Socijalni nauk, društvo i država by Glas Koncila

ako površno sagledani biografski podaci izazivaju kontroverze i dovode do različitih povijesnih i političkih rasprava, analiza života i rada Feliksa Niedzielskog nedvojbeno ukazuje na nesebični čisti idealizam, domoljublje i spremnost za žrtvu, toliko nesvojstvene isključivosti totalitarnih režima XX. stoljeća, da nas poziva na istinsko otvoreno promišljanje povijesti, sadašnjosti i budućnosti, bez ograničenih vidika donedavne jednostrane mitologije i ideološke indoktrinacije.

ISBN 978-953-241-367-0

www.glas-koncila.hr

Cijena: 100 kuna

Feliks Niedzielski

Socijalni nauk, društvo i država

Feliks Niedzielski (1912. – 1947.) podrijetlom je Poljak. Kao doktor prava bavio se je socijalnim pitanjima i sociologijom. Također je i pjesnik te istaknuti katolički aktivist i promicatelj katoličkoga socijalnog nauka, predsjednik Velikoga križarskog bratstva. Bio je politički dužnosnik u vrijeme NDH-a i zapovjednik Ustaške mladeži. Život je završio kao žrtva zbog tuđih nedjela.

Socijalni nauk, društvo i država Eseji, članci, studije

Feliks Niedzielski Socijalni nauk, druﾅ｡tvo i drﾅｾava Eseji, ﾄ考anci, studije

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 21.

Feliks Niedzielski

SOCIJALNI NAUK, DRUŠTVO I DRŽAVA Eseji, članci, studije

Glas Koncila Zagreb, 2012.

Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika Stjepan Pogačić Priredio i predgovor napisao Ivan Čulo Uredništvo: Ivan Čulo, Zdravko Gavran, Vladimir Lončarević, Daniel Miščin, Božidar Petrač, Vlatka Plazzeriano, Domagoj Račić, Ivan Šestak, Vlado Vladić Lektura i korektura Josip Sinjeri Grafička priprema Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tisak

Grafika Markulin, Lukavec

Tiskano u studenom 2012. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Knjiga je objavljena uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba. ISBN 978-953-241-367-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 824829.

IZMEĐU IDEALA I STVARNOSTI U predvečerje kad je sunce već zašlo i kad zapad od rumenila plamti, tad mi se čini kao da se zemlja nebesima diže i kao da se nebo spušta i da je zemlji bliže. O, kad bi vijekom večernja rumen htjela da traje, a oko moje da se nikad od gledanja ne zamori, možda bi se jednom susreli i našli zemlja što se prema nebu diže i nebo što je sada zemlji bliže. Ali rumen nestaje i blijedi. Kroz suzno oko gledam kako je zadnja svjetla pruga omeđila vrhove tamnih divovskih gora. Moja duša htjela bi da se diže. O nebo, nebo, dođi mi bliže! /Feliks Niedzielski, U predvečerje, 1936./

Socijalni nauk, društvo i država

I Ustaški stožernik za Hrvatsku krajinu Viktor Gutić je na suđenju izjavio kako mu je njegov zamjenik Feliks Niedzielski 1941, kad je saznao za prve zločine nekih ustaša u Banjaluci, došao prosvjedovati želeći vratiti člansku iskaznicu i rekao: »Ja sam mislio da će se Hrvatska upravljati po Božjim zakonima.« Gutić mu je na to odgovorio: »Budalo, kad se je ikoja država upravljala po Božjim zakonima.« Ovaj događaj možda najbolje sažima Feliksovu misao i život, ali i različitost sudionika u uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Javni tužitelj pred Vijećem Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine u Banjoj Luci početkom veljače 1947. optužuje Viktora Gutića, Feliksa Niedzielskog i Nikolu Bilogrivića zato »što su u cilju pomaganja okupatora i kvinsliško ustaške takozvane NDH, u cilju ostvarenja njemačkih planova za uništenje slavenskih naroda, naročito, istrebljenja srpskog naroda, kao zakleti predratni pripadnici ustaške organizacije, od aprila 1941. godine do maja 1945. godine, dobrovoljno, svjesno i predano vršili ustaške i državne funkcije u takozvanoj NDH«.1 Tijekom ispitivanja 2. veljače Feliks je okarakteriziran kao »duhovni ideolog krvavog ustaškog pokreta; organizator i vođa križara koji su prvo pripremali dolazak Ante Pavelića i njegovih zlikovaca u Hrvatsku, a kada su oni došli, prišli im i postali i sami ustaše; doktor 1

Politika, Beograd, 2. februar, 1947., str. 5.

prava sa križarsko-ustaškim uvjerenjem kome su fratri i gvardijani dušu zatrovali; čovjek koji je svoje križare duhovno pripremao za krvave ustaške zločince« i sl. Pri kraju Feliksovog ispitivanja javni tužilac pročitao je optužbu protiv njega, optuživši ga što je »donio niz mjera i naredaba u cilju raspirivanja nacionalne i vjerske mržnje, što je učestvovao u obrazovanju prijekog suda u ubojstvu vladike Platona i drugih lica, što je naoružavao križare i vrbovao ih da stupaju u krvave ustaške bojne«.2 11. veljače Feliks je osuđen na smrt strijeljanjem. Osuda je izvršena 20. veljače 1947. Kada se komunistička vlast konstituirala nakon Drugog svjetskog rata, jedno od njenih glavnih obilježja u počecima vlasti bila je represija prema protivnicima. Pored pojedinačnih i masovnih likvidacija, osnivali su i različite vrste vojnih i posebnih sudova koji su sudili denunciranim građanima po kratkom postupku, uglavnom na smrt. Pogubljenja su bila politički čin odmazde, a osuđeni su svrstani pod zajednički nazivnik »ratni zločinac« i »narodni neprijatelj«. Mnogi su pogubljeni bez dokazane krivnje, istina je godinama zataškavana, a dokumenti koji bi mogli svjedočiti o obračunu s protivnicima sustavno su uništavani. S ciljem stigmatizacije Crkve 1946. god. pojavljuje se knjiga sastavljena od falsifikata, prepariranih izjava i brojnih selektivno izvađenih citata iz ta2

Politika, Beograd, 3. februar 1947., str. 5.

Socijalni nauk, društvo i država

dašnjeg katoličkog tiska Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, te nevjerodostojno zlonamjerno propagandno djelo Magnum Crimen3 Viktora Novaka 1948. U kasnijem 3

