Bez razgovora se ne može. by Glas Koncila

Pav ao Br ajš a BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Pavao Brajša, Bez razgovora se ne može. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih, Glas Koncila, Zagreb, 2013.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874-315; faks: 01/4874-319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Biblioteka: Uporišta. Knjiga 6 Izvršna urednica: Irena Puljić Recenzent: Ivan Uldrijan Jezično uređenje: Josip Sinjeri Korektura: Vlatka Plazzeriano Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Priprema za tisak: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u svibnju 2013. ISBN 978-953-241-374-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 841233

Pavao Brajša

Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

Glas Koncila Zagreb, 2013.

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

Sadržaj 1. Zašto nam treba razgovor? ...................................................................... 13 1. I razgovor je predmet znanstvenih istraživanja ................................15 2. Naši se odnosi održavaju razgovorom ..............................................16 3. Čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom.............................. 17 4. Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta ........................................................................................18 5. Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora......................................19 6. Naš mozak se razvija i održava razgovorom ....................................19 7. Naša osobnost se razvija razgovorom ............................................. 20 8. Bez razgovora ne bismo mogli razviti svoj identitet ....................... 20 9. Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom ....... 21 10. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu i u društvu ............................................................................................. 21 2. Od čega se razgovor sastoji i kako se uči ...............................................23 1. U razgovoru nismo samo pošiljatelji, nego i primatelji poruka ........25 2. Ne razgovaramo samo riječima .........................................................25 3. Razgovorom otkrivamo sebe, utječemo na drugoga i dajemo značenje riječima ............................................................................ 26 4. Na onoga s kim razgovaramo ne djeluje toliko poslana, koliko primljena poruka..............................................................................27 5. Treba učiti kako sa svakim drukčije razgovarati .............................. 28

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Predgovor ..................................................................................................... 11

3. Zašto ne možemo bez razgovora?.......................................................... 29 1. Razgovor omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje ............................................................................. 31 2. Slobodni, neugroženi i prihvaćeni možemo biti i iskreni u razgovoru ..................................................................................... 32 3. Previše nekvalitetnog razgovora čini veću štetu nego premalo kvalitetnog ...................................................................................... 34 4. Loš razgovor je vezan uz poremećene odnose sugovornika ......... 35 4. Izgovoreno i neizgovoreno u razgovoru ............................................... 37 1. Razgovor bez riječi bitno utječe na uspješnost razgovora s riječima.......................................................................................... 39 2. Razgovor treba biti dorečen ............................................................. 39

Pav ao Br ajš a 3. Neizgovoreno u razgovoru otkrivamo svojim ponašanjem............40 4. Neizgovoreno određuje značenje poruke i odnos sugovornika .....40 5. Razgovor ne čini uspješnim samo bogatstvo rječnika, nego i ono što se iza toga nalazi.............................................................. 42 5. Odnosi i sadržaji u razgovoru ................................................................. 45 1. Možemo se ne slagati, ali moramo i dalje ostati u dobrim odnosima ......................................................................................... 47 2. Dobivenu poruku prihvaćamo ako sugovornik nju i nas, a i mi njega prihvaćamo ..................................................................48 3. Jednadžba uspješnosti razgovora .................................................... 49 4. Naš razgovor mora biti jednostavan, kratak, pregledan i zanimljiv ......................................................................................... 50 5. Zašto se ne razumijemo u razgovoru ............................................... 50 6. Rivalstvo, podvrgavanje i manipulacija onemogućuju razgovor.... 53 7. U razgovoru se moramo udobno osjećati ....................................... 55 8. Neiskrena komunikacija je neprijatelj uspješnog razgovora .......... 56 9. Konstruktivni razgovor je usredotočen na problem ....................... 57 10. Iskrenim ja porukama privlačimo sugovornike .............................. 58 11. Sebe otkrivamo ja porukama, dorečenošću i razumljivošću ......... 59 12. Samo međusobno prihvaćeni možemo uspješno razgovarati ......60 13. Samo kao obostrani dobitnici možemo nastaviti razgovor ...........61 14. U razgovoru se moramo međusobno prilagođavati ..................... 62 15. Osjećaje, potrebe i želje moramo iskreno i izravno izgovarati......64 16. Razgovor nam je često neplaniran i izvan kontrole .......................64 17. U razgovoru selektivno slušamo, subjektivno tumačimo i rado iskrivljujemo .................................................................................... 65 6. Podsvjesno u našem razgovoru ............................................................. 67 1. U strahu smo da u razgovoru ne prepoznamo sebe .......................69 2. Samo uvidom u svoj razgovor možemo njime i vladati ................... 70 3. Moramo slobodno, s uvidom, otvoreno i osviješteno razgovarati ...................................................................................... 70 4. Pokušavamo sebe i sve oko sebe oblikovati prema vlastitim potrebama i željama ........................................................................72 7. Kako poboljšati svoj razgovor ................................................................ 75 1. Povratnim informacijama dobivamo objektivniji uvid u sebe, druge i sam razgovor ...................................................................... 77 2. Trebamo obostrano dobronamjerne povratne informacije ........... 77 3. U razgovoru nam treba što više pozitivnih povratnih informacija 78

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

8. Kakav je naš razgovor?............................................................................ 85 1. Razgovor mora biti uvijek dvosmjerna cesta, s prometom u oba smjera .................................................................................... 87 2. Razgovor nije brbljanje niti kontrola, nego otvoren, izravan i iskren susret .................................................................................. 87 3. Nema kreativne suradnje bez kvalitetna razgovora .......................89 4. U razgovoru možemo biti nezainteresirani, tužitelji, teoretičari, iskreni i zataškavati .....................................................89 5. Razgovor služi susretu i suradnji ...................................................... 92 6. Važno je doznati kako naš razgovor djeluje na sugovornika ..........94 7. Moramo razgovarati jedan s drugim, a ne jedan protiv drugoga ...94 9. Razgovor je ono što iz njega učinimo .................................................... 97 1. Svaki razgovor ima svoju bolju, slabiju i lošiju varijantu ..................99 2. Razgovoru treba komunikacijsko umijeće i interpersonalna inteligencija ................................................................................... 100 3. Treba jačati vrline, a slabiti mane u razgovoru ............................... 101 4. U razgovoru moramo biti tolerantni, pomagati, poduzetni, misliti, surađivati, uživati, voditi i miriti ........................................ 102 5. Poželjni, prosječni i nepoželjni razgovori ........................................104 6. Stalno se moramo propitkivati kako razgovaramo ...................... 106

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

4. Sugovornik sluša ne samo što govorimo, nego i što mislimo, osjećamo, namjeravamo i želimo................................................... 78 5. Sugovornik želi da čujemo i prepoznamo njegove potrebe i želje 79 6. Može li nas se uopće slušati ............................................................. 79 7. Povremeno je vrlo važno razgovarati i o našem razgovoru............80 8. Podsjetnik za razgovor o svojem razgovoru ...................................80

10. I za uspjeh je važan razgovor ................................................................ 111 1. Razgovor je sinergična suradnja sačuvanih individua, a ne odvojenih individualista..................................................................113 2. U razgovoru se moramo povezivati, a ne jedan drugome naređivati ....................................................................................... 114 3. U razgovoru moramo biti obostrano prilagodljivi ravnopravni partneri .......................................................................................... 116 4. Da bismo zajedno preživjeli, trebamo se međusobno slušati, razmišljati i govoriti........................................................................ 118 5. Pristup problemima je važniji od njihova rješavanja ...................... 120 6. Pitanja u reflektirajućem razgovoru ................................................121 7. Promjene nas moraju razvijati, a ne ograničavati .......................... 122 8. Reflektirajući sugovornici slušaju, razmišljaju i zatim govore ....... 123

Pav ao Br ajš a 10. Kako najčešće razgovaramo .......................................................... 125 11. Kako bismo trebali razgovarati....................................................... 129 11. Principi i pravila uspješna međusobnog ponašanja u razgovoru ...... 137 1. Odnosi u razgovoru ..........................................................................139 2. Komunikacija u razgovoru ...............................................................139 3. Emocije u razgovoru ........................................................................140 4. Motiviranje u razgovoru .................................................................. 141 5. Vrline potrebne razgovoru .............................................................. 141 6. Rad na sebi i svojem razgovoru....................................................... 142 7. Ponašanje u razgovoru ..................................................................... 143 8. Odgovorni sugovornici .................................................................... 143 9. Međusobno povjerenje u razgovoru ..............................................144 12. Odnosna psihodinamika našeg razgovora ..........................................145 1. Odnosi unutar razgovora ................................................................. 147 2. Razvojne faze odnosa ...................................................................... 147 3. Tri područja u odnosnom sustavu razgovora .................................148 4. Neposredni i posredni odnosi u razgovoru ....................................149 5. Udobni i neudobni razgovor ............................................................150 6. Dijalog ...............................................................................................150 7. Međusobno doživljavanje u razgovoru ............................................151 8. Transakcijska analiza razgovora .......................................................151 9. Naš svakodnevni razgovor .............................................................. 152 10. Rješavanje problema u razgovoru .................................................154 11. Odnosni obrambeni mehanizmi u našem razgovoru ....................156 12. Nametanje uloga sugovorniku ....................................................... 157 13. Mistifikacije u razgovoru ................................................................159 14. Koluzijski odnosi u razgovoru ........................................................159 13. Ne možemo sa svima razgovarati na isti način ...................................163 1. Kako razgovarati s djecom ...............................................................165 2. Kako razgovarati u braku ................................................................. 167 3. Kako razmišljati, voljeti i razgovarati s učenicima ..........................169 4. Sličnosti i razlike razgovora u obitelji i školi.................................... 177 5. Vještina ljubavi i razgovora u pomaganju ....................................... 181 6. Kako razgovarati sa župljanima ......................................................188 7. Kako razgovarati na poslu ...............................................................189 8. Kako demokratski razgovarati ........................................................194 14. Poduzetnik, poduzetništvo i razgovor ................................................197 1. Važnost razgovora za poduzetnika .................................................199

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

15. Filozofi i drugi mislioci o razgovoru .................................................... 213 1. Obzirnost u razgovoru više je nego rječitost .................................. 215 2. Preuzeti i naučeni klišeji ne jamče uspjeh razgovora ..................... 215 3. Razgovor je misterij vječno novog organiziranja odnosa između ja i ti ................................................................................... 215 4. Moramo se prilagoditi raspoloženju i razumijevanju sugovornika.. 217 5. Mek jezik i kosti lomi ........................................................................218 6. Govor sadrži misao, a nije proizvodnja neartikuliranih glasova ....218 7. Najprije djelovanje, a zatim riječi .....................................................219 8. Čovjek se rijetko kaje kad malo govori, a često kad suviše govori ..219 9. Tko zna, često ne govori, a tko govori, taj često ne zna ............... 220 10. Lako se kritiziraju pogreške drugih, ali se rijetko iz njih uči ........ 220 11. Najneumjesnijim smatraj ne govoriti od srca................................ 220 12. Ljudi smo samo po riječima, jedino nas one povezuju i čine ljudima ............................................................................................ 221 13. Ljudi koji imaju malo posla, veliki su brbljavci ...............................222 14. Doživljaji su više ono što smo u njih stavili nego ono što u njima ima .....................................................................................222 15. Sugovorniku treba priznati istinitost, ali mu otkrij onu stranu s koje je stvar lažna ........................................................................223 16. Brbljavci hodaju okolo kao lonci: prazni razuma, a puni buke .....223 17. Uz istu okolinu svatko živi u drugom svijetu ................................ 224 18. Naš život ne smije biti u suprotnosti onomu što govorimo ........ 224 19. Neka tvoj mir ne bude u ustima ljudi .............................................225

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

2. Poduzetnička komunikologija je znanstvena disciplina ................ 200 3. Poduzetnik i njegovi partneri ..........................................................202 4. Uspješan razgovor poduzetnika .................................................... 204 5. Razgovor poduzetnika i suradnika ................................................. 206 6. Poslovni razgovor ........................................................................... 207 7. Uspješni i neuspješni poduzetnik ................................................... 209 8. Poduzetnik u dijalogu .......................................................................211

Dodatak Kako bismo trebali, a kako često razgovaramo? ................................227 Literatura ...................................................................................................237 Iz recenzije Do promjena »pogledom« u vlastiti razgovor ................................... 245 Bilješka o autoru ....................................................................................... 247

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

Predgovor

U Varaždinu, jesen 2012. godine Pavao Brajša

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Knjiga koju držite nije znanstvena studija o razgovoru, a niti sveučilišni udžbenik na tu temu. Na taj način sam mnogo pisao uz dva udžbenika: Menadžerska komunikologija (FOI Varaždin i »Gospodarski Vestnik« Ljubljana) i Pedagoška komunikologija (»Školske novine« Zagreb i »Glotta« Nova Ljubljana). Ova knjiga nije toliko namijenjena onima koji proučavaju i znanstveno studiraju razgovor, koliko onima koji ga svakodnevno koriste, dakle koji razgovaraju, a htjeli bi o tome i nešto više doznati. Zbog toga, a i da ne odbijem potencijalne čitatelje, sve sam pokušao učiniti maksimalno čitljivim i prihvatljivim. Zato ne opterećujem tekst citatima, nego samo na kraju knjige dajem svu korištenu literaturu, a u samom tekstu jedino navodim autore čije sam tekstove koristio.

Zašto nam treba razgovor? I razgovor je predmet znanstvenih istraživanja Naši se odnosi održavaju razgovorom Čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora Naš mozak se razvija i održava razgovorom Naša osobnost se razvija razgovorom Bez razgovora ne bismo mogli razviti svoj identitet Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo se razgovorom Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu i u društvu

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

1. I razgovor je predmet znanstvenih istraživanja

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Interpersonalna komunikologija je suvremena znanstvena disciplina, koja se bavi problematikom razgovora. Predmet njena proučavanja je izravna komunikacija, razgovor licem u lice kod kuće i na poslu, u manjim i većim skupinama, u obitelji i susjedstvu, na javnim mjestima i u intimnim situacijama. To je relativno mlada disciplina, koja ima svoje podrijetlo u Palo Alto grupi (Kalifornija), koju su činili Gregory Bateson, Paul Watzlawick, Virginia Satir i drugi. Međunarodno priznato središte te znanosti je i u Hamburgu (Schulz von Thun, Fittkau i dr.), zatim u Landsbergu (Vera Birkenbihl) i Münchenu (Mandel i drugi). Znanost o razgovoru se bavi neposrednom komunikacijom u raznim oblicima međuljudskih odnosa. U načelu najčešće sredine u kojima razgovaramo su obitelj i radna sredina, škola i poduzeće, gdje, jednostavno, moramo komunicirati ako želimo biti uspješni. Prva sredina u kojoj započinjemo svakodnevni život je naš dom, gdje razgovor počinje s našom obitelji (partnerska, bračna i obiteljska komunikologija). Nastavlja se u sredinama gdje razgovor ima svoje posebnosti, poput obrazovne (obrazovna komunikologija) i odgojne sredine (pedagoška komunikologija). Razgovara se i u politici (politološka komunikologija), u poduzećima (organizacijska, timska i menadžerska komunikologija) i u raznim drugim sredinama u kojima se živi i radi. Interpersonalnu komunikologiju treba razlikovati od masovne, medijske, javne i politološke komunikologije, koja se bavi sekundarnom i neizravnom komunikacijom (Džinić, Plenković). To je znanost o neposrednom komuniciranju među ljudima, o značenju izgovorene, ali i neizgovorene poruke, o njenoj razumljivosti, ali i nerazumljivosti, o odnosu prema sadržajima, ali i onima kojima ih šaljemo. Objašnjava zašto je važno da te poruke šaljemo u ja obliku i kakvu ulogu pritom igra prošlo i podsvjesno u nama. Ističe važnost slušanja povratnih poruka onih s kojima razgovaramo, kao i potrebu povremenih razgovora o tome našem razgovoru s njima. Ističe iskrenost razgovora kao bitnu pretpostavku utjecaja i pozitivnog djelovanja. U Hrvatskoj je interpersonalna komunikologija kao specifična znanost o razgovoru slabo zastupljena u nastavnim programima. U takozvanim razvijenim zemljama danas se velika pozornost posvećuje upravo toj komunikološkoj disciplini, kao strateški važnoj naročito na području odgoja i obrazovanja, privrede, poduzetništva i javnog djelovanja.

Pav ao Br ajš a U daljnjem tekstu će se pojmovi interpersonalna komunikologija i znanost o razgovoru kao i interpersonalna komunikacija i razgovor koristiti kao sinonimi.

2. Naši se odnosi održavaju razgovorom Međuljudski odnos nije samo odnos sudionika, nego također i komunikacija između njih. O kvaliteti i karakteristikama razgovora ovisi i kvaliteta samog odnosa. Previše je jednostavno govoriti samo o prisustvu ili odsustvu razgovora. To bi bio kvantitativni pristup. Nas prije svega zanima kvaliteta odnosa. Uspješni i neuspješni odnos mogli bismo usporediti s uspješnim i neuspješnim razgovorom unutar njih. Odnosa bez razgovora, zapravo, i nema. Postoji samo dobar ili loš odnos, vezan uz dobar ili loš razgovor unutar njega. Zanima nas odnos među ljudima kao neposredna interpersonalna komunikacija, ili bolje rečeno, razgovor između njih. Dolazeći u neposrednu vezu s drugima, nužno stupamo u komunikaciju, koja postaje bitan sastavni dio samog odnosa. Razvoj kvalitetnih odnosa je nemoguć bez razvoja kvalitetnog razgovora. Moramo imati uvid i u svoj razgovor da bismo mogli održavati i unapređivati međusobne odnose. Razgovor uključuje neposrednost izmjene informacija, neposredni susret cjelovitih osobnosti, u kojemu igra jednako važnu ulogu i riječ i sve ono što tu riječ prati, sadržaj informacije koji komuniciramo, kao i odnos koji se pritom stvara. U tom susretu mi se čas nadopunjujemo te jedan drugoga informiramo o nečemu što u tom trenutku jedan od nas ne zna (komplementarnost), a čas opet potpuno ravnopravno, na temelju jednakog znanja, isto produbljujemo i unapređujemo (simetričnost). Taj susret mora biti dvosmjeran, konstruktivan i usklađen, a ne jednosmjeran, destruktivan i neusklađen. Zanima nas komuniciranje u okviru neposrednog i osobnog kontaktiranja, kao specifičan oblik međusobnih odnosa. Razne smetnje i poremećaji u našim odnosima su, zapravo, smetnje i poremećaji našeg razgovora u njima. To posebno vrijedi za duge životno važne odnose na radnom mjestu i unutar stručnih timova, kao i u obitelji, braku, prijateljstvu i u susjedstvu. U kratkim i nevažnim odnosima to nije toliko važno, jer takve odnose lako napuštamo i mijenjamo sugovornike. U dugim životno važnim odnosima, zbog raznih razloga, ostajemo dugo s istim sugovornicima, suradnicima na poslu, bračnim partnerima u braku, susjedima u susjedstvu, s

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

drugim pripadnicima manjih i većih društvenih zajednica, kao i među susjednim narodima. Kvaliteta tih odnosa bitno ovisi o kvaliteti razgovora među njima. Neodržavani dugi odnosi su prisilni, ugrožavajući, nepodnošljivi, uz potiskivanje, optuživanje i većim dijelom podsvjesni, što sve vrijedi i za razgovor koji u njima dominira. Takvi odnosi ili završavaju prekidom, ili se nastavljaju u svojoj lošoj varijanti. Održavani dugi odnosi su slobodni, uvažavajući, prihvaćeni, bez potiskivanja, uz razumijevanje i većim dijelom osviješteni. To sve vrijedi i za razgovor unutar njih. Takvi se odnosi nastavljaju, kao i razgovor u njima, i to u svojoj najboljoj varijanti. To znači da se u njima upravo međusobnim razgovorom i njegovim kvalitetama postižu zadovoljstvo i uspjeh i tako se nalazi jamstvo njihova trajanja. Treba spomenuti isprepletenost navedenih odnosa i razgovora u njima. Dakle na poslu i privatno, na radnome mjestu i u obitelji, odigrava se proces spojenih posuda. Jedno na drugo utječe, međusobno se prožima i uvjetuje. Odnose i razgovor u dugim životno važnim neposrednim odnosima možemo usporediti s ledenjakom na moru. Samo jedna desetina je vidljiva iznad vode, a devet desetina se nalazi sakriveno ispod njene razine. Vidljivi dio ledenjaka odgovara lako i na prvi pogled prepoznatljivom dijelu naših odnosa i razgovora u njima, a nevidljivi dio teže prepoznatljivom, sakrivenom i podsvjesnom dijelu tih istih odnosa i razgovora u njima. Taj drugi dio naših odnosa i njima odgovarajućeg razgovora međutim bitno utječe na kvalitetu vidljivog dijela odnosa i razgovora. Mogli bismo čak govoriti o hardveru i softveru naših odnosa i razgovora.

3. Čovjek nastaje, razvija se i održava razgovorom Naše ponašanje je manjim dijelom naslijeđeno, a većim stečeno, usvojeno putem intenzivnih neposrednih odnosa, neposredne interpersonalne komunikacije, razgovora sa, za njega značajnim, drugima iz njegove neposredne okoline. Genetski program dobivamo začećem, a singenetski tijekom unutarmaterničnog i vanmaterničnog razvoja djeteta. Prvi se odvija unutar biološke, a drugi unutar socijalne maternice, što znači tijekom ranog djetinjstva u obitelji, a kasnije u školi i svim drugim za nas važnim sredinama. Singenetski program se stječe intenzivnom i neposrednom komunikacijom, a to znači razgovorom. Riječ, u najširem smislu riječi, izgovorena i neizgovorena, nalazi se na početku ljudskog postojanja, ali ga i prati tijekom cijeloga njegova života: ona ga stvara, ali i razvija. Razgovor postaje

Pav ao Br ajš a bitno obilježje ljudskog bića. Čovjek je »dijete razgovora«, od začeća pa do smrti. Da bi nastao, razvijao se i održao, njemu je potreban razgovor sa i bez riječi. I prije začeća o njemu se razgovara, on je »planiran« u razgovoru svojih roditelja. Čovjeka stalno prate izgovorene i neizgovorene poruke u okolini i između njega i okoline. Razgovor se pretvara u osnovno sredstvo njegova preživljavanja i dobiva isto značenje kao i kisik, voda, hrana.

4. Razgovor sudjeluje u rađanju našeg tijela, mozga, osobe i identiteta Tjelesno rođenje odigrava se na kraju devetomjesečnog unutarmaterničnog, fetalnog razvoja, rođenje mozga na kraju jednogodišnjeg, nastavljenog, vanmaterničnog fetalnog razvoja djeteta, osobno rođenje negdje između treće i pete godine, a socijalno oko 15. godine, tj. u adolescenciji. Biološko rođenje se odvija u biološkom uterusu. Ono je prisilno. U njemu dobivamo genetski miraz. Rezultat je »poluproizvod«, jer nam je mozak nedovršen, a osobnost i identitet nerazvijeni. Ljudsko rođenje se odvija u socijalnom uterusu. Ono je većim djelom slobodno. Pritom se razvija singenetski program, izlazi finalni proizvod čovjeka. Mozak se dovršava i razvija osobnost i identitet. Dakle možemo razlikovati četiri čovjekova »rođenja«: tjelesno (biološko), moždano (cerebralno), osobno (personalno) i društveno (socijalno). Specifično je obilježje čovjeka da se njegov mozak nastavlja, po zakonima fetalnog razvoja, intenzivno razvijati do kraja prve godine života. Poznata je misao Adolfa Portmanna kako nije siguran ne bi li od mladunčeta gorile napravio čovjeka kada bi mu mogao produžiti fetalni razvoj izvan uterusa i dodati mu pritom ljudsko društvo. I prenatalno, a posebno nakon tjelesnog, biološkog te sve do društvenog rođenja razgovor djeteta s njemu značajnim osobama u neposrednoj okolini, osnovno je sredstvo njegova tjelesnog, moždanog, psihičkog i socijalnog razvoja. U biološkoj maternici dobivamo naslijeđeno, a u socijalnoj maternici razvijamo stečeno ponašanje. U prvoj se formira tijelo, a u drugoj se dovršava mozak i razvija osobnost i identitet čovjeka. U prvoj dominiraju majka i otac, a u drugoj obitelj, škola i radno mjesto.

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

5. Razvoj djeteta je nezamisliv bez razgovora

6. Naš mozak se razvija i održava razgovorom U dijelu mozga nazvanom liasonski mozak nalaze se naime posebne tvorbe – moduli, koje funkcioniraju sasvim drugačije od ostalih dijelova mozga (Popper, Eccles). Iako se nalaze u svijetu fizikalnih predmeta i stanja, moduli se ne ponašaju po zakonima izmjene materije i energije, nego po zakonima izmjene informacija. Putem receptora i senzora, pa kroz module, poruke iz fizikalnog svijeta ulaze u naš svijet svjesnih stanja, doživljaja, iskustava i znanja, tj. u naša vanjska osjetila (vid, sluh, okus, opip, bol, dodir), unutarnja čuvstva (misli, osjećaji, sjećanja, predodžbe, namjere i sl.) i našu osobnost (ja, sebstvo, duša, volja). Otuda opet, kroz module, te dalje, pomoću motornih centara i na kraju mišića, šaljemo poruke u vanjski svijet, razvijajući ljudsku kulturu (treći spominjani svijet čovjeka). O intenzitetu i kvaliteti razgovora ovisi aktiviranje modula, a to znači i razvijanje i funkcioniranja našeg mozga. I naša osoba razgovara s drugima preko modula liasonskog mozga; izmjena poruka u razgovoru aktivira module. Preko njih internaliziramo interpersonalno, tj. u sebi pohranjujemo dobivene poruke i iskustva doživljena s drugima, ali i projiciramo internalizirano, što znači da u naše svakidašnje zapažanje i doživljavanje unosimo

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Kvaliteta razgovora u socijalnoj maternici (obitelj, jaslice, dom za siročad…) bitno utječe na psihomotorni razvoj (sjedenje, hodanje, kontrola sfinktera, govor, inteligencija), morbiditet i mortalitet djeteta. Davno je znanstveno dokazana veza između neposredne komunikacije, tj. razgovora, psihomotornog razvoja, sklonosti oboljenjima te smrtnosti male djece. Psihomotorni razvoj djeteta (prvo sjedenje, prvi koraci, kontrola nužde, početak govora, razvoj inteligencije itd.) povezan je s razvojem vještine i korištenja razgovora između djeteta i njegove neposredne okoline. Sklonost oboljenjima i smrtnost u uskoj su vezi s kvalitetom, intenzitetom i kvantitetom neposrednih odnosa i komunikacije djeteta s onima čijoj je njezi povjereno. Nije dakle svejedno je li dijete povjereno jednoj ili više osoba i kakvu komunikaciju s njima ostvaruje. Što je ona intimnija, neposrednija i trajnija, dijete će ranije prohodati i progovoriti, manje će obolijevati i veća je vjerojatnost da će preživjeti. Bowlby i Spitz na taj su način »klinički« dokazali nužnost razgovora za psihički i fizički razvoj te za preživljavanje djeteta.

Pav ao Br ajš a ranija zapažanja i doživljavanja. Module bismo stoga mogli nazvati osnovnim moždanim uređajima razgovora.

7. Naša osobnost se razvija razgovorom Razgovor je usko vezan s razvojem naše osobnosti. Proces njenog razvoja sastoji se od diferencijacije, eksperimentiranja, ponovnog približavanja i individuacije (Mahler). Diferenciranjem simbiotsko stopljeni postajemo različiti. Eksperimentiranjem preuzeto tuđe iskustvo pretvaramo u vlastito. Ponovnim približavanjem pasivno i prisilno prisustvo postaje aktivno i slobodno. I na kraju, tijekom individuacije ambivalentno postaje konstantno ponašanje. Sve četiri navedene faze razvoja osobe ostvaruju se pomoću razgovora između djeteta i odraslih. Diferencijacijom, tj. postupnim prihvaćanjem različitosti u međusobnom komuniciranju, prelazimo iz simbiotske stopljenosti s drugim u diferenciranu različitost od drugih. Eksperimentiranjem, tj. iskušavanjem nečega nova, dosada nepoznata, prestajemo preuzimati tuđa i razvijamo vlastita iskustva. Ponovnim približavanjem drugome, nakon privremenog udaljavanja od njega, pretvaramo naše pasivno i prisilno, u aktivno i slobodno prisustvo uz drugoga. Postignutom individuacijom iz ambivalentnog ponašanja prelazimo u konstantno, kontinuirano. Sve to odvija se u okvirima intenzivnog, neposrednog komuniciranja s drugima, a to znači u razgovoru s njima.

8. Bez razgovora ne bismo mogli razviti svoj identitet Razgovor je također osnovni instrument razvoja našeg identiteta, koji se ostvaruje tijekom našega socijalnog rođenja. Identitet razvijamo i ostvarujemo savladavanjem nekih osnovnih životnih vještina, kao što su: primanje i davanje, zadržavanje i puštanje, rad, rad s drugima te prihvaćanje sebe (Erickson). Primanjem i davanjem informacija nepovjerenje pretvaramo u povjerenje, njihovom slobodnom cirkulacijom nesigurnost u sigurnost, aktivnim sudjelovanjem u razgovoru pasivnost u aktivnost, obostranim sudjelovanjem u razgovoru jednostranu u obostranu suradnju te na kraju prihvaćanjem sebe svoj nerazvijeni u razvijeni identitet. Uvježbavanjem primanja i davanja u međusobnom komuniciranju prvotno nepovjerenje pretvaramo u povjerenje prema drugima. Ovladavanjem sposobnosti zadržavanja i puštanja, prvotnu nesigurnost i nesamostalnost pretvaramo u autonomiju i samostalnost. Radeći napuštamo

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

9. Rađamo se kao nedovršena bića, a dovršavamo razgovorom Čovjek se razvija u nekoliko faza. Najprije je to unutarmaternični fetalni razvoj, koji završava biološkim rođenjem. Slijedi vanmaternični fetalni razvoj mozga, koji završava moždanim rođenjem, pa vanmaternični postfetalni razvoj, s osobnim i društvenim rođenjem, tj. razvojem osobnosti i identiteta, uz dovršenje postfetalnog razvoja središnjega živčanog sustava, njegovom mijelinizacijom. Kroz sve te faze, uključujući i unutarmaternični fetalni razvoj, kao osnovna nit provlači se razgovor, koji predstavlja osnovnu potku cijelog razvoja čovjeka.

10. Razgovor omogućuje naš razvoj u obitelji, školi, na poslu i u društvu

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

pasivnost i preuzimamo inicijativu, a razvijanjem sposobnosti rada s drugima, jednostrana »suradnja« prelazi u stvarnu, obostranu. Prihvaćanjem sebe u cjelini nerazvijen identitet postaje razvijen. Sve te vještine, bitne za naše društveno rođenje i razvoj identiteta, zapravo, nisu ništa drugo nego refleksije našega svakodnevnog razgovora s drugima oko nas.

Razgovor nije važan samo za razvoj čovjeka, nego i za razvoj, održavanje i preživljavanje osnovnih ljudskih odnosnih sustava, tj. zajednica u kojima su svi ljudi primorani živjeti. To je prvotno obiteljski sustav, u kojemu se rađamo i postajemo ljudi. Zatim slijedi školski sustav, koji pomaže obitelji dopunjujući ju, gdje stječemo osnovna znanja i odgajamo se za preživljavanje u suvremenoj civilizaciji i kulturi. Slijedi odnosni sustav u poduzeću, koji nam omogućuje kreativni rad i materijalnu osnovu preživljavanja. Budući da moramo negdje stanovati, uvijek se nalazimo i u susjedskome odnosnom sustavu. Za vrijeme bilo kakve bolesti, a pogotovo ako je ona dužeg trajanja, nalazimo se u terapijskome odnosnom sustavu. Dugi životno važni odnosi mogu biti slobodni ili prisilni, ugrožavajući ili uvažavajući, s nametnutim ili slobodno prihvaćenim partnerom. Sve što se događa u njima, internaliziramo u sebi, projiciramo ili premještamo u druge oko nas i to većinom podsvjesno. U svim tim zajednicama primorani smo relativno dugo razgovarati s istim, ne slobodno izabranim partnerima. Kvaliteta života u njima, bitno

Pav ao Br ajš a ovisi o kvaliteti našega međusobnoga komuniciranja. Ciljevi i zadaci tih interpersonalnih sustava (npr. odgoj i osobno zadovoljstvo u obitelji, produktivnost u poduzeću itd.) bitno ovise o uspješnosti međusobnoga komuniciranja. Osnovni instrument njihova funkcioniranja je upravo razgovor njihovih članova.

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

Literatura K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Alessandra, T., O’Connor, J. (2002.): Konfliktfrei arbeiten mit der Platinregel. vmi München. Altmann, H. C. (1982.): Wie man frei spricht und seine Zuhörer fesselt. Weka. Andersen, T. (Hrsg.) (1990.): Das Reflektierende Team. Modernes Lernen. Dortmund. Aristotel (1982.): Nikomahova etika. Liber. Zagreb. Bach, G. R., Wyden, P. (1992.): Streiten verbindet. Fischer. Frankfurt am Main. Bachmann, W., Priester, A. (1992.): Win-Win. Junfermann. Paderborn. Bacon, F. (1953.): Eseji. Matica Srpska. Novi Sad. Bandler, R., Grinder, J., Satir, V. (1978.): Mit Familien reden. Pfeiffer. München. Bandler, R., Grinder, J. (1985.): Reframing. Junfermann. Paderborn. Bateson, G. (1980.): Okologie des Geistes. Suhrkamp. Frankfurt/M. Benien, K. (2003.): Schwierige Gespräche führen. Rowohlt. Reinbek. Berckham, B. (2008.): Judo mit Worten. Kösel. München. Berendt, J. E. (1993.): Ich höre – also bin ich. Goldmann. München. Berlin, J. (1978.): Das offene Gespräch. Pfeiffer. München. Berne, E. (1976.): What do you say after you say hello? Bantam. New York. Birkenbihl, V. F. (1979.): Kommunikationstraining. Goldmann. Munchen. Bohm, D. (1998.): Der Dialog. Klett-Cotta. Stuttgart. Borisoff, D., Victor, D. A. (1989.): Conflict Management. Prentice Hall. New Jersey. Bowlby, J. (1953.): Child Care and the Growth of Love. Penguin. Middlesex. Brajša, P. (1991.): Interpersonelle Kommunikation und Familie. Z.system. Ther. 9(2):139 – 144. Brajša, P. (1994.): Pedagoška komunikologija. Školske Novine. Zagreb. Brajša, P. (1993.): Menadžerska komunikologija. DRIP. Varaždin. Brajša, P., Stakić, Dj. (1991.): Timski rad. Socijalna zaštita. Zagreb. Brajša, P. (1996.): Umijeće razgovora. C.A.S.H. Pula. Brajša, P. (1996.): Umijeće svađanja. C.A.S.H. Pula. Brajša, P. (1998.): Umijeće snalaženja pomoću eneagrama. C.A.S.H. Pula. Brajša, P. (1998.): Umijeće življenja u dvoje. Sve o braku. C.A.S.H. Pula. Brajša, P. (1999.): Sreća i nesreća udvoje. Stanek. Varaždin. Brajša, P. (2001.): Živjeti demokratski. Kakav se demokrat krije u meni? C.A.S.H. Pula.

237

Pav ao Br ajš a Brajša, P. (2003.): Roditelji i djeca. Glas Koncila. Zagreb. Brajša, P. (2009.): Brak naš svagdašnji. Glas Koncila. Zagreb. Brajša, P. (2009.): Brak i obitelj iz drugog kuta. Glas Koncila. Zagreb. Brajša, P. (2011.): Umijeće vođenja. C.A.S.H. Pula. Brajša, P. (2011.): Moj, tvoj i naš seks. Osobna razina ljudske seksualnosti. VBZ. Zagreb Brajša, P. (2012.): Abeceda demokratskog ponašanja. Glas Koncila. Zagreb. Brandstätter, H. (2008.): Hör. Mir. Zu. Econwin. Salzburg. Buber, M. (1977.): Das dialogische Prinzip. Lambert Schneider. Heidelberg. Buber, M. (1977.): Ja i Ti. Kultura. Beograd. Carnegie, D. (1996.): Besser miteinander reden. Scherz. Bern. Carnes, P. J. (1987.): Wir verstehen uns. mvg. Landsberg. Carter-Scott, C. (1992.): Negaholiker. Herder. Freiburg im Br. Chapman, G. (2003.): Die fünf Sprachen der Liebe. Francke. Marburg. Ceh, J. (1988.): Konflikte und Aggressionen bewältigen. mvg. Landsberg. Cialdini, R. B. (2006.): Die Psychologie des Überzeugens. Huber. Bern. Ciaramicoli, A. P. (2001.): Der Empathie Faktor. Mitgefühl. Toleranz. Verständnis. dtv. München Ciompi, L. (1982.): Affektlogik. Klett Cotta. Stuttgart. Clinebell, C. H. (1979.): Das befreiende Gespräch. GTB. Gütersloh. DeBono, E. (1989.): Konflikte. Econ. Düsseldorf. Dehner (2007.): Schluss mit diesen Spielchen. Manipulationen im Alltag erkennen und wirksam dagegen vorgehen. Campus. Frankfurt. Deleuze, G., Parnet, C. (1980.): Dialoge. Suhrkamp. Frankfurt am Main. Dietz, S. (2003.): Die Kunst des Lügens. Eine sprachliche Fähigkeit und ihr moralischer Wert. Rowohlt. Reinbek. Dittrich, H. (1992.): Kommunikation-Schlüssel zum Erfolg. Humboldt. München. Dittrich, H. (1994.): Gesprächsführung professionell und überzeugend. Humboldt. München. Dutfield, M., Eling, C. (1993.): Gesprächsführung für Manager. Campus. Frankfurt. Džinić, F. (1978.): Nauka o komuniciranju. Savremena administracija. Beograd. Eccles, J. C. (1984.): Interaction von Gehirn und Geist. U: Eccles, J., Zeier, H.: Gehirn und Geist. Fischer. Str. 125 – 194. Egan, G. (1975.): Helfen durch Gespräch. Rowohlt. Reinbek. Erikson, E. H. (1966.): Identität und Lebenszyklus. Suhrkamp. Frankfurt/M.

238

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Evagrius Ponticus (1986.): Praktikos. Über das Gebet. Vier-Türme-Verlag. Münsterschwarzach. Evans, P. (1995.): Worte, die wie Schläge sind. Verbaler Missbrauch in Beziehungen. Rowohlt. Reinbek. Fairhurst, G. T., Sarr, R. A. (1999.): Die Kunst, durch Sprache zu führen. Regensburg. Fensterheim, H., Baer, J. (1977.): Sag nicht Ja, wenn Du Nein sagen willst. Goldmann. München. Fischaleck, F. (2003.): Lass uns miteinander reden. Herder. Freiburg im Br. Fiske, J. (1982.): Introduction to Communication Studies. Routledge. Fittkau, B. (1987.): Kommunizieren lernen (und umlernen.). Westermann. Aachen-Hahn. Flammer, A. (1997.): Einführung in die Gesprächspsychotherapie. Hans Hubert. Bern. Forgas, J. P. (1992.): Soziale Interaktion und Kommunikation. Beltz. Weinheim. Foster, C. (1999.): Ich muss dir etwas sagen! Ehrliche Worte in schwierigen Situationen. mvg. Landsberg. Freud, A. (1961.): Da Ich und die Abwehrmechanismen. Kindler. München. Freud, S. (1970.): Tumačenje snova. Matica Srpska. Novi Sad. Fries, N. (2000.): Sprache und Emotionen. Lübbe. Bergisch Gladbach. Frindte, W. (2001.): Kommunikationspsychologie. Beltz. Weinheim. Fromm, E. (2005.): Von der Kunst des Zuhörens. Ullstein. Glass, L. (2005.): Sprich doch einfach Klartext! Goldmann. München. Goleman, D. (1997.): Emocionalna inteligencija. Mozaik knjiga. Zagreb. Goleman, D. (2006.): Soziale Intelligenz. Droemer. München. Gordon, T. (1981.): Lehrer-Schuler-Konferenz. Rowohlt. Reinbek. Gordon, T. (1980.): Familienkonferenz. Rowohlt. Reinbek. Gracian, B. (1999.): Handorakel und Kunst der Weltklugheit. Herder. Freiburg/B. Grinder, J., Bandler, R. (1984.): Kommunikation und Veränderung. Junfermann. Paderborn. Gross, S. F. (1997.): Beziehungsintelligenz. mi. Landsberg. Grünberg, M. (2000.): Kommunikationstrainer für Beruf und Karriere. Humboldt. München. Guntern, G. (1992.): Im Zeichen des Schmetterlings. Scherz. Bern. Hagege, C. (1987.): Der dialogische Mensch. Rowohlt. Reinbek. Hahn, R. M., Stickel, N. (1999.): Richtig miteinander reden. mvg. Landsberg. Hahn, R. M., Stickel, N. (2002.): Die Sprache der Sieger. mvg. München.

239

Pav ao Br ajš a Haley, J. (1978.): Gemeinsamer Nenner Interaktion. Pfeiffer. Munchen. Hartkemeyer, M. i J. F., Dhority, L. F. (1998.): Miteinander Denken. Das Geheimnis des Dialogs. Klett-Cotta. Stuttgart. Hauser, R. (1997.): Dialog-Management. Metropolitan. Düsseldorf. Hinsch, R., Wittmann, S. (1997.): Auf andere zugehen. Kommunikationstraining. Urania. Berlin. Holzer, H. (1976.): Kommunikationssoziologie. Rowohlt. Reinbek. Jacobson, B., Kettelhack, G. (1995.): Hör mir doch endlich mal zu. Piper. München. Jampolsky, G. G. (1992.): Die Kunst zu vergeben. Goldmann. München. Jandt, F. (1994.): Konfliktmanagement. Knaur. München. Jeruzalemska Biblija (1994.). KS. Zagreb. Kahn, M. (1999.): Das TAO der Kommunikation. Deuticke. Wien – München. Kaiser, A., Kaiser, D., Kaiser, M. (1999.): Schwierige Gespräche – kein Problem. Expert. Wien. Kiener, F. (1983.): Das Wort als Waffe. Vandenhoeck. Göttingen. Kierkegaard, S. (1963.): Das Tagebuch des Verführers. dtv. München. Kierkegaard, S. (2000.): Strah i drhtanje. Verbum. Split. Gräfe, U. (ur.), (2001.): Konfuzius für Gestreßte. Insel. Frankfurt am Main. Kratz, H. G. (2005.): Feedback. Gabal. Offenbach. La Bruyere, J. de (1953.): Karakteri. Prosveta. Beograd. Laing, R. D. et al. (1971.): Interpersonelle Wahrnehmung. Suhrkamp. Frankfurt/M. Langer, I. et al. (1999.): Sich verständlich ausdrücken. Reonhardt. München. Lao Tse (1981.): Knjiga puta i vrline. Mladost. Zagreb. La Rochefoucauld, F. de (1988.): Spiegel des Herzens. Diogenes. Zürich. Lay, R. (1981.): Krisen und Konflikte. Heyne. München. Lay, R. (1991.): Kommunikation für Manager. Econ. Düsseldorf. Leeds, D. (1988.): Die Kunst der Kommunikation. Orell Fussli. Zurich Lindahl, K. (2007.): Mit dem Herzen hören. Knaur. München. Losier, M. J. (2009.): Das Gesetz der Beziehung. Integral. München. Lukas, M. (1998.): Die Wahrheit beginnt zu zweit. Das Paar im Geapräch. Rowohlt. Reinbek. Mahler, M. et al. (1978.): Die psychische Geburt des Menschen. Fischer. Frankfurt/M. Mandel, K. H. (1979.): Therapeutischer Dialog. Pfeiffer. München. Marko Aurelije (1996.): Samome sebi. CID. Zagreb.

2 40

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Maro, F. (1997.): Führungskommunikation und Präsentation. Fit for Business. Düsseldorf. Martens, K. /Hrsg/ (1979.): Kindliche Kommunikation. Suhrkamp. Frankfurt/M. Märtin, D., Boeck, K. (1999.): Small talk. Die hohe Kunst des kleinen Gesprächs. Heyne. München. Mayer, C. (2007.): Lob der Lüge – warum wir ohne sie nicht leben können. List. Berlin. Maturana, H. (2000.): Was ist erkennen? Goldmann. München. Miller, S. et al. (1988.): Gespräche selbstsicher und ebenbürtig führen. mvg. Landsberg. Miller, S. et al. (1979.): Sich selbst und andere besser verstehen. mvg. Landberg. Mindell, P. (2006.): Erfolgreiche Menschen sagen, was sie wollen. Ariston. Kreuzlingen. Mizerovsky, H. (1989.): Kommunikation im Ernstfall. Perlen Reihe. Wien. Moeller, M. L. (2003.): Worte der Liebe. Erotische Zwiegespräche. Ein Elexier für Paare. Rowohlt. Reinbek. Montaigne, M. de (1976.): Essais. Insel. Frankfurt am Main. Montesquieu (2001.): Meine Gedanken. Mes pensees. dtv. München. Moosig, K. (2003.): Streiten aber fair. Konflikte gut und konstruktiv lösen. Herder. Freiburg. Morris, D. (1977.): Otkrivanje čovjeka kroz gestove i ponašanje. Jugoslavija. Beograd. Müller, J. (1997.): Höre, was ich nicht sage. Die Aufdeckung unserer verschlüsselten Verhaltensweisen. Steinkopf. Stuttgart. Nichols, M. P. (2002.): Die Kunst des Zuhörens. Rowohlt. Reinbek. Nietzsche, F. (1980.): Tako je govorio Zaratustra. Grafos. Beograd. Nirenberg, J. S. (1989.): Verstehen und überzeugen. mvg. Landsberg. Nix, U. H. (1992.): Zuhören. Econ. Düsseldorf. Pachter, B., Magee, S. (2000.): Streiten aber richtig! mvg. Landsberg. Pascal, B. (1969.): Misli. Zora. Zagreb. Pawlowski, K., Riebensahm, H. (1998.): Konstruktiv Gespräche führen. Rowohlt. Reinbek. Patterson, T. (2008.): In guten wie in schlechten Zeiten. Das Geheimnis glücklicher Beziehungen. Humboldt. Hannover. Pearson, J. C., Spitzberg, B. H. (1990.): Interpersonal Communication. Wm. C. Brown Publishers. Dubuque. Plenković, M. (1983.): Teorija i praksa javnog komuniciranja. Izdavačko instruktivni biro. Zagreb.

2 41

Pav ao Br ajš a Plutarch (2000.): Die Kunst zu leben. Insel. Frankfurt am Main. Popper, K. R., Eccles, J. C. (1990.): Das Ich und sein Gehirn. Piper. München. Portmann, A. (1966.): Die Kindheit des Menschen. Praxis der Psychotherapie. 14 (5.): 209 – 213. Prisching, M. (2009.): Das Selbst. Die Maske Der Bluff Über die Inszenierung der eigenen Person. Molden. Wien. Prost, W. (1987.): Manipulieren durch Sprache. Heyne. München. Reardon, K. K. (1998.): Interpersonalna komunikacija. Alinea. Zagreb. Richter, H. E. (1970.): Patient Familie. Rowohlt. Reinbek. Robins, S. P. (1989.): Training in Interpersonal Skills. Prentis Hall. Englewod. Cliffs. Rosenberg, M. B. (2004.): Gewaltfreie Kommunikation. Junfermann. Paderborn. Rosenberg, M. B. (2006.): Konflikte lösen durch Gewaltfreie Kommunikation. Herder. Freiburg/B. Rot, N. (1982.): Znakovi i značenja. Nolit. Beograd. Roth, G. (2007.): Persönlichkeit Entscheidung und Verhalten. Klett-Cotta. Stuttgart. Saint-Exupery, A. de (1980.): Mali princ. Mladost. Zagreb. Satir, V. (1972.): Selbstwert und Kommunikation. Pfeiffer. München. Scheflen, A. E. (1976.): Körpersprache und soziale Ordnung. Klett. Stuttgart. Scheich, G. (2002.): Ärgern ist gesund! Mosaik. München. Scherer, K. R., Wallbott, G. (Hrsg.) (1979.): Nonverbale Kommunikation. Beltz. Weinheim und Basel. Schmidt, R. (1989.): Richtig miteinander reden. mvg. Landsberg. Schmidt, S. J., Zurstiege, G. (2000.): Kommunikationswissenschaft. Rowohlt. Reinbek. Schneider, W. (1999.): Wörter machen Leute. Piper. München. Schoch, A. (1979.): Vorarbeiten zu einer pädagogischen Kommunikationstheorie. Suhrkamp. Frankfurt/M. Schopenhauer, A. (2000.): Die Kunst, glücklich zu sein. Beck. München. Schubert, M. (1982.): Das Gespräch in der Sozialarbeit. Lambertus. Freiburg/Br. Schulz von Thun, F. (1984.): Miteinander reden I Rowohlt. Reinbek. Schulz von Thun, F. (1989.): Miteinander reden II Rowohlt. Reinbek. Schulz von Thun, F. (1998.): Miteinander reden III Rowohlt. Reinbek. Schwarz, D. (2008.): Gefühle im Gespräch. Wie Emotionen unsere Kommunikation beeinflussen. mvg. München.

2 42

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Schwertfeger, B. (1988.): Macht ohne Worte. Heyne. München. Searle, J. R. (1982.): Ausdruck und Bedeutung. Untersuchungen zur Sprechakttheorie. Suhrkamp. Frankfurt/M. Seebass, G. (1981.): Das Problem von Sprache und Denken. Suhrkamp. Frankfurt/M. Seneca (1995.): Ideal i kult stoicizma. CID. Zagreb. Shafir, R. Z. (2001.): Zen in der Kunst des Zuhörens. Verstehen und verstanden werden. Ariston. Kreuzlingen. Shure, M. B., Spivack, G. (1981.): Probleme lösen im Gespräch. Klett Cotta. Stuttgart. Spitz, R. (1976.): Vom Dialog. Klett. Stuttgart. Stangl, A. (1977.): Die Sprache des Körpers. Knaur. München. Steinmetz, H. (2005.): Kommunikation für Führungskräfte. Redline. Frankfurt. Stierlin, H. (1976.): Das Tun des Einen ist das Tun des Anderen. Suhrkamp. Frankfurt/M. Stroebe, R. W. (1991.): Kommunikation I. Sauer. Heidelberg. Stroebe, R. W. (1992.): Kommunikation II. Sauer. Heidelberg. Tannen, D. (1994.): Das hab’ich nicht gesagt! Kommunikationsprobleme im Alltag. Goldmann. München. Tannen, D. (1999.): Laß uns richtig streiten. Vom Wortgefecht zum Dialog. Goldmann. München. Tausch, A. (1987.): Gespräche gegen die Angst. Rowohlt. Reinbek. Teilhard de Chardin, P. (1994.): Die Zukunft des Menschen. Walter. Düsseldorf. Tepperwein, K., Aeschbacher, F. (2004.): Von der Sprachlosigkeit in Beziehungen. Michaels. Peiting. Thomann, C. (1998.): Klärungshilfe: Konflikte im Beruf. Rowohlt. Reinbek. Thomann, C., Schulz v. Thun, F. (1988.): Klarungshilfe. Rowohlt. Reinbek. Thomson, P. (1998.): Tajna komunikacije. Budite uvjerljivi i uspjet ćete. Barka. Zagreb. Toelstede, B. G. (1998.): Zielwirksam kommunizieren. Linde. RenningenMalmsheim. Toma Kempenac (1998.): Nasljeduj Krista. Prometej. Zagreb. Trömel-Plotzl, S. /Hrsg/ (1984.): Gewalt durch Sprache. Die Vergewaltigung von Frauen in Gesprächen. Fischer. Frankfurt/M. Vilsmeyer, C. (2000.): Feedback geben – mit Sprache handeln. Metropolitan. Düsseldorf. Wahler, J. (1988.): Die Kunst, mit sich selbst zu reden. Heyne. München. Wagner-Link, A. (1998.): Kommunikation als Verhaltenstraining. Pfeiffer. München.

2 43

Pav ao Br ajš a Wahlroos, S. (1974.): Familienglück kann jeder lernen. Fischer. Frankfurt/M. Watzlawick, P. et al. (1969.): Menschliche Kommunikation. Hans Huber. Bern. Watzlawick, P. et al. (1974.): Lösungen. Hans Huber. Bern. Weisbach, C. R., Ehresmann, S. (1985.): Reden und verstanden werden. Fischer. Frankfurt/M. Weisbach, C. R. (2003.): Professionelle Gesprächsführung. Übungsbuch. dtv. München. Winget, L. (2009.): Halt den Mund, Hör auf zu heulen und lebe endlich! Heyne. München. Zeldin, T. (1999.): Kako razgovor može promijeniti vaš život. Edicije Božićević. Zagreb. Zielke, W. (1987.): Sprechen ohne Worte. mvg. Landsberg. Zielke, W. (1985.): Geben und nehmen. mvg. Landsberg.

244

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

IZ RECENZIJE Čovjek je biće komunikacije. Ta se neprijeporna činjenica, razmišljali o njoj ili ne, svakim novim danom iznova otkriva svakome čovjeku. Baš svakome! Štoviše, ne samo da je biće komunikacije, nego čovjek upravo komunicira cijelim svojim bićem. Očituje se to i u knjizi Bez razgovora se ne može. Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih, ugledna psihijatra, psihoterapeuta i komunikologa dr. Pavla Brajše. Riječ je, kako u predgovoru ističe i sam autor, o djelu namijenjenu prije svega onima koji razgovor svakodnevno koriste, a pritom bi o komunikaciji željeli i nešto više doznati. Knjiga dakle nije namijenjena nekoj posebnoj skupini ljudi, znanstvenicima ili stručnjacima, nego uistinu svakome tko želi »upoznati« razgovor. Ona je ujedno i poticaj na promišljanje i promjene, jer će čitatelj, listajući stranice u potrazi za odgovorima na konkretna pitanja, u jasnu razlučivanju dobroga i raskrinkavanju lošega u razgovoru moći pronaći savjete i prepoznati smjernice za uspješnije komuniciranje. Budući da se vlastita komunikacija prečesto promatra u »crno-bijeloj optici«, idealizirajući sebe, a kritički promatrajući svoje sugovornike, ova će knjiga biti i poticaj na osluškivanje samoga sebe, na izrazito bitan »pogled« u vlastitu nutrinu koji, ako je iskren i bez »šarenih naočala«, itekako mijenja svakoga čovjeka, njegove odnose s drugima, riječju – život. Poslužit će tomu zasigurno i autorov stil, koncizan i jasan jezik, koji upućuje na bliske primjere iz svakodnevnih međuljudskih odnosa, ali i vrlo pregledno raspoređene tematske cjeline, koje već samim svojim naslovima čitatelju mnogo govore, olakšavajući mu traganje za odgovorima na svakodnevne »komunikacijske muke«. Tako već na samom početku knjige autor dotiče ključno pitanje: »Zašto nam treba razgovor?« Pojašnjava, među inim, da se međuljudski odnosi održavaju razgovorom, ali i više od toga: njime nastaje, razvija se i održava sam čovjek (njegovo tijelo, mozak, osoba i identitet). Tumačeći od čega se sastoji razgovor i kako se on uči, upozorava da u razgovoru nismo samo pošiljatelji nego i primatelji poruka, da ne govorimo samo riječima, nego i tijelom neverbalno komuniciramo i da je u komunikaciji uvijek ključan onaj drugi – sugovornik. Autor također upućuje na činjenicu da bez razgovora ne možemo, jer nam on omogućuje zajedništvo, osobnost, suradnju i sporazumijevanje, bavi se i odnosima te sadržajem u razgovoru, upućujući ponajprije na nužnost

K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Do promjena »pogledom« u vlastiti razgovor

2 45

Pav ao Br ajš a iskrenosti, jer »neiskrena komunikacija je neprijatelj uspješnog razgovora«. Pobuđuje razmišljanje o pitanjima poput onih kakav je naš razgovor i kako ga poboljšati, uz poruku da je on onakav kakvim ga sami učinimo. A to je samo dio onoga što donosi ova knjiga. Mnogima će naročito korisna biti poglavlja koja savjetuju kako razgovarati s djecom, s bračnim partnerom, s učenicima, kako bi trebali razgovarati volonteri, a kako župnici, kako razgovarati na poslu, kako demokratski komunicirati te kako (ne)uspješnom komunikacijom voditi (ne) uspješan poduzetnički posao. Na kraju knjige, autor je posegnuo i u riznicu mudrih misli poznatih filozofa i drugih mislilaca o razgovoru, što će također biti iznimno poticajno čitateljima, da bi u dodatku sažeto odgovorio na pitanje kako bismo trebali razgovarati, a kako to često činimo. Iako već kao mala djeca ovladavamo umijećem govora, nekima kao da je cijeli život potreban da nauče razgovarati, a mnogima, koji ne žele »poraditi na sebi«, ni to vrijeme, jednostavno – nije dovoljno. Učenju bolje komunikacije ne može se stoga pristupiti tragajući za instantnim rješenjima, odmah i sada, jer je prije svake promjene nužan i svojevrstan proces upoznavanja sebe, koji zasigurno nije ni brz ni lak. Upravo je blagodat takva ukoričena priručnika u činjenici da se tekstu možemo vraćati, iščitavati ga, prepoznavati sebe u pojedinim situacijama i vježbati vlastitu komunikaciju – ali i ljudskost. Knjiga dr. Brajše nudi upravo to. Potrebno je samo iskreno željeti promjenu. Ivan Uldrijan, dipl. novinar

2 46

BE Z R A ZGOVOR A SE NE MOŽE

Bilješka o autoru K VA L I T E T NI JIM R A ZGOVOROM D O SEBE I DRUGIH

Pavao Brajša (rođen 1933., u Zagrebu), psihijatar, psihoterapeut i komunikolog, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i specijalizirao neurologiju i psihijatriju, a također i doktorirao iz područja obiteljske psihijatrije. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao psihijatar u Varaždinu, gdje i sada živi. Znanstveni je suradnik Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz područja socijalne psihijatrije i viši znanstveni suradnik Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu iz područja informacijskih znanosti, tj. interpersonalne komunikologije. Završio je edukaciju iz analitičke grupne terapije u Münchenu te sistemske psihijatrije u Zürichu. Predavao je na dodiplomskim i postdiplomskim studijima u Zagrebu, Mariboru, Varaždinu, Ljubljani i na međunarodnome postdiplomskom studiju Instituta za bračnu i obiteljsku terapiju u Grazu. Osnovao je nekoliko bračnih i obiteljskih savjetovališta u Hrvatskoj. Radio je kao edukator i supervizor grupnih, obiteljskih i bračnih terapeuta. Vodio je komunikacijske treninge za pedagoške radnike, menadžere i ostale građane u Hrvatskoj i Sloveniji. Napisao je četrdesetak knjiga. Poznate su autorove knjige Meneđerska komunikologija, Pedagoška komunikologija, Sreća i nesreća u dvoje, Umijeće življenja u dvoje, Umijeće bračnog života, Drukčiji pogled na brak, Očevi, gdje ste?, Ljubav i svađa u dvoje, Umijeće ljubavi, Roditelji i djeca, Brak naš svagdašnji, Umijeće vođenja, Abeceda demokratskog ponašanja, Moj Tvoj Naš seks i dr. Piše u mnogim dnevnim listovima i tjednicima o problematici djece, braka i obitelji, međusobnog komuniciranja u privatnom, profesionalnom i društvenom životu. Već duže vrijeme o toj problematici piše i u Glasu Koncila.

2 47

Knjige Pavla Brajše u izdanju Glasa Koncila Roditelji i djeca Zagreb, 22005. 17 x 24 cm, 212 str.

Brak naš svagdašnji Zagreb, 22009. 17 x 24 cm, 282 str.

Brak i obitelj iz drugog kuta Zagreb, 2009. 17 x 24 cm, 292 str.

Abeceda demokratskog ponašanja Zagreb, 2012. 17 x 24 cm, 236 str.

Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika! Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb tel.: 01/4874-315; faks: 01/4874-319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr; www.glas-koncila.hr

PAVAO BRAJŠA

Bez razgovora Kvalitetnijim razgovorom do sebe i drugih

5D]JRYRU MH VOLĀDQ OHGHQMDNX X PRUX 0DQML VH GLR YLGL L]QDG SRYUåLQH YRGH 7R MH ODNR SUHSR]QDWOMLY QHVNULYHQ L VYMHVWDQ GLR ,VSRG YRGH MH PQRJR YHþL GLR 7R MH QHSUHSR]QDWOMLY VNULYHQ QHJLUDQ L SRWLVNLYDQ GLR QDåHJ UD]JRYRUD 0RUDPR QDXĀLWL SUHSR]QDYDWL RWNULYDWL L RVYMHåWDYDWL ªSRGYRGQL© GLR QDåHJ UD]JRYRUD .QMLJD MH QDPLMHQMHQD SULMH VYHJD RQLPD NRML UD]JRYRU VYDNRGQHYQR NRULVWH D SULWRP EL R NRPXQLNDFLML çHOMHOL L QHåWR YLåH GR]QDWL 2QD MH XMHGQR L SRWLFDM QD SURPLåOMDQMH L SURPMHQH MHU þH ĀLWDWHOM OLVWDMXþL VWUDQLFH X SRWUD]L ]D RG JRYRULPD QD NRQNUHWQD SLWDQMD X MDVQX UD]OXĀLYDQMX GREURJD L UDVNULQNDYDQMX ORåHJD X UD]JRYRUX PRþL SURQDþL VDYMHWH L SUHSR]QDWL VPMHUQLFH ]D XVSMHåQLMH NRPXQLFLUDQMH 7DNRāHU XSXþXMH QD ĀLQMHQLFX GD EH] UD]JRYRUD QH PRçHPR MHU QDP RQ RPRJXþXMH ]DMHGQLåWYR RVREQRVW VXUDGQMX L VSRUD]XPLMHYDQMH ,YDQ 8OGULMDQ GLSO QRYLQDU

N]^\N ¡ ZZZ JODV NRQFLOD KU

3DYDR %UDMåD =DJUHE SVLKLMDWDU SVLKRWHUDSHXW L NRPXQLNRORJ GLSORPLUDR MH QD 0HGLFLQVNRP IDNXOWHWX X =DJUHEX 6SHFLMDOL]LUDR MH QHXURORJLMX L SVLKLMDWULMX L GRNWRULUDR L] SRGUXĀMD RELWHOMVNH SVLKLMDWULMH &LMHOL VYRM UDGQL YLMHN SURYHR MH NDR SVLKLMDWDU X 9DUDçGLQX JGMH L VDGD çLYL .DR ]QDQVWYHQL VXUDGQLN SUHGDMH QD VWXGLMLPD X =DJUHEX 0DULERUX 9DUDçGLQX /MXEOMDQL L *UD]X 2VQRYDR MH QHNROLNR EUDĀQLK L RELWHOMVNLK VDYMHWRYDOLåWD X +UYDWVNRM 5DGL NDR HGX NDWRU L VXSHUYL]RU JUXSQLK RELWHOMVNLK L EUDĀQLK WHUDSHXWD 9RGL NRPXQLNDFLMVNH WUHQLQJH ]D SHGDJRåNH UDGQLNH PHQDGçHUH L RVWDOH JUDāDQH X +UYDWVNRM L 6OR YHQLML 'RVDG MH QDSLVDR ĀHWUGHVHWDN NQMLJD

,6%1