000681_002

I v a n B odrož i ć

Na putu za Velikim Svećenikom Svećeničko služenje Crkvi i obitelji

Glas Koncila

Iv a n Bodrožić NA PUTU ZA VELIKIM SVEĆENIKOM Svećeničko služenje Crkvi i obitelji

Izdavač Župa Gospe od Anđela, Dr. Franje Tuđmana 13, 21220 Trogir tel/fax: +385 21 884 174; e-mail: zupniured@zupa-goa-trogir.hr Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, tel.: 01/4874 300; faks: 4874 303 E-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr; www.glas-koncila.hr Za nakladnika Nedjeljko Pintarić Biblioteka Via Crucis. Knjiga 18 Jezično uređivanje Josip Sinjeri Ilustracije Križni put u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu Priprema za tisak Glas Koncila

ISBN 978-953-241-284-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 758811.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

I v a n B o d ro žić

NA PUTU ZA VELIKIM SVEĆENIKOM Svećeničko služenje Crkvi i obitelji

Glas Koncila Zagreb, 2011.

Reljef Krista, 1348. g., Muzej grada Trogira

4

KRIŽNI PUT KRISTA VELIKOG SVEĆENIKA Poslanica Hebrejima više od ikojega novozavjetnog spisa opisuje Isusa kao velikog svećenika, koji je po muci i smrti prodro kroz nebesa. Bilo je stoga vrlo logično križni put u Svećeničkoj godini utemeljiti na razmišljanjima o Kristu Velikom Svećeniku, kao ishodištu svećeničkoga života i služenja. Premda je nastao u ozračju i okolnostima Svećeničke godine, te je kao takav neminovno usredotočen na promišljanje Gospodinova svećeništva, trajno je aktualan i prikladan za korizmenu pobožnost, jer se upravo pobožnošću križnog puta časti Isusovo velikosvećeničko služenje za spas naroda Božjega. Usredotočen na lik Velikog Svećenika djelatna u svećeničkoj službi, ovaj križni put je bitno usmjeren k izgradnji crkvenog i obiteljskog zajedništva, kojemu je svećeništvo jamstvo. Upućenost prema takvu cilju bio je, uostalom, smisao Svećeničke godine te nas dodatno pripravlja za slavlje Obiteljske godine, koja bi trebala izvući na vidjelo svu ljepotu i značenje obitelji kao kućne Crkve. Razmišljanjima uz postaje Križnoga puta u Svećeničkoj godini htjelo se je dati doprinos razumijevanju svećeništva i svećeničkoj ulozi u oblikovanju kako obitelji, tako i župne zajednice. Stoga je uz razmatranja usredotočena na Kristovu svećeničku službu utkan molitveni dio, u kojem se posebno ističu pojedine dimenzije svećeničke pastoralne aktivnosti prema vjernicima, pri čemu posebno valja naglasiti nezamjenjivost sakramentalne uloge.

A da bi Crkva Kristova po svojim svećenicima mogla izgraditi unutarnje zajedništvo te pozvati sve ljude da mu budu dionici, uvijek iznova je potrebna obnove i očišćenja, i u glavi i u udovima. A očistiti ju može njezin Gospodin i Glava, koji je sebe predao za njezino posvećenje. Stoga Crkva, obavljajući pobožnost križnog puta, traži dodatnu prigodu čišće-

5

nja snagom križa Gospodinova, to jest korjenitiju promjenu života temeljitim pranjem Krvlju Kristovom. Sam Isus obvezao ju je svojim velikosvećeničkim prinosom da ide odlučnije putem pokore i obraćenja. Napose to vrijedi za svećenike, sakramentom reda suobličene njemu – Velikom Svećeniku, da bi vjerno služili Bogu na slavu, a povjerenim vjernicima na spasenje. Stoga su postaje i ilustrirane fotografijama svećenika koji nose križ, čime iskazuju spremnost dijeliti i ponijeti križ sudbine svakoga čovjeka, obitelji i svoga naroda. U tom duhu ovaj križni put želi pridonijeti očišćenju Crkve od natruha grijeha kojima mi ljudi nagrđujemo njezino sveto lice. Kao takav iskren je poziv cijeloj Crkvi na žarču i ponizniju molitvu, koja može cijelu Crkvu, po svećeničkom služenju, savršeno združiti s Kristom Glavom.

Glede strukture ovoga križnog puta, svaka postaja sastavljena je od razmišljanja povezana s određenim tekstom iz Poslanice Hebrejima i od molitvenog dijela. Ako bi se komu, zbog pastoralne situacije, učinio predugim, može koristiti samo jedan dio. Inače je pisan za potrebe triju župa Grada Trogira, na poticaj župnika Stipana Bodrožića, koji s ostalim trogirskim župnicima organizira križni put Od Gospe do Gospe, to jest od župne crkve Gospe od Anđela do crkve Gospe od Demunta. Njegovoj upornosti i skrbi za svoje vjernike valja zahvaliti što je došlo do ovog teksta, za koji se nadam da će obogatiti i mnoge druge župne zajednice i vjernike diljem Lijepe Naše.

U Zagrebu, na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, revna pastira, mučeničkom krvlju suobličena Velikomu Svećeniku Ivan Bodrožić

6

7

Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati Sin joj na križ uzdignut.

8

Uv odna m o l i t v a

Pristupajući svetoj pobožnosti križnog puta, razmatrati nam je muku našega Gospodina. Učinimo to u duhu poziva koji nam upućuje Pismo kad veli: Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. (Heb 12, 1–3) Pomolimo se: Gospodine, upiremo pogled u te i promatramo te, kako mi svećenici, koji smo na svoja leđa preuzeli teret tvog poslanja, tako i povjereni vjernici. Zajedno sa svojim obiteljima, oni u svećenicima i po svećenicima imaju pravo vidjeti i imati tebe, te im svojom molitvom i bogoljubnošću pomažu vršiti službu. Podigni u svojoj Crkvi svete svećenike, spremne nositi vječno spasenje čovjeku i čovječanstvu, hodeći ukorak s tobom, Velikim Svećenikom, upravo putem križa i muke, kojom si izvršio svoju velikosvećeničku službu spasenja ljudskog roda. Obavljajući ovu pobožnost jasno vidimo tvoje stope, u koje kao Crkva vjerno želimo gaziti. Učini da naš hod bude Trojedinom Bogu na slavu, a ljudima na spasenje.

9

Dušom njenom razboljenom, rastuženom, ražaljenom prolazio mač je ljut.

10

Pr va postaja ISUSA OSUĐUJU NA SMRT Pri prvoj postaji razmatramo nepravednu osudu kojoj je izložen Gospodin Isus pred Pilatom. Optužen je i predan kao janje na klanje, ali spremno izgovara: Evo dolazim! Već prije nego je stupio pred Pilata, čovjeka sumnjičavca, udaljena od istine, osudili su ga veliki svećenici i narodni poglavari, u čije ga je ruke predao Juda srebroljubac. Svi su bili slijepi u njemu prepoznati Boga – Istinu. Odlučnom spremnošću vršiti volju Božju, Isus, ipak, ispravlja krive crte ljudske nepravde i grijeha te piše pravo rukom Božjeg milosrđa. Nepokolebivom postojanošću popravio je štete nanesene nepravnom osudom, kao i posljedice grijeha cijeloga čovječanstva. Stavši pred nepravedna suca u Jeruzalemu, bio je svjestan da prije svega stoji prvenstveno pred Bogom, vječnim sucem sviju, čiju je volju i u tom trenutku želio izvršiti. Time probuđuje svijest svakoga od nas da smo i sami, ovdje i sada, pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novoga Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove (Heb 12, 22–24).

Pomolimo se: Gospodine, optužen si jer si znao i naviještao istinu, štoviše, jer si Istina. Osuđen si jer se nisi odrekao božanske istine o svijetu i čovjeku. Daj svojoj Crkvi snagu naviještati svoju istinu, pronoseći uvijek i svugdje njezin sjaj, a nama, njezinim članovima, da je nikada ne pogazimo neurednim životom, grešnim sklonostima ili željom za prljavim dobitkom. Svojim svećenicima daj revno i istinoljubivo obavljati sudačku službu ispovijedanja, da bi svaki vjernik osjetio da pristupajući ispovijedi staje pred sudište Božje. Obdari ih krotkošću kojom si susretao grešnike i odvažnošću prema istini, da budu strogi suci prema sebi, milosrdni prema grešnicima, otporni na pritiske javnosti, a nepopustljivi prema grijehu. Nevinost i čistoća bili im zalog neustrašivosti pred moćnicima, pokretačka snaga u traženju spoznaje tvojeg lica i neumornu propovijedanju istine, da bi, poput tebe, svaku osudu pretvarali u pobjedu križa.

11

O koliko ucviljena bješe ona uzvišena, Majka Sina jedinog!

12

Trinaesta postaja ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Kristovo su mrtvo tijelo, u predvečerje Velikog petka, Josip Arimatejac i Nikodem, skinuvši ga s križa, položili u krilo majke Marije. Vjerojatno su svi osim Marije tugovali što im je ljudska nepravda poremetila životne snove. Samo je Marija, snagom vjere, znala da se dogodio velik preokret, nevidljiv tjelesnim očima. Smrću na križu Krist je ljudskomu rodu donio željno iščekivanu pobjedu i proslavu.

To beživotno tijelo položeno u njezine ruke, ipak, nije bilo podloženo smrti ni ikakvoj drugoj vlasti. Naprotiv, slavno vlada i gospoduje na prijestolju, dok sve ne bude podloženo njegovim nogama. I dok ga je pomazivala, znala je da pojavnost vara, jer ne dopušta vidjeti ono najvažnije, što Sveto pismo opisuje riječima: Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, ali Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. (Heb 2, 8–9) Pomolimo se: Gospodine, kao što je tvoja majka Marija primila tvoje tijelo skinuto s križa, tako ga prima i sveta Crkva po rukama svećenika u presvetoj euharistiji. Tijelo koje je nebeska Majka pomazala za ukop, tijelo je Božjeg Pomazanika, pomazano Duhom Svetim od samog začeća, te je kao takvo zaštićeno od raspadljivosti. Nakon uskrsne pobjede, snagom istog Duha, u sakramentima krizme i krštenja postalo je nepresušnim vrelom milosnog pomazanja vjernicima. Daj svima koji se diče imenom kršćani – kristianoi – pomazani, da, živeći dostojno tog pomazanja, čuvaju svoje biće neokaljanim i cjelovitim za život u neraspadljivosti svetih.

35

Kada dođu smrtni časi, Kriste Bože, nek me spasi Majke tvoje zagovor.

36

Četrnaesta postaja ISUSA POLAŽU U GROB Rekavši na križu: Svršeno je, i izdahnuvši, Gospodin je priveo kraju djelo spasenja, započeto utjelovljenjem. A nakon takva velebnog djela zaslužio je, kao radnik vrijedan svoje plaće, otpočinuti od svih svojih djela. Nakon muke ušao je u jedinstveni i pravi počinak, koji nije bio dan nikomu prije njega, pa ni sinovima Izraelovim. Oštroumno to opaža pisac Poslanice Hebrejima: Zbilja, da je Jošua njih u počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugom danu. Dakle: preostaje drugi subotnji počinak narodu Božjemu! Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih, kao i ono Bog od svojih. Pohitimo dakle ući u taj počinak, da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. (Heb 4, 8–11) I kao što je Bog otpočinuo nakon što je dovršio stvaranje neba i zemlje, Sin Božji je otpočinuo u grobu nakon što je dovršio obnovu čovječanstva grijehom narušena.

Pomolimo se: Gospodine, svojim počinkom u grobu priskrbio si svomu narodu vječni počinak u kraljevstvu nebeskom. A da bi tvoji vjerni ušli u nj, providio si im predvodnike poput sebe, pravog Jošue, obdarene svećeničkom, proročkom i kraljevskom vlašću. Oni prate povjerene vjernike od rođenja do smrti, podržavajući u njima klicu života vječnoga, s kojom bivaju položeni u grob. Njihova zadaća stoga nije pokapati mrtve, nego riječju i primjerom uvoditi žive u život i vječni počinak. Po njihovu služenju tvoja Crkva naviješta dan tvoga zemaljskog počinka i uskrsnuća. Dovrši u svim ljudima djelo spasenja uvodeći ih u nebeski počinak, da bi svi zajedno, suukopani u tvoju smrti, otpočinuli s tobom, baštineći život vječni.

37

Rozeta na crkvi Gospe od Anđela u Trogiru

Kad mi zemlja tijelo primi, dušu onda uzmi ti mi u nebeski blažen dvor.

Z aključna m o l i t v a Nakon što je Krist Gospodin, kao ovjerovljen vječni svećenik okajao grijehe naroda, pomaže i nama, članovima svetog naroda i svojim udovima, primiti plodove svoje muke. Da bi se to ostvarilo, primaknuti nam se njemu i nasljedovati ga. Prateći po ovoj pobožnosti velikosvećenički hod svojega Gospodina, Krista Velikog Svećenika, te u duhu s njime sjedinjeni, nastaviti nam je k onomu cilju na koji nas potiče Sveto pismo: Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan tabora, noseći njegovu muku, jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. (Heb 13, 12–15) Pomolimo se: “Bog mira, koji po krvi vječnoga saveza od mrtvih izvede velikog Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, osposobio vas za svako dobro djelo, da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.”

(Heb 13, 20–21)

39

Fotografije Fotoarhiv Glasa Koncila, Zvonimir Atletić, Arhiv župe Gospe od Anđela Jezično uređivanje Josip Sinjeri Priprema za tisak Glas Koncila Tisak Grafika Markulin, Lukavec Tiskanje dovršeno u veljači 2011.

Naklada: 500 ISBN 978-953-241-284-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 758811.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Poslanica Hebrejima više od ikojega novozavjetnog spisa opisuje Isusa kao velikog svećenika, koji je po muci i smrti prodro kroz nebesa. Bilo je stoga vrlo logično križni put u Svećeničkoj godini utemeljiti na razmišljanjima o Kristu Velikom Svećeniku, kao ishodištu svećeničkoga života i služenja. Premda je nastao u ozračju i okolnostima Svećeničke godine, te je kao takav neminovno usredotočen na promišljanje Gospodinova svećeništva, trajno je aktualan i prikladan za korizmenu pobožnost, jer se upravo pobožnošću križnog puta časti Isusovo velikosvećeničko služenje za spas naroda Božjega.

Nadvratnik crkve Gospe od Anđela u Trogiru