Katolicizam i solidarizam

Nedjeljko Subotić Katolicizam i solidarizam Ogledi, kritike, Ä?lanci

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 16.

Uređuje Božidar Petrač

Nedjeljko Subotić

Katolicizam i solidarizam Ogledi, kritike, Ä?lanci

Glas Koncila Zagreb, 2011.

Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319 e-mail: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika Nedjeljko Pintarić Priredio i predgovor napisao Zdravko Gavran Lektura i korektura Zdravko Gavran Prijelom Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tiskano u lipnju 2011.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

ISBN 978-953-241-301-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 772345.

PROMICANJE SPASONOSNA SKLADA, SPRAM SUVREMENIM NESKLADIMA »Nedjeljka Subotića prati ista sudbina kao i mnoge druge hrvatske katoličke pisce: nepriznat je, a gdjegdje i nepoznat, jer su njegova najbolja djela razbacana po različitim časopisima, almanasima i novinama. Trebalo bi možda osnovati posebnu knjižnicu, koja bi odabrala trajnije proizvode naših pisaca između prolaznih novinarskih članaka te bi na taj način pokazala svijetu pravo lice i vrijednost hrvatske katoličke književnosti. Dok naši književnici ne budu imali iza sebe svaki pojedinac više štampanih knjiga, i to dobrih knjiga, dotle će im neprestano prijetiti opasnost, da će ih prikazati tek kao književnike bez ikakve veće vrijednosti. […] Kad bi tkogod tražio ona djela Nedjeljka Subotića, koja bi bilo vrijedno preštampati u knjigama, uredio bi brzo cijeli niz svezaka, koji bi sadržavali u sebi vrlo mnogo pripovijesti, kritika i putopisa trajne cijene.«1 Tako je u osvrtu na Subotićevu putopisno-lirsko-refleksivnu knjigu o Franji i njegovu talijanskom zavičaju, o franjevcima i franjevaštvu, pisao 1

P.G. [Petar Grgec]. Knjiga o zemlji Svetoga Franje. Seljačke novine, XIV/1931, 52, 4.

7

Katolicizam i solidarizam

g. 1931. Petar Grgec, jedan od najistaknutijih pisaca i intelektualaca katoličkog usmjerenja prve polovine XX. stoljeća. Iz nje se vidi da je Subotić, za kojega Ivo Vojnović reče da je »rođeni pisac«, dijelio usud mnogih drugih intelektualnih pregalaca kršćansko-katoličkoga smjera, koji su pisali iz idealizma, a stradavali od ’realizma’.

Već ta Grkčeva ocjena kazuje po sebi mnogo i o vrijednosti Subotićevoj, no i o širem problemu razasutosti vrijednih tekstova po periodici, koje ni sami autori ni susljedni naraštaji prečesto više nikada ne uspiju ni prikupiti, ni ukoričiti, a niti ih dovoljno osvijetliti, proučiti i na njima se nadahnjivati. Subotić, po zvanju svećenik, bio je talentiran pisac, najjači kao pripovjedač i pisac onoga podcijenjenoga žanra koji bi se mogao označiti kao »hodočasnički (religiozni) putopis«, no isto tako vrijedan je i kao mislilac i esejist, kritičar umjetnosti i publicist.

Još zarana, g. 1908./1909., objavio je u Hrvatskoj straži kvalitetnu studiju u nastavcima »Problem kulturnog razvoja« (potpisanu s »O. J. Sabadini Subotić«), u kojoj je prvi kod nas izložio opširan prikaz kulturno-filozofskih pravaca i sustava u novovjekovlju te vlastite prosudbe o njima. A sve skupa naznačio je kao polazišta za buduću hrvatsku filozofiju povijesti kao humanističke znanosti, napomenuvši da se ona »ne može osnovati kao eksaktna, matematična znanost, kao što to nastoji moderna naturalistična sociologija uraditi. […] Ta 8

u duševnom ili društvenom svijetu posve su druge naravi mjerodavni faktori ili uzroci, nego uzroci, što odlučuju u prirodnoj evoluciji. Megju materijalnim i duševnim svijetom stoji nepremostivi jaz; stoga ne vrijedi princip, što istovjetuje zakone jednog i drugog svijeta.«2 Osim filozofije i teologije, klasične i moderne kulture, crkvenoga prava te etike i estetike, književne i likovne umjetnosti, zanimale su ga naročito teme s područja sociologije i kulturno-društvene teorije i prakse, a s tim u svezi i izgledi za jačanje utjecaja katoličkih nazora u društvu i kulturi. Poštujući autonomiju znanosti i specifičnost umjetnosti, on je gdje god se to moglo zastupao i svjedočio kršćanski svjetonazor i primjenjivao katoličke kriterije u razlučivanju istine i laži, dobra i zla, lijepoga i ružnoga. Premda odmjeren, Subotić nije bio strašljiv: nije se ustručavao iznositi svoje mišljenje o raznim osjetljivim temama, pa i na onim područjima za koja nije bio dovoljno kvalificiran.

Kao književnik, Subotić je pisao pučke priče, pripovijesti i crtice, putopisna djela, eseje, kritičke osvrte o umjetnosti, a napose književnosti, eseje iz područja likovne umjetnosti, pjesme i dr. Surađivao je u brojnim listovima i časopisima, osobito tijekom 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća. Objavio je tada nekoliko knjiga. Prva knjiga izabranih pripo2

Hrvatska straža, 7/1909, 453.

9

Katolicizam i solidarizam

vijesti i ogleda poslije njegove smrti pojavila se je tek 1996.,3 u slobodnoj hrvatskoj državi, a u njoj su donesena i izlaganja sa skupa o Subotiću održanog u Trpnju g. 1994. te opsežna bibliografija.4 Život Nedjeljko (Tonko) Subotić rođen je u Trpnju na Pelješcu 17. rujna 1882.,5 a umro u Žuljani na Pelješcu 7. rujna 1950. Rođen je kao treći sin od roditelja: doseljenog postolara talijanskoga podrijetla Dominika-Donka (u Trpnju nazvanog Menego) Sabatinija i majke Trpanjke Mandine Barbica (Mande Barbičine). Očevim prezimenom Sabatini (ili: S. odnosno Sabadini) Nedjeljko će se u početku i potpisivati, no uskoro će ga promijeniti te zadržati samo hrvatsku inačicu: prezime »Subotić«. U djetinjstvu je upio u sebe pelješki krajolik i baštinjenu hrvatsku kulturu, 3

Don Nedjeljko Subotić. Priredili Frano Glavina i Slavica Stojan.

