U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

Ana Thea Filipović

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu

Ana Thea Filipović, U službi zrelosti vjere i rasta osoba.

Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu, Glas Koncila, Zagreb, 2010.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 01/4874 303 E-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr; www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 16.

Recenzenti: Prof. dr. sc. Alojzije Hoblaj Dr. sc. Jadranka s. Rebeka Anić, znanstvena suradnica Prof. dr. sc. Josip Šimunović Jezično uređivanje: Domagoj Grečl Oblikovanje naslovnice: Blaženka Matić Fotografija na naslovnici: Unutrašnjost kupole bazilike sv. Petra u Rimu (Shutterstock) Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Glas Koncila ISBN 978-953-241-297-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 767557 Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Ana Thea Filipović

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu

Zagreb, 2011.

UVOD Kao dio crkvene službe riječi kateheza je suočena s već dugo vremena prepoznatljivom krizom kršćanskoga govora u suvremenom svijetu, s krizom poruke Crkve ljudima našega vremena. Raširena religiozna nezainteresiranost i praktična nevjera, kriza identiteta mnogih vjernika, kriza procesa uvođenja u kršćanstvo i prenošenja vjere novim naraštajima, kriza vjerodostojnosti Crkve i kršćanstva, raskorak vjere i života, nedostatan dijalog vjere i kulture/kulturâ našega vremena jasni su pokazatelji činjenice da kršćanstvo nije privlačna, uvjerljiva ni znakovita stvarnost, ne samo za mnoge ljude današnjice nego i za mnoge kršćane.1 Razlozi tome su višestruki, a proizlaze iz društvenih, kulturnih, gospodarskih i političkih promjena u suvremenom svijetu, kao što su globalizacija i pluralizacija društva, znanstveni i tehnološki razvoj, duboke promjene u obitelji, postmoderna rascjepkanost i fluidnost identiteta, te iz promijenjenog odnosa današnjega čovjeka prema vjeri i religiji koja postaje jedan od brojnih izbora, često življena kao prolazno iskustvo, skrojena po vlastitoj mjeri i manje vezana za institucije.2 Nije riječ o krizi kršćanstva, niti o krizi navještaja, nego o krizi navještaja Crkve koji je još uvijek utkan u kul-

1

2

Usp. Emilio ALBERICH – Ambroise BINZ, Odrasli i kateheza.

Elementi katehetske metodologije za odraslu dob, Zagreb, 2002, 11.

Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas. Priručnik fundamentalne katehetike, Zagreb, 2002, 29-36.

5

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

turu i okolnosti nestalog vremena. Središnje pitanje koje zaokuplja sve koji promišljaju o katehezi Crkve danas jest: Kako se postaje Isusovim učenicima u okolnostima suvremenog svijeta? U eri slika, asocijacija i fragmenata, u poplavi beznačajnih fraza i varljivih poruka, ljudi su i danas žedni riječi istine i života, osobne i autentične riječi koja nalazi odjeka u dubini bića, koja razgara srce i rasvjetljuje duh. Traganje današnjega čovjeka za spasenjem i Bogom često se ne događa ni onako kako, ni ondje gdje, ni onda kada mi to očekujemo. Riječ istine i života daleka je od prebrzih i gotovih rješenja, odgovora na nepostavljena, nedefinirana i cenzurirana pitanja. Bliska je iskrenom traganju, bljesku trenutka koji u naše postojanje unosi rascjep i otvaranje prema radikalnom i sveobuhvatnom pitanju, čežnji za spasenjem, za prisutnošću, za komunikacijom i dijalogom. Sigurno je da Bog poznaje mnoge načine i putove na koje govori ljudskim srcima. Jedan od povlaštenih je svjedočanstvo vjere, života i djelovanja Crkve kao zajednice i pojedinih kršćana.

Na završetku posebne biskupske sinode za Srednji Istok i prilikom nagovora uz molitvu Anđeo Gospodnji istoga dana, 24. listopada 2010. godine, papa Benedikt XVI. najavio je da će sljedeća redovita opća skupština Biskupske sinode 2012. godine biti posvećena temi »Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere«. Tom sinodom kao i nedavnim osnivanjem Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije Papa zajedno s biskupima želi odgovoriti na potrebu nove ponude evanđelja onima koji ga malo poznaju ili su se udaljili od Crkve, ponajprije u zemljama koje su davno kristijanizirane.3 Nova je evan3

6

Usp. Annunciato il Sinodo dei Vescovi sulla nuova evangelizzazione nel 2012, u: http://www.zenit.org/article-24247?l=italian

UVOD

gelizacija u prvom redu pitanje vjere kršćana. Kriza crkvenoga govora povezana je s krizom svjedoka koji žive, ostvaruju, mole, slave, svjedoče i navješćuju svoju vjeru.

Stoga mnogi s pravom naglašavaju da je potrebna ponajprije obnova vjere i obraćenje samih kršćana. Kateheza Crkve, usmjerena na promicanje zrelosti vjere kršćana, mora često imati i elemente i obilježja evangelizacije, svjedočenja i prvog navještaja riječi. Vjera kao pouzdanje u Boga koje zahvaća čitavu osobu, a temelji se na prihvaćanju istine Isusove radosne vijesti i djela spasenja, iako je dar ili milost, živa je stvarnost u ljudskom postojanju, potrebita hrane i poticanja da bi živjela, rasla i sazrijevala.

Kateheza u svojim različitim oblicima i u povezanosti sa svim područjima života i djelovanja Crkve ide za odgajanjem vjere Crkve i pojedinih kršćana unutar kršćanske zajednice, za produbljivanjem iskustva vjere, ukorjenjenjem kršćanskog mentaliteta u samoj Crkvi i izgradnjom zajednice. To se događa i privatno i javno i spontano i sustavno, u različitim oblicima hrabrenja, bodrenja, utjehe, poziva, opomene, poučavanja, promišljanja, razlučivanja, razumijevanja, saziđivanja u Duhu Svetomu.

Ova knjiga želi uvesti čitatelje u suvremeno poimanje kateheze u Crkvi te ih provesti kroz različita područja katehetskog promišljanja i djelovanja koja obilježavaju današnji trenutak Crkve i društva. Knjiga se sastoji od pet poglavlja. Prvo poglavlje bavi se temeljnim pojmovima i

(24.10.2010). - O važnosti evangelizacije u suvremenom svijetu govori se nakon II. vatikanskog sabora osobito od Biskupske sinode o evangelizaciji koja je održana 1974. godine i apostolskog nagovora pape Pavla VI. Evangelii nuntiandi iz 1975. godine. Pojam “nova evangelizacija” rabi papa Ivan Pavao II. prvi put za svoga apostolskog putovanja u Poljsku 1979. godine.

7

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

polazištima katehetskog diskursa. Drugo poglavlje prikazuje suvremena žarišta i brizantne teme katehetskog i religijskopedagoškog promišljanja u Europi i u Hrvatskoj.

Ujedno naznačuje temeljne koordinate kateheze i religioznog odgoja u naše vrijeme. U trećem poglavlju propituje se stanje kateheze u Hrvatskoj, na temelju empirijskih ispitivanja i dobivenih uvida. Tumačenjem podataka istodobno se upozorava na nužnost novih zaokreta i pravce novih usmjerenja kateheze u Hrvatskoj. Četvrto poglavlje povezuje katehezu Crkve i školski vjeronauk kao posebno mjesto pedagoškog služenja Crkve mladim naraštajima i društvu u cjelini, usredotočujući pozornost na odnos između vjeronauka, vjeroučitelja i vjeroučiteljica i župnih zajednica. Pri tome se otkrivaju izvori mogućih nesporazuma i napetosti te očituje nužnost međusobne upućenosti i suradnje. Posljednje poglavlje pokazuje značenje i suvremene modele školskog vjeronauka u europskom kontekstu te osvjetljuje pitanja koja razvoji u suvremenom društvu, obrazovanju i znanosti upućuju Crkvi i njezinoj teologiji kroz prizmu školskog vjeronauka.

8

I. TEMELJNI POJMOVI I POLAZIŠTA Uvod Svaki sustavniji govor o katehetskoj i religijskopedagoškoj teoriji i praksi Crkve zahtijeva ponajprije razjašnjenje osnovnih pojmova. Često se u svakodnevnom crkvenom govoru, ali i u znanstvenim raspravama rabe isti termini, a da im se pridaju različita značenja. Semantika ključnih pojmova kao što su kateheza, katehetika, religijska pedagogija, religiozni odgoj, ima različita suzvučja obojena individualnim iskustvima pojedinaca i povijestima zajednica u određenim kontekstima. Zbog toga ćemo u ovom poglavlju najprije razložiti temeljne pojmove u njihovu povijesnom i suvremenom značenju: pojam kateheze kao crkvene prakse te pojam katehetike i religijske pedagogije kao znanstvenog promišljanja navedene prakse. Rasprava o religioznom odgoju i katehezi mora propitati i pretpostavke na kojima se temelji te pokazati pedagošku i teološku opravdanost katehetskog i religijskopedagoškog djelovanja. Prikaz osnovnih usmjerenja i obilježja pokoncilske kateheze pripada također među temeljna polazišta jer služi kao ishodište i referentna točka daljnjih izlaganja i poglavlja ove knjige.

9

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

1. Pojam kateheze u Crkvi od Novoga zavjeta do danas Kateheza je stvarnost koju kršćanska zajednica poznaje od samih svojih početaka. Naziv »kateheza« postupno se profilirao, a tijekom povijesti Crkve djelomice se i značenjski modificirao. Kateheza je mijenjala svoje naglaske, pristupe i oblike, ovisno o okolnostima u kojima se postajalo kršćanima i o potrebama vjernika.

1.1. U Novom zavjetu U Novome zavjetu tragove katehetske prakse susrećemo već u Isusovu poučavanju učenika i mnoštva (npr.

Mk 4, 10-12), u tumačenju Uskrsloga učenicima na putu u Emaus (Lk 24, 13-35), u Petrovu navještaju u Kornelijevoj kući (Dj 10, 9-48) i u brojnim drugim tekstovima Novoga zavjeta. U novozavjetnom izvješću o susretu uskrslog Gospodina s učenicima na putu u Emaus sâm se Isus očituje kao kateheta, a njegov postupak kao temeljni model svake kateheze.4 Isus se pridružuje dvojici učenika kao suputnik koji je na putu zajedno s njima; ulazi s njima u dijalog i pita ih o onome što ih zaokuplja, pritišće i čini nesigurnima u vjeri; pripovijeda im i tumači što je sve napisano u Pismima počevši od Mojsija i proroka, a što razgara njihova srca i otvara duh za dublju spoznaju njegova otajstva; ne nameće im se, ali prihvaća njihov poziv i blaguje s njima; nakon što su ga prepoznali povezujući 4

10

Usp. Karl Heinz SCHMITT, Katechet, Katechetin, u: Walter KASPER i dr. (ur.), Lexikon für Theologie und Kirche. Fünfter Band: Hermeneutik bis Kirchengemeinschaft, Freiburg-BaselWien, Sonderausgabe 2006, 1304-1305.

I. TEMEL JNI POJMOVI I POLA ZIŠTA

njegove riječi i znak lomljenja kruha, oni se osjećaju potaknuti vratiti se u Jeruzalem i pridružiti se zajednici te posvjedočiti iskustvo susreta s njime (usp. Lk 24, 13-35).

U novozavjetnim tekstovima također nalazimo kratke sažetke sadržaja naviještanja, formule vjere, usredotočene na Kristovo pashalno otajstvo (usp. 1 Kor 15, 3-5), kao i sam grčki glagol κατηχέω (kateheo).5 Pojam »kateheza« u Novome zavjetu još se ne pojavljuje u imeničnom obliku, ali glagol »kateheo« susrećemo osam puta, isključivo u Lukinim i pavlovskim spisima: Lk 1, 4; Dj 18, 25; 21, 21. 24; Rim 2,18; 1 Kor 14,19; Gal 6,6).6 Glagol se sastoji od prefiksa κατα (kata) koji znači: odozgor, niz, prema, na, i glagola ηχέω (eheo), koji znači: ječati, šumiti, oriti se; pustiti da odjekne, da odzvoni, da zazveči.7 Značenje glagola »kateheo«, koji se u profanom grčkom jeziku pojavljuje vrlo rijetko i kasno, dvojako je i znači: »izvijestiti, obavijestiti, priopćiti« i »nekoga poučiti, uputiti u što, naučiti čemu«8. U samom Novom zavjetu prisutna su oba značenja. Pavao ipak rabi »kateheo« isključivo u značenju poučavanja o sadržaju vjere. Novost Pavlove uporabe glagola »kateheo« i važnost koju dobiva razvidna je iz 1 Kor 14, 1-19 gdje Apostol narodâ daje prednost prorokovanju koje i druge izgrađuje, bodri i tješi te poučavanju i pri-

5

6

7

8

Usp. Wolfgang NASTAINCZYK, Katechese, Katechetik – Katholisch, u: Norbert METTE – Folkert RICKERS (ur.) Lexikon der Religionspädagogik, Bd. 1, Neukirchen-Vluyn, 2001, 962.

Usp. Hermann Wolfgang BEYER, κατηχέω, u: Gerhard KITTEL (ur.), Theologisches Wörterbuch zum Neuen Testament, Dritter Band: Th-K, Stuttgart, 1938, 638-640.

Usp. Milivoj SIRONIĆ (ur.), Grčko-hrvatski ili srpski rječnik, Zagreb, 21976, 215-216. 187.

Usp. Hermann Wolfgang BEYER, κατηχέω, 638.

11

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

općavanju spoznaja vjere svojim riječima pred govorom u drugim jezicima koje nitko ne razumije, jer vjera dolazi po propovijedanju.9 Možemo reći da u smislu Novoga zavjeta »kateheo« označava usmeno svjedočenje, propovijedanje i poučavanje u kršćanskoj vjeri koje ide za tim da riječ Božja nađe odjeka u slušateljima, da nanovo odzvoni u njihovim ušima i srcima u svom punom spasenjskom značenju, izazivajući odgovor vjere.10 S katehetskom praksom u Novom zavjetu semantički su povezani i drugi pojmovi kao »didasko« (učiti, poučavati), »homileo« (govoriti, propovijedati), »paradidomi« (predati, povjeriti), a koji se semantički razlikuju od »keryso« (navijestiti, proglasiti), »euangelizomai« (propovijedati radosnu vijest, evangelizirati), »martyreo« (svjedočiti, posvjedočiti). Uza svu raznolikost oblika kojima kršćanska zajednica razvija i produbljuje Božju riječ koja izgrađuje zajednicu, a to su navještaj, poučavanje, proroštvo, razlučivanje, svjedočenje, poticanje, ipak se već u Novom zavjetu razlikuje prvi navještaj kršćanske poruke od njezina daljnjeg objašnjavanja i produbljivanja.11 Kateheza pripada među aktivnosti posluživanja Božje riječi koje slijede nakon prvog navještaja te služi daljnjem produbljivanju, tumačenju i učvršćivanju vjere.12

9 10

11

12

12

Usp. isto, 639.

Usp. Pierre MOURLON BEERNAERT, Le verb grec katêchein dans le N.T., u: Lumen Vitae 41 (1989.) 3, 377-387.

Usp. Giuseppe LAITI, La catechesi nel catecumenato antico, u: Giuseppe CAVALLOTTO (ur.), Iniziazione cristiana e Catecumenato. Divenire cristiani per essere battezzati, Bologna, 1996, 65.

Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas, 77-78.

I. TEMEL JNI POJMOVI I POLA ZIŠTA

1.2. U otačko vrijeme U poapostolsko vrijeme, u drugom i trećem stoljeću, grčka imenica κατήχησις (katehesis), počinje označavati (iako ne isključivo) formalno razdoblje poučavanja u vjeri, vezano uz inicijaciju odraslih u kršćanska otajstva i slavlje tih otajstava u okviru katekumenata, ali i uz postkrsno razdoblje mistagogije.13 Zanimljivo je da kršćanska zajednica za poučavanje u kršćanskoj vjeri u svrhu boljeg upoznavanja i dubljeg razumijevanja poruke spasenja, nije izabrala učestaliji glagol διδάσκω (didasko) koji znači »učiti, poučavati, biti poučen, dati se poučiti, sam naučiti, izumjeti«14, nego rjeđi »kateheo«. On je očito bio prikladniji da označi takvo poučavanje u temeljnim otajstvima kršćanske vjere koje želi izazvati odjek prianjanja uz riječ života i istine.15 Svetom Augustinu pripisuje se tvrdnja da se u svemu može poučavati i obrazovati, ali katehizirati se može jedino u objavljenoj, božanskoj istini. Kod Latinskih otaca stoga često i nema razlike između evangeli-

13

14 15

Uporabu glagola “kateheo” u posebnom smislu, za označavanje pouke u vjeri kandidata za krštenje, nalazimo u otačkom razdoblju počevši od Druge Klementove poslanice (17, 1), za koju se drži da je napisana prije 150. godine. Izraz “katehumenos” (katekumen) nalazimo prvi put kod Tertulijana (*prije 160. – †nakon 222. g.), De praescr. Haer. 41; De Corona 2; Marc V, 7. Usp. Hermann Wolfgang BEYER, κατηχέω, 639; Walter BAUER, Griechisch-deutsches Wörterbuch zu den Schriften des NT und der übrigen urchristlichen Literatur, Berlin, 51958, 837.

Usp. Milivoj SIRONIĆ (ur.), Grčko-hrvatski ili srpski rječnik, 102.

Usp. André TURCK, Evangélisation et catéchèse aux deux premiers siècles, Paris, 1962; Michiele DUJARIER, l’Éevolution de la pastorale catéchuménale aux six premiers siècles de l’Eglise, u: Maison-Dieu 71 (1962), 46-61.

13

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

zacije i kateheze.16 Postupno se u otačkom razdoblju ipak počinje razlikovati pouka u vjeri prije krštenja, izražena glagolom »katekheo« i pouka u vjeri već krštenih, koja se izražava glagolom »didasko« i njegovim istoznačnicama i sličnoznačnicama.17

1.3. U srednjem vijeku U srednjem vijeku, iako je starokršćanski katekumenat nestao, latinizirani naziv »catechizatio« i dalje je ostao vezan uz pojam katekumenata. Ono što se nekada odnosilo na odrasle kandidate za krštenje, sada je preneseno na dojenčad. Glagol »catechizare« označavao je, stoga, pitanja koja su upućena kandidatu za krštenje, odnosno kumu ili kumi dojenčeta, osobito s obzirom na poznavanje Vjerovanja i Očenaša. Glavni oblik kateheze u srednjem vijeku bila je katehetska propovijed te obiteljska kateheza.18 Službeno crkveno poučavanje u vjeri već krštenih osoba nazivalo se latinski »institutio cristiana«, što u prijevodu znači »kršćanska pouka, kršćanska nastava«19. Sv. Toma Akvinski (1225/6-1274) razlikovao je unutar »institutio« četiri vrste poučavanja u vjeri: prvo, koje vodi k obraće16

17

18

19

14

Usp. William HARMLESS, Augustine and the Catechumenate, Collegeville, Minnesota, 1995, 108, bilj. 3.

Usp. Walter BALTIN, Vorbemerkungen zu einer Katechetik, u: Die Christenlehre (1960) 153. Navedeno prema: Adolf EXELER, Wesen und Aufgabe der Katechese. Eine pastoralgeschichtliche Untersuchung, Freiburg-Basel-Wien, 1966, 224, bilj. 13.

Usp. Eugen PAUL, Geschichte der christlichen Erziehung. Band 1, Antike und Mittelalter, Freiburg-Basel-Wien, 1993, 198.

Usp. Mirko DIVKOVIĆ (ur.), Latinsko-hrvatski rječnik za škole, Zagreb, 21900, 541.

I. TEMEL JNI POJMOVI I POLA ZIŠTA

nju, a biskup ga može povjeriti svakom vjerniku ili vjernici; drugo, u kojemu se obraćenika ili obraćenicu poučava o temeljnim razlozima vjere i o tome kako se treba ponašati kod primanja sakramenata, a to je poučavanje u prvom redu zadaća svećenika; treće, upućivanje u kršćanski način života, koje je uglavnom zadaća kumova; četvrto poučavanje odnosi se na duboka otajstva vjere i savršenost kršćanskoga života te po službi pripada biskupu.20

1.4. U novom vijeku U vrijeme reformacije glagol »catechizare« ponovo dobiva šire, novozavjetno značenje te se odnosi se i na poučavanje u vjeri već krštenih osoba. U 16. stoljeću uz pojmove »katehizirati« i »katekizam« još uvijek se za crkveno poučavanje kršćana u vjeri često rabe i nazivi »institutio« i »eruditio«21, što znači »obuka, nastava«22. Ubrzo, ipak, terminološku prevlast preuzima pojam »catechizatio«, koji se sve više veže uz »katekizam« kao knjigu.23 Sv. Petar

20

21

22

23

Usp. Toma AKVINSKI, Summa Theologiae, pars III, q. 71, a. 4, ad 3.

