Sretan Božić - Bog i povijest (477)

Bog i povijest

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan. (Iz 9,1.5)

Draga braćo i sestre!

Božić je najradosnija kršćanska svetkovina u kojoj slavimo središnji doga đaj ljudske povijesti i naše vjere – utjelovljenje Sina Božjega, silazak samoga Boga u ljudsku stvarnost. Misterij Božića razotkriva nam kako je čudesan Božji odnos s ljudima započeo ondje gdje ga nitko nije očekivao – u betlehem skoj štalici. Božić našoj ljudskoj ograničenosti i uskoći otvara beskrajne vidike neba, a našoj krhkosti i slabosti na mnogim područjima nudi potrebnu snagu za hrabre i neustrašive korake. Isusovim utjelovljenjem Bog nas je učinio di onicima poslanja i poručuje nam da svatko od nas ima u sebi puno dobrote i mnogo darova koje možemo i trebamo dijeliti s drugima.

Nalazimo se u teškom vremenu obilježenom raznim nasrtajima na kr šćanske i opće ljudske vrijednosti, raznim patnjama i čestim ratovima, a tre nutno aktualnim u Ukrajini gdje stradavaju mnogi nevini ljudi. Postcovid kri za, velika inflacija i nezavidna financijska situacija, koje osjeća najveći broj ljudi, plaše današnjega čovjeka koji je sve više zabrinut za svoju egzistenciju i budućnost. Samo letimičan pogled na medije i situaciju u našoj domovini Bosni i Hercegovini, pa i šire, ne ulijeva neku veliku nadu u optimizam jer je sve prožeto stalnim političkim prepucavanjima pa i mržnjom koja nikome ne donosi ništa dobro. Nažalost, upravo zbog toga ostajemo bez najvećega blaga naše domovine: pojedinih ljudi i mladih obitelji koji u sve većem broju odlaze iz Bosne i Hercegovine tražeći negdje drugdje sretniju i sigurniju budućnost. Usprkos svemu tome i bilo kakvom obliku tame, sve nas – draga braćo i sestre – pozivam da upravo u ovako teškoj situaciji i ovoga Božića budemo lju di nade koji će u tamne zakutke naših duša i odnosa donositi svjetlo Božića. Od trenutka Isusova utjelovljenja, Boga možemo i trebamo susresti u svakome čovjeku bez obzira na to kojem narodu pripada, kojim jezikom govori, koju boju kože ima ili na kojem dijelu kugle zemaljske živi. Božić razotkriva put kojim bi ovaj svijet i svi ljudi trebali kročiti u svjetliju budućnost: put povjerenja, iskrenosti, dijaloga, međusobnoga uvažavanja, praštanja, pomirenja i poštiva nja ljudskoga dostojanstva. To je put prema svakom čovjeku gledanom iz Božje perspektive.

Dok svima vama čestitam i dijelim radost Božića, koristim priliku da vama i svim ljudima dobre volje zaželim sretnu novu, 2023. godinu, u nadi da ćemo u njoj učiniti puno toga dobroga, a Božji blagoslov sigurno neće izostati. Čestit vam Božić i sveto porođenje Isusovo!

fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene

IlijaSkočibušić, Kristovo rođenje (detalj),Varaždinskabiskupija

Moj zavičaj

Moj zavičaj je meni svetinja, nešto više od ranjenog kraja i bezdušne tuđine.

Moj zavičaj ima dušu, svoj rast, uspon i pad koji su silnici napravili nekad.

Al’ zato Bogu hvala što ga štiti i tu će uvijek biti i propasti neće nikad.

Moj zavičaj su ljudi kojima se i Bog čudi kako su izdržali sve te nevolje nadajući se u bolje.

Moj zavičaj su groblja i sveta zemlja tamo u kojem su mnoge generacije živjele od vjere samo.

Zato čeznem za zavičajnim zagrljajem u tuđini koja ima svoje i ne mari za brige moje. Čeznem da se tamo vratim makar u starosti da tamo umrem jer smrt nije kraj nego novi početak. Novi početak života o čemu govore groblja i zavičajna divota ljudi koji žive iz snage nade.

Moj zavičaj je muzej na otvorenom i biblioteka u zatvorenom domu i crkvi koje treba otvoriti. I pokazati Bogu i bližnjemu i čitati između redaka srca dobrote teške sudbine predaka.

To je zagrljaj zemlje, ljudi i ognjišta koje će uskrsnuti na novi početak patničkog života.

Zato ni smrt nije nešto strašno nego sasvim nešto ljudsko što uskrsuje ljubavlju božansko.

Na kraju pobijedit će govor ljubavi i šutnje koji će nadjačati buku rata i mržnje. Iako slika kaže više od tisuću riječi moramo se i tekstu uteći i to iz srca izreći. S Vlašića vila viče hajmo u župu Brajkoviće jer tamo i ranjeni sveti Franjo bit će. Poslušajmo njegove i fratarske starinske priče kako puk BOŽIĆ i USKRS tamo slavit će.

Božićni mir i dobro u novoj 2023. želi vaš Tomo Barbić iz tu đine koja ima svoje i ne mari za brige moje.

TEMA BROJA

BOŽIĆ – BLAGDAN BOŽJE BLIZINE I VJERNOSTI

Kako god promišljali o otajstvu i događaju Božića, njegova temeljna poruka ne blijedi, ostaje ista i uvijek čudesno svježa: Bog ulazi u svijet ljudskih odnosa te nam se na krajnje radikalan način – u tijelu – očituje kao bliži, pouzdani i vjerni Bog, kao onaj koji je postao jednim od nas kako bi nas, poštujući našu slobodu, priveo u zajedništvo života sa sobom, kako bi bio Bog s nama i kako bismo mi, prihvaćajući ga, mogli biti ljudi s Bogom

Ootajstvu Božjega utjelov ljenja i rođenja može se promišljati na više nači na. Takve načine pred nas

stavljaju sami evanđelisti: Matejevo i Lukino evanđelje donose vrlo slikovite, razdragane i unatoč teškim okolnosti ma, vesele prikaze Isusova rođenja, a

kasniji umjetnički izričaji obojili su ih u gotovo idilične prizore. Ivanovo, pak, evanđelje ne donosi pripovjedački opis Božje pojave među ljudima, nego upo

PIŠE: DR. SC. HRVOJE KALEM

trebljava spekulativnije misaone kon strukcije kako bi izreklo isto otajstvo i događaj. Drugi novozavjetni pisci, kao npr. sveti Pavao, kad žele skrenuti po zornost na događaj Božje blizine prema ljudima govore o milosnom trenutku, o pojavi Božje milosti koja je spasiteljica svih ljudi. Kako god promišljali o otaj stvu i događaju Božića, njegova temelj na poruka ne blijedi, ostaje ista i uvijek čudesno svježa: Bog ulazi u svijet ljud skih odnosa te nam se na krajnje radi

kalan način – u tijelu – očituje kao bliži, pouzdani i vjerni Bog, kao onaj koji je postao jednim od nas kako bi nas, po štujući našu slobodu, priveo u zajedniš tvo života sa sobom, kako bi bio Bog s nama i kako bismo mi, prihvaćajući ga, mogli biti ljudi s Bogom. Bez ovoga prvog kršćanstvo bi se izgubilo u neo sobnoj apstrakciji, a bez ovoga potonjeg čovjekova bi se egzistencija iscrpila u odveć horizontalnom, ovovremenskom i ovoprostornom.

Bitno je golim očima nevidljivo

Svetkovina Isusova rođenja, u kojoj sla vimo Božji veličanstveni proboj u naš svijet među nas ljude, njegove miljenike na konačan način (usp. Heb 1,2) je otaj stvo i događaj po kojemu nam Bog oči tuje nešto bitno. Otajstvo Božića sa svo jim temeljnim sadržajem je objavitelj skoga karaktera; u službi je Božje objave, odnosno Božjega govora ljudima.

Po otajstvu i događaju utjelovljenja i rođenja, te Kristove smrti i uskrsnuća, koji su neodvojivi vidovi jedinstvenoga otajstva spasenja, Bog nam je konačno progovorio u svome Sinu. Zato na Bo žić slavimo teofaniju, odnosno pojavak samoga Boga, njegove milosti koja se očitovala među ljudima. Ta milost, koju Bog nikada nije prestao iskazivati, u jednom se povijesnom trenutku takore ći materijalizirala. Isusovim rođenjem postalo je moguće opipati, okusiti, dota knuti i vidjeti tu milost – samoga Boga koji se pojavio u liku čovjeka. Drugim riječima, ono što je nevidljivo, u otaj stvu i događaju Božića postaje vidljivo. Iako je bitno očima nevidljivo (A. de Saint-Exupéry), ipak Božja milost otva ra nove obzore i mogućnosti gledanja bitnoga (nevidljivoga) drugim očima, očima duše i očima vjere. Zato je Božić blagdan u kojemu nam se daje milost na milost, zahvaljujući kojoj ono bitno i nevidljivo postaje vidljivo. Ta vidljivost nije svrha samoj sebi jer nevidljivo ne

nalazi razlog svoje vidljivosti u vlasti toj nužnosti ili potrebi, nego u ljubavi koja ne može spriječiti nevidljivo da se očituje i sve ljude tako preko vidljivoga privuče Nevidljivome.

Ono što je nevidljivo, u otajstvu i događaju Božića postaje vidljivo. Ta vidljivost nije svrha samoj sebi jer nevidljivo ne nalazi razlog svoje vidljivosti u vlastitoj nužnosti ili potrebi, nego u ljubavi koja ne može spriječiti nevidljivo da se očituje i sve ljude tako preko vidljivoga privuče Nevidljivome

Milošću Božjom predodređeni za

posinstvo

Jednostavno rečeno, u otajstvu Boži ća slavimo pojavu, očitovanje i objavu nevidljive Božje milosti koja rođenjem Isusa Krista postaje vidljivom. Ta milost koja nam je zasjala u Kristu spasitelji ca je svih ljudi, tako da je Božić blag dan našega spasenja i zbog toga je, a ne zbog izvanjskoga sjaja i popratnih sadržaja, nama vjernicima naš najra dosniji blagdan. Božja milost koja nam je postala vidljivom u Kristovu rođenju ima i pedagoški karakter jer nas odgaja za iščekivanje blažene nade i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista (usp. Tit 2,11-13), pripre majući nas tako za onaj konačni susret s Kristom na kraju vremena. Dok se taj

Kumranski spisi: 75 godina od pronalaska

Kumran je arapski naziv za wadi (potok bogat vodom samo za vrijeme zimskih kiša, dok ljeti ostaje bez vode) koji utječe u sjeverozapadni dio Mrtvoga mora. U okoli ci Kumrana, u blizini drevnoga naselja Khirbet Qumran, na stjenovitoj sjeverozapadnoj obali Mrtvoga mora nala ze se brojne špilje u kojima je pronađeno – već na samo me početku godine 1947. – oko 600 rukopisa, pohranje nih u zemljane ćupove, a u njima deset cjelovitih svitaka i tisuće djelića raznih tekstova.

Zbog mjesta nalazišta rukopisi su dobili naziv Ku mranski spisi ili Svitci s Mrtvog mora. Dok neki stručnjaci pretpostavljaju da je riječ o slučajnom pronalasku, drugi tvrde da je priča o slučajnom pronalasku bajka, uz argu ment kako je vjerojatnije da su beduini bili i ranije dobro upoznati sa špiljama te da su u to vrijeme donijeli spise u trgovinu antikvitetima. Koncem studenoga 1947. izrael ski profesor i arheolog Eleazar Sukenik kupio je prve pri mjerke rukopisa od preprodavača aramejskih antikviteta i tako ih učinio dostupnim znanstvenoj javnosti. Ostalo je povijest.

Tekstovi su od velikoga povijesnog i religijskog značenja jer sadrže jedine poznate preživjele kopije bi blijskih dokumenata nastalih prije 100. godine prije

Krista te sadrže dokaze o znakovitoj raznolikosti vjere i prakse unutar kasnoga Drugog hrama judaizma. Napi sani su na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku, ve ćinom na pergamentu, a neki su napisani i na papirusu.  Skoro četvrtina rukopisa sadrži biblijske tekstove (zastupljene su sve knjige hebrejske Biblije osim knjige Esterine). Neki od tih svitaka sežu čak u vrijeme 3. stolje ća prije Krista i vrlo su dragocjeni jer katkad potvrđuju masoretski tekst, a katkada ga upotpunjuju značajnim inačicama. Upravo usporedbom tih inačica može se za ključiti da ti biblijski tekstovi prije 1. st. nakon Krista još nisu bili kanonski utvrđeni kao što su bili poslije. Treba, međutim, imati na umu da su veće tekstualne inačice očigledno posljedica vlastite teologije i ideologije koju je zastupala ta zajednica koju općenito svi povezuju s po kretom esena, židovske vjerske sljedbe.

I drugi su rukopisi od velike važnosti za proučava nje međuzavjetnoga razdoblja. Neki svitci, naime, sadrže apokrifne knjige Staroga zavjeta, kao što su Knjiga He nokova, Knjiga Jubileja, Oporuka Levijeva, IV. knjiga Ezrina itd. Drugi opet sadrže književnost koja je bila vla stita zajednici esena: Pravilo zajednice, Himni, Pravilo rata, Svitak o Hramu itd.

Ljudsko biće u vrtu

Hrana za čovjeka (2.1)

Mudrosna pouka dolazi do vrhunca kada poučava da hrana koja uzdržava život vjernika nije toliko zemaljska hrana nego Riječ Božja. Ako materijalna hrana taži glad i produljuje život, mudrost daruje besmrtnost

Prema opisu Knjige Postanka Stvoritelj je smjestio ljudsko biće u vrt koji je za njega za sadio (Post 2,8). Drugo poglavlje do kumenta Papinske biblijske komisije o biblijskoj antropologiji „Ljudsko biće u vrtu” ističe kako tri glavne teme de finiraju čovjekov odnos prema vrtu, odnosno prema životnom prostoru u koji ga je smjestio Bog (2,8-20): prva je tema hrane, druga je tema rada, treća je tema odnosa između čovjeka i životi nja. U ovom broju Svjetla riječi posvetit ćemo pozornost prvoj temi, onoj hrane, koja je obrađena u prvom podnaslovu (br. 76-102) ovoga drugog poglavlja.

Božanski dar hrane i teškoće u pribavljanju

stranice donose različita tumačenja zašto dolazi do teškoća u pribavljanju hrane.

Prema jednom tumačenju pribavlja nje hrane s trudom i kruha u znoju lica (Post 3,17-19) nastupilo je kao kazna za prijestup prvoga ljudskog para (3,6).

hrane

Na prvim stranicama Biblije hrana je prikazana kao Stvoriteljev trajni dar njegovim stvorenjima (Post 2,9; 1,2930).

Susljedne stranice Biblije, međutim, kao da poriču tvrdnju o božanskoj ve likodušnoj darežljivosti jer je pribavlja nje hrane povezano s teškoćama i na porima. Stoga se nameće pitanje zašto teškoće u pribavljanju hrane? Biblijske

Prema drugom tumačenju suša i glad (Post 12,10; 26,1; 41,30-31.36) nisu kazna neke čovjekove krivice, nego su prigoda za očitovanje mudrosti i dobro namjernosti. Tako su se, primjerice, pa trijarsi zbog suše u zemlji Kanaana mo rali zaputiti u Egipat (Post 12,10; 42,1-2; 47,4), a stanovnici te tuđinske zemlje bivaju blagoslovljeni (12,3) ili kažnjeni (12,17) u mjeri u kojoj prihvate ili oštete došljaka. Osobito je u Josipovoj životnoj povijesti egzemplarno pokazano kako se situacija nevolje „gladnih godina” može promijeniti u prigodu za činjenje dobra zahvaljujući Josipovu proniclji vom planiranju (Post 41,28-31.36; Sir 18,25).

Treće tumačenje oskudice i teškoća u prehrani nalazi se u pripovijedanju o četrdeset godina Izraelova putovanja pustinjom (Izl 16,3; Br 11,5; 20,5; Pnz 8,3) iz kojega proizlaze tri poruke. Prva je poruka da je produženi boravak u

pustinji posljedica grijeha odbacivanja dobre zemlje koju je darovao Bog (Pnz 1,35) i pobune protiv Mojsijeva kariz matičnoga vodstva (Br 14,33). Druga je poruka da je i u tom dugom razdoblju lišenosti, unatoč buntovnosti naroda, Bog trajno brinuo za narod opskrbljuju ći ga vodom (Izl 17,5-6; Br 20,11; Pnz 8,15) i darom mane (Izl 16,4.16-21; Pnz 8,3.16). Treća je poruka da je vrijeme pustinje vrijeme kušnje (Pnz 8,2) i raz doblje odgoja (8,5) u kojem je Božji na rod bio potaknut da shvati „kako čovjek ne živi samo o kruhu nego … o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih” (Pnz 8,3; Mt 4,4).

Zašto post – dragovoljno odricanje hrane? Gladovanje je odbojno za tijelo, ali je dobra prigoda za „srce” (Pnz 8,2.5) da otkrije i pristupi punom smislu po stojanja, jer istinski čovjekov život u stvari jest sam Bog (Pnz 30,20). To što uistinu hrani čovjeka jest Riječ Gospod nja (Mudr 16,26).

Ako se vjernik hrani Božjom Ri ječju, tada on može postiti a da to ne bude samo pokornički čin nego i vrlo plodan oblik molitvenoga razabiranja i prihvaćanja volje Božje. I uvijek polaze ći od središta ove vjere da je Gospodin

PRIREDIO:

Greccio — Franjin Betlehem

PIŠE: FRA DANIJEL NIKOLIĆ

Općenito se smatra da je Franjo Asiški prvi napravio ono što mi danas nazivamo živim jaslicama, tj. uprizorenje rođenja Gos podnjega u kojem likove Svete obitelji igraju živi ljudi, a nije rijetko da se na pozornicu dovedu i žive životinje, posebno vol i magarac. Vrlo je vjerojatno da su ljudi i prije Franje Asiškoga na različite načine pokušavali prikazati scenu Isusova rođenja, ali činjenica je da je on to učinio na jedan nov i originalan način.

Događaj u Grecciu na Božić 1223. godine plod je prije svega Franjine duhovnosti. Otajstva Božjega utjelovljenja i Muke Gos podnje, u kojima su se na izvan redan način očitovali milosrđe i ljubav Božja prema čovjeku, nadahnjivala su cijeli Franjin život. Žarko je želio da otajstvo Utjelovljenja barem donekle do čara sebi, svojoj braći i drugim ljudima. Zato je pored naselja Greccio odabrao jednu špilju sličnu onoj u Betlehemu. A iznad svega želio je da se upravo na tom mjestu i u takvom ambi jentu slavi sveta euharistija jer je uvijek doživljavao svetu euhari stiju kao božanski nastavak otajstva Utjelovljenja.

Nakon iskustva boravka u Svetoj Zemlji i Betlehemu, Franjo je želio proslaviti Bo žić na jedan nov način kakav dotad nije zabilježen na svije tu. Bio je prosinac 1223. Franjo se vraćao iz Rima gdje mu je nekoliko dana prije papa Honorije III. potvrdio Pravilo. Zau stavio se u Grecciu, malom mjestu u Rietinskoj dolini. U tom mjestu imao je prijatelja i dobročinitelja Ivana Velitu, koji je već prije njemu i njegovoj braći darovao stjenovit i šumovit brežuljak iznad toga mjesta. Njega je Franjo zamolio za po moć da pripravi taj poseban događaj u kojem bi obnovio us pomenu na rođenje Djeteta u Betlehemu.

Franjin životopisac Toma Čelanski najljepše je opisao taj događaj (1Čel 85-86). Zanimljivo je primijetiti koliku je istin sku i duboku radost zbog ovoga događaja doživio sam Franjo, ali i svi ljudi oko njega. Zanimljivi su još neki detalji. To nisu bile obične žive jaslice slične onima koje mi danas priređujemo

na trgovima i ispred crkvi radi božićnoga ugođaja. To je bila božićna misa polnoćka, misa koju je Franjo htio slaviti u onom istom ambijentu kakav je bio u trenutku samoga Utje lovljenja u Betlehemu. Taj ambijent čine: špilja izvan grada, životinje, jaslice, slama, obični ljudi i pastiri.

Svojim živim jaslicama Franjo je učinio da su svi prisutni ljudi postali jedno veliko srce koje sada osjeća Božju blizinu i shvaća njegovu ljubav prema čovjeku. Franjo je kao đakon na toj misi pjevao evanđelje, a nakon toga ushićeno je propovijedao o rođe nju siromašnoga Kralja u gradu Betlehemu. S posebnim je po štovanjem, radošću i slatkoćom izgovarao imena Isus i Betlehem. Tako su ljudi doživjeli te prve žive jaslice kao novi Betlehem.

Ali najvažnije je primijetiti da Franjo nije uzeo neko dijete i stavio ga u jasle da što zornije pri kaže događaj Utjelovljenja. Nego su mu prazne jasle poslužile kao oltar za svetu euharistiju da po kaže povezanost euharistije i otaj stva Utjelovljenja. Samo je jedan čovjek tad imao viđenje „kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće oda sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je dje lovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje” (1Čel 86).

Franjo je shvatio u otajstvu Utjelovljenja da je Bog okre nut prema čovjeku: želi ga, voli ga, ljubi ga. Božje učovječenje postalo je i put našega očovječenja. Franjo je shvatio da je u kršćanstvu bogoljublje nerazdvojivo od čovjekoljublja. A čo vjekoljublje se očituje u zauzetosti za one u potrebi, nevolji i bijedi. E, tad se događa Božić u nama, događa se susret Boga i čovjeka, događa se novo rađanje, počinje novi svijet. E, tad je čovjek ispunjen pravom i istinskom radošću. To je uprizorio Franjo Asiški u Grecciu, u svom Betlehemu. Ali prije svega uprizorio je to svojim životom.

Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo!

Giotto, Sveti Franjo Asiški priprema božićne jaslice u Grecciu, 1297. 1300.

Radujmo se!

U danima koji su pred nama ne bojmo se, nego se radujmo jer Isus ponovno dolazi pozvati nas na spasenje, podsjetiti na potrebu naše bliskosti s njim i njegovim poslanjem. Nismo ostavljeni, napušteni, prezreni. Upravo suprotno, djeca smo Božja i to i jesmo

PROF. DR. SNJEŽANA ŠUŠNJARA

Kad osvane božićno jutro, nakon mise polnoćke i kad snijeg bje linom okupa brda, budim se u nekom novom ozračju, u nekom toplom viđenju života i svega oko sebe. Svake godine sve nas je manje prvoga dana Božića dok se okupljamo i čestitamo jedni drugima. Obitelji se osipaju. Čla novi koji su nas napustili proteklih godi na sjećaju nas prolaznosti svega i prazna mjesta za stolom uzrok su suze koja po lako sklizne i nestane pod drhtavim pr stima da drugi ne vide, da im se radosni susret ne pomuti. Kako vrijeme odmiče, započnu prisjećanja na one kojih više nema i zgode i nezgode njihova života unesu osmijeh i radost u srca. Ponos što smo izdanci njihovi koji pronose ono što su nas poučili učini da srca živnu a tuga ustukne. „Tek kad se dogodi neki snaž ni vanjski poticaj, a istovremeno smo umom i srcem iznutra otvoreni, po stajemo sposobni u kratkom vremenu iskusiti prisutnost Božje ljubavi premda je ona stalno s nama”, primjećuje David Torkington u knjizi Mistik

Bogatstvo roditelja u Djetetu

Svaki Božić iznova vraća sjećanje na malo dijete i njegove roditelje, prezrene

i odbačene. Nitko ih nije htio, nitko smještaj ponudio. Tek štalica uboga i magarčić u kutu. Ipak, zvijezda na nebu je vodila i svojom svjetlošću naviještala drukčiji dom, drukčije ljude. Promjene koje je ovo malo biće iz neugledne štali ce unijelo u svijet nisu se više dale igno rirati, poreći. Novi svijet se budi, na staje novo vrijeme i siromašni roditelji postaju bogati u svojem djetetu i svemu onome što će ono svijetu donijeti. Sva ka sumnja otišla je s pojavom mudraca koji dijete gledaju s poniznošću mudrih ljudi, onih koji svoja srca pune zahval nošću i sjetom, svjesni svojih nesavrše nosti i slabosti, ispraznosti ljudske moći i veličine. Došli su izdaleka pokloniti se Onomu kojemu se doista treba klanjati. Prateći zvijezdu, stigli su na odredište jednim putom, a vratili se drugim pu tom izmijenjeni, srca puna iskrenoga kajanja i vjere u providnost. Dirnuti jednostavnošću viđenoga, skromnošću i ubogošću Onoga koji sve daje i sve po svećuje dajući svemu život, u svoja srca su utkali radost i nadu. „...Opravda se mudrost djelima svojim” (Mt 11,19).

Sjena zla koja se nadvila nad Be tlehemom, uzrokovana strahom onih koji pogrešno razumiju i koji se uzdižu ljudskim snagama, koje zasljepljuju bla

ga ovozemna, nije bila dugoga vijeka. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u pa klu” (Mt 10,28). U danima koji su pred nama ne bojmo se, nego se radujmo jer Isus ponovno dolazi pozvati nas na spa senje, podsjetiti na potrebu naše blisko sti s njim i njegovim poslanjem. Nismo ostavljeni, napušteni, prezreni. Upravo suprotno, djeca smo Božja i to i jesmo. Stalno bismo trebali razmatrati ovu isti nu i njome se voditi kad nas strahovi napadnu i brige okupiraju. „Budi dobar prema sebi”, budi sebi milosrdan, pozi va Anselm Grün u svojoj knjizi o umi jeću življenja i nastavlja: „Uči prihva ćati da nisi nikakav junak. Ne osakaćuj se svojim pogrješkama i slabostima.” Promatrajmo i osluškujmo. Zastani mo, odvrtimo svoj život i spoznajmo tko nas je vodio na putu, kad smo pali, tko nam je išao u susret, u čije smo ime ruke podizali, čemu se nadali. Iz čijega je boka potekla voda koja je oprala naša srca i naše osjećaje učinila dostupnima i toplima? Milosrđe kojim nas svaki dan iznova zaokuplja i unosi u poseb no stanje radosnih susreta s drugima upravo je svjedočanstvo koje se ne smi je zaboraviti i kojemu stalno trebamo

PIŠE:

Provincijal Bosne Srebrene u posjetu humanitarnim organizacijama u Njemačkoj

Provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, u pratnji tajnika Provincije fra Damira Pavića, posjetio je Kirche in Not i Renovabis, dvije humanitarne organizacije u Njemač koj, prenijela je FIA.

Posjet humanitarnoj organizaciji Kirche in Not, koja svoje sjedište ima u gradiću Königstein u pokrajini Hessen, upriličen je 8. studenoga. Provincijal je nakon zajedničke jutarnje svete mise u kapeli, kojom uposlenici započinju novi radni dan, razgovarao s gđom Magdom Kaczmarek, voditeljicom Odjela za pomoć u Istočnoj Europi, kao i gđom Vedranom Perković, administrativnom asistenticom istoga Odjela. Fra Zdravko je u ime cijele provincije Bosne Srebrene zahvalio ovoj organizaciji na svesrdnoj pomoći koju je zajednica primila i još uvijek prima zahvaljujući njihovoj dobroti.

Sljedećega dana, 9. studenoga, u bavarskom Freisingu provincijal i tajnik sastali su se g. Herbertom Schedlerom, referentom za projekte Renovabisa u zemljama istočne Eu rope. U ugodnom razgovoru s g. Schedlerom provincijal je

od srca zahvalio za svu pomoć koju je Provincija primila za različite projekte tijekom svih godina suradnje te razgovarao o mogućnostima daljnje pomoći Provinciji. Fra Zdravko je g. Schedleru, koji će uskoro u zasluženu mirovinu, na kraju razgovora zaželio puno dobrog zdravlja i Božjeg blagoslova.

Samostan u Gučoj Gori proglašen nacionalnim spomenikom

Četrnaesta sjednica Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održana je 26. listopada a na njoj su proglašena dva nova nacionalna spomenika u BiH: franjevački samo stan u Gučoj Gori kod Travnika i stambeni objekt u Ali pašinoj ulici u Sara jevu, prenosi portal nedjelja.ba. Odluku su donijeli predsje datelj Povjerenstva Zoran Mikulić te članovi Faruk Ka pidžić i Anđelina Ošap Gaćanović.

Iako je prošlo stoljeće i pol od iz gradnje samostana, pogled na zdanje iz daljine ostao je isti onome na starim slikama, a nekadaš nja crkva s jednim zvonikom u rekonstrukciji je prije više od 120 godina zamijenjena novim Vancaševim projektom.