Matica hrvaska, Trpanj, 1996.

4

Premda ona nije uvijek točna i precizna, a tu i tamo poneka važnija jedinica nedostaje (one koje su otkrivene uvrštene su stoga u bibliografski izbor na kraju ove knjige).

5

U bilješci o autoru na kraju njegove knjige Valovi svietla i sjene kao datum rođenja navodi se 17. studenoga 1884. No 17. rujna 1882. jest datum koji se poslije navodio, a sadržan je i u sažetu životopisu N. Subotića pribavljenu od Dubrovačke biskupije, dobrotom kancelara biskupije, u siječnju 2010. i uporabljenu u ovom prikazu kao mjerodavan izvor onih biografskih podataka koji su u tom životopisu sadržani.

10

ujedno upoznao oskudicu i težinu života, te duhovno rastao u sjeni obližnjega franjevačkog samostana i crkve Gospe Delorite (=Loretske), na Kuni. Onamo ga je nakon završene pučke škole, pretpostavlja se, dovela pobožna majka na školovanje, te on ondje stječe osnovnu izobrazbu, upoznaje razne jezike i ulazi u franjevački red. Kunovskoj Gospi poslije će posvetiti i jednu pjesmu: Slava Deloriti, koja počinje katrenom: »O luči zlatna Pelješkog kraja, / ljepša si nego anđela sjaj, / sviće nam zora desetog maja, / Majčice naša, pomoć nam daj!«. A g. 1948. napisat će i spomenknjigu, u čast 240. obljetnice osnutka kunovskoga franjevačkog samostana, koje će dio pod naslovom »Crkva Gospe Delorite i franjevački samostan na Kuni. 1681–1981« biti objavljen postumno, 1981.

Gimnaziju je završio u Zadru, bogoslovlje kod Male braće u Dubrovniku te u Innsbrucku (gdje je položio stroge ispite crkvene povijesti i crkvenoga prava). Poslije je još, kako navode neki izvori, studirao sociologiju na papinskom učilištu u Rimu (St. Apollinare) i na sveučilištu u Zagrebu. Svećenički red primio je kao član Male braće (franjevačko ime bilo mu je o. Justin) 29. srpnja 1906. na otoku Gospe od Milosti u Boki, a mladu misu proslavio je istoga ljeta u rodnome Trpnju. Bio je postavljen za lektora crkvenog prava i povijesti u franjevačkoj bogosloviji u Dubrovniku.

No u travnju 1910. Nedjeljko ipak napušta redovništvo, i to, kako je zabilježeno, »zbog slabog 11

Katolicizam i solidarizam

materijalnog i zdravstvenog stanja roditelja, o kojima se morao skrbiti«. Prelazi nakratko u porečku biskupiju, te upravlja župom Rovinjsko Selo, ali se već krajem 1910. vraća u Dubrovačku biskupiju te od prosinca iste godine upravlja župom u Ošljem.

Ondje je uz ostalo osnovao djevojačko društvo Srca Isusova, koje je zatim nabavilo barjak društva kako bi s njime društvo sudjelovalo u euharistijskim procesijama. Crkovinarstvo se usprotivilo i optužilo župnika što »dopušta ženskoj čeljadi ići ispred Sakramenta«. Kako biskup nije uvažio optužbu, crkovinari su nagovorili vjernike da biskupa izvrgnu poruzi na ispraćaju iz župe. Župa je »kažnjena«, pa Subotić napušta župu, a Ošlje je ostalo bez rezidencijalnog župnika sedam godina.

U veljači 1913. Subotić preuzima župu Vrućica, a od rujna 1923. na službi je kao trpanjski župnik. U Trpnju, osim dušobrižničke službe, od studenoga 1923. vodi privatnu školu, nižu gimnaziju, a đake odvodi u Split da ondje polažu ispite.

Godine 1925. natječe se za upražnjeno kanoničko nadarje u Makarskoj, ali ga ne dobiva pa ostaje u Trpnju. Godine 1928. imenovan je za upravitelja gruške župe, ali župu nije primio, jer nije mogao ostaviti siromašne i bolesne roditelje bez skrbi. Krajem 1928. i u prvom dijelu 1929. nekoliko mjeseci zamjenjuje bolesnog rektora u sv. Jeronimu u Rimu, nastojeći ostati na toj službi, no opet se vraća u Trpanj. U listopadu 1935. prelazi u Splitsku 12

biskupiju i radi kao profesor u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, predajući sociologiju i povijest kršćanske umjetnosti. Od 1938. kanonik je Sustolnoga kaptola u Makarskoj. Za vrijeme boravka u Makarskoj aktivan je u kulturnom, pa i u kazališnom životu toga grada.

Ispunivši uvjete za mirovinu, a nakon što je u bombardiranju Makarske izgubio biblioteku i svu drugu imovinu, vraća se potkraj 1944. u Trpanj.

Kako je biskupija upravo tada izgubila dvadesetak svećenika u krvavom teroru partizana/komunista, Nedjeljku je ponuđena župa u Trpnju ili u Žuljani.

Izabrao je onu manju u Žuljani s nakanom da se više posveti intelektualnom radu. No u Žuljani su »drugovi« Subotiću uskratili mirovinu, službeno pravdajući to time da župnik, tobože, ima od vjernika godišnje 300 hl vina, a tako i ulja, te dovoljno drva, da mu je to dovoljno za život te da mu mirovina ne treba. A zapravo, navedene količine vina i ulja bile su sav prihod cijele župe od pedesetak obitelji, a »drugovi« su to uračunali u župnikov prihod! Doduše, župnik bi od sirotinje nešto i dobio, ali bile su to »mrvice«. Nakon šest godina života u siromaštvu, već bolestan, umro je – doslovce od gladi – u Žuljani 7. rujna 1950. g. Pokopan je u Trpnju.