Novak, Viktor. Magnum Crimen /Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj/, Reprint, Nova knjiga, Beograd, 1986. »Za »Domagojcima«, tim iskrenim i oduševljenim borcima za ustašku NDH, pošli su i Križari, koji su i te kako ustaševali još daleko prije nego što je NDH pomoću Hitlera i Mussolinija ostvarena… O stavu Velikog Križarskog Bratstva govori njegova adresa, koju je uputio Paveliću tadašnji predsjednik dr. Felix Niedzielski, koji će uskoro biti visoki ustaški funkcioner u Bosni, kao zamjenik i strahovitog ustaškog koljača, stožernika Gutića, nakon toga će postati vođa ustaške mladeži. Treba da se kaže, da je predsjednik VKB, bivši urednik Stepinčevog ‘Hrvatskog glasa’ bio zakleti ustaša još od 1940., kako je to sam priznao i od aprila 1941. primio se raznih ustaških položaja… Adresa VKB upućena je mjeseca aprila i izražava neopisivu sreću i radost, da se može pozdraviti poglavnik ispred čitavog VKB i čitave križarske organizacije kao osloboditelj hrvatskog naroda i osnivač NDH.« (str. 586.) »Svakako je od važnosti, da su istaknuti križarski prvaci postali mnogobrojni visoki funkcioneri ustaškog režima. I to, odmah, u prvim trenucima, kad se računalo samo na najpovjerljivijima ili najzaslužnijima još iz ranijih neustaških vremena. Ali, oni su bili takvi i neosporno najaktivniji ustaški suradnici, otkako se NDH počela izgrađivati. Tako je dosta dugo nosio dvije časti, križarsku i ustašku dr. Feliks Niedzielski. U isto vrijeme bio je on i predsjednik Velikokrižarskog bratstva i ustaški podžupan u Tuzli… Vidjeli smo, da je i Pavelić blagoslovio svoje križare, pa se i oni sa svojih sastanaka javljaju pozdravima, jednako papi kao i Paveliću.« (str. 840) »Jedva da je koji od ustaša bio agilniji i ustrajniji, nego su to bili Ivan Oršanić i dr Felix Niedzielski.« (str. 846.) »Dr Niedzielskom, križarskom ‘bratu u Kristu’, kako se sam nazvao ovaj ustaški podžupan, bila je povjerena nova velika dužnost, kad je

razdoblju, i najrigidniji zagovornici i povjesničari komunističke ideologije ne pozivaju se na ova djela, iako su ona de facto predstavljala službeni stav komunističkih vlasti. U takvim okolnostima, ne čudi da dosadašnji malobrojni osvrti o Feliksu, proizašli iz ograničene Ivan Oršanić imao da zauzme još odgovornije mjesto. Tada je bivši predsjednik VKB-a postavljen na Oršanićevo mjesto kao ‘upravni zapovjednik Ustaške mladeži’. Ovako je očuvan kontinuitet ustaške i klerikalne tradicije, kao i težnja i nastojanje klerofašista, da nova ustaška, klerofašistička omladina izvede Pavelićev program do kraja, koji imaju daljnje generacije da čuvaju i u dalekoj budućnosti. Dr. Niedzielski, kao veoma iskusni klerofašista i predsjednik VKB-a, dao se svom energijom na posao da produži i učvrsti Oršanićevo djelo. Jer, on je ustvari samo produžio njemu dobro poznat posao. U jednoj svojoj poslanici, u kojoj je želio, da objasni zadatke Ustaške mladeži i da im te zadatke omili, dr. Niedzielski je razradio u detalje svoj klerofašistički program. I to onda, kad je već svima u Evropi, a mnogome i u Njemačkoj bilo jasno, da je Hitler izgubio rat i da se fašizmu sprema konačni slom. Poslije Staljingrada i poslije invazije saveznika dr. Felix Niedzielski, još uvijek agitira za ‘novi poredak’, za ustaštvo, za klerofašizam«. (str. 850.) «Nema sumnje, da je i dr. Felix Niedzielski i kao ustaški podžupan i kao upravni zapovjednik ustaški mladeži bio toliko ustaški pronosiran, da je bilo svakome jasno, da je njegov položaj nespojiv sa funkcijom u K. A. Međutim, tako su samo djelomično počeli da misle nadbiskup Stepinac i ostali faktori u Hrvatskoj KA tek 1942. Jer, i poslije kad je dr. Felix Niedzielski postao šef Ustaške mladeži, bio je i dalje funkcioner VKB-a, doduše ne kao predsjednik već kao prvi potpredsjenik. Tako je dr. Niedzielski upravo svojom ličnošću jasno povezao dvije izrazite klerofašističke ustanove: VKB i Ustašku mladež.« (str. 851.)

Socijalni nauk, društvo i država

slobode pisanja, manjkavosti dokumentacije i skučenih ideoloških vidika, nisu odgovarajuće zahvatili i vrednovali život i djelo Feliksa Niedzielskog. II Jednostrana ideološka indoktrinacija u drugoj polovici XX. stoljeća uzrokovala je slabo poznavanje hrvatske katoličke i tradicionalne hrvatske državotvorne baštine dvadesetog stoljeća. Od osamostaljenja naovamo ističe se potreba objektivnog i cjelovitog proučavanja te baštine, a iz kruga mnogih mislilaca čije je djelovanje potrebno iznijeti i valorizirati ističe se i dr. Feliks Niedzielski. Njegovi sociološki, religiozni, pravni, filozofski, pa čak i književno-pjesnički prinosi hrvatskoj baštini zasjenjeni presudom komunističkog suda zaslužuju da budu osvijetljeni, a njegova uloga u katoličkom i državnom životu nužno iziskuje doličnu raspravu. Hrvatski katolički pokret, iniciran od strane Antuna Mahnića početkom dvadesetog stoljeća, poticao je razvoj i angažiranje katoličkog laikata u crkvenom i javnom životu sa svrhom otpora liberalizmu širenjem kršćanskih vrijednosti. Poduzimaju se brojne aktivnosti, a iz tog početnog razdoblja vrijedi istaknuti osnivanje brojnih katolička društava za mladež i pokretanje mnogih časopisa. Poslije Prvog svjetskog rata pokret jača te 1926. dolazi do podjele na najbrojnije i radikalnije 12

Orlove, koji nakon diktature 1929. nastavljaju djelovati kao Križari s vjerskim programom sažetim u geslo Žrtva – Euharistija – Apostolat, te Domagojce, čije je geslo Bog – Hrvatski narod – socijalna pravda. U okviru pokreta, pored književnih, odgojnih i drugih sekcija, i na socijalnom području se poduzimaju brojne aktivnosti, nadahnute prvom socijalnom enciklikom pape Lava XIII. Rerum novarum iz 1891. slijedom koje se počelo raspravljati o radničkom pitanju kao socijalnom pitanju te potaknulo na organizirano teološko proučavanje socijalne problematike u okviru teoloških učilišta. Dodatan poticaj je bila enciklika Quadragesimo anno, doctrina socialis ecclesiae iz 1931. pape Pija XI. Feliks Niedzielski je tijekom burnih tridesetih i prvoj polovici četrdesetih godina XX. stoljeća, kao i mnogi drugi katolički mislioci tog doba, osobito Bonifacije Perović, tragao za idealnim društvom, društvom s ljudskim likom, a to je za njega apriori bila samostalna Hrvatska. U mnogim tekstovima Niedzielski razvija kritiku kapitalizma, marksizma i formalne demokracije, uvijek im suprotstavljajući i ističući potrebu izgradnje novog sustava, sustava u kojem je duhovni čovjek ukorijenjen u svom narodu. To je temeljna teza koja se proteže kroz sve njegove tekstove, samo uz različitu intonaciju ovisno o namjeni tekstova. Imajući u vidu neriješeno i nacionalno pitanje u Hrvatskoj, mnogi su uspostavu Nezavisne Države Hrvatske shvatili kao ostvarenje 13

Socijalni nauk, društvo i država

tih želja. Jedan od takvih kršćanskih mislilaca bio je i Feliks Niedzielski. Pred kraja rata shvaća da NDH nije ostvarenje tog sna, ali se ni tada ne odriče sna i vjere o idealnoj samostalnoj hrvatskoj državi: »Mi mnogo raspravljamo o raznim sistemima, prigovaramo ideologijama oprečnim našem životnom shvatanju, ogovaramo pogrješke svojih bližnjih. Bilo bi mnogo koristnije da ispitamo same sebe te ustanovimo koliko u nama ima kršćanstva, a koliko poganstva, jer evanđelje nije poziv na vojnu protiv drugih, nego u prvom redu poziv na naše vlastito obraćenje…Razaranje duša i razaranje svega onoga, što su ljudi najplemenitije duše vjekovima stvarali – nalaže našoj hrvatskoj mladeži dvostruku dužnost: da pred navalom neprijatelja s oružjem u ruci obrani državu sa svim njenim vjerskim, narodnim i obiteljskim svetinjama i da istovremeno u sebi i drugima izgradi i sačuva najljepši hram naše bezsmrtne duše.«4 III Feliks Niedzielski rodio se 26. lipnja 1912. u Banjoj Luci od oca, nadinžinjera mjernika Antona Nikodema Niedzielskog, potomka poljskih doseljenika iz Seredyca u župi Szczerrec, kotara Lemberg ondašnje austro-ugarske Galicije, odnosno današnjem Lawovu u Ukrajini. Majka mu je bila 4

Feliks Niedzielski, »Na obranu Hrvatske Države i hrvatskih duša«, Nedjelja, god. XVI., broj 13., Zagreb, 23. travnja 1944., str. 1.

Gjorgja Niedzielski rođ. Slavnić, Srpkinja, učiteljica više djevojačke škole, rođena u Varaždinu, pravoslavne vjere koja je od Biskupskog ordinarijata zatražila odobrenje za sklapanje braka uz izjavu da će djecu odgajati u katoličkom duhu. Uočljiva je sličnost Feliksa s Ivanom Merzom (1896.-1928.), duhovnim utemeljiteljem Orlovske i potom Križarske katoličke organizacije u Hrvatskoj. Oba su rođena u Banjoj Luci, od roditelja koji nisu Hrvati, skromne naravi, bavili su se socijalnim naukom Crkve, rukovodili istim katoličkom pokretom i oba umiru mladi. Kao dijete, nježan jedinac, polazio je vrtić kod sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Nakon pučke škole i završene gimnazije u rodnom mjestu, upisuje 1932. godine Pravni fakultet u Zagrebu. Revni je ministrant u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije od Pohođenja, a kasnije i u biskupovoj crkvi, tadašnjoj maloj katedrali. Ističe se kao đak svojim znanjem i pristojnim ponašanjem, te poznavanjem francuskog jezika. Kao gimnazijalac proučava i oduševljava se katoličkim socijalnim naukom, s velikim žarom prati tadašnja društvena, kulturna i politička zbivanja te postaje aktivni zagovornik kršćanskih i hrvatskih ideja.5 Već u tim 5

Na web stranici gimnazije Banja Luke bivših učenika Feliks je izostavljen, što je dobro učio Zoran S. Mačkić, majstor Međunarodne šahovske federacije i prvi seniorski šampion Republike Srpske, koji u svom tekstu navodi da je Feliks bio najbolji učenik te generacije, te da je oprošten usmenog is-

Socijalni nauk, društvo i država

godinama dolazi u sukob s komunistički orijentiranom mladeži. Kao student 1933. priključuje se križarskoj organizaciji u Banjoj Luci i tada prvi put javno nastupa predavanjem na đačko-studentskom križarskom tečaju u banjalučkom samostanu trapista »Marija Zvijezda« u s predavanjem »Na historijskom tlu Bosne«. Osim katoličkog odgoja i pripadnosti križarima, kod Feliksa netrpeljivost prema komunizmu i boljševizmu uzrokuje zasigurno i velika glad i smrtnost u Ukrajini 1933., žitnici Evrope, odakle su Feliskovi pretci. Komunizam, imajući u vidu tadašnji Sovjetski Savez, križari shvaćaju kao »obnovljeno ropstvo«.6 U svom djelu Kritika marksizma iz 1935. Feliks nastoji doći do suda o komunizmu i neovisno o učenju Crkve, te zaključuje da je tadašnje društvo bolesno i da se osjeća potreba za socijalnom reformom. Ali ne kroz komunizam kojeg karakterizira kao neistinost, nepravdu i neprovedivost, već izgradnjom društva kojeg utjelovljuje vječna ideja ljubavi, istine i pita. http://www.zoranmackic.com/wp-content/uploads/ MATURANTI-BANJALUCKE-GIMNAZIJE.pdf . U mnogim publikacijama i s mnogih popisa Feliks je izbrisan ili nije ni naveden. Između ostalog, začuđuje i iznenađujuće socijalistički orijentirana spomenica zagrebačkog Pravnog fakulteta iz 1996. u kojoj u popisu doktoranada 1940. nije naveden Feliks. 6

Felicinović Joso, Izgradimo našu Hrvatsku /Krist i radništvo/, 1. dio, Preko, 1940. 1, str. 47.

pravde. Sljedeće godine, 1936, izdaje knjigu Novi društveni poredak u kojoj razlaže osnove uređenja društva prema enciklici Quadragesimo anno iz 1931. pape Pija XI. Redovito je obilazio Križarska bratstva po banjalučkoj biskupiji da bi 1937. postao i predsjednik Križarskog okružja za Banja Luku, iako je i prije predstavljao i istupao u ime banjalučkih križara pri različitim događanjima.7 Križari su priređivali razna predavanja, priredbe, tjelovježbe, izlete, sletove i brojne druge aktivnosti. Postojala su đačka, radnička, seljačka, akademičarska i razna druga bratstva. Bivši križar o Feliksu svjedoči da je bio »mladi gorljivi vjernik, katolik cijelim svojim bićem, odan proučavanju i promicanju kršćanskoga poimanja o društvu, čovjek kojemu je molitva bila svakodnevno disanje duše i koji ne bi mogao živjeti bez euharistije.«8 Feliks je duže studirao pravo, koje je završio 1939. godine. Prema bilješkama dr. Lava Znidarčića, Fe7

»Feliks Niedzielski, duša banjalučkih križara…« /Križarska straža, god. V., studeni-prosinac 1934., Zagreb, br. 11-12., str. 166/; »Feliks pozdravlja ispred sviju dra Protulipca…« /Križarska straža, god. V., siječanj 1934, br. 1/; »…svečani sastanak braće na kojem je brat Feliks Niedzielski pozdravio Dra Protulipca...« Križarska straža, god. VI., broj 7., Zagreb, studeni 1935., str. 109-110.

Kustić Živko, »Četrdeset peta obljetnica strijeljanja dr. Feliksa Niedzielskoga. U njemu su osudili hrvatsko katolištvo u BiH«, Glas koncila, 8. ožujka 1992., str. 13.

Socijalni nauk, društvo i država

liks je bio slaba zdravlja i imao kroničnu upalu potrbušnice, te zbog ne baš dobrih materijalnih mogućnosti (uzdržavala ga je majka udovica) najveći dio studija boravio u Banjoj Luci, a povremeno je dolazio u Zagreb slušati pojedina predavanja ili polagati ispite. Zbog slabog imovnog stanja nije mogao doći ni na vlastitu promociju. U predratno vrijeme djeluju i različite druge opcije. Pa, između ostalog i četnički pokret, koji se u Banjoj Luci počinje naročito razvijati između 1934. i 1938.9 kako navodi Dušan Lukač, koji u djelu Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji samo dva puta spominje Feliksa, i to u beznačajnom kontekstu. U zborniku sjećanja Banjaluka u radničkom pokretu i NOB prikupljena su brojna sjećanja sudionika NOB-a banjalučkog kraja. Feliks je spomenut nekoliko puta. Sudionici se sjećaju slučaja kada su hrvatski nacionalisti odnosno križari među kojima je bio i Feliks na zajedničkim slikama društva »Nada« tintom precrtali likove nekih liberalnih članova HSS-a i pjevačkog društva »Nada«.10 Bilježe i da je među kolovođama križara koji su kamenjem gađali prozore i izvikivali nacionalističke 9