Na podizanju samostana i crkve u Gučoj Gori radio je, tada nadasve poznati, fra Marijan Šunjić koji je dao i osnovnu arhitektonsku ideju za zdanje. Građen je po uzoru na tradicionalnu arhitekturu ovoga tipa: tri stambena krila zajedno s crkvom zatvarala su samo stanski klaustar. Nakon izgradnje ovo je bilo najve će zdanje u Bosni, a isticalo se i svo jom ljepotom jer je 58 stupova okruži valo klaustar, zgra da je bila dvokat na, bijela i čista, a okolo su se nalazili zeleni vrtovi, njive i gajevi. Odmah po izgradnji u samo stan je smješteno niže franjevačko učilište, a kasnije i fra njevačka gimnazija (probandat) te jedno vrijeme novicijat.

Zona komfora i kraj povijesti

Ideološko-dogmatsko

Zona komfora je pojam koji če sto susrećemo u svakodnevnom životu i postoje razne definicije ovoga fenomena. Tako npr. jedna kaže da je riječ o psihološkom stanju u ko jem su osobi stvari iz okoline bliske i poznate, kao i pod njezinom kontro lom, omogućavajući nisku razinu stresa i anksioznosti. Druga ga, pak, definici ja određuje kao stanje u kojem osoba funkcionira bez tjeskobnosti.

Možda bi sljedeća priča mogla dobro dočarati narav ovoga stanja: „U kupeu vlaka sjedila su dva čovjeka. Jedan bi na svakoj stanici ustao, nezadovoljno po gledao kroz prozor, nešto promrmljao, sjeo natrag i žalosno uzdahnuo. Nakon nekoliko stanica drugi više nije mogao izdržati. ‘Nešto nije u redu? Izgledate mi zabrinuto, a i ustajete na svakoj stanici’, reče. ‘Da budem iskren, u pogrešnom sam vlaku i idem u pogrešnom smjeru, ali ovdje je tako udobno i toplo.’”

Zona bi komfora, prema tome, označavala bihevioralno ili psihološko

stanje u kojem ljudi obavljaju radnje na načine koji su im poznati i koji (privid no) pružaju osjećaj opuštenosti. Pona šanja koja primjenjujemo unutar ove zone ograničavaju se na ona koja su nam poznata i rutinska te ne predstav ljaju nikakav rizik.

Zamka zone komfora

Zona komfora u nekim slučajevima je korisna: djelujemo po uobičajenim obrascima za koje znamo da funkcio niraju, štedeći vrijeme i energiju. U njoj se osjećamo sigurno i pruža nam osjećaj kontrole. Ona zacijelo može biti korisna za neke benignije aspekte života, npr. odabir istoga puta do posla, no može ko čiti razvoj u drugim, važnim dijelovima života: u njoj nema mjesta za napredak, razvoj i učenje novih obrazaca koji nam mogu biti korisni. Može se dogoditi da se i sami pokušaj razmišljanja o vlasti tom stanju izbjegava jer može uzrokovati stres, dakle antipod komforu. Izostanak

kritičke samorefleksije prati proces tje šenja raznim (prividnim) opravdanji ma, dok trajnije stanje ove vrste može izazvati osjećaje dosade i neispunjenosti.

Zona komfora, kao neko predivno mjesto bez napornih uvjeta za život, kao ideal ili cilj ljudskoga života zapra vo je pasivne i uglavnom utopijske i nestvarne naravi jer stvarnost promatra površno, a životne izazove jednostrano i negativno kao stres i opasnost – a ne možda kao priliku. A život, to nam kaže njegovo dublje i šire iskustvo, započi nje zapravo tamo gdje zona komfora završava i potiče nas da prepoznajemo i koristimo mogućnosti koje nam se ukazuju, osiguravajući si tako zdra vu životnu promjenu. Izlazak iz ovoga stanja iznimno je važan za oblikovanje našega društvenog života i stvarnosti: kako bismo napredovali na poslu, u od nosima, kao osoba te u raznim drugim bitnim aspektima života.

Za A. Schopenhauera ljudska je vrsta sudbinom predodređena da se vječno

PIŠE: DR. SC. FRA VILI RADMAN

Pro domo sua ili samo je naša strana prava

Nimalo nije mudro ni pošteno povijesna zbivanja gledati selektivno!

Jednostrani pristup prošlosti veoma je loše opredjeljenje. Na taj se način razara ozračje povjerenja koje je neophodno u društvu pripadnika različitih nacija i konfesija pa i različitih kulturnih korijena! Za bolju zajedničku budućnost potrebno je pošteno i dosljedno suočavati se s prošlošću! Drugoga puta nema! PIŠE: MARKO KARAMATIĆ

Na kretanja u društvu u dobrom ili lošem smjeru ponajviše utječu izabrani narodni pred stavnici koji djeluju kao profesionalci političke sfere. U tome nerijetko su djeluju i drugi građani iz različitih se gmenata društva s ciljem da utječu na oblikovanje javnoga mišljenja i kao mo gući kritičari ili podupiratelji društvene i političke prakse. U tom smislu djeluju i pojedinci iz kruga akademske sveuči lišne zajednice.

Među takvima je i dr. Rešid Hafi zović, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, koji je na portalu Radiosarajevo.ba (15. 10. 2022) iznio svoje poglede na aktualna zbivanja, prije svega vezana za odluku visokoga predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Christiana Schmidta, kojom je (2. 10. 2022) izmijenio Izborni zakon Federacije BiH, jer da time pogoduje bh. Hrvatima. U dva maha Bošnjaci su stoga demonstrirali pred zgradom Ure da visokoga predstavnika (OHR), gdje se mogla čuti incidentna izjava kako je

nedopustivo „da jedan narod koji može stati u dva željeznička vagona (…) ima trećinu vlasti”.

Autor sugerira da Bošnjaci „ne bi trebali poštovati rasističke i nedemo kratske odluke” visokoga predstavnika koje je „podmuklo i ispod žita provu kao u izbornoj noći”! Bošnjake se, kaže, „kao najbrojniji narod ove zemlje” re dovito diskriminira i izopćuje „iz poli tičkog prostora ove zemlje”, i jedino je njima „politička Europa uskratila pravo na samoodbranu” kada su je „napale ar made dviju susjednih zemalja” Srbije i Hrvatske. Zna li visoki predstavnik „da su današnji Bošnjaci, kao politički na rod ove zemlje par excellence, potomci onih Bošnjaka koji su u šesnaestom sto ljeću na Balkanu razvili takvu prosvjeti teljsku kulturu na kakvu je ostatak Eu rope još stoljećima morao čekati”?; zna li on „da Bošnjaci u svojim genima nose nasljeđe neviđene demokratske kulture zahvaćene iz Medinskog ustava, prvo razrednog pravnog dokumenta iz sed mog stoljeća nove ere, dok je Europa na

svoju Magna Charta morala čekati za malo još cijeli milenij”? Znaju li gospo da u OHR-u da bošnjački narod „dijeli svoju religijsku kulturu sa religijskom kulturom muslimana diljem svijeta, čija zajednica čini petinu svjetskog po pulusa”?; znaju li da je „za njih njihovu religijsku kulturu izabrao Bog i poslao ih u svijet, kao avangardu, da ga uljude, a temeljnu ćud ljudske civilizacije pripi tome i oplemene”? Tako Hafizović.

Manipuliranje činjenicama

Autor ne objašnjava kako i gdje se to Bošnjake, kao najbrojniji narod, dis kriminira niti po čemu je odluka viso koga predstavnika rasistička!? Srbiju i Hrvatsku izjednačuje pak kao agresore, što je nonsens, ne spominjući da su de seci tisuća Bošnjaka kao izbjeglice bili u Hrvatskoj, a nitko u Srbiji! Također, zabrana UN-a na uvoz vojne tehnike za obranu nije pogodila samo Bošnjake, kako ističe, nego i Hrvate i Slovence, a to prešućuje. Iznenađujuća je tvrdnja

Susret provincijala Bosne Srebrene s načelnicima općina

Dana 31. listopada u Provincijalatu Bosne Srebrene na Ko vačićima provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, za jedno s fra Vinkom Sičajom, ekonomom Provincije, primio je načelnike općina Kiseljak, Kreševo, Vitez i Novi Travnik, prenosi FIA. Na sastanku i tijekom zajednič kog objeda, Mladen Mišurić-Ra mljak, načelnik općine Kiseljak, Re nato Pejak, načelnik općine Kreševo, Boris Marjanović, načelnik općine Vitez i Stjepan Dujo, načelnik općine Novi Travnik razgovarali su s provin cijalom o pitanjima koja su važna za dobrobit svih građana u općinama iz kojih dolaze, kao i načinima kako članovi franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene svojim pa storalnim radom mogu doprinijeti još boljoj međusobnoj suradnji na dobrobit svih ljudi.

Kao uspomenu na zajednički susret provincijal je na čelnicima darovao repliku mozaika Gospe Olovske koja je postavljena u Nazaretu.

Novi beogradski nadbiskup i metropolit

Apostolska nuncijatura u Republici Srbiji priopćila je 5. studenoga, na spomendan svetih Srijemskih mučenika, u Nadbiskupskom ordinarijatu u Beogradu da je papa Fra njo prihvatio odreknuće od pasto ralnog upravljanja Beogradskom nadbiskupijom mons. Stanislava Hočevara, SDB i novim nadbisku pom imenovao dosadašnjeg zre njaninskog biskupa dr. sc. Ladisla va Németa, SVD.

Prema odluci pape Franje, od dana imenovanja mons. Ladislava Németa beogradskim nadbisku pom upravljanje Zrenjaninskom biskupijom i dalje je povjereno mons. Németu kao apostolskom upravitelju. Mons. Hočevar, do sadašnji beogradski nadbiskup i metropolit će pak upravljati Be ogradskom nadbiskupijom kao apostolski upravitelj sve do dana

ustoličenja novoimenovanog nadbiskupa Németa, koje će se održati 10. prosinca u 11 sati u katedrali Uznesenja Bla žene Djevice Marije u Beogradu, prenosi IKA.

Izvor: Beogradska nadbiskupija

U židovskoj zemlji, u punini vremena

Sve što nam je potrebno znati o Isusu kako bismo srca pripremili za dolazak novorođenoga Kralja, znamo iz Svetog pisma. Onaj dio koji je izrastao iz kasnije predaje i prerastao u blagdan Božića, Crkva je odredila mudro. Ima li boljega dana u godini do onoga na koji se pred očima sveg stvorenja očituje pobjeda svjetla nad tamom, jer je vidljiva u prirodi. A svrha prirode nije drugo doli upućivati na Božju veličinu i Božje naume

PIŠE: BORIS HAVEL

Rođenje i život Isusa, sina Ma rijina, mnogi su Židovi prepo znali kao ispunjenje obećanja i proroštava zapisanih u Starom zavjetu. Od najranijih svetopisamskih teksto va nagovještaj dolaska Proroka, koji se poslije naziva Pomazanikom, činio je važan dio Božje poruke Izraelu. Nje gov je identitet bio nagoviješten, ali ne i jasan. Proroci su pretkazivali njegovu otkupiteljsku ulogu, ali u obrisima, dok je veći dio njegove osobnosti i službe ostajao zastrt. Od početka je bilo jasno da će to biti netko poseban, netko tko će Izraelu u srca upisati Božju riječ i tko će u proročkoj službi nadvisiti čak i Mojsija. S vremenom se proroštvo o Mesiji nadograđivalo i nadopunjava lo, a možda najviše podataka o njemu – osobito s novozavjetnoga motrišta –donio je prorok Izaija. O Mesiji su pisali svi starozavjetni pisci i proroci. Luka u svojemu evanđelju opisuje kako je Isus, nakon uskrsnuća, učenicima objasnio smisao svoje muke, smrti i uskrsnuća te im pokazao kako je sve to već odavno

bilo zapisano: „Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu” (Lk 24,27). Neki su dijelovi Pisma više zbunjujući i više zagonetni. Mesijina svojstva kako ih pisci svetopisamskih knjiga predočuju katkad su poticajna, slavna, ohrabruju ća i zanosna, a katkad su neočekivana, potresna, teško dokučiva, pa i nepoj mljiva. Njihovo tumačenje tako da se u njemu razabire osoba Isusa iz Nazareta nekima je sablazan, nekima je ludost, a nekima je „Božja snaga i Božja mu drost” (1 Kor 1,23-24). Isusov dolazak

– utjelovljenje – s otkupiteljskim posla njem Crkva s pravom naziva otajstvom.

Kristologija prema Mojsiju

Jedno od prvih zagonetnih proroštava na temelju kojih se razvijalo kršćansko shva ćanje osobe Mesije – Krista, Pomazanika – iz kojega se razvijala kristologija, nalazi se u Ponovljenom zakonu. Bog je, nakon Izraelova izlaska iz Egipta, Mojsiju pre dao Zakon, zapovijedi o obredima i či stoći te ga upozorio na bogoštovlje i kri voštovlje nakon što Izrael uniđe u Obe ćanu zemlju. Bog je tada Mojsiju obećao poslati neobičnoga proroka Izraelu:

Hebrejsko Sveto pismo 30 prosinac 2022.

„Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: ‘Neću više da slušam glas Ja hve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Jahve: ‘Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao

RAZGOVOR

DJELOVANJE U IZAZOVNIM VREMENIMA

VREMENA SU IZAZOVNA, A NA NAMA JE DA ODLUČIMO ŠTO ŽELIMO AFIRMIRATI SVOJIM ŽIVOTOM I SVOJIM POSTUPCIMA

Miro Gavran je suvreme ni hrvatski autor rođen 1961. godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Trnava, nedaleko od Nove Gradiš ke. Djela su mu prevedena na više od 40 jezika, njegove knjige su imale pre ko 250 izdanja u zemlji i inozemstvu, a po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premi jera diljem svijeta i vidjelo ih je više od četiri milijuna ljudi. Godine 2003. po krenut je kazališni festival pod nazivom „GavranFest” posvećen njemu, na kome se u različitim zemljama svijeta izvode predstave nastale isključivo prema nje govim dramama i komedijama.

Do sada je napisao 55 kazališnih tek stova, 2 scenarija za televizijske filmove, 3 libreta za mjuzikle te je objavio 10 ro mana, 2 zbirke kratkih priča, 1 pjesničku zbirku i 10 knjiga za djecu i mlade.