Don Nedjeljko bio je oduševljen pripadnik katoličkoga pokreta, no uglavnom kao pisac, manje u organizacijskom smislu. Najviše je objavljivao u časopisima Luč, Hrvatska prosvjeta, Obitelj, Katolički 13

Katolicizam i solidarizam

list, u listovima Hrvatska straža i Jadranski dnevnik, te u godišnjaku Selo i grad. Volio je filozofiju i sociologiju, književnost i likovnu umjetnost, a bavio se ponešto i skladanjem i slikanjem. Poradi skrbi za svoje roditelje, koje će uzeti k sebi, bio je dobio dopuštenje od Svete Stolice da može iz franjevaca prijeći među biskupijske svećenike. No u duši je do smrti ostao veoma blizak franjevačkom redu i duboko prožet duhom poniznosti, siromaštva i mirotvorstva sv. Franje. Osobito će biti blizak s još dvojicom sekulariziranih franjevaca i svećenika: pjesnikom Baltazarom (Valtazarom) Vijolićem, o kojemu će napisati književnu kritiku6 , i slikarom Celestinom Medovićem, o kojem će uz brojne tekstove ostaviti i dva zapisa o posljednjim mu mjesecima života, od zajedničkog Badnjaka 1918. do Medovićeve smrti u siječnju 19207 . Opsežnu studiju o tome svećeniku koji je slikarstvo učio i u glasovitoj »Münchenskoj školi« objavila mu je Hrvatska prosvjeta u nizu nastavaka u razdoblju 1925.-1928.

God. 1932. u Hrvatskoj straži objavio je i polemiku u obranu toga slikara od Ljube Babića i modernističkih osporavatelja iz Zagreba. No monografija 6

»Jedan mistik u našoj književnosti«. Valovi svietla i sjene. Studije i članci. Suvremena knjižnica Matice hrvatske, knj. 48.

Matica hrvatska, Zagreb, 1944., 106-112.

7

»Badnji dan sa Celestinom Medovićem«. Don Nedjeljko…, nav. dj., 189-195. Posljednji dani Celestina Medovića. Vedre hrvatske duše, 1/1922, 323-329.

14

o Medoviću, koju je dvaput pisao jer mu je prva verzija bila ukradena, ostala je igrom nesretnog slučaja i zakulisnih otpora – neobjavljena.

U svemu svom djelovanju i pisanju Subotić je potvrđivao svoju snažnu hrvatsku svijest i osjećaje.

Iako krajem i nakon I. svjetskog rata zatječemo kod njega uzgredice i pohvalnih iskaza o ideji integralnog jugoslavenstva, na tragu ideja kakve su prevladavale i u tadašnjem hrvatskom (i slovenskom) katoličkom pokretu – u skladu s raspoloženjima kakva su među ne malim brojem Hrvata prevladavala sve do atentata na političke vođe hrvatskoga naroda iz redova HSS-a u beogradskoj Narodnoj skupštini g. 1928. –, Subotićev je identitet u tolikoj mjeri hrvatsko-katolički i toliko puta zasvjedočen da to nikakve prolazne naplavine, ili eventualna ’taktiziranja’, nisu mogle prikriti ni potisnuti. Sve je njegovo djelo, a osobito napisi u prigodama kao što je 1000. obljetnica krunjenja kralja Tomislava g.

1925.8 itd., prožeto iskrenim i snažnim hrvatstvom, s naročitom sviješću o povijesnim svezama hrvatskoga naroda sa Svetom Stolicom.

O Subotićevu svećeničkom službovanju i zbivanjima tijekom II. svjetskog rata u Makarskoj mnoge zanimljive detalje doznajemo iz njegovih 8

Na zlatnom piru Majke Hrvatske (O tisućgodišnjici krunisanja prvog hrvatskog kralja Tomislava). Hrvatska duša (almanah), 5/1926, 7-8.

15

Katolicizam i solidarizam

pisama Vlahu Turčinoviću9 što ih je u Maruliću pola stoljeća nakon što su bila napisana objavio povjesničar Trpimir Macan. Postoje zapisi i o njegovu savjesnom obavljanju svećeničke službe, te o raznim inicijativama i djelima na tom planu.

Posljednje godine života, izbjegavši nasilnu smrt koju su neki iz komunističke vlasti za nj navodno tražili10 zbog njegove domoljubne i svećeničke djelatnosti, proveo je sklonivši se u zabačenu pelješku župu Žuljanu. Ipak, tu se je, dok je još mogao, osim pastoralnim radom nastavio amaterski baviti i slikanjem, pa je u župnoj crkvi ostala sačuvana slobodna kopija po Belliniju (42 x 30 cm) koja je nastala 1945. godine te nekoliko slika u starome župnom dvoru.11 Religioznost i svećeništvo Duhovni profil Subotića kao iskreno religiozna čovjeka i svećenika, dokraja odana nauku Rimokatoličke crkve i načelu sentire cum Ecclesia (osjećati što osjeća Crkva) oblikovan je u djetinjstvu katoličkim 9

Pisma N. Subotića Vlahu Turčinoviću. Priredio i uvodnom bilješkom o autoru providio Trpimir Macan. Marulić 29/1996, 1, 115-121; 2, 318-326; 3, 533-538.

10

Vidi: Rusković, o. Leonardo. Umro Don Nedjeljko Subotić.

Glas Sv. Antuna, 3/1951, 1, 6; [Lendić, Ivo]. Opaska uredništva »Glasa sv. Antuna«, isto.

11

Usp. Dubrovački list, 6. lipnja 2009., http://www.dulist.hr/ content/view/4773/176/.

16

odgojem što ga je primio u rodnoj kući, a zatim od franjevaca u Kuni. Na to se nastavio osobni rast u vjeri i teološkim znanjima tijekom daljnjeg obrazovanja i svećeničkog života. Don Nedjeljko se ujedno nastavlja na vrijednu tradiciju dubrovačkih (većinom svećenika) prosvjetitelja (don Mihovil Pavlinović, biskup i književnik Mato Vodopić, svećenik Antun Kazali, didaktičar Đuro Pulić, pjesnik Antun Ročić, Petar Franasović…). Nadahnut i ohrabren papinskim modernim socijalnim enciklikama (osobito Rerum novarum Lava XIII. iz 1891. i Quadragesimo anno Pija XI. iz 1931.), Subotić će se s velikom energijom baciti na proučavanje sociološke i filozofskosocijalne misli te političkih i gospodarskih odnosa i koncepcija. A na umjetničkom i estetičkom planu stvarat će svojski s ciljem promicanja katoličkih nazora i vrijednosti, normi i mjerila.

