dodir i ljubav. Svima preporučujem dolazak u FDPC kako bi osvježili svoja srca i još se više prepustili Isusu i djelovanju Duha Svetoga u svome životu.”

M. P., Ljubuški Na samom kraju bih pozvala sve čitatelje da nas zaprate na društvenim mrežama, Instagramu i Facebook stra-

nici Franjevački duhovno-pastoralni centar Visoko, na kojoj se objavljuju razni duhovni sadržaji, devetnice, molitve, a također se mogu javiti preko stranice molitvene nakane i izvršiti prijave za duhovne obnove.

Prijave mogu izvršiti i putem e-adrese: fdpc.visoko@gmail.com.

Bogu hvala na ovoj prilici da predstavim i približim ljudima rad Franjevačko duhovno-pastoralnoga centra. Nadam se da će ovaj članak privući ljude da dođu i posjete naš samostan i Centar. ❘ rujan 2021.

65

Mladifest 2021.

U razdoblju između 1. i 6. kolovoza 2021. godine, u Gospinu svetištu u Međugorju održan je 32. međunarodni molitveni festival – Mladifest pod geslom „Koje dobro moram činiti?”. Na susretu su sudjelovali mladi iz 54 zemlje sa svih kontinenata.

Kao i svake godine sudionici Mladifesta mogli su sudjelovati u bogatom i sadržajnom programu koji je obuhvatio: kateheze, molitve, svjedočanstva, euharistiju i klanjanje, procesije, odlazak na Podbrdo. Prvoga dana Mladifesta, svetu misu predvodio je kardinal Robert Sarah, umirovljeni prefekt

Kongregacije za bogoštovlje. On je poručio mladima: „Došli smo ovamo, u Međugorje, obnoviti svoju vjeru u Isusa Krista, našega Otkupitelja, to jest uspostaviti autentičan i vitalan odnos s Njim, našim Gospodinom i našim Bogom, kako bismo u molitvi mogli odgovoriti na presudno pitanje: Kako pronaći Isusa i kako se ponašati u Njegovoj prodornoj i suverenoj Prisutnosti?” Festival je završen 6. kolovoza svetom misom koju je u ranim jutarnjim satima, na Križevcu predvodio fra Marinko Šakota, međugorski župnik.

Franjevački hod Frame Bosne Srebrene U razdoblju od 27. srpnja do 4. kolovoza 2021. godine, održao se IX. franjevački hod Frame Bosne Srebrene. Ovogodišnja ruta hodočašća vodila je iz župe Suho Polje na Kupresu, preko Šujice, Vidoša, Čuklića, Ljubunčića, a završila u Guberu kod Livna, proslavom Gospe od Anđela (Porcijunkule). Nakon pješačke rute skupina od oko 40 mladih, predvođena fra Davorom Petrovićem, područnim duhovnim asistentom Frame, sudjelovala je na Mladifestu, u Međugorju.

66

svjetlorijeci.ba

Proslave Velike Gospe U nedjelju, 15. kolovoza, u Gospinu svetištu u Olovu, proslavljena je svetkovina Velike Gospe. Ranu svetu misu, u 8 sati predvodio je fra Nikica Vujica, definitor i ekonom Bosne Srebrene. U 10 sati upriličen je blagoslov hodočasnika i procesija sa čudotvornom slikom Majke Božje.

Svečano misno slavlje u 11 sati predvodio je fra Fabio Badrov, mladomisnik, a misu je animirao župni zbor iz Bugojna pod ravnanjem sestre Ivane Džambas.

Na isti dan proslavljen je i patron Franjevačkoga samostana i Župe Uznesenja Marijina u Tolisi. Svečanu svetu misu u 11 sati predvodio je fra Ante Vučković, profesor na KBF-u u Splitu.

Velika Gospa svečano je još proslavljena u Rami na Šćitu, Uskoplju, Osovi, Docu na Lašvi, Breškama, Kreševu, Vidošima, Koraću i Suhom Polju.

Proslava Divinog dana na Kedžari Središnja proslava „Divinog dana” održana je 4. srpnja na Kedžari podno planine Vran na području Parka prirode Blidinje. Svetu misu u 11 sati pred tisućama okupljenih vjernika, na grobu Dive Grabovčeve, predvodio je biskup dr. Pero Sudar, umirovljeni pomoćni vrhbosanski biskup, a misno slavlje svojim pjevanjem uveličala je Etno skupina „Čuvarice” iz Rame.

rujan 2021.

67

Roditeljima i djeci

e n e ž o d e c i č j o v e Od dj @ s. Jelena Antolović

O

ve godine, oko blagdana Velike Gospe, vijesti iz Afganistana su bile najviše prisutne u medijima. Ako netko i nije znao tko su talibani i kakav je položaj žena u Afganistanu, od mnogobrojnih vijesti koje su dolazile iz toga dijela svijeta, morali su čuti barem nešto. Vjerovali ili ne vijestima, same snimke i slike iz te zemlje nam govore puno. Vidimo muškarce sa zapuštenim bradama odjevene u odjeću nalik na narodne nošnje i vidimo žene, odnosno ne možemo vidjeti žene, nego osobe prekrivene svijetloplavim plahtama s mrežicama na mjestu očiju. Teško je vjerovati da se u 2021. godini tako nešto događa.

Ovo ljeto je u općini Žepče održan polumaraton. Možda se održavao u još puno naših općina i gradova (ali ja sam na ovu vijest naišla na društvenim mrežama). Na plakatima su bile istaknute i nagrade za osvojeno 1., 2., i 3. mjesto u muškoj i ženskoj utrci. Za muškarce je nagrada za osvojeno 1. mjesto bila 200 KM, a za žene 175 KM. Može li se usporediti neravnopravnost muškarca i žene u dalekom Afganistanu i ova kod nas? Teško da može. Ali ovaj mali primjer kod nas govori da nije da se i mi nemamo nad čime zamisliti po ovom pitanju.

Odgoj u spolnosti Ako kažemo da se dijete odgaja od samoga rođenja, ni s jednim danom kašnjenja, i da su prve godine života i iskustva prevažne, onda to znači da odgoj za odnos prema vlastitoj spolnosti i suprotnom spolu počinje zajedno isti taj prvi dan po rođenju. Mozak tek rođenoga djeteta sadrži stanice koje se povezuju sinapsama (veze među moždanim stanicama).

68

svjetlorijeci.ba

Sinapse se umnažaju i mreže sa svakim i najmanjim dječjim iskustvom. U prvim godinama djetetova života mreža sinapsi će stvoriti svoju glavnu postavku koja se kasnije tijekom života može nadograđivati, ali teško i ne puno mijenjati. Zato mi koji se prvenstveno bavimo odgojem djece u ranom djetinjstvu svako iskustvo koje dijete prolazi vidimo kao priliku iz koje uči deseterostruko više nego što će naučiti iz izazova u odrasloj dobi. Ovo je ne samo učenje nego i postavljanje temelja učenju na određenim područjima.

Mentalitet, tradicija, religija i kultura naroda, odnosno obitelji u kojoj će dijete biti rođeno, bitno će ga odrediti i iskustveno usmjeriti već u ranoj dobi. Polazeći od pretpostavke da se spolno tipizirana ponašanja uče, slijedi da se ona mogu izmijeniti do određene granice sukladno promjenama u danoj okolini ili u djetetovu iskustvu. Jasne razlike među spolovima u ponašanju i izboru aktivnosti počinju se javljati oko druge godine života. Različito postupanje roditelja, odgojitelja i drugih odraslih tijekom ranoga životnoga razdoblja potiče pojavu razlika među spolovima. U procesu formiranja stavova prema drugom spolu obiteljski je okvir do treće godine presudan i najviše utječe na spolno tipiziranje.

Roditeljska uvjerenja i stavovi, poslovi koje u roditeljskom domu obavljaju članovi obitelji, majčine profesionalne obveze, igračke koje kupuju djeci, pravila odijevanja i ponašanja, specifični odgojni postupci – sve to utječe na djetetovo shvaćanje spolnih uloga. Djeca su, također, izložena utjecaju vršnjaka, odgojitelja, učitelja te medija u prihvaćanju spolnih uloga koje određuje društvo. Kontinuirano, u neprekidnoj komunikaciji djeteta s njegovom ne-

–

Probrane razgovore nastale u periodu od 1989. – 2019. prof. fra Mile Babić objedinio je u jednu knjigu pod naslovom Diogenova sjena. Knjiga sadrži 21 razgovor podijeljen na četiri poglavlja: Vrijeme krize, Strah i nada, Doba neizvjesnosti i Pogledi.

Uvijek aktualne teme našle su svoje mjesto u ovoj knjizi koje čitatelja uvode u svijet novoga i drukčijeg pogleda.

Kruh svetog Ante Za projekte KSA Cecilija Stipić 50 EUR Julija Katarina Kelemin, Njemačka 50 EUR Mirjana Mašić, Njemačka 300 EUR Župljani Kotor Varoši (V. Gospa i Rokovo) 500 EUR HKM St. Poelten 2.000 EUR Marko Cvitanović 20 KM N. N. Sarajevo 20 KM Nikica Aždajić, K. Sutjeska 60 KM N. N. Mostar 40 KM Mirza Hukeljić 40 KM Sandra Petrović 50 KM Marina Puljić 60 KM N. N. Mostar 200 KM Ivica Šmigoc, Sarajevo 200 KM Župa sv. Ilije, Zenica 400 KM Zlatko Špehar, Salzburg 330 EUR N. N. Sarajevo 60 KM Za pučke kuhinje Foundation Arthur McCluskey, Irska 9. 470 EUR N. N. Sarajevo 20 KM Ermin Kazić, Sarajevo 20 KM Marina Puljić 30 KM N. N. Livno 50 KM Ballian, Sarajevo 60 KM N. N. Ljubuški 100 KM Goran Mandura, Žepče 150 KM Amir Kapo, Sarajevo 200 KM Lukša Šoljan, Sarajevo 200 KM Općina Centar, Sarajevo 2.000 KM Kanton Sarajevo 17.735 KM Za Fond Kap dobrote N. N. Đakovica 200 EUR Stipo Breljak, Švicarska 50 CHF

Kap dobrote za Ljiljanu Kranjc Obitelj Vuleta/Mikić 70 KM ZA Dan KSA Župni ured Žitače Župni ured Doljani – Jablanica Župni ured Šikara Župni ured Dobrinja Samostan sv. Klare, Brestovsko Župni ured Suho Polje – Kupres Župni ured Špionica Župni ured Bihać Župni ured Bila, Livno Župni ured Donja Tramošnica Župni ured Drijenča Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska Župni ured Breške Franjevački samostan Dubrave – Brčko Župni ured Ljubunčić Župni ured Brestovsko Franjevački samostan Kreševo Župni ured BDM Gornji Vakuf – Uskoplje HKM Moers, Njemačka

100 EUR 150 KM 150 KM 200 KM 300 KM 300 KM 300 KM 360 KM 400 KM 450 KM 510 KM 800 KM 1.000 KM 1.000 KM 1.007 KM 1.150 KM 1.760 KM 3.600 KM 250 EUR

Sufinansiranje za 2 studenta HKM Moers, Njemačka 1.000 EUR Dobročinitelji KSA, Hrvatska Davor Borošak, Zagreb 600 HRK Rafael Romić, Zagreb 1.200 HRK Igor Bilobrk, Zagreb 200 HRK

Luka Jerković, Karlovac 2.000 HRK Anamarija-Company d. o. o., Sesvete 1.000 HRK Kata Miškić, Sesv. Sopnica 1.000 HRK Draga Novokmet, Kaštel Štafilić 400 HRK Grad Sveti Ivan Zelina 100 HRK Iva Šporčić, Dietikon 200 CHF Maja Duilo, Split 250 HRK Antonija i Ivana Salacan, Opuzen 300 HRK Krunoslav Malekinušić, Sesvete 600 HRK Jelica Ujaković, Zagreb 2.000 HRK Marko Petrušić, Purmerend 350 EUR Domagoj Brčić, Zagreb 3.500 HRK B. B., Velika Gorica 300 HRK Zora Šarić, Brdovec 75 HRK Neda Maruna, Šibenik 200 HRK Ruža Vekić, Antunovac 100 HRK Željko Jurković, Vir 100 HRK Za stradale u potresu u RH ING-GRAD. d. o. o., Zagreb, Branislav Brizar 100.000 HRK Kruh svetog Ante, Australija 84.985 AUD Josip Bogić, Klagenfurt 90 EUR Jelica Topalović, Linz 100 EUR Mato Karajica, Wolfratshausen 100 EUR Verica Schatt, Zürich 100 CHF Hrvatska katolička misija, Rotterdam 5.000 EUR Anita Grgić, Meckesheim 100 EUR

Ispravka U prošlom broju objavljen je pogrešan iznos koji je prikupio Kruh sv. Ante - Australija" za " pomoć ljudima stradalima u potresu u Hrvatskoj. Točan iznos je 930 000 AUD. 70

svjetlorijeci.ba

Nova akademska 2021./2022. godina Veći duži niz godina Franjevački međunarodni studentski dom nudi smještaj za studente iz Bosne i Hercegovine, kao i studente iz ostalih europskih zemalja koji studiraju u Sarajevu. Pružamo smještaj za studente u jednokrevetnim, dvokrevetnim i četverokrevetnim sobama. Svaka soba ima svoju kupaonicu. Moderno uređeni dom pruža studentima ugodnu atmosferu za učenje i udoban boravak. U sklopu doma je praonica rublja, čajna kuhinja, čitaonica, fitness centar i studentski klub. Na svakom katu se nalazi manji prostor za druženje i balkon. U cijenu studentskog doma uključen je jedan topli obrok radnim danima.

Nakon završenog Natječaja i uvida u pristiglu dokumentaciju i prijave, primili smo 11 novih studenata i 14 novih studentica.

Naši studenti postižu dobre rezultate pri školovanju i dom je otvoren svima, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu opredijeljenost.

Korisnici doma dobiju pravo smještaja za jednu akademsku godinu (od rujna do srpnja). Boravak se može produljiti za narednu akademsku godinu ukoliko studenti ostvare potrebne uvjete za nastavak stanovanja. Život u domu i pravila korištenja soba i zajedničkih prostorija određeni su Pravilnikom o kućnom redu.

U Franjevačkom studentskom domu radimo i na duhovnoj i materijalnoj pomoći našim stanarima, razvijanju higijenskih i kulturnih navika, te osposobljavanju za samostalan život.

Za naše stanare i stanarke osiguravamo i mogućnost volonterskog rada, kao i besplatno neformalno obrazovanje.

Svi mladi, koji se nisu stigli javiti na Natječaj, a zainteresirani su za boravak u našem studentskom domu, mogu pisati na e-mail adresu: mladi.ksa@gmail.com.

U slučaju oslobađanja kapaciteta vršit ćemo naknadni prijem novih studenata. rujan 2021.

71

Biljna ljekarna fra Jure Marčinkovića

Ananas

U ljekovite svrhe upotrebljavaju se i plodovi i listovi ananasa. Osim biotina, vitamina B12 i vitamina E sadrži i puno drugih vitamina, kao i 16 raznih minerala i osnovnih elemenata.

M

nogi jedu ananas i piju njegov sok, ali ne znaju da je on vrlo ljekovit.

Objasnit ću vam kako i na koji način možemo koristiti ananas kako bi naš organizam bio zdrav i otporan. Ananas je višegodišnja biljka, visoka do 1 m s kratkim i snažnim stablom. Listovi su bodljikavi i eliptični, a plodovi žutocrveni. Pradomovina ananasa je Južna Amerika, točnije Brazil i Paragvaj. Danas se uzgaja u svim tropskim krajevima gdje je sunčano čitave godine, i to zbog mesnatoga i sočnoga ploda, ali i vlakana koji su u listovima. Plod može narasti i do 3 kg težine, kora mu je debela, jaka i ljuskasta, a štiti ga od neprijatelja, pogotovo od raznih insekata. U ljekovite svrhe upotrebljavaju se i plodovi i listovi ananasa.

Osim biotina, vitamina B12 i vitamina E sadrži i puno drugih vitamina, kao i 16 raznih minerala i osnovnih elemenata. Ananas se uvrštava među iznimno ljekovite biljke. Velika količina njegova prirodnoga enzima bromelaina pomaže organizmu na dva načina: jedan je taj da uništava u crijevima bakterije i crve, a u hrani pretvara bjelančevine u aminokiseline koje onda vrlo lako prolaze kroz stijenke crijeva i potom dospijevaju u krv. Osim toga one putuju kroz labirint svih krvnih žila, noseći sa sobom razne osnovne elemente kao što su bakar, cink i željezo. Bromelain prodire i kroz kožu.

Ako sokom ananasa namažemo staračke pjege, naslage pigmenata postaju bijele i često brzo nestanu. Neki znanstvenici smatraju da je bromelain čudotvorni 72

svjetlorijeci.ba

enzim. On je mješavina triju enzima koji rastvaraju bjelančevine: bromelain, ananase i extranase. Zato je on najvažniji čimbenik pri iskorištavanju bjelančevina u tijelu. Osim toga taj enzim djeluje kao prirodno čudo protiv grušanja krvi, čime pojačava cirkulaciju, smanjuje krvni tlak i pomaže pri uklanjanju naslaga na unutrašnjim zidovima krvnih žila koje su nastale uslijed ateroskleroze. Jednako tako bromelain sprječava upale, opušta mišiće, uklanja lokalne mišićne grčeve, kao naprimjer menstruacijske, blokirajući sintezu određenih hormona tkiva ili kako to znanstvenici kažu, prostaglandine tipa 2. Podiže stanje bjelančevina u čitavom tijelu, rasterećuje gušteraču, uklanja vodu iz tijela i edeme, pomaže kod smetnji u crijevima i proljev, uklanja staračke pjege, djelotvoran je kod artritisa, ublažava oticanje, pojavu modrica i bola, ubrzava iscjeljenje povreda zglobova i tetiva. Njegov glutamin liječi čireve.

Svježi ananas. Ako netko ima trakavicu, treba tri dana jesti samo ananas i ništa drugo te piti 2 – 3 l vode dnevno i trakavica će nestati. Kod slabe probavne moći želuca vrlo je djelotvorno prije svakoga jela – doručka, ručka i večere – pojesti po jednu krišku svježeg ananasa.

Valja ga duže žvakati i malo zadržati u ustima te tada progutati jer se tako pojačava izlučivanje želučanoga soka.

Sok svježeg ananasa. Ogulite zreo ananas i u sokovniku od njega napravite

svježi sok. Dnevno se piju 2 – 3 čaše toga soka od ananasa. Sok djeluje kod svih bolesti koje sam vam gore naveo, a osobito protiv grozničavih oboljenja, morske bolesti, a djeluje i kao afrodizijak.

Osim toga od njega se mršavi jer njegov enzim bromelain probavlja masnoće i bjelančevine. On pomaže i kod manjka želučanoga soka i želučane kiseline koji su nužni za svakodnevnu probavu.

