MEĐUGORJE - RAZGOVORI S VIDIOCIMA by Glas Koncila

Krešimir Šego

MEĐUGORJE RAZGOVORI S VIDIOCIMA

Krešimir Šego, Međugorje. Razgovori s vidiocima, Glas Koncila, Zagreb, 2011. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 4874 303 E-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Ljudi i događaji. Knjiga 31 Suradnica u pripravi: Vlatka Plazzeriano Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila, Zvonimir Atletić, Mladen Čobanović, Foto Đani, Miroslav Šego, Gebetsaktion Wien, Božo Vukičević i nepoznati autori Priprema za tisak: Glas Koncila Grafičko oblikovanje: Danijel Lončar Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u srpnju 2011. ISBN 978-953-241-299-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 772329. U skladu s dekretom pape Urbana VIII. i uredbom II. vatikanskog koncila, nakladnik izjavljuje da nema nakanu preteći sud Crkve o nadnaravnosti prirode događaja i poruka o kojima je riječ na ovim stranicama. Taj sud pripada kompetentnom autoritetu Crkve, kojemu se nakladnik potpuno podvrgava. Riječi poput »ukazanja«, »čudesa«, »poruke« i slične imaju ovdje vrijednost ljudskog svjedočenja.

Krešimir Šego

Prilog Međugorski fenomen na stranicama Glasa Koncila (1981. – 1991.)

Zagreb, 2011.

PREDGOVOR O 30. obljetnici ukazanja u Međugorju u ruci držite novu knjigu o događajima koji tri desetljeća privlače milijunska mnoštva vjernika iz cijeloga svijeta. Slobodno se može kazati da nema kontinenta ni zemlje s kojega i iz koje vjernici, ponekad i radoznalci, nisu posjetili Međugorje. Naravno, među njima su otpočetka brojni posjetitelji iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske te Slovenije, pa se svednevice, posebice za vikenda i ljetnih odmora, u mjestu mogu vidjeti autobusi i osobni automobili svih hrvatskih registracijskih oznaka. O međugorskom fenomenu napisani su brojni novinski članci, snimljene televizijske i radijske emisije i filmovi, u Australiji, Brazilu, Argentini, Meksiku, SAD-u, Kanadi te raznim zemljama Azije, Afrike i Europe. K tomu su pojedina djela nekih »međugorskih« autora prevedena na dvadesetak jezika, a himna Majci Mira pjeva se kako u najpoznatijim katedralama, tako i u najmanjim seoskim crkvama i vjerojatno je jedna od najpoznatijih hrvatskih pjesama. Posebnost međugorskog fenomena jest to što vjernici imaju prigodu čuti svjedočanstva vidjelaca, kako u međugorskoj župi, tako i na različitim molitvenim susretima diljem svijeta. Vidioci otpočetka – bez obzira na to što su, pogotovo prvih dana i mjeseci, bili 5

izloženi pritiscima milicije, medija i vlasti – hrabro svjedoče svoja iskustva, prenose Gospine poruke, pozivaju na mir, vjeru, obraćenje, molitvu i post, kako ih uči Kraljica Mira. Bez obzira na to što ukazanja traju trideset godina, svjedočanstva vidjelaca, poput ovih u knjizi, uvijek su zanimljiva, navlastito onima koji se s međugorskim događajima prvi put ozbiljnije susreću. Razgovori, objavljeni u ovoj knjizi, nastajali su tijekom petnaest godina. Objavljivani su u različitim knjigama, listovima te na internetu, a najveći broj u mjesečniku Glasnik mira. U skraćenoj verziji, objavljeni su također u knjizi na hrvatskom te na slovenskom, njemačkom, talijanskom, slovačkom, mađarskom, engleskom, poljskom i španjolskom jeziku. Knjigu obogaćuje i vrijedan prilog – međugorski fenomen kako je predstavljen u Glasu Koncila. Naime mediji su događaje u Međugorju već na početku proglasili »klerofašističkim, antisocijalističkim i antirevolucionarnim«, djelom nastalim na relaciji mostarski biskup – Kaptol (Zagreb) – Vatikan, s ciljem rušenja »bratstva i jedinstva«. Na tragu ondašnjega izvješćivanja i pisanja državnih medija tadašnje pravosuđe u montiranom procesu osudilo je međugorskog župnika fra Jozu Zovku na tri godine tamnice, a urednike Naših ognjišta fra Ferdu Vlašića i fra Jozu Križića na višegodišnje zatvorske kazne. Više mladića, zbog dolaska u Međugorje ili njihovih bezazlenih pjesama i izjava o ukazanju, također je završilo na 6

sudu i u zatvoru. Novinari Glasa Koncila u Međugorje su došli desetak dana nakon vijesti o ukazanju. Premda je prošlo puno vremena i papir požutio, zanimljivo je vratiti se trideset godina unatrag, upravo tim redcima. U prvom desetljeću ukazanja međugorski fenomen proučavala su tri povjerenstva – dva na razini mjesne biskupije i jedno na razini Biskupske konferencije Jugoslavije, koje je rad završilo Zadarskom izjavom 1991. Kako povjerenstva nisu donijela pravorijek, a ukazanja u Međugorju postala fenomen značajan za cijelu Crkvu, Sveta Stolica je pri Kongregaciji za nauk vjere osnovala međunarodno povjerenstvo. Na čelu povjerenstva je kardinal Camillo Ruini, a članovi su kardinali, biskupi, stručnjaci i vještaci. Prigodom izjave o utemeljenju povjerenstva, 17. ožujka 2010., rečeno je da će povjerenstvo raditi dugotrajnije i diskretno. Na kraju knjige donosimo i raspored molitvenog programa u župi Međugorje te nadnevke posebnih događaja. Autor

I ja tamo (u Međugorje) svakodnevno hodočastim u svojim molitvama; sjedinjujem se u molitvama sa svima koji tamo mole ili su odande pozvani na molitvu. (Bl. Ivan Pavao II. u pismu prijatelju Mareku Skwarnickom, 15. srpnja 1992.)

Od srca pozdravljam hrvatske hodočasnike, a osobito vjernike iz župe sv. Jakova iz Međugorja! Vaše hodočašće u Rim dio je priprave za Gospodinov dolazak. Stoga u nadi budite blagovjesnici Božje ljubavi u vašem narodu. (Benedikt XVI. na općoj audijenciji 1. prosinca 2010.)

O UKAZANJU U MEĐUGORJU Priča započeta 24. lipnja 1981., na seoskom putu u Bijakovićima Toploga sunčanog popodneva, nešto prije osamnaest sati 24. lipnja 1981. započeo je jedan od najsnažnijih događaja 20. i 21. stoljeća – ukazanja Kraljice Mira u Bijakovićima, Župa Međugorje. Ni djeca, kojoj se Gospa već tri desetljeća ukazuje, ni vjernici koji su prigrlili poruku, ni najumniji teolozi nisu mogli naslutiti značenje tih događaja za cijelo čovječanstvo. Ivandan 1981., kao i svake godine dotada, bio je blagdan u nisci onih dana koji se s nestrpljenjem očekuju. Ponajprije poradi duhovne okrjepe, a potom i zbog odmora od naporna fizičkog rada na njivi i u vinogradu. Naime treba se prisjetiti da se je tih godina, kao i desetljećima dotada, pučanstvo sela međugorske župe i šire okolice bavilo gotovo isključivo ratarstvom – uzgojem duhana i vinove loze, od čega se je živjelo. Da bi se dobila predodžba bijakovskih i međugorskih njiva u ono vrijeme, dostatno je zatvoriti oči i zamisliti te njive prekrivene duhanom i mjestimice zasađene vinovom lozom. U lipnju je svaki komadić zemlje bio pomno obrađen, bez i jednoga korova, poput vrta. Na tim njivama izrasle su kuće, stambene zgrade, pansioni, hoteli, restorani, suvenirnice i putničke agencije koje hodočasnik danas zatječe u Bijakovićima i Međugorju.

Od te, tzv. Zadarske izjave, sve do danas Glas Koncila i dalje zadržava isti stav koji je zauzeo još 1982. godine, kada je osnovano prvo povjerenstvo. Dok se čeka pravorijek Crkve, osim općenitih vijesti o pastoralnim događanjima u Međugorju, Glas Koncila ne donosi vijesti, komentare ni članke koji bi ulazili u (ne)vjerodostojnost tvrdnji djece o ukazanjima.