U duhovno-religioznom životu polazišna je točka za nj bila »crna Gospa« u Kuni. O značenju toga svetišta on će poslije, na početku teksta Izlet u Kunu, napisati i ovo: »Ako je dopušteno da se maleno usporedi s velikim – si licet parva… – tada bih mogao kazati da je za nas Pelješčane mali samostan franjevačkog samostana na Kuni, sa svetištem Blažene Gospe Loretske koji narod zove Deloritom, ono što je za Španjolce Escurial, Talijane Montecassino, a za Poljake Čestohova. Ako se naša sveta zgrada i ne može veličinom mjeriti sa slavnim i svetim opatijama, u tom je svetom zatišju uzidana ljubav i duša pobožnoga Pelješca. Zar nije to ono najviše 17

Katolicizam i solidarizam

što je i od neznatnih mjesta učinilo tako drage uspomene i svetinje kojima se neprestano navraća ljudski duh?«12 Don Nedjeljko je savjesno obavljao dužnosti svećenika, odgojitelja i profesora. Kao trpanjski župnik, kako kao njegov svojedobni vjeroučenik svjedoči don Mato Bogišić, s posebnim žarom i strogom zahtjevnošću spram roditelja pripravljao je djecu za sakrament pričesti i potvrde. Nadalje: »Kao primarnu zadaću svog svećeničkog poziva don Nedjeljko je stavio pastoralni rad. Brigu za pastvu […] obavljao je zdušno i savjesno ne tužeći se ni na umor ni na bolest, premda nije bio najboljega zdravlja. Prema župljanima je bio ljubazan i strpljiv, primajući u svom uredu svakoga tko mu se s bilo kakvom molbom obratio. Pridržavao se striktno zakonskih propisa opće i mjesne Crkve, te kurijalnih uputstava. Kao pastoralac postupao je po važećem crkvenom obredniku poštujući mjesne ritualne običaje i nije bio sklon novotarijama i promjenama. […] Don Nedjeljko Subotić unosio je u svoj pastoralni rad evanđeoski optimizam, a njime su protkani i svi njegovi književni radovi i doprinosi vjerskoj i kulturnoj povijesti.«13

12

»Izlet u Kunu«. Don Nedjeljko…, nav. dj., 184.

13

Don Mato Bogišić, »Nedjeljko Subotić svećenik-dušobrižnik«. Don Nedjeljko…, nav. dj., 16-17.

18

O Subotićevu religioznom predanju svjedoči praktički i sve što je napisao, u zadovoljstvu ili tjeskobi, u miru ili u ratno doba. U uskrsnom razmatranju na vrhuncu II. svjetskog rata g. 1944. on će tako poput Jeremije lamentirati nad užasima tadašnjih strahota, tražeći njihove uzroke ponajprije u otpadništvima od kršćanske vjere i etike, u nietzscheanskom (!) bluđenju »izvan dobra i zla«.

On će tako napisati i ovo: »Biju nas nezapamćene strahote današnjeg rata. Ali ni bombe ni granate ne mogu poremetiti reda i mira duše, koja se obnavlja na izvoru sakramentalne milosti i slavi svoje uznesenje u proljeće svetog Kristovog uzkrsnuća.

Uostalom ovaj rat nije drugo nego najočajniji rat, što ga je čovjek sa svim mogućim pomagalima Sotone naviestio neizravno Bogu. Zna se unapried, da će pobjeda biti na strani uzkrslog Krista. A naša draga Hrvatska? Ona je već blizu vrha svoje Kalvarije. A onda: ili je ne će biti ili će kao predziđe kršćanstva učestvovati u pobjedi s Bogom. Dotle izkoristimo svaki dan, da se kajemo zbog nemilih propusta prema Bogu i Hrvatskoj.«14 Putopisi Subotićeva djela putopisne naravi nisu ni reportažnoga tipa niti su pisana samo zato da bi čitatelju dočarala posjećena mjesta i krajeve; iako dakako 14

SOS u oluji našeg vremena. Savremeno razmatranje za Uskrs 1944. Katolički tjednik, 20(23)/1944, 15, 12.

19

1918., Badnjak – kao župnik u Donjoj Vrućici ugostio slikara i kolegu svećenika Celestina Medovića; taj susret je nakon skore Medovićeve smrti opisao u jednom članku 1923., 1. rujna – preuzeo službu župnika u Trpnju; otvorio ondje privatni tečaj za pripravu učenika za polaganje prvih razreda gimnazije u Splitu 1925. – hodočasti u Rim u prigodi jubilarne godine i tisućite obljetnice kraljevstva hrvatskoga 1925.–1928. – u nizu nastavaka objavljuje u Hrvatskoj prosvjeti opsežan prikaz života i djela Celestina Medovića, slikara kojega je osobito poznavao, cijenio i uzimao u obranu pred modernistima 1926. – hodočastio po Umbriji, Rieti, Jakinskoj Marki i Toskani – po širem zavičaju sv. Franje i kolijevci franjevaštva; tako će nastati djelo U dubravi Božjega slavuja.

1928./1929. – boravio nekoliko mjeseci u Rimu zamjenjujući bolesnog rektora Sv. Jeronima, nastojeći ostati na toj službi, ali se ipak morao vratiti u Trpanj 1931. – objavio prvu samostalnu knjigu – umjetnički putopis U dubravi Božjega slavuja 1931. – organizirao misije, kojih u Trpnju nije bilo poslije 1907., od 26. ožujka do 1. travnja, koje je vodio fra Marijan Blažić 1932. – U članku »U obranu Celestina Medovića« u Hrvatskoj straži ušao u oštru polemiku s Ljubom Babićem, slikarom i profesorom, koji skupa sa svojim krugom modernista (impresionista) obezvrjeđuje slikarstvo Celestina Medovića; Subotić dokazuje da je Medović skupa s Bukovcem i još nekima jedan od najvećih hrvatskih slikara