Kora svježeg ananasa. Uzmite koru ananasa i sameljite je u mikseru. Samljevenu koru zatim stavite na otekline na nožnim prstima i na kurje oči te ostavite da tako odstoji jedan sat. Kura traje nekoliko dana, a uspjeh je vrlo dobar. Ako se ova masa usitnjene kore ananasa nanese deblje na lice i ostavi 30 – 40 minuta pa onda lice opere mlakom vodom, uklonit ćete površinski sloj mrtvih kožnih stanica s lica. Naime, alfa hidrokiseline (AHK) koje se nalaze u ananasu uklanjaju mrtve kožne stanice tako da rastvaraju tvari koje te mrtve stanice vezuju međusobno i uz tkivo. To vrijedi i kod akni, ispucale kože, sitnih nabora i bora. Ako pak imate bradavice na stopalima, na njih stavite unutrašnji dio kore ananasa, zamotajte prozirnom folijom, ostavite da tako stoji cijelu noć, a ujutro skinite i nogu stavite na 5 minuta, u što topliju vodu. Po potrebi se to ponavlja nekoliko večeri, sve dok bradavica ne otpadne. To se radi i kod povreda zglobova i tetiva, bolova u leđima, a istodobno treba piti svježi

Metafore i putokazi Platan je zasađen ispred samostana sv. Vlaha u Pridvorju 1810.

Ruke širi Ispod krošnje staroga platana, njegovim se požalih granama: „Nije problem što sad tonem, nit‘ me boli što me život lomi. Jad me obuzima što mi je i volja klonula!

Zašto da se pokrenem kad nikoga ne susrećem? Gdje god krenem svoj nemir ponesem, gdje god stanem samoću ja dotaknem.” „Dobro me pogledaj”, strpljivo mi reče, „gdje me posadiše samo tu mi život teče. Stotinama godina ista obzorja gledam, tisućama dana ni milimetar da ih mijenjam. Udalj ne mogu pa uvis hitam, prići ne mogu, al‘ zato dozivam. Svoja obzorja širiti ne mogu, ali svoje grane i mogu i hoću.

Nitko meni neće odoljeti kada mu svoga hlada ponudim, niti će me itko obići kad mu od kiše glavu zaklonim.

I zato: ruke širi i sretan ćeš biti. Uvis rasti, svatko će te vidit.”

(Tekst i foto: J. Ćuro)

76

svjetlorijeci.ba

NECROLOGIUM BOSNAE ARGENTINAE

Fra Miro Vrgoč (1940. – 2021.)

S nadom u uskrsnuće mrtvih i život vječni, 24. srpnja blago u Gospodinu preminuo je fra Miro Vrgoč, franjevac i svećenik provincije Bosne Srebrene. Ispraćaj pokojnoga fra Mire i misa zadušnica održana je u utorak 27. srpnja, u samostanskoj crkvi svetoga Petra i Pavla na Gorici u Livnu, a ukop je obavljen na obližnjem groblju svetoga Mihovila.

Fra Miro Vrgoč, rođen je 30. rujna 1940. godine u Rapovinama, župa Livno, od roditelja Petra i Kate r. Duvnjak.

Osnovnu školu pohađao je u rodnom Livnu (1948. – 1956.), a srednju Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1956.

– 1961.).

Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1960. godine u Kraljevoj Sutjesci. Prve redovničke zavjete položio je 1963. godine, a doživotne u ruke provincijala fra Vjekoslava Zirduma 1967. godine. Filozofsko – teološki studij pohađao je u Sarajevu (1963. – 1968.) i Zagrebu (1968. – 1969.). Nakon toga ostao je na postdiplomskom studiju dogmatike u Zagrebu, gdje je 1970. godine magistrirao, a 1973. doktorirao. Za đakona je zaređen 11. ožujka 1967. godine, a za svećenika 9. srpnja 78

svjetlorijeci.ba

1967. godine po rukama nadbiskupa mons. Marka Alaupovića.Nakon ređenja obnašao je službu župnoga i samostanskoga vikara u Dubravama kraj Brčkog (1968. – 1969.). Kratko je vršio službu profesora vjeronauka u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, u Visokom. Najveći dio svoga svećeničkoga i redovničkoga života proveo je u franjevačkom samostanu sv. Pavla u Nedžarićima (Sarajevo). Tu je kao profesor na Franjevačkoj teologiji predavao skupinu dogmatskih predmeta od 1973. do 2005. godine. Obavljao je i službu gvardijana u istome samostanu od 1979. do 1982. godine. Bio je izabran i za prefekta studija Bosne Srebrene 1985. godine. Godinama je marljivo radio kao knjižničar u knjižnici Franjevačke teologije u Sarajevu.

Kao spisatelj bavio se teološkim pitanjima i problemima posebice iz područja sakramentologije. Prvi rad objavio je u Spectrum-u 1969. godine. Surađivao je u Bosni Srebrenoj (1976.), u Nova et vetera (1979. – 1982., 1985. – 1987., 1990.), Jukiću (1996. – 1997.), Bosni franciscani (1993. – 2004.), Svjetlu riječi (1986. – 1987., 2004.), Livanjskim vidicima (1992.