Usp. Adolf EXELER, Wesen und Aufgabe der Katechese, 226; 224226.

Usp. Mirko DIVKOVIĆ (ur.), Latinsko-hrvatski rječnik za škole, 362. “Eruditio” osim toga znači i “učenost”.

Izum tiska polovicom 15. stoljeća uvelike je pridonio nastanku i širenju katekizma kao knjige. Strukturirani katehetski prikazi kršćanskog nauka imali su, međutim, različite nazive, kao i oblike, naslovnike i funkcije, prije nego što se nametnuo naziv “katekizam” koji u korijenu ima izvorni glagol “katehein”. Usp. Pietro BRAIDO, Lineamenti di storia della catechesi e dei catechi-

15

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

Kanizije (1521-1597)24, Katekizam za župnike po nalogu Tridentskog sabora iz 1566. godine25 te brojni drugi autori upotrebljavaju naziv »katekizam« po uzoru na Lutherove katekizme.26

24

25 26

16

smi. Dal “tempo delle riforme” all’età degli imperialismi (14501870), Leumann (Torino), 1991, 25-56.

Sv. Petar Kanizije, prvi njemački isusovac i drugi apostol Njemačke, rođen u Nijmegenu u Nizozemskoj, sastavio je svoje prvo katehetsko djelo 1555. godine pod nazivom Summa doctrinae christianae per questiones tradita e in usum christianae pueritiae nunc primum edita. Godine 1556. izlazi njegov Catechismus minimus, a 1559. Parvus Catechismus Catholicorum (srednji katekizam), u kojima nastoji izložiti sažetak kršćanskog nauka u skladu sa zahtjevima vremena. Po završetku Tridentskog sabora, 1566. godine u Kölnu izlazi Kanizijevo novo izdanje “Summe” u kojoj daje više prostora pojedinim dijelovima katoličkog nauka koji se razlikuju od protestantskog, kao što su Marija, vjera, Crkva, transsupstancijacija. Obnovljena “Summa” praktično postaje priručnikom za studente i profesore te župnike i propovjednike. Njegov najbolji katekizam je ipak prva “Summa” koja donosi teološki sažetak u pastoralnoj funkciji, s naglašenim usmjerenjem na oblikovanje i svetost kršćanskog života. Njegova struktura nadahnula je brojne druge katekizme. Usp. Pietro BRAIDO, Lineamenti di storia della catechesi e dei catechismi, 60-65.

Poznat je također kao Rimski katekizam ili Katekizam Pija V. Katekizmi protestantske reforme, posebno oni Martina Luthera (1483-1546) i Jeana Calvina (1509-1564) žele ne samo suzbiti opće vjersko neznanje i neprakticiranje vjere krštenih, nego i ispraviti tradiciju Crkve koju drže iskrivljenom, te je vratiti izvornoj čistoći evanđelja. Katekizam utoliko nadopunja, a u praksi za mnoge kršćane i zamjenjuje Bibliju. Nakon konfesionalnog odvajanja protestantskih Crkava, Lutherov Mali i Veliki katekizam iz 1529. godine ujedno postaju autentičnim izvorima protestantskog nauka vjere. Usp. Pietro BRAIDO, Lineamenti di storia della catechesi e dei catechismi, 55.

I. TEMEL JNI POJMOVI I POLA ZIŠTA

1.5. U doba Katehetskoga pokreta Katehetski pokret, koji započinje krajem 19. stoljeća i seže sve do Drugoga vatikanskog koncila, a sastoji se od niza ideja i pothvata usmjerenih na obnovu i jačanje kateheze u Crkvi, pridonosi novom zaokretu u shvaćanju i praksi kateheze: od vezanosti na knjigu katekizma prema katehezi kao živom događanju.27 U krilu Katehetskoga pokreta revalorizira se izvorni naziv »kateheza« i tumači u svjetlu promijenjenih kulturnih i povijesnih okolnosti.28 Niz papinskih poticaja i uputa, u prvom redu pape Pija X. (1835-1914; pontifikat 1903-1914)29 i Pija XI. (1857-1939;

27

28

29

Napretkom sekularizacije i postupnim nestajanjem “kršćanskog društva” kao sredine podrške vjere, sve se više pokazuju manjkavosti kateheze koja se temelji na katekizmu i njena neprimjernost novoj situaciji, a to su: “više teološko negoli pastoralno prenošenje poruke, apstraktan govor, biblijsko i liturgijsko siromaštvo, deduktivni postupak, učiteljska pedagogija i prenaglašeno isticanje pologa vjere itd.” Emilio ALBERICH, Kateheza danas, 68.

Usp. Gilbert ADLER, - Gérard VOGELEISEN, Un siècle de catéchèse en France 1893-1980. Histoire, déplacements, enjeux, Paris, 1981, 23-140.

Usp. osobitu njegovu encikliku Acerbo nimis o poučavanjau kršćanskog nauka te kompendij i katekizam kršćanskog nauka: PIUS X, Litterae encyclicae “Acerbo nimis” (15. IV. 1905), u: Acta Apostolicae Sedis 37 (1905), 613-625; Compendio della dottrina cristiana prescritto dalla sua santità Papa Pio X alle diocesi della provincia di Roma, Roma 1905; Catechismo della dottrina cristiana pubblicato per ordine di sua santità Papa Pio X, Roma 1912.

Osvrt na katekizme Pija X. na hrvatskom jeziku vidi u: Josip PERIŠ, Hrvatski prijevod katekizma Pija X, u: Crkva u svijetu 31 (1996), 1, 83-91.

17

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

pontifikat 1922-1939)30, nailaze na plodno tlo osobito u mjesnim Crkvama u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj, gdje se promišljanja o katehezi oplođuju novim pedagoškim i psihološkim idejama koje su usmjerene na bolje razumijevanje naslovnika kateheze i kateheze kao didaktičkog procesa, zatim otkrićima liturgijskog pokreta, slijedom kojega u katehezu ulaze liturgijski elementi (simboli, geste, pjesma i slavlje) te kerigmatskim zaokretom u teologiji, koja se pastoralno usmjerava i vraća izvornoj biblijskoj kerigmi.31 Retrospektivnim pogledom na razvoj crkvene kateheze uočava se: »Što se više [kateheza] odvajala od liturgijskog slavlja i liturgijskog iskustva, to je više poistovjećivana s poučavanjem.«32 S katehetskim i liturgijskim pokretom koji se ujedinjuju u osobi i djelu Josefa Andreasa Jungmanna (1889-1975) i njegovu zahtjevu za kerigmatskim zaokretom u katehezi33, poimanje kateheze vraća se svom širem značenju, koje je posvjedočeno u Novom zavjetu.

Treba naglasiti da se Katehetski pokret, koji je zahvatio cijelu Europu, razvio i u Hrvatskoj u svim svojim bitnim elementima. Glavni zastupnik bio mu je katehetičar Ferdo Heffler (1869-1640), koji je uz putokaz i potporu europskoga Katehetskog pokreta »izvorno gradio put pedagoš-

30

31 32

33

18

Usp. SACRA CONGREGATIO CONCILII, Decretum “Provido sane consilio” (12. I. 1935), u: Acta Apostolicae Sedis 27 (1935), 145-152.

Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas, 68-70.

Usp. Berard L. MARTHALER, Catechesis: “A Semantic Evolution”?, u: Liturgical Ministry 18 (2009), 6.

Usp. Josef Andreas JUNGMANN, Die Frohbotschaft und unsere Glaubensverkündigung, Regensburg, 1936.

I. TEMEL JNI POJMOVI I POLA ZIŠTA

ko-katehetske obnove kateheze oslanjajući se na hrvatsku katehetsku tradiciju i hrvatsko pedagoško ozračje«34.

1.6. Nakon Drugoga vatikanskog sabora i u aktualnoj svijesti Crkve Drugi vatikanski koncil (1962-1965), premda ne govori izravno o katehezi, propituje i jezikom svoga vremena nanovo tumači sve bitne odrednice kateheze: riječ Božju, vjeru i Crkvu. Nije čudo da Koncil, koji je sav pastoralno usmjeren, daje velik zamah katehetskoj obnovi koja se događa slijedom Koncila. Interakcijom teorijskih katehetskih promišljanja, bogate i raznolike katehetske prakse i smjernica crkvenog učiteljstva35 profilira se aktualno po34

35

Ante PAVLOVIĆ, Doprinos Ferde Hefflera razvoju kateheze i katehetskog pokreta u Hrvatskoj (1900-1940), Mostar, 1997, 256.

Usp. Ferdo HEFFLER, Metodika za vjeronauk u nižim pučkim školama, Zagreb, 1903.

Usp. osobito: SVETI ZBOR ZA KLERIKE, Opći katehetski direktorij (11. IV. 1971), Zagreb, 1972. (dalje: OKD); Rimski obrednik. Red pristupa odraslih u kršćanstvo (1972), Zagreb 1974; Biskupska sinoda o evangelizaciji u suvremenom svijetu 1974; PAVAO VI, Apostolski nagovor “Evangelii nuntiandi” o evangelizaciji u suvremenom svijetu (8. XII. 1975), Zagreb, 1976. (dalje: EN); Biskupska sinoda o katehezi u naše vrijeme 1977; IVAN PAVAO II, Catechesi tradendae. Apostolska pobudnica - biskupima, svećenicima i vjernicima cijele Crkve o vjerskoj pouci u naše vrijeme (16. X. 1979), Zagreb, 1994. (dalje: CT); IVAN PAVAO II, Enciklika “Redemptoris missio” o trajnoj vrijednosti misijskog poslanja (7. XII. 1990); Katekizam Katoličke crkve (11. X. 1992), Zagreb, 1994; KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu (15. VIII. 1997), Zagreb, 2000. (dalje: ODK). - U Crkvi u Hrvata usp. BISKUPI JUGOSLAVIJE, Radosno naviještanje evanđelja i odgoj u vjeri. Temeljne smjernice o obnovi reli-

19

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

imanje kateheze u Crkvi koje je na tragu šireg i autentičnog novozavjetnog shvaćanja kateheze. Kateheza Crkve svjedočenje je i naviještanje Kristova otajstva, temeljnih sadržaja kršćanske vjere i života, koje ide za tim da u onima koji su već čuli prvi navještaj potakne procese dubljeg uvida, razumijevanja i prianjanja uza nj te oblikovanja života iz pripadnosti Kristu i zajednici vjerujućih (usp. CT, 5). Događa se po nalogu Crkve i u ime Crkve, a uvijek uključuje osobni kontakt i živu riječ koja svjedoči, tumači, rasvjetljava, potiče, bodri, razlučuje. Sažeto rečeno, kateheza je »svaki oblik služenja riječi Božjoj usmjerenog prema dozrijevanju kršćanske vjere osoba i zajednica.«36 Na temelju novijih crkvenih dokumenata i uvida katehetičara koji su se bavili fundamentalnim katehetskim pitanjima dolazimo do triju temeljnih odrednica u razumijevanju kateheze u današnjoj svijesti Crkve: a) Kateheza je oblik crkvenog posluživanja riječi i kao takva navještaj Krista, njegova otajstva i radosne vijesti spasenja. Po dubljem upoznavanju njegovih djela i riječi kateheza privodi vjeri i osobnom susretu s Kristom. Kateheza potiče slušanje i razumijevanje njegove poruke, životvorne i djelotvorne riječi koja čini ono što navješćuje: oslobađa od spona grijeha i smrti, otkriva i daruje smisao života i povijesti, povezuje čovjeka s Bogom, sa zajednicom vjerujućih, sa svim ljudima i sveukupnim stvorenjem; b) Cilj kateheze je odgoj vjere, promicanje rasta i zrelosti vjere zajednice i svakog pojedinog kršćanina i kršćanke, kako u dimenziji razumijevanja i poznavanja Krista (fides quae creditur), tako i u dimenziji prianjanja uz Krista i dje-

36

20

gioznog odgoja i kateheze (21. rujna 1983), Zagreb, 1983. (dalje: RNE).

Emilio ALBERICH, Kateheza danas, 80.

ZAKLJUČAK U ovoj knjizi nastojala sam, uzimajući u obzir relevantne ili barem reprezentativne autore, autorice i izvore, obraditi neka fundamentalna katehetska pitanja: što je kateheza Crkve i kako se ona razumijeva u Crkvi danas, koja žarišta suvremenog katehetskog i religijskopedagoškog promišljanja obilježavaju suvremenu katehetsku situaciju, kakvo je stanje kateheze u Crkvi u Hrvatskoj i koji zadaci iz njega proizlaze, kako treba razumjeti i graditi odnos između župne zajednice i školskog vjeronauka, što suvremeni modeli i tendencije u školskom vjeronauku u Europi znače za Crkvu i teologiju i njihov odnos prema društvu.

U knjizi su obrađena neka pitanja o kojima se u hrvatskoj katehetici i religijskoj pedagogiji dosada nije pisalo.

Tu pripada kratak povijesni pregled poimanja kateheze u Crkvi od vremena Novoga zavjeta do danas, zatim teološko i pedagoško promišljanje o opravdanosti katehetskog djelovanja i mogućnosti odgoja vjere. Uvidom u odgovarajuću literaturu na raznim jezičnim područjima nastojala sam uočiti glavne tendencije u znanstvenoj disciplini religijskoj pedagogiji i katehetici i prikazati nekoliko tema koje držim središnjima u suvremenoj katehetskoj i religijskopedagoškoj raspravi: znanstveni profil i epistemološki status katehetike i religijske pedagogije kao teološke i odgojne znanosti, traženje nove katehetske paradigme za prenošenje vjere na nove generacije u promijenjenim društvenim okolnostima, interpretacija sadržaja vjere na hermeneutskoj pozadini suvremenih kultura, kritičko propitivanje i aktivno promicanje ekumenskog i međure215

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

ligijskog učenja, pozicioniranje vjeronauka naspram aktualnih trendova u obrazovnoj politici u Europi, empirijski zaokret u religijskoj pedagogiji i katehetici usmjeren na naslovnike, egzemplarno prikazan na ispitivanju dječjih teoloških predodžaba i iskaza te dječje duhovnosti, tematika i implikacije spola i roda u religioznom odgoju i katehezi, specifičnost katehetskog promišljanja i djelovanja u Hrvatskoj. Akutno i dosada sustavno neistraženo pitanje župne kateheze u Crkvi u Hrvatskoj nastojala sam dohvatiti i interpretirati dvama vlastitim parcijalnim istraživanjima i različitim empirijskim pristupima – kvantitativno i kvalitativno.

Neke teme o kojima se u domaćoj katehetici i religijskoj pedagogiji već pisalo, obradila sam na nov način.

Unijela sam nove elemente u prikaz značenja II. vatikanskog sabora za pokoncilsko usmjerenje kateheze Crkve, prikazala sam elemente i usmjerenja katehetske prakse u drugim crkvenim kontekstima kao moguća nadahnuća za katehetsku praksu u Hrvatskoj. Sustavno sam elaborirala odnos školskog vjeronauka i župne zajednice kako bih bolje osvijetlila zadatke i mogućnosti jednog i drugog mjesta učenja i odgoja vjere. Sintetički i konstruktivnokritički prikazala sam glavne modele školskog vjeronauka u Europi ističući prednosti i nedostatke svakog modela te izazove aktualnih tendencija za Crkvu, teologiju i izobrazbu vjeroučitelja.

Iz svega navedenoga razvidno je da sam nastojala uspoređivati i povezivati međunarodni i hrvatski kontekst, a istodobno unijeti u hrvatsko katehetsko i religijskopedagoško promišljanje značajnije aspekte rasprave u drugim europskim zemljama. Stoga vjerujem da knjiga može biti poticaj i nadahnuće kako za hrvatsku katehetsku i religijskopedagošku teoriju tako i za njezinu praksu. Katehetika 216

ZAKLJUČAK

i religijska pedagogija u Hrvatskoj treba se profilirati kao ravnopravna partnerica u dijalogu i s teološkim i s humanističkim, društvenim i drugim znanstvenim disciplinama. Katehezi vlastita uloga posredovanja zahtijeva višestruke kompetencije i hermeneutski napor tumačenja vjere na obzorju kulturnih obrazaca našega vremena. Zato upravo katehetika i religijske pedagogija može postati pokretačica i promicateljica dijaloga sveukupne teologije sa suvremenim svijetom i profanim znanostima. Kateheza koja služi zrelosti vjere i rastu vjernika i kršćanskih zajednica unapređuje i njihovu sposobnost promišljanja vjere i izražavanja vjerovane i življene vjere. Jačajući osjećaj vjere vjernika (sensus fidei fidelium), kateheza može također postati istinskim teološkim mjestom, izvorom teološke spoznaje, mjestom gdje iskustvo i izražavanje iskustva vjere vjernika postaje izazovom ukupnom i novom teološkom promišljanju.282 U suvremenom kontekstu Crkve u Hrvatskoj zadaća je kateheze promicati novi profil vjernika čija su obilježja: življenje vjere kao slobodnog osobnog izbora, utjelovljivanje vjere u kulturu našega vremena i konkretne okolnosti života, gajenje zrelog osjećaja crkvenosti, življenje komunitarnosti i solidarnosti, prisutnost snažne etičke svijesti i socijalnog angažmana, otvorenost za ekumensko iskustvo, međukulturni i međureligijski dijalog. Katehezom treba također promicati novi model kršćanskih zajednica kao zajednica odraslih u vjeri, otvorenih za pluralizam oblika i povezanih u komunikaciji vjere i ljubavi. Riječ je o stvaranju i oblikovanju zajednica u kojima se međusob282

Usp. Adolf EXELER, Vom sprachmächtigen Glauben zur “Theologie des Volkes”, u: Adolf EXELER - Norbert METTE (ur.), Theologie des Volkes, Mainz, 1978, 13-40.

217

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

no dijeli i slavi vjera i život nadahnut vjerom, u kojima se živi duhovnost zajedništva, izoštrava kritička svijest s obzirom na probleme u društvu i Crkvi, uvježbava dijalog i jača odgovornost za poslanje. Kateheza tako može ostvarivati novi projekt Crkve koja se neprestano obnavlja u Duhu Svetome i postaje istinskim znakom i sredstvom ostvarivanja Kristova projekta kraljevstva Božjega.283 Ne treba zaboraviti da je nakon II. vatikanskog koncila u Hrvatskoj upravo kateheza i katehetika bila pokretač teološke obnove u Crkvi koja zbog različitih društvenih i crkvenih okolnosti u mnogim aspektima još nije provedena.

U pastoralu i katehezi Crkve u Hrvatskoj potreban je odlučan zaokret prema obnovljenom poimanju Crkve, katehezi odraslih i cjelovitosti kršćanskog iskustva. U povijesnim i kulturnim okolnostima suvremenog svijeta, obilježenog procesima daljnje sekularizacije, globalizacije i religijske pluralizacije društva, koji rezultira sve slabijom konfesionalnom identifikacijom vjernika, opetovano se uviđa nužnost ucjepljenja kateheze u širi evangelizacijski proces koji započinje svjedočanstvom evanđelja svime što Crkva govori, čini i jest, prosljeđuje izričitim ponudama prvog navještaja, nastavlja se u katehezi u užem smislu i vodi prema susretu sa živim Gospodinom prisutnim u Crkvi, u bližnjemu, u svojoj riječi, u sakramentalnom otajstvu. Krsni katekumenat iz patrističkog razdoblja, koji povezuje evangelizacijsko-katehetsku i liturgijsko-sakramentalnu dimenziju, vježbanje kršćanskoga života i crkveno zajedništvo, danas ponovno postaje uzorom svake kateheze (usp. ODK, 88).284 To ne znači da tre283 284

Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas, 158-160.

Usp. Rimski obrednik. Red pristupa odraslih u kršćanstvo, Zagreb, 1998, br. 19.

218

ZAKLJUČAK

ba ropski oponašati strukturu starog katekumenata, nego vratiti katehezu u kontekst koji joj pripada, a to je povezanost sa svim područjima crkvenog života, utemeljenog na četiri znaka kraljevstva nebeskoga, a to su djelotvorna ljubav (dijakonija), zajednica i zajedništvo (koinonija), posluživanje riječi (martirija) te sakramenti i bogoslužje (liturgija).285 Primjereno različitosti stvarnih situacija vjernika, potrebno je podupirati, nadahnjivati i promicati pluralizam konkretnih katehetskih modela s različitim skupinama vjernika. Katehetska i religijskopedagoška teorija treba intenzivnije i diferenciranije istraživati, upoznavati i usmjeravati konkretnu praksu. U tom smislu treba dati prostora i sustavnijim kvalitativnim empirijskim istraživanjima s obzirom na različite vjerničke biografije naslovnika, ali i izradi primjerenih obrazaca ponude vjere za različite kategorije vjernika. Potrebno je također promišljeno i primjereno koristiti sredstva društvenog priopćavanja, osobito nove elektroničke medije komuniciranja kao putove informiranja, ali i odgoja vjere.286 Zato je nužno gajiti dijaloški i otvoren, ali konstruktivnokritičan stav prema suvremenom svijetu kao mjestu iskustva i spoznaje Boga.

Zrelost vjere i svjedočanstvo života Crkve kao zajednice vjerujućih istodobno pomaže članovima i članicama Crkve uvidjeti stvarne mogućnosti i specifične zadatke školskog vjeronauka te graditi odnos povjerenja, poštovanja i suradnje sa školom, vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima. Zajednice odrasle vjere znat će vrednovati školski 285

286

Usp. Emilio ALBERICH, Kateheza danas, 181; Emilio ALBERICH – Ambroise BINZ, Odrasli i kateheza, 133-141.

Usp. Monika JAKOBS, Neue Wege der Katechese, München, 2010, 21.

219

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

vjeronauk i njegov jedinstveni položaj u sjecištu privatnih i javnih interesa (učenika, roditelja i društva), Crkve i škole, teologije i religijskih znanosti kao ispit društvenog značenja vjere i otčitavati nove izazove koje on upućuje Crkvi, njezinoj praksi i njezinoj teologiji.

220

PRILOG UPITNIK O ŽUPNOJ KATEHEZI Zadarska nadbiskupija (7. 5. 2006) Poštovani!

Nakon ponovnog uvođenja vjeronauka u škole župna je kateheza trebala zadobiti novi profil i novo ustrojstvo.

No, njezina kriza preobrazbe u mnogim se slučajevima pretvorila u krizu preživljavanja, pa i pravog zamiranja župne kateheze.

Više je razloga zbog kojih nam se čini da se župna kateheza u Crkvi u Hrvatskoj nalazi u ozbiljnoj krizi: nedostatak osposobljenih kateheta i katehistica, nedostatak primjerenih programa, didaktičkih sredstava i pomagala, nedostatak motivacije kod samih naslovnika...

Ovim upitnikom željeli bismo provjeriti dojmove i »snimiti« stvarno stanje na terenu. Zato Vas molimo da nam u tome pomognete ispunjavanjem ovog upitnika. Molimo Vas da zaokružite odgovore koji odražavaju stvarno stanje župne kateheze u Vašoj župi. Od srca Vam zahvaljujemo na suradnji!

Na neka pitanja moguće je dati više odgovora.

1. Moja župa broji:

a) do 1.000 vjernika b) između 1.000 i 3.000 vjernika c) više od 3.000 vjernika

221

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

2. Župna se kateheza u mojoj župi održava kao: a) sakramentalna kateheza (priprava za krštenje, prvu ispovijed i pričest, krizmu, ženidbu) b) sustavna kateheza za vjernike svih dobi c) sustavna kateheza za djecu i mlade d) kateheza unutar »živih vjerničkih krugova« (raznih interesnih i situacijskih skupina vjernika koje djeluju u župi) e) kateheza unutar crkvenih pokreta i udruga 3. Dobna kateheza odvija se u obliku: a) redovite kateheze djece po godištima (od 1. do 8. razreda) b) redovite kateheze djece po dobnim skupinama (mlađa, srednja, starija skupina) c) redovite kateheze srednjoškolaca po godištima (1. do 4. razreda) d) redovite kateheze srednjoškolaca (svi zajedno) e) redovite kateheze studenata i/ili mladih radnika f) redovite kateheze odraslih g) prigodne kateheze odraslih h) ništa od navedenoga, osim priprave na sakramente 4. Kateheza priprave za prvu ispovijed i pričest traje: a) dvije godine b) jednu godinu c) nekoliko mjeseci ili tjedana (podcrtati čega!) a održava se: a) jedanput tjedno b) dva puta tjedno c) ...................................................................................

222

PRILOG

5. Sakramente prve ispovijedi i pričesti djeca primaju u .......... razredu, a u župi ih za to priprema: a) školski vjeroučitelj/vjeroučiteljica b) župnik ili kapelan (podcrtati tko!) c) časna sestra d) kvalificirani župni kateheta/katehistica e) roditelji-volonteri f) laik/laikinja volonter 6. Kateheza priprave za prvu ispovijed i pričest odvija se prema: a) uputama plana i programa »Župna kateheza u obnovi župne zajednice« b) katekizmu »Pozvani na gozbu« c) nekom drugom katekizmu ili priručniku (kojem? ........... ................................................................................................) d) programu koji sastavljaju i materijalima koje pronalaze sami katehete/katehistice 7. Kateheza priprave za sakrament potvrde traje: a) dvije godine b) jednu godinu c) nekoliko mjeseci ili tjedana (podcrtati čega!) a održava se: a) jedanput tjedno b) dva puta tjedno c) nekoliko (5-6) cijelih vikenda kroz godinu d) jednom mjesečno 8. Mladi sakrament potvrde primaju u .................. razredu, a u župi ih za nj priprema: a) školski vjeroučitelj/vjeroučiteljica b) župnik ili kapelan (podcrtati tko!) c) časna sestra 223

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

d) kvalificirani župni kateheta/katehistica e) roditelji-volonteri f) laik/laikinja volonter 9. Kateheza priprave za sakrament potvrde odvija se prema: a) uputama plana i programa »Župna kateheza u obnovi župne zajednice« b) katekizmu »Snagom Duha« c) nekom drugom katekizmu ili priručniku (kojem? ........... ................................................................................................) d) programu koji sastavljaju i materijalima koje pronalaze sami katehete/katehistice 10. Budući da je katolički vjeronauk prisutan u školi, mislim da župna kateheza za djecu i mlade: a) ne treba biti organizirana po razredima, nego po manjim skupinama b) ne smije ponavljati isti program (sadržaje i metode rada) kao školski vjeronauk c) nije više ni potrebna, izuzevši pripravu za primanje sakramenata d) mora biti kvalitetna i zainteresirati djecu i mlade na nov način e) mora biti više vezana uz liturgiju f) mora biti više vezana uz dijakoniju (kršćansko služenje) g) mora biti više vezana uz koinoniju (promicanje zajedništva) h) .................................................................................................

11. Kateheza odraslih odvija se u obliku: a) kateheze roditelja djece koja primaju sakramente (krštenje, prvu ispovijed i pričest, potvrdu) b) u sklopu tečajeva za zaručnike 224

PRILOG

c) unutar rada biblijskih skupina d) unutar molitvenih skupina e) bračnih vikenda f) povremenih predavanja i tribina g) u sklopu rada crkvenih skupina i pokreta (Neokatekumeni, Kursiljo, Vjera i svjetlo, Marijina legija, .................. ................................................................................................) h) u okviru pučkih misija i) kao pouka u adventu i korizmi jednom tjedno j) u obliku karizmatičkih i sličnih seminara k) u sklopu seminara koje organiziraju redovničke zajednice l) u sklopu rada živih vjerničkih krugova (raznih interesnih i situacijskih skupina) m) ................................................................................................

12. Kao katehete odraslih djeluju: a) župnik b) kapelan c) redovnica d) dipl. vjeroučitelj/vjeroučiteljica e) angažirani laici s teološkom izobrazbom f) angažirani laici s pedagoškom izobrazbom g) pozvani predavači h) voditelji crkvenih pokreta i udruga i) ...................................................................................................

13. Kao priručnici za katehezu odraslih koriste se: a) Biblija b) Dokumenti II. vatikanskog sabora c) Katekizam Katoličke crkve d) Novi katekizam (holandski)

225

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

e) Uvod u kršćanstvo (koji? ..................................................... ................................................................................................) f) Novija teološka i duhovna literatura g) ..................................................................................................

14. Osim u navedenim oblicima župna kateheza odvija se u sklopu rada: a) s ministrantima b) s grupom mladih c) s pjevačima (djeca, mladi, odrasli – podcrtati!) d) sa sljedećim skupinama vjernika: ....................................... .................................................................................................

15. Voditelji katehetskih skupina primili su temeljnu teološko-katehetsku izobrazbu: a) na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru b) na teološkom fakultetu ili katehetskom institutu u nekom drugom gradu u Hrvatskoj, BiH-u ili nekoj drugoj zemlji (gdje? ............................................................) c) u sklopu formacije animatora »Mladi za mlade« koju organizira Ured za mlade HBK-a i Salezijanska obitelj d) još su studenti VTKŠ-a ili u formaciji »Mladi za mlade« (odgovarajuće podcrtati!) e) nemaju teološko-katehetske izobrazbe, ali su praktični i angažirani vjernici f) nemaju teološko-katehetske izobrazbe, ali su članovi crkvenih pokreta i udruga g) nemaju teološko-katehetske izobrazbe, ali su članovi trećeg reda redovničke zajednice (koje? ............................ ................................................................................................)

226

PRILOG

16. Voditelji katehetskih skupina primaju svoju trajnu formaciju: a) redovitim pohađanjem katehetskih škola koje se organiziraju na nacionalnoj razini b) redovitim pohađanjem susreta za vjeroučitelje i katehete koji se organiziraju na razini naše nadbiskupije c) redovitim pohađanjem susreta za katehete i vjeroučitelje na razini dekanata d) kroz redovite susrete kateheta naše župe koje animira: župnik, kapelan, redovnica, vjeroučitelj/vjeroučiteljicalaik – podcrtati tko; ili netko drugi – tko? ........................ ................................................................................................) e) primaju duhovnu formaciju u obliku duhovnih obnova ili duhovnih vježba 17. Župne katehete/katehistice župa nagrađuje: a) redovitim mjesečnim honorarom b) povremenim novčanim honorarom c) hodočašćem d) izletom e) povremeno ručkom ili večerom i druženjem f) prigodno nekim malim darom g) ničim 18. Župna kateheza bila bi sustavnija i kvalitetnija kad bi bilo: a) više kvalificiranih kateheta/katehistica b) više angažiranih kateheta/katehistica c) više didaktičkih sredstava i pomagala predviđenih upravo za župnu katehezu d) više motiviranosti kod samih vjernika e) više angažmana sa strane župnika f) više spremnosti kod župnika na suradnju s laicima g) ..................................................................................................

227

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

19. Župna kateheza po mom mišljenju treba prije svega: a) tumačiti vjerske istine vjernicima različitih dobi b) poticati duhovni život vjernika c) uvoditi u sakramentalni i liturgijski život zajednice d) odgovarati na konkretna pitanja i potrebe ljudskog i vjerničkog rasta vjernika e) osposobljavati vjernike da budu ravnopravni i aktivni nositelji crkvenog života i djelovanja f) posredovati teološko znanje i promicati zrelost vjernika g) osposobljavati vjernike za angažirano i kritičko djelovanje u društvu h) ..................................................................................................

20. Za svećenika sam zaređen prije: a) 0-10 godina b) 11-20 godina c) 21-30 godina d) 31-40 godina e) 41-50 godina f) više od 50 godina

228

BIBLIOGRAFIJA ADLER, Gilbert – Gérard VOGELEISEN, Un siècle de catéchèse en France 1893-1980. Histoire, déplacements, enjeux, Paris, 1981.

AERENS, Luc, La catéchèse de cheminement. Pédagogie pastorale pour mener la transition en paroisse, Bruxelles, 2002.

ALBERICH, Emilio (ur.), A servizio della catechesi. L’Istituto di Catechetica della Facoltà di Scienze dell’Educazione. 50 anni di vita (1953-2003), Roma, 2004.

ALBERICH, Emilio, Katehetika između pedagogije i teologije.

Podvojenost predmeta u potrazi za priznanjem, u: Kateheza 23 (2001), 2, 162-168; ALBERICH, Emilio, Kateheza danas. Priručnik fundamentalne katehetike, Zagreb, 2002.

ALBERICH, Emilio, Kateheza u kontekstu II. vatikanskog sabora i posaborskih razdoblja, u: Kateheza 23 (2001), 3, 217-227.

ALBERICH, Emilio, L’educazione religiosa oggi: verso un chiarimento concettuale e terminologico, u: Orientamenti pedagogici 44 (1997), 2, 311-333.

ALBERICH, Emilio,Catéchèse ouverte ou exigeante? La catéchèse doit-elle être disponible pour tous ou doit-elle se montrer exigeante et réservée aux «vrais» chrétiens?, u: Lumen Vitae 58 (2003), 3, 271-280.

ALBERICH, Emilio – Ambroise BINZ, Odrasli i kateheza.

Elementi katehetske metodologije za odraslu dob, Zagreb, 2002.

ANDRES, Dagmar, Die vergessene Weiblichkeit. Sexistische Einflüsse in Unterrichtswerken für den katholischen Religionsunterricht der Sekundarstufe I, u: Katechetische Blätter 113 (1988), 904-910.

229

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

ANGEL, Hans-Ferdinand, Komplexitätsmanagement. Ein spezifischer Beitrag der Religionspädagogik zur Profil-Diskussion, u: ISTI (ur.), Tragfähigkeit der Religionspädagogik, Graz-Wien-Köln, 2000, 255-280.

ANGEL, Hans-Ferdinand, Profil und Profilierung der universitären Religionspädagogik, u: Reinhold ESTERBAUER – Wolfgang WEIRER (ur.), Theologie im Umbruch – zwischen Ganzheit und Spezialisierung, Graz-Wien-Köln, 2000, 243-267.

ANSELM, Reiner, Verändert die Kindertheologie die Theologie?, u: Anton A. BUCHER – Gerhard BÜTTNER – Petra FREUDENBERGER-LÖTZ – Martin SCHREINER (ur.), »Vielleicht hat Gott uns Kindern den Verstand gegeben«.

Ergebnisse und Perspektiven der Kindertheologie. Jahrbuch für Kindertheologie, Bd. 5, 13-25.

ARAČIĆ, Pero, Nadolaskom trećeg tisućljeća: zahtjevi i perspektive nove evangelizacije, u: Diacovensia 8 (2000), 1, 173-190.

ARAČIĆ, Pero, Prezbiter pred izazovima posebnih vidova pastoralnog djelovanja, u: Diacovensia 7 (1999), 1, 43-62.

ARZT, Silvia, Frauenwiderstand macht Mädchen Mut. Die geschlechtsspezifische Rezeption einer biblischen Erzählung, Innsbruck-Wien, 1999.

ASOCIACIÓN ESPAÑOLA DE CATEQUETAS (AECA), Hacia un nuevo paradigma de la iniciación cristiana hoy, Madrid, 2008.

BALOBAN, Josip – Nikola DOGAN – Đuro HRANIĆ, Svećenici i biskupi – vodstvo i komunikacija u Crkvi, u: Pero ARAČIĆ (ur.), »Jeremija, što vidiš?« (Jr 24, 3). Crkva u hrvatskom tranzicijskom društvu, Đakovo, 2001, 9-26.

BALOBAN, Josip, Društveno-kulturno ozračje u kojem se događa katehizacija, u: Bogoslovska smotra 70 (1998) 3, 415-427.

BALOBAN, Josip, Pokoncilski pastoralno-teološki pomaci, u: Bogoslovska smotra, 70 (2000), 3-4, 559-583.

BALTIN, Walter, Vorbemerkungen zu einer Katechetik, u: Die Christenlehre (1960), 147- 160.

230

BIBLIOGRAFIJA

BARIČEVIĆ, Josip, Katehetsko-komunikacijski pristupi u susretu s biblijskim tekstovima. O nekim uvjetima za kvalitetnu i što cjelovitiju komunikaciju s biblijskim tekstovima u religioznom odgoju i katehezi, u: Diacovensia 2 (1994), 1, 110-145.

BARNES, L. Philip, World Religions in British Religious Education. Critical Reflections and Positive Conclusions, u: Journal of Religious Education 51 (2003), 2, 34-41.

BAUDLER, Georg, Die anthropologische Wende der Theologie und ihre Bedeutung für den gegenwärtigen Religionsunterricht, u: Diakonia 4 (1973), 2, 87-98.

BAUER, Walter, Griechisch-deutsches Wörterbuch zu den Schriften des NT und der übrigen urchristlichen Literatur, Berlin, 51958.

BECKER, Sybille – Ilona NORD (ur.), Religiöse Sozialisation von Mädchen und Frauen, Stuttgart, 1995.

BERNHARDT, Reinhold – Klaus VON STOSCH (ur.), Komparative Theologie. Interreligiöse Vergleiche als Weg der Religionstheologie, Zürich, 2009.

BETZ, Otto, Kann man zum Glauben erziehen?, u: ISTI, Die Zumutung des Glaubens. Ansätze für die religiöse Erziehung angesichts eines neuen Glaubensverständnisses, München, 1968, 75-87; BEYER, Hermann Wolfgang, κατηχέω, u: Gerhard KITTEL (ur.), Theologisches Wörterbuch zum Neuen Testament, Dritter Band: Th-K, Stuttgart, 1938, 638-640.

BIANCARDI, Giuseppe, Quale comunità per il primo annuncio e l’iniziazione cristiana? Interrogativi in margine al Convegno Direttori Uffici Catechistici Diocesani (16-19 giugno 2003), u: Catechesi 72 (2003), 5, 9-13.

BIESINGER Albert – Herbert BENDEL – David BIESINGER, Gott mit neuen Augen sehen. Wege zur Erstkommunion, 1.

Familienbuch, 2. Für das Leitungsteam – Einführung, 3. Für die Elterntreffen – Leitfaden, 4. Für die Kindertreffen – Leitfaden, München, 1999.

231

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

BIESINGER, Albert, Erstkommunion als Familienkatechese. Zur Relevanz von »catequesis familiar«, u: Theologische Quartalsschrift 174 (1994), 120-135.

BIRD, Darlene L. – Simon G. SMITH (ur.), Theology and Religious Studies in Higher Education, London, 2009.

BISSOLI, Cesare, Biblijska kateheza danas. Pregled dvadesetogodišnjih nastojanja, u: Kateheza 29 (2007), 1, 64-74.

BISSOLI, Cesare, La Parola di Dio nella vita e nella missione della Chiesa, Leumann/Torino, 2008.

BITTER, Gottfried – Rudolf ENGLERT – Gabriele MILLER – Karl Ernst NIPKOW (ur.), Neues Handbuch religionspädagogischer Grundbegriffe, München, 2002.

BITTER, Gottfried, Ansätze zu einer Didaktik des Glauben-Lernens. Versuch einer religionspädagogischen Selbstaufklärung, u: Hans-Georg ZIEBERTZ – Werner SIMON (ur.), Bilanz der Religionspädagogik, Düsseldorf, 1995, 276-290; BIŽACA, Nikola, O mjestu i ulozi proučavanja religija unutar studija katoličke teologije. Povijesni osvrt i perspektive za budućnost, u: Crkva u svijetu, 39 (2004), 3, 379-409.

BOLZ, Martin, Insel im Kopf. Filosofieren mit Kindern in der Grundschule, Bd. 3, Berlin-Münster-Wien-Zürich-London, 2002.

BOROBIO, Dionisio, El catecumenado y su situación en la Iglesia actual, u: Teología y Catequesis 21 (2002), br. 83, 77-112.

BOSCHKI, Reinhold, Dialogisch-kreative Religionsdidaktik. Eine Weiterentwicklung der korrelativen Hermeneutik und Praxis, u: Katechetische Blätter 123 (1998), 1, 13-23.

BOUVIER, Arnaud, Enseignement de l’islam en Europe et formation des cadres religieux, u: EREnews, 8 (2010) 2, 4-5.

BRAIDO, Pietro, Lineamenti di storia della catechesi e dei catechismi. Dal »tempo delle riforme« all’età degli imperialismi (1450-1870), Leumann/Torino, 1991.

232

BIBLIOGRAFIJA

BRAUN, Christina von – Wilhelm GRÄB – Johannes ZACHHUBER (ur.), Säkularisierung. Bilanz und Perspektiven einer umstrittenen These, Berlin, 2007.

BRÜNING, Barbara, Philosophieren in der Grundschule. Grundlagen, Methoden, Anregungen. Für die Jahrgänge 1-4, Berlin, 2001.

BRÜNING, Barbara, Philosophieren in der Sekundarstufe.

Methoden und Medien, Weinheim, 2003.

BUCHER, Anton A., Fasi dello sviluppo religioso secondo James W. Fowler e Fritz Oser. Panorama comparativo e critico, u Orientamenti pedagogici 36 (1989), 6, 1090-1121.

BUCHER, Anton A., Glaube im Lebenslauf. Aufwärts in Stufen?

Abwärts im Sinkflug? Konstant wie ein Gerade?, u: Lebendige Seelsorge 22 (2000), 2, 68-76.

BUCHER, Anton A. – Gerhard BÜTTNER – Petra FREUDENBERGER-LÖTZ – Martin SCHREINER (ur.), »Mit Kindergartenkindern theologische Gespräche führen«. Jahrbuch für Kindertheologie – Sonderband Kindergarten. Beiträge der Kindertheologie zur Elementarpädagogik, Stuttgart, 2008.

BUCHER, Anton A. – Gerhard BÜTTNER – Petra FREUDENBERGER-LÖTZ – Martin SCHREINER (ur.), »Manche Sachen glaube ich nicht«. Jahrbuch für Kindertheologie.

Sonderband. Mit Kindern das Glaubensbekenntnis erschließen, Stuttgart, 2008.

BUCHER, Anton A., Kindertheologie: Provokation? Romantizismus? Neues Paradigma?, u: Anton A. BUCHER – Gerhard BÜTTNER – Petra FREUDENBERGER-LÖTZ – Martin SCHREINER (ur.), »Mittendrin ist Gott«. Kinder denken nach über Gott, Leben und Tod, Jahrbuch für Kindertheologie, Bd. 1, Stuttgart, 2002, 9-27.

BURRICHTER, Rita, Lebensgeschichtliche Perspektiven ernst nehmen: fachdidaktische Anfragen einer Feministischen Religionspädagogik, u: Religionspädagogische Beiträge 43/1999, 13-24.

233

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

BUTT, Christian, Kindertheologische Untersuchungen zu Auferstehungsvorstellungen von Grundschülerinnen und Grundschülern, Göttingen, 2009.

BÜTTNER Gerhard – Hartmut RUPP (ur.), Theologisieren mit Kindern, Stuttgart, 2002.

BÜTTNER Gerhard – Jörg THIERFELDER (ur.), Trug Jesus Sandalen? Kinder und Jugendliche sehen Jesus Christus, Göttingen, 2001.

BÜTTNER, Gerhard – Martin SCHREINER (ur.), »Man hat immer ein Stück Gott in sich«. Mit Kindern biblische Geschichte deuten, Jahrbuch für Kindertheologie. Sonderband, Teil 1: Altes Testament, Stuttgart, 2004; Teil 2: Neues Testament, 2006.

CAJILIG, Vincente G. (ur.), Catechesis for Asia. Toward the Year 2000 and Beyond, Federation of Asian Bishops’ Conferences – Office of Education and Student Chaplaincy, Manila, 1996.

CAMPOLEONI, Alberto, Školski vjeronauk, bogatstvo za Europu, u: Kateheza, 32 (2010), 3, 188-200.

CARDIJN, Joseph, L’Eglise face au problème de la jeunesse travailleuse, Bruxelles, 1949.

CARRARA, Augusta, Der Weg der Catequesis Familiar in Peru, Essen, 1999.

CASPANI, Pierpaolo, L’iniziazione cristiana. I dati della rivelazione e della storia. Intervento teologico, u: Notiziario – Ufficio Catechistico Nazionale 31 (2002), 4, 11-23.

CASTAGNARO, Alessandro, La prassi pastorale dell’iniziazione cristiana nell’attuale contesto socioculturale. Situazioni, problemi, opportunità. Intervento socio-pastorale, u: Notiziario – Ufficio Catechistico Nazionale 31 (2003), 4, 24-48.

CAZENAVE, Pierre-Olivier, France: Le fait religieux s’invite dans les formations universitaires, u: EREnews, 8 (2010), 3, 11-12.

CEI – SERVIZIO NAZIONALE PER L’IRC, L’insegnamento della religione – risorsa per l’Europa. Atti della ricerca CCEE – CEI, Leumann/Torino, 2008.

234

BIBLIOGRAFIJA

CHAMPAGNE, Elaine, Listening to… listening for… A Theological Reflection on Spirituality in Early Childhood, u: Jane ERRICKER – Cathy OTA – Clive ERRICKER (ur.)

Spiritual education. Cultural, religious and social differences. New perspectives for the 21st century, Brighton, UK, 2001, 76–87.

CIUCCI, Andrea, Una catechesi missionaria. Riflessioni sulla prassi catechetica attuale a partire da un’esperienza catecumenale, u: Ambrosius 77 (2001), 1-2, 103-113.

CNBB (ur.), Segunda Semana Brasileira de Catequese. Catequese com adultos, Sâo Paulo, 2002. ČRPIĆ, Gordan – Stjepan KUŠAR, Neki aspekti religioznosti u Hrvatskoj, u: Bogoslovska smotra 68 (1998), 4, 513-563.

D’ANGELO, Anna, Iniziazione cristiana dei ragazzi. Ordine dei sacramenti, il modello, il processo: dov’è il problema?, u: Catechesi 78 (2008-2009), 1, 33-40; 2, 34-50.

DAURER, Doris, Staunen Zweifeln Betroffensein. Mit Kindern philosophieren, Weinheim, 1999.

DE SOUZA, Marian – Patricia CARTWRIGHT, Teaching for meaning and connectedness, Tuggerah, NSW, 2007.

DE SOUZA, Marian, Educating for hope, compassion and meaning in a divisive and tolerant world, u: International Journal of Children’s Spirituality 11 (2006), 1 (Special issue), 165–75.

DE SOUZA, Marian, Rediscovering the spiritual dimension in education: promoting a sense of self and place, meaning and purpose in learning, u: Marian DE SOUZA – Kathleen ENGEBRETSON – Gloria DURKA – Robert JACKSON – Andrew McGRADY (ur.) International handbook of the religious, moral and spiritual dimensions of education, 2 sv., Dordrecht, The Netherlands, 2006, 1127–40.

DE SOUZA, Marian, Spirituality in religious education. Implications of changing contemporary contexts, u: Journal of Religious Education, 54 (2006), 4, 46–53.

235

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

DEBRAY, Régis, L’enseignement du fait religieux dans l’école laïque, Rapport au ministre de l’Éducation nationale, Paris, 2002.

DECAT, Catequesis Familiar, Bogotá, 1987.

DECKER GUERRA, Carlos, Catequesis familiar. Su metodología, Santiago de Chile, 21988.

DENT, Maggie, Saving our children from our chaotic world.

Teaching children the magic of silence and stillness, Dunsborough, Western Australia, 2003.

DERROITTE, Henri (ur.), Théologie, mission et catéchèse, Montréal – Bruxelles, 2002.

DERROITTE, Henri, Initiation et renouveau catéchétique, u: Lumen Vitae 58 (2003), 3, 281-295.

DERROITTE, Henri, La catéchèse de la proposition, u: Catéchèse 43 (2003), br. 173, 17-30 .

DERROITTE, Henri, La catéchèse décloisonnée. Jalons pour un nouveau projet catéchétique, Bruxelles, 2000.

DIVKOVIĆ, Mirko (ur.), Latinsko-hrvatski rječnik za škole, Zagreb 21900.

DRESSLER, Bernhard, Interreligiöses Lernen. Alter Wein in neuen Schläuchen?, u: Zeitschrift für Pädagogik und Theologie 55 (2003), 2, 113-124.

DRESSLER, Bernhard, Religion im Perspektivenwechsel. Warum Religion zur Allgemeinbildung gehört, u: Hartmut RUPP – Christoph Th. SCHEILKE (ur.), Bildung und Religionsunterricht. Jahrbuch für kirchliche Bildungsarbeit, Band 5, Stuttgart, 2011, 15-28.

DUGGAN, Robert D., The New Constellation of Catechesis, u: The Living Light 37 (2000-2001), 4, 6-15.

DUJARIER, Michiele, l’Éevolution de la pastorale catéchuménale aux six premiers siècles de l’Eglise, u: Maison-Dieu 71 (1962), 46-61.

DUPLEIX, André, Le rapport »Liturgie et Catéchèse« dans le chantier actuel lancé par les Évêques de France, u: Lumen Vitae 59 (2004), 3, 257-285.

236

BIBLIOGRAFIJA

DURANDO, Marco – Alberto MARTELLI (ur.), Mladi animator.

Priručnik za formaciju, Zagreb, 2003.

ECKERLE, Sandra, Gott der Kinder – Ein Forschungsprojekt zu Bildern und Gottesvorstellungen von Kindern, Münster, 2001.

EICHHORN-KÖSLER, Elfi – Bernhard KRAUS – Marjon SPRENGEL, Seniorennachmittage gestalten. Beispiele und Anregungen rund ums Jahr, Freiburg-Stuttgart, 2004.

EMEIS, Dieter, Der Religionsunterricht als Lernort des Glaubens, u: Katechetische Blätter 112 (1987), 1, 4-17.

ENGLERT, Rudolf – Stephan LEIMGRUBER (ur.), Erwachsenenbildung stellt sich religiöser Pluralität, Freiburg-BaselWien, 2005.

ENGLERT, Rudolf, Warum Antworten manchmal so viele Fragen aufwerfen. Die strukturellen Probleme im religionspädagogischen Legitimationsdiskurs, u: Religionspädagogische Beiträge br. 50/2003, 5-18.

ERZDIÖZESE MÜNCHEN, FACHBEREICH SENIORENPASTORAL (ur.), Der Herr segne und behüte uns! Feiern und Rituale in Jahreskreis und Lebenslauf, München, 2009.

EUROPSKI FORUM ZA ŠKOLSKI VJERONAUK, Statut, u: Kateheza, 24 (2002), 2, 158-159.

Evangelizacija u našem prostoru i vremenu. Radovi s Drugog međufakultetskog simpozija, Lovran 20-23. 9. 1976, Zagreb, 1977.

EXELER, Adolf, Der Fragehorizont des heutigen Christen und der Bibelunterricht, u: Erich FEIFEL (ur.), Katechese im Zeichen christlicher Weltoffenheit. Die Vorträge des religionspädagogischen Kurses 1967 in Cassianeum Donauwörth, Donauwörth, 1968, 42-78.

EXELER, Adolf, Chancen des Miteinander – Ausblick in die Zukunft, u: Katechetische Blätter 108 (1983), 10, 781-791.

EXELER, Adolf, Entfremdet der Religionsunterricht von der Kirche?, u: Katechetische Blätter 103 (1978), 6, 411-425.

237

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

EXELER, Adolf, Erziehen aus dem Glauben in unserer Zeit, u: Paul SCHMIDLE – Hubertus JUNGE (ur.), Erziehen in unserer Zeit, Freiburg im Breisgau, 1983, 36-62.

EXELER, Adolf, Katechese, Ankündigung einer Botschaft – Interpretation von Erfahrungen, u: Christlich-pädagogische Blätter 83 (1970), 5, 241-250.

EXELER, Adolf, Muß die Kirche die Jugend verlieren?, FreiburgBasel-Wien, 1981.

EXELER, Adolf, Religionslehrer und Gemeinden, u: Lebendige Seelsorge 27 (1976), 3/4, 210-214.

EXELER, Adolf, Religionsunterricht als Deutung des Daseins, u: Katechetische Blätter 95 (1970), 12, 705-715.

EXELER, Adolf, Religiöse Erziehung in einer säkularisierten Gesellschaft, u: Katechetische Blätter 98 (1973), 12, 717-732.

EXELER, Adolf, The Evolution of Catechetics and Religious Pedagogy in Federal Germany, 1965-1975, u: Lumen Vitae 30 (1975), 3-4, 323-340; EXELER, Adolf, Vom sprachmächtigen Glauben zur »Theologie des Volkes«, u: Adolf EXELER – Norbert METTE (ur.), Theologie des Volkes, Mainz, 1978, 13-40.

EXELER, Adolf, Von der versorgten zur engagierten Gemeinde, u: DEUTSCHE LANDJUGENDAKADEMIE KLAUSENHOF (ur.), Gemeinde im Wandel von Gesellschaft und Kirche, Hamminkeln-Dingden, 1978, 9-48.

EXELER, Adolf, Wesen und Aufgabe der Katechese. Eine pastoralgeschichtliche Untersuchung, Freiburg – Basel – Wien, 1966.

FEIFEL, Erich, Ein Beitrag zur religionspädagogischen Rechentschaft über unsere Hoffnung. Schülerorientierter Religionsunterricht, u: Katechetische Blätter 102 (1977), 792-803.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Aktualna pitanja religijske pedagogije i katehetike, u: Bogoslovska smotra 76 (2006), 1, 147-172.

238

BIBLIOGRAFIJA

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Didaktika školskog vjeronauka. Elementi planiranja, u: Kateheza 17 (1995), 4, 276-285.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Kako metodički obraditi jednu vjeronaučnu temu, u: Kateheza 18 (1996), 3, 220-223.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Kako vrednovati u školskom vjeronauku, u: Kateheza 19 (1997), 2, 108-126.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Komunikacija u vjeronauku i katehezi, u: Kateheza 27 (2005), 4, 297-310.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Likovno izražavanje u vjeronaučnoj nastavi, u: Kateheza 18 (1996), 2, 105-111.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Metoda u vjeronaučnoj nastavi u službi pedagogije vjere, u: Kateheza 25 (2003), 4, 288-302.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Načelo korelacije u školskom vjeronauku, u: Kateheza 17 (1995), 2, 108-119; 3, 202-210.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Nastavni program za katolički vjeronauk u osnovnoj školi, Zagreb, 1997.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Odnos prema vjeri i Crkvi u dobi mladenaštva, u: Katehetski glasnik 6 (2008), 2, 69-79.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Religijska pedagogija – disciplina na razmeđu, u: Kateheza 18 (1996), 3, 196-199 FILIPOVIĆ, Ana Thea, Školski vjeronauk i župna zajednica – Prema odnosu povjerenja i suradnje, u: Kateheza 26 (2004), 3, 221-233.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Vjeronauk u školi pred zahtjevima vrednovanja, u: Nova prisutnost, 7 (2009), 2, 245-264.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Vjeronauk ususret državnoj maturi, u: Nova prisutnost 8 (2010), 1, 57-66.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Župna kateheza – između ideala i stvarnosti, u: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije 138 (2010), 5-6, 373-379.

FILIPOVIĆ, Ana Thea, Župna kateheza u Zadarskoj nadbiskupiji.

Stanje i izazovi, u: Vjesnik Zadarske nadbiskupije br.

9-10/2006, 16-34 i 129-136.

239

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

FILIPOVIĆ, Ana, Religiöse Erziehung als Hilfe zur Menschwerdung. Eine Untersuchung zur Religionspädagogik Adolf Exelers (1926-1983), Münster 2004.

FOITZIK, Alexander, »Die eigene spirituelle Erfahrung zählt«. Ein Gespräch mit dem Religionssoziologen Winfried Gebhardt, u: Herder Korrespondenz 64 (2010), 6, 287-289.

FONTANA, Andrea Itinerario catecumenale con gli adulti.

Sussidio per accompagnare a pensare e vivere da cristiani, Leumann/Torino, 2001.

FONTANA, Andrea, La catechesi oggi: alla ricerca di una identità perduta, u: Catechesi 72 (2003), 1, 21-27.

FOSSION, André, Cours de religion en question. Débat politique et enjeu démocratique, u: Lumen Vitae 56 (2001), 2, 125-137.

FOSSION, André, Dieu désirable. Proposition de la foi et initiation, Bruxelles, 2010.

FOSSION, André, Dieu toujours recommencé. Essai sur la catéchèse contemporaine, Bruxelles, 1997.

FOSSION, André, La catéchèse dans le champ de la communication. Ses enjeux pour l’inculturation de la foi, Paris, 1990.

FOSSION, André, La catéchèse dans un monde en pleine mutation, u: Catéchèse 43 (2003), br. 172, 97-103.

FOSSION, André, Les trente premières années: nouveaux rythmes en catéchèse, u: Lumen Vitae 63 (2008), 1, 19-33.

FREESE, Hans-Ludwig, Kinder sind Philosophen, Weinheim, 1989.

FREUDENBERGER-LÖTZ, Petra, Theologische Gespräche mit Kindern. Untersuchungen zur Professionalisierung Studierender und Anstöße zu forschendem Lernen im Religionsunterricht, Stuttgart, 2007.

FRIESL, Christian – Ingrid KROMER – Regina POLAK (ur.), Lieben – Leisten – Hoffen. Die Wertewelt junger Menschen in Österreich, Wien, 2008.

GAGEY, Henri-Jérôme, Un exposé organique est-il possible?, u: Catéchèse 43 (2003), br. 173, 99-118 .

240

BIBLIOGRAFIJA

GALLAGHER, Jim, Soil for the Seed. Historical, Pastoral and Theological Reflections on Educating to and in Faith, Great Wakering, Essex (England), 2001.

GARCÍA AHUMADA, Enrique, Diez años de catequesis familiar en Chile, u: Catequesis Latinoamericana 7 (1976), 30/31, 105-118.

GARMAZ, Jadranka – Martina KRAML, Živjeti od euharistije.

Elementi euharistijske kateheze, Zagreb, 2010.

GARMAZ, Jadranka, Biblijska didaktika u osnovnoškolskom vjeronauku, u: Crkva u svijetu 42 (2007), 4, 607-628.

GARMAZ, Jadranka, Medijska pedagogija u vjeronauku i katehezi: Kriteriji izbora i načini korištenja nekih suvremenih medija, u: Crkva u svijetu 45 (2010), 3, 310-332.

GARMAZ, Jadranka, Sadržajni aspekti didaktike školskog vjeronauka, u: Crkva u svijetu 40 (2005), 3, 279-302.

GÄRTNER, Heiderose, Was durchs Leben trägt. Praxishilfen für die Seniorenarbeit in der Gemeinde, Stuttgart, 2001.

GEVAERT, Joseph, Annuncio e catechesi in una Chiesa missionaria, u: Notiziario dell’Ufficcio Catechistico Nazionale 30 (2001), 5 / Quaderni della Segreteria Generale CEI 5 (2001), br. 22, 16-40.

GEVAERT, Joseph, La proposta della fede a chi non conosce il Cristo. Finalità, destinatari, contenuti, modalità di presenza, Leumann/Torino, 2001.

GEVAERT, Joseph, Ljudsko iskustvo i kateheza, Zagreb, 1980.

GEVAERT, Joseph, Studiare catechetica. Edizione interamente rinnovata a cura di Ubaldo Montisci, Roma, 2009.

GIGUÈRE, Paul- André, Quelle organicité?, u: Catéchèse 43 (2003), br. 173, 119-133.

GIUSTI, Simone, La via italiana alla catechesi familiare, Milano, 2008.

GIUSTI, Simone, Una proposta per l’iniziazione cristiana delle nuove generazioni, u: Orientamenti pastorali 51 (2003) 4, 22-48.

241

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

GLEISSNER Alfred – Valentin HERTLE – Alois ZENNER, Rückblick auf 25 Jahre katechetische Arbeit, u: Katechetische Blätter 97 (1972), 385-400.

GOLLWITZER, Helmut, Gottes Existenz im Bekenntnis des Glaubens, München, 41964.

GÖTTLER, Joseph, Religions- und Moralpädagogik. Grundriß einer zeitgemäßen Katechetik, Münster, 1923.

GRIMMITH, Michael, Religious Education and the Ideology of Pluralism, u: British Journal of Religious Education, 16 (1994), 3, 133-147.

GROM, Bernhard, Für eine Religionspädaogik ohne Psychologiedefizit, u: Katechetische Blätter 127 (2002), 4, 293-297.

GROOME, Thomas, Conversion, Nurture, or Both. Towards a Lifelong Catechetical Education – a Cautious Reading of the GDC [General Directory for Catechesis], u: The Living Light 37 (2000/2001), 4, 16-29.

GROSS, Engelbert – Klaus KÖNIG (ur.), Religiöses Lernen der Kirchen im globalen Dialog. Weltweit akute Herausforderungen und Praxis einer Weggemeinschaft für EineWelt-Religionspädagogik, Münster, 2000.

GRÜMME, Bernhard, Abduktive Korrelation als Ausweg aus korrelationsdidaktischen Aporien? Zu einem religionsdidaktischen Neuansatz, u: Religionspädagogische Beiträge 48/2002, 19-28.

GÜNTHER, Matthias, Interesse am Mitmenschen. Lebensstilorientierte Bibelerschließung im biblischen Unterricht, Frankfurt/M., 2001.

GUTIÉRREZ, Gustavo, Das Konzil und die Kirche in der Welt der Armut, u: Gotthard FUCHS – Andreas LIENKAMP (Hg.), Visionen des Konzils. 30 Jahre Pastoralkonstitution »Die Kirche in der Welt von heute«, Münster, 1997, 159-173.

GUTIÉRREZ, Gustavo, Die Kirche und die Armen in lateinamerikanischer Sicht, u: Hermann Josef POTTMEYER – Giuseppe ALBERIGO – Jean-Pierre JOSSUA, Die Rezeption des Zweiten Vatikanischen Konzils, Düsseldorf, 1986, 221-247.

242

BIBLIOGRAFIJA

HAAKEDAL, Elisabet, From Lutheran Catechism to World Religions and Humanism: Dilemmas and Middle Ways through the Story of Norwegian Religious Education, u: British Journal of Religious Education 23 (2000/2001), 2, 88-97.

HANISCH, Helmut, Die zeichnerische Entwicklung des Gottesbildes bei Kindern und Jugendlichen. Eine empirische Vergleichsuntersuchung mit religiös und nicht-religiös Erzogenen im Alter von 7-16 Jahren, Stuttgart – Leipzig, 1996.

HÄRING, Hermann (ur.), Gottesglaube in einer multikulturellen und säkularisierten Gesellschaft – Faith in God in a multicultural and secularized society, Münster, 2004.

HÄRLE, Wilfried, Was haben Kinder in der Theologie verloren?

Systematisch-theologische Überlegungen zum Projekt einer Kindertheologie, u: A. A. BUCHER – G. BÜTTNER – P. FREUDENBERGER-LÖTZ – M. SCHREINER (ur.), »Zeit ist immer da«. Wie Kinder Hoch-Zeiten und Fest-Tage erleben, Jahrbuch für Kindertheologie, Bd. 3, Stuttgart, 2004, 11-27.

HARMLESS, William, Augustine and the Catechumenate, Collegeville, Minnesota, 1995.

HART, Tobin, The secret spiritual world of children, Makawao, HI, 2003.

HAY, David – Rebecca NYE, The spirit of the child, London, 2006.

HEFFLER, Ferdo, Metodika za vjeronauk u nižim pučkim školama, Zagreb, 1903.

HEIL, Stefan – Hans-Georg ZIEBERTZ, Abduktive Korrelation: der dritte Weg, u: Katechetische Blätter 128 (2003), 4, 290-297.

HELBLING, Dominik, Seniorinnen- und Seniorenkatechese, u: Schweizerische Kirchenzeitung 171 (2003), 7, 124 -126.

HEMEL, Ulrich, Religionspädagogik im Kontext von Theologie und Kirche, Düsseldorf, 1986.

243

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

HEMEL, Ulrich, Religionsunterricht baut Europa: Realität und Zukunftschancen des Religionsunterrichts in Europa, u: Religionsunterricht an höheren Schulen, 47 (2004), 214-220.

HEMEL, Ulrich, Theorie der Religionspädagogik. Begriff – Gegenstand – Abgrezungen, München, 1984.

HICK, John – Paul F. KNITTER (ur.), The Myth of Christan Uniqueness. Toward a Pluralistic Theology of Religion, London-Maryknoll – New York, 1988.

HICK, John, Gott und seine vielen Namen, Frankfurt, 2001.

HILGER, Georg, Wie Religionsunterricht gestalten? Methodenfragen und ihre Implikationen, u: Georg HILGER – Stephan LEIMGRUBER – Hans-Georg ZIEBERTZ, Religionsdidaktik. Ein Leitfaden für Studium, Ausbildung und Beruf, München, 2001, 201-218.

HOBLAJ, Alojzije – Gordan ČRPIĆ, Bitne vrednote u odgoju mladih naraštaja s posebnim osvrtom na školski vjeronauk, u: Bogoslovska smotra 70 (2000) 2, 359-393.

HOBLAJ, Alojzije – Josip BARIČEVIĆ – Milan ŠIMUNOVIĆ – Ivica PAŽIN, Promemorija o znanstveno-stručnom identitetu religiozne pedagogije i katehetike u kontekstu preustroja sveučilišnoga teološkoga studija u nas i u svijetu, 13. svibnja 2004. u: Katehetski glasnik 5 (2004), 1, 62-63.

HOBLAJ, Alojzije – Milan ŠIMUNOVIĆ (ur.), Pustite malene k meni. Nacionalni skup o vjerskom odgoju djece predškolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima. Zagreb, 19. i 20. ožujka 1999. Zbornik radova, Zagreb, 1999.

HOBLAJ, Alojzije – Nevenka LONČARIĆ-JELAČIĆ – Ružica RAZUM, Crkva i odgoj u Hrvatskoj. Istraživanje za europsku komparativnu studiju, u: Bogoslovska smotra 75 (2005), 1, 289-313.

HOBLAJ, Alojzije, Dileme i perspektive kršćanske inicijacije. Uz Kongres Europske katehetske ekipe i pojavu dokumenta Župna kateheza u obnovi župne zajednice, u: Kateheza 22 (2000), 4, 351-367.

244

BIBLIOGRAFIJA

HOBLAJ, Alojzije, Katehetska pokoncilska kretanja, u: Bogoslovska smotra 70 (2000), 3-4, 585-616.

HOBLAJ, Alojzije, Mjesto katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu?, u: Katehetski glasnik 3 (2001), br. 2 (6), 188-189.

HOBLAJ, Alojzije, Predloženi novi predmet religijske kulture u usporedbi s europskim poučavanjem o religijama i vjerovanjima, u: Katehetski glasnik 7 (2009), 1, 61-76.

HOFF, Gregor Maria, Die neuen Atheismen. Eine notwendige Provokation, Regensburg, 2009.

HOFRICHTER, Claudia, Leben – Bewußtwerden – Deuten – Feiern. Rezeption und Neuformulierungen eines katechetischen Modells am Beispiel »Taufgespräche mit Elterngruppen«, Ostfildern, 1997.

HOHNJEC, Nikola, Biblija u pastoralnom radu. Priručnik za rad u biblijskim skupinama, Zagreb, 22003.

HUEBSCH, Bill, Dreams and Visions. Pastoral Planning for Lifelong Faith Formation, New London, 2007.

HUEBSCH, Bill, Pastor’s Guide to Whole Community Catechesis, New London, 22007.

HYDE, Brendan, ‘Living in a material world’. A reflection on a factor which may inhibit children’s expression of their spirituality, u: Journal of Religious Education 55 (2007), 1, 6–11.

HYDE, Brendan, Children and spirituality. Searching for meaning and connectedness, London, 2008.

HYDE, Brendan, Nurturing the spirit in primary religious education classrooms, u: Marian DE SOUZA – Kathleen ENGEBRETSON – Gloria DURKA – Robert JACKSON – Andrew McGRADY (ur.), International handbook of the religious, moral and spiritual dimensions in education, Dordrecht, 2006, 1179–1192.

ISTITUTO DI CATECHETICA – FACOLTÀ DI SCIENZE DELL’EDUCAZIONE – UNIVERSITÀ PONTIFICIA SALESIANA – ROMA, Andate e insegnate. Manuale di catechetica, Leumann/Torino, 2002.

245

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

ISTITUTO DI CATECHETICA [UNIVERSITÀ PONTIFICIA SALESIANA], Nuova qualità dell’educazione religiosa e dell’evangelizazzione, u: Orientamenti pedagogici 48 (2001), 4, 728-739.

ISTITUTO DI CATECHETICA DELLA FACOLTÀ DI SCIENZE DELL’EDUCAZIONE DELL’UNIVERSITÀ PONTIFICIA SALESIANA (ur.), Annale 2002. Rassegna annuale di studi di Catechetica e di Pedagogia religiosa, Pro manoscritto, Roma, 2002.

ISTITUTO DI TEOLOGIA PASTORALE DELLA FACOLTÀ DI TEOLOGIA DELL’UPS, Pastorale giovanile: sfide, prospettive ed esperienze, Leumann/Torino, 2003.

IVANČIĆ, Tomislav, Prihvaćanje Drugog vatikanskog koncila u Hrvatskoj, u: Pero ARAČIĆ (ur.), »Jeremija, što vidiš?« (Jr 24, 3) Crkva u hrvatskom tranzicijskom društvu, Đakovo, 2001.

JAKOBS, Monika, Feminismus, Geschlechtergerechtigkeit und Gender in der Religionspädagogik, u: Theo-Web – Zeitschrift für Religionspädagogik 2/2003, 73-93.

JAKOBS, Monika, Neue Wege der Katechese, München, 2010.

JAKOBS, Monika, Religionspädagogik aus feministischer Sicht, u: Religionspädagogische Beiträge 34/1994, 97-106.

JERKOVIĆ, Marko, Prikaz religiozno-pedagoških i katehetskih zbivanja (1990-1998), u: Kateheza 20 (1998), 3, 170-182.

JUKIĆ, Jakov, Religijski odgoj u multikulturalnim prostorima, u: Obnovljeni život, 46 (1991), 3-4, 290-298.

JUNGMANN, Josef Andreas, Die Frohbotschaft und unsere Glaubensverkündigung, Regensburg, 1936.

JURIŠIĆ, Pavo, Obrazovanje u pluralnom društvu u funkciji njegovanja vlastitog identiteta i otvaranja za druge, u: Vrhbosna 6 (2002), 1, 67-86.

KALLOCH, Christina, Das Alte Testament im Religionsunterricht der Grundschule. Chancen und Grenzen alttestamentlicher Fachdidaktik im Primarbereich, Münster, 2002.

246

BIBLIOGRAFIJA

KAUPP, Angela, Junge Frauen erzählen ihre Glaubensgeschichte.

Eine qualitativ-empirische Studie zur Rekonstruktion der narrativen religiösen Identität katholischer junger Frauen, Ostfildern, 2005.

KAUPP, Angela, Školski pastoral kao doprinos školskoj kulturi, u: Kateheza 32 (2010), 3, 244-249.

KICIŃSKI, Andrzej (ur.), Katechetyka i katecheza u progu XXI wieku, Poznan, 2007.

KLEIN, Gary, The power of intuition, New York, USA, 2003.

KLEIN, Stephanie, Gottesbilder von Mädchen. Bilder und Gespräche als Zugänge zur kindlichen religiösen Vorstellungswelt, Stuttgart, 2000.

KLEIN, Stephanie, Theologische und empirische Biographieforschung. Methodische Zugänge zur Lebensgeschichte und Glaubensgeschichte und ihre Bedeutung für eine erfahrungsbezogene Theologie, Stuttgart, 1994.

KNITTER, Paul F., Ein Gott – viele Religionen. Gegen den Absolutheitsanspruch des Christentums, München, 1988.

KOPREK, Ivan, Novi ateizam – hir, prezir i mržnja, u: Obnovljeni život 64 (2009), 2, 147-148.

KRAUS, Bernhard, Mehr als Geplauder bei Kaffee und Kuchen.

Seniorennachmittage sind für viele ältere Menschen wichtige Treffpunkte, u: Konradsblatt 26/2005, 22-23; KROPAČ, Ulrich, Dekonstruktion: ein neuer religionspädagogischer Schlüsselbegriff? Ein Beitrag zur Diskussion um das Korrelationsprinzip, u: Religionspädagogische Beiträge 48/2002, 3-18.

KROPAČ, Ulrich, Naturwissenschaft und Theologie – eine Herausforderung für religiöse Bildung, u: Katechetische Blätter 128 (2003), 137-142.

KUYK, Elza – Roger JENSEN – David LANKSHEAR – Elisabeth LÖH MANNA – Peter SCHREINER (ur.): Religious Education in Europe. Situation and current trends in school, Oslo, 2007.

247

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

LACHMANN, Rainer, Methodische Grundfragen, u: Gottfried ADAM – Rainer LACHMANN (ur.), Methodisches Kompendium für den Religionsunterricht 1. Basisband, Göttingen 42002, 15-38.

LAITI, Giuseppe, La catechesi nel catecumenato antico, u: Giuseppe CAVALLOTTO (ur.), Iniziazione cristiana e Catecumenato. Divenire cristiani per essere battezzati, Bologna, 1996, 63-90.

LANGENHORST, Georg, »Interreligiöses Lernen« auf dem Prüfstand. Religionspädagogische Konsequenzen der Verhältnisbestimmung von Christentum und Weltreligionen, u: Religionspädagogische Beiträge br. 50/2003, 89-106.

LEE, James Michael (ur.), Forging a Better Religious Education in the Third Millennium, Birmingham, Alabama, 2000.

LEHMANN, Christine, Heranwachsende fragen neu nach Gott.

Anstöße zum Dialog zwischen Religionspädagogik und Feministischer Theologie, Neukirchen-Vluyn, 2003.

LEHNER-HARTMANN, Andrea, Natur oder Kultur im Geschlechterverhältnis? Gender – eine Analysekategorie – auch für die Religionspädgogik?, u: Katechetische Blätter 123 (1998), 364-369.

LESCH, Karl Josef – Egon SPIEGEL (ur.), Religionspädagogische Perspektiven. Kirche, Theologie, Religionsunterricht im 21.

Jahrhundert, Kevelaer, 2004.

LEVER, Franco, Komunikacija, u: Marko PRANJIĆ (ur.), Religijskopedagoško-katehetski leksikon, Zagreb, 1991, 373-376.

LOVAT, Terence, What is this thing called RE. A decade on?, Katoomba, N. S. W., 22002.

MANDARIĆ, Valentina Blaženka – Alojzije HOBLAJ – Ružica RAZUM (ur.), Vjeronauk izazov Crkvi i školi. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb, 2011.

MANDARIĆ, Valentina Blaženka, Religiozni identitet zagrebačkih adolescenata, Zagreb, 2000.

MANES, Rosalba, La potenza educativa della Parola, u: Via Verità e Vita 57 (2008), 2, 4-7.

248

BIBLIOGRAFIJA

MARDEŠIĆ, Željko, Dnevnik: Između sjećanja i traženja novoga, u: Nova prisutnost 2 (2004), 2, 337-356.

MARINOVIĆ BOBINAC, Ankica, Komparativna analiza kurikuluma za religijsko obrazovanje: Primjer četiri katoličke zemlje, u: Metodika 8 (2007), 2, 408-424.

MARTELLI, Alberto, Modelli di catechesi della iniziazione cristiana, u: Catechesi 72 (2003), 1, 38-43.

MARTENS, Ekkehard – Helmut SCHREIER, (ur.), Philosophieren mit Schulkindern und Ethik in der Grundschule, Heinsburg, 1994.

MARTHALER, Berard L., Catechesis: »A Semantic Evolution«?, u: Liturgical Ministry 18 (2009), 1-10.

MATOIC, Zvonka (ur.), Srcem prema vjeri. Nacionalni skup o vjerskom odgoju djece i mladeži s posebnim potrebama, Zagreb, 7. i 8. svibnja1999. Zbornik radova, Zagreb, 1999.

MATTHEWS, Gareth B., Die Philosophie der Kindheit. Wenn Kinder weiter denken als Erwachsene, Weinheim-Berlin, 1995.

MATTHEWS, Gareth B., Philosophische Gespräche mit Kindern, Berlin, 1990.

MEDDI, Luciano, La catechesi oltre. Il servizio catechistico nella prospettiva missionaria ed evangelizzatrice, u: Euntes Docete 55 (2002), 2, 113-141.

MERCIER, Jonas, Roumanie: L’omniprésence de la religion orthodoxe dans l’espace public, u: EREnews 8 (2010), 3, 13-14.

METTE, Norbert – Folkert RICKERS (ur.), Lexikon der Religionspädagogik, Band 1 – 2, Neukirchen-Vluyn, 2001.

MINTO, Andrew, Encountering Christ through the same Spirit in whom Scripture is written, u: The Sower 30 (2009), 3, 5-8.

MONTISCI, Ubaldo (ur.), Gesù, sorpresa di Dio. L’annuncio di Gesù Cristo, cuore della catechesi, Leumann/Torino, 2005.

MORANTE, Giuseppe, L’iniziazione cristiana oggi in Italia.

Riflessioni in ordine a documenti ufficiali e prassi ecclesiali, u: Note di Pastorale Giovanile 37 (2003), 7, 28-40.

249

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

MOURLON BEERNAERT, Pierre, Le verb grec katêchein dans le N. T., u: Lumen Vitae 41 (1989), 3, 377-387.

MUCHOWA, Ludmila, Religiöse Erziehung in einer atheistischen Umgebung. Die Krise der Erziehung zur religiösen Identität in Tschechien, u: Irmgard BOCK – Johanna DICHTL – Horst HERION – Walter PRÜGGER (ur.), Europa als Projekt, Berlin, 2007, 181-196.

MÜLLER, Klaus, Neuer Atheismus. Alte Klischees, aggressive Töne, heilsame Provokationen, u: Herder Korrespondenz 61 (2007), 11, 552-557.

NASTAINCZYK, Wolfgang, Katechese, Katechetik – Katholisch, u: Norbert METTE – Folkert RICKERS (ur.) Lexikon der Religionspädagogik, Bd. 1, Neukirchen-Vluyn 2001, 961-966; NASTAINCZYK, Wolfgang, Religionspädagogik und Katechetik – ein Zwischenbericht zu ihrem Nach- und Nebeneinander, u: Werner RITTER – Martin ROTHGANGEL (ur.), Religionspädagogik und Theologie. Enzyklopädische Aspekte, Stuttgart-Berlin-Köln 1998, 94-106.

NEWBERG, Andrew – Eugene D’AQUILI – Vince RAUSE, Why God won’t go away. Brain science and the biology of belief, New York, 2001.

NIPKOW, Karl Ernst, Pädagogik und Religionspädagogik zum neuen Jahrhundert, 2 sveska, Gütersloh, 2005.

OBERTHÜR, Rainer – Alois MAYER, Gewitternacht-Kartei.

Bilder und Fragen zum Nachdenken und Staunen über Gott und die Welt, Heinsberg, 1998.

OBERTHÜR, Rainer, Die Seele ist eine Sonne. Was Kinder über Gott und die Welt wissen, München, 2000.

OBERTHÜR, Rainer, Kinder fragen nach Leid und Gott. Lernen mit der Bibel im Religionsunterricht, unter Mitarbeit von Alois Mayer, München, 1998.

OBERTHÜR, Rainer, Kinder und die großen Fragen. Ein Praxisbuch für den Religionsunterricht, unter Mitarbeit von Alois Mayer, München, 1995.

250

BIBLIOGRAFIJA

OBERTHÜR, Rainer, Neles Buch der großen Fragen. Eine Entdeckungsreise zu den Geheimnissen des Lebens, München, 2002.

OFFI, Marcello, I preti, Bologna, 1998.

PAJER Flavio – Giovanni FILORAMO, Tante religioni un solo mondo. Pluralismi e convivenza, Torino, 2010.

PAJER, Flavio (ur.), L’insegnamento scolastico della religione nella nuova Europa, Leumann/Torino, 1991.

PAJER, Flavio, Europski forum za školski vjeronauk. Kronološki prikaz, u: Kateheza 24 (2002), 2, 161-177.

PAJER, Flavio, Formación religiosa y libertad de conciencia en la Unión Europea, u: Augustín Domingo MORATALLA (ur.), Ciudadanía, religión y educación moral. El valor de la libertad religiosa en el espacio público educativo, Madrid, 2006, 143-169.

PAJER, Flavio, Tendenze attuali e prospettive dell’istruzione religiosa scolastica nell’Unione Europea, u: Orientamenti pedagogici, 57 (2010), 1, 27-50.

PALOŠ, Rudi, Konfesionalni vjeronauk u javnoj školi na pragu III. tisućljeća, u: Kateheza 22 (2000), 2, 142-152.

PALOŠ, Rudi, Proučavanje katehetike danas, u: Kateheza 31 (2009), 2, 141-151.