289

1934. – na božićnoj polnoćci uveo kao trpanjski župnik glagoljašku misu, radi obrane od pravoslavizacije forsirane tih godina na Pelješcu i drugdje u državi pod dinastijom Karađorđevića 1935. – u kolovozu završio župnikovanje na Trpnju, a u listopadu prešao u Splitsku biskupiju, gdje počinje raditi kao profesor na splitskoj bogosloviji 1935.–1938. – na splitskom Centralnom bogoslovskom učilištu predaje sociologiju i povijest umjetnosti 1938. – postavljen za kanonika Sustolnog kaptola u Makarskoj, gdje je uz ostalo sudjelovao i u kulturnom te kazališnom životu grada 1944. – objavio u nakladi Matice hrvatske knjigu studija i eseja Valovi svietla i sjene; u njoj najavio i skoro tiskanje monografije o Medoviću, ali ona ipak nije tiskana, vjerojatno zbog protivljenja kruga oko Ljube Babića 1944. – u bombardiranju Makarske izgubio vlastitu knjižnicu i svu vrijednu imovinu te se potkraj godine vratio se u Dubrovačku biskupiju, gdje je birajući mjesto župnika između ponuđenih Trpnja i Žuljane na Pelješcu odabrao manju Žuljanu, misleći se posvetiti intelektualnom radu; no ondje mu je komunistička vlast uskratila zasluženu mirovinu 1948. – u prigodi 240. obljetnice kunovskoga samostana i crkve Gospe Delorite napisao spomen-knjigu, no ta će biti djelomice objavljena tek 1981.

1950., 7. rujna – nakon nekoliko godina života u krajnjoj oskudici u siromašnoj župi od 50-ak kućanstava, bolestan, umro doslovce od gladi kao župnik u Žuljani; pokopan u Trpnju

290

BIBLIOGRAFIJA I LITERATURA KNJIGE (kronološki) Suncokret svetoga Vlaha. Tri konference [=homilije] držane u zbornoj crkvi sv. Vlaha dne 30. i 31. I. i 1. II. 1928. Svećenička književna družba, Dubrovnik, 1928.

U dubravi Božjeg slavuja. Savez Trećega reda sv. Franje, Zagreb, 1931. [na koricama: 1932.]

Kršćanski brak i njegovi protivnici. Konferencija držana na sastanku dalmatinskog svećenstva u Splitu dne 11. srpnja 1933. Dodatak: Enciklika S. O. pape Pija XI »O kršćanskom braku«. Naklada Hrvatske knjižare, Split, 1933.

Dvije golubice i druge pelješke priče. [Pripovijetke i crtice] Jeronimska knjižnica, knj. 531. HKD sv. Jeronima, Zagreb, 1938.

Valovi svietla i sjene. Studije i članci. Suvremena knjižnica Matice hrvatske, knj. 48. Matica hrvatska, Zagreb, 1944. Uvršteno: Stranputice u suvremenoj uljudbi Suvremeni tip hrvatske inteligencije; Demokratsko shvaćanje društva; Slom jedne dinastije. 25. godišnjica smrti cara Nikole II. 1918.–1943.; Na putu umjetničkog stvaranja; Kroz šumu umjetničkih škola; Nova franjevačka bazilika u Makarskoj; U samostanu dubrovačke Male Braće. Kod o. Urbana Talije; Božji slavuj. Pjesma Izidora Poljaka; Jedan mistik u našoj književnosti [o pjesništvu Baltazara Violića]; O suvremenoj japanskoj lirici; Problem Tolstojeve »Kreutzerove sonate«; Dvostruki moral i Le Bonova psihologija gomile; Anatole France kao skeptik. »Na bijelom kamenu«; Ibsenov »Peer Gynt«; Dostojevski kao političar;

291

Katherine Mansfield piše pisma; Svjetski most. Domenico Giuliotti; Hrvatska optužuje.

Franjevci s poluotoka Pelješca [dio dotad neobjavljenog spisa]. Zbornik Spomenica Gospe od anđela u Orebićima, ur. Justin Velnić, Orebići, 1970.

Crkva Gospe Delorite i franjevački samostan na Kuni. 16811981. Franjevački samostan – Kuna, 1981.

Don Nedjeljko Subotić. [Pripovijetke. Eseji.] Priredili Frano Glavina i Slavica Stojan. Matica hrvatska – Ogranak Trpanj, Trpanj, 1996. Pripovijetke: Dvije golubice, Tuga, Utrnuli plamen, Ukleti kaštel, Marionete, Obična stvar, Starac Mijat, Od jutra do mraka, Sobica broj 6, Gluha, Prevaren, Dar Antuna Kulišića. Eseji: U morskom zatišju [kulturološki ogled nadahnut ljepotom pelješke uvale zvane Divna], Izlet u Kunu, Badnji dan sa Celestinom Medovićem, Jedan mistik u našoj književnosti, Suncokret sv. Vlaha [ogled o kulturi grada Dubrovnika], Motika, Hrvatska optužuje [pismo prijatelju u Hercegovini – lament nad stradanjima Hrvata u dijelovima NDH], Sijač.

ČLANCI I KNJIŽEVNA DJELA (izbor, kronološki) Iz povijesti ružarija. Kršćanska obitelj, 7/1906, 9, 134137.

Na grobu fra Grge Martića. Hrvatska smotra, 4/1908, 1112, 234.

Kršćanstvo i uzgoj. Serafinski perivoj, 22/1908, 1, 1-6.

Problem kulturnog razvoja. Hrvatska straža, 6/1908, 287-302, 484-533, 672-698; 7/1909, 43-61, 270-305, 419-453.

292

Socijalna ideje. Hrvatska smotra, 5/1909, 6/7, 212-216.

Sugestija. Prosvjeta 19/1911, 4, 115-118.

Iz grada lijepih umjetnosti [o münchenskim umjetninama]. Hrvatska obitelj, 1/1912-1913, 5/6, 99-107.

Celestin Medović na selu, Hrvatska prosvjeta, 1/1914, 8, 373. [pseudonim: A. Korewski]: Ibsenov Brand i Treće carstvo. Književni jug, 1/1918, 3, 88-96; 4, 139-331. [pseudonim: Ratanensis] Recimo još koju o dubrovačkom evanđelistaru. Katolički list, 72/1921, 48, 568570.

U morskom zatišju. Hrvatska prosvjeta, 8/1921, 1, 9/10, 298-304. [pretisak u: Don Nedjeljko…, nav. dj.]

Dante u franjevačkom pejsažu. Hrvatska prosvjeta, 8/1921, 2, 5/6, 446-456.

Plač Istre (na dan rapallskog ugovora); Resurrecturis (Psalam Istre). [pjesma] Hrvatska prosvjeta, 8/1921, 2, 7, 497-498.

Dubrovački kao opći lekcionar. Katolički list, 73/1922, 1, 7-9.