– 1993.), Maruliću (1993.), Stećku (1999.), Vrhbosni (1999.), Kršnom zavičaju (2000.), Biltenu Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (2002.). Bio je sudionik više znanstvenih simpozija i suradnik u zbornicima u kojima je objavljivao svoje priloge. Inicijator je znanstvenoga skupa „Život i rad fra Bonifaca Badrova (1996.)”, jedan je od inicijatora organiziranja „Znanstvenoga skupa o fra Lovri Karauli”, te suradnik zbornika „Pro populo – Život i djelo fra Lovre Karaule (2000.)”.

Brojnim generacijama franjevačkih studenata ostat će u trajnom sjećanju lik strogog i zahtjevnoga ali nadasve pravednoga i dobroga profesora fra Mire Vrgoča. Fra Miro je uistinu bio ne samo odličan profesor i pedagog, nego prije svega živi svjedok i primjer onoga što je naučavao. Bio je uvijek redovit na svim molitvenim točkama samostanskoga života, kao i na predavanjima. Po njemu se mogao navijati sat. U obdržavanju kućnoga reda i redovničke discipline bio je strog najprije prema sebi, a onda je to tražio i od drugih. Sve je to činio s neobičnom jednostavnošću i ljubavlju. Živio je vrlo skromnim životom. Imao je osobit smisao za humor. Stoga je kod studenata izazivao osjećaj dubokoga poštovanja.

Posljednje godine života proveo je u franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu gdje je marljivo vršio službu bibliotekara i bio revni ispovjednik franjevačkih novaka i vjernoga puka. Svako jutro otključavao je vrata crkve u 6 sati i iščekivao vjernike potrebne svete ispovijedi. Franjevačka provincija Bosna Srebrena zahvalna je Bogu za dar ovakvoga čovjeka, marljiva redovnika i svećenika. Neka mu dobri Gospodin u kojega je vjerovao i kojemu je služio otvori vrata raja i uvede ga u radost života.

Voljeli su ga djeca, siromašni i bolesni @ fra Mile Babić

Sjećam se fra Mire Vrgoča kao mladoga profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (od 1973. pa dalje), koji je tada imao lijepu crnu kosu i nosio uredno ispeglan habit. Svake nedjelje za vrijeme svete mise stajao je u dnu našega oratorija u Nedžarićima i bio spreman da ispovijeda vjernike te da im bude na raspolaganju za svaku drugu uslugu. Osobito je volio djecu i s njima je razgovarao kao s pravim prijateljima. Njemu su djeca povjeravala svoje tajne, osobito romska djeca koja su dolazila skoro svaki dan pred našu Teologiju da traže pomoć. I „pop Miro”, kako su ga zvala romska djeca, najprije je otirao krmelje s njihovih očiju, a onda im davao novac i nešto za jelo. S njima se šetao oko Teologije i iskreno s njima razgovarao. Često su odlazili i u njegovu sobu.

Nakon posljednjega rata u Bosni i Hercegovini naši mi susjedi pravoslavci pripovijedaju kako je poginuo mali Boško, naš prvi susjed, od granate i kako je uvijek pitao „gdje je pop Miro”. Njegova majka Desanka i prva susjeda Vuka veoma su dirljivo pričale o prijateljstvu između maloga Boška i „popa Mire”, kojega su (s ostalim profesorima i časnim sestrama) protjerali „Beli orlovi” iz Nedžarića. Fra Miro Vrgoč redovito je obilazio siromašne i bolesne osobe u našem susjedstvu te im nesebično pomagao, i to uglavnom iz vlastitoga džepa, a tek rijetko iz samostanske riznice.

Imao je srca za ljude u nevolji i za njih je molio druge kolege da im pomognu, kao i druge koji bi im mogli pomoći. Sam je pak živio vrlo skromno, predan svome radu za fratarsku zajednicu i za opće dobro. Nepravda prema bilo kome – po mom sudu – uzrokovala je da su njegove crne vlasi postale sijede i na kraju sasvim bijele.

Pravedan je bio prema sebi i prema drugima, ali istodobno milosrdan, osobito prema djeci, siromašnima i bolesnima.

Kao dugogodišnji knjižničar na Franjevačkoj teologiji (od 1974.), fra Miro je bio toliko uslužan prema nama profesorima i svakom korisniku knjižnice te toliko savjestan da su te njegove vrline izazivale divljenje u svim korisnicima knjižnice. Ako je netko zatrebao literaturu za maturalni, diplomski, magistarski ili doktorski rad, on bi se odmah, bez oklijevanja, „zakopao” u knjižnicu i iz nje ne bi izišao dok ne bi pronašao potrebne knjige i časopise. To sam i sâm doživio od njega i od pokojnoga fra Ignacija Gavrana u Visokom. Obojica su cijenili znanstveni rad i znanstveno istraživanje te su vesela srca radili za đake, profesore, znanstvenike i sve druge koji su se željeli obrazovati i usavršavati.

U trenucima kad sam i sâm bio lijen ići s fra Mirom u knjižnicu, u potragu za knjigama meni važnima za moje pisanje, on bi me odmah pozvao riječima: „Hajde, čovječe, hoćeš li ići ili nećeš?”

Kao gvardijan samostana sv. Pavla u Nedžarićima (1979.

– 1982.) nastojao je predano da sva područja i razine samostana i Franjevačke teologije funkcioniraju na optimalan način.

Raspoloživ je bio za goste i putnike namjernike te za djecu, siromašne i bolesne. Tražio je načina da nikad ne povrijedi braću, ali ih je istodobno želio podsjetiti na njihove obveze. Osobito je bio zahvalan onima u samostanu koji su samoprijegorno radili za opće dobro. Svima je brzo opraštao, ali je ponekad rekao istinu izravno u lice onima koji su to doista zaslužili svojim ponašanjem.

Kao profesor bio je strog i pravedan u početku svoje nastavničke karijere, ali je s protokom vremena postajao sve blaži.

Znao je otrpjeti studentske uvrede, ali su studenti, uvidjevši da on „odboluje” svaku njihovu lošu ocjenu, bili solidarni s njim i reagirali su na njegovu „strogost” – smijehom. Za svoje studente i suradnike bio je bespoštedan. Takav je bio – za nijansu više – i prema samome sebi. Volio je svoje Livno i svoj matični samostan na Gorici te radio u samostanskoj knjižnici u Livnu sve do svoje smrti. Ponosio se uspjesima svoje fratarske zajednice te je podržavao mlade fratre i studente koji bi krenuli na znanstveno putovanje i usavršavanje. Rado je čitao i objavljivao tekstove velikih srednjovjekovnih franjevačkih naučitelja i velikana naše provincije Bosne Srebrene. Kod njega su se istodobno podupirali poštovanje drugoga i samopoštovanje. To je, po velikom njemačkom sociologu Niklasu Luhmannu, bit morala. Fra Miro Vrgoč bio je visoko moralan čovjek koji je prakticirao temeljnu moralnu zapovijed: poštuj drugoga kao samoga sebe.

Neka počiva u Božjoj ljubavi i u srcima onih koji ga poštuju i vole. rujan 2021.

79

Fra Stjepan Vrgoč

(1936. – 2021.)

S vjerom u uskrsnuće mrtvih, 17. srpnja u Gospodinu je preminuo fra Stjepan Vrgoč, svećenik i franjevac Bosne Srebrene.

Fra Stjepan Vrgoč, krsnoga imena Jako, rođen je 8. siječnja 1936. godine u mjestu Rapovine, župa Livno, od oca Petra i majke Kate r. Duvnjak. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu (1943. – 1948.), a nakon boravka u sjemeništu i završetka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (1948. – 1956.) upisao je teološki studij kojega je započeo na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1956. – 1962.), a dovršio u Ljubljani (1962. – 1965.).

Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci, a svečane redovničke zavjete položio je 8. prosinca 1957. u Sarajevu. Red đakonata primio je 7. travnja 1962. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1962. u Fojnici po rukama nadbiskupa mons. Marka Alaupovića.

Nakon ređenja, najprije je obnašao službu provincijskoga tajnika od 1962. do 1967. godine, a zatim sljedeće službe: II. meštar bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, samostanski vikar u samostanu sv. Ante na Bistriku, samostanski vikar u samostanu na Gorici u Livnu, župni vikar u župi Bugojno i župi Livno, župnik u župi Čuklić, vikar Provincije (1970. – 1973.); provincijal (1973. – 1976.); II. meštar novaka u novicijatu na Gorici. Od 2006. godine pa sve do svoje smrti obnašao je službu ispovjednika i propovjednika u svome matičnom samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici.

Fra Stjepan Vrgoč bio je članom uredništva nezavisnih novina Livanjski vidici godine 1992. i 1993. U njima je surađivao prilozima iz života livanjskih župa i nekim crticama iz livanjske svakodnevnice. Surađivao je i u Bosni Srebrenoj, provincijskom glasilu te neko vrijeme vodio i samostansku kroniku u samostanu na Gorici.

Zahvalni smo Gospodinu što smo imali fra Stjepana koji se cijeloga života trudio živjeti ideale sv. Franje žrtvujući se za dobrobit Provincije i vjerničkoga puka. Neka mu dobri Gospodin za kojim je krenuo po uzoru na sv. Franju, bude vječna nagrada i uvede ga u svoje vječno kraljevstvo.

Sveta misa zadušnica za pokojnoga fra Stjepana bila je u ponedjeljak, 19. srpnja, u 12:00 sati u samostanskoj crkvi na Gorici.

Nakon svete mise pokopan je na obližnjem groblju sv. Mihovila.

Obitelji pokojnoga fra Mire i fra Stjepana izražavamo iskrenu sućut. Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna neka im svijetli!

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

NAŠI POKOJNICI Marko Brković

(1942. – 2021.)

S nadom u uskrsnuće i život vječni 29. lipnja, na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, u 79. godini života, blago je u Gospodinu preminuo Marko Brković, otac fra Tomislava Brkovića franjevca Bosne Srebrene.

Sahrana pokojnika bila je u srijedu, 30. lipnja 2021. u 16 sati na groblju Orašac – Dubo u župi Rama – Šćit.

Fra Tomislavu i njegovoj obitelji iskrena sućut, a za pokojnog Marka molimo: Pokoj vječni daruj mu Gospodine.

I svjetlost vječna neka mu svijetli!

80

svjetlorijeci.ba

Mato Pjanić Dejanović Dejan

Mladen

(† 1992.) († 1985.)

Iako je prošlo dosta godina, naša sjećanja na vas nisu izblijedila. Za nas ćete zauvijek ostati mladi i nasmijani. Sada ste u našim sjećanjima i molitvama.

Vjerujemo da nas gledate i čuvate negdje odozgo.

Vaša obitelj!

(1952. - 2021.)

Dobrota je vječna.

Počivao u miru Božjem!

Tvoji.

Draško Vuleta

(†1999.)

U spomen na 22. obljetnicu preminuća nezaboravnog i dragog djeda, tate i supruga. Zauvijek si voljen i nezaboravljen u našim srcima, mislima i molitvama.

Počivaj u miru Božjem!

Vole te tvoji unuci, kćeri i supruga.

Ante Šarčević

(1979. – 2021.)

U petak 9. srpnja, u Dubrovniku, iznenada je u 42. godini preminuo Ante Šarčević iz Rame. Rođen je 9. listopada 1979. godine u Prozoru (Rama), u uzornoj katoličkoj obitelji Šarčević, od oca Ivana i majke Luce, rođ. Iličić.

Ante je bio jednostavan mladić, brižan i druželjubiv, odgovorno je i savjesno izvršavao sve svoje obveze, rado je svima priskakao u pomoć. Nastojao je u svim životnim situacijama postupati ispravno i moralno. Njegove vrijedne, stolarske i graditeljske ruke sagradile su i uredile brojne kuće u Rami i u Dubrovniku. Radio je i na obnovi rumbočke župne kuće.

Pokopan je u srijedu 14. srpnja u obiteljsku grobnicu, na rumbočkom

groblju, u nazočnosti brojne obitelji, rodbine, prijatelja i poznanika. (M. C.)

Josef Otto

(†2008.)

Dobre ljude se ne zaboravlja.

Počivaj u miru! Leona.

Miroslav (Braco) Kajić

(†2011.)

Dana 16. rujna 2021. navršava se 10 godina od smrti našeg voljenog sina i brata.

Godine se nižu ali mi i dalje s ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tvoj lik, dobrotu i plemenitost.

Tvoji mama Lucija i brat Zvonko s obitelji.

Fran Tanushi

(1963. – 2021.)

Dana 23. kolovoza 2021., nakon iznenadne bolesti blago je u Gospodinu preminuo Fran Tanushi, brat fra Aleksandëra Tanushija, svećenika Bosne Srebrene.

Sveta misa zadušnica i ukop pokojnika bio je u četvrtak 26. kolovoza u 12 sati, u crkvi sv. Roka u Novoselu, na Kosovu.

Našem subratu fra Aleksandëru i cijeloj ožalošćenoj obitelji iskrena sućut.

Neka mu Gospodin podari pokoj vječni.

Trenutak

u vremenu

Učenici Franjevačke klasične gimnazije u Visokom u razdoblju između dva Svjetska rata kada je Gimnazija brojala najviše đaka u svojoj povijesti. rujan 2021.

81

Probrane razgovore nastale u periodu od 1989. – 2019. prof. fra Mile Babić objedinio je u jednu knjigu pod naslovom Diogenova sjena. Knjiga sadrži 21 razgovor podijeljen na četiri poglavlja: Vrijeme krize, Strah i nada, Doba neizvjesnosti i Pogledi.

Uvijek aktualne teme našle su svoje mjesto u ovoj knjizi koje čitatelja uvode u svijet novoga i drukčijeg pogleda.

Franjevački medijski centar Svjetlo riječi

Tiskano Revija Knjige Kalendari

Digitalno Mrežna stranica Video emisija Radio emisija

Knjižare Vitez

030 710 336

Livno

034 201 111

033 726 200 www.svjetlorijeci.ba

Nova knjiga Svjetla riječi

U izdavaštvu Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi i Župnog ureda Bučići, izašla je nova knjiga fra Velimira Valjana. Riječ je o monografiji župe Bučići čiji je zaštitnik sv. Martin biskup.

Osvrćući se na povijesne korijene i važne trenutke iz dalje i bliže povijesti bučićke župe, fra Velimir je ovom spomenicom želio probuditi zavičajne osjećaje Bučićana, kako onih koji su ostali na svojim ognjištima tako, i to posebno, onih koji su ih napustili i žive diljem Europe i svijeta.

Naručite svoj primjerak knjige: Tel.: +387 33 726 200 Viber: +387 60 33 88 018 E-mail: redakcija@svjetlorijeci.ba

Knjižare Svjetla riječi: Vitez: +387 30 710 336, Livno: +387 34 201 111 Župni ured Bučići: +387 30 791 855

www.svjetlorijeci.ba/shop