Lukač Dušan, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji (1941-1945.), Savez udruženja boraca NOR-a, Banja Luka, 1968., str. 55

Branko Pajić, »Sindikalni rad u fabrici duvana«, u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga prva, Institut za istoriju u Banjaluci, 1981., str. 115.

parole kada je Vladimir Dedijer držao predavanje u Hrvatskom domu »Nada« bio Feliks Niedzielski. Sudionik se sjeća naročito parole »Komunisti, van iz Hrvatskog doma«.11 Navodi da su članovi KPJ i SKOJ-a odmah reagirali i istrčali iz doma, ali su izazivači pobjegli. Jedan od sudionika navodi da su đaci Učiteljske škole odlazili na sastanke udruženja »Mladost«, koje su držali đaci gimnazije, a predsjednik je bio Feliks Niedzielski s kojim su oštro raspravljali. Navodi da je Feliks spadao u red veoma obrazovanih i inteligentnih đaka.12 Navodi se i da tek poslije 1931. dolazi do zapaženije aktivnosti »klerikalaca« (klerikalac i križar Feliks Niedzielski i drugi) i frankovaca, a na drugoj strani velikosrpskih organizacija pod firmom jugoslavenstva.13 Također, navodi se i da je Feliks bio predsjednik »Mlade Jugoslavije« u gimnaziji školske 1931/32. godine, a ne »Mladosti«, ali da on tada nije mogao dati desničarsko političko usmjerenje jer su u upravi bili Hasan Brkić, Vukašin Ćuk, Grujo No-

Ivica Makor, »KPJ poslije zavođenja diktature«, u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga prva, str. 226.

Dimitrije Bajalica, »Mi, đaci učiteljske škole«, u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga prva, str. 279.

Veljko Đorđević, »Pokret nije zaustavljen«, u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga prva, str. 306.

Socijalni nauk, društvo i država

vaković i drugi.14 Također se navodi da je među gimnazijalcima, posebno onima u višim razredima, postojala vidna politička diferencijacija; znalo se koji su učenici bili »napredno opredijeljeni«, a koji su pripadali »reakcionarnim političkim strujama ma koje vrste«. »Najistaknutija ličnost u taboru reakcionarnih snaga bio je Feliks Neđelski.«15 Drago Radovanović16 iznosi zanimljivo sjećanje. U VI. razredu gimnazije bio je među omladincima koji su jeseni 1935. bili pozvani u Hrvatski dom na predavanje Feliksa Niedzielskog o Karlu Marxu. Trebalo je da zajedno s radnicima demonstrativno istupe protiv predavača i da odaju dužnu poštu osnivaču naučnog socijalizma. Niedzielski je napravio dug uvod u kome uopće nije pomenuo Marxa, a kad je nakon desetak minuta počeo govoriti o glavnoj temi i spomenuo njegovo ime, više od pola dvorane je uzviknulo »Slava mu«. Poslije toga sala je »zavrila: radnici su skočili na stolice i izvikivali revolucionarne parole protiv klerofašista. Da bi izbjegli fizički obračun s klerofašistima, radnici su pozvali prisutne da napuste 14

Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga prva, Knjiga prva, Institut za istoriju u Banjaluci, 1981., str. 415.

Veljko Đorđević, »Rad MK KPJ poslije proglašenja diktature«, u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga druga, Institut za istoriju u Banjaluci, 1985., str. 94.

Drago Radovanović, »Rad napredne omladine banjalučke gimnazije«, u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga druga, str. 232.

dvoranu, pa je više od pola sale ostalo prazno«. U vezi istog događaja drugi sudionik17 navodi da se znalo kakvo će političko obilježje imati to predavanje, pa su se drugovi dogovorili da ga masovno posjete i pokušaju minirati sve ono što bude obojeno »klerikalno« i »nazadno«. Tako su masovno došli radnici, studenti, đaci, članovi KAB-a i mnogi drugi. U toku predavanja pravili su upadice i ometali predavača, a zatim su tražili diskusiju. Postalo je bučno, graja i metež su omeli dalje izlaganje, pa je predavanje moralo biti prekinuto jer su došli i policajci da naprave red. Jedna od sudionica18 pak navodi da joj je ostalo u sjećanju iz gimnazijskih dana 1931/32. izbor rukovodstva literarnog udruženja »Mlada Jugoslavija«. Za »predsjednika udruženja bio je izabran poznati križar Feliks Niedzielski«, pa su oni u znak protesta napustili sastanak na čelu s Vojom Rakićem i time pokazali svoje neslaganje. No, iako je Niedzielski bio predsjednik, glavnu riječ imali su »napredni đaci, članovi SKOJ-a i saradnici, što se vidjelo iz tema koje su bile na dnevnom redu i diskusija koje su vođene«. Dakle, iz djela koje pretendira da bude cjelovito djelo o banjalučkoj povijesti rata i revolucije, te 17

Branko Pajić, »Obrazovali smo ćeliju u gradskoj skupštini« u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga druga, str. 398.

Savka Basta, »Gimnazijski dani«, u Banjaluka u radničkom pokretu i NOB, Knjiga druga, str. 419.

Socijalni nauk, društvo i država

iz zbornika u više tomova u kojemu na više tisuća stranica sudionici iznose sjećanja na radnički pokret i narodno-oslobodilačku borbu u Banjoj Luci i okolici nema spomena o bilo kakvom ratnom nedjelu Feliksa Niedzielskog. Očito je da su Feliksa doživljavali kao klerikalca, križara, hrvatskog nacionalista i političkog protivnika, ali nikako kao ratnog zločinca. U smislu suprotstavljenosti različitih banjalučkih političkih opcija tog vremena zanimljivo je usporediti organizacijske, vjerske i narodne dužnosti križara19 s pitanjima za prijam u Savez komuniPet glavnih organizacijskih dužnosti križara: - križar mora svagda i svugdje nastupati križarski, odajući uvijek hrvatskog i katoličkog mladića; - mora redovito dolaziti na sastanke, uredno plaćati članarinu i sudjelovati aktivno u svem radu organizacije; - mora čitati, plaćati i širiti svoje organizacijsko glasilo i sva druga organizacijska izdanja; - mora savjesno i točno izvršiti sva naređenja društvenog i viših odbora: - mora širiti i u narodu popularizirati načela križarske organizacije dobrim primjerom, rječju i djelom Pet glavnih vjerskih dužnosti križara: - Križar mora u prvom redu vršiti sve one dužnosti, koju mu nalaže Bog i sveta Crkva; - Mora se ispovijediti i pričestiti najmanje jednom mjesečno i to zajednički s ostalim članovima; - Mora dnevno izmoliti svoju jutarnju i večernju molitvu, mora dnevno čitati duhovno štivo, te svaku večer ispitati svoju savjest; 19

stičke omladine Jugoslavije i Komunističke partije Jugoslavije na području Banja Luke 1940., a koja su sastavljali tamošnji lokalni komunistički prvaci Ivica Mažar i Živo Preradović.20 Jasno su odredili širok krug svojih neprijatelja i odredili revolucionarne i nasilne metode borbe protiv njih. Sukob, - Mora se ustrajno moliti za sv. Crkvu, Sv. Oca, biskupe, svećenike, za Katoličku Akciju i za svoju križarsku organizaciju; - Mora po mogućnosti bar jednom u dvije godine obaviti zatvorene duhovne vježbe, ako mu je to ikako moguće, i druge poticati da to isto čine. Pet glavnih dužnosti križara prema narodu: - Križar mora ljubiti svoj narod, njegov jezik i zavičaj: - Mora se za pučke potrebe i težnje vazda zanimati; - Mora narodu, gdje može, zbiljski pomagati, naobražavati ga i širiti smisao za vjerske, prosvjetne i gospodarske organizacije u narodu napose širenjem dobre štampe; - Mora puk upozoravati na njegove mane i prema svojim silama iskorjenjivati ih; - Gospodarski i kulturno slabije Križar mora prema svojim silama braniti protiv jačih i nepravednih. (Križarska straža, god. VIII., broj 4-5., Zagreb, travanj-svibanj 1937., str. 1-2.) 20

Tako npr. pitanje broj 15. glasi: »Ko su neprijatelji KPJ i SKOJ-a u našoj zemlji? Najveći neprijatelji KPJ i SKOJ-a su: fašističke organizacije kao što su: zboraši, borbaši, četnici, križari, ustaše, mladomuslimani, kao i sve političke partije koje podržavaju kralja i njegovu dinastiju, koji progone komuniste i druge rodoljubive snage i ako nisu pristalice komunista.« U: Petrić Nevenka, I zvijezde smo dosezali III /Revolucionarni omladinski pokret srednje Bosne 1941-1945/, Foto Futura, Beograd, 2004., str. 190.

Socijalni nauk, društvo i država

pred drugi svjetski rat, doduše retorički prihvaćaju i križari. Tako npr. Joso Felicinović navodi: »Dragi Križari, vama je dužnost, da s vašim laičkim apostolatom, ne samo branite i spasavate Krista u mladenačkim srcima, već da tako žilavo radite, da se proširi Kristovo kraljevstvo mira, ljubavi i socijalne pravde i u ostalim staležima. Zato, osobito prednjačite sada svojim uzornim životom i uspješnim javnim nastupima. Tako će te izgraditi našu Hrvatsku, poraziti duh neopaganizma, židovsko-azijatsko-barbarskog komunizma, koji su vama daleko od naših narodnih tradicija i koji su najviše trovali našu civilizaciju u svojim temeljima. Ne puštajmo da nas novi barbari napadaju. Oborimo se junački, križarski, na te degenerirane propalice, udarimo na njih jakom ofenzivom«.21 Nakon završetka studija prava Feliks je kratko bio odvjetnički pripravnik u Banjoj Luci kod katoličkog javnog radnika, odvjetnika dr. Marka Repca, a 1940. god. je doktorirao na Pravnom fakultetu, položio ustašku zakletvu, uvjeren da je to ispravna hrvatska politička opcija i osnovao kulturno društvo »Preporod«. U tom društvu prikupio je mnogo banjolučkih studenata i srednjoškolaca. Objelodanjuje i više zapažanih članaka, od kojih se naročito ističu oni objavljeni u sarajevskom Katoličkom tjedniku: »Socijalna nauka Crkve«, 21

Joso Felicinović, Izgradimo našu Hrvatsku /Krist i radništvo/, 1. dio, str. 7.

»Dijalektički i historijski materijalizam« te »Temelji marksističke ideologije«. Sva Feliksova djela karakterizira dosljedna primjena i tumačenje tadašnjeg katoličkog socijalnog nauka, osobito izraženog u papinskim enciklikama, te žestoki obračun s komunizmom i liberalizmom iz perspektive filozofije. Smatra da se socijalni nauk Crkve svojim solidarizmom nalazi između vladajućih ekstrema, liberalizma i marksizma. Liberalizmu zamjera što zastupa pretjerani individualizam, dok marksizmu kao negativno naročito ističe fanatično zalaganje za kolektivizam. Socijalni nauk Crkve sagledava kao put zlatne sredine. Ističe da je se taj srednji put podigao iznad materijalističke baze, koja je zajednička tim ekstremima, te da vodi na višoj bazi metafizičkog realizma. Zalaže se da prema socijalnom nauku Crkve treba stvoriti novi društveni poredak, koji će se izgraditi na temelju zdravog razuma, a usavršiti spasonosnim naukom Evanđelja, i u kojem će biti ostvarena ideja socijalne pravde okrunjene socijalnom ljubavlju. Kako su njegova djela bila prožeta snažnom kritikom marksističkog učenja, mnogi su ih shvatili kao gradivo, koje se treba i mora upoznati u naprednijim razredima protukomunističke škole.22 Sagledavajući tadašnja kretanja u hrvatskoj katoličkoj socijalnoj misli razvidno je 22

Mirko Meheš, Predgovor, u Feliks Niedzielski, Socijalni eseji, Madrid, 1964., str. 9.

Socijalni nauk, društvo i država

da Feliks nije pripadao glavnom krugu katoličkih socijalnih mislioca koji su bili uglavnom okupljeni ili su proizašli iz akademskog društva »Domagoj«.23 Feliks svoje mjesto u povijesti hrvatske katoličke socijalne misli ne zaslužuje samo zbog izrazite katoličke orijentacije njegovih tekstova, već i kao jedinstveni primjer praktične, neuspjele, neshvaćene i često krivo tumačene, primjene katoličkog socijalnog nauka. Te predratne, 1940. održao je i niz zapaženih socioloških, povijesnih i ekonomskih predavanja u kojima je iznio duh nove borbe te kritizirao komunistički poredak i postojeće stanje u staroj Jugoslaviji. Prepoznat i izvan banjolučkog područja kao vrstan katolički i hrvatski aktivist i izvrstan govornik održava i niz zapaženih predavanja. U Pakracu je održao vjersko predavanje pod nazivom »O Bogu za pojedinca i zajednicu«, u Šibeniku »O opstojnosti duha kao protutezu materijalizmu«, te u Petrinji pod nazivom »Kritika historijskog materijalizma«. Iste godine, nakon ostavke Ivana Protulipca, izabran je i za predsjednika Velikoga križarskog bratstva.24 U takvom tada izglednom 23

Bonifacije Perović, Juraj Šćetinec, Milan Ivšić i drugi.

Objašnjavajući da nije čudo što je iza Protulipčeva povlačenja Feliks postao predsjednik Velikog križarskog bratstva Mirko Meheš o Feliksu navodi: »Ako bi željeli protumačiti tu posebnu privlačivost ili snagu, koja kao da je izbijala iz Feliksa, ja nalazim samo jedan odgovor: Feliks je u svojoj

ŽIVOTOPIS

1912., 26. lipnja – rođen, u Banjoj Luci 1932. – maturirao u banjolučkoj gimnaziji i upisao Pravni fakultet u Zagrebu 1933.– stupio je u Križarsku organizaciju i prvi put javno nastupio predavanjem na križarskom tečaju 1935.– kao student objavljuje prvu knjigu: Kritika marksizma 1937.– postao predsjednik Križarskog okružja za Banju Luku 1939.– diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu i postaje odvjetnički pripravnik

275

1940. – postaje predsjednik Velikoga križarskog bratstva – doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu – osniva kulturno društvo »Preporod« u Banjoj Luci 1941., siječanj – travanj – novinar u dnevniku Hrvatski glas travanj/svibanj – zamjenik stožernika u Banjoj Luci lipanj – sukobio se s ustaškim dužnosnicima u Banjoj Luci, bježi i sklanja se u banjolučki samostan lipanj – preuzima dužnost podžupana u Velikoj župi Usora i Soli u Tuzli 1942. – daje ostavku na mjesto predsjednika Velikoga križarskog bratstva 1943. – prosinac – dožupan u Velikoj župi Sana i Luka u Banjoj Luci 1944. – lipanj – premješten je u Ministarstvo unutarnjih poslova i dodijeljen je Glavnom ustaškom stanu, imenovan za zapovjednika Ustaške mladeži 1945., svibanj – proživljava tragediju Bleiburga, vraćen u domovinu 1947., 1. – 11. veljače – sudski postupak u Banja Luci, u kojem je osuđen na smrt 20. veljače – strijeljan u Banja Luci

276

BIBLIOGRAFIJA82 KNJIGE Kritika marksizma, Banja Luka, 1935. Novi društveni poredak, Banja Luka, 1936. Socijalni eseji, Akademsko križarsko bratstvo »Mahnić«, Zagreb, 1941. Socialni eseji, drugo dopunjeno izdanje, Drinina knjižnica, Madrid, 1964.

ČLANCI /Izbor/ Život i običaji bosanskih muslimana, »Hrvatska smotra«, Zagreb, god II, broj 10., listopad, 1934., str. 382 – 386.; broj 11-12, studeni/prosinac, 1934., str. 432 – 436. Friedrich Nietzsche o socijalizmu, »Hrvatska smotra«, Zagreb, god. III, broj 5-6, svibanj/lipanj, 1935. Lamartine o udesu pjesništva, »Hrvatska smotra«, Zagreb, god III., broj 10-11, listopad/studeni, 1935., str. 537 – 540. Socijalna nauka Crkve, »Katolički tjednik«, Sarajevo, br. 20. od 19. 5. 1940., str. 3.; br. 21. od 26. 5. 1940., str. 3. – 4., br. 22. od 2. 6. 1940., str. 3.; br. 23. od 9. 6. 1940., str. 3., br. 24. od 16. 6. 1940., str. 3. Temelji marksističke ideologije, »Katolički tjednik«, Sarajevo, br. 31. od 4. 8. 1940., str. 3.; br. 32. od 11. 8.

U Hrvatskoj smotri i drugim časopisima povremeno objavljuje i pjesme, a zastupljen je i u antologiji Lirika hrvatskih sveučilištaraca, ur. Marko Čović, Matica hrvatska, Zagreb, 1939.

277

1940., str. 3.; br. 34. od 25. 8. 1940., str. 3.; br. 35. od 1. 9. 1940., str. 3. Dijalektički i historijski materijalizam, »Katolički tjednik«, Sarajevo, br. 44. od 3. 11. 1940., str. 3., br. 45. od 10. 11. 1940., str. 3. – 4., br. 46. od 17. 11. 1940., str. 3.; br. 47. od 24. 11. 1940., str. 3.; br. 50. od 15. 12. 1940., str. 3.; br. 51. od 22. 12. 1940., str. 3.; br. 52. od 29. 12. 1940., str. 3. Socijalna nauka Crkve, »Život«, Zagreb, XXI (1940.), broj 10., prosinac, 1940., str. 517 – 524. Organsko i mehaničko shvaćanje društva, »Hrvatska smotra«, Zagreb, god. IX., broj 2., veljača 1941., str. 57 – 65. Podrijetlo pojma o Bogu, »Katolički tjednik«, Sarajevo, br. 7. od 15. 2. 1942., str. 3.; br. 8. od 22. 2. 1942., str. 3., br. 10. od 8. 3. 1942., str. 3., br. 12. od 22. 3. 1942., str. 3.; br. 13. od 29. 3. 1942., str. 3. – 4., br. 17. od 26. 4. 1942., str. 3. O državi, »Hrvatska smotra«, Zagreb, god. X., broj 7-8, srpanj/kolovoz, 1942., str. 413 – 435. Uloga igre u životu naroda, »Hrvatska smotra«, Zagreb, god. X., broj 11-12, studeni-prosinac, 1942., str. 693 – 702. Na obranu Hrvatske Države i hrvatskih duša, »Nedjelja«, god. XVI., broj 13., Zagreb, 23. travnja 1944., str. 1. Što hoće ustaška mladež?, »Ustaška mladež«, God. IV. br. 15., 15. VIII. 1944., Zagreb, str. 3 – 4.

278

LITERATURA *** 60 godina od završetka drugog svjetskog rata – kako se sjećati 1945. godine, zbornik radova, /ur. Husnija Kamberović/, Institut za istoriju, Sarajevo, 2006. *** Banjaluka u radničkom pokretu i NOB /zbornik sjećanja/, Knjiga prva, Institut za istoriju u Banjaluci, 1981. *** Banjaluka u radničkom pokretu i NOB /zbornik sjećanja/, Knjiga druga, Institut za istoriju u Banjaluci, 1985. *** Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, Zaklada August Cesarec, Zagreb, 2008. *** Hrvatski katolički pokret: Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. ožujka 2001., uredio Matijević Zlatko, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002. *** Historijski mitovi na Balkanu /zbornik radova/, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2003. *** Kozara u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji (1941-1945): radovi sa naučnog skupa održanog na Kozari (Mrakovica) 27. i 28. oktobra 1977., Nacionalni park »Kozara«, Prijedor, 1980. *** Lirika hrvatskih sveučilištaraca, ur. Marko Čović, Matica hrvatska, Zagreb, 1939. *** Naša domovina, zbornik, knjiga I, svezak 1. Hrvatska zemlja – hrvatski narod, Hrvatska poviest Hrvatska znanost, ur. Filip Lukas, Izdanje Glavnog ustaškog stana, Zagreb, 1943.

279

*** Pravni fakultet u Zagrebu (1776 – 1996), ur. Željko Pavić, Pravni fakultet u Zagrebu, 1996. *** Revizija prošlosti na prostorima bivše Jugoslavije / zbornik radova/, ur. Husnija Kamberović, Institut za istoriju, Sarajevo, 2007. *** Stepinac mu je ime /zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata/, prir. Vinko Nikolić, Knjižnica Hrvatske revije, München/Barcelona, 1978-1980. *** Sto godina Katoličkog socijalnog nauka – Socijalni dokumenti Crkve (1891 . 1991), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991. *** Tko je tko u NDH /Hrvatska 1941. – 1945./, urednik Darko Stuparić, Minerva, Zagreb, 1997. *** Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, ur. Zdravko Antonić, Knjiga druga, Narodnooslobodilački rat i revolucija, april 1941 – oktobar 1943., Odbor za ediciju »Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji« , Univerzal, Tuzla 1984. *** Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, ur. Zdravko Antonić, Knjiga treća, Narodnooslobodilački rat i revolucija, oktobar 1943 – maj 1945., Odbor za ediciju »Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji« , Univerzal, Tuzla 1987. A, C. , Dva zločinca ili mučenika, Glas Koncila, br. 10. od 7. ožujka 2004, str. 12. Akmadža, Miroslav. Katolička crkva u Hrvatskoj i komunistički režim 1945.- 1966., Otokar Keršovani, Rijeka, 2004. Barton, Dennis. Croatia 1941 – 1946, The Churchill History Information Centre, London, 2007.

280

Basta, Milan. Rat je završen 7 dana kasnije, Spektar, Zagreb, 1980. Bećirović, Denis. Represija prema svećenicima katoličke crkve u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1955. godine, Prilozi, 39, Sarajevo, 2010., str. 87-102. Benoist de, Alain. Komunizam i nacizam /25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću (1917—1989.)/, Hasanbegović, Zagreb, 2005. Blažević, Velimir. Aktualnosti trenutka /studije i polemike/, Banja Luka, 2011. Bracanović Dolores. S Poglavnikom na povlačenju, Hrvatska, Spomen – izdanje u počast nezaboravnog Poglavnika, god. XIII, br. 4-7. (291-2-3-4), Buenos Aires, 10. travnja 1960., str. 18-19. Bućin, Rajka. Prilog poznavanju institucija: Zakonski okvir rada Velikih župa NDH, Arhivski vjesnik, god. 44 (2001), Zagreb, str. 209-225. Čović, Marko. Nacionalizam moje generacije /Pregršt malih sjećanja na velike dane/, Hrvatska revija, Jubilarni zbornik 1951-1975, Knjižnica Hrvatske revije, München – Barcelona, 1976., str. 203-228. Čulinović, Ferdo. Okupatorska podjela Jugoslavije, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1970. Deželić, Velimir ml. Kakvi smo bili? /Zapisi mojoj unučadi – život zagrebačke obitelji od 1827. do 1953/, Družba «Braća Hrvatskoga zmaja»/Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić, Zagreb, 2011. Deželić, Velimir ml. Socijalno pitanje, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1926.

281

Dijanović, Davor. Dogme i mitovi jugoslavenskih «antifašista», Politicki zatvorenik, god. XIX./2010., br. 217, str. 21-23., br. 218, str. 21-27., br. 219, str. 24-29., br. 220/221, str. 19-23., br. 222, str. 24-27. Dizdar, Zdravko / Sobolevski, Mihael. Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Hrvatski institut za povijest / Dom i svijet, Zagreb, 1999. Dizdar, Zdravko. Prilog istraživanju problema Bleibruga i križnih putova (u povodu 60. obljetnice), Senjski zbornik, 32 (2005.), Senj, str. 117-196. Felicinović, Joso. Izgradimo našu Hrvatsku /Krist i radništvo/ 1.dio, Preko, 1940. Felicinović, Joso. Izgradimo socialnu Hrvatsku /Kršćanstvo i društveni život/, II. dio, Preko, 1941. Grahek Ravančić, Martina. Izručenje i sudbine zarobljenika smještenih u savezničkim logorima u svibnju 1945., Časopis za suvremenu povijest, br. 2., Zagreb, 2009., str. 391.- 416. Hamsun, Knut. Po zaraslim stazama, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1986. Hrnčević, Josip. Svjedočanstva, Globus, Zagreb, 1986. Jelić-Butić, Fikreta. Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945, Liber/Školska knjiga, Zagreb, 1977. Jurčević, Josip. Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj /zločini jugoslavenskih komunista u Hrvatskoj 1945. godine/, Počasni bleiburški vod, Zagreb, 2006. Jurčević, Josip / Ivanda, Katica. Ustrojavanje sustava jugoslavenskih komunističkih vojnih sudova tijekom

282

drugog svjetskog rata i poraća, Društvena istraživanja, Zagreb, God. 15 (2006), br. 4-5 (84-85), str. 891-915. Kamberović, Husnija. Smrtne presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine 1945. godine, Prilozi (40), Sarajevo, 2011., str. 157-170. Karasijević, Drago. Četvrta krajiška NOU divizija, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1988. Kisić Kolanović, Nada. Komunizam u percepciji hrvatske nacionalističke inteligencije 1938.-1945. godine, Časopis za suvremenu povijest, br. 1., Zagreb, 2011., str. 107-136. Kisić Kolanović, Nada. Povijest NDH kao predmet istraživanja, Časopis za suvremenu povijest 34, br. 3, Zagreb, 2002., str. 679–712. Kovačić, Davor. Uspostava i djelovanje policijskog i sigurnosno-obavještajnog sustava Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1943. godine, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2005., god. 37., br. 1., str. 83.-99. Korsky, Ivo. Oršanić Ivan – In Memoriam (2. 7. 1904 – + 17. 12. 1968), Hrvatska Revija, god. XIX, 73-74, br. 1-2, ožujak 1969., str. 17-24. Kraljević Petar, Križari u Hrvatskoj /tko su Križari, svrha i način njihova djelovanja, potreba, ustrojstvo i kratka povijest križarske organizacije/, Veliko križarstko bratstvo, Zagreb, 1996. Krišto, Jure. Hrvatski katolički pokret (1903. – 1945.), Glas Koncila / Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2004. Krizman, Bogdan. Pavelić u bjekstvu, Globus, Zagreb, 1986.

283

Krizman, Bogdan. Ustaše i Treći Reich, Globus, Zagreb, 1986. Kustić, Živko. Hrvatska – mit ili misterij, Minerva, Zagreb, 1995. Kustić. Živko. Može li država po Božjim zakonima?, Globus, Zagreb, br. 56, 3. 1. 1992., str. 123-126. Kustić, Živko. U njemu su osudili hrvatsko katolištvo u BiH /Četrdeset peta obljetnica strijeljanja dr. Feliksa Niedzielskoga/, Glas koncila, Zagreb, 8. ožujka 1992., str. 13. Lučić, Ivica. Komunistički progoni Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini 1945.-1990., National security and the future, 3(9) 2008., str. 41-71. Lukač, Dušan. Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji (1941-1945.), Savez udruženja boraca NOR-a, Banja Luka, 1968. Lukajić, Lazar. Fratri i ustaše kolju /zločinci i svedoci – pokolj Srba u selima kod Banje Luke Drakuliću, Šargovcu i Motikama 7. februara i Piskavici i Ivanjskoj 5. i 12. februara 1942. godine, Fond za istraživanje genocida, Beograd, 2005. Magazinović, Hrvoje. Kroz jedno mučno stoljeće, Društvo Hilander, Valjevo, 2010. Matijević, Margareta. Religious Communities in Croatia, Review of Croatian History 2/2006, no.1, str. 117-140. Matković, Hrvoje. Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2002. Nagy, Božidar. Hrvatsko križarstvo /Pregled osnivanja, razvoja i obnove Križarske katoličke organizacije u Hrvatskoj/, Križarska organizacija – Veliko križarsko bratstvo / Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, Zagreb, 1995.

284

Nolte, Ernst. Fašizam u svojoj epohi, Prosveta, Beograd, 1990. Novak, Viktor. Magnum Crimen /Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj/, Reprint, Nova knjiga, Beograd, 1986. Patee, Richard. The case of cardinal Aloysius Stepinac, The Bruce Publishing Company, Milwaukee,1953. Perinić, Luka. Iz moje ladice /uspomene/, HKD sv. Jeronima, Zagreb, 2009. Perović, Bonifacije. Hrvatski katolički pokret: moje uspomene, ZIRAL, Roma, 1976. Petrić, Nevenka. I zvijezde smo dosezali III /Revolucionarni omladinski pokret srednje Bosne 1941-1945/, Foto Futura, Beograd, 2004. Posavac, Zlatko. O neuvažavanju i nepoznatom filozofijskom djelovanju Aleksandra Mužinića, Prilozi, Zagreb, broj 47-48., 1998., str. 223-262. Razum, Stjepan. Sveta Stolica, Nezavisna Država Hrvatska i Katolička crkva u Hrvatskoj 1941-1945, Fontes (2), Zagreb, 1996., str. 343-463. Redžić, Enver. Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija /Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Treći Rajh/, Svjetlost, Sarajevo, 1987. Stanojević, Branimir. Alojzije Stepinac, zločinac ili svetac: dokumenti o izdaji i zločinu, Nova knjiga, Beograd, 1986. Stošić, Verica. Izvanredni narodni sud u Banjoj Luci 1941. godine, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Društvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, XXII, Sarajevo, 1982., str. 41-45.

285

Šestak, Ivan. Stjepan Tomislav Poglajen kao urednik časopisa Život /Idejna prosudba uredničke službe/, Obnovljeni život, Vol. 62. No. 1., Zagreb, 2007., str. 41-70. Trifković, Dragiša. Tuzlanski vremeplov, Pres kliping, Beograd, 1981. Vrančić, Vjekoslav. Branili smo državu /uspomene, osvrti, doživljaji/, HB Press, Washington / A. G. Matoš, Samobor, 2006. Vrančić, Vjekoslav. U službi domovine, HB Press, Washington / Tipomat, Staro Čiče, 2007. Vukmanović, Milan. Neka pitanja u obrazovanju i djelovanju Ustaškog stožera za takozvanu Bosansku Hrvatsku i povjerenstva za vrbasku banovinu u Banja Luci od aprila do avgusta 1941. godine. I. dio, Historijski zbornik, godina II, broj 2., Banja Luka, 1981., str. 153- 202. Vukmanović, Milan. Neka pitanja u obrazovanju i djelovanju Ustaškog stožera za takozvanu Bosansku Hrvatsku i povjerenstva za vrbasku banovinu u Banja Luci od aprila do avgusta 1941. godine. II. dio, Historijski zbornik, godina III, broj 3., Banja Luka, 1982., str. 111-127. Vukmanović, Milan. Neka pitanja u obrazovanju i djelovanju Ustaškog stožera za takozvanu Bosansku Hrvatsku i povjerenstva za vrbasku banovinu u Banja Luci od aprila do avgusta 1941. godine. III. dio, Historijski zbornik, godina IV, broj 4., Banja Luka, 1983., str 97- 124. Vukmanović, Milan. Neka pitanja u obrazovanju i djelovanju Ustaškog stožera za takozvanu Bosansku Hrvatsku i povjerenstva za vrbasku banovinu

286

u Banja Luci od aprila do avgusta 1941. godine. IV. dio, Historijski zbornik, godina V, broj 5., Banja Luka, 1984., str. 73-95. Znidarčić, Lav. Križarska organizacija, životno djelo Ivana Merza, Obnovljeni život (52) 3-4, Zagreb, 1997., str. 251-256. Živičnjak, Kazimira. Dvojica svjetlonoša katoličkog laikata iz Banje Luke, Ivanec, 2000. (neobjavljeno)

287

NAPOMENA PRIPREĐIVAČA Istraživanje života i rada Feliksa Niedzielskog zahtijevalo je i sagledavanje tri velika povijesna razdoblja XX. stoljeća: između dva svjetska rata, drugi svjetski rat i razdoblje nakon drugog svjetskog rata. Iz našeg doba, svako od tih razdoblja moglo bi se okarakterizirati kao doba totalitarnih režima, u kojima je u svakom od tih režima svako Dobro postojalo samo na jednoj strani, a svako Zlo na drugoj strani. Prihvatiti takvo razmišljanje, kako navodi Alain de Benoist, francuski filozof i političar, znači iznova prihvatiti doktrinu totalitarizma. Ne prihvaćajući doktrinu totalitarizma, a u potrazi za istinom nužno se u ovim povijesnim pitanjima dolazi do prividne multidimenzionalnosti istine: jedni su u pravu, drugi nisu; svi su u pravu; ni jedni nisu u pravu. Iako ne zastupajući dualitet istine u filozofskom smislu, često se prisjećah teze Rudolfa Safranskog da svatko od nas u sebi treba stvoriti potrebu, a potom i sposobnost razdvajanja kulturalne i političke istine. Moći živjeti u dva svijeta s dva područja istine životno je umijeće zahvaljujući kojemu mi sami ostajemo životni i istodobno dopuštamo da živi poduhvat zajedničkog života. S takvim mislima pristupio sam potrazi za podacima o životu, radu i tekstovima Feliksa Nied288

zielskog (koji su često namjerno ili nenamjerno netočno navedeni, izbrisani ili čak falsificirani), ali i mislima o njemu njegovih suvremenika (kako pobornika tako i protivnika), kao i naknadnim stajalištima povjesničara i drugih koji su spominjali Feliksa. Kako ne postoji cjelovita bibliografija radova Feliksa Niedzielskog, ista je sastavljena na temelju pretraživanja brojnih časopisa za koje je pretpostavljeno da bi u njima Feliks mogao surađivati. Otuda postoji mogućnost još nekih tekstova koje je on napisao, a ne nalaze se u popisu njegovih članaka. Osobito u ondašnjim dnevnim novinama, u kojima se autori često nisu potpisivali. Posebnu zahvalnost dugujem pateru dr. sc. Božidaru Nagyu na korisnim informacijama i pomoći, osobito što mi je omogućio uvid u neobjavljeno djelo o životu Feliksa Niedzielskog od pok. č. s. Kazimire Zorke Živičnjak, redovnice Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Gospođa Željka Znidarčić–Bauer stavila mi je na raspolaganje materijale i tekstove o Feliksu Niedzielskom, koje je prikupljao i pisao njen suprug, pok. Lav Znidarčić, četvrti predsjednik Velikog križarskog bratstva. Bez uvida u tu osobnu arhivu, slika o liku i djelovanju Feliksa Niedzielskog bi bila nepotpuna. Ovom prilikom se i njoj od srca zahvaljujem.

289

SADRŽAJ IZMEĐU IDEALA I STVARNOSTI .......................... 7 PRAVEDNA PLAĆA ................................................. 51 ĆUDOREDNA OBNOVA ........................................ 65 TEMELJI MARKSISTIČKE IDEOLOGIJE ............. 91 DIJALEKTIČKI I HISTORIJSKI MATERIJALIZAM ................................................... 101 SOCIJALNI NAUK CRKVE ................................... 127 KRITIKA MARKSIZMA.......................................... 145 FRIEDRICH NIETZSCHEO SOCIJALIZMU ...... 175 ŽIVOT I OBIČAJI BOSANSKIH MUSLIMANA .......................................................... 181 ULOGA IGRE U ŽIVOTU NARODA .................. 207 O DRŽAVI ................................................................ 225 NA OBRANU HRVATSKE DRŽAVE I HRVATSKIH DUŠA .............................................. 269 ŽIVOTOPIS.............................................................. 275 BIBLIOGRAFIJA ...................................................... 277 LITERATURA........................................................... 279 NAPOMENA PRIPREĐIVAČA............................. 288

290

Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec: Na Goru Gospodnju 2. Antun Mahnić: O lijepoj umjetnosti 3. Drago Ćepulić: Život i duh 4. Ton Smerdel: Duh umjetnosti 5. Rajmund Kupareo: Um i umjetnost 6. Petar Grgec: Katolicizam, kultura i politika 7. Đuro Arnold: Vjera, filozofija i umjetnost 8. Ivo Lendić: Katolicizam i kultura 9. Ilija Jakovljević: Izazov kršćanskog humanizma 10. Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli 11. Ivan Evanđelist Šarić: Suvremene spasonosne misli 12. Ljubomir Maraković: Katolički idealizam i realizam 13. Milan Ivšić: Socijalni duh i narodna kultura 14. Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski personalizam

291

15. Ferdo Rožić: Katolički kulturni putokazi 16. Nedjeljko Subotić: Katolicizam i solidarizam 17. Juraj Šćetinec: O ekonomskim i društvenim sustavima 18. Josip Andrić: Hrvatstvo i katolička kulturna obnova 19. Hijacint Bošković: Suvremenost tomističke baštine 20. Mate Ujević: Kršćanski idealizam i društveni angažman 21. Feliks Niedzielski: Socijalni nauk, društvo i država

Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr

292

ISBN 978-953-241-367-0

www.glas-koncila.hr

Cijena: 100 kuna

Feliks Niedzielski

Socijalni nauk, društvo i država

Socijalni nauk, društvo i država Eseji, članci, studije