PALOŠ, Rudi, Sadržajne i odgojne kompetencije u procesu učenja, u: Kateheza 31 (2009), 4, 322-333.

PAUL, Eugen: Geschichte der christlichen Erziehung. Band 1, Antike und Mittelalter, Freiburg-Basel-Wien, 1993.

PAVLOVIĆ, Ante, Doprinos Ferde Hefflera razvoju kateheze i katehetskog pokreta u Hrvatskoj (1900-1940), Mostar, 1997.

PAVLOVIĆ, Ante, Govor o Bogu u svjetlu religioznog odgoja i kateheze, u: Nediljko Ante ANČIĆ, – Nikola BIŽACA (ur.), Govor o Bogu jučer i danas. Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa, Split, 21-22. listopada 2004, Split, 2005, 252-278.

PAVLOVIĆ, Ante, Religijski pluralizam i religiozno učenje u školi, u: Vrhbosnensia 6 (2002), 1, 45-66.

251

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

PAŽIN, Ivica, Vjeronauk u školi. Izabrane teme, Đakovo, 2010.

PAŽIN, Ivica, Župna kateheza u obnovi župne zajednice.

Uključivanje vjernika laika u pastoralno djelovanje župne zajednice, u: Diacovensia 12 (2004), 1, 73-102.

PEDROSA, Vicente María – María NAVARRO – Ricardo LÁZARO – Jesús SASTRE (ur.) Nuevo Diccionario de Catequética, 2 Vol., Madrid, 1999.

PERIŠ, Josip, Hrvatski prijevod katekizma Pija X., u: Crkva u svijetu 31 (1996), 1, 83-91.

PEUKERT, Helmut, Erziehungswissenschaft – Religionswissenschaft – Theologie – Religionspädagogik. Eine spannungsgeladene Konstellation unter den Herausforderungen einer geschichtlich neuartigen Situation, u: Engelbert GROSS (ur.), Erziehungswissenschaft, Religion und Religionspädagogik, Münster, 2004, 51-91.

PEUKERT, Helmut, Reflexionen über die Zukunft religiöser Bildung, u: Religiosnpädagogische Beiträge br. 49/2002, 49-66.

PFEIFER, Anke, Wie Kinder Metaphern verstehen. Semiotische Studien zur Rezeption biblischer Texte im Religionsunterricht der Grundschule, Münster, 2002.

PISSAREK-HUDELIST, Herlinde, Katechetik/Religionspädagogik – Zeit der Bilanz? Ein Problem- und Literaturbericht, u: Zeitschrift für Katholische Theologie 106 (1984), 123-166; PISSAREK-HUDELIST, Herlinde, Universaler Heilsoptimismus – Denkanstoß für den Religionsunterricht?, u: Elmar KLINGER – Klaus WITTSTADT (Hg.), Glaube im Prozeß.

Christsein nach dem II. Vatikanum, Freiburg-Basel-Wien 1984, 713-740.

PIŠKOVIĆ, Katarina – Brankica BLAŽEVIĆ, Njihovo je kraljevstvo nebesko. Priručnik odgojiteljima u vjeri za rad s djecom predškolske dobi, Zagreb, 2006.

PITHAN, Annebelle – Silvia ARZT – Monika JAKOBS – Thorsten KNAUTH (ur.), Gender – Religion – Bildung. Beiträge zu einer Religionspädagogik der Vielfalt, Gütersloh, 2009.

252

BIBLIOGRAFIJA

PITHAN, Annebelle, Geschlechtergerechte Religionspädagogik der Vielfalt, u: Loccumer Pelikan 2/2010, 53-57.

POLLACK, Detlef, Rückkehr des Religiösen? Studien zum religiösen Wandel in Deutschland und Europa, Bd. II, Tübingen, 2009.

PORZELT, Burkard, Neuerscheinungen und Entwicklungen in der deutschen Religionspädagogik, u: Religionsunterricht an höheren Schulen 47 (2004), 2, 57-71.

PORZELT, Burkard, Respektierende Konfrontation. Konturen korrelativer Religionsdidaktik in nachchristlichem Kontext, u: Trierer Theologische Zeitschrift 109 (2000), 4, 308-328.

PRANJIĆ, Marko (ur.), Religijsko-pedagoško katehetski leksikon, Zagreb, 1991.

PRANJIĆ, Marko, Metodika vjeronaučne nastave. Teorijske osnove i praktični modeli, Zagreb, 1997.

PRANJIĆ, Marko, Religijska pedagogija. Naziv, epistemologija, predmet i omeđenje, Zagreb, 1996.

PROKOPF Andreas – Hans-Georg ZIEBERTZ, Abduktive Korrelation – eine Neuorientierung für die Korrelationsdidaktik?, u: Religionspädagogische Beiträge 44/2000, 19-50.

PUIGGARI, Alejandro, Catequesis familiar y catecumenado de adultos. Dos modelos de Iniciación cristiana que se enriquecen mutuamente, u: Didascalia 62 (200.,) br. 614, 4-8.

QUALBRINK, Andrea – Mariele WISCHER – Annebelle PITHAN (ur.), Geschlechter bilden Perspektiven für einen genderbewussten Religionsunterricht, Gütersloh, 2011.

RAHNER, Karl, Geist in Welt, Innsbruck, 1939.

RAST, Max von, Welt und Gott. Philosophische Gotteslehre, Freiburg, 1952.

RAZUM, Ružica, HNOS i vjeronauk, u: Kateheza 28 (2006), 3, 221-234.

RAZUM, Ružica, Religiozni odgoj i kateheza u Hrvatskoj od 1945. do 2000, u: Pero ARAČIĆ (ur.): »Jeremija, što vidiš?« (Jr 24, 3) Crkva u hrvatskom tranzicijskom društvu, Đakovo, 2001, 282-285.

253

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

RAZUM, Ružica, Vjeronauk između tradicije i znakova vremena.

Suvremeni izazovi za religijskopedagošku i katehetsku teoriju i praksu, Zagreb, 2008.

RAZUM, Ružica, Vjeronauk u Nacionalnome okvirnom kurikulumu, u: Lađa 4 (2009) 1, 13-26.

REBIĆ, Adalbert, Biblija u vjeronaučnoj nastavi, u: Kateheza 25 (2003), 3, 194-214.

REICHERT, Jean-Claude, Catéchèse pour temps de ruptures. Une lecture initiatique de l’évangile de Marc, Paris, 2002.

REICHERT, Richard J., Renewing Catechetical Ministry. A Future Agenda, New York-Mahwah, N. J., 2002.

RIEGEL, Ulrich – Hans-Georg ZIEBERTZ, Djevojčice i dječaci u školi, u: Georg HILGER – Stephan LEIMGRUBER – Hans-Georg ZIEBERTZ (ur.), Vjeronaučna didaktika.

Priručnik za studij, obrazovanje i posao, Zagreb, 2009, 327-337.

RITTER, Werner, Religionsunterricht an öffentlichen Schulen, u: Stimmen der Zeit 219 (2001), 10, 709-712.

ROEBBENS Bert – Michael WARREN (ur.), Religious Education as Practical Theology, Leuven, 2001.

ROUSSEL, Jean-François, La place de la religion dans l’école québécoise. Une mise en perspective de la Loi 118 de juin 2000, u: Lumen Vitae 56 (2001), 2, 191-216.

ROUTHIER, Gilles, Un passage qui déplace le lieu de l’Èglise, u: Catéchèse 43 (2003), br. 173, 31-56.

RUARO, Pierangelo, Parola di Dio nella liturgia e nella catechesi, u: Catechesi 78 (2008-2009), 1, 24-31.

RUSCICA, Orazio, Ora islamica a scuola: una proposta superficiale ed avventata, u: Professione IR 15 (2009), 11, 1.

RUTA, Giuseppe, Gesù Cristo »centro vivo della catechesi« e la sfida del pluralismo religioso. Riflessioni in margine allo sviluppo redazionale del Documento di Base, u: Itinerarium 8 (2000), br. 16, 85-105.

RUTA, Giuseppe, La catechesi in Europa – Tra passato, presente e futuro, u: Catechesi 78 (2008-2009), 1, 42-60; 2, 51-66.

254

BIBLIOGRAFIJA

RYAN, Maurice (ed.), Echo and Silence. Contemporary Issues for Australian Religious Education, Katoomba, N. S.W., 2001.

SCHARER, Matthias, Die »Wozu-Falle« in der (religiösen) Bildung. Ein kultureller Grenzgang, u: Religionspädagogische Beiträge br. 50/2003, 39-48.

SCHART, Aaron – Andreas OBERMANN (ur.), Kompetenz Religion. Religiöse Bildung im Spannungsfeld von Konfessionalität und Pluralität, Nordhausen, 2010.

SCHLADOTH, Paul, Das II. Vatikanum und seine Bedeutung für die Religionsdidaktik, u: Klemens RICHTER (Hg.), Das Konzil war erst der Anfang. Die Bedeutung des II. Vatikanums für Theologie und Kirche, Mainz, 1991, 200-220; SCHMID, Hans, Assoziation und Dissoziation als Grundmomente religiöser Bildung. Zur Frage nach dem »wozu« religiöser Bildung heute, u: Religionspädagogische Beiträge, br.

50/2003.

SCHMITT, Karl Heinz, Katechet, Katechetin, u: Walter KASPER i dr. (ur.), Lexikon für Theologie und Kirche. Fünfter Band: Hermeneutik bis Kirchengemeinschaft, Freiburg-BaselWien, Sonderausgabe 2006, 1304-1305.

SCHREIJÄCK, Thomas (ur.), Christwerden im Kulturwandel.

Analysen, Themen und Optionen für Religionspädagogik und Praktische Theologie. Ein Handbuch, Freiburg-BaselWien, 2001.

SCHREINER, Peter – Ursula SIEG – Volker ELSENBAST (ur.), Handbuch Interreligiöses Lernen, Gütersloh, 2005.

SCHULTE, Josef, Verdrängt der problemorientierte Religionsunterricht den christlichen Glauben?, u: Katechetische Blätter 102 (1977), 931-940.

SCHWEITZER, Friedrich – Henrik SIMOJOKI (mit einem Beitrag von W. Simon), Moderne Religionspädagogik. Ihre Entwicklung und Identität, Gütersloh – Freiburg-BaselWien, 2005.

SCHWEITZER, Friedrich – Rudolf ENGLERT – Ulrich SCHWAB – Hans-Georg ZIEBERTZ, Entwurf einer pluralitätsfähigen Religionspädagogik, Gütersloh – Freibrug-Basel-Wien, 2002.

255

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

SCHWEITZER, Friedrich – Thomas SCHLAG (ur.), Religionspädagogik im 21. Jahrhundert, Gütersloh – Freiburg im Breisgau, 2004.

SCHWEITZER, Friedrich, Elternbilder – Gottesbilder. Wandel der Elternrollen und die Entwicklung des Gottesbildes im Kindesalter, u: Katechetische Blätter 119 (1994), 91-95.

SCHWEITZER, Friedrich, Lebensgeschichte als Thema von Religionspädagogik und Praktischer Theologie, u: Pastoraltheologie 83 (1994), 9, 402-414.

SIRONIĆ, Milivoj (ur.), Grčko-hrvatski ili srpski rječnik, Zagreb, 2 1976.

SKEIE, Geir, Norway: Religious Education – A Question of Legality or Pedagogy?, u: Johannes LÄHNEMANN – Peter SCHREINER (ur.), Interreligious and Values Education in Europe. Map and Handbook, Münster, 2008, 19-23.

SOMMER, Regina, Lebensgeschichte und gelebte Religion von Frauen. Eine qualitativ-empirishe Studie über den Zusammenhang von biographischer Struktur und religiöser Orientierung, Stuttgart, 1998.

STRIETH (ur.), Magnus, Wiederkehr des Atheismus. Fluch oder Segen fur die Theologie?, Freiburg, 2008. ŠABIĆ, Ana Gabrijela, Prema novome govoru vjere, u: Bogoslovska smotra 69 (1999), 4, 535-562. ŠAGI, Bono Zvonimir, Problemi pastorala u službi zrele i angažirane vjere, u: Vjesnik Ðakovačke i Srijemske biskupije 129 (2001), 9, 562-564. ŠIMUNOVIĆ, Josip, Vjeronauk u školi između roditeljskih očekivanja, društvenih ciljeva, potreba mladih i crkvenoga služenja čovjeku, u: Crkva u svijetu 45 (2010), 4, 391-416. ŠIMUNOVIĆ, Milan – Anton PERANIĆ, Pastoral mladih na pragu trećeg tisućljeća. Kolokvij o pastoralu mladih.

Priopćenje, u: Kateheza 21(1999), 1, 120-122. ŠIMUNOVIĆ, Milan, Evangelizacijsko djelo Crkve u župnoj katehezi i školskom vjeronauku. Dileme i perspektive hrvatskog modela, u: Riječki teološki časopis 11 (2003), 1, 171-207.

256

BIBLIOGRAFIJA

ŠIMUNOVIĆ, Milan, Kako danas poučavati o eshatonu – posljednjim stvarnostima (smrt, sud, raj, čistilište, pakao), u: Riječki teološki časopis 5 (199.,) 1, 159-180. ŠIMUNOVIĆ, Milan, Kateheza prvenstvena zadaća Crkve.

Identitet i perspektive hrvatske pokoncilske kateheze i katehetike – U obliku bilance, Zagreb, 2011. ŠIMUNOVIĆ, Milan, Katekumensko usmjerenje kršćanske inicijacije. Aktualna situacija, razlozi za promjene i perspektive, u: Nela Veronika GAŠPAR (ur.), Zbornik Franje Emanuela Hoška – Tkivo kulture, Zagreb – Rijeka, 2006, 423-454. ŠIMUNOVIĆ, Milan, Nova evangelizacija i kateheza braka i obitelji. Premišljanje klasičnih i pokretanje novih modela obiteljskog pastorala, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005), 1, 229-272. ŠIMUNOVIĆ, Milan, Obitelj u središtu pastorala i kateheze.

Opcija za promicanje pozitivnih tendencija i odgojne uloge obitelji, u: Riječki teološki časopis, 12 (2004), 2, 435-454. ŠIMUNOVIĆ, Milan, Odgoj vjere u situaciji etičkog relativizma i pedagoškog pesimizma. Suočenje vjeroučitelja s postmodernom svijesti i potreba trajnog usavršavanja, u: Crkva u svijetu 38 (2003), 2, 179–207. ŠVEC, Magdalena, Predmet »Vjera i kultura« u katoličkim gimnazijama u Sloveniji, u: Kateheza, 30 (2008), 3,245-255.

TACEY, David, The spiritual revolution, Pymble, NSW, Australia, 2003.

TERZIYSKA, Milka, Bulgaria: L’istruzione religiosa nelle scuole pubbliche: situazione e tendenze, u: EREnews 8 (2010), 3, 8-9.

THEIS, Joachim, Biblische Texte verstehen lernen, Stuttgart, 2004.

THEISSEN, Gerd, Zur Bibel motivieren. Aufgaben, Inhalte und Methoden einer offenen Bibeldidaktik, Gütersloh, 2003.

THOMAS, John, Teaching Religions of the World to senior students: an appropriate response in Catholic Schools, u: Journal of Religious Education 49 (2001), 1, 42-46.

257

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

THOME, Alfons, Akzente der religionspädagogischen Entwicklung nach Konzil und Synode, u: Trierer Theologische Zeitschrift 92 (1983), 261-271.

TRENTI, Zelindo – Flavio PAJER – Lino PRENNA – Giuseppe MORANTE – Luis GALLO, Religio. Enciclopedia tematica dell’educazione religiosa, Casale Monferrato, 1998.

TRENTI, Zelindo, Educare alla fede. Saggio di pedagogia religiosa, Leumann/Torino, 2000.

TURCK, André, Evangélisation et catéchèse aux deux premiers siècles, Paris, 1962.

TURČINOVIČ, Josip, »Kršćanska sadašnjost« u pokoncilskoj obnovi, u: Vlado KOŠIĆ- Anton PERANIĆ (ur.), Jeke jednoga Koncila, Zagreb, 1984.

VERHÜLSDONK, Andreas, Überkonfessionell und interreligiös?

Zum Hamburger Konzept eines alternativen Religionsunterrichts, u: Herder Korrespondenz 55 (2001), 8, 414-418.

VILLEPELET, Denis, Les défis actuel de la tâche catéchétique en France, u: Catéchèse 43 (2003), br. 172, 21-47.

VILLEPELET, Denis, Propos sur les paradigmes catéchétiques contemporains. Entre »fides quae creditur« e »fides qua creditur«, u: Catéchèse 41 (200.,) br. 165, 21-44.

VILLERS, Marcel, D’une catéchèse de transmission à une catéchèse d’initiation, u: Lumen Vitae 56 (2001), 1, 75-96.

WEBB-MITCHELL, Brett, Leaving Development Behind and Beginning Pilgrimage, u: Religious Education 96 (2001) 1, 136-152.

WERBICK, Jürgen, Glauben als Lernprozess? Fundamentaltheologische Überlegungen zum Verhältnis von Glauben und Lernen – zugleich ein Versuch zur Verhältnisbestimmung von Fundamentaltheologie und Religionspädagogik, u: Konrad BAUMGARTNER – Paul WEHRLE – Jürgen WERBICK (ur.), Glauben lernen – leben lernen. Beiträge zu einer Didaktik des Glaubens und der Religion, St. Ottilien, 1985, 3-18.

258

BIBLIOGRAFIJA

WILLAIME, Jean-Paul, Unterricht über Religionen in der öffentlichen Schule in Frankreich, u: Peter SCHREINER – Volker ELSENBAST – Friedrich SCHWEITZER (ur.), Europa Bildung Religion. Demokratische Bildungsverantwortung und die Religionen, Münster, 2006, 227-244.

WRIGHT, Andrew, Critical Religious Education and the National Framework for Religious Education in England and Wales, u: Religious Education, 103 (2008), 5, 517-521.

Završna izjava s prvog svjetskog susreta salezijanskih katehetičara od 16. veljače 2004, u: Među nama. Vijesti iz života i rada Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca – Zagreb, 32 (2004), br. 1, 31-33.

ZEVINI, Giorgio (ur.), La Parola di Dio nella vita della Chiesa, Roma, 2008.

ZIEBERTZ, Hans-Georg – Stefan HEIL – Andreas PROKOPF, Abduktive Korrelation. Religionspädagogische Konzeption, Methodologie und Professionalität im interdisziplinären Dialog, Münster, 2003.

ZIEBERTZ, Hans-Georg, Biografsko učenje, u: Georg HILGER – Stephan LEIMGRUBER – Hans-Georg ZIEBERTZ, Vjeronaučna didaktika, Zagreb, 2009, 317-326.

ZIEBERTZ, Hans-Georg, Religious Education in a Plural Western Society. Problems and Challenges, Berlin-Münster-WienZürich-London, 2003.

ZIMMERMANN, Mirjam, Kindertheologie als theologische Kompetenz von Kindern. Grundlagen, Methodik und Ziel kindertheologischer Forschung am Beispiel der Deutung des Todes... , Neukirchen/Vluyn, 2010.

ZOLLER, Eva, Die kleinen Philosophen. Vom Umgang mit schwierigen Kinderfragen, Zürich, 1991.

ZOLLER, Eva, Selber denken macht schlau. Große Fragen für kleine Philosophen und Philosophinnen, Oberhofen, 2010.

ZOVKIĆ, Mato, Govor o islamu u školskom vjeronauku, u: Kateheza, 31 (2009), 2, 101-111.

259

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

ZWERGEL, Herbert A, Höchste Stufen der religiösen Entwicklung. Kritische Rückfragen, u: Anton A. BUCHER – K. Helmut REICH (ur.), Entwicklung von Religiosität.

Grundlagen – Theorieprobleme – Praktische Anwendung, Fribourg, 1989, 51-64.

Mrežni izvori Annunciato il Sinodo dei Vescovi sulla nuova evangelizzazione nel 2012, u: http://www.zenit.org/article-24247?l=italian (24.10.2010).

IVORY, Thomas P., Family-Centered Catechesis. The Catechumenate Model, u: http://www.churchmagazine.org/issue/0812/ upf_family_centered.php (24. 2. 2011).

KRANEMANN, Benedikt – Jürgen MANEMANN – Josef RÖMELT – Georg STEINS, Wissenschaft und Kultur. Ein Positionspapier katholischer Theologen (10. Juni 2010), u: http://www2.uni-erfurt.de/theologisches-forschungskolleg/ KulturwissenschaftenTheologie.pdf (20. 7. 2010).

