Abeceda demokratskog ponašanja by Glas Koncila

Pavao Brajša: Abeceda demokratskog ponašanja

Pavao Brajša ABECEDA DEMOKRATSKOG PONAŠANJA Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-300; faks: 4874-303 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Biblioteka: Uporišta – Knjiga 5 Urednik: Ivan Miklenić Izvršna urednica: Vlatka Plazzeriano Recenzenti: Dr. sc. Anka Mišetić Dr. sc. Danijel Labaš Jezično uređivanje: Domagoj Grečl Oblikovanje naslovnice: Blaženka Matić Priprema za tisak: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u siječnju 2012. ISBN 978-953-241-320-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 785705.

Pavao Brajša

ABECEDA DEMOKRATSKOG PONAŠANJA

Glas Koncila Zagreb, 2012.

Sadržaj Predgovor...........................................................................................................11 1. Demokratsko ponašanje ............................................................................ 13 1. Početi moramo od sebe .............................................................................15 2. Nije se lako demokratski ponašati ..........................................................16 3. Umijeće demokratskoga ponašanja .......................................................17 4. Naše nedemokratsko ponašanje .............................................................18 5. Naše nedemokratske sjene ......................................................................20 6. Slike o našem (ne)demokratskom ponašanju .......................................21 7. Četiri oblika demokratskoga ponašanja ................................................22 8. U nama se često krije nedemokrat..........................................................24 9. Briga za sebe i svoje demokratsko ponašanje .......................................25 10. Na demokratskom ponašanju treba raditi ..........................................26 11. Umorni, uživajući i uporni demokrati .................................................27 12. Pitanje preživljavanja .............................................................................29 2. Demokratizacija naše ličnosti....................................................................31 13. Tri aspekta demokratske osobe .............................................................33 14. Autokratska, reaktivna i demokratska osoba ......................................34 15. Princip užitka, realiteta i socijalni princip ponašanja ........................35 16. Tri oblika demokracije .............................................................................36 17. Obrambeni mehanizmi nedemokratskoga ponašanja ......................38 18. Uvid u svoje obrambene mehanizme ..................................................39 19. Potiskivanje i negiranje nedemokratskoga ponašanja ......................40 20. Konverzija i sublimacija..........................................................................41 21. Nedemokratska regresija i identifikacija .............................................43 22. Opravdavanje nedemokratskoga ponašanja ......................................44 23. Demokratska maska i nedemokratska sjena .......................................45 24. Roditelj, odrasli i dijete u nama ............................................................46 25. Roditelj, odrasli i dijete u demokratskoj ličnosti ................................48 26. »Roditeljska«, »dječja«, »odrasla« i zrela demokracija .......................49 27. Angularna i dupleks demokracija ........................................................50 28. Nedemokratske »igre« na »demokratski« način .................................52 29. Četiri okna u prozoru demokratskoga ponašanja .............................53 30. Desetpostotna i devedesetpostotna demokracija ..............................54 31. Demokrati i nedemokrati u nama ........................................................55 32. Demokratizacija našega unutarnjeg tima............................................57 33. Autokratsko, laissez faire i demokratsko ponašanje ............................58 34. Grupa, masa i mnoštvo ..........................................................................59 Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

35. Uloge i pozicije unutar našega unutarnjeg tima ................................60 36. Tolerantno i bezuvjetno demokratsko ponašanje ..............................62 37. Uvažavajuće i prilagođujuće demokratsko ponašanje .....................63 38. Mudro i fleksibilno demokratsko ponašanje ......................................64 39. Umjereno i nenametljivo demokratsko ponašanje ............................65 40. Smireno demokratsko ponašanje .........................................................67 41. Vrline potrebne demokratskom ponašanju ........................................68 42. Transparentno, iskreno i umjereno demokratsko ponašanje ...........69 43. Razborito, mudro, hrabro i pravedno demokratsko ponašanje ......70 44. Suosjećajno, opraštajuće i tolerantno demokratsko ponašanje .......72

3. Demokratizacija naših međusobnih odnosa ..........................................75 45. Nedemokratski upotrebni odnos ..........................................................77 46. Demokratski neposredni odnosi...........................................................78 47. Proaktivni demokratski odnosi .............................................................79 48. Nedemokratski parazitski i fiksirani odnosi .......................................80 49. Demokratski odnosi moraju biti komforni ..........................................82 50. Demokracija međusobnoga doživljavanja ..........................................83 51. Pravo na doživljaj vlastite vrijednosti ..................................................84 52. Nedemokratsko vezivanje .....................................................................85 53. Nedemokratsko delegiranje ..................................................................86 54. Nedemokratsko dodjeljivanje uloga ....................................................88 55. Nedemokratski »kopirni aparat« ..........................................................89 56. Mistificirana demokracija .......................................................................90 57. Zatrovanost demokratskih odnosa.......................................................91 4. Demokratskom ponašanju su potrebni i osjećaji ..................................93 58. Pametno postupanje s emocijama u demokraciji...............................95 59. Demokracija i emocionalna inteligencija.............................................96 60. Razumno upravljanje emocijama unutar demokratskog ponašanja..................................................................................................97 61. Grk iz egipatske pustinje ........................................................................98 62. Demokratsko ponašanje na putu od iskrenosti do povjerljivosti .100 63. Od konstruktivnoga nezadovoljstva do prepoznavanja šansâ .....101 5. Demokratizacija našeg razgovora ...........................................................103 64. Demokraciji treba iskrena komunikacija ...........................................105 65. U demokraciji se sluša, razmišlja i govori..........................................106 66. Demokraciji treba dorečena i uvjerljiva komunikacija....................107 67. Međusobno slaganje i neslaganje u demokraciji ............................108 68. Demokraciji treba razumljiva komunikacija .....................................110 69. Demokraciji treba komforna komunikacija ......................................111 6

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

70. Demokratskim razgovorom dominiraju »ja-poruke« ......................112 71. Demokraciji treba objektivna komunikacija ......................................113 72. Demokraciji treba jasna i ravnopravna komunikacija.....................115 73. Demokraciji treba opisujuća, hipotetizirajuća, suradnička komunikacija ..........................................................................................116 74. Nepoštena komunikacija je nedemokratska .....................................117 75. Izluđujuća nedemokratska komunikacija (1) ...................................119 76. Izluđujuća nedemokratska komunikacija (2) ...................................120 77. Slobodno prihvaćena demokratska komunikacija...........................121 78. Davanje i traženje objašnjenja u demokratskom razgovoru .........122 79. Lažna, reaktivna, jednosmjerna i dvosmjerna demokracija ..........124 80. Međusobno slušanje u demokraciji....................................................125 81. Poticanje slušanja u demokratskom razgovoru................................126 82. U demokraciji se razgovara o razgovoru...........................................127 83. Dijalog u demokraciji ............................................................................129 84. Demokracija bez dijaloga .....................................................................130 85. Stereotipni, ubrzani, regresivni i progresivni dijalog ......................131 86. Demokracije koje to nisu ......................................................................133 87. Demokratski dijalog je više od diskusije ...........................................134 88. Tajna demokratskoga dijaloga .............................................................135 89. Strah od demokratskoga razgovora ...................................................136