Posljednji dani Celestina Medovića. Vedre hrvatske duše, 1/1922, 323-329.

Naš »ceterum censeo« [za Uzajamnost (Savez svjetovnih svećenika)]. Katolički list, 73/1922, 47, 566-569.

Svi na noge za katolički dnevnik! Katolički list, 75/1924, 20, 235-237.

Gdje je katolički kapital? Katolički list, 75/1924, 25, 1-2.

Demokracija i demokracija. Jadran, 6/1925, 13, 2-3.

Celestin Medović. Hrvatska prosvjeta, passim: od 12/1925, 7, 159-163 do 15/1928, 3, 63-65.

Na rimskim brežuljcima. Hrvatska duša. Almanah hrvatskih katoličkih svećenika, [Virje] 5/1926, 189-335.

293

Pjesnik i prorok našeg oslobođenja. Za 70-godišnjicu Iva Vojnovića. Pučka prosvjeta, 7/1927, 10, 161-163.

Iz franjevačkog zatišja u Zaostrogu. Hrvatska straža, 2/1930, 263, 4.

U zavičaju blažene Hozane Kotorke. Hrvatska straža, 2/1930, 162, 5.

Posljednji pozdrav Božjeg sirotana [pjesma sv. Franji].

Selo i grad (almanah), 2/1930, 129-132.

Anatole France kao skeptik. Hrvatska prosvjeta, 18/1931, 6, 138-141. [pretisak u: Valovi…, nav. dj.]

U obranu Celestina Medovića [polemika s Ljubom Babićem]. Hrvatska straža, 4/1932, 132, 4-5; 133, 4-5; 135, 4; 136,4; 137, 4.

Celestin Medović (Na 10. godišnjicu njegove smrti 19201930), Selo i grad 4/1932, 150-151.

Francois Villon kao moderni pesnik. Pedesetogodišnjica njegova rođenja. Život i rad, 5/1932, 11, 834-838.

Kitajske priče. Hrvatska prosvjeta, 19/1932, 9, 209-210.

Jedan mistik u našoj literaturi. »Žrtveni plamen« V. Vijolića. Život i rad, 6/1932, knj. 14, sv. 86, str. 352-357. [pretisak u: Valovi…, nav. dj.]

Zablude ukusa. Hrvatska prosvjeta, 20/1933, 5, 186-189.

Značaj Goethea. Selo i grad, 5/1933, 14-20.

Uloga kritike u selekciji katoličke književnosti. Hrvatska straža, 6/1934, 125, 4-5.

Bosanski pasteli. Tragom Lepenice, Kreševčice i Fojnice u Kiseljak, u kolovozu 1934. Hrvatska straža, 6/1934, 193, 4; 207, 4-5.

Badnji dan s Celestinom Medovićem. Jadranski dnevnik, 1/1935, 320, 36-37. [pretisak u: Don Nedjeljko…, nav. dj.]

294

Komu da pišemo? Katolički list, 86/1935, 16, 193-196. I u zborniku: Petar Grgec. Na goru Gospodnju. Zagreb, 1935. [Ponovljeni otisak istoimene knjige: GK, Zagreb, 2006, 63-73.]

Socijalizam ili marksizam? Nova revija, 14/1935, 5, 389394.

Panevropa i međunarodni solidarizam. Hrvatska prosvjeta, 22/1935, 7, 177-181.

Katolicizam – osnova međunarodnoga solidarizma i mira. Nova revija, 14/1935, 3/4, 165-190; 5, 279-301.

Gospodarska obnova i moral. List biskupije splitsko-makarske, 58/1936, 1, 14-15.

Evo nas. [ogled o sv. Vlahu]. Dubrava, 4/1936, 45, 1.

Crkvena umjetnost i kolektiv. Nova revija, 15/1936, 2, 89-99.

Ibsenov »Peer Gynt«. Jadranski dnevnik, 3/1936, 120, 9-10. [pretisak u: Valovi…, nav. dj.]

Problem Tolstojeve »Kreuzerove sonate. Jadranski dnevnik, 3/1936, 300, 26. [pretisak u: Valovi…, nav. dj.]

Euharistija i liberalizam. Narodna svijest, 19/1937, 31, 3 Rad u socijalnom gibanju. List biskupije splitsko-makarske, 59/1937, 1, 19-21.

Samoupravno načelo. Jadranski dnevnik, 4/1937, 73, 15.

Slom parlamentarizma. Hrvatska prosvjeta, 24/1937, 1/2, 19-28.

O. Josip Rossi, Hrvatska straža, 9/1937, 82, 9-10.

Luksuz u socijalnom životu. Hrvatska straža, 9/1937, 10, 7; 11,7.

Glasovi Cistercija o Jeronimu Korneru. Hrvatska straža, 9/1937, 82, 9-10.

295

Zašto smo proti fašizmu? Narodna svijest, 19/1937, 4-5, 9.

Katolički sve ili ništa. Katolička riječ [Split], 4/1938, 43,1.

Dvostruki moral i Le Bonova psihologija gomile. Jadranski dnevnik, 5/1938, 119, 318. [pretisak u: Valovi…, nav. dj.]

Socijalizacija produktivnih dobara. Nova revija, 17/1938, 4, 245-256.

Uzroci gospodarskog nereda. Nova revija, 17/1938, 5, 325-334.

Pravila i načela crkvenog slikarstva. Jadranski dnevnik, 5/1938, 230, 10-11; 239, 4-5.

Blagoslov večeri [pjesma]. Hrvatska prosvjeta, 25/1938, 5/6, 194.

O savremenoj japanskoj književnosti. Obzor, 78/1938, 162, 1-2.

Moderna proleterska književnost u Japanu. Obzor, 78/1938, 171, 2.

Spomen-crkva kralja Zvonimira. Bizantinski i zapadni pravac u politici hrvatske narodne dinastije. Nova revija, 17/1938, 6, 447-463.

Blagdan katoličkog Božića – blagdan hrvatskog doma.

Hrvatska straža, 11/1939, 293, 14.

Nova franjevačka bazilika u Makarskoj. Hrvatski glasnik, 3/1940, 70, 25-26. [pretisak u: Valovi…, nav. dj.]

Hrvatska plače i optužuje čitajući pisma sv. Jeronima.

Katolički tjednik [Sarajevo], 18/1942, 51, 13-15. [pretisak pod naslovom »Hrvatska obtužuje« u: Valovi…, nav. dj.; i u: Ramski zbornik, 1/2001, 95-102] Slom jedne dinastije. 25 godina smrti cara Nikole II 1918-1943. Hrvatska revija, 16/1943, 481-490. [pretisak u: Valovi…, nav. dj.]

296

O vitezu istine i dobrote. Uspomeni o. Urbana Talije.

Katolički tjednik, 19(22)/1943, 51, 17-18.

SOS u oluji našeg vremena. Savremeno razmatranje za Uskrs 1944. Katolički tjednik, 20(23)/1944, 15, 10-12.

Pisma N. Subotića Vlahu Turčinoviću. Priredio i uvodnom bilješkom o autoru providio Trpimir Macan. Marulić 29/1996, 1, 115-121; 2, 318-326; 3, 533-538.

LITERATURA (izbor, abecedno po autorima) Andrić, Josip. Tri pelješka umjetnika [Medović, Subotić, Lendić]. Obitelj, 9/1937, 38, 701-705 Bajić [Leonard]. U dubravi Božjeg slavuja. Nova revija, 11/1932, 2, 172-173 Bogišić, don Mato. Nedjeljko Subotić svećenik-dušobrižnik. U knjizi Don Nedjeljko Subotić, Matica hrvatska, Ogranak Trpanj, 1996, 13-17.

Bratulić, Josip. Uvodna riječ. U knjizi Don Nedjeljko Subotić, Matica hrvatska, Ogranak Trpanj, 1996, 5-6.

Glavina, Frano. Don Nedjeljko Subotić u zavičaju. U knjizi Don Nedjeljko Subotić, Matica hrvatska, Ogranak Trpanj, 1996, 7-12.

Glavina, Frano. Sunce i vrijes. Vijenac, 16/2008, 367.

Grgec, Petar [P.G.]. Knjiga o zemlji Svetoga Franje. Seljačke novine, 14/1931, 52, 4.; Hrvatska straža, 3/1931, 289, 4. [***, vjerojatno napisao P. Grgec]. Veliko priznanje Nedjeljku Subotiću. Seljačke novine, 15/1932, 18, 4.

Hrastovec, Stjepan. Subotićeve pripovijesti [prikaz »Dviju golubica«]. Obitelj, 9/1937, 38, 715

297

Korner, Jeronim. U dubravi Božjeg slavuja. Hrvatska prosvjeta, 20/1933, 1, 39-40.

Kos, Vinko. N. Subotić: »Dvije golubice« (Pripovijesti), Luč, 33/1937-38, 5, 12. [***, zasigurno napisao Lendić, Ivo]. Opaska uredništva »Glasa sv. Antuna«. Glas Sv. Antuna, 3/1951, 1, 6.

Livadić, B.[ranimir]. Valovi svietla i sjene. Hrvatska revija, 17/1944, 8, 451-453.

Macan, Trpimir. Pisma Nedjeljka Subotića Vlahu Turčinoviću. Marulić, 29/1996, 1, 115 Nikolić, Vinko. Smrt književnika Nedjeljka Subotića.

Hrvatska revija. 1/ 1951, 1, 77.

Nola, fra Karlo. D. Nedjeljko S. Subotić: Kršćanski brak i njegovi protivnici. Nova revija, 12/1933, 5-6, 420-421.

Pavel, August. Novija hrvatska katolička književnost [prijevod članka iz »Magyar Kultura«, 23/1936, br. 22].

Hrvatska prosvjeta, 24/1937, 1, 93-96.

Petravić, Ante. Knjiga franjevačke mistike [latinica]. Život i rad [Beograd], V/1932, knj. 11, sv. 63, str. 527-529.

Rusković, o. Leonardo. Umro Don Nedjeljko Subotić.

Glas Sv. Antuna, 3/1951, 1, 6.

Stojan, Slavica. Književno djelo don Nedjeljka Subotića.

U knjizi Don Nedjeljko Subotić, Matica hrvatska, Ogranak Trpanj, 1996, 18-28.

Vrana Josip. Slom parlamentarizma. Neke misli uz istoimeni članak N. Subotića. Hrvatska prosvjeta, 24/1937, 4, 168-170. [***]. Don Nedjeljko Subotić – zaboravljeni pelješki intelektualac. Dubrovački list, 6. lipnja 2009. http://dulist. hr/content/view/4773/176/

298

NAPOMENE Osim nekoliko knjiga objavljenih za njegova života ili nakon njegove smrti, Subotićevih je mnoštvo priloga objavljeno u periodici, poglavito u razdoblju između dvaju ratova, i o njima ne postoji sasvim iscrpna bibliografija, ali je opsežna bibliografija donesena na kraju knjige Don Nedjeljko Subotić (1996.). Ovdje je na temelju nje i natuknica »Bibliografskog kataloga Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža« izrađen, uz nužne provjere, dopune i ispravke, reprezentativan bibliografski izbor. Donesen je i izbor članaka o Subotiću i njegovim djelima.

Poslije Subotićeve smrti tiskano je osim spomenute knjige još djelce Crkva i samostan na Kuni (1981.), proviđeno kao uvodom i Subotićevom pjesmom »Slava Deloriti«, uvodnom napomenom priređivača, popratnim fotografijama, fotografijom autora te kraćom bilješkom o njemu. U časopisu Marulić objavljena su g. 1996. u tri nastavka u Arhivu Tomislava Macana pronađena Pisma Nedjeljka Subotića Vlahu Turčinoviću iz g. 1937. te 1941.1943., s uvodnom bilješkom povjesničara Trpimira Macana. Subotićeva monografija o slikaru C. Medoviću, za koju se u bilješci o piscu na kraju knjige Valovi svietla i sjene tvrdi da ju »ove godine« (1944.) izdaje Hrvatski izdavalački bibliografski zavod u Zagrebu, ipak tada nije tiskana te je ostala neobjavljena.

Subotićev članak o sv. Vlahu uvršten je u antologiju »Sveti Vlaho. Dubrovački parac u hrvatskoj književnosti«. Sastavili i uredili Luko Paljetak, Dunja Fališevac, Miljenko Foretić. Matica hrvatska Dubrovnik, Dubrovnik, 2001.

299

Subotićev članak »Komu da pišemo« (kao prilog Grkčevoj anketi o katoličkoj književnosti) uvršten je u zbornik Na goru Gospodnju. Anketa o hrvatskoj katoličkoj književnosti, objavljen 1935. Pretisak zbornika priredio je (dodavši i očitovanje Side Košutić) te predgovor napisao Božidar Petrač, a objavio Glas Koncila, Zagreb, 2006., kao prvu knjigu ovoga niza, Hrvatska katolička baština XX. st.

Autor se u prvim godinama javnoga nastupanja pod neke članke potpisivao i kao N. Sabatini-Subotić, a poslije tu i tamo kao N.S., Gorčakov, A. Korewski, Ratanensis.

Pri odabiru Subotićevih studija, ogleda, putopisnih ogleda i članaka kriterij je osim njihove vrijednosti i aktualnosti bio u prvome redu taj da se prednost dade člancima objavljenima samo u periodici, koji su široj javnosti još teže dostupni od onih uvrštenih u njegovu knjigu Valovi svjetla i sjene (1944.) i u knjigu Don Nedjeljko Subotić (1996.). No iz prve knjige ipak su, da bi se ilustriralo Subotićevo pisanje o crkvenoj arhitekturi i o hrvatskom pjesništvu, prenesena dva teksta: Nova franjevačka bazilika u Makarskoj i Božji slavuj. Pjesma Izidora Poljaka.

Dva nešto dulja teksta: Katolicizam – osnova međunarodnog solidarizma i mira te Dante u franjevačkom pejzažu iz praktičkih su ili žanrovskih razloga doneseni u ponešto skraćenoj verziji; uglatim zagradama s trima točkama […] naznačena su mjesta na kojima je ispušten jedan ili više ulomaka, a ponekad i mjesto gdje u izvorniku nedostaje koje slovo.

Sve su fusnote u knjizi priređivačeve.

Jezik uvrštenih tekstova, iako je u skladu s uređivačkom politikom ovoga niza maksimalno čuvan nje-

300

gov izvorni oblik, ipak je podvrgnut korekcijama koje su smatrane nužnima, a sa sviješću da nije riječ o umjetničkim, a nerijetko ni o tada lektoriranim odnosno pri tiskanju pomno korigiranim tekstovima. To je učinjeno na razini fonološkoj (gragjanski – građanski, ljucki – ljudski, i sl.) i pravopisnoj (npr. netreba – ne treba, osvijetljenje – osvjetljenje, moraće – morat će, pejsaž – pejzaž, tačno – točno, tačka – točka, miljarda – milijarda, otskače – odskače; korijenski pravopis u dvama tekstovima iz doba NDH korigiran je u skladu s načelima fonološkog pravopisa).

Nadalje, interpunkcije su korigirane u skladu s načelom logičke interpunkcije, kakvo je u hrvatskom jeziku nepovratno prevladalo. Cum grano salis provedeni su i nužni ispravci na gramatičko-morfološko-tvorbenoj razini (bogoštovje – bogoštovlje, podvržen – podvrgnut, zapadu (gl.) – zapadnu, sporedi – usporedi, navađa – navodi) te minimalni na sintaktičkoj razini (uklonjena su tzv. ’dadakanja’: ima da, treba da – ima, treba+infinitiv), a termini odnosno riječi koje su ili krivo uporabljene ili su nepovratno preoblikovane u standardnom hrvatskom jeziku zamijenjene su novijim oblicima (gotica – gotika, vajar – kipar, savremen – suvremen, razlikost – raznolikost, skrajni – krajnji, baročni – barokni, Mojsija – Mojsije, isporedba – usporedba, kompromitovati – kompromitirati, prevod – prijevod, prenos – prijenos…). Ispravljene su i očite tiskarske pogrješke. Svime time Subotićevi su izvornici, uz minimalne korekcije, učinjeni čitkijima, čime je i njegova misao postala lakše razumljivom današnjem čitatelju. Uz manje poznate riječi ili citate na stranim jezicima priređivač je u fusnotama dodao objašnjenja odnosno prijevode.

Z. G. 301

SADRŽAJ Promicanje spasonosna sklada, spram suvremenim neskladima .....................................................................7 Katolicizam – osnova međunarodnog solidarizma i mira .............................................................................65 Paneuropa i međunarodni solidarizam ................124 Socijalizam ili marksizam ........................................134 Zašto smo proti fašizmu?.........................................143 Socijalizacija produktivnih dobara ........................151 Uzroci gospodarskog nereda ..................................169 Crkvena umjetnost i kolektiv..................................183 Nova franjevačka bazilika u Makarskoj ................199 Celestin Medović ......................................................210 Dante u franjevačkom pejzažu ...............................214 Značaj Goethea .........................................................232 Božji slavuj .................................................................247 Uloga kritike u selekciji katoličke književnosti ....258 Gdje je katolički kapital?..........................................266 Katolički sve ili ništa .................................................271 Svi na noge za katolički dnevnik!...........................278 Životopis.....................................................................288 Bibliografija i literatura ............................................291 Napomene..................................................................299

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec Na Goru Gospodnju Anketa o hrvatskoj katoličkoj književnosti 2. Antun Mahnić O lijepoj umjetnosti Kritike, studije i eseji 3. Drago Ćepulić Život i duh Studije i eseji 4. Ton Smerdel Duh umjetnosti Eseji 5. Rajmund Kupareo Um i umjetnost Eseji 6. Petar Grgec Katolicizam, kultura i politika Članci, govori i studije 7. Đuro Arnold Vjera, filozofija i umjetnost Govori i članci

8. Ivo Lendić Katolicizam i kultura Eseji, članci i polemike 9. Ilija Jakovljević Izazov kršćanskog humanizma Članci, eseji i komentari 10. Bonifacije Perović Društveno-socijalne misli Eseji i članci 11. Ivan Evanđelist Šarić Suvremene spasonosne misli Eseji i okružnice 12. Ljubomir Maraković Katolički idealizam i realizam Studije, kritike, intervjui, članci 13. Milan Ivšić Socijalni duh i narodna kultura Studije, eseji i članci 14. Stjepan Tomislav Poglajen Kršćanski personalizam Govori, članci, studije

15. Ferdo Rožić Katolički kulturni potukazi Članci i govori 16. Nedjeljko Subotić Katolicizam i solidarizam Ogledi, kritike, članci

Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb Tel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr E-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

Tisak Grafika Markulin, Lukavec