240

NOVO MEĐUNARODNO POVJERENSTVO ZA ISTRAŽIVANJE O MEĐUGORJU Fenomen događaja u Međugorju od svoga početka 1981. godine pa sve do danas budi veliki interes sveopće Crkve. U prvom desetljeću ukazanja međugorski fenomen proučavala su tri povjerenstva – dva na razini mjesne biskupije i jedno na razini Biskupske konferencije Jugoslavije, koje je rad završilo Zadarskom izjavom 1991. godine. Kako povjerenstva nisu donijela pravorijek, a povjerenstvo Biskupske konferencije Jugoslavije zbog raspada zemlje nije završilo svoj rad, na zahtjev biskupa iz Bosne i Hercegovine, 2010. godine uspostavljeno je Međunarodno povjerenstvo za istraživanje o Međugorju, pri Kongregaciji za nauk vjere Svete Stolice, pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija. Sastavljeno je od kardinala, biskupa i stručnjaka, a radit će dugotrajnije i u strogoj tajnosti. (usp. GK, 23. ožujka 2010, broj 13, str. 7)

Članovi i rad Povjerenstva Međunarodno povjerenstvo održalo je svoj prvi sastanak 26. ožujka 2010., a uz predsjednika kardinala Ruinija članovi Povjerenstva su vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, zagrebački nadbiskup i potpredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) kardinal Josip Bozanić, pro241

čelnik Kongregacije za evangelizaciju naroda u miru kardinal Jozef Tomko, predsjednik Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove u miru kardinal Julian Herranz, kao i sadašnji pročelnik Kongregacije za kauze svetih i blaženih nadbiskup Angelo Amato. Uz nekoliko istaknutih međunarodnih imena, tu su i stručnjaci iz Crkve u BiH i Hrvatskoj: profesor fundamentalne teologije u Sarajevu Franjo Topić, profesor psihologije i psihologije religija na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu o. Mijo Nikić, profesor duhovnosti na Papinskom sveučilištu Gregorijani o. Mihály Szentmártoni te profesorica teologije u Rijeci s. Nela Gašpar. (usp. GK, 20. travnja 2010, broj 17, str. 7)

242

POGOVOR Trideset je ljeta minulo otkako je šestero mladih, u dobi između 10 i 17 godina, pronijelo svijetom tvrdnju da im se ukazuje Gospa, Blažena Djevica Marija. Trideset godina, u kojima se je promijenilo lice zemlje. Trideset godina Međugorja, kao zemljopisnog pojma na zemljovidu Hercegovine, ali i fenomena koji je najsnažnije obilježio svršetak jednoga stoljeća i tisućljeća te još uvijek utiskuje pečat vjerničkom gibanju u Katoličkoj Crkvi, dakako, uz povijesnu veličinu bl. Ivana Pavla II. Taj je fenomen najuže vezan uza silni obraćenički zamah, molitveno buđenje, obnovu sakramentalnoga života, klanjanja Presvetomu, vezan također i uz snažna i velika hodočašćenja i vjernička okupljanja, koja danomice rastu, fenomen koji je iznjedrio mnoge nove duhovne zajednice diljem svijeta ili pak potaknuo tisuće mladih za duhovno zvanje. Vezan je i uz prethodna Marijina ukazanja, napose ona u Fátimi. Pojavio se je na svjetskoj i crkvenoj pozornici četrdesetak dana nakon neuspjela atentata na papu Ivana Pavla II., koji se je dogodio na sam dan Fatimske Gospe, 13. svibnja 1981. Tih šestero mladih iznenada su nekom višom silom bili izbačeni iz svoga svagdana i uključeni u za njih neshvatljivu »igru«. Netko se njima poslužio, istrgnuo ih iz privatnosti, postali su iznenada javne 243

osobe, bačeni – mimo svoje volje – u žarište zbivanja. I svi su se počeli njima baviti. Najprije je selo dočekalo s nevjericom njihove tvrdnje, ali je nakon početnih dvojba povjerovalo. Potom se je uključila komunistička, represivna milicija, koja ih je nasilno trpala u vozila te ih vodila na ispitivanja, potom – na svoju ruku – na liječničke pretrage u Čitluk i psihijatru u Mostar, a da ih zastraše, čak i u mostarsku mrtvačnicu. Činili su to protiv volje njihovih roditelja, ta svi još bijahu maloljetni. To je dodatno usijavalo naboje u mjestu, napetost je rasla. Komunistički vođe i partizanski prvoborci odašilju prijeteće poruke, a mjesne zajednice u župi svakodnevno zasjedaju, stvaraju se proglasi protiv te novotarije i priča o Gospinim ukazanjima. Za ateiste stvar je po sebi razumljiva: budući da nema Boga, nema ni Gospe, sve su to praznovjerne izmišljotine. Za pogođene vidioce to je stvarna, najzbiljskija zbilja. Već prvih dana su desetci tisuća vjernika, radoznalaca na brdu prvih ukazanja. Vjeruju i ne vjeruju dječjim tvrdnjama. Na zamolbu župnika, svijet se doskora stao slijevati u mjesnu crkvu, gdje je župnik započeo s vatrenim proročkim propovijedima i pozivima na molitvu i post, da se stvar u postu i molitvi raščisti. Ako je od Boga, da ostane, a ako nije, neka nestane. Svijet se je počeo ispovijedati, obraćati, najednom se je osjetilo kako se prepao komunistički crveni zmaj. Komunisti su bijesni, podigao se je republički partijski vrh, cijelo selo je stavljeno tijekom dviju susljednih godina u »karantenu«, na 244

petnaestak mjesta bile su danonoćne straže koje su kontrolirale pristup selu. Jer tu se je, prema njima, začela i odvija »ustaška kontrarevolucija«, a fratri su se poslužili čak i Biblijom i Gospom da sruše državni poredak. Stoga su trojica franjevaca i završila na višegodišnjem robijanju u zloglasnoj Foči. Prepali se komunisti i vlast tvrdnjâ šestero mladih! Pa ti su mladi, sagledavajući s današnjeg zrenika, uzdrmali sustav u temeljima! Tako bi se mogli orisati ti prvi sudbotvorni dani, kad se sve diglo. I vjera, i nevjera. Vjernici miroljubivi, s krunicom u ruci, a vlast sa svojim represivnim milicijskim i udbaškim aparatom i zastrašivanjima. Kao što rekosmo, vidioci nisu imali više privatni život. Zlostavljanja i izrugivanja najesen u školama u Sarajevu i Mostaru, a jedan akter nije bio pošteđen zadirkivanja ni u visočkom sjemeništu. Oni ostaju kod svojih uvjerenja. I danas, nakon trideset godina, kad su već obiteljski ljudi, s vlastitom djecom, smijemo li ih i možemo li ih, onako olako, mirne savjesti, a da se o njih i njihove savjesti i osobe ne ogriješimo, proglasiti – kao što se nerijetko čini – lašcima, švindlerima, halucinantima, psihopatima? Njima su se tijekom sljedećih godina bavili liječnici i znanstvenici, psiholozi i psihijatri te parapsiholozi, medicina je primjenjivala najsuvremenije aparate i kompjuterske programe da snime njihova stanja prije, za vrijeme i nakon »ukazanja«. O tome su napisane cijele studije, i svi se slažu da u aktera nema nikakvih fizičkih odmaka od normalnosti, nema epilepsije ni katalep245

sije, hipnoze ili halucinacije, sugestije ili bilo kakve nenormalnosti. Postoji jasni usjek između vremena prije, za vrijeme i poslije samoga fenomena. To su naša zapažanja sa strane, kao posrednih ili neposrednih promatrača i svjedoka tih povijesnih dana, koji traju već punih trideset godina. Povijest koja nastaje, rađa se, oblikuje se. Zapravo, to su događaji koji su oblikovali povijest i promijenili njezin tijek, tu na razmeđu kultura, vjera i civilizacija. Netko je rekao da je ondje, u kanjonu Drine, i svemirska razdjelnica svjetova koje Marija poveza u jedno; Istok i Zapad, na čemu je cijeloga života radio Ivan Pavao II., želeći da Europa prodiše obama plućnim krilima. Ozbiljuje se to u Međugorju, gdje imamo susretište istoka i zapada, sjevera i juga, a sve započe neočekivanom i iznenadnom tvrdnjom šestero mladih da su imali nebesko viđenje. Susreće se i nalazi ovdje slavenski Istok i europski Zapad, oko Marije! A što kažu ti sami akteri, protagonisti svega događanja? Kako zaviriti u njihovu dušu, njihove osjećaje, promišljanja, kolika je njihova (ne)odgovornost, ako su, ne daj Bože, pronijeli svijetom laži? Je li uopće moguće da se sve to odvija pod plaštem laži? Zacijelo ne, jer bi onda Sotona ustao – prema Isusovim riječima – na samoga sebe. U početcima bijahu još uvijek neodrasli, nezreli, u pubertetskoj dobi, ali danas, nakon trideset godina, što se odvija u njima, njihovim srcima i dušama, njihovim psihama? Kako se moraju osjećati spram svega onoga što se tijekom tih 246

trideset godina »zakuhalo« i u što je sve ovo tijekom vremena izraslo? Moraju snositi odgovornost, i pred poviješću i pred vječnošću! Jesu li sve te rijeke ljudi koje su protekle i još uvijek protječu Međugorjem nasjele pričama? Vrijedi uzeti u ruke i pročitati njihova osobna svjedočanstva, zabilježena tijekom minulih pet godina. Njihova neposredna svjedočenja, njihovu neposrednu prostodušnost, uvjerljivost, bez ikakvih pozadinskih misli, bilo kakva prenemaganja ili prijetvornosti. Svi oni jasno tvrde da nisu gotovo imali pojma o Marijinim ukazanjima, da su bili iznenađeni, izbačeni iz kolotečine. Svi se osjećaju nedostojnima te milosti, a ni danas – tvrde za sebe – nisu ni sveti, ni savršeni, svatko dok se nalazi u la condition humaine podložan je kušnji, grijehu i padu. »Šimune, Šimune, oprez: Sotona je zaiskao da vas prorešeta kao pšenicu.« (Usp. Lk 22, 31.) Tko je to od nas od toga svakodnevno pošteđen, tko to ne mora ispitivati svoju savjest i odgovorno se ponašati? Svatko treba obraćenje, to je jasno, svatko mora svakoga dana težiti prema svetosti, bez koje je nemoguće vidjeti Božje lice. Autor intervjua vodi nas znalački kroz razgovore, kao roditelj i otac obitelji, obazrivo i s punim razumijevanjem svojih sugovornika. Zahvalni smo mu što nudi i hrvatskoj javnosti na jednom mjestu sabrana svjedočanstva glavnih (zemaljskih) čimbenika onoga što je započelo među nama prije trideset godina te što danomice urasta sve dublje u biće Kristove Crkve. 247

Htjeli mi to priznati ili ne, Međugorje je postalo uvelike dijelom hrvatskog identiteta u svijetu. Svijet nas po tome zna i prepoznaje. Smijemo li okrenuti leđa toj činjenici ili ju, odmahujući rukom, odbacivati? Na svakome je dati odgovor za sebe. Međugorje, 1. lipnja 2011.

Fra Tomislav Pervan ∗

Župnik u Međugorju 1982. – 1988., provincijski vikar 1990. – 1994., provincijal 1994. – 2001., prevoditelj i autor više knjiga, stalni suradnik Glasnika mira, Katoličkoga tjednika, Naših ognjišta i jedan od najplodnijih pisaca o Međugorju. *

248

PROGRAM DUHOVNIH DOGAĐANJA U MEĐUGORJU Večernji molitveni program – svaki dan –– u 17 (18*) sati molitva Krunice –– u 18 (19*) sati sv. misa –– poslije mise moli se Vjerovanje, sedam Očenaša, Zdravomarija i Slavaocu Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu –– srijedom i subotom od 21 do 22 sata –– svakog 25. u mjesecu cjelonoćno klanjanje –– u došašću nedjeljom nakon pučke mise Euharistijsko klanjanje –– četvrtkom od 19 do 20 sati Čašćenje križa –– petkom od 19 do 20 sati Pobožnost križnoga puta na Križevcu –– svakog petka u 14 (16*) sati 249

Molitva Krunice na Podbrdu –– svake nedjelje i blagdana u 14 (16*) sati Pobožnost križnoga puta u korizmi –– petkom u 14 sati na Križevcu i u crkvi nakon večernje mise –– nedjeljom prije pučke mise (u 10:30) i nakon večernje mise Stalni godišnji događaji –– početkom ožujka: međunarodni susret organizatora hodočašća, voditelja centara mira i međugorskih molitvenih i karitativnih skupina –– 24. lipnja: Hodnja mira Humac – Međugorje –– 25. lipnja: obljetnica Gospinih ukazanja –– početkom srpnja: međunarodni seminar za svećenike –– 1. – 6. kolovoza: Mladifest – molitveni susret mladih, završava misom na Križevcu, u 5 sati ujutro –– Prva nedjelja iza Male Gospe: misa na Križevcu u 11 sati (Uzvišenje Sv. križa) –– krajem rujna: seminar za bračne parove –– 31. prosinca: molitveni doček Nove godine

Detaljnije informacije možete dobiti u Uredu informacija: 00 387 36 653 316 Gospin trg 1, 88 266 Međugorje, BiH. * prema ljetnom računanju vremena 250

O AUTORU Krešo Šego rođen je 11. veljače 1950., u Međugorju. Osnovnu školu završio je u Međugorju i Čitluku, a srednju u Čapljini. Diplomirao je sociologiju na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Radio je kao novinar u Sarajevu te kao profesor u gimnaziji u Čitluku. Trenutno je slobodni umjetnik. Član je Društva hrvatskih književnika. Piše pjesme, eseje, književne kritike. Objavio je dosada: Žeđ pojilišta, Stojna kuća, Vrijeme letjelica, Hrvatska Tišina, Svijeća pod križem, Zavjetni kovčeg (zbirke pjesama); Rubovi i Rubovi II (knjige eseja, kritika i razgovora); Latice, Malene priče (knjige za djecu) i Anđeli moji (zbirka slikovnica, s Miljenkom Stojićem) te Vrijeme milosti, Gospina šaputanja i Fra Slavko (knjige međugorske tematike). Izabrane pjesme objavljene su mu na njemačkome i poljskome jeziku, a Vrijeme milosti na engleskome, francuskome, poljskome, talijanskome, češkome, flamanskome i njemačkome.

251

Sadržaj Predgovor.................................................................5 O ukazanju u Međugorju (Mons. Eduard Peričić)........11

Razgovori s vidiocima Ivanka Ivanković-Elez Dovoljno je otvoriti svoje srce Gospi............................ 21 Mirjana Dragićević-Soldo U Međugorju svi smo dobili velike darove...................33 Jakov Čolo Djetinjstvo uz Gospu....................................................67 Najveći znak Međugorja jest naše obraćenje.....84 Marija Pavlović-Lunetti Kap u kojoj djeluju Bog i Gospa................................... 91 Gospina škola molitve......................................... 97 Ivan Dragićević Gospa nas vodi s toliko ljubavi................................... 103 Vicka Ivanković-Mijatović Međugorje je veliko po Gospinoj poruci.................... 137 Gospina škola svetosti....................................... 147 Znak prije ukazanja........................................... 155

253

Prilog Međugorski fenomen na stranicama Glasa Koncila (1981. – 1991.) 1981. - Uvodna napomena . ................................. 159 Što smo saznali o ukazanjima u Hercegovini....161 Oko ukazanja u Hercegovini............................. 163 Mostar: biskupska izjava o »ukazanjima« u Hercegovini............................................... 165 U Međugorju se – moli..................................... 167 Svećenici očevici o zbivanjima u Međugorju.....171 Dr. Ljudevit Rupčić: »Pitali su koje mi je ime: ja sam Kraljica Mira«............................181 Proslava Svetog Križa na Križevcu u Međugorju...189 Mostar: Fra Jozo Zovko u istražnom zatvoru... 192 Kraljica Mira u Međugorju............................... 193 Pojave i nuzpojave u Međugorju...................... 195 Mostar: Tri i pol godine zatvora župniku iz Međugorja................................................. 197 Međugorje se preobrazilo................................. 199 Nova pitanja oko Međugorja........................... 200 1982. - Uvodna napomena ..................................202 Župniku iz Međugorja smanjena kazna...........203 Započelo crkveno ispitivanje događanja u Međugorju.................................................205 Posveta Srcu Marijinu u Međugorju................ 206 Međugorje.........................................................207 Međugorje: 70.000 na Križevcu...................... 208 Najnovije iz Međugorja..................................... 211 254

Što otežava rad komisije................................... 211 Glas Koncila pratilac crkvenih zbivanja u 1982. godini............................................... 214 1983. - Uvodna napomena .................................. 215 Tko se boji ukazanja?........................................ 216 1984. - Uvodna napomena ................................. 220 Znanstveno istraživanje francuskog mariologa Renéa Laurentina....................... 221 1991. - Uvodna napomena . ................................ 235 Izjava Biskupske konferencije Jugoslavije o Međugorju.................................................237 O Međugorju određenije.................................. 238 Novo međunarodno povjerenstvo za istraživanje o Međugorju (2010.).......................... 241 Pogovor (Fra Tomislav Pervan)............................ 243

Program duhovnih događanja u Međugorju............. 249 O autoru...................................................................... 251

255

Za vaš hod u vjeri Glas Koncila preporučuje:

Fatima

u pripremi

Narudžbe: Kaptol 8, 10000 Zagreb, Hrvatska tel.: 01/4874 318, faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr