Liturgija by Glas Koncila

Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti, čitači, tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. Stoga neka svoju ulogu vrše tako iskrenom pobožnošću i urednošću kakva pristoji tako važnoj službi i kakvu Božji narod od njih s pravom traži. Sve ih stoga treba na svoj način brižljivo zadojiti liturgijskim duhom i poučiti da svoje uloge obavljaju pravilno i skladno.

(Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, br. 360.) Dejan Čaplar – Dejan Henčić i suradnici

Liturgija je ipak vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz kojega proističe sva njezina snaga. Doista, apostolski su napori upravljeni k tome da se svi koji su vjerom i krštenjem postali Božja djeca, sastaju zajedno, Crkve hvale A budući usred da je Bog u Svetom pismu govorio po ljudima ljudskii Boga, sudjeluju kodnažrtve način, to tumačitelj Svetog pisma, da blaguju Gospodnju večeru. bi proniknuo ono što nam je Bog htio (…) Iz liturgije dakle, osobito priopćiti, mora pozorno istraživati što iz kaohtjeli s izvora, sueuharistije, hagiografi stvarno reći i što je izlijeva se na nas riječima milostotkriti. te Bog odlučio njihovim Verbum, br. 12) se s najvećim (Dei uspjehom postizava ono posvećenje ljudi i proslava Boga u Kristu, prema čemu se, kao prema svojoj svrsi, stječu sva druga djela Crkve.

U liturgijskom životu župne zajednice veoma važnu službu redovito imaju i ministranti. Župnik je dužan skrbiti o dovoljnom broju ministranata te odgajati župnu zajednicu da u ministrantima prepoznaje svoje dragocjene članove koji od djetinjih i mladenačkih dana rastu u crkvenoj suodgovornosti te slijede put intenzivnijeg liturgijskog i molitvenog života. Poželjno je da ministrantska skupina u župi bude i jedna od katehetskih skupina u župi. Ona je na osobit način prikladna za intenzivniji kršćanski hod, te će u pravilu njezini članovi postići veći stupanj zrelosti u vjeri i crkvenoj suodgovornosti.

Liturgija 2

(Sacrosanctum concilium, br.29.)

ISBN 978-953-241-370-0

(Sacrosanctum concilium, br.10.) www.glas-koncila.hr

Cijena: 120 kn

Liturgija2 Dejan Čaplar – Dejan Henčić i suradnici

Drugo godište ministrantske skupine

U pastoralnom djelovanju, uz pomno njegovanu liturgiju, koja poštuje liturgijske smjernice i odredbe Crkve, u središtu treba biti ozbiljna i kvalitetna župna kateheza. Uz prilagođeno posredovanje kršćanskih sadržaja, potrebno je njegovati ostvarenje istinskog zajedništva i poosobljene, doista bratske odnose između svih članova župne zajednice, tako da postanu sposobni za udruženo djelovanje i svjedočenje Božje ljubavi u svijetu. (Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, br. 13.)

PriruÄ?nik za katehete

Liturgija

Drugo godiĹĄte ministrantske skupine

Sadrzaj Predgovor..................................................................4 Uvod............................................................................6 1. Liturgijski prostor....................................................11 1.1. Crkvene građevine............................... 12 1.2. Unutrašnjost crkava............................. 22 1.3. Oltar i ambon- središnja mjesta liturgijskog slavlja.................................. 28 1.4. Liturgijski prostori jaka vremena crkvene godine................... 36 1.5. Geste i kretnje u bogoslužju i liturgijskom prostoru......................... 42 2. Liturgijske knjige, posuđe i odjeća.............. 51 2.1. Direktorij, lekcionari i knjige molitava vjernih..................................... 52 2.2. Liturgijsko posuđe, odjeća i pobožni predmeti............................... 62 2.3. Obrednici (sakramenti i blagoslovine)......................................... 66 2.4. Rimski misal . ......................................... 72 2.5. Veliki tjedan ........................................... 78 3. Liturgijska slavlja.................................................. 87 3.1. Euharistijsko slavlje . ........................... 88 3.2. Služba riječi . .......................................... 96 3.3. Liturgija sakramenta krštenja ............. 100 3.4. Liturgija sakramenta ženidbe .......108 3.5. Časoslov ................................................114 4. Pobožnosti................................................................ 121 4.1. Euharistijsko klanjanje . ...................122 4.2. Tijelovske procesije............................128 4.3. Hodočašća.............................................134 4.4. Krunica...................................................140 4.5. Križni put...............................................146

Prirucnik za

Katehete

Dejan Čaplar - Dejan Henčić i suradnici

Liturgija

Drugo godište ministrantske skupine

Predgovor

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i katehete, dragi suradnici u župnoj katehezi! Mjesna Crkva đakovačko-osječka već niz godina nastoji župnu katehezu učiniti nositeljicom i središtem cjelokupnih evangelizacijskih nastojanja. U Godini vjere Sveti Otac nas poziva na obraćenje i obnovu Crkve, koja započinje životnim svjedočanstvom duboke vjere, utemeljene na osobnom odnosu s Kristom, čija nas ljubav potiče na evangelizaciju. Istinsko upoznavanje sadržaja vjere ostvaruje se u prvom redu u župnim zajednicama, koje su mjesto trajnog odgoja, rasta i sazrijevanja u vjeri te iskustva vjere i kršćanskog zajedništva, odjelotvorenog u svjedočanstvu ljubavi. U Godini vjere, slijedeći smjernice Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, želja nam je nastaviti djelo cjelovitog i sustavnog rada na području župne kateheze. Zahvalni Gospodinu na dosadašnjim plodovima evangelizacijskih i katehetskih nastojanja u našoj nadbiskupiji, želimo da u našim srcima još snažnije odjekne ljepota i bogatstvo kršćanske vjere. Župnom katehezom ostvaruje se kršćansko dozrijevanje samih župnih zajednica, koje u zajedništvu poslanja i raznolikosti službi, postaju istinske škole zajedništva te mjesta na kojima se vjera uči, slavi i živi.

Predgovor

Priručnik Liturgija, s pripadnim radnim listovima, koji imate pred sobom, drugi je u nizu priručnika za ministrantsku katehetsku skupinu, prema četverogodišnjem planu naše nadbiskupije za djecu viših razreda osnovne škole. Taj je četverogodišnji plan podijeljen u cjeline koje nose naslove: Zajednica, Liturgija, Liturgijska godina te Poslanje ministranata. Priručnik i radni listovi koje imate u rukama vjerno slijede onaj za prvo godište – Zajednica, s kojim ste se već susreli kao vrijednim katehetskim pomagalom u radu s ministrantskim i ostalim katehetskim skupinama. Svojim sadržajem, stilom i oblikovanjem ovaj priručnik i radni listovi mogu biti vrijedan suputnik pred izazovima koje katehetsko poslanje stavlja pred svakoga od nas. Zato vam ovaj priručnik i pripadne radne listove predajemo te svesrdno preporučujemo kao nezaobilazan okvir za neposredan katehetski rad s ministrantima te ostalim liturgijskim skupinama. Neka sve vas, vaša katehetska nastojanja i rad, kao i sve one koje pratite na putu vjere, blagoslovi Gospodin, učvršćujući vam vjeru i ljubavi plam! Svetkovina Krista Kralja Svega Stvorenja, 2012.

 Marin Srakić nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki

Uvod Mnogi od vas imali su prilike susresti se s Priručnikom za katehete za prvo godište ministrantske katehetske skupine s naslovom Zajednica. Vjerujemo da vam je on bio korisno pomagalo u radu sa skupinama ministranata i ministrantica ili pak s nekom drugom liturgijskom katehetskom zajednicom. U želji da rad sa spomenutom skupinom bude organiziran, sustavan i cjelovit, slobodni smo ponuditi vam drugi po redu priručnik s tematskim naslovom Liturgija. Riječ je o Priručniku za katehete za drugo godište ministrantske katehetske skupine. Priručnik je izrađen na temelju Nadbiskupijskog Plana i programa za ministrantsku skupinu, koja je, kako to navodi dokument Hrvatske biskupske konferencije Župna kateheza u obnovi župne zajednice “svojevrstan oblik liturgijske

Uvod

katehetske skupine za dječake, djevojčice i mlade, a uloga joj je da dublje i sustavnije ulazi u poruku bogoslužja, na način prikladan djeci, odnosno mladima”. Pristupom koji nudi spomenuti Program ministrantske katehetske skupine, nastoji se pomoći ministrantima da aktivnim slavljenjem euharistije i pripremom na liturgijsku službu, uče razumijevati Crkvu kao zajednicu vjernika i kao Božji narod na putu koji uvijek nastoji povezivati liturgiju i dijakoniju. Nastoji se omogućiti pojedincima da otkriju sveopći smisao svojeg poziva “biti kršćanin” i postanu svjedoci evanđeoskih vrijednosti u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu. Sam priručnik Liturgija podijeljen je u četiri katehetske cjeline od kojih svaka sadrži pet katehetskih jedinica što u godištu čini ukupno dvadeset kateheza. Kateheze je moguće i potrebno prilagoditi konkretnoj zajednici i ostvariti ih na način koji je najprikladniji, kroz više ili manje katehetskih susreta. Uz Priručnik za katehete koji donosi cjelovitu katehetsku građu s naznačenim ciljevima, popisom materijala za rad te predloženim tijekovima susreta, za polaznike kateheze priređena je knjižica Radnih listova. Ona osim raznovrsnih kreativnih zadataka za rad u katehetskoj skupini u dodatku sadrži i molitvenik sa svim molitvama za katehetske susrete. Vrijedno pomagalo i suvremeni medij koji prati navedene materijale je i CD na kojemu možete pronaći sve fotografije iz Priručnika i Radnih listova, kao i dodatne fotografije za obogaćenje postojećih materijala i katehetskih susreta. Za molitveno-meditativne dijelove CD sadrži sve molitvene tekstove kao i nekoliko meditativnih instrumentalnih skladbi koje se mogu koristiti kao glazbena pozadina. Priručnik Liturgija, koji imate pred sobom, tvori jedinstvenu cjelinu zajedno s CD-om, i Radnim listovima za polaznike župne kateheze, a sadržava katehetsku građu za drugo godište četverogodišnjeg ciklusa kateheze ministrantske katehetske skupine. Građa je predviđena i prilagođena za župnu katehezu djece viših razreda osnovne škole. I ovaj je Priručnik, kao i prethodni, u prvom redu namijenjen za rad s ministrantskim skupinama, ali on svojom građom može biti vrijedna i kvalitetna pomoć i za rad s drugim katehetskim skupinama, napose onima liturgijskog usmjerenja. Kroz prvo godište nastojali smo upoznati i živjeti Crkvu kao zajedništvo, u različitosti službi i jedinstvu poslanja. Zajedništvo župne zajednice očituje se

ponajprije u liturgiji Crkve, koja je „vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz kojega proistječe sva njezina snaga“ (SC 10). Suodnos kateheze i liturgije je nezamjenjiv, kroz katehezu nastojimo odgajati vjeru koja se aktualizira i verbalizira u liturgijskim slavljima ne odvajajući ih od stvarnosti i iskustava svakodnevnog života. Kateheza tako djecu i mlade uvodi iz konkretnog života u liturgiju u kojoj se otajstva vjere slave, a osnaženi djelatnim slavljenjem ispravno shvaćaju vlastitu službu u zajedništvu crkvenog poslanja. Upravo stoga, Priručnik Liturgija, želi pomoći ministrantima i ministranticama u boljem razumijevanju bogoslužja Crkve i vlastite službe u njemu kako bi uvijek iznova djelatno slavili otajstva spasenja s čitavom zajednicom Crkve. Metodički model župne kateheze celebratio catechetica – katehetsko slavlje u kojem se vjera uči, slavi i živi, korišten je kao okvir i struktura pri izradi ovog Priručnika. Model celebratio catechetica naglašava potrebu neizostavnog dodira sa sakralnim prostorom (crkva, kapela, posebno uređena katehetska dvorana ovisno o vremenu liturgijske godine) na početku ili kraju katehetskog susreta. On neće uvijek biti nužno istaknut, ali biti će poželjno da se ostvari ili na početku ili na kraju susreta. Ovdje donosimo globalnu strukturu tog modela primijenjenu u ovom Priručniku: Molitveno-slavljenički aspekt. Budući da je župna kateheza ponajprije slavlje i uvođenje u vjeru na način koji više naglašava pojedinosti molitveno-slavljeničkog i zajedničarskog karaktera te misterijski aspekt kršćanske vjere, molitveni i meditativni početak i završetak susreta od iznimnog su značenja i važnosti. U molitvenim dijelovima naglasak je stavljen na liturgijske tekstove, molitve kršćanske baštine, Psalme, ulomke biblijskih tekstova i sl. Poučni dio. Prema modelu celebratio catechetica svaka zajednica ima svoj vlastiti program i sadržaje koji ovise o njezinoj naravi i usmjerenju, osobito u poučnom dijelu. U ministrantskoj skupini, koja je po svojoj naravi liturgijska, poučni dio sastoji se od rada na konkretnoj temi susreta, a uključuje bitne elemente katehetskog procesa (uvod u temu/motivacija, rad s liturgijskim i biblijskim tekstovima, izlaganje, obradu teme kroz rad u paru/skupinama itd.). Elementi sinteze i aktualizacije biti će izraženi i u praksu provođeni kroz konkretne i specifične katehetske zadaće. 8

Uvod

Katehetske zadaće. U ovom dijelu naglasak je stavljen na ortopraksu tj. djelovanje iz vjere, odnosno na svjedočenje ili diakonijsko obilježje kateheze u svrhu prožimanja vjere i života. Kateheze su oblikovane na način da praktični dio života u vjeri dođe do izražaja kroz konkretne projekte, pothvate, vježbe i zadaće unutar zajednice, obitelji, župe i društvene stvarnosti. Završni dio. Slično kao i prvi dio susreta, završni dio naglašavat će molitvenoslavljenički aspekt u dodiru sa sakralnim prostorom. Mišljenja smo da ovakva interpretacija i razrada modela celebratio catechetica može doprinijeti da se župna kateheza shvati kao uvođenje u vjeru i da se dostatno razlikuje od školskog vjeronauka. Uvjerenja smo da ćete kroz ponuđene kateheze ostvariti postavljene ciljeve na dobro vaših ministrantskih i drugih župnih katehetskih skupina. Želja nam je da vam ovaj Priručnik bude od pomoći u vašem katehetskom radu. Vaša neizostavna priprava, kvalitetno i sustavno planiranje, te kreativna prilagodba katehetske građe vlastitostima i situaciji pojedinih župa, jamstvo su nastavka cjelovite obnove župne kateheze. Predajemo Vam ovaj Priručnik s njegovim pratećim materijalima i želimo plodan katehetski rad!

Dejan Čaplar i Dejan Henčić

Liturgijski prostor

Crkvene građevine Prijedlog tijeka susreta

Ciljevi Upoznati crkvene građevine i njihov povijesni razvoj. Upoznati različite pristupe i pravce u gradnji crkvenih građevina. Shvatiti važnost crkvenih građevina za svaku vjerničku zajednicu. Otkriti različite mogućnosti uređenja prostora oko crkve.

Materijali za rad ;;Radni listovi 1 i 2 ;;Olovke ;;Bojice ili flomasteri ;;Hamer papir ;;Papiri za pisanje ;;Samoljepljiva vrpca

Susret je prikladno započeti molitvom u župnoj crkvi. Nakon molitve/pjesme kateheta će motivirati ministranate za temu susreta. Nakon uvoda u temu slijedi razrada u skupinama/parovima. Nakon izlaganja predstavnika pojedinih skupina kateheta će zaključiti temu izlaganjem o važnosti i ulozi koju crkva ima za svaku vjerničku zajednicu. U završnom će dijelu ministranti, sukladno okolnostima, sve naučeno aktualizirati u kojoj od ponuđenih praktičnih aktivnosti. Susret završava zajedničkom molitvom u crkvi.

Molitveno-slavljenički aspekt Na početku susreta ministranti i kateheta okupe se na ulazu u crkvu. Kateheta može svakom ministrantu podijeliti po jednu lučicu (svjećicu). Nakon što svi ministranti upale lučice koje mogu držati u dlanu, oblikuju malu procesiju s katehetom na čelu i u šutnji zajednički odlaze do pripravljenih mjesta u blizini svetišta. Na taj se način postiže sabranost i potrebna priprava za zajedničku molitvu.

Kateheza

1.1. PSALAM 118, 19-28 Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Gospodinu zahvalit’! “Ovo su vrata Gospodnja, na njih ulaze pravedni!” Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu! O Gospodine, spasenje nam daj! Gospodine, sreću nam daj! Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem! Blagoslivljamo vas iz Doma Gospodnjeg! Obasjao nas Gospodin Bog! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika. Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. Slava Ocu. Kako bijaše.

PSALAM 100 (99)

Poziv na Božju hvalu Kliči Bogu, zemljo sva! Služite Gospodinu veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove. Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!

Molitva 1 ==Zapjevati Ps 100 ili ga zajednički meditativno pročitati. Nakon toga po korovima izmoliti dijelove Ps 118. Završiti molitvom Slava Ocu.

Jer dobar je Gospodin, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.

Igra pogađanja Motivacija Kateheta uvodi ministrante u temu susreta ponuđenom motivacijom na radnom listu.

Uvod u temu Ljudi su kroz čitavu svoju religioznu povijest za susret s Bogom (označavali) određivali posebna mjesta, posebna vremena, posebne ljude, posebne predmete, posebne znakove, posebne riječi i posebne zvukove. Svetišta su oduvijek gradili na izuzetnim i nedostupnim mjestima kako bi bila što bliže Bogu. Nasuprot pretkršćanskih svetišta i hramova – koji su za pogane bili prebivališta božanstva, i u koje su smjeli ući tek pojedinci u rijetkim zgodama – kršćansko je svetište tj. crkva namijenjena prije svega okupljanju većeg broja ljudi u svrhu slavljenja euharistije. Međutim, crkve se kroz stoljeća razlikuju po veličini, obliku, stilu i ukrasima jer odražavaju različita vjerska shvaćanja i životne prilike ljudi koji su ih sagradili.

U igri trebaju sudjelovati svi ministranti. Na početku igre na vidljivo se mjesto (ploča, pano, plakat) izlože ili napišu prazne crtice _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ koje označavaju pojam i naslov susreta kojeg ministranti trebaju otkriti (Crkvena građevina). Svaki sudionik igre, kada na njega dođe red, bira po jedno slovo i govori ga naglas. Ukoliko to slovo postoji u traženom pojmu, kateheta će ga upisati na njegovo mjesto. Ukoliko ne postoji birano slovo, slijedeći igrač predlaže novo slovo ili pak rješenje. Ukoliko slovo/rješenje nije točno, igru nastavlja slijedeći igrač. Svako točno otkriveno slovo s ploče/plakata i vi možete upisati na pripadajuću crtice na vašem radnom listu.

Igra asocijacija

Ministranti u paru/skupinama rješavaju asocijaciju. Svaki stupac sadrži četiri pojma koja vode do rješenja stupca. Ukoliko otkriju ispravna rješenja svih pet stupaca, ona će ih dovesti do konačnog rješenja asocijacije. Jahve

Graditeljstvo

Zidovi

Visina

Nedjelja

Otac

Kiparstvo

Prozori

Križ

Svećenik

Sin

Slikarstvo

Vrata

Zvono

Vjernici

Duh Sveti

Glazba

Krov

Toranj

Veliki četvrtak

Bog

Umjetnost

Kuća

Zvonik

Euharistija

Crkvena građevina/crkva

Razrada teme Kateheta će podijeliti ministranate u skupine/parove. Zadatak im je analizirati tekstove koji se nalaze na radnim listovima, te će iz njih izdvojiti najvažnije

Kateheza

1.1. Razrada teme

podatke. Naglasak treba staviti na stil gradnje sakralnih objekata, kao i specifična obilježja tog stilskog razdoblja. Ministranti mogu spomenuti i razloge tj. shvaćanja i prilike koje su vezane uz gradnju pojedinog stila. Svoj uradak trebaju predstaviti u obliku plakata. Plakat može nositi naslov: Crkvene građevine kroz povijest. Ukoliko na raspolaganju imaju samo ploču, jednostavno će temu predstaviti u obliku tablice.

Od 1. do kraja 3. st. Prva kršćanska zajednica bila je sastavljena ponajviše od Židova. Oni su i dalje išli u hram, ali su se usporedo s tim skupljali i u privatnim kućama u kojima su slavili sv. misu koju nisu mogli slaviti u hramu. U prvom se razdoblju dakle kršćani sastaju u običnim prostorijama bez posebnog namještaja i ukrasa osim vjerojatno stola i sjedala, u pravilu na gornjem katu kuće. U tim su ranim godinama kršćani živo iščekivali Kristov konačni povratak zbog čega nisu gradili nikakve trajnije građevine. Uskoro su nastupila teška desetljeća progona u vrijeme kojih se kršćani tajno okupljaju u podzemnim grobljima tzv. katakombama. Katakombe su dugački labirinti podzemnih grobova kršćana. Imale su svoju uobičajenu strukturu i bile su ukrašene kršćanskim simbolima i

Kateheta će podijeliti ministrante u skupine/parove. Zadatak im je analizirati tekstove koji se nalaze na radnim listovima, te će iz njih izdvojiti najvažnije podatke. Naglasak treba staviti na stil gradnje sakralnih objekata, kao i specifična obilježja tog stilskog razdoblja. Ministranti mogu spomenuti i razloge tj. shvaćanja i prilike koje su vezane uz gradnju pojedinog stila. Svoj uradak trebaju predstaviti u obliku plakata. Plakat može nositi naslov: Crkvene građevine kroz povijest. Ukoliko na raspolaganju imaju samo ploču, jednostavno će temu predstaviti u obliku tablice.

slikama. Iz takvih okupljanja na grobovima mučenika i ostalih svetih muškaraca i žena razvio se kult svetaca koji je utjecao na kasniju gradnju crkava.

Od 4. do kraja 8. st. Nakon obraćenja cara Konstantina kršćanstvo je postala službeno odobrena i prihvaćena religija u Rimskom carstvu. Kada se uvelike povećao broj kršćana, oni počinju graditi vlastite prostore za okupljanje. Prve takve crkve su iz već postojećih javnih zgrada, tzv. civilnih bazilika koje su bile preuzete i preuređene za bogoštovlje. Oblik im je bio izdužen i pravokutan, redovima stupova podijeljen na tri do pet uzdužnih prostora, a u nju se ulazilo kroz predvorje na jednoj strani kojemu se nasuprot nalazila apsida – polunadsvođeni polukružni prostor. Karakteristično je za baziliku da je središnji prostor izdužen te širi i viši od bočnih, te da se na njemu nalaze veliki prozori kroz koje u njega dolazi obilato tzv. bazilikalno osvjetljenje dok bočni brodovi ostaju u polutami. Blještavilo boja na prekrasnim mozaicima u unutrašnjosti kršćanskih bazilika u promatraču izazivaju predosjećaj nebeskog prostora. Na Zapadu je učestaliji izduženi tip bazilike, dok je za Istok karakterističan centralni tip građevine s tlocrtom u obliku križa jednake duljine krakova. Dok se u prvim stoljećima prostori koji su bili sagrađeni za liturgijske sastanke nazivaju kršćanski hramovi po uzoru na stare hramove, od 6. se stoljeća takve zgrade počinju nazivati crkve po ljudima koji ih koriste. Crkve su ovog razdoblja izvana sasvim neugledne, građene od neožbukane cigle ili kamena, ali su zato iznutra veoma bogato ukrašene i raščlanjene. Po tome se bitno razlikuju od poganskih hramova koji su izvana bili bogato ukrašeni, a iznutra jednostavni i neugledni.

Od 9. do kraja 11. st. S liturgijskom reformom Grgura Velikog počela je promjena shvaćanja onoga što Crkva jest, a time i neke promjene u gradnji crkava. Uspostava Svetog Rimskog Carstva (800. g.) donijela je učvršćenje feudalizma (Način organizacije druš16

Kateheza tva, vladanja nad njime i društvenih odnosa u srednjovjekovnoj Europi; izgrađen kao hijerarhijska piramida uzajamnih obveza između gospodara i podanika) te je vjerska vlast postala mnogo jača i neovisnija. Osnovna se bazilika počela razvijati u ono što je postalo poznato kao «romanički stil». Stara rimska bazilika u obliku jedinstvene i izduljene zgrade sa svrhom kretanja prema naprijed postupno je postala slijed prostornih cjelina koje su odražavale ideju feudalnog poretka. Male bočne prostorije šire se u poprečne lađe da bi primile kripte i relikvijare kako je oživljavao kult svetaca koji je nastavak ranokršćanske prakse. Crkva je sada križna građevina s polubačvastim svodovima. U skladu s hijerarhijskim poretkom društva crkva nastoji izgledati više kao vladarska «kuća Božja» nego «kuća za Božji narod (podanike)». Pridodavanjem ograđenog prostora ispred oltara sabrana zajednica se sve više udaljavala od svećenika i sudjelovanja na sv. misi. Vjernici toga vremena sve više sudjeluju u različitim pobožnostima i obredima zbog čega se grade trjemovi i bočne kapelice. Zvonici izrastaju u tornjeve raznih oblika koji su postali karakteristični za romanički stil. U romaničkim crkvama u svemu prevladava jednostavnost i masivnost koji na promatrača ostavljaju dojam moći, snage i stabilnosti.

1.1.

Od 12. do kraja 15.st. S opatijom Sv. Denisa (1145.g.) i katedralom u Chartresu (1150.g.) u Francuskoj se pojavljuje jedan drukčiji stil gradnje crkava koji se naziva gotika. U životu crkve postojao je pokret prema što složenijim ceremonijama, naglašavanju simbola i mističnoj duhovnosti. Osjećaji nebeskih težnji i duhovnog zanosa odrazili su se i na gradnju crkava. Crkve se ovog vremena propinju u visinu. Visinu je omogućila gradnja vanjskih potpornih stupova. Zahvaljujući tim potpornim stupovima zidovi crkve mogli su postati tanki i lagani, izbušeni mnogim prozorima, a ipak ostati dovoljno stabilni. Prozori su bili ispunjeni titravom bojom šarenoga stakla da bi se postigao dojam lebdeće ljepote. Unutarnji prostor crkve postao je zamršen a svod lepršav i visok, ukrašen mrežom tankih rebara. Crkve iz toga vremena su pune simbolike koja nam u pamet 17

i srce želi dozvati Božju uzvišenost i veličanstvenost. Prozračnost i težnja za visinama gotičkih crkava stvaraju dojam gotovo nestvarnog prostora. Međutim, vjernici su u to vrijeme tako malo sudjelovali na misi da su mnogi primili pričest tek na času svoje smrti. U tim je zadivljujućim crkvama kao uostalom i u vjerskom životu toga vremena najvažnije bilo gledanje. Velike gotičke katedrale građene su više u čast vjere a manje kao potreba za molitvenim prostorom.

Od 16. do 19. st. Tek što su Europljani u zreloj gotici izgradili svoj vlastiti stil gradnje crkava, u doba velikih svjetskih otkrića i rađanja novoga života koje nazivamo renesansa, ponovno se vraćaju klasičnom stilu gradnje. Uzor pronalaze u prirodi kao »najvišoj učiteljici». Božje se savršenstvo pokazuje u prirodi i zato graditelj treba koristiti njezine najsavršenije i najjednostavnije oblike kao što su krug u kvadrat. Cilj kojega graditelji toga vremena žele postići jest ljepota, ravnoteža i savršenstvo oblika. Crkve su nalik kvadratnim dvoranama s kupolom u obliku kruga. Za graditelje toga razdoblja crkve su svojim savršenim geometrijskim oblicima predstavljale prostore kojima će se čovjek diviti više nego mjesta u kojima će se vjernici susretati među sobom i s Bogom. Renesansni tj. intelektualistički pristup svijetu i vjeri, pogodovao je pojavi protestantske reformacije. Na nju je Crkva odgovorila preko Tridentskog sabora u 16. stoljeću. U gradnji se crkava naglasak s «razuma» premješta na »srce«. Izgradnjom crkava raskošnih oblika i ukrasa želi se dodirnuti i pokrenuti čovjekove osjećaje jer vjera nije samo stvar razumskog shvaćanja nego uključuje cijeloga čovjeka i sve načine njegova očitovanja. Protivnici su kasnije ovakav pristup nazvali barok tj. izvitoperena umjetnost. Umjesto pravilnih renesansnih oblika kruga i kvadrata u baroku se susreću njihovi izduženi oblici, elipsa i pravokutnik. Izvana crkve izgledaju kao da se izvijaju dok im je unutrašnjost raskošno ukrašena s puno zlata i blještavih boja. Crkve sagrađene u ovom vremenu na promatrača ostavljaju fantastičan i zapanjujući dojam. Barok je bio posljednji općeprihvaćeni način gradnje crkava u Europi. 18

Kateheza 19. i 20. st.

1.1.

Brze političke, gospodarske i društvene promjene svijeta u 19. st. nisu pogodovale rađanju nekog novoga graditeljskog stila. Ne snalazeći se u toj brzini, umjetnici i graditelji crkava obraćaju se prošlosti. Grade se crkve poput grčkih i rimskih hramova ili renesansnih vila. Ovakav pristup koji imitira ranije stilove iz prošlosti naziva se historicizam. Osobito se imitira gotičke i romaničke crkve, tako da se često u dva bliska grada istodobno grade crkve u sasvim različitim stilovima. Primjerice, tako i u našoj nadbiskupiji u Đakovu imamo katedralu sv. Petra u stilu neoromanike dok u susjednom gradu Osijeku gotovo iz istog vremena imamo crkvu sv. Petra i Pavla u neogotičkom stilu. Ono što je posebno značajno za to razdoblje jesu snažni i visoki tornjevi-zvonici kojima se unatoč svome bijegu u prošlost ipak želi izraziti nadmoć crkvenih građevina nad sve brojnijim svjetovnim građevinama. Nakon Prvoga svjetskog rata grade se moderne crkve koje se previše ne razlikuju od običnih građevina. Osnovno obilježje modernih crkava jest njezin jedinstveni unutarnji prostor. Napušta se dugotrajni kazališni i stupnjeviti raspored prostora u crkvi koji je prije toga čak i ogradom bio podijeljen na dva dijela, jedan za svećenike a drugi za obične vjernike. Ograda sada nestaje dok se oltar nastoji što više približiti vjernicima čime ih se želi aktivno uključiti u slavlje sv. mise. Za takvu ogromnu promjenu najzaslužniji je papa Pio X. koji je naglašavanjem »aktivnog sudjelovanja svih vjernika u javnoj i svečanoj molitvi Crkve« postavio temelje za reformu bogoslužja koju je propisao II. vatikanski sabor.

Što je zapravo crkva-građevina i zašto je ona važna za svaku vjerničku zajednicu? Putovanje kroz dvije tisuće godina dugu povijest kršćanskih crkava možemo zaključiti s dva nadopunjavajuća shvaćanja crkvene građevine. Crkva-građevina je »Božja kuća« i »kuća zajednice vjernika«. Bog ne prebiva u kući od kamena, kipovima ili slikama kako to vjeruju neke nekršćanske religije. Ipak, kršćani su, svjesni da još žive na ovome svijetu i da još nisu s Bogom u raju, crkvi kao građevini dali veliku važnost.

Sinteza Na kraju rada u skupinama kateheta oblikuje sintezu uz pomoć navedenog teksta i na temelju radova u skupinama. 19

Katehetske zadaće DDOrganizirajte malu radnu akciju uređivanja crkvenog dvorišta. Stari je običaj, u nekim krajevima naše domovine, da pojedine obitelji skrbe o crkvenom okolišu. I vaša katehetska skupina može izabrati svoj mali kutak crkvenog okoliša o kojem će posebno voditi brigu i kojega će uređivati. DDUpriličite u vašoj župi malu likovnu koloniju. Slikajte, modelirajte ili izradite od kartona vašu župnu crkvu i u prostorijama župe upriličite izložbu na koju ćete pozvati sve župljane.

Ona je povlašteno mjesto Božje prisutnosti u svijetu i Božja kuća jer se u njemu vjernici okupljaju i susreću s Bogom. Crkva predoznačava svetost, vječnost i ljepotu one nebeske ‘kuće Očeve’ prema kojoj radosno idemo kao prema konačnom cilju našeg životnog putovanja. Stoga crkva već izvana izgleda drugačije, tako da upućuje naš pogled prema gore i budi u nama čežnju za beskrajnim. Iznutra ona govori još i više uprisutnjujući mir, osjećaj udivljenja i pozivajući nas na kontemplaciju. Osim što je ‘Kuća Božja’, crkva-građevina je i ‘Kuća naroda Božjeg’, tj. mjesto gdje se okuplja Crkva Isusovih vjernika. U tom smislu crkva se može opisati kao zgrada koja je projektirana, sagrađena i posvećena za javno bogoštovlje zajednice vjernika. Upravo se po tome kršćanske crkve ponajviše razlikuju od poganskih hramova koji su bili isključivo mjesta za božanstvo ali ne i za ljude. Kao ‘Kuća naroda Božjeg’ crkva je bogoslužni prostor tj. mjesto gdje se «okuplja narod Božji da slavi sakramente, napose Euharistiju, i da sluša Božju riječ, a zatim da obavlja izvanliturgijske zajedničke i pojedinačne molitve.» Crkva je za kršćane mjesto najvećeg vjerničkog dostojanstva i sveto mjesto u kojem se ostvaruje susret kršćanske zajednice s Bogom. Nažalost, kroz povijest se nerijetko nastojalo preko crkvenih zgrada izraziti grandioznost, snagu, moć, sigurnost, slavu i samostalnost. Zato je II. vatikanski sabor izričito naglasio: «Kod građenja svetih zgrada neka se brižljivo pazi da budu prikladne za vršenje bogoslužnih čina i da se može postići djelatno učešće vjernika» (SC 124). U tom smislu zaključujemo s blagopokojnim papom Ivanom Pavlom II. da je crkva, «velika ili malena, veličanstvena ili siromašna, mjesto za sastajanja vjernika, za evangelizaciju, zajednički kult i za uključivanje u caritas.» Htjeti bogoslužje bez bogoslužnog prostora značilo bi ne shvaćati evanđeosku istinu da nam je sudjelovanje u nebeskom bogoslužju za sada omogućeno tek posredstvom zemaljskih znakova i ne prihvatiti činjenicu trajne ograničenost ljudskog načina postojanja u ovome svijetu.

završni dio završni dio

Kateheza

1.1.

ZAVRŠNI DIO

Molitveni završetak U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

(Na ulazu u crkvu) Bože, Ti si prisutan u ovome domu molitve. Ovaj znak križa blagoslovljenom vodom koji učinismo na vratima Tvoje kuće znak je našeg pokajanja i spomen krštenja po kojem smo postali članovi Crkve. Svojom nas milošću očisti kako bi uvijek uzmogli biti istinski duhovni hram u kojem Ti stanuješ. Molimo Te. (Na sredini crkvene lađe) Gospodine, ova je kuća vidljivi znak Krista i Crkve, dom spasenja i milosti. U njoj se živa Crkva sastaje i tebe časti u duhu i istini, a sebe izgrađuje u ljubavi. Neka snaga Tvoje riječi koju ovdje slušamo i Tvoga tijela kojega ovdje blagujemo okrijepi naša srca da ostanemo poslušni Tvome Duhu i vjerni Tvojoj Crkvi. Molimo Te. (Pred svetištem) Gospodine, u ovom svetom hramu tvoji vjernici oko žrtvenoga stola slave spomen Tvoje muke i uskrsnuća. Dok čudesno ostvaruješ svoje zajedništvo s nama Ti ovdje činiš da Crkva po svem svijetu raširena, raste u jedinstvu Tvoga Tijela dok konačno ne pristigne nebeskoj slavi. Daj da po svetinjama koje ovdje primamo u nama obilato uzraste Tvoja milost. Molimo te.

Molitva 2 ==Molitveni dio zamišljen je na način da ministranti kao u maloj procesiji hodaju kroz bogoslužni prostor i zaustavljaju se na tri mjesta na kojima čitaju molitvene zazive.

Oče naš… 21

168

Program

Plan i program ministranske skupine 1. GODIŠTE – ZAJEDNICA 1. Katehetska cjelina – SKUPINA - ZAJEDNICE - ZAJEDNIŠTVO 1.1. Skupina i život u njoj – potreba čovjeka 1.2. Skupina rađa zajednicu 1.3. Zajedništvo - uzvišeni oblik suživota 1.4. Prijateljstvo u zajednici 1.5. Osobna izgradnja – preduvjet doprinosa zajednici 2. Katehetska cjelina - OBITELJ – KUĆNA CRKVA 2.1. Odnosi u obitelji 2.2. Poštivanje roditelja 2.3. Obiteljska molitva 2.4. Obitelj – promicateljica kršćanskih vrijednosti 2.5. Obitelj u župnoj zajednici 3. Katehetska cjelina – MINISTRANTI IZ ZAJEDNICE I ZA ZAJEDNICU 3.1. Zar si pozvao mene? 3.2. Odazvati se pozivu 3.3. Evo me, mene pošalji Raspiruj milosni dar koji je u tebi 3.5. Zahvaljivati sa zajednicom 4. Katehetska cjelina – CRKVENA ZAJEDNICA 4.1. Prva kršćanska zajednica 4.2. Različiti su darovi, a isti Duh 4.3. Služenje – temelj crkvenog zajedništva 4.4. Uvođenje ministranata u služenje zajednici 4.5. Živjeti iskustvo Crkve u župnoj zajednici 169

3. GODIŠTE – LITURGIJSKA GODINA 1. Katehetska cjelina – VRIJEME KROZ GODINU 1.1. Liturgija – vrhunac i izvor života Crkve 1.2. Liturgijska godina – hod prema Isusu Kristu 1.3. Navješćivati vjeru slaveći je u liturgiji 1.4. Liturgijska godina – proslava otajstava spasenja 1.5. Uloga ministranata u liturgiji 2. Katehetska cjelina – DOŠAŠĆE I BOŽIĆNI CIKLUS 2.1. Na kraju stare i na početku nove liturgijske godine 2.2. Ususret Bogu koji dolazi 2.3. Slaviti Gospodina u došašću 2.4. Božić – tajna utjelovljenja 2.5. Blagoslov obitelji 3. Katehetska cjelina – KORIZMA I USKRSNO VRIJEME 3.1. Pozvani na obraćenje 3.2. Bogoslužje i pobožnosti u korizmi 3.3. Vazmeno trodnevlje i vazmeno bdjenje 3.4. Uskrsnuće – temelj naše vjere 3.5. Nedjelja – tjedni Uskrs i dan Gospodnji 4. Katehetska cjelina – SVECI I BLAGDANI 4.1. Svi smo pozvani na svetost 4.2. Gospodnji blagdani 4.3. Marijanski blagdani 4.4. Svetkovine 4.5. Zaštitnik župe

170

Program

4. GODIŠTE – POSLANJE MINISTRANATA Katehetska cjelina – POZIV UKLJUČUJE ODGOVORNOST 1.1 Bog zove – čovjek odgovara 1.2. Bog nas odgaja i oblikuje 1.3. Sa svakim od nas Bog ima plan 1.4. Ministrant – pozvan na služenje 1.5. Odazvali smo se pozivu – rastemo u poslanju 2. Katehetska cjelina – OBLICI SLUŽENJA U CRKVI 2.1. Pođite po svem svijetu 2.2. Svećenički i redovnički poziv 2.3. Poslanje vjeroučitelja i kateheta 2.4. Bračni poziv 2.5. Služba čitača, akolita i crkveni zborovi 3. Katehetska cjelina – CRKVENO DJELOVANJE ZA ČOVJEKA 3.1. Karitativna djelatnost 3.2. Misijska djelatnost 3.3. U nastojanju oko općeg dobra 3.4. Brinuti za stare i bolesne 3.5. U službi osoba s posebnim potrebama 4. Katehetska cjelina – U IZGRADNJI BOLJEG SVIJETA 4.1. Živjeti iz vjere 4.2. Rasti u pravednosti i solidarnosti 4.3. Djelima pokazujem svoju vjeru 4.4. Hodimo u istini 4.5. Pronosimo mir među svim ljudima

171

Impressum Izdaje: Đakovačko-osječka nadbiskupija, Strossmayerov trg 6, Đakovo Nadbiskupijski katehetski ured Odgovara: dr. sc. Teuta Rezo Recenzenti: mr. sc. Ivan Ćurić, dr. sc. Zvonko Pažin, dr. sc. Milan Šimunović, dr. sc. Bernardin Škunca Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Grafičko uređivanje: Blaženka Matić Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Fotografije: Medijski arhiv Đakovačko-osječke nadbiskupije; fotoarhiv Glasa Koncila; Shutterstock; Dejan Čaplar; Dražen Dulić, Edo Jurić; Foto Sunce, Vukovar Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u studenome 2012. ISBN 978-953-241-370-0

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 824543 172

(Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, br. 360.) Dejan Čaplar – Dejan Henčić i suradnici

Liturgija 2

(Sacrosanctum concilium, br.29.)

ISBN 978-953-241-370-0

(Sacrosanctum concilium, br.10.) www.glas-koncila.hr

Cijena: 120 kn

Liturgija2 Dejan Čaplar – Dejan Henčić i suradnici

Drugo godište ministrantske skupine