SAJAK, Clauß Peter, Die Zusammenarbeit mit den christlichen Konfessionen, anderen Religionen und den Nicht-Glaubenden. Perspektiven für den katholischen Religionsunterricht in Europa (25.5.2007), u: http://www.chiesacattolica.it/cci_ new/PagineCCI/.../30/Sajak_DE.doc (5.2.2010).

SCHREINER, Peter, Religionsunterricht in Europa – Situationen und aktuelle Entwicklungen. Rundtischveranstaltung der Konrad Adenauer Stiftung KAS am 02. Dezember 2009 in Skopje/Mazedonien, u: http://ci-muenster.de/themen/ europa/europa25.pdf, 1-13 (3.2.2010).

WISSENSCHAFTSRAT, Empfehlungen zur Weiterentwicklung von Theologien und religionsbezogenen Wissenschaften an deutschen Hochschulen, Köln, 29. 1. 2010, u: http://www. wissenschaftsrat.de/download/archiv/9678-10.pdf (20. 7.

2010).

260

BIBLIOGRAFIJA

Crkveni dokumenti BISKUPI JUGOSLAVIJE, Radosno naviještanje Evanđelja i odgoj u vjeri. Temeljne smjernice o obnovi religioznog odgoja i kateheze (21. rujna 1983), Zagreb, 1983.

COMMISSION ÉPISCOPALE DE LA CATÉCHÈSE ET DU CATÉCHUMÉNAT, Aller au cœur de la foi. Questions d’avenir pour la catéchèse, Paris, 2003.

CONFÉRENCE DES ÉVÊQUES DE FRANCE, Proposer la foi dans la société actuelle. Lettre aux catholiques de France, Paris, 1996.

CONFERENCIA GENERAL DEL EPISCOPADO LATINOAMERICANO, Documento de Puebla. La Evangelización en el presente y en el futuro de América Latina, Puebla de Los Angeles, México, 1979.

CONFERENZA EPISCOPALE ITALIANA, Comunicare il Vangelo in un mondo che cambia. Orientamenti pastorali dell’Episcopato italiano per il primo decennio del 2000, Leumann/Torino, 2001.

Das katechetische Wirken der Kirche. Ein Arbeitspapier der Sachkommission I der Gemeinsamen Synode der Bistümer in der Bundesrepublik Deutschland, Sonderdruck aus »Synode 3/1974«.

DIE DEUTSCHEN BISCHÖFE, »Zeit zur Aussat«. Missionarisch Kirche sein, Sekretariat der Deutschen Bischofskonferenz, Bonn, 2000.

DIE DEUTSCHEN BISCHÖFE, Katechese in veränderter Zeit, Sekretariat der Deutschen Bischofskonferenz, Bonn, 2004.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Zagreb, 1980. ÉPISCOPAT DE LA BELGIQUE, Annoncer l’Évangile au monde d’aujourd’hui/De Belgische Bisschoppen, Verkondiging van het Evangelie vandaag, Mai/Mei, 2003.

GEMEINSAME SYNODE DER BISTÜMER IN DER BUNDESREPUBLIK DEUTSCHLAND, Beschluß »Der Religionsunterricht in der Schule« (22. 11. 1974) u: ISTA, Bes-

261

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

chlüsse der Vollversammlung. Offizielle Gesamtausgabe I, Freiburg, 1976, 123-152.

IVAN PAVAO II, Catechesi tradendae. Apostolska pobudnica – biskupima, svećenicima i vjernicima cijele Crkve o vjerskoj pouci u naše vrijeme (16. X. 1979), Zagreb, 1994.

Katekizam katoličke Crkve (11. X. 1992), Zagreb, 1994.

KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu (15.

VIII. 1997), Zagreb, 2000.

PAVAO VI, Apostolski nagovor »Evangelii nuntiandi« o evangelizaciji u suvremenom svijetu (8. XII. 1975), Zagreb, 1976.

IVAN PAVAO II., Enciklika »Redemptoris missio« o trajnoj vrijednosti misijskog poslanja (7. XII. 1990).

PAVAO VI, Populorum progressio – Enciklika o razvitku naroda (26. III. 1967), Zagreb, 1967.

PIUS X, Litterae encyclicae »Acerbo nimis« (15. IV. 1905), u: Acta Apostolicae Sedis 37 (1905), 613-625.

PONTIFICIO CONSIGLIO PER IL DIALOGO INTERRELIGIOSO – CONGREGAZIONE PER L’EVANGELIZZAZIONE DEI POPOLI, Dialogo e annuncio (19 V. 1991), u: Osservatore Romano, 21 giugno 1991.

Rimski obrednik, Red pristupa odraslih u kršćanstvo (1972), Zagreb, 1998.

SACRA CONGREGATIO CONCILII, Decretum »Provido sane consilio« (12. I. 1935), u: Acta Apostolicae Sedis 27 (1935), 145-152.

SVETI ZBOR ZA KLERIKE, Opći katehetski direktorij (11. IV. 1971), Zagreb, 1972.

UNITED STATES CONFERENCE OF CATHOLIC BISHOPS, Our Hearts Were Burning Within Us. A Pastoral Plan for Adult Faith Formation in the United States, Washington, D. C., 1999.

ZAJEDNIČKA SINODA BISKUPIJA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE, Vjeronauk u školi (22. XI. 1974), Zagreb 1995.

262

BIBLIOGRAFIJA

CONGREGAZIONE PER L’EDUCAZIONE CATTOLICA, Lettera circolare n. 520/2009 agli em.mi ed ecc.mi presidenti delle Conferenze episcopali llss sull’insegnamento della religione nella scuola, Roma, 5 maggio 2009, u: http:// www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccatheduc/ documents/rc_con_ccatheduc_doc_20090505_circ-insegnrelig_it.html (1.2.2010).

Vjeronaučni programi, udžbenici, katekizmi Program vjerskog odgoja predškolske djece u izvanobiteljskim uvjetima, Zagreb, 1994.

RADNA GRUPA ZA OSNOVNU ŠKOLU KOMISIJE KATEHETSKOG VIJEĆA BISKUPSKE KONFERENCIJE JUGOSLAVIJE ZA KATEHETSKI PLAN I PROGRAM, Plan i program katoličkog vjerskog odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi (umnoženi rukopis – kompjutorski ispis,) Zagreb, 1991.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Plan i program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi, Zagreb, 1998.

MINISTARSTVO PROSVJETE I ŠPORTA REPUBLIKE HRVATSKE, ZAVOD ZA UNAPREĐIVANJE ŠKOLSTVA – NKU HBK, Kurikularni pristup promjenama u osnovnom školstvu. Razrada okvirnog nastavnog plana i programa katoličkog vjeronauka u funkciji rasterećenja učenika, Zagreb, 2002.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi, Zagreb, 2003.

Plan i program vjerskog odgoja i obrazovanja – Vjeronaučni program za srednje škole, u: Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske (Posebno izdanje. Nastavni planovi i programi) 1991, str. 77-103.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, NACIONALNI KATEHETSKI URED, Program nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole, Zagreb, 2002.

263

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA – HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, NACIONALNI KATEHETSKI URED, Plan i program katoličkoga vjeronauka za četverogodišnje srednje škole, Zagreb, 2009.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i program, Zagreb – Zadar, 2000.

PRANJIĆ, Marko, Jeka duše. Vjeronaučni udžbenik za prvo godište srednjih škola, Zagreb, 1992.

PRANJIĆ, Marko – Anto STOJIĆ, Zov slobode. Vjeronaučni udžbenik za drugo godište srednjih škola, Zagreb, 1992.

PRANJIĆ, Marko, Na izvorima. Vjeronaučni udžbenik za treće godište srednjih škola, Zagreb, 1993.

PRANJIĆ, Marko – Anto STOJIĆ, Životu ususret. Vjeronaučni udžbenik za četvrto godište srednjih škola, Zagreb, 1994.

GADŽA, Viktorija – Nikola MILANOVIĆ – Rudi PALOŠ – Mirjana VUČICA – Dušan VULETIĆ, Tražitelji smisla.

Vjeronaučni udžbenik za prvi razred srednje škole, Zagreb, 2003.

GADŽA, Viktorija – Nikola MILANOVIĆ – Rudi PALOŠ – Dušan VULETIĆ, Odvažni svjedoci. Vjeronaučni udžbenik za drugi razred srednje škole, Zagreb, 2004.

FILIPOVIĆ, Ana Thea (voditeljica) – Mira Mirjam GADŽA – Slava Viktorija GADŽA – Anto MATKOVIĆ – Sanja Natanaela RADINOVIĆ – Mirjana VUČICA, Svjetlom vjere. Udžbenik katoličkoga vjeronauka za 4. razred srednjih škola, Zagreb, 2009. ČAPLAR, Dejan – Dario KUSTURA – Ivica ŽIVKOVIĆ, Životom darovani. Udžbenik katoličkoga vjeronauka za 3. razred srednjih škola, Zagreb, 2010.

JAKŠIĆ, Josip – Karolina Manda MIĆANOVIĆ, Učimo ljubiti Boga i ljude. Vjeronaučni udžbenik za prvi razred osnovne škole, Zagreb, 2003.

264

BIBLIOGRAFIJA

JAKŠIĆ, Josip – Karolina Manda MIĆANOVIĆ, Rastimo u zahvalnosti. Vjeronaučni udžbenik za drugi razred osnovne škole, Zagreb, 2003.

RAZUM, Ružica (voditeljica) – Nikola KUZMIČIĆ – Lujza MILODANOVIĆ – Verica RAZUM-HRMO – Martina RAŠPOLIĆ i dr., Ja sam put. Vjeronaučni udžbenik za peti razred osnovne škole, Zagreb, 2003.

RAZUM, Ružica (voditeljica) – Anđelka ČAJKOVAC – Nikola KUZMIČIĆ – Lujza MILODANOVIĆ – Martina RAŠPOLIĆ – Verica RAZUM-HRMO i dr., Pozvani na slobodu. Vjeronaučni udžbenik za šesti razred osnovne škole, Zagreb, 2003.

PERIŠ, Josip (voditelj) – Ankica CICVARIĆ – Vesna GALIĆ – Vilma RAĐA i dr., Zajedno u ljubavi. Vjeronaučni udžbenik za sedmi razred osnovne škole, Zagreb, 2003.

PAŽIN, Ivica (voditelj) – Dalibor ADŽIĆ – Davor BANOVIĆ – Tomo BIONDIĆ – Lidija DOMORAD – Sanja KOTAL – Sanja MATOŠEVIĆ – Davor ŠAMADAN, Za stolom ljubavi i pomirenja. Vjeronaučni udžbenik za treći razred osnovne škole, Zagreb, 2004.

PAŽIN, Ivica – Ante PAVLOVIĆ, Na putu vjere. Vjeronaučni udžbenik za četvrti razred osnovne škole, Zagreb, 2004.

PERIŠ, Josip (voditelj) – Sabina MARUNČIĆ – Mirjana VUČICA – Dušan VULETIĆ, S Kristom u život. Vjeronaučni udžbenik za osmi razred osnovne škole, Zagreb, 2005.

HOBLAJ, Alojzije, Božićni i uskrsni trenuci. Vjerski odgoj djece predškolske dobi u suradnji obitelji i vrtića, Zagreb, 2001.

HOBLAJ, Alojzije, Otkrivajmo i upoznajmo svijet zajedno. Vjerski odgoj djece predškolske dobi u suradnji obitelji i vrtića, Zagreb, 2000.

Catechismo della dottrina cristiana pubblicato per ordine di sua santità Papa Pio X, Roma, 1912.

Compendio della dottrina cristiana prescritto dalla sua santità Papa Pio X alle diocesi della provincia di Roma, Roma, 1905.

265

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

De Nieuwe Katechismus. Geloofsverkondiging voor volwassenen, in opdracht van de Bisschoppen van Nederland, Paul Brand, Hilversum-Antwerpen, L. C. G. Malmberg, ‘s Hertogenbosch und J. J. Romen & Zonen, Roermond-Maaseik 1966.

Novi katekizam. Poruka vjere za odrasle, Zagreb, 21984.

UFFICIO CATECHISTICO DIOCESANO DI TRENTO, Lo racconterete ai vostri figli. Itinerario di catechesi familiare, Bologna, 2003-2007.

Građanski dokumenti AMNESTY INTERNATIONAL, Droit et religions dans les États membres de l’Union européenne, Commission Philosophies et religions, Document public Mai 2008.

COUNCIL OF EUROPE, Blasphemy, Religious insults and hate speech against persons on grounds of their religion, Recommendation 1805/2007.

COUNCIL OF EUROPE, Education and Religion, Recommendation 1720/2005, Parliamentary Assembly debate on 4 Octobre 2005.

COUNCIL OF EUROPE, Freedom of expression and respect for religious beliefs, Resolution 1510/2006, Text adopted by the Assembly on 28 June 2006.

COUNCIL OF EUROPE, State, religion, secularity and human rights, Recommendation 1804/2007.

COUNCIL OF EUROPE, The religious dimension of intercultural education, 2005.

EUROPEAN COUNCIL OF RELIGIOUS LEADERS – RELIGIONS FOR PEACE, Berlin Declaration on Interreligious Dialogue, Berlin meeting 3 to 5 March 2008.

OSCE/ODIHR, Toledo Guiding Principles on Teaching about Religions and Beliefs in public Schools, Advisory Council of Experts on Freedom of religion or belief, 2007.

266

BIBLIOGRAFIJA

Racommandation du Comité des Ministres aux Etats membres sur la dimension des des religions et des convictions non religieuses dans l’éducation interculturelle, CM/Rec (2008), 12, adoptée par le Comité des Ministres, 10 déc.

2008.

U. S. DEPARTMENT OF STATE, 2010 Report on International Religious Freedom – Religious Freedom in European Public Schools, u: Supplemento a EREnews 4/2010, str.

1-12.

Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, u: Narodne novine 11. veljače 1997, Međunarodni ugovori, br. 2, 24-26.

Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama, 29. siječnja 1999, u: Katehetski glasnik, br. 1/1999, 27-30.

267

IZ RECENZIJA Prof. dr. sc. Alojzije HOBLAJ Recenzijski kriteriji (...) Ta pak mjerila - po kojima će se u ovoj recenziji vrednovati rukopis knjige - valja uzeti iz suvremenoga epistemološkog statusa religiozno-pedagoške i katehetske struke. Evo tih najrelevantnijih mjerila: a) u aktualnoj katehetskoj refleksiji utvrdilo se temeljno pitanje oko kojeg se kreće kako kateheza tako i katehetika odnosno religijska pedagogija koje se može formulirati vrlo jednostavnim riječima: kako se danas postaje kršćaninom? Istina, to pitanje nije nepoznato jer ga (zajedno s odgovorom) susrećemo već kod Terulijana: finunt, non nascuntur christiani (Apologeticum); ono se u svako vrijeme, pa tako i u suvremenosti, na nov način postavlja; b) suvremena katehetika odnosno religijska pedagogija ne bavi se samo “kršćanskim svijetom’’ odnosno s onima koji su već primili krštenje, nego se sve više premješta u “misionarski’’ odnosno “evagelizacijski’’ kontekst; c) kateheza odnosno religijska pedagogija je središnja i prvotna služba crkvenoga djelovanja; d) kateheza odnosno religijska pedagogija u smislu događanja odnosno prakse prethodi katehetiku kao znanstvenu refleksiju o toj praksi odnosno događanju; e) katehetika odnosno religijska pedagogija profilirala se kao jedna od znanstvenih grana i zato joj pripada 269

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

mjesto unutar znanstveno-nastavnoga teološkoga polja i u interdisciplinarnoj povezanosti s ostalim humanističkim poljima i društvenim područjem.

Da su u recenziranom rukopisu prisutna gore formulirana mjerila, razvidno je već iz globalnog uvida u obilnu dokumentaciju, što je razvidno i iz fusnota (pozivnih bilježaka), u kojima se autorica referira na najrelevantnije dokumente, a posebice na relevantne suvremene autore, kako svjetski poznatih tako i domaćih.

Značajni doprinos (...) U tekstu autorica na primjeren način svojim promišljanjem kontekstualizira relevantne čimbenike cjelokupnog teorijsko-praktičnog katehetskog odnosno religijskopedagoškog procesa.

Iako su neki od čimbenika toga procesa više-manje poznati, doprinos ove knjige valjalo bi prepoznati u autoričinu kontekstualiziranju već poznatih ili manje poznatih stvari.

Naime, autorica promišljajući spomenute čimbenike stavlja u kontekst, a to znači stavlja ih u okvir okolnosti, kako na univerzalnoj crkvenoj i šire društvenoj europskoj razini s posebnim težištem na crkveno-društveni hrvatski okvir.

Riječ je o čimbenicima procesa kojim se osobe i zajednica dovode do zrelosti vjere koja nužno sudjeluje u odrastanju osobe. Autorica čimbenike toga procesa sustavno promatra u trajnom izmjeničnom prožimanju teorijskog i praktičnog pola; u tom smislu ona trajno promišlja o katehezi odnosno religijskom odgoju na djelu i katehetici odnosno religijskoj pedagogiji kao teorijskoj refleksiji nad tim djelom.

Zato autorica ima potrebu poći od leksikalnog i semantičkog pitanja terminološkoga sustava vezanog uz katehizi270

rati/kateheza i katehetiku odnosno uz religijski/religiozni odgoj i religijsku pedagogiju. Time je autorica otvorila i kontekstualizirala suvremeni epistemološki status kateheze/katehetike odnosno religioznog odgoja i religijske pedagogije kao i, s tim u vezi, dva glavna mjesta ostvarivanja kateheze odnosno religijskoga odgoja i teorijske refleksije, a to je crkvena/župna zajednica i javne odgojno-obrazovne ustanove. U rukopisu knjige posebno treba vrednovati empirijski pristup pitanju prakse i teorije o župnoj katehezi.

Istraživanje se odnosi na Zadarsku nadbiskupiju; rezultate s proukom valjalo bi vrednovati kao pilot-istraživanje za daljnja nacionalna znanstvena istraživanja.

U svim poglavljima autorica dosljedno razvija koncepciju kateheze utemeljene na sveukupnosti crkvenoga života odnosno na četiri različita, ali uvijek komplementarna, znaka kraljevstva nebeskoga: djelotvorne ljubavi (dijakonija); zajednice i zajedništva (koinonija); posluživanja riječi (martirija), i sakramentima i euharistiji (liturgija).

Drugim riječima, u knjizi autorica razvija koncepciju kateheze koja sve više dolazi do izražaja kao potreba, a to je isticanje krsnoga katekumenata kao modela/uzora svake kateheze. Riječ je o četiri dimenzije kateheze: evangelizacijsko-katehetska, liturgijsko-sakramentalna, vježbanje kršćanskoga života, i crkveno zajedništvo.

Jednako tako valja vrednovati autoričinu suvremenu reinterpretaciju modela praktičnoga ostvarivanja školskoga vjeronauka i njegovo značenje u europskom kontekstu. Autoričin je značajni doprinos i u tome što ona u pitanju suodnosa župne kateheze i školskoga vjeronauka u europskom kontekstu na argumentiran način istaknula da je prijeko potrebno kako teorijski tako i praktično razvijati razlikovne i dodirne točke suvremene kateheze i školskog vjeronauka. (...)

271

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

Dr. sc. Jadranka Rebeka ANIĆ, znanstvena suradnica (...) U rukopisu se sustavno obrađuju glavna pitanja katehetske i religijskopedagoške teorije i prakse, koja pružaju uvid u aktualno stanje znanstvene discipline. Posvećuje se pozornost nekim aspektima koji dosada nisu obrađeni na hrvatskom govornom području. Autorica, primjerice, donosi zanimljiv povijesni pregled poimanja kateheze u Crkvi od vremena Novoga zavjeta do danas, iznosi teološko i pedagoško promišljanje o mogućnosti odgoja vjere i opravdanosti katehetskog djelovanja. Na originalan način uočava glavne tendencije u znanstvenoj disciplini religijskoj pedagogiji i katehetici i prikazuje teme koje drži središnjima u suvremenoj katehetskoj i religijskopedagoškoj raspravi: znanstveni profil i epistemološki status katehetike i religijske pedagogije kao teološke i odgojne znanosti, traženje nove katehetske paradigme u promijenjenim uvjetima za prenošenje vjere na nove generacije, revizija sadržaja naviještanja i odgoja vjere na hermeneutskoj pozadini suvremenog mentaliteta, ekumensko i međureligijsko učenje, pozicioniranje vjeronauka naspram aktualnih trendova u obrazovnoj politici u Europi, empirijsko ispitivanje dječjih teoloških predodžaba i iskaza te dječje duhovnosti, tematiku i implikacije spola i roda u religioznom odgoju i katehezi. Posebno se osvrće na glavne teme katehetskog promišljanja u Hrvatskoj. Dosada neistraženo, akutno pitanje župne kateheze u Crkvi u Hrvatskoj dohvaća i tumači na temelju vlastitih empirijskih istraživanja.

Druge teme koje nalazimo u ovoj knjizi, iako se o njima pisalo, autorica obrađuje na nov način. Tako unosi nove elemente u prikaz pokoncilskog usmjerenja kateheze Crkve, daje poticaje za katehetsku praksu u Hrvatskoj na272

dahnućima katehetske prakse iz drugih crkvenih konteksta, sustavno elaborira odnos školskog vjeronauka i župne zajednice, čime baca novo svjetlo na zadatke i mogućnosti jedno i drugog mjesta učenja vjere, kritički prikazuje modele školskog vjeronauka u Europi, ističući prednosti i nedostatke svakog modela te izvlači posljedice aktualnih tendencija za Crkvu, teologiju i izobrazbu vjeroučitelja.

Autorica pokazuje široko i temeljito poznavanje katehetskog i religijskopedagoškog područja istraživanja. Svojim jezičnim i multikulturnim kompetencijama autorica ujedno gradi mostove između hrvatske i europske kateheze. Komparacijom različitih konteksta crkvene katehetske i pedagoške prakse i znanstvenog promišljanja o njoj, pokazuje sposobnost multiperspektivnog pristupa i hermeneutskog mišljenja koje se temelji na korelaciji teološkog i pedagoškog motrenja. Njezino pisanje je jezgrovito, dokumentirano i logično građeno. U knjizi pronalazimo brojne aspekte i teme koje zanimaju i teoretičare i praktičare, pedagoge, teologe, kršćanske roditelje i odgajatelje u vjeri, voditelje kršćanskih zajednica. Teoretičarima kateheze i religioznog odgoja knjiga pruža izvrstan uvid u suvremenu katehetsku misao i najnoviju literaturu. Zgusnutim prikazom daje mnoštvo informacija i poticaja koji mogu poslužiti za daljnja istraživanja.

Pozitivno je što autorica ovom knjigom daje poticaje za nova istraživanja, i to ne samo u okviru teorijskih postavaka. Dva empirijska istraživanja koja je autorica provela ne nereprezantitativnom uzorku poziv su da se usavrše i provedu na reprezentativnom uzorku.

Posebno treba pohvaliti optimizam kojim knjiga zrači. Autorica budno prati i uočava izazove koje Crkvi, a time i katehetici i religijskoj pedagogiji, dolaze bilo iz suvremenog društva bilo iz raznih znanstvenih disciplina.

273

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

Pred tim se izazovima autorica ne povlači, ne zatvara, ne optužuje. Ona ne misli da se Crkva treba braniti već pokazuje što Crkva može nuditi suvremenom čovjeku i suvremenom društvu. (...)

Prof. dr. sc. Josip ŠIMUNOVIĆ (...) Sâm naslov knjige: U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA. Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu na neizravan način daje naslutiti o čemu će biti u knjizi govora. U životu Crkve postoje različita sredstva odnosno djelovanja koja njezinim članovima pomažu da dođu do zrelosti vjere u kojoj se očituje i rast osobe u svim dimenzijama. Autorica knjige dr. sc. Ana s. Thea Filipović zaustavlja se na katehetskom djelovanju u konkretnom sadašnjem trenutku ostvarivanja Crkve i društva u Republici Hrvatskoj, razmišljajući i na temelju katehetsko-pastoralnog iskustva Crkve u Europi i svijetu. Sama naglašava nakanu knjige kada kaže da želi “uvesti čitatelje u suvremeno poimanje kateheze u Crkvi te ih provesti kroz različita područja katehetskog promišljanja i djelovanja koja obilježavaju današnji trenutak Crkve i društva”.

Katehetsko djelovanje u Crkvi, kao i cjelokupno njezino djelovanje suočava se s krizom vjere i vjerske prakse članova Isusove zajednice koja se očituje u neprihvaćanju cjelovitoga nauka Crkve, nebrige za vlastiti vjerski odgoj i obrazovanje, indiferentnosti i nedovoljnom svjedočenju kršćanskoga identiteta u sekulariziranom, pluralnom i postmodernom društvu. Da bi se došlo do rasta u ozbiljnosti vjere i vjerskoga života u osobnom prihvaćanju, 274

životu u župnoj zajednici i društvu koje po sebi u mnogočemu gubi obilježja kršćanskoga društva, potreban je unutar cjelokupnog ostvarivanja i djelovanja Crkve i kvalitetno osmišljen proces katehizacije koji se najredovitije ostvaruje u vjeronauku u školi i raznim oblicima župne kateheze. Zato i autorica po poglavljima svoje knjige razmišlja, uočavajući konkretno stanje Crkve u Republici Hrvatskoj, ali joj nisu strana ni inozemna iskustva, što bi trebalo učiniti vidljivijim i djelotvornijim u cjelokupnom katehetskom i pastoralnom djelovanju mjesne Crkve kojoj ona sama pripada. (...) Uzimajući u obzir relevantnu domaću i stranu literaturu, dr. sc. Ana s. Thea Filipović u svojoj knjizi U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA. Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu obrađuje neke od temeljnih katehetskih tema: što je kateheza Crkve i kako se ona danas razumije, žarišta suvremenoga katehetskog i religijskopedagoškog razmišljanja, stanje župne kateheze u Republici Hrvatskoj, suodnos vjeronauka u školi i župne zajednice te značenje vjeronauka u školi u europskom kontekstu. Vrijednost knjige odražava se u prikazu određenih tema o kojima se dosada nije pisalo ili veoma rijetko u hrvatskim katehetskim i religijskopedagoškim stručnim krugovima. Autorica u izlaganju pojedinih tema povezuje i uspoređuje europska i hrvatska katehetska i religijskopedagoška razmišljanja i iskustva. Knjiga u svojoj otvorenosti prema čitatelju daje poticaje i poziva na produbljivanje obrađenih tema, koje su od neprocjenjive važnosti za razvijanje suvremene hrvatske katehetske i religijskopedagoške teorije i prakse.

Zato se knjiga može primiti i iščitavati kao djelo koje je namijenjeno studenticama i studentima teoloških učilišta, vjeroučiteljicama, vjeroučiteljima, svećenicima, re275

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

dovnicama, redovnicima i vjernicima laicima angažiranima u bilo kojem katehetskom obliku u župnoj zajednici kao poticaj za što kvalitetniji rad te osobama koje s (vjerničkim) zanimanjem prate ovo područje djelovanja Crkve, a kojima katehetika i religijska pedagogija nisu primarna struka. (...)

276

O AUTORICI Doc. dr. sc. Ana s. Thea Filipović Članica Družbe sestara Naše Gospe (Zagreb). Rođena 3. rujna 1961. u Boderištu kod Brčkog, u Bosni i Hercegovini. Jezičnu gimnaziju završila u Zagrebu 1980. Nakon pripravne redovničke formacije (1980 – 1983) završila filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i stekla naslov diplomiranog teologa 1988. godine. Djelovala u katehetskoj praksi u župnoj katehezi te organizaciji i vođenju duhovnih susreta za mlade 1988 – 1991. godine. Na Fakultetu odgojnih znanosti - Odsjeku za pastoral mladih i katehetiku Papinskog salezijanskog sveučilišta u Rimu postigla: bakalaureat iz odgojnih znanosti 1993, licencijat sa specijalizacijom iz pastorala mladih i katehetike 1994, doktorat 2002. godine.

Nagrađena medaljom Sveučilišta za doktorski rad. Zaposlena kao znanstvena asistentica u Salesianumu – Institutu za religijsku pedagogiju i katehetiku u Zagrebu od 1994. do 2002. godine. Predavala Vjeronaučnu didaktiku na Teološko-katehetskom institutu Teologije u Splitu, odsjek Dubrovnik u Dubrovniku 1995/96. godine. Znanstveni boravci u Benediktbeuernu i Münchenu u Njemačkoj 1997. do 2001. godine. Predavala katehetske kolegije kao viša asistentica te naslovna docentica na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru od akad. godine 2002/03. do 2007/08. Od 2006/07. djeluje kao vanjska suradnica, a od 2007/08. zaposlena kao docentica na katedri Religio277

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

zne pedagogije i katehetike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Članica Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju od 1995. godine do danas. Viša savjetnica za srednjoškolski vjeronauk pri Nacionalnom katehetskom uredu HBK od 2006. godine. Suradnica na znanstvenorazvojnom projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa “Uvođenje državne mature u hrvatski školski sustav” od 2007. godine. Članica uredničkih vijeća časopisâ: “Kateheza” od 1995, “Katehetski glasnik” od 2008, “Nova prisutnost” od 2009. godine. Članica Europskog foruma za školski vjeronauk od 1996, Europskog društva žena u teološkom istraživanju od 2005. i Europskog društva za katoličku teologiju od 2006. godine. Dosada objavila tri knjige i niz znanstvenih i stručnih članaka iz područja religijske pedagogije i katehetike te interdisciplinarnih područja.

Održala brojna predavanja na međunarodnim i domaćim znanstvenim, znanstveno-stručnim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu.

278

SADRŽAJ UVOD .............................................................................................5 I. TEMELJNI POJMOVI I POLAZIŠTA ..................................9 Uvod................................................................................................9 1. Pojam kateheze u Crkvi od Novoga zavjeta do danas .....10 1.1. U Novom zavjetu ............................................................10 1.2. U otačko vrijeme ............................................................13 1.3. U srednjem vijeku ..........................................................14 1.4. U novom vijeku ..............................................................15 1.5. U doba Katehetskoga pokreta ......................................17 1.6. Nakon Drugoga vatikanskog sabora i u aktualnoj svijesti Crkve......................................................................19 2. Znanstveno promišljanje o katehezi ...................................22 2.1. Širenje područja istraživanja.........................................23 2.2. Interdisciplinarnost ........................................................26 3. Teološka i pedagoška legitimnost katehetskoga djelovanja ......................................................................... 30 3.1. Odgoj vjere i čovjekova sloboda...................................30 3.2. Katehetski napori i milosni karakter vjere ..................31 4. Značenje Drugoga vatikanskog sabora za katehezu i temeljna usmjerenja pokoncilske kateheze......................36 4.1. Značenje Koncila za katehetsku i religijskopedagošku teoriju i praksu .......................................................36 4.2. Temeljna obilježja pokoncilskoga lica kateheze .........41 II. U ŽARIŠTU KATEHETSKOGA I RELIGIJSKOPEDAGOŠKOGA PROMIŠLJANJA .................................45 Uvod..............................................................................................45 1. Standardiziranje postignuća, osuvremenjenje znanja i otvaranje novih perspektiva ...............................................46 279

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

2. Suočavanje s novim društveno-povijesnim i kulturološkim izazovima ..................................................................50 2.1. Kriza prenošenja vjere i traženje nove katehetske paradigme ..........................................................................51 2.2. Potreba revizije procesa kršćanske inicijacije .............56 2.3. Novo promišljanje o temeljima kršćanske vjere ........60 2.4. Izazovi međureligijskoga učenja ..................................63 2.5. Vjeronauk u kontekstu aktualnih trendova obrazovne politike i reforme...............................................................71 2.6. Dječja teologija i dječja duhovnost ..............................75 2.7. Tematika i implikacije spola i roda u katehezi i religioznom odgoju...........................................................81 3. Aktualna pitanja hrvatske katehetske i religijskopedagoške teorije i prakse .......................................................85 Zaključak .....................................................................................93 III. ŽUPNA KATEHEZA U CRKVI U HRVATSKOJ – EMPIRIJSKI UVIDI.............................................................97 Uvod..............................................................................................97 1. Istraživanje o župnoj katehezi u Zadarskoj nadbiskupiji – iz perspektive župnika ................................................... 102 1.1. Stanje župne kateheze u Zadarskoj nadbiskupiji .... 103 1.1.1. Župe prema broju vjernika ............................... 103 1.1.2. Postojeći oblici kateheze u nadbiskupiji .......... 104 1.1.3. Dobna kateheza .................................................. 104 1.1.3.1. Kateheza djece i adolescenata ........................ 106 1.1.3.2. Kateheza odraslih ............................................ 113 1.1.4. Katehetski momenti u drugim župnim aktivnostima vjernika različitih dobi ................. 116 1.1.5. Temeljna i trajna formacija kateheta................ 117 1.1.6. Nagrađivanje kateheta ....................................... 118 1.1.7. Predodžbe župnika o strategijama za poboljšanje kvalitete župne kateheze ...................................... 119 1.1.8. Predodžbe župnika o ciljevima i zadacima župne kateheze ...................................................... 120 280

1.1.9. Župnici prema godinama svećeništva ............. 121 1.2. Najhitniji izazovi na koje istraživanje upućuje........ 124 1.2.1. Od funkcionalno-liturgijske kateheze do kateheze u službi cjelovitoga odgoja vjere ......... 124 1.2.2. Prema egzistencijalno motiviranoj katehezi odraslih................................................................... 127 1.2.3. Katehetska nadahnuća iz drugih crkvenih konteksta ................................................................ 129 1.2.3.1. Obiteljska kateheza – Nadahnuća iz Latinske Amerike .................................................. 129 1.2.3.2. Župni susreti za osobe starije dobi – Nadahnuća iz Njemačke ...................................... 133 2. Ispitivanje o katehezi Crkve u Hrvata – iz perspektive studenata teologije............................................................. 135 2.1. Mnogi pokazatelji pokoncilske katehetske obnove 137 2.1.1. Razvoj struktura katehetske podrške ............... 137 2.1.2. Žive vjerničke zajednice i prepoznatljiv angažman pastoralnih djelatnika........................ 137 2.1.3. Obogaćenje kateheze većom prisutnošću kateheta laika i novih vjerničkih zajednica ....... 138 2.1.4. Novi oblici i mjesta kateheze odraslih i kateheze mladih .................................................. 140 2.1.5. Kateheza okrenuta evangelizaciji, inkulturaciji vjere i govoru novih medija ....................... 141 2.2. Jednostranosti, manjkavosti, poteškoće ................... 143 2.2.1. Prevlast kateheze u liturgijsko-sakramentalnoj perspektivi .................................................. 143 2.2.2. Tradicionalni mentalitet i nezainteresiranost za promjene ........................................................... 144 2.2.3. Klerikalna polarizacija, manjak crkvenoga zajedništva i dijaloga »ad intra« i »ad extra« .... 146 2.2.4. Nedostatak kvalificiranoga osoblja i neprimjerenost katehetskih ponuda ............................ 150 2.3. Perspektive budućnosti............................................... 151 2.3.1. Obraćenje i promjena mentaliteta.................... 151 281

U SLUŽBI ZRELOSTI VJERE I RASTA OSOBA

2.3.2. Duhovno, teološko i pedagoško osposobljavanje vjernika laika ............................................... 153 2.3.3. Kateheza primjerena životu vjernika u okolnostima suvremenoga svijeta ...................... 153 2.3.4. Vlastiti angažman i otvorenost vodstvu Duha Svetoga......................................................... 155 Zaključak .................................................................................. 156 IV. ŠKOLSKI VJERONAUK I ŽUPNA ZAJEDNICA – PREMA ODNOSU POVJERENJA I SURADNJE........ 159 Uvod........................................................................................... 159 1. Vjeronauk kao mjesto susreta Crkve s crkveno distanciranim kršćanima ................................................. 162 2. Prema dijalogu i suradnji vjeronauka, vjeroučitelja i župnih zajednica ................................................................ 164 3. Školski vjeronauk u traganju za novim govorom vjere 167 4. Očekivanja vjeronauka od župnih zajednica ................. 172 4.1. Žive župne zajednice na koje vjeronauk može uputiti učenike................................................................ 173 4.2. Župne zajednice u kojima djeca i mladi ravnopravno suoblikuju život....................................... 174 4.3. Župne zajednice koje svjedoče Božje čovjekoljublje177 5. Vjeroučitelji i vjeroučiteljice kao posrednici između župnih zajednica i crkveno distanciranih suvremenika180 5.1. Vjeroučitelji i učenici .................................................. 180 5.2. Neke poteškoće ............................................................ 182 5.2.1. Vjeroučitelji u župnoj zajednici ........................ 183 5.2.2. Vjeroučitelji i roditelji učenika ......................... 184 5.2.3. Vjeroučitelji i vodstvo župe ............................... 185 Zaključak .................................................................................. 186 V. MODELI I ZNAČENJE ŠKOLSKOGA VJERONAUKA U EUROPSKOM KONTEKSTU ..................................... 187 Uvod ..................................................................................... 187 282

1. Porast značenja i aktualnosti vjeronauka u javnim školama u Europi ............................................................... 189 1.1. Postojeći religijskopedagoški i institucionalni modeli vjeronauka u školi............................................. 190 1.1.1. Konfesionalni vjeronauk u pedagoškoj odgovornosti.......................................................... 192 1.1.2. Akonfesionalni, religijsko-obrazovni i ekumensko-međureligijski vjeronauk ............. 195 1.1.3. Bez vjeronauka u školi ....................................... 196 1.2. Preporuke europskih institucija o religioznom odgoju i obrazovanju u školi ........................................ 198 2. Vjeronauk kao odraz društvenoga značenja religije i odnosa između države i Crkve ...................................... 200 3. Vjeronauk u školi kao ispit sposobnosti teologije za dijalog sa svijetom, čovjekom i društvom ................ 205 3.1. Vjeronauk kao upit teologiji, teologijama i religijskim znanostima ................................................ 205 3.2. Sposobnost interdisciplinarnog dijaloga teologije s drugim znanostima u odnosu na postizanje pedagoških ciljeva škole ................................................ 208 3.3. Vjeronauk i pastoral Crkve ........................................ 211 Zaključak .................................................................................. 213 ZAKLJUČAK ........................................................................... 215 PRILOG: UPITNIK O ŽUPNOJ KATEHEZI .................... 221 BIBLIOGRAFIJA .................................................................... 229 Mrežni izvori ....................................................................... 260 Crkveni dokumenti ............................................................ 261 Vjeronaučni programi, udžbenici, katekizmi ................. 263 Građanski dokumenti ........................................................ 266 Iz recenzija ................................................................................ 269 O autorici .................................................................................. 277 283

BIBLIOTEKA Teološke rasprave i komentari Josip Baloban Crkvenost i obitelj pred izazovima Matija Berljak Sakramenti ozdravljenja Pokora i bolesničko pomazanje Anton Tamarut Stvoren za ljubav Kršćanski pogled na čovjeka Alojzije Hoblaj Teološko-katehetska ishodišta vjerskoga odgoja u ranom djetinjstvu Tonči Matulić Bioetički izazovi kloniranja čovjeka Filozofsko-teološko tematiziranje Đuro Zalar Caritas - put Crkve Kršćansko služenje svijetu

Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

Nikola Hohnjec Središnje teme Knjige Otkrivenja Novost u komunikaciji Boga i Krista Ružica Razum Vjeronauk između tradicije i znakova vremena Suvremeni izazovi za religijskopedagošku i katehetsku teoriju i praksu Milan Špehar Ekumensko vijeće Crkava Skupštine - traženje puteva jedinstva kršćana Josip Šimunović Župna zajednica na početku trećega tisućljeća Anton Tamarut Da bismo imali udjela s Kristom Izabrane teme iz sakramentalne teologije Stipe Jurič Biser biblijske mudrosti Mudrost lijepa govora u Knjizi Sirahovoj Jadranka Garmaz – Martina Kraml Živjeti od euharistije Elementi euharistijske kateheze Matija Berljak Kumovi * svjedoci Krst – Potvrda – Ženidba Ivan Devčić Filozofija povijesti i kulture Nikolaja A. Berdjajeva Ana Thea Filipović U službi zrelosti vjere i rasta osoba Katehetska i religijskopedagoška promišljanja u suvremenom kontekstu Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

Fotografija na naslovnici: Unutrašnjost kupole bazilike sv. Petra u Rimu (Shutterstock) Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskanje dovršeno u svibnju 2011.

Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr