Pisma misionaru

Alka Pintarić

ISBN 978-953-241-351-9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 165 kn

Iz Predgovora – Iz ove knjige se iščitava povijest ljudskoga roda, povijest Bosanaca i svih ostalih Hrvata, opis duhovnoga puta vjernika katolika, u teškim vremenima, u kojima postoje veličanstvena djela Milosti.

Domagoj Ante Petrić

Mons. Drago Balvanović

DRAGO BALVANOVIĆ rođen je 12. 8. 1936., u Bosanskoj Gradiški.

Za svećenika Banjolučke bis­kupije zaređen je 29. lipnja 1959. u Đakovu.

Nakon pastoralnog djelovanja u domovini, 1987. godine odlazi u Peru, najprije kao župni vikar za peruanske vjernike, a nakon toga i teritorijalne župe Sv. Leopolda B. Mandića u Limi.

Izgradio je crkvu posvećenu tom hrvatskom svecu u kojoj se okupljaju i Peruanci i Hrvati. Autor je nekoliko knjiga o peruanskim običajima, povijesti i sudbinama doseljenika.

Pisma misionaru skupljao je i pomno čuvao tridesetak godina …

Pisma misionaru

Iz Pogovora … svako pojedino pismo snažno odiše pouzdanjem i vjerom u Boga, vjerom koju nitko, a ma baš nitko, ni u svim patnjama života, nije izgubio …

M o n s. D r a g o B a lva n o vi ć

Pisma misionaru

Mons. Drago Balvanović

Pisma misionaru

Mons. Drago Balvanović, Pisma misionaru, Glas Koncila, Zagreb – San Borja, Lima, 2012.

Nakladnik: Glas Koncila Kaptol 8 HR – 10000 Zagreb www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Sunakladnik: Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića Monterrico Norte, Calle 10 San Borja – Lima 41, Peru Za sunakladnika: Mons. Drago Balvanović, župnik Fotografije: Arhiv župe sv. Leopolda – Lima, Nedjeljko Pintarić Motiv na naslovnici: Sakrament pomirenja, vitraj u crkvi sv. Leopolda u Limi

Uredio: Nedjeljko Pintarić Jezično uređivanje: Alka Pintarić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić, Siniša Kolar Priprema za tisak: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec, Hrvatska ISBN 978-953-241-351-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 812359 Stavovi objavljeni u pismima nisu nužno stavovi autora, urednika ili nakladnika izdanja.

Mons. Drago Balvanović

Pisma misionaru

Glas Koncila, Zagreb – San Borja, Lima 2012.

Machu Picchu (Stari vrh), proglašen 7. srpnja 2007. godine sedmim svjetskim čudom, prepoznatljiv je simbol Perua

4

Predgovor Samo misionar znade koliko Bog od njega zahtijeva, a koliko ljudi od njega iščekuju.

A Bog od njega zahtijeva jer to treba, a ljudi iščekuju jer su potrebiti. I prijatelji Kristovi pa i oni koji ga ne poznaju ili Njega čak i preziru, očekuju, mole, zahtijevaju.

A misionar Drago Balvanović samo znade reći: ‘’Evo me Gospode, ovdje sam – tu sam brate moj, ja te neću napustiti!’’. Njegovih više od 52 godina svećenstva i više od 25 godina misionarskoga rada u Republici Perú, dubinom svojih tragova dokazuju da je ovaj svećenik-misionar, Hrvat iz Bosne, i čovjek svijeta – svoju riječ održao i da je i dalje održava.

Zbirka pisama koja je pred nama samo je jedan sitni isječak iz ogromne arhive koju monsinjor Drago Balvanović čuva u zlatnom trezoru svoje kršćanske i hrvatske ljubavi. Prijatelji su ga teško nagovorili da neka pisma objavi, ali ona su dio svjedočenja, dio ohrabrenja drugim svećenicima, poticaj i poruka narodu u Peruu, u Bosni, u Hrvatskoj. Posvuda.

U životu mons. Balvanovića, stalno je prisutna njegova razapeta Bosna i tamošnji njegovi nekadašnji vjernici, koji i dalje svojim pismima, govore o gotovo magičnoj vezi koja je prekoračila i ocean i Ande; prisutni su svi njegovi biskupi i kolege svećenici, prisutna je njegova Hrvatska, on živi s Hrvatima iz Perúa i s Peruancima

5

koji su u njegovu poslanju; misli i brine – prema zaduženju matične Biskupske konferencije – o svim Hrvatima Južne Amerike. Zahvaljuje, svećenicima i časnim sestrama, vjernicima ali i drugim ljudima koji su bili, koji jesu ili će u budućnosti biti uz njega.

Kao katoličkom svećeniku, Balvanoviću je najznačajniji dio postojanja u budućnosti, ovozemaljskoj i prekozemaljskoj. Ali to je isto i obilježje Hrvata iz Bosne: bez vjere u budućnost ti ljudi ne bi mogli preboljeti svoju nedavnu strašnu prošlost, niti podnijeti današnju sudbinu tlačenoga naroda, prognanoga, iskorijenjenog naroda.

Od patra Balvanovića, koji svoju monsinjorsku titulu rijetko spominje, ne treba očekivati velike riječi... samo važne riječi. Takva su i ova pisma, jednostavna, jer duša govori jednostavnim riječima... Isto tako, pisma crkvenih dostojanstvenika jednostavna su i važna jer određuju smjernice Božjemu pastiru u dalekoj Misiji i priznavaju veličinu misionarskoga rada, kojeg su prethodno upravo oni odredili.

U Floridi, mons. Soberal Díaz se je posvetio proučavanju misionarske teorije i prakse kao rijetko tko u današnjim danima: nema u njegovu radu norme ni savjeta kojeg Drago Balvanović već davno, godinama, ne primjenjuje – po Božjem nadahnuću i vlastitom samoprijegoru.

Nikad nemoj uskratiti pomoć koju te netko traži, zamijenivši je samo riječima ‘’molit ću za Vas’’. Moli, ali također konkretno pomozi, stvarno pomozi onomu koji te za pomoć moli... Ispunjavaj svakodnevne obveze i običaje koje Crkva određuje svećenicima, ne zanemari molitelje ( ili potrebite) isprikom da si prezauzet.

6

Ne podiži glas, ne kori javno, ili iz visoka, čovjeka koji je sagriješio. Ne ulazi u lokalne svađe, unesi mir i stvori mostove suradnje gdje god je to moguće. Budi svjestan da su mnoge oči uprte u tebe: neke da te kritiziraju, neke da se uvjere je si li vrijedan da te se posluša i da te se slijedi. Veseli se tuđoj radosti, suosjećaj s tuđom tugom.

Budi skroman, jer pred Bogom si jednak.

Prihvati zdrave običaje mjesta u koje dolaziš, budi ljubazan u svakoj prilici, dostupan u svako vrijeme. S Kristom u mislima i s njegovom riječi, posjećuj bolesne i osamljene, zatvorenike i one koji su posebno izloženi očaju ili napastima. Sjeti se da su razum i mudro prosuđivanje, saveznici apostolata.

Uz sve to čega se misionar Balvanović drži i ostvaruje na svakom koraku, još je nešto što njega obilježava: ponosan je čovjek svoga naroda. A i to je Božja milost i zadatak.

Je li ovo predgovor knjizi o don Dragi Balvanoviću, ili knjizi koja je stvorena od pisama njegovih udaljenih sugovornika? Istina jest da je jedno neodjeljivo od drugoga. Svećeniku Balvanoviću se pišu ovako kako to ova pisma dokazuju, jer su upućena njemu, a pošiljatelji znaju kakav je on. Pisma su odraz onih koji ih pišu, ali i odraz onih koji ih primaju.

Iz ove knjige se iščitava povijest ljudskoga roda, povijest Bosanaca i svih ostalih Hrvata, opis duhovnoga puta vjernika katolika, u teškim vremenima, u kojima postoje veličanstvena djela Milosti.

Domagoj Ante Petrić

7

Kip sv. Leopolda Bogdana Mandića u župnom vrtu u Limi (akad. kipar Jose Barbosa Gubo)

8

Foreword Only a missionary knows what God demands of him, and what people expect of him. And God has his demands of the missionary because He needs him, and people have their expectation of him because they are in need. The people around him, including those who do not know Christ or those who even deny Him, also have their expectations, requirements and demands. And missionary Drago Balvanovic only knows how to say: “Here I am, my Lord, here I am – here I am, my brother, I will not desert you!” The depth of traces left after more than 52 years of priesthood and over 25 years of missionary work in the Republic of Perú prove that this missionary priest – a Croat from Bosnia and a man of the world – has kept his word and continues to keep it.

The collection of letters that we have before us is only a tiny excerpt from abundant archives that Monsignor Drago Balvanović keeps in a golden treasury of his Christian and Croatian love. It was very difficult for his friends to convince him to publish some of the letters, but they constitute his testimony, encouragement for other priests, incentive and messages to the people of Perú, Bosnia, Croatia and the rest of the world.

His crucified Bosnia and his former congregation living there are always present in the life of Drago Balvanović, and in their letters they continue to speak about an almost magical sick and lonely, convicts and 9

those particularly exposed to despair or temptations.

Remember that reason and wise judgement are allies of the apostolate.

In addition to everything that missionary Drago Balvanović observes and accomplishes at every step, he is also characterised by something else: he is proud of his people. And that is because of the Mercy of God. Is this a foreword to a book about Father Drago Balvanović or a book composed of letters from his distant collocutors? The truth is that one is inseparable from the other. People write to Father Drago in the way in which these letters testify, because connection that crosses the ocean and the Andes; all his bishops and peer priests are also present in his life, as well as his Croatia; he lives with the Croats of Perú and the other Peruvians in his mission; he thinks of and takes care of all Croats of South America as appointed by the Croatian Bishops’ Conference. He extends acknowledgement not only to priests, nuns and congregation, but also to the many other people who were, are or will be by his side in the future.

Being a Catholic priest, the most important part of existence for Father Drago Balvanović is in the future, here on earth and beyond. But this is a typical characteristic of Croats from Bosnia: without their faith in the future these people would not have been able to recover from their horrible recent history or bear the current destiny of an oppressed people, an exiled, eradicated people.

From Father Drago Balvanović, who rarely speaks of his Monsignor title, one should not expect big words … only important words. And such are also these letters, simple, because the soul speaks in simple words

10

… Likewise, the letters of Church dignitaries are simple and important, because they develop the guidelines for the God’s shepherd in a far away mission and recognise the magnitude of the missionary work, which they determined themselves in the first place.

In Florida, Monsignor Soberal Díaz dedicated himself to research of missionary theory and practice, which is rarely done nowadays: his work does not contain any norm or counsel that Father Drago Balvanović has not been applying for years since long ago – inspired by God and his own self-sacrifice.

Never deny assistance that someone may require replacing it only by words “I will pray for you”. Pray, but also provide concrete assistance, real assistance to the one who asks you for it… Fulfil your everyday obligations and rites determined by Church for priests; do not ignore those who ask or are in need with an excuse of being too busy.

Do not raise your voice, do not scold in public or look from above at the man who has sinned. Do not intervene in local disputes; bring peace and build bridges of cooperation wherever it is possible. Be aware of many eyes looking at you: some to criticise you, some to make sure you are worth being listened to and followed. Rejoice in other people’s happiness, empathise with other people’s grief. Be modest, because you are equal before God. Adopt sound habits of the place where you come to live, be kind in any occasion, available at any time. With Christ and his word in mind, pay visits to the they are addressed to him, and the senders know what he is like.

Letters are a reflection of those who write them, but also of those who receive them.

11

In this book one can read about the history of humankind, the history of Bosnians and Croats, a description of the spiritual path of a Catholic believer in difficult times in a life of service and mercy.

Domagoj Ante Petrić

™Pred Bogom su svi jednaki!

12

Introducción Solo un misionero sabe cuánto Dios pide de él y cuánto la gente espera de él. Dios le pide a él porque lo necesita y la gente espera porque son necesitados.

Los amigos de Cristo, aquellos que no lo conocen y los que acuden a ÉL, también esperan y piden. El misionero Drago Balvanovic sólo sabe decir: “Heme aquí, Señor, aquí estoy; aquí estoy, hermano mío, yo no te dejaré.” Él, a través de 52 años de sacerdocio y con 25 años de trabajo como misionero en la República del Perú, demuestra, con la profundidad de sus pasos, que es sacerdote-misionero. Croata de Bosnia y hombre de mundo, ha mantenido su palabra y aún la mantiene.

Los escritos que tenemos ante nosotros son una pequeña muestra de un gran compendio de cartas que Monseñor Balvanovic conserva como un dorado tesoro de su catolicismo y amor por Croacia. Sus amigos le insistieron constantemente para que publique algunas de sus cartas, aquellas que forman parte de su apostolado, parte de la vida de otros sacerdotes; también aquellas que son remembranzas de gente de Perú, Bosnia, Croacia y de todas partes.

El Perú es una tarea misional especial, hay que conocerlo a través del amor a Cristo y a través de la solidaridad hacia los hermanos. No se puede conocer al pueblo del Perú sin conocer su historia, su sociología y psicología; pero tampoco sin amor hacia todos y todo, principalmente hacia aquellos segmentos reales que, sin la 13

fuerza que Dios da, difícilmente pueden amar. Cuando se llega querer al Perú, la gente y la tierra nunca abandonan el corazón.

El universo de Monseñor Balvanovic

En la vida de Monseñor Balvanovic siempre están presentes su natal Bosnia y los creyentes. Sus cartas hablan concretamente de la mágica relación que ha pasado en sus viajes entre océanos y los andes. Están presentes obispos y colegas sacerdotes, así como su querida Croacia. Él vive con los croatas del Perú y con los peruanos que están en su apostolado; además, piensa y se preocupa por la constitución de la Conferencia Episcopal de todos los croatas de Sudamérica. Agradece en sus cartas a los sacerdotes y hermanas religiosas (hay pocos para tanta gente); a gente creyente en Dios y solidaria; a quienes han estado, quienes están y quienes estarán a su lado en el futuro.

Monseñor Drago Balvanovic siempre habla optimista del futuro. Como sacerdote católico, para él es muy importante la existencia de un buen futuro, en estas tierras y en otras. Esta es también una característica de los croatas en Bosnia, pues sin la fe en el futuro, este pueblo sufrido y desterrado, no podría sobreponerse a su terrible pasado, ni llevar adelante su destino.

Es claro para el sacerdote Drago Balvanovic que es tiempo de volver a Bosnia; está consciente que tiene fuerzas y de que las personas lo necesitan.

“Don Drago, creo que vuestro Obispo lo dejará aquí hasta vuestro último suspiro. Seguramente piensa en dos cosas para no dejarlo ir a descansar: nuestro hermano Drago aún puede dar mucho a su pueblo y si él se va,

14

¿a quién enviaremos allá para que no se sienta el vacio que dejaría él? ¿Qué piensa de esto?”

Monseñor Drago sólo sonrió. En esa sonrisa había nostalgia, pero también una decisión: “Sé que mi Obispo lleva la cuenta de mi trabajo, pero sólo Dios decide qué, cuándo y dónde”. A un sucesor al frente de la Iglesia de San Leopoldo en Lima y toda la misión, tendría que “encaminarlo” por unos meses antes de su partida. Debe conocer la jerarquía del clero, pero también a la gente croata y peruana. Con los enormes acontecimientos y las simples alegrías con las que la vida se hace llevadera, con grandes almas y con la profundidad interior, es con lo que se ligan las asociaciones croatas en Lima y otras ciudades.

Padre Balvanovic, le debemos la reconciliación de los yugo-croatas y croatas quien llegaron después de la II Guerra Mundial.

Perfil del misionero croata en el Perú

Del padre Balvanovic, que menciona muy poco su titulo de Monseñor, no se deben esperar grandes palabras, solo palabras importantes. Así son estas cartas, simples, porque el alma habla con palabras simples y frecuentemente con mala sintaxis. Así, simples e importantes, son también las cartas de los feligreses de la iglesia. Ellas definen la pastoral de Dios en una misión lejana y reconocen la labor del trabajo misionero, que ellos han definido en su caminar.

En Florida, Monseñor Soberal Díaz se entregó para estudiar teorías misionales y prácticas que valieron en el pasado y valen aún hoy. En su trabajo, hay normas y consejos que Monseñor Drago Balvanovic practica, ins15

pirado también por Dios y por su entrega. Algunos de estos consejos son los siguientes: – Nunca disminuyas la ayuda que alguien te pide, cambiándola por las palabras “rezaré por ustedes”.

Reza, pero también ayuda concretamente; ayuda de verdad a quien te pide esa ayuda. Cumple todos los días las funciones y designios que la Iglesia establece a los sacerdotes, no te excuses diciendo que estás muy ocupado.

– No levantes la voz, no señales en alto o desde lo alto al hombre que ha pecado. No entres en pleitos locales, induce la paz y construye puentes de apoyo donde sea que se pueda.

– Sé consciente que muchos ojos voltean hacia ti. No seas flexible con el pecado, sé solidario con las personas.

Alégrate con las alegrías ajenas, pero también siente la pena ajena. Sé fuerte, porque ante Dios tú eres igual.

– Acepta las sanas costumbres del lugar al cual llegas, sé amoroso en cada ocasión y comprensivo en cada momento. Con Cristo en el pensamiento y con sus palabras, visita a los enfermos y abandonados, a los presos y a aquellos que están especialmente marginados o en dificultades. Acuérdate que el entendimiento y la inteligencia están profundamente ligados en el apostolado.

Con todo esto, el misionero Balvanovic mantiene y hace una realidad en cada paso. Sin embargo, hay algo más que lo sostiene: es un hombre orgulloso de su gente. Esto es también reflejo de la bondad del Señor y su mandato.

Quien escribe, que escribe, a quién le escribe

Este es un prólogo del libro de Drago Balvanovic, un libro que está lleno de las cartas de interlocutores que

16

están lejos. No obstante, vale la pena preguntarse si es cierto que está uno lejano del otro.

Al Monseñor Balvanovic se le escribe mucho, como estas cartas lo demuestran. Quienes las envían saben cómo es él. Es por eso que las cartas son una reseña de aquellos que escriben, pero también de aquellos que las reciben.

En este libro se lee la historia del mundo, la historia de Bosnia y de todos los demás croatas; es una reseña del alma del creyente católico.

Este es también un buen libro para buenas personas y para aquellos que hasta ahora no han estado en Perú.

Domagoj Ante Petric

S redovnicama zajednice Cenacolo, Via Salvador, Lima

17

™Pogled na peruanska brda

18

19

Hodočasnice na susretu s papom Ivanom Pavlom II. u Banja Luci, 22. lipnja 2003.

20

Pismo 1 (1)

Ponos iskrene katolkinje Osijek, 10. 4. 1984.

Poštovani gospodine župniče!

Prije svega sestra i ja želimo Vam zahvaliti što ste našega oca, Valter Josipa, otpratili na vječni počinak dana 8. 3. 1984. godine, u Bosanskom Novom.

Budući da mi ne živimo u Bos. Novom i da tamo gotovo nikoga i ne poznajemo, a da ste nam Vi pritekli u pomoć u vrlo teškom trenutku, te dokazali – ne nama – nego svim okupljenim Novljanima da katolički svećenik to čini iz posebnih, uzvišenih razloga, a ne iz materijalnih, jer su svi s negodovanjem tvrdili i uvjeravali nas da neće ni jedan svećenik doći. (Svi su pravoslavne vjere, bolje reći, nikakve).

Hvala Vam puno, jer sam u trenutku žalosti bila utješena ali i ponosna pripadanjem Katoličkoj Crkvi. Uspjeli ste dokazati da je naša vjera i naš konačni cilj, velik. Jedan je prisutni – član SK – izjavio, kad su ga ukorili kako je mogao na sprovodu nositi križ i s Vama ići: “Ne bi mi bilo krivo da me i izbace iz Saveza komunista, jer sam imao prilike čuti ono što nisam od kad sam živ’’.

Više od dvadeset godina bio sam župnik u Prijedoru, a ta je župa obuhvaćala i mjesta Bosanski Novi, Bosanska Krupa i Kozarac. Bosanski Novi je udaljen od Prijedora oko 30 kilometara. Iznenada je u tom gradu umro jedan vjernik. Došao sam na sprovod vlakom. Kako je u gradu bilo malo vjernika nitko drugi od prisutnih nije htio nositi križ na sprovodu.

Napokon se javio jedan pravoslavac, ali član partije. Do groblja zvanog “Jablanica” ima oko 3 kilometra. Razgovarao sam s njim i vidio da treba duhovnu pomoć. Kako nisam tražio naknadu za dolazak, kao ni za sprovod, dobio sam veliku naknadu u ovom pismu.

1

21

Još jednom, puno Vam hvala. Žao mi je što Vam nisam mogla tamo zahvaliti, zato sam zamolila patre isusovce da mi Vašu adresu nađu; i molim Vas da se u molitvi sjetite i mog oca.

V. Lj.

Posjet kardinala Franje Kuharića Peruu 1986. godine. Kardinala je u Puente Piedri pozdravila i s. Marta Gorupić

22

Pismo 2 (2)

Iseljenici pišu kardinalu Kuhariću moleći za hrvatskog svećenika Lima, 14. 11. 1986.

Njegova Uzoritost Doktor Franjo kardinal Kuharić, Lima-Peru Presvijetli kardinale Kuharić: Vaš posjet ovom južnom kontinentu sa željom da upoznate kako živi Vaš narod izvan Domovine, te da mu donesete malo topline iz rodnoga kraja, napunila je nas Hrvate iz Perua specijalnom nadom i vjerom da će se Vaše srce otvoriti i udovoljiti našoj ustrajnoj dugogodišnjoj molbi i želji da nam pošaljete ovamo našeg svećenika Hrvata, kako bi svi mi koji smo napustili naša ognjišta, kao i naša djeca te unučad rođena u ovoj zemlji, a koja gaje hrvatski jezik preko svojih roditelja, mogli Hrvatski iseljenici u državi Peruu nisu imali stalnog dušobižnika iz Hrvatske. U 16. stoljeću došao je iz Sevilje hrvatski dominikanac fra Anđeo, rodom iz Dubrovnika. Kako je već tada bila mala naseobina hrvatskih mornara u ovoj državi možda je došao posebno za njih, jer su se dominikanci u to vrijeme bavili pastoralom hrvatskih iseljenika u svijetu. Krajem 19. stoljeća u rudarskom mjestu Cerro de Pasco, svećenik Ivan slavi Misu, kako kaže kroničar, “na slatkom hrvatskom jeziku”.

Možda je došao samo u posjet, a možda je bio dušobrižnik za ovu veliku koloniju Hrvata. Nakon Drugog svjetskog rata pastoralno se brinuo za naše ljude slovenački salezijanac o. Kavčić.

U više navrata molili su Hrvati u Peruu da im dođe iz Hvatske svećenik.

Tu su zamolbu ponovili i ovim pismom iz Lime, 14. studenoga 1986.

2

23

također njegovati i našu katoličku vjeru po našim starim hrvatskim običajima.

Traženi svećenik je Drago Balvanović Jurišić iz Prijedora, a molba za njegov dolazak ovamo bila je predložena već prije 27 godina.

Danas odluku o njegovom dolasku prepuštamo dobronaklonosti Vašeg hrvatskog srca, kao i monsinjora Vladimira Stankovića, duhovnog ravnatelja za Hrvate izvan domovine, u želji pomoći Vašim vjernicima iz Perua.

Dozvolite da Vam predložimo i listu potpisanih vjernika koji očekuju Vaš blagoslov za ovu njihovu molbu, koja će nakon svoga ostvarenja završiti gradnjom jedne naše hrvatske crkve.

Oče kardinale, svi naši Hrvati diljem svijeta uspjeli su ostvariti takvu želju, pa mislimo da i ova naša skromna grupa zaslužuje takvu nagradu.

Hvala unaprijed, Oče kardinale!

Pablo Vidmar Ivan Bašić

Hrvatski iseljenici započeli su se okupljati u klubu Jadran u Santa Clari pedesetih godina 20. stoljeća

24

Pismo 3 (3)

Kardinal Kuharić piše kardinalu Lime Zagreb, 30. 1. 1987.

Eminencia Juan Card. Landázuri Ricketts, Arzobispo de Lima y Primado del Perú Uzoriti, Primio sam Vaše pismo od 16. prosinca prošle godine. Ono me je podsjetilo na vrlo zanimljive dane provedene u Vašoj dragoj zemlji. Zahvaljujem na srdačnom prijemu kod Vas i Vaših suradnika.

Više puta u prošlosti Hrvati u Peruu izražavali su svoju želju da bi dobili svog svećenika koji bi im na hrvatskom jeziku mogao pastoralno biti na pomoći. Oni živi najviše u Limi i u Santa Clari. I meni su poslali mol­ bu da im pošaljem svećenika. U molbi su naveli da bi željeli da im dođe padre Drago Balvanović Jurišić. Kad smo se vratili u našu domovinu, mons. Vladimir Stanković je otišao k tom svećeniku da ga upita što on misli o svom odlasku u Peru. Od njega je saznao da u Peruu ima rođenu sestru i da je 1980. i 1985. bio kod nje u posjetu. To je gospođa Miroslava Čorak, Avenida Aramburu 355, Lima. Padre Drago je izrazio spremnost da pođe u Peru. Monsinjor Stanković je pitao njegovog ordinarija, Kardinal Franjo Kuharić pisao je pismo kardinalu Landázuriju Rickettsu.

3

25

biskupa Banja Luke, mons. Alfreda Pichlera, je li voljan o. Balvanovića pustiti u Peru. Biskup se najljepše izrazio o ocu Dragi kao o vrlo dobrom svećeniku i žao mu je što će ga izgubiti, ali s obzirom na potrebe, rekao je da će mu dozvoliti poći u Peru u kolovozu 1987.

Ovo su osnovni podaci o ocu Dragi Balvanoviću Jurišiću: Rođen je 12.8.1936. u mjestu Bosanska Gradiška. Teologiju je studirao u Đakovu, za svećenika je zaređen 29.6.1959. Od 1965. župnik je u Prijedoru, u gradskoj župi, a dvadeset godine je dekan, konzultor, te sudac na Ordinarijatu. Spreman je doći u Peru u kolovozu 1987.

On je dobar svećenik i vrlo ugledan u svojoj dijecezi.

On u Peruu želi prvenstveno raditi za Hrvate, ali je pripravan pomagati i u pastvi mjesne Crkve za Peruance.

Smatra da bi bilo najbolje da stanuje u Limi, još ne zna španjolski, ali će ga brzo naučiti. Zna voziti auto, zdrav je i vrlo pokretan. Što se tiče njegova crkvenog-pravnog statusa, to ovisi o Vašoj Uzoritosti: hoćete li u smislu can. 518 Novog Crkvenog Zakonika osnovati osobnu župu za Hrvate u cijelom Peruu i oca Dragu imenovati župnikom ili ćete primijeniti norme koje predviđa Instructio de pastorali migratorum cura, iz 1969. godine (Br. 33) i oca Balvanovića imenovati misionarom ili kapelanom za Hrvate. Budući da je u Peruu velika oskudica klera on će u svakom slučaju pomagati i u pastvi za Peruance. Što se tiče njegova uzdržavanja to treba riješiti u skladu s propisima i običajima vaše dijeceze i u dogovoru s Hrvatima u Peruu.

Ako je Vaša Uzoritost spremna oca Balvanovića primiti, mi ćemo mu od strane naše Biskupske konferencije izdati dekret i Vama ga poslati. Na temeljuVašeg dopisa

26

otac Balvanović može kod Ambasade Perua u Beogradu zatražiti vizu za useljenje u Peru. U Vašem dopisu bi za to trebalo biti naglašeno da će za njega biti osigurano crkveno zaposlenje i stan.

Ja i monsinjor Stanković oca Balvanovića preporučamo jer se nadamo da će on ne samo uspješno djelovati među Hrvatima, nego da će od velike koristi biti i za Vašu mjesnu Crkvu.

Ponovno Vam zahvaljujem na Vašem ljubaznom prijemu i ostajem Vam najodaniji u Gospodinu.

Uz srdačan i bratski pozdrav,

Franjo Kard. Kuharić

Nadbiskup Zagrebački

Predsjednik B.K.J.

Papa Ivan Pavao II., zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić i ravnatelj Hrvatske inozemne pastve mons. Vladimir Stanković

27

™Katedrala sv. Bonaventure u Banja Luci

28

Pismo 4 (4)

Odluka biskupa Alfreda Pichlera Banja Luka, 13. srpnja 1987.

BANJA LUKA br. 433/87 Preč. gospodin Drago Balvanović, župnik i dekan PRIJEDOR Prečasni gospodine, Ovim vas razrješujem Vaše službe župnika i dekana u Prijedoru i otpuštam u nadbiskupiju limsku u Južnoj Americi da radite za naše iseljenike u toj nadbiskupiji prema ugovoru koji je sklopljen s nadbiskupijom u Limi.

Ako Limska nadbiskupija ne izvrši svoj dio Ugovora ili vaše zdravlje ne bude podnosilo klimu ili uvjete rada u onoj nadbiskupiji, vratite se kako je označeno u Ugovoru.

Kroz 28 godina radili ste u našoj biskupiji na zadovoljstvo svojih vjernika. Bili ste radnik tih, obziran i raz Mons. Alfred Pichler, biskup Banjalučke biskupije rođen je godine 1913. u Oštrelju, Bosna, a umro je u Banja Luci 17. 05. 1992. Na zamolbu predsjednika Biskupke konferencije, zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, biskup Alfred Pichler dozvolio mi je da pođem u misije. Predhodno je obavio razgovor s mons. Vladimirom Stankovićem, tadašnjim ravnateljem inozemne pastve za Hrvate.

4

29

borit u svome radu. U ime Banjalučke biskupije ja Vam, zahvaljujem za Vaše zalaganje i preporučam da svoje dragocjene kvalitete primjenite i u tudjini prema tamošnjem našem svijetu. Pazite da uvijek propovijedate kraljevstvo Božje i nikave druge, osobito političke, ideale ne zastupate, kako to već traži naš novi Crkveni zakonik.

Priznanje Vaše biskupije je sitnica prema onome čime će vas nagraditi Gospodin Isus Krist komu smo posvetili svoje sile i rad. + Alfred, biskup

Banjalučki biskup Alfred Pichler u pohodu župi sv. Josipa u Prijedoru 1985. godine

30

Pismo 5

Biskup Pichler šalje svećenika u Peru Banja Luka, 13. srpnja 1987.

BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJA LUKA Broj 433/87 Preč. gospodin Drago Balvanović, župnik i dekan PRIJEDOR

Prečasni gospodine, Ovim Vas razrešujem Vaše službe župnika i dekana u Prijedoru i otpuštam u nadbiskupiju limsku u Južnoj Americi da radite za naše iseljenike u toj nadbiskupiji prema Ugovoru koji je sklopljen s nadbiskupijom u Limi.

Ja sam potpisani Ugovor na španjolskom jeziku u tri primjerka već poslao u Limu tako da je limski nadbiskup obaviješten o Vašem dolasku, bar načelno. O pojedinostima Vašeg puta u J. Ameriku tražite obavještenje od limskog nadbiskupa i njegovog Ordinarijata.

Do 31. kolovoza o.g. izvršite primopredaju župe svojem nasljedniku vlč. Mladenu Grabovcu i predajte župski inventar, matične knjige i župske pečate. S njim ćete se i dogovoriti kada će biti primopredaja.

U međuvremenu ostaje Vam ispovjedna jurisdikcija i kanonska misija u ovoj biskupiji.

31

Ako Limska nadbiskupija ne izvrši svoj dio Ugovora ili Vaše zdravlje ne bude podnosilo klimu ili uvjete rada u onoj nadbiskupiji, vratite se kako je označeno u Ugovoru.

Kroz 28 godina radili ste u našoj biskupiji na zadovoljstvo svojih vjernika. Bili ste radnik tih, obziran i razborit u svom radu. U ime Banjalučke biskupije ja Vam zahvaljujem za vaše zalaganje i proporučujem da svoje dragocijene kvalitete primjenite i u tuđini prema tamošnjem našem svijetu. Pazite da uvijek propovijedate kraljevstvo Božje i nikakve druge, osobito političke, ideale ne zastupate, kako to već traži naš novi Crkveni zakonik.

Priznanje Vaše biskupije je sitnica prema onome čime će vas nagraditi Gospodin Isus Krist komu smo svi posvetili svoje sile i svoj rad . + Alfred, biskup

I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju." (Mk 16,15)

32

Pismo 6 (5)

Prvo pismo Drage Balvanovića iz Lime Lima, 12. 11. 1987.

Cijenjeni i dragi monsinjore!

Doletio sam u Limu prije mjesec dana. Do sada sam bio zauzet prikupljanjem dokumenata. Dobio sam vizu i boravak bez poteškoća.

Naš centar je u župi Sv. Ruže. Crkva i ostale prostorije su vrlo lijepe i prikladne za rad. Primljen sam srdačno i od Kardinala i od svih naših Hrvata. Misija je nazvana u dekretu “La Capellanía de la Colonia Yugoslava”, a dekret je meni uručen kad sam stigao ovamo. Neka takvo ime ostane dok mi jednom ne budemo imali svoju crkvu i župu za Hrvate.

Imali smo prvu Misu i svečano primanje iza mise, 8. ovog mjeseca. Zadovoljan sam i brojem i onima koji su došli. Došli su, naime, iz jednog i drugog kluba. Moj je prvi dojam dobar, ali vidim da ću imati i puno poteškoća oko ujedinjavanja starih i novih useljenika. Vjerojatno ću iza Božića uzeti kao filijalne crkve u S. Clari, Njanji i Puente Piedra gdje ima naših, a kojima je daleko ovamo dolaziti. Tada ću započeti i poduku jezika i povijesti za djecu i druge koji budu htjeli dolaziti.

Nakon kratke priprave i učenja španjolskog jezika došao sam u Limu. Dočekala me velika grupa hrvatskih iseljenika i redovnice Kćeri Milosrđa koje još od godine 1936. djeluju u Peruu. Prvo pismo poslao sam iz Lime, 12. 11. 1987. godine mons. Vladimiru Stankoviću na rimski Ured.

5

33

Neki dan sam imao svetu misu u bolnici kod Sestara Milosrđa, služenu za nakane sestre Tihomile. Ona mi je mnogo pomogla u prikupljanju adresa i informacija o ljudima i o životu ovdje. Zamolila me je za jednu uslugu, te da to Vama napišem. Sljedeće godine s. Tihomila bi se morala vratiti u domovinu. Ona je starica od 78 godina, provela je skoro cijeli vijek u misijama. Čini se da bi rado ostala ovdje i to argumentira: da meni pomogne u radu i da pomogne Vama u Rimu oko gradnje Centra za Hrvate i njihove kuće za sestre. Kako će njena č. Majka, poglavarica Kćeri Milosrđa, za Božić doći u Peru, tada bi se moglo odlučiti o eventualnom ostanku s. Tihomile ovdje. Ja ne znam adresu č. Majke, a u svakom slučaju mislim da je bolje da joj Vi predložite ostanak ove redovnice ovdje, radi naše zajedničke službe, ali i radi osobne želje sestrine.

Molim Vas izručite moje srdačne pozdrave svima u ravnateljstvu, uzoritom kardinalu Kuhariću, a Vas iskreno pozdravljam i zahvaljujem se na svemu, te se preporučam u Vaše molitve, podršku i pomoć.

Odani Vaš Drago Balvanović

"Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25,40)

34

Pismo 113 (103)

Nakon onoga što je neizbježno Poštovani vlč. Drago!

Nadam se, da se sjećate Vaših dolazaka u Sarajevo i naših razgovora o mom bratu Edi, kojeg ne pamtim.

Tada smo preko Vaših nećakinja, pokušali ga pronaći, (jer se dugo nije javljao) ali tada je to bilo uzalud. Božji putevi su čudni. Da Vi odete kao misionar u Peru, da Vi, ne samo da ga upoznate, nego da ga Vi i pokopate! Hvala Vam na svemu što ste učinili za njega i njegovu obitelj, hvala Vam na riječima sućuti upućenih našoj obitelji.

Meni je osobno jako žao što se je to tako dogodilo, baš u vrijeme kada sam se ponadala da ću konačno upoznati svog najstarijeg brata, kada smo združeni, pokušali mu ispuniti želju da dođe i da vidi svoju brojnu obitelj, svoj grad, svoju domovinu.

Kažu da je bio dobar čovjek, u to sam sigurna, jer sva moja braća su dobri, pošteni ljudi, kojima je njihova obitelj na prvom mjestu. Poslije smrti brata Luje, koji me je podigao, koji mi je oca zamjenio, mislila sam da me više ničija smrt neće toliko pogoditi, ni teško pasti. Ali izgleda, da stvarno krv nije voda, te i Edina smrt je ostavila duboku ranu i osjećaj bespomoćnosti. Jedan po jedan odlaze mi braća, odlaze prijatelji, sve dok i na mene ne dođe red.

Eduard Urlich, rodom iz Sarajeva, nije pisao godinama svojim rođacima. Uspostavio je pisanu i telefonsku vezu. Upravo se spremao posjetiti Bosnu, ali je iznenada umro.

103

301

Uh, ovo je sad bilo prilično patetično od mene, što nije meni baš svojstveno – jer po prirodi sam veliki optimist. Na kraju, jedna Velika Hvala – i prenesite mnogo pozdrava Lei – i ostalima iz obitelji.

S poštovanjem, Đurđica (Seka)

Radost susreta s gostom iz Hrvatske – kardinal Bozanić u dva je navrata boravio u Limi

302

Pismo 114 (104) Pred odlazak

Cijenjeni i Poštovani Monsinjore, Ima tome nešto više od 22 godine što se poznajemo i od tog vremena prošlo je mnogo stvari i slučajeva u dnevnom životu. Bilo je dobrih i veselih dana, kao i žalosnih dana. Uz Božju volju sve se to prebrodilo s mnogo strpljenja, volje i ljubavi. R. P.105 Drago, Vi znadete da sam ja osoba s vrlo malo govorljivih riječi, pa Vam stoga pišem i vjerujem da ćete razumjeti što mislim i što želim reći. Čak mi je teško i napisati moje riječi, ali moram, pa da Vi R.P. Drago znadete i poznate koji je to razlog ovog pisma. Vi vrlo dobro znadete kakovo je moje zdravlje.

Moje tijelo je vrlo slabo i svaki dan se osjećam slabiji, pa Vas molim da se ne ljutite, jer ja neću moći da svake Nedjelje posjećujem Sv. misu, naše Sv. župe, Sv. Leopolda, kako je to velika udaljenost puta od stana gdje živim pa sve do naše hrvatske Crkve. Ne bih želio da mi se nešto žalosno dogodi na putu, ne daj Bože. Cijenjeni R.P. Drago. Od mog staračkog srca ja Vam se zahfaljujem za sve ono što ste mi učinili, a izvanredno za Vaše ljubazno Sveto djelo kad ste mi dali Sveto Pomazanje u prisutnosti moje duševne kćeri Milke i njene troje djece. Ja ću se moliti Svetom Trojstvu i Svetoj Majci Božjoj u mojoj sobi u to budite sigurni R.P. Drago.

Tomo Brundić-Rustić rodom iz Zagreba, praktički vjernik, pomoćnik u crkvi, redoviti čitatelj i širitelj katoličkog tiska, osjeća blizinu smrti i preporuča se u molitve.

105 R. P. – Reverendo Padre (Poštovani oče) – čest naziv za svećenika u Latinskoj Americi 104

303

Molio bi Vas, da bi mi dali Vaše dobre savjete sve o tome što sam Vam naveo u tom pismu. Preko Vaše ličnosti ja pozdravljam sve vjernike Peruance i Hrvate, a Vama posvjećujem ovu malenu molitvu.

Presvijetli ljubljeni, Bože oče, Oče naš Ja Ti se klanjam i molim Prosvijetli Mns. Dragu Vodi ga, Osnaži ga, Utješi ga.

Reci mu što treba da učini I naredi mu da to učini R.P. Drago, On će se pokoriti svemu Što Ti Bože Nebeski tražiš od njega I prihvatiti sve Što Ti Bože dopustiš da mu se dogodi Samo mu pokaži Bože što je Tvoja presveta volja.

Amen.

R. P. Drago neka Vas Dragi Bog Blagoslovi.

Tomo Brundich

304

™Ministranti su uvijek prisutni

305

Pjevački zbor “Sveti Leopold” vodi gospođa konzulica Republike Hrvatske, Antica Kuljevan i prof. Milka Fistrovic

306

Treća i četvrta generacija iseljenika...

307

Pogovor PISMA, koja smo sa zanimanjem pročitali, skupljao je i pomno čuvao tridesetak godina (1984 – 2003) naš misionar u dalekoj zemlji Peruu, monsinjor Drago Balvanović i odlučio ih pokazati javnosti. Koliko pisama, toliko autora, toliko stilova, toliko životnih drama…. Čitajući pisma, poredana kronološkim redom, manje će nam važan možda biti njihov sadržaj, osim onih s ratnim iskustvima, jer radi se o običnim, svakodnevnim događajima i razmišljanjima - obitelj, posao, studij, bolest, rođenje, smrt, zgode i nezgode svega što život daruje i odnosi; mnogo je važnija ona strana iz koje možemo iščitati naglašene, koji puta i prenaglašene – osjećaje pojedinaca, bilo da se radi o samim iseljenicima, ili njihovoj rodbini, prijateljima, dragim ljudima, koji ostadoše u domovini, o svećenicima, redovnicama, biskupima, odličnicima. Biti daleko od domovine uvijek izaziva bol duše, a biti daleko od bližnjeg osjećaj odvojenosti, neke vrsti rastanka, ponekad i zaborava.

Posebno važan dio čine pisma o agresorskom ratu u Bosni, gdje hrvatske obitelji, svećenici, pisci, učeni i neuki, opisuju svoju nesreću, svoja stradanja u strahotama rata – rušenje domova, crkava, progona katolika, ubijanja, zatiranja svega što im je drago i sveto, i u konačnici – napuštanje milog im ognjišta.

308

Sve to što se isprepliće u životu jednog naroda, jedne obitelji, pojedinca, mir i rat, sve to nosio je monsinjor Drago sa sobom u srcu kroz duge godine svojeg misionarskog rada pa i sam postaje dio cjelokupne dramatike tuđih života. Zato nije ni čudno ni slučajno da je svako pismo najprije vidljiva i dirljiva zahvala monsinjoru Dragi što je, prije svega želio, i kroz pisma, ljude saslušati, a onda i nesebično pomoći: lijepom riječju, savjetom, brigom za sve u potrebi; često puta putujući i kilometre daleko da bi se s nekim sastao, darovao nešto ili pronašao izgubljenog – unoseći tako među ljude ozračje daleke mu domovine, a onima u domovini učvršćujući vjeru i nadu uvijek u bolje i samo bolje…

I kad bismo izdvojili ono najvrjednije iz pisama, ono zbog čega su ona i sačuvana, bilo bi to ovo: svako pojedino pismo snažno odiše pouzdanjem i vjerom u Boga, vjerom koju nitko, a ma baš nitko, ni u svim patnjama života, nije izgubio …

To govore i dvije divne misli iz jednog ratnog pisma: “ ova nesreća ujedinila je sav naš narod i upoznala da postojimo” … “slomili nas nisu niti ne će”.

Dobrotom u srcu, vidi se da mole za svijet bez mržnje, jer vjerom gledaju u Dobro.

Alka Pintarić

309

™I u nepreglednom sirotinjskom milijunskom naselju San Salvador "ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja". Za mnoge je raj topla rijeÄ? i darovana korica kruha.

310

311

Bilješka o autoru Mons. Drago Balvanović rođen je 12. 8. 1936., u Bosanskoj Gradiški, od oca Nikole i majke Vjekoslave rođene Jurišić. Školovao se u rodnom mjestu, Banjoj Luci i Đakovu. Za svećenika Banjolučke biskupije zaređen je 29. lipnja 1959., u Đakovu. Obavljao je službu upravitelja župe i župnika u Osijeku, Novoj Topoli, Mahovaljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. U Banjolučkoj biskupiji je uza župničke službe obavljao i službu sudca ženidbenog suda, konzultora, dekana i predsjednika građevinskog odbora nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci, a svoj je doprinos dao i kao član građevinskog odbora za izgradnju nove bogoslovije u Sarajevu.

Bio je duhovnik redovnica Klanjateljica Krvi Isusove te povremeno pastoralno djelovao u Njemačkoj i Austriji.

Godine 1987. odlazi u misije u državu Peru. Najprije je župni vikar u župi sv. Ruže Limske za peruanske vjernike, zatim župnik personalne, a nakon 312

toga i teritorijalne župe sv.

Leopolda Bogdana Mandića za Hrvate u Limi. Tamo je sagradio veličanstvenu crkvu, u kojoj se okupljaju i Peruanci i Hrvati. Budući da je dugi niz godina vodio pastoralnu brigu za hrvatske iseljenike pri Hrvatskome pastoralnom vikarijatu u Limi, Vijeće Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za inozemnu pastvu imenovalo ga je godine 2003. delegatom za Južnu Ameriku.

Za svoj rad primio je više odličja: papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom Njegove Svetosti s titulom monsinjora (11.

10. 2000.); papa Benedikt XVI. dodijelio mu je naslov prelata Njegove Svetosti (3. 9. 2007.), Općina San Borja u Limi nagradila ga je svojim odličjem za zauzeti društveno priznati rad (2008.). Vlada Republike Hrvatske dodijelila mu je

odličje Red hrvatskog pletera (28. 5. 1996.).

Uza svoje svećeničke aktivnosti, bavi se pisanjem i prevođenjem. Surađuje s više vjerskih listova: Radosna vijest, Glas Koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina, u kojima na vrlo privlačan način govori o prošlosti Perua i Južne Amerike, o njezinim ljudima i krajevima. Neumorno istražuje i povijest hrvatskih doseljenika u Peruu i ostalim zemljama Južne Amerike te svesrdno pomaže u održavanju veza Hrvata i njihovih potomaka sa starom domovinom.

Objavio je knjige: Peru – putopisi, običaji, sudbine (Banja Luka, 2002.), zbirku pjesama Sjećanja i priopćenja (Lima, 2006.). Na španjolskom jeziku Discursos del Papa Juan Pablo II en sus visitas a Croacia y Bosnia (Lima, 1994.) i Visita del Papa Juan Pablo IIa a Croacia y Bosnia (Lima, 2004.)

313

314

™Spomenik Kristu Spasitelju iznad grada Cusca darovali su arapski doseljenici iz Palestine 1941. godine

315

Sadržaj Predgovor............................................................................................................5 Foreword..............................................................................................................9 Introducción. .................................................................................................. 13 El universo de Monseñor Balvanovic. .............................. 14 Perfil del misionero croata en el Perú............................... 15 Quien escribe, que escribe, a quién le escribe............ 16 Ponos iskrene katolkinje...................................................................... 21 Iseljenici pišu kardinalu Kuhariću moleći za hrvatskog svećenika....................................................... 23 Kardinal Kuharić piše kardinalu Lime. .................................. 25 Odluka biskupa Alfreda Pichlera................................................ 29 Biskup Pichler šalje svećenika u Peru...................................... 31 Prvo pismo Drage Balvanovića iz Lime................................. 33 Odgovor mons. Vladimira Stankovića . ................................. 35 Dragi Balvanoviću..................................................................................... 35 Prijepis oproštajnih riječi dr. Vjekoslava Gotvalda izgovorenih u Prijedoru ...................................................................... 37 Biskup Pichler piše o zbivanjima u biskupiji..................... 41 Teško održavanje veza.......................................................................... 43 Saznala sam tužnu vijest. .................................................................... 45 Čudan obiteljski rasplet........................................................................ 47 Svećenički poziv.......................................................................................... 49 Vrijeme tranzicije. ...................................................................................... 53 Različiti svjetovi.......................................................................................... 55 Pismo koje je čudno putovalo......................................................... 59 Smrt u tuđini.................................................................................................. 63 Jaka žena............................................................................................................ 67 Don Džalto....................................................................................................... 69 Preživjeli izbjeglištvo u Austriji ................................................... 71 “Ne ponovilo se”........................................................................................ 73 Od rođaka......................................................................................................... 75 Gluhi svijet....................................................................................................... 77 316

Pobožnost u ratu......................................................................................... 79 Grad kao logor.............................................................................................. 83 Redovnica o svom narodu................................................................. 87 Nesiguran povratak................................................................................. 91 Zahvalnost djevojke turistkinje. .................................................... 93 Sestra traži brata. ........................................................................................ 95 U potrazi za emigrantom.................................................................... 97 Zahvala. .............................................................................................................. 99 Odgovor s radosnom vijesti........................................................... 101 I ovdje ima obećanja, a ne i izvršenja ................................... 103 Briga časnih sestara u ratnim okolnostima. ..................... 109 Potrebna suradnja................................................................................... 111 »Opljačkan sam (…) ali čitav«. .................................................... 113 Veličina bosanskih Hrvata.............................................................. 115 Za brata Ivana............................................................................................ 119 Nepoznata djevojka Ružica............................................................ 121 Volja, molitva i rad................................................................................ 123 Osjećajna sestra......................................................................................... 125 Je li moguće…............................................................................................ 127 Raspršene obitelji.................................................................................... 129 Plodovi prvoga susreta...................................................................... 131 Tuga iz Međugorja................................................................................. 133 Sjećanje............................................................................................................. 135 Dragom padru Dragi!.......................................................................... 137 Pomoć iz samostana. ............................................................................ 139 Bosna pred “oluju”................................................................................ 141 Pismo predstavniku slobodne Hrvatske............................ 145 Ljudske sudbine....................................................................................... 147 Kardinal Vinko Puljić o ranama rata. .................................... 151 Zbrkano i pobrkano.............................................................................. 153 Džalto o svemu......................................................................................... 155 317

Neka se naše prijateljstvo nastavi............................................. 157 Zahvaljujemo na Vašim molitvama........................................ 159 Svećenička molitva u zatvoru...................................................... 161 Iz ratnih ruševina.................................................................................... 167 Povratak iz Argentine......................................................................... 169 Zbiljski život u ratu i kasnije......................................................... 171 Duhovna zahvalnost............................................................................ 175 Duhovna sirotinja................................................................................... 177 Stup obitelji................................................................................................... 179 Klanjateljice iz Bihaća.......................................................................... 181 Rat i duh.......................................................................................................... 185 “Malo sam nadodao”........................................................................... 187 Zabrinuti Hrvat. ....................................................................................... 189 Pronađeni brat........................................................................................... 191 Uskrs 1999..................................................................................................... 193 Zahvala gospodina Ive....................................................................... 195 Svećenički jubilej. .................................................................................... 197 Obiteljska sudbina ................................................................................ 199 Biskupski blagoslov.............................................................................. 201 Bolna stvarnost.......................................................................................... 203 Komunikacija djeteta s Bogom.................................................... 205 Užas spaljenoga sela............................................................................. 207 Nakon pet mjeseci učenja jezika. ............................................... 211 Povratak komunista na scenu...................................................... 213 Opetovana drama................................................................................... 217 Svećenik o novinama........................................................................... 219 Kako ostati u Hrvatskoj..................................................................... 221 Obiteljski zagrljaj..................................................................................... 223 Odlazak – nakon zagrljaja............................................................... 225 Mala slika i velika radost. ................................................................ 227 Nova vlast 2000. godine.................................................................... 229 318

Duh izdaje i nada.................................................................................... 231 Želim Vam mnogo radosti i poleta.... .................................... 233 “Obiteljska sirotinja”............................................................................ 235 Život u samoći i molitvi. ................................................................... 239 Dehrvatizacija. ........................................................................................... 241 Nada “nekadašnje djevojčice”..................................................... 245 Vlasti se mijenjaju, a mi ostajemo............................................. 247 Čovjek snuje, a Bog određuje. ...................................................... 251 Nova hrvatska zbilja. ........................................................................... 253 Neka sveti Vlaho blagoslovi sve................................................ 257 Rad i snaga duha..................................................................................... 259 Radosna vijest o bratu......................................................................... 261 Ubojstvo svećenika Matanovića................................................. 263 Protiv mentalne blokade................................................................... 265 Radosna uspomena i živo sjećanje . ........................................ 269 Pomoć hrvatskoj obitelji . ................................................................. 271 Bosna posta misijska zemlja. ......................................................... 273 O hrvatskoj boli. ....................................................................................... 275 Republika Perú.......................................................................................... 277 Ustrajno usavršavanje......................................................................... 283 Slika Marije Propetog Petković................................................... 285 Zahvalnost i snažan karakter. ...................................................... 287 Vidjeti se nakon 47 godina.............................................................. 289 Svećenik koji se vraća kući.............................................................. 291 Brat bratu – o braći................................................................................. 293 Cijeli život živjeli smo u nadi....................................................... 297 Izlazak iz “Krajine”............................................................................... 299 Nakon onoga što je neizbježno. .................................................. 301 Pred odlazak................................................................................................ 303 Pogovor. .......................................................................................................... 308 Bilješka o autoru....................................................................................... 312 319

320

Alka Pintarić

ISBN 978-953-241-351-9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 165 kn

Iz Predgovora – Iz ove knjige se iščitava povijest ljudskoga roda, povijest Bosanaca i svih ostalih Hrvata, opis duhovnoga puta vjernika katolika, u teškim vremenima, u kojima postoje veličanstvena djela Milosti.

Domagoj Ante Petrić

Mons. Drago Balvanović

DRAGO BALVANOVIĆ rođen je 12. 8. 1936., u Bosanskoj Gradiški.

Za svećenika Banjolučke bis­kupije zaređen je 29. lipnja 1959. u Đakovu.

Nakon pastoralnog djelovanja u domovini, 1987. godine odlazi u Peru, najprije kao župni vikar za peruanske vjernike, a nakon toga i teritorijalne župe Sv. Leopolda B. Mandića u Limi.

Izgradio je crkvu posvećenu tom hrvatskom svecu u kojoj se okupljaju i Peruanci i Hrvati. Autor je nekoliko knjiga o peruanskim običajima, povijesti i sudbinama doseljenika.

Pisma misionaru skupljao je i pomno čuvao tridesetak godina …

Pisma misionaru

Iz Pogovora … svako pojedino pismo snažno odiše pouzdanjem i vjerom u Boga, vjerom koju nitko, a ma baš nitko, ni u svim patnjama života, nije izgubio …

M o n s. D r a g o B a lva n o vi ć

Pisma misionaru