6. Demokratizacija našega razmišljanja ....................................................139 90. Demokracija počinje u našim mislima ...............................................141 91. Verbalna, teoretska i stvarna demokracija .........................................142 92. Demokracija kao naš umišljaj ..............................................................143 93. Racionalno i intuitivno razmišljanje...................................................144 94. Demokraciji treba čitav mozak građana ............................................145 95. U demokraciji treba razmišljati, maštati i voljeti ..............................147 96. Demokraciji je potreban konflikt ........................................................148 97. Demokraciji treba pozitivno mišljenje ...............................................149 98. Demokraciji je potrebna i duhovna inteligencija .............................151 7. Osnovni preduvjeti stvarne demokracije .............................................153 99. Pozitivno mišljenje i demokracija .......................................................155 100. Osobna odgovornost u demokraciji .................................................156 101. Bezuvjetna ljubav i demokratsko ponašanje ..................................157 102. Stvarna demokracija ne može bez ljubavi.......................................158 103. Ljubav je osnova međusobne tolerancije ........................................159 104. Bezuvjetna ljubav poštuje osnovna prava svakoga čovjeka (1)...160 105. Bezuvjetna ljubav poštuje osnovna prava svakoga čovjeka (2)...161 106. Kako najčešće razgovaramo u prividnoj demokraciji? (1) ............162 Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

107. Kako najčešće razgovaramo u prividnoj demokraciji? (2) ............163 108. Kako najčešće razgovaramo u prividnoj demokraciji? (3) ............164 109. Kako bi trebali razgovarati u pravoj demokraciji? (1) ...................165 110. Kako bi trebali razgovarati u pravoj demokraciji? (2) ...................166 111. Kako bi trebali razgovarati u pravoj demokraciji? (3) ...................167 112. Slušanje, razmišljanje i dijalog u demokraciji.................................169 113. Pitanja, ideje i mišljenja u demokratskoj komunikaciji.................170 114. O demokratskom razgovoru treba demokratski razgovarati.......171 115. Pravo na obostrano »pravo« ..............................................................172 116. Pravo na »ne« .......................................................................................173

8. Još nešto o demokratskom ponašanju ...................................................175 117. Umijeće demokratskoga ponašanja .................................................177 118. Preduvjeti demokracije.......................................................................178 119. Demokracija na razini komunikacije................................................179 120. U demokraciji nam je potreban mozak............................................180 121. Ljubav i osjećaji u demokraciji ..........................................................180 122. Sreća i demokracija..............................................................................181 123. Važno je dugo zadržati kvalitetnu demokraciju ............................183 124. Demokraciji je potreban razgovor ....................................................184 125. Trajanje demokracije ...........................................................................185 126. Lakše nam je živjeti u iluziji o sebi i našoj demokraciji.................186 9. Što bi o demokratskom ponašanju rekli filozofi .................................187 127. Autentična i prividna demokracija ...................................................189 128. Unutarnja i vanjska demokracija ......................................................190 129. Demokracija u zajednici .....................................................................191 130. Brbljanje i dijalog u demokraciji .......................................................192 131. Događanja u demokraciji ...................................................................193 132. Duh obostranosti u demokraciji........................................................194 133. Zdrava demokracija ............................................................................195 134. Etika demokratskoga ponašanja .......................................................197 135. Demokracija bez gnjeva i srdžbe ......................................................198 136. Mane i vrline u demokraciji ...............................................................199 137. Neposredni odnosi u demokraciji ....................................................200 138. Sloboda mišljenja u demokratskom ponašanju .............................201 139. Zadovoljstvo demokracijom ..............................................................202 140. Plutarh o političarima .........................................................................203 141. Rad na sebi je preduvjet demokratskoga ponašanja političara ...204 142. Razgovor u demokraciji .....................................................................205 143. Međusobno slušanje u demokraciji ..................................................207 144. Sudbina i demokracija ........................................................................208 8

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

145. Aristotel o umjerenoj demokraciji ....................................................209 146. Uvid u svoju demokraciju..................................................................210 147. Život u demokraciji .............................................................................211

DODATAK.......................................................................................................213 RAZGOVOR UNUTAR DEMOKRATSKOGA PONAŠANJA ...............215 KVALITETAN RAZGOVOR UNUTAR DEMOKRATSKOGA PONAŠANJA .........................................................................................216 MEĐUSOBNO SLUŠANJE UNUTAR DEMOKRATSKOGA PONAŠANJA .........................................................................................219 REFLEKTIRAJUĆA TIMSKA DEMOKRACIJA .......................................225 Literatura..........................................................................................................227 Iz recenzija ......................................................................................................231 Bilješka o autoru ............................................................................................236

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

Predgovor Knjiga »Abeceda demokratskog ponašanja« zbir je mojih tekstova o demokraciji i našem ponašanju u njoj kao i predavanja i radionica o toj temi u našim školama. Tu moram spomenuti i moja predavanja, radionice, vikend-seminare, grupne susrete, supervizije poduzetnika i menadžera kao i pedagoških radnika od odgojiteljica u dječjim vrtićima do sveučilišnih nastavnika, kako kod nas tako i u inozemstvu, na kojima sam analizirao komunikološke aspekte demokracije i u javnom i u privatnom životu. Osnovu ove knjige predstavlja višegodišnja kolumna »Abeceda demokratskog ponašanja dr. Pavla Brajše« u Glasu Koncila. Premda sam o toj temi napisao i knjigu »Demokratski živjeti« (CASH, Pula, 2001), posegnuo sam u citiranu kolumnu u kojoj sam to obradio kratko, jednostavno, sažeto i razumljivo i kratkim člancima, čiji opseg ne prelazi jednu tipkanu stranicu. Zahvaljujem Uredništvu Glasa Koncila da mi je dozvolilo koristiti taj materijal u knjizi. Smatram da je danas kod nas, u našem političkom i javnom životu, itekako potreban takav tekst, knjiga i savjeti. Dovoljno je otvoriti televizor i slušati svakodnevne vijesti iz Sabora, a pogotovo ako pratimo same sjednice, kao i sada aktualne predizborne zborove, pa da zaključimo kako ne samo da loše komuniciramo nego se nalazimo u stanju katastrofalne krize naših međusobnih razgovora, predstavljanja, koja su ustvari napadanja, obrane, vrijeđanja, omalovažavanja sugovornika, suprotne stranke. To je komunikacija koja vodi u diktaturu a ne u demokraciju, u odvajanje a ne povezivanje, u raspad a ne razvoj sustava našega cjelokupnog života. S takvom komunikacijom ne idemo natrag nego dolje, ne prema lošijem nego prema najgorem, ne prema »Divljem zapadu« nego prema »Divljem kapitalizmu« ili, kako se to danas govori, prema neljudskoj, nekulturnoj i katastrofalnoj, egoističkoj i antiljudskoj, nehumanoj i antihumanoj budućnosti, ne samo Hrvatske nego i čitave Europe. Nisam sociolog niti politolog. Samo sam ostarjeli psihijatar, psihoterapeut i komunikolog s četrdesetogodišnjim profesiPavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

onalnim i životnim iskustvom iza kojega se nalaze bezbrojni individualni i grupni, psihoterapijski i savjetodavni, supervizijski i trenerski susreti s malim i velikim grupama unutar dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, multinacionalnih kompanija, većih i manjih poduzeća, i kod nas i u inozemstvu. Na svim tim mjestima učio sam prisutne razgovarati, slušati, razmišljati, svađati se, rješavati probleme i kraj svega toga sačuvati sebe, brak, obitelj, posao te biti sretan i u nesreći. Kroz takav posao naučio sam da je kvalitetni razgovor jedini instrument s kojim možemo poboljšati svoj život i život s drugima oko sebe, pa dulje biti sretan kod kuće i na poslu. Shvatio sam da nam u tome može pomoći samo kvalitetna demokracija čiji je preduvjet kvalitetna komunikacija. Bit ću zadovoljan i sretan ako makar malo pojačam, poboljšam i produžim sreću čitaocima uz molbu da mi jave kako su to uz ovu knjigu postigli da bih i njihova iskustva uključio u njezino drugo izdanje. U Varaždinu, u jesen 2011. godine Dr. Pavao Brajša

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

Demokratsko ponašanje

Početi moramo od sebe Nije se lako demokratski ponašati Umijeće demokratskoga ponašanja Naše nedemokratsko ponašanje Naše nedemokratske sjene Slike o našem (ne)demokratskom ponašanju Četiri oblika demokratskoga ponašanja U nama se često krije nedemokrat Briga za sebe i svoje demokratsko ponašanje Na demokratskom ponašanju treba raditi Umorni, uživajući i uporni demokrati Pitanje preživljavanja

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

1. Početi moramo od sebe Prema jednoj drevnoj priči, stvarajući svijet bogovi na Olimpu su razmišljali kamo da sakriju neizmjernu snagu univerzuma kako je ne bi otkrio čovjek i eventualno zloupotrijebio. Prvi bog je predložio da je sakriju na vrh najvećeg brda, drugi na dno najdubljeg mora, a treći duboko u središtu zemaljske kugle. Nakon dugog razgovora zaključili su da bi čovjek jednom mogao doći i na vrh najvišeg brda i na dno najdubljeg oceana, ali i u središte zemlje. Tada je četvrti predložio da tu silnu snagu sakriju u unutarnjost samoga čovjeka. Nikada neće pomisliti da je tamo traži. Tako su i učinili, pa ta neizmjerna i silna snaga nije ni do danas od svih otkrivena a ni dovoljno korištena. U nama se nalaze izvori stvarne (ne)demokracije. Svi želimo demokraciju. Tražimo slobodne izbore. Nastojimo imati demokratski ustav i zakone. Težimo za demokracijom u školi, na ulici, u poduzeću, u javnom životu, državi, svijetu. Kod toga, međutim, zaboravljamo na potrebu demokracije i u sebi, u vlastitom ponašanju, bilo privatnom, bilo profesionalnom, bilo intimnom, bilo javnom. Nema demokracije oko nas bez demokracije u nama. U našem razmišljanju, osjećanju, ponašanju, u našoj ličnosti, u svakodnevnoj komunikaciji s drugima, u ljubavi prema sebi i drugima. Poznati indijski mislilac De Mello upozorava nas da imamo blago u sebi i da ga ne trebamo tražiti oko sebe. I naše traganje za demokratskim ponašanjem moramo započeti u nama. Ako nismo u stanju prepoznati sebe i stanje demokracije u sebi, uzalud ju tražimo oko sebe i kod drugih. I to mora početi od nas i u nama. Problem je, kako upoznati i prepoznati stvarno stanje demokracije u nama. Demokratizacija našeg ponašanja mora početi u nama, u našoj unutarnjosti, u našem mozgu, srcu, duši. S nedemokratskim mozgom, srcem i dušom nismo u stanju demokratski se ponašati prema drugima. Bez demokracije u sebi možemo samo glumiti demokraciju prema van. Tako se razvija demokratsko licemjerje, a ne demokracija. Tu paše i druga misao istoga autora koja kaže da onaj tko hoće ozdraviti a kod toga ništa pretrpjeti sličan je onima koji žele napredovati a da se ne promjene. Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

Na početku, dakle, svake demokratizacije nalazi se demokratizacija nas samih, a to je nemoguće bez razmišljanja o samome sebi, prihvaćanja čitavog sebe, brige za sebe i rada na sebi. Potrebno je najprije o sebi i svom ponašanju razmišljati, sebe promatrati, osvijestiti, čitavoga prihvatiti i na sebi raditi. Svaka promjena mora početi od nas i u nama. U nama se kriju neizmjerne neiskorištene demokratske energije i mogućnosti. Treba ih znati samo prepoznati, pokrenuti i koristiti.

2. Nije se lako demokratski ponašati Zig Ziglar je napisao: Ako smo oštri prema sebi, život će nam biti lakši; a ako štedimo sebe, život će prema nama biti oštar. Demokracija je naporan oblik zajedničkoga života. Obično idemo linijom manjeg otpora pa smo skloni izbjegavati sve što je naporno i odabirati ono lakše, a to je sve samo ne demokracija. Međutim, demokracija je kvaliteta koja nas čini zadovoljnijima, sretnijima, ljudima u pravom i potpunom smislu riječi. Mnogi propovijedaju demokraciju, ali drugima, a ne i sebi. Mnogi zahtijevaju demokraciju od drugih, ali ne i od sebe. Mnogi se bore protiv nedemokracije oko sebe, ali ne i u sebi. Svi su alergični na neiskrenu i lažnu demokraciju drugih, ali je ne vide i kod sebe. Mnogi smatraju demokratsko ponašanje obvezom svih oko sebe, ali ne i samoga sebe. Demokracija nije nešto što se tiče samo drugih. To je nešto što se itekako tiče i nas samih. Razmišljati treba o sebi i svom (ne)demokratskom ponašanju. Skloni smo razmišljati o drugima, ali ne i o sebi. Kritiziramo druge i njihovo ponašanje, a ne vidimo sebe i svoje ponašanje. Volimo razmišljati o tome koliko su drugi ostvarili demokraciju, ali ne i mi sami. Analiziramo stupanj tuđe, a ne i svoje demokratičnosti. Uvijek je lakše i slađe gledati u tuđe, a ne i u svoje dvorište. Velik mir nalazi onaj tko ne gleda što njegov bližnji misli i govori, već samo što radi sâm, kako bi bilo ispravno i pravedno (Marko Aurelije). Na početku razvoja vlastitoga demokratskog ponašanja, rada na sebi i svom demokratskom ponašanju, bri16

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

ge za sebe i svoju demokraciju, nalazi se razmišljanje o sebi. Najprije moramo misliti o sebi da bismo mogli i djelovati na sebe. Razmišljati o sebi je preduvjet bilo kakvog rada na sebi, a pogotovo mijenjanja sebe i svoga ponašanja. Svakako da to posebno važi i za problematiku demokratskoga ponašanja i njegova razvoja. Francuski antropolog i filozof Pierre Teilhard de Chardin u svojim knjigama na više mjesta piše o sposobnosti reflektiranja, tj. razmišljanja o sebi kao čovjeku. Prema njemu, razmišljati o sebi, tj. reflektirati, znači okrenuti se sebi, promatrati sebe, sebe upoznati. To je bitno obilježje čovjeka. Skloni smo misliti o svima i svemu osim o sebi i svojoj demokraciji. Rado razmišljamo što je s drugima, a rijetko što je s nama. O nedemokratskom ponašanju drugih puna nam je glava, a na takvo ponašanje kod nas niti ne pomišljamo! Predmet našeg razmišljanja mora postati naša vlastita ličnost i ponašanje! Moramo osvijestiti sebe i svoje ponašanje da bismo mogli na njega utjecati i eventualno ga mijenjati.

3. Umijeće demokratskoga ponašanja U knjizi »Filozofija životnih umijeća« njemački filozof Wilhelm Schmidt piše da čovjek može i treba sebe promatrati, sebi se okrenuti, o sebi govoriti, o sebi razmišljati i sebe postati svjestan. To je spoznajni odnos prema sebi koji ne može ostati bez posljedica za nas. Osvještavanje sebe ima utjecaj na osjećaj vlastite vrijednosti, vlastitog dostojanstva i dozvoljava nam odmaknuti se od sebe i usmjeriti pogled na druge i njih opažati kao osobe s vlastitim dostojanstvom. U istoj mjeri u kojoj o sebi nešto doznamo, mi se i mijenjamo. Skloni smo razmišljati o svima drugima samo ne o sebi. Okrećemo se najviše prema drugima, a rijetko prema sebi. Vidimo sve druge samo ne sebe. Demokracija mora početi okretanjem prema sebi onih koji se za nju bore. Bez toga nema razvoja i trajanja demokracije niti u jednoj sredini. Borba za demokraciju u sebi preduvjet je uspješne borbe za demokraciju određene sredine. Demokraciju treba drugima pokazati, a ne samo o njoj drugima govoriti. Smiješno je što vlastite slabosti Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

ne izbjegavamo a možemo. Tuđe bismo, pak, htjeli izbjeći, a to je nemoguće (Marko Aurelije). Španjolski filozof Jose Ortega y Gasset u knjizi »O ljubavi« naglašava da je sposobnost koncentracije na sebe jedino prisutna kod čovjeka, dakle specifično ljudska pojava. Čovjek nije posljedica svojih okolnosti nego je samo zaronjen u njih te može u nekim trenucima izići iz njih i uvući se, sabrati i zadubiti u sama sebe. Bez strateškog uzmaka u sebe nemoguć je ljudski život. Da bi mogli razvijati demokraciju oko sebe, moramo je najprije razviti u sebi, a da bi to mogli moramo biti u stanju o sebi razmišljati. Moramo se okrenuti prema sebi, da doznamo što se događa u nama i između nas. Reflektiranje je osnovno sredstvo razvijanja i održavanja vlastitoga demokratskog ponašanja. Mnogi su uvjereni da su veliki demokrati, a ne primjećuju koliko nedemokratski razmišljaju, osjećaju, vole i razgovaraju. Tragedija je propovijedati demokraciju i zaklinjati se u nju uz vlastito nedemokratsko razmišljanje, osjećanje, ljubav i komunikaciju. Da bi to, međutim, mogli uopće uočiti, moramo se okrenuti prema sebi i prepoznavati našu vlastitu unutarnju demokratsku ili možda nedemokratsku stvarnost. Gledaj u svoju nutrinu. Ondje je izvor dobra koji uvijek može izvirati ako si uvijek u traganju – kaže nam filozof i car Marko Aurelije. Pogledajmo u sebe i pokušajmo ustanoviti koliko u nama ima stvarne i prave demokracije. Zapitajmo se smijemo li drugima propovijedati demokraciju i na nju se zaklinjati, a u sebi živimo i ponašamo se maksimalno nedemokratski, pa čak i antidemokratski.

4. Naše nedemokratsko ponašanje Sjećam se jednoga svog seminara s menadžerima. Preda mnom je bilo sedam članova rukovodećeg tima jednoga velikog poduzeća. Dao sam im jednostavan upitnik o tipovima rukovođenja u timu. Svatko je trebao odgovoriti na neke tvrdnje iz upitnika o tome kako doživljava strukturu rukovođenja u timu, tj. je li to rukovođenje demokratsko, liberalno ili autokratsko. Šestorica su prema upitniku svoj tim doživljavali kao tipično autokratski, a vođu tima opisivali kao diktatora, a

samo jedan član je isticao i hvalio demokratsko vođenje tima. Interesantan je podatak da je to bio upravo vođa tima, opisan od ostalih članova kao autokrat i diktator. Želiš li mir, promijeni samoga sebe, ne druge. Lakše ti je noge zaštiti papučama nego cijelu zemlju pokriti tepihom (DeMello). Razmišljati moramo i o našim greškama. Nemoguće je njihovo ispravljanje bez njihova poznavanja i prepoznavanja. Ako ih ne znamo prepoznati, ne možemo ih ni popraviti. Njih je mnogo lakše prepoznavati kod drugih, a teže kod samoga sebe. Kod svih vidimo što ne valja, samo ne kod samoga sebe. Svima smo u stanju predbacivati nedemokratsko ponašanje, izuzevši sebe i svoje ponašanja. Najveći diktatori svijeta tvrdili su za sebe da su najveći demokrati. Mnogi se bore za demokraciju veoma nedemokratskim ponašanjem. Nedavno mi je došla u ruke knjiga »Priručno proročište i umijeće svjetske mudrosti«, koju je napisao Balthasar Gracian, španjolski isusovac, a na njemački preveo filozof Arthur Schopenhauer. Taj veliki mislilac sedamnaestog stoljeća smatra upoznavanje samoga sebe početkom poboljšavanja našega ponašanja. Treba poznavati svoje najčešće i najdraže pogreške. I najsavršeniji čovjek ih ima. Često ih poznamo, ali ih volimo. Da bismo postali gospodari sebe moramo se dobro poznavati. Promatranje sebe je škola mudrosti. Takav čovjek poznaje svoja momentalna raspoloženja i utječe na njih. Neznalice nemaju uvida u sebe pa ne traže ono što im manjka. Prvi korak u borbi protiv te mane jest prepoznati svoju glavnu grešku. Jednom upoznata, lako se može savladati. Ne postoji tko ne bi imao u sebi i suprotnost svoje najsjajnije kreposti (Gracian). Svi se smatramo demokratima i zbog toga nismo u stanju razvijati demokraciju. Tek priznavajući i prihvaćajući mogućnost svoga nedemokratskog ponašanja, u stanju smo raditi na njegovoj demokratizaciji. Samo stvarni demokrati priznaju da se često nedemokratski ponašaju. Prepoznato vlastito nedemokratsko ponašanje pomalo gubi svoje štetno djelovanje na okolinu jer ga je moguće ispraviti. Teže je živjeti s prepoznatom nego s nepriznatom greškom svoga ponašanja!

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

5. Naše nedemokratske sjene Naišao sam na jedno djelce koje ima naslov »Praktikos«, a napisao ga je još u četvrtom stoljeću mislilac, mistik i pustinjak Evagrius Ponticus. Svojoj braći pustinjacima u Egipatskoj pustinji naglašava da sve treba početi napornim i teškim upoznavanjem stvarnog sebe. Upoznavanje sebe je preduvjet uočavanja i ispravljanja vlastitih krivih stavova. Mnoge su strasti skrivene u našoj duši i ne daju se prepoznati od naše svijesti. Nema promjene našega ponašanja bez suočavanja s našom osobnom stvarnošću, s našim strastima, s vlastitim sjenama i borbe s njima (Evagrius Ponticus). Pierre Teilhard de Chardin piše da nismo u stanju ništa učiniti i ništa shvatiti bez prethodnog upoznavanja i shvaćanja sebe. Životni polet se može produžiti postajući sebe svjestan. Iluzija je misliti da je put do sebe direktan i ugodan (Erich Fromm). Frankfurtski filozof, teolog i komunikolog Rupert Lay primjećuje da je veoma teško upoznati samoga sebe kakvi smo u stvarnosti, jer naša psiha navlači teške zastore, izrađuje maske, aktivira gigantske obrambene mehanizme da bi sakrila manje vrijedne slabosti pred racionalnim zahvaćanjem i otkrivanjem. Obrambenim mehanizmima činimo život snošljivijim ali nipošto humanijim. Moramo shvatiti da nismo ono što bismo htjeli biti. Sam Keen u knjizi »Kaos ljubavi« tumači da je slika koju imamo o sebi iskrivljena potrebom da o sebi dobro mislimo. Naša nesvjesna pohlepa i naš strah mute oči s kojima se promatramo. Popularni američki psiholog Dale Carnegie u knjizi »Kako steći prijatelje i naklonost ljudi« piše da gotovo nema čovjeka koji će osuditi samoga sebe ma koliko griješio. Krivac će za svoja djela okrivljavati svakoga osim samoga sebe. Svi smo mi takvi. Prema tome, nema promjene vlastitog ponašanja bez sposobnosti prepoznavanja naših stvarnih grešaka, onoga što ustvari jesmo, onoga što se u nama stvarno događa, što stvarno mislimo i osjećamo, želimo i trebamo. Prepoznavanje svojih stvarnih grešaka osnovni je preduvjet svakog mijenjanja,

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

svakog poboljšanja i ispravljanja vlastitog ponašanja, pa prema tome i razvoja demokracije u nama. Da bismo postali stvarni demokrati u našim mislima, osjećajima, govoru, ponašanju, privatno i javno, kod kuće i na poslu, u obitelji i u parlamentu, u sebi i s drugima, i prije i poslije izbora, unutar svoje i s drugim političkim strankama, u vlastitoj zemlji i izvan nje, kada rješavamo svoje i tuđe probleme, kada se borimo za sebe i za druge – da bismo postali univerzalni i stvarni demokrati, potrebno nam je da budemo u stanju prepoznati prave dimenzije svoje vlastite nedemokracije.

6. Slike o našem (ne)demokratskom ponašanju Većina od nas kod sebe vidi ono što želi. To je vlastita željena slika o sebi. Na sebi i u svom ponašanju vidimo ono što bismo željeli biti, što mislimo da jesmo i što postajemo uvjereni da jesmo. To je ono što priželjkujemo, a ne ono što stvarno jesmo. To su naše fantazije o sebi. Često to ispunjavamo u raznim testovima ocjenjivanja sebe pa uvijek ispadamo savršeni ili na najboljem putu da to postanemo. Postajemo uvjereni da smo ono što nismo. Počinjemo vjerovati u vlastitu iluziju o sebi i svom ponašanju. Poput male djece sebe pretvaramo u onaj lik koji nam se sviđa, koji bismo htjeli biti, kako bismo se htjeli ponašati. Mnogi bi htjeli biti demokrati pa misle da to i jesu! Zatim slijede oni koji kod sebe vide ono što pretpostavljaju da drugi vide na njima. To je pretpostavljena tuđa slika o nama. To je ono što mislimo da drugi misle o nama. To je naše uvjerenje o mišljenju drugih o nama i našem ponašanju. Ono može biti toliko jako i toliko zavaravajuće da na kraju čujemo od drugih ono što nam uopće ne govore ili govore posve suprotno. Čujemo što želimo i priželjkujemo, a ne ono što nam se zapravo govori. U našoj se glavi stvara filtar koji propušta samo one poruke koje odgovaraju toj našoj pretpostavci o mišljenju drugih o nama. Čujemo i vidimo samo ono što želimo čuti i vidjeti. Sve što nam se kaže i sve što vidimo, sve reakcije drugih na naše ponašanje tumačimo u okviru pretpostavljene njihove slike o nama. Sve pretvaramo u potvrdu upravo takve

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

slike o nama. To nam otežava da čujemo istinu o sebi i da prepoznajemo u reagiranjima drugih stvarnu sliku o sebi. Na trećem su mjestu oni koji vide na sebi samo ono na što ih drugi upozoravaju. To je tuđa slika o nama. Postajemo ovisni o tuđim mišljenjima o sebi koja nekritički prihvaćamo i kojima besprijekorno vjerujemo. Sve ovisi o tome što drugi o nama misle, kako nas gledaju i što o nama govore. Nemamo svoje slike i mišljenja o sebi. Ne znamo što se s nama događa. Nemamo svoja nego samo tuđa mjerila našeg ponašanja. Postajemo robovi tuđih mišljenja o nama. Prihvaćamo ih nekritički, doslovce. Vjerujemo tuđim ocjenama, prognozama o nama i našoj budućnosti. Jedini su orijentir našega ponašanja drugi i njihovo mišljenje, koje također ne mora biti objektivno i realno. Na četvrtom su mjestu oni koji sebe gledaju vlastitim očima. To je vlastita kritička slika o sebi. O sebi razmišljamo, reflektiramo i imamo vlastita mišljenja o sebi. Jedino tako možemo imati i sve preduvjete rada na sebi, razvoja i mijenjanja sebe, poboljšanja i usavršavanja. Mijenjanje vlastitog ponašanja nemoguće je na osnovi iluzija koje imamo o sebi, na osnovi neprovjerenog vlastitog mišljenja o tome što drugi o nama misle, i na temelju lakog prihvaćanja tuđih mišljenja o nama. Moramo biti u stanju što objektivnije o sebi misliti, što objektivnije sebe procjenjivati, što kritičnije prema sebi postupati. Tek tako možemo nešto i na sebi raditi.

7. Četiri oblika demokratskoga ponašanja Na osnovi četiriju slika o sebi, možemo i demokrate podijeliti u četiri osnovna tipa, a to su: umišljeni, uvjereni, fasadni i stvarni demokrati. Umišljeni demokrati misle da su ono što bi željeli biti. Oni imaju viziju svoga demokratskog ponašanja i tvrde da se upravo tako i ponašaju. Oni si umišljaju da su ono što nisu. Sve druge oko sebe optužuju zbog manjka demokracije i nerazumijevanja njihova demokratskog ponašanja, koje samo oni vide i tako nazivaju. Svaki svoj i najmanje demokratski potez prepoznaju i proglašavaju vrhunskom demokracijom. Poput »umišljenih bo22

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

lesnika« sada imamo pred sobom i »umišljene demokrate«. Kao što prvi nisu ustvari bolesnici nego samo misle da to jesu, tako i ovi drugi nisu demokrati nego samo misle da to jesu. Uvjereni demokrati duboko su uvjereni da ih svi oko njih smatraju demokratima. Iz svega što se o njima govori čuju samo pohvale i potvrđivanja svoga demokratskog ponašanja. Sve ostalo ne čuju, ne uočavaju, ne primjećuju. Sve tumače kao potvrdu vlastite demokratičnosti. Selektivno slušaju, subjektivno interpretiraju i sve što manjka dodaju pa tako uvijek čuju ono što žele, pretpostavljaju i što odgovara njihovoj slici o sebi. Što god im se kaže, oni pretvaraju u ono što potvrđuje njihovo mišljenje o sebi. Fasadni demokrati nastoje se drugima dopasti svojim demokratskim ponašanjem. Često glume demokraciju da bi dobili potvrdu okoline onoga što misle o sebi. Oni ovise o mišljenju drugih o sebi pa se trude da to mišljenje odgovara njihovoj slici o sebi. Mogli bi ih nazvati i licemjerni demokrati, jer im je najvažnije što drugi misle o njima, a ne što se stvarno u njima i oko njih događa. Puna su im usta demokracije. Svemu dodaju demokratsku etiketu i formu. Sve oblače u demokratski plašt s kojim mašu oko sebe i plaše okolinu. U sebi su krajnji nedemokrati, ali prema van ostavljaju sliku beskompromisnih boraca za demokraciju. Stvarni demokrati kritički o sebi razmišljaju, stalno se provjeravaju, s drugima o sebi razgovaraju i nastoje dobiti što realniju sliku o svojoj stvarnoj (ne)demokraciji. To su demokrati koji rade na sebi, koji nastoje upoznati sebe, koji i misle, i osjećaju, i govore i ponašaju se kao demokrati. To su iskreni i kongruentni demokrati. Oni demokratski misle, osjećaju, govore i rade. Oni demokratski žive, a ne samo govore. Dobivenu sliku o sebi na osnovi objektivnijeg razmišljanja o sebi i prepoznavanja svojih stvarnih grešaka treba prihvatiti, a nikako potisnuti, osuditi, a pogotovo ne odbaciti. Tek na njoj treba raditi i s njom surađivati. Mijenjanje sebe i svojeg ponašanja mora započeti na prihvaćanju vlastite osobne stvarnosti bez uljepšavanja, cenzuriranja i prilagođivanja našim željama i potrebama.

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

8. U nama se često krije nedemokrat Rupert Lay piše da moramo upoznati ne samo svoj idealni nego i svoj stvarni Ja, da treba prihvatiti svoje slabosti i pogreške. Važno je prihvaćanje vlastitih manjkavosti na realnoj spoznaji sebe. Kritičnost reducira naš Ja na činjenično stanje i mogućnosti, na njegove realne sposobnosti i granice. Samo prihvaćanjem sebe kakvi jesmo, možemo prihvatiti i drugoga kakav jest. To omogućuje razlikovanje između svoga stvarnog i idealnog ponašanja, između slike o sebi i vlastite stvarnosti. Treba naučiti prihvaćati kritiku drugih, razlikovanje između naših svjesnih namjera i interpretacije našega ponašanja od strane drugih. Da sebe ostvarimo, moramo najprije sebe upoznati i prihvatiti. Nije najveći problem činjenica da se često nedemokratski ponašamo. Mnogo je veći problem što nismo u stanju prihvatiti i samu mogućnost našega nedemokratskog ponašanja. Koliko često kažemo: »Moji su demokratski stavovi i opredjeljenje poznati! Kako mi možeš kazati da sam autokrat, diktator?« Vjerojatno je to poznato samo nama, ali ne i drugima oko nas! Da bismo stvarno ispravili svoje nedemokratsko ponašanje i pretvorili ga u demokratsko, moramo najprije prihvatiti mogućnost nedemokratskog ponašanja kod nas. To se rijetko događa kod mnogih profesionalnih političara »demokratskog« opredjeljenja. Hvale se svojom demokracijom koju, međutim, nitko ne primjećuje u njihovoj okolini, a pogotovo narod koji zastupaju! Ako želimo promijeniti sebe i svoje ponašanje, ispraviti svoje greške i lošije strane, tada moramo prihvatiti svoje čitavo ponašanje sa svim greškama, manama, dobrim, ali i lošim stranama, ugodnim i neugodnim, prihvatljivim i manje prihvatljivim osobinama. Dakle, treba prihvatiti i činjenicu da možda nismo takvi demokrati kakvim se pokazujemo prema van i pred drugima. Tek prihvaćanjem svoga i nedemokratskoga ponašanja otvaramo mogućnost našega razvoja prema demokratskom ponašanju i demokratskom društvu. Tko sebe ne smatra demokratom? Koji diktator nije tvrdio da je najveći demokrat? Koliko diktatura na ovom svijetu prije, a i danas ima u nazivu države pridjev »demokratski«? Koliko puta 24

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

svoje nasilje nad drugim oblačimo u demokratsko ruho? Koliko puta svakodnevno zloupotrebljavamo tu riječ? Termin »demokracija« doživljava sličnu sudbinu kao i riječ »ljubav«. Jedna i druga postaju najviše iskrivljavani i zloupotrebljavani termini među ljudima. U ime »ljubavi« i »demokracije« učinjeno je mnogo više zla na ovome svijetu nego u ime diktature i mržnje! Kod sebe prepoznato nedemokratsko ponašanje postaje automatski manje nedemokratsko i pretvara se u demokratsko samim time da smo u stanju to priznati, o tome razmišljati i o tome s drugima razgovarati.

9. Briga za sebe i svoje demokratsko ponašanje Demokratsko ponašanje je na neki način napornije nego nedemokratsko. O prvome treba voditi posebnu brigu, a drugo se razvija samo od sebe. Prvo trebamo sami razvijati, a drugo se razvija samo. U prvo treba uložiti trud i napor, a drugo ne treba posebno održavati niti se za njega brinuti. Wilhelm Schmidt u knjizi »Filozofija životnih umijeća« opisuje brigu za sebe kao poseban odnos prema sebi, zabrinutost za sebe, interes za sebe, promatranje sebe, osvještavanje sebe. Ona pretpostavlja promatranje sebe, koncentraciju na sebe i pretvaranje sebe u predmet oblikovanja koje nas više ne ostavlja istim. Interes za sebe nužno obuhvaća i interes za drugoga. Kao što se briga za sebe tek tada potpunoma razvije ako zahvaća i brigu za drugoga, tako i briga za drugoga pretpostavlja brigu za sebe. To je opažanje sebe; reflektiranje o sebi, kritičko razmišljanje o sebi, produktivna transformacija sebe. To je interpretiranje sebe kao i primanje tuđih primjedaba o sebi. Uz nju je vezana briga za vlastitu budućnost i posljedice našega djelovanja. Ona uključuje održavanje i jačanje sebe, vladanja sobom, razvijanje neovisnosti od slučajnih konstelacija i vanjskih odnosa. To je liječenje i mijenjanje sebe i svojih odnosa. Ona uključuje brigu za odnose s drugima i osvještavanje sebe preko njih. Brigom za sebe pomažemo društvu, pridonosimo njegovu razvoju.

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

Iz recenzija Dragocjen doprinos unapređenju hrvatskoga demokratskog života Knjiga se temelji na bogatom teorijskom i praktičnom iskustvu autora i njegova višegodišnjeg bavljenja fenomenom demokracije, osobito njezine pojavnosti u svakodnevnoj komunikaciji: privatnoj i javnoj, političkoj i poslovnoj, ali i obiteljskoj, prijateljskoj, partnerskoj. Genezu interesa za ovu problematiku, koja je prethodila pisanju knjige, autor obrazlaže u predgovoru. Tekst je, nakon predgovora, podijeljen u devet cjelina, koje ukupno nose 147 poglavlja. U prvom dijelu, pod naslovom Demokratsko ponašanje, sadržano je dvanaest kraćih poglavlja. Rasprava započinje pričom – mitološkom interpretacijom čovjeka koji traga za razumijevanjem sebe i svijeta u kojem živi. Sugerirajući da je ključ za razumijevanje demokracije – čovjek, autor napušta mitološku perspektivu i uvodi nas, jednostavnim i sažetim jezikom, u raspravu o demokratskom ponašanju podsjećajući na filozofska razmišljanja o čovjeku koji teži »spoznati sebe« kako bi mogao ostvariti svoje potencijale. Već u ovom prvom dijelu čitatelj se upoznaje s dvije tipologije demokratskog ponašanja. Prva tipologija govori o četiri oblika demokratskog ponašanja koja se oblikuju sukladno s četiri slike koje čovjek ima o sebi, dok u drugoj tipologiji autor podsjeća na razlikovanje tri tipa demokrata kroz usporedbu s tipologijom planinara Teilharda de Chardina. Karakteristika ovakvog pristupa je slikovitost, jednostavnost i jezgrovitost kojom autor približava ideju demokratskog ponašanja i njenih aspekata širem krugu čitatelja. Središnja tema drugog dijela otkriva se odmah u naslovu, Demokratizacija naše ličnosti, u kojem se razrađuje već najavljeni princip aktivnog pojedinca koji upoznajući sebe, u interakciji s drugima, razvija sposobnost demokratskog ponašanja. Nju prepoznaje u »ponašanju po socijalnom principu« koje se temelji na ravnopravnosti i dogovaranju, na uvažavanju »drugih«. Govoreći o socijalnim skupinama, na primjeru klasičnog sociološkog razlikovanja grupe – strukturirane zajednice i mase ili mnoštva – vrlo nisko ili nimalo strukturirane, slučajne skupine, autor demokratsko ponašanje povezuje s metaforom Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

231

grupe, drugim riječima sa zajednicom koja je povezana, dobro integrirana i usmjerena, podjelom uloga, zajedničkim ciljevima i vrijednostima. Na taj način demokratsko ponašanje afirmira se kao socijalno prihvatljivo ponašanje koje je u temelju uravnotežene, pravedne ili, rečeno jezikom suvremene sociologije, u temelju socijalno održive zajednice. Treći dio, Demokratizacija naših međusobnih odnosa, razrađuje principe na kojima počiva dobro demokratsko ponašanje, a među kojima se mogu istaknuti »proaktivnost« i »odgovornost«. I ovdje nas autor stalno i uporno podsjeća da je temelj demokracije odnos prema drugome, a pojam demokratskog ponašanja objašnjava i kroz prikaz karakteristika suprotnoga »nedemokratskog« ponašanja. Četvrti dio već u naslovu otkriva novu komponentu demokratskog ponašanja: Demokratskom ponašanju su potrebni i osjećaji. Kroz nekoliko poglavlja autor nam objašnjava vezu emocionalne inteligencije i kvalitetne demokracije. Govoreći o povezanosti emocija i demokratskog ponašanja, autor još jednom, na tragu grčke filozofske misli, sugerira da je u prvom redu potrebno okrenuti se sebi i upoznati sebe kako bismo se kvalitetno »opremili« za djelovanje prema drugome. Peti dio knjige, Demokratizacija našeg razgovora, u prvi plan stavlja komunikaciju kao osnovni preduvjet demokratskog ponašanja i detaljno razrađuje najvažnije principe dobre komunikacije: iskrenost, dorečenost, uvjerljivost, razumljivost, udobnost, objektivnost, spremnost na suradnju, slobodu, sposobnost slušanja i princip dijaloga. Autor jednostavnim i slikovitim primjerima nedemokratske komunikacije pomaže da razumijemo, ali i da lakše prepoznamo i razlikujemo demokratsku od nedemokratske komunikacije. Kroz šesti dio, Demokratizacija našeg razmišljanja, autor se vraća u samo ishodište demokratske komunikacije i pokazuje da je prvi preduvjet za demokratsku komunikaciju i djelovanje sposobnost demokratskog razmišljanja. Pri tome nas, korak po korak, vodi prema demokratizaciji razmišljanja koja »u kombinaciji razmišljanja, mašte i ljubavi« čini »softver« bez kojeg nema uspješne demokracije. U sedmom i osmom poglavlju, pod naslovima Osnovni preduvjeti stvarne demokracije i Još nešto o demokratskom ponašanju, autor afirmira demokratske vrijednosti poput odgovornosti, ljubavi, tolerancije i sreće. Na tom tragu istaknuta su i tri pre232

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

duvjeta stvarne demokracije: pozitivno mišljenje, bezuvjetna ljubav i iskreni dijalog. Nije slučajno da knjigu zatvara poglavlje Što bi o demokratskom ponašanju rekli filozofi. Autor time zatvara krug i na početno pitanje o čovjeku i njegovim mogućnostima, postavljeno kroz mitološku formu i predfilozofsko mišljenje, umjesto jednoznačnog zaključka nudi filozofske interpretacije. Tako nas još jednom podsjeća na vrijednost i aktualnost prvih filozofskih rasprava kojima se nastojalo odgovoriti na pitanja o »prirodi« čovjeka i društva, a i ova knjiga dokaz je da mnoga od tih pitanja i danas stoje pred nama otvorena i inspirativna. Sagledavajući u cjelini, valja reći da knjiga predstavlja dragocjen doprinos unapređenju hrvatskoga demokratskog života, posebno jednoga njegova vrlo osjetljivog segmenta – kulture komunikacije. Na kompleksnu temu autor je odgovorio kompleksnim pristupom posežući u bogatu riznicu psihologijske, ali i filozofske, sociološke i politologijske misli. Stoga se od knjige može očekivati da postane referentno djelo za širi krug čitatelja zainteresiranih za »učenje demokracije«. Tu svakako mislim na političare i druge javne djelatnike od kojih se očekuje poznavanje demokratskih procedura, ali i vještina (poput demokratske komunikacije). Međutim, ova knjiga može korisno poslužiti i mladim generacijama koje tek očekuje participacija u demokratskom društvu. Zbog načina na koji je pisana, jezgrovitog stila, zanimljivih primjera, terapeutski uvjerljivo, knjiga ima potencijal da privuče i poduči mladog čitatelja, ali je dovoljno provokativna da iskusnijeg čitatelja navede na ponovno promišljanje principa demokracije. Konačno, doprinos ove knjige u hrvatskom akademskom prostoru velikim se dijelom temelji na činjenici da je raspravu o demokraciji odvojila od specifično političkog i/ili politološkog diskursa, uključivši u razmatranje i druge aspekte, u prvom redu psihologijske i filozofske, obogatila je pojmovima kao što su ljubav, sreća ili mašta. Tako se cijelom knjigom proteže ideja, koju ponekad vrijedi i ponavljati: da je svrha demokratskog ponašanja učiniti život boljim i kvalitetnijim, kako sebi samima, tako i drugima s kojima živimo. Zbog svega navedenog knjigu preporučujem je za objavljivanje. Dr. sc. Anka Mišetić, Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar« Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

233

Prijeko potrebni savjeti za svakodnevni život Knjiga »Abeceda demokratskoga ponašanja«, uglednoga varaždinskog psihijatra, psihoterapeuta i komunikologa dr. Pavla Brajše, kako i sam ističe u predgovoru, zapravo donosi kolumne što ih je kroz nekoliko godina objavljivao u tjedniku Glas Koncila, u kolumni »Abeceda demokratskog ponašanja dr. Pavla Brajše«, pri čemu ističe da je toj temi posvetio i svoje djelo »Demokratski živjeti« (CASH, Pula, 2001). Svojim poznatim autorskim stilom – britkim, kratkim, jasnim, jednostavnim, sažetim i razumljivim tekstovima – dr. Brajša je još jednom potvrdio da mu je na prvom mjestu čitatelj i da je uvijek, kod svake komunikacije, kako bi to istaknuo Martin Heidegger, pravi protagonist komunikacije slušatelj, sugovornik a ne – govornik; ne autor ili pisac – nego čitatelj. Upravo zbog toga kroz sve tekstove koje sažima u knjizi autor želi – i u tome i uspijeva – učiti ljude kako ispravno, pošteno, demokratski komunicirati i kako u toj komunikaciji ne biti usredotočen samo na sebe i svoj cilj. Pri tome još jednom potvrđuje činjenicu da je osnova svake ljudske komunikacije aktivno i iskreno, cjelovito slušanje jer neki sugovornici u komunikaciji čuju, ali – ne slušaju druge. Samo iz slušanja drugoga proizlazi i razumijevanje onoga što nam on poručuje. A shvatiti poruku drugoga može samo onaj tko je otvoren dijalogu, tko nije zatvoren u uske osobne, grupne, ideološke ili svjetonazorske krugove razmišljanja. Zato autor poseže za svojim dugogodišnjim iskustvom znanstvenika i predavača koji je kroz 40 godina aktivnoga sudjelovanja u društvenome životu – kako svjedoči – ne samo održavao predavanja, radionice, vikend-seminare, grupne susrete, supervizije poduzetnika i menedžera kao i pedagoških radnika od odgojiteljica u dječjim vrtićima do sveučilišnih nastavnika, kako kod nas tako i u inozemstvu, na kojima je analizirao komunikološke aspekte demokracije i u javnom i u privatnom životu, nego je kritičkim pristupom uspio uočiti, znanstvenom analizom razlučiti te pristupačnim jezikom »običnom čovjeku« prikazati mnoge komunikacijske mehanizme koji mogu dovesti i dovode do bolje komunikacije i dijaloga. Istodobno je svojom analizom raskrinkao i mnoge »lažne dijaloge«, posebno na društvenoj i političkoj sceni, pri čemu upozorava na sve one komunikacijske stilove kojima se 234

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

u svakodnevnoj, ali i javnoj komunikaciji, služe nedemokrati i autokrati. Knjiga dr. Brajše, u kojoj će uživati svaki čitatelj, ulazi i u, da tako kažem, svjesni rizik: donosi savjete. No premda nas u javnosti »zatrpavaju« knjigama sa savjetima – kako sretnije živjeti, kako bolje voljeti, kako biti uspješan na poslu i u seksu i u mnogo čemu drugom – ova knjiga ne spada u te kategorije jer donosi prijeko potrebne savjete za svakodnevni život. Potvrđuje to i činjenica od 86 bibliografskih jedinica uglednih domaćih i stranih autora čijim se razmišljanjima dr. Brajša koristio u svome pisanju, temeljeći se ipak ponajprije na svome neprocjenjivom dugogodišnjem iskustvu čovjeka i znanstvenika koji promišlja ljude i svijet oko sebe, koji je na svim mjestima gdje je djelovao druge učio »razgovarati, slušati, razmišljati, svađati se, rješavati probleme i kraj svega toga sačuvati sebe, brak, obitelj, posao te biti sretan i u nesreći«. Već je to i više nego dovoljna preporuka da svatko, bilo površno bilo analitički duboko, pristupi ovim tekstovima i posegne za bogatstvom što ga oni donose. Kroz svoj je posao, prema vlastitim riječima, dr. Brajša naučio da je »kvalitetni razgovor jedini instrument s kojim možemo poboljšati svoj život i život s drugima oko sebe«, pa dulje biti sretan kod kuće i na poslu. Zato je ova knjiga velik doprinos i pomoć u razumijevanju da se do toga može doći samo kvalitetnom demokracijom, a njezin je preduvjet kvalitetna komunikacija. I ova knjiga osvaja upravo kvalitetom jednostavnosti komunikacije koja u sebi nosi veliku autorovu mudrost, rijetko vidljivu kompetenciju te znanstveno i životno iskustvo osvaja, pa je najtoplije preporučujem za objavljivanje u Glasu Koncila. Dr. sc. Danijel Labaš, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja

235

Bilješka o autoru

Pavao Brajša (rođen 1933. u Zagrebu, podrijetlom iz Istre), psihijatar, psihoterapeut i komunikolog, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tu je specijalizirao neurologiju i psihijatriju, a također i doktorirao iz područja obiteljske psihijatrije. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao psihijatar u Varaždinu, gdje i sada živi. Znanstveni je suradnik Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz područja socijalne psihijatrije i viši znanstveni suradnik Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu iz područja informacijskih znanosti, tj. interpersonalne komunikologije. Završio je edukaciju iz analitičke grupne terapije u Münchenu te sistemske psihijatrije u Zürichu. Povremeno predaje na dodiplomskim i postdiplomskim studijima u Zagrebu, Mariboru, Varaždinu, Ljubljani i na međunarodnom postdiplomskom studiju Instituta za bračnu i obiteljsku terapiju u Grazu. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj. Radi kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta. Vodi komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji. Napisao je četrdesetak knjiga. Poznate su autorove knjige Menadžerska komunikologija, Pedagoška komunikologija, Sreća i nesreća u dvoje, Umijeće življenja u dvoje, Umijeće bračnog života, Drukčiji pogled na brak, Očevi, gdje ste?, Ljubav i svađa u dvoje, Umijeće ljubavi, Roditelji i djeca, Brak naš svagdašnji, Moj Tvoj Naš seks i dr. Piše u mnogim dnevnim listovima i tjednicima o problematici djece, braka i obitelji, međusobnog komuniciranja u privatnom, profesionalnom i društvenom životu. Već duže vrijeme o toj problematici piše i u Glasu Koncila.

236

Pavao Brajša

Abeceda demokratskog ponašanja