U ranim proznim tekstovima opisu je život u hrvatskoj provinciji, oslikava jući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama. Kao četrdeseto godišnjak počinje ispisivati psihološ ko-egzistencijalne romane inspirirane Biblijom na način da biblijske junake približava senzibilitetu suvremenih či tatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke.

Miro Gavran je dobitnik tridesetak prestižnih književnih i kazališnih na grada u Hrvatskoj i inozemstvu, njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji

i inozemstvu, a njegovo djelo se prouča va na sveučilištima diljem svijeta.  U listopadu 2021. godine dobio je Nagradu za životno djelo „Josip i Ivan Kozarac”, a u studenome iste go dine izabran je za predsjednika Matice hrvatske.

bitna pitanja društvenog, kulturnog, znanstvenog i političkog života, a tu je važan moment i pokretanje „Festivala knjige u Matici hrvatskoj” koji se do godio u rujnu i na kome smo uspjeli u 4 dana održati čak 39 promocija i naravno tu je jača veza s gospodarstvom i našim donatorima i podupirateljima, pa izrada nacrta Zakona o hrvatskom jeziku i još puno toga.

Matica Hrvatska u Bosni i Hercegovini

◆ Matica hrvatska ima vrlo razgra natu djelatnost koja se ne svodi samo na izdavanje časopisa i knjiga nego i na djelovanje i osnivanje svojih ogra naka u Hrvatskoj, BiH i po čitavom svijetu. Kakva je sveukupna slika djelovanja tih ogranaka: jeste li za dovoljni njome?

◆ Poštovani g. Gavran, prije godinu dana izabrani ste za predsjednika Matice hrvatske koja je ove godine obilježila 190. obljetnicu. Uz naše iskrene čestitke, zanima nas kakve su perspektive Matice hrvatske i na što biste Vi htjeli staviti naglasak tije kom svoga predsjedničkog mandata?

U svome programu naglasak sam stavio na pomlađivanje članstva, veću otvore nost prema javnosti, bolje umrežavanje naših ogranaka kojih je čak 127 do sada, uvođenje tribine „Sučeljavanja u Mati ci hrvatskoj” na kojoj tematiziramo sva

Za mene su ogranci važniji od zagre bačke središnjice. Imamo 102 ogran ka u Hrvatskoj, 16 ogranaka u Bosni i Hercegovini i još 9 ogranaka od Beča do Vancouvera. Većina ogranaka radi sjajno... Oni u manjim mjestima često su i jedini pokretači kulturnog života... Ali naravno, bilo je i ogranaka koji su se proteklih godina uspavali, pa smo im sada pomogli da se probude i revitalizi raju. Kada sve to promotrim, doista sam iznimno zadovoljan.

◆ Kakav je odnos Matice hrvatske prema Hrvatima u BiH: kako se on očituje na kulturnoj i društveno-po litičkoj razini?

Za mene su ogranci Matice hrvatske važniji od zagrebačke središnjice. Većina ogranaka radi sjajno... Oni u manjim mjestima često su i jedini pokretači kulturnog života

Vrijeme što ostaje

Kada se antikom proširila židovska misao o stvaranju svijeta ni iz čega, kritičari su postavili jednostavno pitanje: a što je bilo prije nego je došao vaš Bog? Nitko nije na to znao odgovoriti dok se Augustin nije pozabavio tim problemom, a njegov je odgovor bio jednostavan i genijalan – nije bilo ničega prije jer prije nije niti postojalo; Bog je stvorio sve, pa i vrijeme

PIŠE: BORIS BECK

Navikli smo Stari zavjet čitati iz vizure Novoga, u kojem se svi događaji hebrejske povije sti promatraju iz vizure Kristova dola ska. Na taj je način David prefiguraci ja Krista, Mojsijevo podizanje zmije u pustinji naviješta raspeće, prva Pasha u Egiptu praslika je posljednje večere, Isusova propovijed na gori usavršeno je davanje Deset zapovijedi na Sinaju, dvanaest apostola nasljednici su dva naest izraelskih plemena, Crkva je nova Noina arka, prelazak Crvenoga mora je uskrsnuće Gospodina, Jeruzalem je nesavršeni oblik nebeskoga grada iz Ot krivenja, Božić je novo Stvaranje.

Obrnuti pogled

Jacob Taubes, židovski učenjak i filozof religije, taj je pogled izvrnuo: kako bi Novi zavjet čitao židov? Taubes je rođen 1923. u Mađarskoj, a holokaust je izbje gao zahvaljujući tome što mu je otac dobio rabinski položaj u Švicarskoj; do smrti 1987. poučavao je na najugledni jim sveučilištima, a osim u Berlinu bio je profesor i na Harvardu, Columbiji i Princetonu. Svojom je živom, duhovi tom, a ponekad i drskom mišlju, utje cao na mnoge suvremene mislioce,

poput Susan Sontag, Giorgia Agambena i Petera Sloterdijka.

Taubesu je u Americi jednom prišao neki student – Michael Baerman, koji je kasnije postao značajan teoretičar knji ževnosti – i pitao ga naivno u čemu je zapravo razlika između Staroga i No voga zavjeta. Taubes je shvatio da se od njega ne traži neki uobičajeni odgovor, jer ih student ionako zna; tražio je od Taubesa da mu da svoj vlastiti odgovor. Zatečen, nakon grozničavoga razmišlja nja, Taubes mu je odgovorio prosvijet ljen iznenadnim nadahnućem: Stari za vjet ima stalni leitmotiv žene koja vapi za djetetom – Sara, Rebeka, Rahela, Ana, Samuelova majka, samo su neke od žena koje čeznu za porodom. Napro tiv, u Novom zavjetu, među mnogim čudima u kojima hromi prohodaju, sli jepi progledaju i mrtvi ustaju, nema ni jednoga slučaja da bi Isusu došla žena, pala pred njim i zavapila: „Hoću sina!”

Novi Mojsije

No taj je Baermann bio lisica, kako kaže Taubes, i spomenuo je rođenje Ivana Krstitelja, jer je njegova majka bila već u visokoj starosti kad je ostala u drugom stanju, pa se tako s njegovim roditeljima

Elizabetom i Zaharijom ponovila priča Sare i Abrahama. Da, odgovorio mu je pobjedonosno Taubes, i time se baš doka zuje njegova poenta, jer je sve to bilo prije Krista, i jer je Ivan Krstitelj zadnji prorok Staroga zavjeta. Taubes ima za to objaš njenje: sve je u Novom zavjetu usmjereno ne na stvaranje, nego na otkupljenje. Hoće reći da je izostanak rađanja usmjeren na poruku – samo je jedno rađanje bitno, Bogočovjeka. Poslije više nema ništa.

Taubesovu opasku valja shvatiti u kontekstu njegova proučavanja Svetoga pisma. On nije egzeget na onaj način na koji smo navikli, ali čita Bibliju s pošto vanjem; iako to čini kao filolog, prouča va je s dubokim razumijevanjem, pošto vanjem i ljubavlju – zbog toga su njego va čitanja neobična, iako nikad blasfe mična. Njegova velika inovacija je bila uključivanje svetoga Pavla u židovsko naslijeđe, iz kojega je bio ispao. U svojoj knjizi „Pavlova politička teologija”, koja je zapravo njegovo zadnje predavanje, na temu Poslanice Rimljanima, održano u Heidelbergu tijekom četiri dana, kad je već bio smrtno bolestan i toliko slab da ga je održao sjedeći, uvjerljivo je po kazao da je Pavao sebe vidio kao novoga Mojsija, utemeljitelja kršćanskoga naro da, i da mu je jedna od središnjih misli

Dan Franjevačke teologije u Sarajevu

U utorak, 8. studenoga, proslavljen je spomendan zaštit nika Franjevačke teologije u Sarajevu bl. Ivan Duns Škot. Svečanost je započela svetim misnim slavljem u samostan skom oratoriju kojim je, kao delegat provincijala fra Zdrav ka Dadića, predsjedao vikar Provincije fra Janko Ćuro uz koncelebraciju dekana FTS-a prof. fra Josipa Jozića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu prof. Darke Tomaševića, definitora Provincije fra Mire Relote, prof. fra Petra Jeleča i drugih profesora. Fra Janko je u svojoj homi liji govorio o dvije sfere, znanju i svetosti, koje je bl. Duns Škot uspio povezati u svom djelovanju. Sveto misno slavlje pjevanjem je animirao bogoslovski zbor  Fra Nenad Dujić pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Nakon mise, u obnovljenom amfiteatru uslijedila je svečana akademija.

Na samom početku akademije gospođa Mirna Mlikota Dizdarević na flauti je odsvirala Suitu u D molu J. S. Bac ha, a nakon toga uslijedilo je predavanje dr. fra Šime Ivelja koji je govorio o kanonskim rješenjima problema spolnog zlostavljanja maloljetnika. Nakon toga kratko su se prisut nima obratili dekan KBF-a u Sarajevu dr. Darko Tomašević, v. d. prodekana za znanost i međufakultetsku suradnju KBF-a u Đakovu dr. Šimo Šokčević te dekan Franjevačke teologije dr. fra Josip Jozić.

Sljedeća točka akademije bila je dodjela diploma šestori ci ovogodišnjih diplomanata. Mihael Anđelović i Mateo Ši lić nisu bili u mogućnosti prisustvovati dodjeli, a četvorici ostalih diplomanata diplome je uručio dekan Jozić: fra Mili Belji, fra Dragi Blaževiću, fra Nikoli Livaji i fra Stjepanu Orkiću. Osim do djele diploma, dodijeljene su i nagrade najboljim studentima u prethodnoj akademskoj godini. Nagrade su dobili svi studenti s prosjekom ocjena većim od 9.0, a to su: fra Robert Bašić, fra Stjepan Orkić, fra Matej Juričević, fra Dario Laštro, fra Tonči Šarić i fra Hr voje Žabić. Na samom kraju zbor  Fra Nenad Dujić izveo je skladbu Salve san cte pater. (fra Matej Juričević)

Obljetnica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića

Dana 13. studenoga u samostanskoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici svečanim euharistijskim slavljem obilježeno je 29 godina od ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića. Svečano misno slavlje pred vodio je provincijal Bosne Srebrene fra Zdrav ko Dadić, uz koncelebraciju tridesetak sve ćenika. Misi je nazočio veliki broj vjernika iz Fojnice i okolnih župa. Ovaj tragični događaj duboko je urezan u povijest provincije Bosne Srebrene i svih vjernika župe Fojnica.

Dana 10. studenoga je ovim povodom odr žan i koncet klasične i etno glazbe u muzeju franjevačkog samostana Duha Svetoga u Foj nici. Organizator koncerta bio je HKD Napre dak Fojnica, a na koncertu su nastupili članovi

40 prosinac 2022.

HKD Napredak Vitez: Marko Plavčić – harmonika, Ritter Ethno ansambl i ženska vokalna skupina. (Samostan Fojnica)

Foto: fra Dario Laštro

Tvoj život

Ne bježi, molim te, nisu to proždrljivi vuci, to su sjene tvoje moždine. More se pjeni bez sjene, mornar ostaje sam.

Ne tražim da mi vjeruješ, teško je vjerovati. Ne išćem ništa za sebe, moj život je moje breme.

Ne skrivaj se, to je tvoj život, razumi ga, otkrij sebe u sebi. U tebi sva su stvorenja, osluhni bez straha.

Budi život svoga života.

Na Sionu svečano otkriven kip sv. Nikole Tavelića

U nazočnosti hrvatskih hodočasnika, svećenika i bogoslo va Hrvata koji su na službi ili studiraju u Svetoj Zemlji te domicilnoga puka, u Jeruzalemu je na Sionu 14. studenoga svečano otkriven kip sv. Nikole Tavelića, prenosi portal ne djelja.ba. Misu u franjevačkoj samostanskoj crkvi Ad Coenaculum, koja se nalazi uz dvoranu Posljednje večere, na spomendan sv. Nikole Tavelića predvodio je fra Sandro Tomašević, vikar u Betlehemu i diskret Franjevačke kustodije Svete Zemlje. Suslavilo je pet svećenika: biblijski vodič u Svetoj Zemlji fra Tomislav Glavnik, OFM Conv., voditelj HKM Frauenfeld u Švicarskoj fra Miljenko Mika Stojić, urednik Katoličkog tjednika vlč. Josip Vajdner, orguljaš u crkvi Sv. Katarine u Betlehemu fra Jago Soče te svećenik Splitsko-makarske nad biskupije don Ante Vranković, a posluživao je trajni đakon fra Siniša Srebrenović, gvardijan Samostana Muke Isusove u Getsemaniju.

Nakon mise u perivoju samostana vjernici su se okupili uz kip sv. Nikole Tavelića koji je rad akademskog kipara Vida Vučaka, dok je idejni začetnik samoga projekta fra Tomislav Glavnik. Kip sv. Nikole Tavelića napravljen je u okviru pro slave 50 godina od njegove kanonizacije (21. lipnja 1970.) te bi, da nije bilo pandemije, još 2020. bio dopremljen i otkri ven na istome mjestu.

Uoči sastanka skupine G7 uklonjeno povijesno drveno raspelo

Iz povijesne Dvorane mira u Münsteru uoči sastanka mi nistara vanjskih poslova zemalja skupine G7 uklonjeno je drveno raspelo koje se u dvorani nalazilo od 1540. godine, prenosi portal bitno.net.

Prema pisanju dnevnika Westfälische Nachrichten, raspe lo je uklonjeno na zahtjev protokola njemačkog ministarstva vanjskih poslova budući da na susretu članova skupine G7 su djeluju osobe različitih vjerskih uvjerenja, ali i zbog tehničkih

razloga. Iz ministarstva su potvrdili kako je križ uklonjen u dogovoru s upravom grada Münstera, no iz gradske uprave poručili su kako im ministarstvo nije poslalo nikakav zahtjev.

„Križ je uklonjen za vrijeme sastanka ministara vanj skih poslova, na zahtjev zaposlenika saveznog ministarstva vanjskih poslova, a moj je dojam da je i ministrica vanjskih poslova bila iznenađena”, izjavio je gradonačelnik Münstera Markus Lewe, naglasivši kako se križ stoljećima nalazi u po vijesnoj Dvorani mira i pred stavlja „znak pomirenja”.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock iz stranke Zelenih izrazi la je žaljenje zbog odluke mi nistarstva da ukloni povijesni križ, napomenuvši kako je za cijeli slučaj doznala tek u pe tak. „Smatram da bi bilo bo lje da križ nije uklonjen. Križ je dio povijesti ovoga grada i ondje je trebao i ostati”, kazala je Baerbock koja je za susret ministara ciljano odabrala Dvoranu mira u kojoj je 1648. godine potpisan Vestfalski mir i okončan Tridesetogo dišnji rat.

Izvor: mrežna stranica Muzeji u Münsteru

Duh Asiza

U samostanskoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Bistriku u Sarajevu 5. studenoga održan je međureligijski susret „Duh Asiza”. Riječ je o molitvenom susretu kojeg je zapo čeo sveti papa Ivan Pavao II., koji je 27. listopada 1986. go dine u Asiz pozvao predstavnike svih svjetskih religijskih zajednica kako bi u rodnom gradu svetog Franje, vjesnika mira i brata svakog čovjeka, uputili molitvu za mir jednome Bogu.

Svoje predstavnike na ovom molitvenom međureligij skom susretu imali su: Katolička Crkva (mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije), Jevrejska zajed nica (g. Boris Kožemjakin), Protestantska evanđeoska ali jansa u BiH i Kršćanska baptistička crkva (pastor Tomislav Dobutović), Evanđeoska crkva Sarajevo (pastor Saša Nikoli nović), Islamska zajednica (mr. hafiz Ammar Bašić), Udru ženje Baha’ija BiH (g. Laurent Mesbah), Sathya Sai centar u Sarajevu (g. Jadranko Panjeta); Međunarodno društvo za svjesnost Krišne (g. Darko Ostojić) i Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine.

Duh Asiza, 13. po redu, upriličen je 13. studenoga i u zeničkoj župnoj crkvi Sv. Ilije, u organizaciji Odbora za me đureligijsku suradnju Zenica. Ovom prigodom je Vinku kard. Puljiću, vrhbosanskom nadbiskupu u miru, dodije ljena Zenička povelja mira kao priznanje svih vjerskih za jednica i Crkava Zenice za sav trud i višedesetljetni rad u Međureligijskom vijeću BiH, u čijem je osnivanju sudjelovao 1997. zajedno s tadašnjim religijskim vođama.

Bog je bio dobar prema meni

Osim što bi mogao ostati zapamćen kao najpoznatiji James Bond, Pierce Brosnan je također poznat i kao netko tko se u Hollywoodu ne boji pokazati svoju katoličku vjeru, što je rijetkost u Los Angelesu.

U intervju za RTÉ, Brosnan je kazao: „Odgojen sam kao irski katolik, što me je održalo u dobrom stanju tije kom kušnji i nevolja mog života”, prisjetivši se odrastanja u okrugu Meath gdje je pohađao katoličku školu. Onima koji prolaze kroz emocionalna iskušenja Brosnan je savjetovao da „ostanu u kontaktu s prijateljima, dopru do drugih lju di i ako imaju vjere, neka se srcem pomole i povjere Bogu u sebi.”

Brosnan je i u intervjuu davne 2010. godine govorio o moći molitve koja ga je vodila kroz životne uspone i pado ve. „Molitva mi je pomogla nakon gubitka supruge koja je umrla od raka, ali i s djetetom koje je prolazilo kroz teško životno razdoblje. Sada mi molitva pomaže da budem otac, da budem glumac i da budem muškarac”, rekao je Brosnan tada za irske medije.

„Bog je bio dobar prema meni. Moja vjera je bila dobra prema meni u trenucima najdublje patnje, sumnje i stra ha… Možda od kršćanske braće nisam naučio matematiku ili književnost, ali sam svakako dobio nevjerojatnu količinu vjere”, pisali su o Brosnanovoj vjeri na portalu Aleteia.

Otajstvo Svete obitelji

Marija i Josip su primili Božji dar – Boga samoga – i taj je dar od iznutra ujedinio Svetu obitelj. A nama je omogućio da shvatimo kako se unutarnje jedinstvo Svete obitelji ispunjava u nečemu što nadilazi i samu Svetu obitelj: da se ispunjava izravno u Presvetom Trojstvu

Bog vjernicima daje Svetu obitelj kao sliku i uzor koji ih, s jedne strane, čuva od zabluda i ide ologija, a s druge im strane pokazuje put svetosti. Danas su katoličke obitelji, možda više nego ikada, izložene nemi losrdnim udarcima. Iako kao vjernici znamo da Bog dopušta zlo samo pora di većega dobra, mi ne možemo uvijek i točno znati koje to dobro Bog pritom ostvaruje. No zato možemo, uz milost Božju, ostati ispunjeni Kristovim mi rom i povjerenjem u njegovo vodstvo. Jednu stvar ipak možemo učiniti kako bismo barem dijelom stekli uvid u Božji mudrosni plan nad našim obiteljima i svim obiteljima današnjice, a to je po drobno promotriti Svetu obitelj. Jer ona nam je dana kao uzor ili kao model prema kojemu Bog oblikuje i usmjera va sve ostale obitelji. Dana nam je kao slika onoga što Bog u svojoj mudrosti želi ostvariti s našom obitelji.

U krilu jedne obitelji

Sveta obitelj je Božji dar ljudima. Bog se htio objaviti preko jedne obitelji. I taj njegov odabir nije vidljiv samo o dolasku Sina Božjega među nas već i puno rani je. Zapravo, od samoga početka. Ljudska

povijest započinje s jednim parom koji potom prerasta u obitelj. I proći će još dugo vremena prije no što će se Bog po četi objavljivati preko jednoga naroda. U međuvremenu, Bog je nakon Adamove i

Evine obitelji odabrao Noinu obitelj, onda Abrahamovu, zatim Izakovu te Jakovlje vu. I proći će još nekoliko stoljeća prije no što će Jakovljevo potomstvo prerasti u na rod, a onda će Bog i u tom narodu izdvo jiti sebi jednu obitelj, onu Davidovu, kako bi pripravio utjelovljenje svoga Sina. Na koncu se i samo Utjelovljenje zbilo u krilu jedne obitelji, Svete obitelji. Sveta obitelj predstavlja jedinstvenu pojavu u povijesti čovječanstva jer je riječ o obitelji koja je sveta, i koja je sveta upravo kao obitelj.

Na začetku Svete obitelji nalazi se žena, Marija. Ona je član Svete obite lji kojega prvog susrećemo u Svetom pismu, u sceni Navještenja. Marija je bila posve ponizna, malena, diskretna. Živjela je skrivenim životom i umjela je čuvati tajne. I Bog je htio da Marija ostane posve malena i skrivena, čemu je i pomogao tako da nije Mariju postavio glavom obitelji već Josipa, i tako da je navještenju Mariji prethodilo navješte nje Zahariji koje je na čudesan način odjeknulo u javnosti. Crkveni oci su u Marijinu pitanju anđelu Gabrijelu „Kako će to biti kad ja muža ne pozna jem?” prepoznali još jednu veliku tajnu Svete obitelji, a koju nam je Tradicija potom prenijela jer Duh Sveti je htio čuvanje i objavu toga otajstva povjeri ti Crkvi. Riječ je o Marijinu prikazanju Bogu, o njezinoj posveti Bogu dušom i tijelom ukoliko je to volja Božja. Mari jina je posveta bila njezin odgovor na neizmjernu Očevu ljubav.

Sveti Josip je prišao toj skrivenoj djevojci posvećenoj Bogu i zaprosio je. Možemo pretpostaviti da je i sam Josip živio skrivenim životom kada je znao prepoznati i cijeniti Marijine kvalitete. On je osim toga bio vrijedan, inteligentan i snažan radnik, drvodjelja. Vidimo koli

PIŠE: MAJA HERMAN DUVEL , MAG. PHIL.

Sveta obitelj predstavlja jedinstvenu pojavu u povijesti čovječanstva jer je riječ o obitelji koja je sveta, i koja je sveta upravo kao obitelj

Čistoća: ključ ljubavi

Čistoća je radosna izvedenica ljubavi, od koje i za koju živi i bez koje gubi pravi smisao. Iza nje stoga treba stajati uvjerenje a ne nekakva frustracija ili kompleksi. Može se raditi o ljubavi prema Bogu i, za one koji žive u braku, također ljubavi prema bračnom drugu i djeci

PIŠE: DON JOSIP MUŽIĆ

Govor o ovoj temi je zahtjevan zbog svoje osjetljivosti i većina današnjih vjernika kao da ništa ne zna o tome. Šutnja, posebno pastira, pogibeljna je jer se lako pretvori u podi laženje svijetu i suradnju sa zlom. Treba odmah reći da se ne misli na higijenu tijela ili prostora u kojem se boravi nego na moralnu krepost čistoće, a to je prije svega jedna duhovna stvarnost koja uk ljučuje i tijelo.

Put vjere

Na nju misli Krist kad kaže: „Blago oni ma koji su čista srca jer će Boga gleda ti” (Mt 5,8). Ova krepost nije sama sebi svrha nego omogućava dobar život na zemlji, a nadasve predstavlja sredstvo za ostvarenje najpoželjnijega vječnog cilja (blaženo gledanje). Ovo se izgleda u velikoj mjeri, ako ne i posve, zaboravilo što ukazuje da se najčešće u praksi stav lja časovita spolna naslada ispred Boga. To pokazuje koliko je naš naraštaj upr ljan i zarobljen moralnom nečistoćom, koja često prelazi u idolopoklonstvo, a da toga nije ni svjestan.

Svaki smrtni grijeh, posebno blud nost, stvara neosjetljivost za milost pa se onda, kao Adam i Eva nakon grijeha,

skrivamo od Boga. Molitva, misa, sa kramenti, sve postane daleko, dosadno i odbojno, a duša je u smrtnoj pogibelji. Zato da bismo uopće mogli uspostaviti odnos s Bogom, trebamo se oslobodi ti bludnosti, a da bismo napredovali u duhovnom životu, valja živjeti čistoću. Pavao ukazuje na odgovarajuću važnost izbora: „Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po duhu teže za onim što je duhovno... Zato je težnja tijela neprijateljstvo pre ma Bogu jer se ne pokorava Božjem za konu niti to može” (Rim 8,5; 7).

Osim ranjenosti naše naravi grije hom treba računati i na negativan utje caj svijeta. Živimo u vremenu razvrata kada je iskrivljen ispravan pogled na spolnost, štoviše izokrenut. Bludnost se uzdiže kao krepost, pa je tako promi skuitet poželjan, čistoća se smatra poro kom, a djevičanstvo sramotom. Potre ban je veliki napor za izdići se iznad ove kolektivne zablude. Nečistoća i nevjera se međusobno isprepliću i jedna pora đa drugu. Još je Dostojevski s pravom rekao ako Boga nema, sve je dopušte no. Vrijedi i obrnuto: tamo gdje vlada bludnost Bog postaje suvišan. Zato svi moderni oblici poganstva, od komuniz ma do demokracije, promiču bludnost

želeći tako uništiti vjeru i obitelj. Šire nje „kulture” razvrata je i način kako se stvaralačke energije ljudi koje mogu pozitivno mijenjati svijet usmjeravaju u pogrešno, s dubokim posljedicama na društvo. Zato je borba za čistoću pre sudna borba za vjeru i narod.

Krepost

Čistoća je krepost, odnosno moralna snaga, koja označava uredno življenje spolnih moći, a njoj je protivna mana bludnost ili nečistoća koja zloupotre bljava vlastitu spolnost. Čistoća spada na krepost umjerenosti i kao takva tra ži, sukladno svome staležu, uzdržljivost tijela i duha od nedopuštenih užitaka te stavljanje mjere dopuštenim užici ma. Tako osoba izgrađuje svoj karakter, gospodari nad svojom spolnošću, i u konačnici živi zapovijed ljubavi prema sebi. Ova krepost je naložena šestom i devetom zapovjedi dekaloga pa se nje zinim vršenjem iskazuje i ljubav prema Bogu. Važnost kreposti čistoće najbolje se vidi ako se imaju pred očima razni oblici grijeha protiv nje, kao što je pre ljub, koji ne samo da narušavaju sklad duše i tijela grešnika nego razaraju cijele obitelji i narode.

Papa Grgur VII.

Smatrao je da, kada se gleda dobrobit svega kršćanstva, prednost svakako pripada svećeničkoj službi nad kraljevskom, tj. Crkvi nad državom. Crkvu je želio osloboditi pritiska svjetovnih nasilnika, osigurati joj doličan autoritet potreban za ostvarivanje njezinih ciljeva

PIŠE: FRA PETAR JELEČ

Hildebrand Aldobrandeschi koji će kao papa uzeti ime Grgur VII., najpouzdaniji i najpoduzetniji suradnik papa Nikole II. i Aleksandra II., bio je čovjek bistra uma, velikodušan i odvažan, duboko pro žet religioznim osjećajem duhovnosti i dužnosti. Rođen je 1020. godine u Toskani, a od mladosti je pripadao rim skomu svećenstvu kao niži klerik. Po ovom je papi nazvan cijeli veliki pokret crkvene obnove – grgurovska reforma. Bio je vrlo odlučan i vješt čovjek, dobro upućen u političke prilike svoga vreme na. Hrvatski kralj Zvonimir bio je u do brim odnosima s papom Grgurom VII.: njegov poslanik Gebizon, opat glasovi toga rimskog benediktinskog samosta na sv. Aleksija i Bonifacija, u nedjelju 4. listopada 1075. okrunio je u Solinu, u crkvi sv. Petra, Zvonimira za hrvatskoga kralja. Krunidba kraljeva je tada imala značaj crkveno-vjerskoga čina. Nakon krunidbe kralj je položio prisegu vjer nosti papi i Crkvi.

Borba za autonomiju Crkve

Najvažnija zadaća mu je bila refor ma Crkve. Svoje shvaćanje papinstva izložio je u dvadeset sedam točaka u dokumentu nazvanom Dictatus papae

u kojem promišlja stvarnost u okviru shvaćanja kršćanskoga društva kao je dinstvene cjeline (ecclesia universalis). U toj cjelini postoje dvije bitne službe: kraljevska i svećenička. Smatrao je da, kada se gleda dobrobit svega kršćan stva, prednost svakako pripada sveće ničkoj službi nad kraljevskom, tj. Crkvi nad državom. Crkvu je želio osloboditi pritiska svjetovnih nasilnika, osigurati joj doličan autoritet potreban za ostva rivanje njezinih ciljeva.

Bio je uvjeren da su svi kršćani dužni slušati papu te se pod njegovim vodstvom boriti za Božje kraljevstvo; smatrao je da na papu spada presudi ti tko radi za Božje kraljevstvo, a tko protiv njega; da njemu pripada pravo nedostojna vladara koji krši pravdu i ugrožava dobrobit kršćanskoga društva proglasiti svrgnutim, a njegove poda nike osloboditi zakletve vjernosti. Svoj reformni program poslije je sažeto izra zio ovom rečenicom: „Svim silama sam se trudio da sv. Crkva, zaručnica Božja, naša gospodarica i majka, obnavljajući vlastito moralno dostojanstvo ostane slobodna, čista i sveopća.”

Otpori tim reformnim zahtjevima bili su gotovo posvuda vrlo snažni, ali papa nije zbog toga klonuo duhom. Najogorčeniji otpor izazvala je njego

va zabrana svakoga oblika laičke inve stiture. Proglasio ju je na korizmenoj sinodi g. 1075. Njemački je dvor sma trao da su njom pogođeni bitni državni interesi. Mladi se car Henrik IV. odlu čio na odgovor i to poprilično žestok čime je samo još više utvrdio papinu nepopustljivost. Grgur VII. je od tada odlučno i uporno zahtijevao da se za brana laičke investiture primjenjuje i u Njemačkoj. Ponovio ju je u još jasnijem obliku na rimskoj jesenskoj sinodi g. 1078. Crkvenim je službenicima koji bi ubuduće iz laičkih ruku primili neku biskupiju, opatiju ili crkvu zaprijetio ka znom izopćenja. Na korizmenoj sinodi g. 1080. zaprijetio je izopćenjem i lai cima koji bi vršili investituru. Grguru tu nije bilo do premoći nad svjetovnim vladarima, pogotovo ne do neke ma terijalne koristi, nego do reforme koja je po njegovu mišljenju mogla uspjeti samo ako se crkveni službenici, birani prema crkvenim kanonima, oslobode premoćnoga utjecaja vladara, velikaša i gospodara privatnih crkava.

Za slučajeve kad kanonski izbor ne uspije, pravo je biranja trebalo prijeći na metropolita ili na papu. Na taj način konačna odluka nije bila u ruci svjetov nih moćnika nego crkvenog autoriteta. Njemački dvor, pogrešno obaviješten

UDRUGA MLADIH „KORAK”, KISELJAK

ZAJEDNICA PUNA ŽIVOTA

ZAJEDNICE KOJA JE OTVORENA ZA SVE LJUDE

Udruga mladih „Korak” sa svojim sjedištem na Br njacima, u župi Kiseljak, svoj rad temelji od prosin ca 2017. godine, a trenutno broji oko dvadeset aktivnih članova ne samo s Brnjaka nego i iz okolnih mjesta s po dručja općine Kiseljak. Udruga „Korak” okuplja srednjoškolce, studente, ali i populaciju radno aktivnih ili nezapo slenih mladih osoba do 30 godina, a sve

ih veže zajednički cilj: poboljšati uvjete života i uključiti mlade u razvoj lokalne zajednice i raditi na dobrobiti iste.

Udruga mladih „Korak” svojim djelovanjem, programima i projektima koje organizira tijekom cijele godine potiče razvoj kreativnosti kod mladih, trudi se kod mladeži osvijestiti činje nicu smislenoga korištenja slobodnoga vremena, širiti volonterizam, solidar nost i komunikaciju među mladima i

integrirati te iste mlade u međunarod ne obrazovne i kulturne tokove. Zajed nički rade na zaštiti zdravlja mladih, napose kada se radi o borbi protiv svih oblika ovisnosti. Zajednički se trude kod mladoga čovjeka razviti i usadi ti istinske vrijednosti i vrline koje će obogatiti njihov život, kao i potaknuti ih na aktivan angažman i sudjelovanje u svim područjima javnoga i društve noga života.

PROJEKTIMA ZA MLADE, UDRUŽENI ZAJEDNIČKIM SNAGAMA, RADIMO NA POMIRENJU I IZGRADNJI MIRA I TAKO SVJEDOČIMO ZRELOSTI NAŠE LOKALNE

PIŠE: IVANA ANIĆ

Aktivnosti Udruge

Tijekom svoga petogodišnjega aktiv noga rada Udruga „Korak” uspješno je realizirala pedesetak projekata i ak tivnosti iz različitih područja poput kulture, sporta, humanitarnih akcija i blagdanskih aktivnosti, a može se po hvaliti i suradnjom s lokalnim udruže njima i organizacijama, poput suradnje s Crvenim križem Kiseljak, HKUD „Gromiljak” iz Kiseljaka, HKUD „Don Ivan Trobentar” sa Stupa, HKUD „Fra Karlo Kujundžić” s Brestovska, HKUD „Bećarac” iz Lepenice, kao i Hrvatskom udrugom mladih u središnjoj Bosni iz Viteza.

Već nekoliko godina zaredom, čla novi Udruge ponosno organiziraju trodnevni program Poklada na Brnjaci ma uz bogat sadržaj kako za najmlađe tako i za one starije. Na pokladnu nedje lju, nakon svete mise u filijalnoj crkvi na Brnjacima, održava se dječji maskenbal u prostorijama Hrvatskoga doma na Br njacima gdje najmlađi s područja opći ne Kiseljak imaju priliku iskazati svoju kreativnost prigodnim maskama ili tra dicionalnim narodnim nošnjama i za to biti nagrađeni, a osim toga, organiziraju i bogat program za zreliju populaciju uz obavezno nagrađivanje za najkreativni ju masku i najljepšu narodnu nošnju.

Na poseban način se dočekuje i svetkovina Uskrsa kada Udruga uspješ no realizira projekt pod nazivom Šareni Uskrs. Mališani Brnjaka i okolice imaju priliku biti dijelom kreativnih radioni ca gdje na prigodan način i uz pratnju i vodstvo volontera iz Udruge sudjeluju u izradi pisanica, pilića, košarica i slič no. Osim toga, uglavnom organiziraju i domjenak za zreliju populaciju tijekom kojega stručni žiri odabire najljepše pi sanice rađene tradicionalnim i moder nim tehnikama oslikavanja.

Da na jedinstven način brinu i o populaciji treće životne dobi govori i činjenica da nekoliko puta godišnje obavezno posjete i korisnike Doma za

starije i nemoćne Brnjaci, posebno u vrijeme Božića i Uskrsa, ali i na Me đunarodni dan žena i Međunarodni dan starijih osoba. Osim što ih daruju voćem, cvijećem i slatkišima, s njima znaju i zapjevati ili zaigrati kolo te tako izmamiti osmijehe na njihovim umor nim licima.

Poseban vid brige za školarce poka zuje se i u činjenici da Udruga pred kraj školske godine organizira Veseli dan, dan koji djeca provode u prisutnosti čla nova Udruge koji za njih pripreme bogat program igara i radionica te na taj način zajednički proslavljaju i zahvaljuju na još jednoj uspješno završenoj školskoj godini. Brinu se i o prvašićima i sada već tradicionalno prigodnim darovima, školskim priborom i osnovnim potrep štinama za svakoga školarca darivaju

Članovi Udruge izrazito su ponosni na razne edukativne, kulturne i religij ske programe koje organiziraju, a tu se ističe projekt Kulturno blago gdje su u prethodne tri godine prijavljenu djecu vodili u posjet Franjevačkom samosta nu Duha Svetoga u Fojnici i Franjevač kom samostanu sv. Katarine u Kreševo. Posljednji u nizu uspješnih projeka ta sproveo se u listopadu ove godine, a nosi naziv Religijsko blago.

Religijsko blago

prvašiće Osnovne škole „Kiseljak” kao i učenike filijalne škole na Brnjacima.

Također, mjesec prosinac ispunjen je raznim aktivnostima vezanim za sv. Nikolu i dolazak Božića. Prethodne dvi je godine, putujući sv. Nikola je u svome ukrašenom nikolmobilu obilazio djecu Brnjaka i drugih mjesta u Kiseljaku i darivao najbolju dječicu darovima. U božićno vrijeme, osim što obilježavaju godišnjicu svoga postojanja, također organiziraju i razne humanitarne akcije i na taj način trude se pomoći onim naj potrebitijima u lokalnoj zajednici.

Religijsko blago projekt je namijenjen učenicima srednje škole, a uspješno se sproveo u Sarajevu i Kiseljaku, 12. i 13. studenoga 2022. godine. Autorski je projekt Ivane Anić, jedne od članica Udruge, koji je u sklopu programa Ka ravan mira 2020. godine osvojio prvo mjesto i financijsku podršku Američ ke ambasade i Karavana mira. U tada skromnom obliku, projekt je sproveden u Kiseljaku gdje su sudionici bili učenici srednje škole od I. do IV. razreda. Uče nici su tada posjetili vjerske ustanove u Kiseljaku, a imali su priliku prisustvo vati edukativnim radionicama čiji su moderatori bili članovi Udruge. Tadaš nja realizacija Religijskoga blaga izazva la je pozitivne reakcije kod svih, pa su nakon dvije godine članovi Udruge od lučili samu vrijednost koju ovaj projekt nosi podignuti na veću razinu, ponuditi sudionicima još više i na taj način obo gatiti njihovo znanje i iskustvo.

Ove godine projekt je održan uz finan cijsku podršku USAID-a, PRO-Budućnosti i CRS-a. Osim toga, samo bogatstvo koje Religijsko blago nosi prepoznalo je i Mi nistarstvo obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa Srednjobosanskoga kan tona koje je također sufinanciralo projekt.

Sudionici projekta bili su učenici Srednje škole „Ivan Goran Kovačić” Ki seljak i Srednje strukovne škole „Fojni ca” u Kiseljaku, a bilo ih je četrdesetak, s područja općina Kiseljak, Kreševo, Visoko i Kakanj.

Članovi Udruge izrazito su ponosni na razne edukativne, kulturne i religijske programe koje organiziraju, među kojima se ističe projekt Kulturno blago

Sačuvana sjećanja ili čuvari sjećanja

LEONA SABOLEK

Umjetnička galerija Bosne i Herce govine izložbu Ishodišta posvetila je pedesetoj obljetnici Akademije li kovnih umjetnosti u Sarajevu. Izložba s djelima gotovo u cijelosti iz fundusa Umjetničke galerije bila je postavljena od 3. do 21. studenoga i prema konceptu povjesničara umjetnosti Ibrahima Kr zovića predstavila profesore i prve četiri generacije studenata Akademije.

i teoretičara je tada kao i ranije studi rala izvan Bosne i Hercegovine. Među pokretačima utemeljenja Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu 1972. godine bili su prvi dekan Muhamed Karamehmedović i umjetnici-profeso ri Nada Pivac, Mersad Berber, Borislav Boro Aleksić, Alija Kučukalić, Zdenko Grgić. Tu su još Ismar Mujezinović, Sead Musić, Ratko Lalić, Ljubomir

stvo, grafika i grafički dizajn. Kasnije je pokrenut Odsjek produkt dizajn, ka tedre za historiju i teoriju umjetnosti, fotografiju i multimediju, a u najnovije vrijeme interdisciplinarni studij kon zervacije i restauracije s Prirodno-ma tematičkim fakultetom u Sarajevu. Akademija likovnih umjetnosti je 1981. godine smještena u adaptirano prelije po zdanje bivše evangelističke crkve.

Neposredno poslije Drugoga svjet skog rata, 1946. godine, osnovana je Državna škola za likovnu umjetnost koja je transformirana u Školu primi jenjenih umjetnosti s odsjecima za sli karstvo, grafiku i kiparstvo, dok su se na Pedagoškoj akademiji školovali likovni pedagozi. Većina likovnih umjetnika

58 prosinac 2022.

Perčinlić, Milivoje Unković, Salim Obralić, Radenko Mišević, Jusuf Jusa Nikšić, Mladen Kolobarić, Dževad Hozo, Seid Hasanefendić, Halil Tikve ša, Radmila Jovandić-Đapić, Josip Ale bić, Boško Kućanski, Milorad Ćorović. Već u prvoj godini je postojalo pet odsjeka: nastavnički, slikarstvo, kipar

Izložba Ishodišta pokazuje s kako ve likim potencijalom je Akademija kre nula i kakvi su, pa i svjetski afirmirani, umjetnici tu radili i studirali.

Gotovo istovremeno u Umjetničkoj galeriji je bila postavljena izložba Stra danje Počitelja 1992. – 1995./99. slikara Džeke Hodžića. Ugledni slikar i jedan

PIŠE:

S izložbe StradanjePočitelja

Izložba Ishodišta u Umjetničkoj galeriji BiH

Pripreme za susret s vanzemaljcima

„Vanzemaljci bi nas već sutra mogli kontaktirati i mi mora mo znati što im kazati”, upozorili su znanstvenici tijekom otvaranja novog istraživačkog centra kojem je cilj pripre miti čovječanstvo za prvi susret s vanzemaljskom vrstom, prenosi londonski Telegraph.

Sveučilište St. Andrews udružilo je snage s britanskom istraživačkom mrežom SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence – prev. Potraga za izvanzemaljskom inteligen cijom) kako bi uspostavili protokole i procedure ako izvan zemaljci doista budu otkriveni. Tim upozorava da, iako postoje mjere za suočavanje s prijetnjama poput udara asteroida, nema dogovorenog odgovora ako uhvatimo ra dijski signal koji je poslao neki inteligentan oblik života iz svemira. Ovaj Seti Post-Detection Hub okupit će stručnjake iz cijeloga svijeta kako bi odlučili kako ustanoviti metode, donijeti zakon koji se tiče svemira i predvidjeti utjecaj ta kvog događaja na društvo.

Dr. John Elliott, znanstveni suradnik na Školi računal nih znanosti u St. Andrewsu i koordinator Huba izjavio je: „Hoćemo li ikada dobiti poruku od ET-ja? Ne znamo.

Također ne znamo ni kada će se to dogoditi. Ali znamo da si ne možemo priuštiti da budemo loše pripremljeni –znanstveno, društveno i politički bez kormila – za događaj koji bi se mogao pretvoriti u stvarnost već sutra i kojim moramo moći dobro upravljati.”

Mnogi znanstvenici sada misle da je inteligentni život negdje drugdje u svemiru stvarna mogućnost, a NASA je nedavno pokrenula osmomjesečno istraživanje kako bi ispitala stotine neobjašnjivih viđenja NLO-a. Istragu o ‚neidentificiranim zračnim fenomenima’ vodi dr. Thomas Zurbuchen iz NASA-ine Uprave za znanstvene misije, a iz vještaj bi trebao biti gotov sljedeće ljeto.

Amazon postaje prva tvrtka u povijesti koja je izgubila bilijun dolara

Proteklih nekoliko tjedana tehnološki svijet obilježilo je ot puštanje velikog broja uposlenika, što je posebno pogodilo Twitter i Metu. Kratko nakon njih Amazon je izgubio 1 bilijun dolara tržišne vrijedno sti. To je skoro jednako onome koliko Go ogleov matični Alphabet vrijedi, što sada iznosi oko 1,13 bilijuna dolara. Gubitak je Amazon učinio prvom javnom tvrtkom ikada koja je izgubila 1 bilijun dolara, pre ma izvješću Bloomberga.

Dionice Amazona izgubile su oko 48 % svoje vrijednosti samo ove godine, u us poredbi sa srpnjem kada je tržišna kapi talizacija kompanije dosegnula gotovo 1,9 bilijuna dolara. U studenom je tržiš na vrijednost Amazona pala ispod grani ce od 1 bilijun dolara i to samo nekoliko dana nakon što je kompanija predvidjela usporavanje rasta prodaje za blagdane.

izgubilo gotovo 4 bilijuna dolara tržišne vrijednosti zahva ljujući rastu inflacije i usporenom gospodarstvu.

Amazon nije jedini tehnološki div koji gubi novac: pet vodećih američkih tehnoloških kompanija ove je godine

„Posvuda vidimo znakove da su kućni budžeti ponovno oskudni, inflacija je još uvijek visoka, a troškovi energije uzro kuju dodatne probleme”, izjavio je financijski direktor Ama zona Brian Olsavsky samo mjesec dana prije ovog događaja. 60 prosinac 2022.

Putovanja Ivana fra Frane Jukića

Tijekom 1851. i 1852. Jukić je neko vrijeme boravio u Sarajevu. Tu je intenzivno prijateljevao s carskim seraskerom Omer-pašom Latasom, s kojim je čak kovao planove o oslobođenju Bosne od Turaka. Latas se međutim naglo okrenuo protiv njega, dao ga utamničiti i 1852. godine poslati u progonstvo u Carigrad

Ivan fra Frano Jukić ide u red ne samo najsvestranijih i najagilnijih franjevaca u povijesti Bosne Sre brene nego bez ikakve sumnje i u red najvažnijih ličnosti u Bosni i Hercego vini u 19. stoljeću, i to i na kulturnom, i na prosvjetnom, i na društveno-poli tičkom planu. To je razlog što će njegov portret u Svjetlu riječi biti dvodijelan. U prvom će dijelu u središtu pozornosti biti njegovi putopisi, kao estetski naj vredniji dio njegova spisateljstva, a u drugom će biti ukratko prikazana dru ga njegova djela i uopće druge njegove brojne i presudno važne aktivnosti.

Jukić je rođen u Banjoj Luci 1818. godine, a umro u Beču 1857. godine. Osnovnu izobrazbu dobio je od svog župnika fra Franje Sitnića, a zatim školo vanje nastavio u Fojnici. Studij filozofije završio je u Zagrebu, a teologije u Vespri mu i Dubrovniku. Za svećenika je zare đen 1842. godine. Nakon povratka u Bo snu djelovao je kao dušobrižnik i učitelj u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci, Ivanjskoj, Docu i Varcaru. Tijekom 1851. i 1852. boravio je neko vrijeme u Sarajevu. Tu je intenzivno prijateljevao s carskim sera skerom Omer-pašom Latasom, s kojim je čak kovao planove o oslobođenju Bo sne od Turaka. Latas se međutim naglo okrenuo protiv njega, dao ga utamničiti i

1852. godine poslati u progonstvo u Ca rigrad. U njegovu oslobađanju važnu je ulogu odigrao i Antun Mihanović, koji je u to vrijeme bio u diplomatskoj služ bi Habsburške Monarhije u Carigradu. Jukić se oslobađanjem ipak nije posve ri ješio surguna jer mu je trajno zabranjen povratak u Bosnu, pa je neko vrijeme proveo u Rimu, Dubrovniku, Anconi i Zagrebu. Uspio je međutim potajno doći i u Bosnu te je nekoliko mjeseci boravio u samostanima u Gučoj Gori i Sutjesci. Nakon toga je kraće vrijeme djelovao kao kapelan u Trnavi i Drenju, u đako vačkoj biskupiji. Početkom god. 1857. naglo je obolio pa je neko vrijeme proveo u bosanskom franjevačkom seminariju u Đakovu, a zatim je operiran u Beču gdje je nakon tri dana preminuo. Pokopan je na groblju Marxerfriedhof u zajedničku grobnicu, u neposrednoj blizini Mozar tova groba.

Povratak u Bosnu

Već u vrijeme studija u Zagrebu Jukić se upoznao s Ljudevitom Gajem i pre porodnim idejama, koje je otada pa do smrti svesrdno podržavao i širio. U to je vrijeme napravio i program svoga vlastitog djelovanja u kojem je najvaž niju ulogu imalo oslobađanje Bosne od

Turaka. Zato i nije preveliko iznenađe nje pokušaj da se on zajedno s trojicom svoje subraće (fra Jakom Baltićem, fra Blažem Josićem i fra Bartolom Kovače vićem), a na nagovor jedne srpske obi telji podrijetlom iz Bosne, uputi iz Ve sprima u Bosnu kako bi potakli narod na ustanak. Pokušaj je, naravno, uprava Provincije energično spriječila, a Jukića poslala u Dubrovnik, gdje je nastavio studij i temeljitije se upoznao s dubro vačkom književnošću.

Povratak u Bosnu opisao je Jukić u svom prvom putopisu pod naslovom Putovanje iz Dubrovnika preko Herce govine u Fojnicu. Posljednji putopis bio je opis puta u carigradsko progonstvo i objavljen je pod naslovom Putovanje iz Sarajeva u Carigrad god. 1852. mjeseca svibnja. Između tih dvaju objavio je od 1842. do 1845. godine još četiri vrlo za pažena putopisa po Bosni.

Vrijeme nakon povratka iz Dubrovni ka vrijeme je najživlje Jukićeve aktivnosti. Tako se on npr. zanosi idejom da osnuje književno društvo koje bi se zvalo Kolo bosansko i izdavalo svoje glasilo Pčela bosanska odnosno Svjetogled bosanski, okuplja i animira subraću koja su slijedila preporodne ideje, živo sudjeluje u osni vanju pučkih škola, a u nekima (npr. u Fojnici, Docu i Varcaru) sam organizira

PIŠE: IVO PRANJKOVIĆ

JEZERO VELEŽ

P

lanina Velež spada u skupinu na ših bezvodnih planina. Ono malo izvora koje ima javljaju se u njezinu podnožju, a nešto malih izvora ima i na sjevernoj strani planine, pa tako i kod maloga planinskog jezera poznatoga kao Veleško jezero koje se nalazi na ne vesinjskoj strani Veleža, podno strmih stijena i sipara obraslih bukovom šu mom.

Pozicija jezera

Veleško jezero spada u skupinu naših glacijalnih ili ledenjačkih jezera, što se može vidjeti pri posjetu pogledom na pozicioniranje jezera iz maloga cirka. Zapadno iznad jezera na dva kilometra vide se veoma strme i kamenite litice

64 prosinac 2022.

planine koje se penju do 1900 m, s kojih su se za zadnje glacijacije ledenjaci spu štali k Nevesinjskom polju. Inače, jezero se nalazi na 1041 m nadmorske visine. Stijene zapadno od jezera izrazito su bijele boje, a to su boje jedrih jurskih vapnenaca. Također oko jezera nalazi mo mnoštvo podzemnih krških oblika, manjih pećina i jama. Tla oko jezera su plitka, većinom crnice i crvenice te su prilično siromašna hranjivim tvarima, s nešto bujnijom vegetacijom koja se javlja na mjestima gdje su vapnenačke stijene raspucane. Tu je tlo dublje i vla ga se u tlu duže zadrži, kao i uz izvore i samu obalu jezera.

Jezero je smješteno na sjeveroistoč noj strani planine, a pruža se pravcem sjeveroistok-jugozapad. Jezeru se prilazi

iz pravca sjeveroistoka, od vremena kada je za potrebe eksploatacije šume „Šipad” 60-ih godina izgradio cestu do jezera. Danas put obilazi jezero s dvije strane. Do jezera dolazimo kada skre nemo s puta Nevesinje-Zimlje, nedale ko od sela Hrušta i Lakat. Skretanje je na livadi i prilično je neugledno, a po tom put ide okružen bukovom šumom do samoga jezera. Jezero je smješteno u velikoj kraškoj dolini, na njezinu najni žem dijelu. Ovo jezero dugo je oko 190 m, a široko oko 118 m, dok mu se dubi na kreće do 3 m na najdubljem mjestu u sredini. Kada je puno, jezero zauzima površinu od 1,8 ha. Jezero se puni iz više malih izvora, a suvišak vode gubi se u ponoru na jugozapadnom dijelu jezera.

TEKST I FOTO: DALIBOR BALLIAN

JEZERA BIH

Božićno drvce Božićno drvce

Božićno drvce

PIŠE: MARIJA TOMIĆ

Božić je najradosniji kršćanski blagdan. To je blag dan ljubavi i mira, to je proslava Isusova rođenja u Betlehemu. Majka Marija je tek rođeno dijete Isusa položila u jaslice jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. Zato se jaslice do dandanas na Badnjak postavljaju u domove te se kiti božićno drvce. Badnjakom se naziva dan uoči Božića, a ime mu dolazi od riječi „bdjeti” jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Božićno drvce ili božićna jelka jedan je od naj poznatijih običaja koji se povezuje s proslavom Bo žića. To je najčešće zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a u danima

prije Božića, obično na Badnjak, ukrašava se ku glicama, slasticama te malim raznobojnim svjetilj kama, dok su se prije češće ukrašavala svijećama. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista.

Ispod okićenoga božićnog drvca stavljaju se jaslice. One su prikaz Isusova rođenja. Sastoje se od pomičnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije i sv. Josipa. Složenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anđela, sve tih triju kraljeva. Magarac i vol su često sastavni dio jaslica.

Uz ukrašavanje bora i postavljanje jaslica, pripre maju se razna jela, ukusne poslastice, obitelj je na okupu, posjećuju crkve, odlaze na mise polnoćke, zajedno provode dane Božića.

Nakon mise polnoćke nastupa Božić. Ljudi jed ni drugima čestitaju blagdan Isusova rođenja rije čima Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo. Odlaze svojim kućama i u krugu obitelji zajedničkim objedima proslavljaju blagdan Isusova rođenja.

Za projekte KSA

Marko Cvitanović 10 KM

Mirza Hukeljić 20 KM N. N., Mostar 20 KM N. N., Sarajevo 30 KM

Marina Puljić 50 KM

Mirko Lovrinović 200 CHF

Valentina Ivić 150 CHF

Ljiljana Nikolić, Zürich 300 CHF HKM Klagenfurt 1.546 EUR

Marko Zečević 50 EUR N. N., Sarajevo 10 KM Darija Burić 100 KM

Za pučke kuhinje

Humanitarni broj

BH Telecom 20 KM Ermin Kazić, Sarajevo 25 KM Helena Klaser, Sarajevo 40 KM N. N., Ljubuški 50 KM Mirjana Bradvica 100 KM

Stefan Tomić 100 KM

Lukša Šoljan, Sarajevo 100 KM Sanjin Avdić, Sarajevo 200 KM

Amir Kapidžić 200 KM Marijan Jozinović 100 KM Snježana Miketek, Sarajevo 50 KM

Kanton Sarajevo 18.043 KM HKM Moers 300 EUR Fondacija Arthur McCluskey, Irska 5.985 EUR

Za fond Kap dobrote

Ilija Stipić, Jajce 100 KM Berislava Kosić, Sarajevo 20 KM S. Tereza Batarilo 50 KM Franjo Đogaš, Zagreb 1.000 HRK

Dobročinitelji KSA, Hrvatska Krunoslav Malekinušić, Sesvete 300 HRK

Antonija Salacan, Opuzen 200 HRK Davor Borošak, Zagreb 500 HRK Rafael Romić, Zagreb 800 HRK Draga Novokmet, Kaštel Štafilić 200 HRK

Grad Sveti Ivan Zelina 50 HRK Štefica Sedlanić, Bednja 100 HRK Maja Duilo, Split 100 HRK Anamarija-Company d. o. o., Sesvete 500 HRK

Luka Jerković, Karlovac 3.500 HRK B. B., Velika Gorica 400 HRK Anita Grgić, Meckesheim 50 EUR

Ivan Marčeta, Zagreb 750 HRK Nataša Atlaga, Sinj 200 HRK Anica Filipović, Vukovar 500 HRK Katica Podnar, Slavonski Brod 200 HRK Gordana Čatić, Punitovci 30 HRK Josip Bogić, Klagenfurt 40 EUR Kata Pranjković, Pullach 200 EUR

Važna napomena

Drage čitateljice i poštovani čitatelji, ovim putem vas podsjećamo da Franjevački medijski centar „Svjetlo riječi” više ne prima uplate za projekte koje provodi HKO „Kruh sv. Ante”, uključujući i Fond „Kap dobrote”.

Ljubazno vas molimo da ubuduće svoje novčane priloge uplaćujete isključivo na račune HKO „Kruh sv. Ante”, uz naznaku kojem projektu su sredstva namijenjena. Račune HKO „Kruh sv. Ante” prilažemo ispod ove napomene.

Bosna i Hercegovina

Naziv: HKO „KRUH SVETOG ANTE” Sjedište: Zagrebačka 18, BIH-71000 SARAJEVO

Naziv banke: UniCredit Bank d.d. Transakcijski račun: 3383202267235329

Hrvatska

IBAN: HR96 2340 0091 1106 0640 3

Privredna banka Zagreb

SWIFT: PBZGHR2X „Kruh sv. Ante” - Zagreb

Novi način uplate: Aplikacija KEKS pay Kontakt telefon: 0994999995

Ul. Prilaz Sv. Marije Anđeoske 1, HR - 10040 Zagreb - Dubrava fra Stipo Karajica, voditelj

70 prosinac 2022.

Njemačka

KONTO: 113147235

IBAN: DE67510500150113147235

SWIFT: NASSDE55

Name: Kristijan Montina, für Heilige Antonius Brot Holsteinstr. 15 65 187 Wiesbaden

Austrija

IBAN: AT09 2050 6077 0119 7209

BIC: SPKUAT22 Kontonummer: 07701 - 197209 EUR Bankleitzahl: 20506

Name: Marko Stjepanović, für Heilige Antonius Brot Anschrift: Franziskanerplatz 1, 6330 Kufstein

Uz podršku Diplomatskog zimskog bazara „Kruh sv. Ante” dodijelio 23 stipendije

Kao i prethodnih godina, HKO „Kruh svetog Ante” nasto ji pružiti potporu mladima tijekom studiranja, bez obzira na njihovu etničku, vjersku i nacionalnu pripadnost. Naši stipendisti su uzorni studenti i dolaze iz raznih područja Bosne i Hercegovine.

Uz podršku vjernih dobročinitelja iz Diplomatskog zim skog bazara, za akademsku godinu 2022./2023. osigurane su stipendije za 23 studenta. HKO „Kruh svetog Ante” osi gurao je 15, a Diplomatski zimski bazar dodatnih 8 stipen dija. Potpisivanje Ugovora održano je 23. studenoga 2022. u prostorijama Franjevačkog studentskog doma, na adresi Zagrebačka 18 u Sarajevu.

Čestitali smo dobitnicima potpore i usmjerili ih na dalj nji trud i uspjeh u obrazovanju, te zahvalnost i obvezu pre ma dobročiniteljima.

Tijekom stipendiranja mladi putem naše ili druge organi zacije mjesečno obavljaju 15 sati društveno korisnog volon terskog rada. Nastojimo im pružiti i primjerene alternative

za zdravo i kvalitetno provođenje slobodnoga vremena i do datnu, formalnu i neformalnu, edukaciju.

Izbor korisnika izvršen je na osnovu raspisanog Natječa ja i u skladu s Pravilnikom o dodjeli pomoći iz studentskog Fonda „Kap dobrote”.

„I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama i vidjesmo slavu njegovu!” (Iv 1,14)

Cijenjeni prijatelji, dobročinitelji i korisnici „Kruha svetoga Ante”!

Po Isusu koji je došao u naš svijet, Bog nam je na konkretan način progovorio. Tako nam je otvorio prozor prema vječnosti i prema Bogu. I vječna svjetlost je prodrla u naš svijet i darovala mu čarobni sjaj. Odsada imamo sugovornika, nekoga tko razumije naš govor, komu se možemo povjeriti. Od prvoga Božića pa sve do sada možemo Bogu govoriti, njemu se obraćati. On je postao čovjekom, razumije naš jezik i govor. On podržava nas i cijeli svijet svojom moćnom riječju. Božić nas sve drži, nosi i podržava. Bog u liku djeteta dolazi da nas oslobodi i spasi. Svojim rođenjem Isus nam je objavio Boga i dao nam mo gućnost da postanemo djeca Božja. U Isusu nam je Bog pokazao i dokazao da želi biti s nama i dijeliti našu sudbinu. Božić sadrži veliku poruku o Božjoj ljubavi koja se objavila svim ljudima. Svaki čovjek, svako ljudsko biće Bogu je važno. Zato je postao Emanuel, Bog s nama i za nas. Ako se Bog htio roditi u štali, neće se sablazniti nada mnom zbog pr ljavštine i nereda koji je u meni. Prebivat će u mojoj bijedi i obasjat će je svojim svjetlom. Prebivat će u meni da me promijeni, da po Božiću postanem novo stvorenje.

Sretan Božić koji dolazi od Boga, koji silazi s neba! Sretan Božić vama koji se još uvijek bojite Boga, koji strahujete pred njim kao sucem iako je On blag i milosrdan! Sretan Božić vama koji ste umorni od života ili ste izgubili volju za životom jer vas ništa više ne može zadovoljiti i nesretni ste! Ako je sam Bog želio postati čovjekom i doista postao, isplati se živjeti dostojno Boga i čovjeka! Sretan Božić svima nama jer je Bog s nama, nismo sami i nikada nećemo biti, Bog je zauvijek s nama!

Neka nam svima, a posebno bolesnima, nemoćnima, uplašenima, siromašnima i našim dragim dobročiniteljima dobri i milosrd ni Boga da otvoreno i hrabro srce te potrebnu snagu da život i patnje hrabro podnosimo do konačne vječnosti u Bogu!

Svima od srca želim čestit i radostan Božić, te uspješnu i mirnu Novu 2023. godinu!

fra Petar Karajica, ravnatelj KSA

Ljubav

Zašto se više truditi kad ništa s mjesta ne možeš pomaknuti? Zašto čekati kad još uvijek ništa ne dolazi? Zašto stalno šutjeti kad i šutnja počinje galamiti? Zašto opet popuštati kad se teret ne prestaje gomilati? Zašto sebe prvo okrivljavati kad ne samo riječ nego i misao možeš kontrolirati? Zašto trpjeti i opraštati kad se često ni za slamku ne možeš uhvatiti?

Zato… Ma, ne može se to razumljivim riječima objasniti. O tome bi samo ljubav mogla nešto reći, ali ona obično ne priča a još manje objašnjava. Što je nerazumljivija, tim je autentičnija. Ne ovisi o raspoloženjima i zato nije promjenljiva niti se zapali samo da se jednom ugasi.

Ljubav… strpljiva je ona i ne smeta joj čekati. Uporna je i ne zanima je koliko će puta pokušati. Zna ona koliko je važno slušati pa joj je ugodno šutjeti. Ljubav uvijek popusti zato što ne želi slomiti. Zašto bi uopće okrivljivala kad i tuđu krivnju na sebe prihvaća?

Ljubav oprašta i trpi zato što ne umije ništa drugo doli samo da voli.

(Tekst i foto: J. Ćuro)

Nizozemski kardinal želi da Papa izda encikliku o rodnoj teoriji

Nadbiskup Utrecha u Nizozemskoj, kardinal Wim Eijk, predložio je izdavanje papinske enciklike na temu rodne teorije. Kardinal je svoj prijedlog iznio na susretu s vati kanskim službenicima tijekom posjeta ad limina nizozem skih biskupa u Rimu, prenosi portal bitno.net.

„Pitao sam ne bi li bilo dobro da Papa izda encikliku o rodnom razmišljanju”, rekao je kardinal na tiskovnoj kon ferenciji u Rimu, što su prenijele nizozemske novine Ne derlands Dagblad i Katholiek Nieuwsblad.

„Rodna teorija se pro miče u svim vrstama or ganizacija, a mi kao Crkva nismo puno govorili o tome”, dodao je Eijk koji smatra da postoji potre ba za enciklikom, važnim papinskim dokumentom u kojem se tumači i po po trebi razvija nauk Crkve.

Inače, nizozemski kar dinal, koji je član Papinske akademije za život, dao je

slične izjave u prethodnim intervjuima. Ovaj posljednji za htjev za papinskom enciklikom službeno je podnesen kar dinalu Kevinu Farellu, prefektu Dikasterija za laike, obitelj i život.

Papa Franjo u više je navrata govorio o opasnostima „rodne teorije” i „rodne ideologije”. Tako je na općoj au dijenciji održanoj 15. travnja 2015. govoreći na temu ra zlike muškarca i žene kazao: „Suvremena kultura otvorila je nove prostore, novu slobodu i nove dubine za potpu nije razumijevanje ove razlike. Ipak, otvorila je isto tako i mnoge sumnje i skepticizam. Pitam se, na primjer, je li takozvana rodna ili gender teorija, zapravo izraz frustracije i rezignacije jer spolnu ra zličitost nastoji poništiti, budući da se s njome više ne uspijeva nositi. Tako bismo mogli učiniti korak unatrag.”

Susret Sjevernoslavenske i Južnoslavenske franjevačke konferencije u Poljskoj

U franjevačkom samostanu Kalwaria Zebrzydowska, u istoimenom gradu, u Poljskoj održan je od 25. do 26. li stopada susret dviju slavenskih konferencija Reda manje braće, prenijela je IKA.

Na susretu su uime Južnoslavenske konferencije bili predsjednik Konferencije provincijal franjevačke provinci je Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, provincijal franje vačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko, provincijal franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, provincijal franjevačke provincije Sv. Kri ža – Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, provincijski vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Miro Šego te tajnik Konferencije fra Ro bert Bahčič.

Sjevernoslavenskoj konferenciji pridružilo se i oko 120 gvardijana koji su u sklopu susreta imali uobičajeni go dišnji susret. Prvi dan susreta obilježio je nagovor gene ralnog ministra fra Massima Fusareillija te zajedničko slavlje euharistije.

Sljedećeg su dana franjevci iz Sjevernoslavenske kon ferencije organizirali razgledavanje Krakova te posjet po znatom lokalnom rudniku soli. Susret je završio večerom i druženjem.

Fra Ivica Matić (1961. – 2022.)

Fra Ivica Matić je svoju životnu knjigu počeo pisati sada već davnoga 10. siječnja 1961. godine kada se rodio u mjestu Kru harima kod Sanskoga Mosta od oca Mile i majke Slave r. Mar čić. Osnovnu školu pohađao je u Sanskom Mostu od 1968. do 1976. godine, a zatim odlazi u srednju školu u Visoko, gdje pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju od 1976. do 1979. godine. Po završetku srednje škole oblači franjevački habit 15. srpnja 1979. godine u Visokom, a jednostavne zavjete ta kođer polaže u Visokom 6. srpnja 1980. godine. Nakon izlaska iz novicijata fra Ivica je odlučio služiti Bogu kao časni brat, a poslije dvije godine odlazi u Sarajevo na Franjevačku teolo giju gdje studira od 1983. do 1989. godine. Svoje svečane re dovničke zavjete položio je 1. studenoga 1988. godine u ruke provincijala fra Luke Markešića.

Red đakonata primio je u Sarajevu 27. studenoga 1988. godine po rukama mons. dr. Marka Jozinovića, nadbiskupa vrhbosanskoga, a red prezbiterata primio je 2. srpnja 1989. godine u Sanskom Mostu po rukama mons. Alfreda Pichlera, banjalučkoga biskupa. Nakon ređenja obnaša službu župnoga vikara u župi Dobretići od 1. kolovoza 1989. do 1. listopada 1989. godine. Potom odlazi u Franjevački samostan na Petri

ćevcu gdje obnaša službu samostanskoga i župnoga vikara od 1. listopada 1989. godine do 20. kolovoza 1995. godine. Od 1. listopada 1995. do 1. kolovoza 1997. godine fra Ivica obnaša službu župnoga vikara u samostanu Fojnica. Zatim odlazi u Sarajevo u župu Dobrinja, gdje obnaša službu župnika od 1. kolovoza 1997. do 1. srpnja 2000. go dine, a potom se ponovno vraća na Petrićevac u Banju Luku gdje obnaša službu gvardijana i župnika u razdoblju od 1. srp nja 2000. godine do 1. srpnja 2003. godine. Potom odlazi u župu Bihać gdje obnaša službu župnoga vikara u razdoblju od 1. srpnja 2003. do 1. srpnja 2004. godine. Nakon Bihaća fra Ivica odlazi u župu Bugojno za župnika u razdoblju od 1. srp nja 2004. do 1. srpnja 2006. godine. U razdoblju od 1. srpnja 2003. do 1. srpnja 2006. godine fra Ivica je obnašao službu definitora u našoj provinciji.

Od 1. srpnja 2006. do 1. srpnja 2012. godine obnaša službu župnika u Bihaću, a potom preuzima 1. srpnja 2012. godine službu župnika u Sanskom Mostu, gdje ga je iznenada zadesila smrt u 62. godini života. Fra Ivica je također uz službu župni ka u Sanskom Mostu u više navrata obnašao službu upravitelja župe u Staroj Rijeci.

Fra Ivicu ćemo pamtiti kao fratra, redovnika i svećenika koji je jednostavno i s franjevačkom radošću svakodnevno ra dio na njivi Božjoj te tako svjedočio svoje poslanje. U teškim vremenima nije posustajao, nije se predavao duhu vremena, nego je uporno radio u onom što je smatrao potrebnim toga trenutka, te je tako u razdoblju od 1997. do 2000. godine u Dobrinji u Sarajevu vodio pučku kuhinju.

Također, ostat će nam u sjećanju kao do sada jedini gvar dijan u našoj provinciji koji je u svome samostanu dočekao papu, sada već sv. Ivana Pavla II. Nije se bojao krenuti ni u građevinske vode te je tako za župnikovanja u Bugojnu uredio ulaz u crkvu te centralni križ, a u Bihaću pristupio zamjeni stolarije na župnoj kući te uređenju župnoga dvorišta. Tako đer, kao gvardijan na Petrićevcu započeo je gradnju župne i samostanske crkve tako što je izgradio kriptu.

Njegova upornost i svestranost učinila ga je prepoznatlji vim po kompjuterizaciji i fotografiranju matica te stvaranju posebnoga programa, koje mnoge župe i danas koriste, a nje gova ljubav prema prirodi i voćarstvu učinili su ga prepoznat ljivim po lijepoj rakiji koju je proizvodio. Njegov franjevački pogled na različitost učinio ga je aktivnim sudionikom me đureligijskoga dijaloga na našem području, a njegova jedno stavna i dobra duša te njegova mogućnost da se u trenutku prilagodi i prihvati svakoga čovjeka kojega je susretao učinile su ga fratrom, svećenikom koji nije samo sebi živio, nego je drugima koristio.

fra Domagoj Šimić, gvardijan franjevačkog samostana Petrićevac 80 prosinac 2022.

Ivan Stjepanović (1936. – 2022.)

U ponedjeljak, 31. listopa da, svetu misu zadušnicu na groblju u Ulicama za pokojnog Ivana Stjepanovića, oca fra Marka Stjepanovića, člana franjevačke provincije Bosne Srebrene, predslavio je fra Drago Pranješ, definitor Provincije.

Ivan je rođen 1936. godine u Jase novcu. Odgajan je kao istinski vjernik i kršćanin i bio je osoba u čijoj blizini

se svatko osjećao lijepo i voljeno. Sa suprugom Katom r. Bijelonjić sklopio je brak 1959. godine, u kojem su od Boga primili osmero djece. Preminuo je 29. listopada nakon teške bolesti u 87. godini i opremljen svetim sakra mentima.

Milosrdni Gospodin neka pokoj nom Ivanu udijeli vječni mir u društvu svetih!

Fra Marko i obitelj

Nikola Badanković (10. 11. 2020. – 10. 11. 2022.)

Prošlo je dvije godine otkada naš voljeni otac nije s nama.

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo ga u svojim srcima, zahvalne za svu ljubav, nježnost i podršku kojom nas je bezgra nično darivao.

Počivao u miru Božjem, dragi naš tata!

Tvoje kćeri Svjetlana i Suzana

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!