STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI by Glas Koncila

S T U D I A

C A N O N I C A

C R O A T I C A

1. Ništavost ženidbe: procesne i supstantivne teme, J. Šalković (ur.), Zagreb, 2009. 2. J. Šalković, Obveze i prava vjernika laika (kann. 224-231). Poslanje i djelovanje, Zagreb, 2010. 3. Posebni sudski postupci i postupanja, J. Šalković (ur.), Zagreb, 2010. 4. Vjernici, društva, pokreti, J.Šalković (ur.), Zagreb, 2011.

Str ukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi

I SB N 9 7 8 -9 5 3 -2 4 1 -3 5 7 -1

www.glas-koncila.hr

Cijena: 240,00 kn

Strukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi

Zbornik radova Glas Koncila

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI Zbornik radova V. međunarodnog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika u Zadru, 21. – 22. listopada 2011.

Izdavač: Hrvatsko kanonističko društvo HR – 10000 Zagreb, Kaptol 31 Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb www.glas-koncila.hr; tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328; http://knjizara.glas-koncila.hr; e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Biblioteka: Studia canonica croatica. Sv. 5. Urednik: Josip Šalković Uredničko vijeće: Marko Petrak, Josip Šalković, Nikola Škalabrin Znanstveno vijeće: Klara Ćavar (Ancona), Zdenko Ilić (Đakovo), Ivan Jakulj (Split), Marko Petrak (Zagreb), Pero Pranjić (Sarajevo), Andrej Saje (Ljubljana), Josip Šalković (Zagreb), Nikola Škalabrin (Đakovo), Slavko Zec (Rijeka) Recenzenti: Matija Berljak Jure Brkan Jezično uređivanje: Josip Sinjeri Korektura: Olja Barščevski Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Denona, Zagreb Tiskano u listopadu 2012.

ISBN 978-953-241-357-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 816484 Sva prava pridržana. Nijedan se dio knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Strukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi Zbornik radova V. meÄ&#x2018;unarodnog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika u zadru, 21. â&#x20AC;&#x201C; 22. listopada 2011.

Zagreb, 2012.

Program

V. MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ CRKVENIH PRAVNIKA

Strukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi 21. – 22. LISTOPADA 2011., ZADAR, HOTEL DONAT, MAJSTORA RADOVANA 7

PROGRAM ¬¬Petak, 21. listopada 2011. 900 – 1030

▪ Otvaranje simpozija ▫ Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca (dr. D. Tukara, Đakovo) ▫ Forum i tribunal u rimskoj-kanonskoj pravnoj tradiciji (dr. M. Petrak, Zagreb) ▫ Stupnjevi i vrste sudova prema ZKP-1983. i uputi Dignitas connubii (mr. I. Ivanković Radak, Subotica)

1030 – 1100

▪ Pauza

1100 – 1200

▫ Teritorijalni sudovi i parnice ništavosti ženidbe (mr. J. Vranjić, Zagreb) ▫ Sudovi Apostolske Stolice i parnice ništavosti ženidbe (dr. S. Zec, Rijeka) ▫ Personalni sudovi (mr. E. Nagy, Rim)

1200 – 1300

▪ Rasprava

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

V. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

¬¬Subota, 22. listopada 2011.

▫ Koordinacija, suradnja i podređenost crkvenih sudova (mr. L. Babić, Zagreb) ▫ Crkveni sud i (nad)biskupijska tijela: autonomija i povezanost (mr. I. Kovač, Mostar) ▫ Pravilnik suda u kanonskoj znanosti i sudskoj praksi (dr. J. Šalković, Zagreb) ▫ Interakcija crkvenog suda i državnih institucija (I. Milotić, dipl. iur., Zagreb)

1020 – 1045

▪ Pauza

1045 – 1230

▪ Okrugli stol i rasprava ▫ Crkveni sudovi u hrvatskim okolnostima: aktualnosti – izazovi – perspektive (dr. I. Ćubelić, Split; mr. Z. Katuša, Zadar; mr. I. Kovač, Mostar; mr. M. Tomić, Sarajevo; dr. R. Radišić, Zagreb; mr. E. Svažić, Rijeka; dr. N. Škalabrin, Đakovo)

ZBORNIK RADOVA

Riječ urednika

RIJEČ UREDNIKA Svim vjernicima pripada da prava koja u Crkvi imaju zakonito zahtijevaju i prema pravnoj odredbi štite na mjerodavnome crkvenom sudu (usp. kan. 221, § 1). Knjiga VII. Zakonika kanonskoga prava nosi naslov Postupci (kann. 1400-1752) i sadrži postupničko pravo, tj. cjelokupnost odredaba ustanovljenih od Crkve za upravljanje pravednošću, kako na sudskom (sudski postupci), tako i na izvansudskom području (upravni postupci). Područje se sudske vlasti Crkve proteže na vlastiti i isključivi način na parnice koje kao predmet imaju duhovne stvari ili one povezane s duhovnim stvarima (zaštita prava fizičkih i pravnih osoba, proglašenje pravnih čina, kaznene parnice usmjerene na proglašenje ili nametanje crkvenih kaznenih mjera zbog teških kršenja zakona). Vršenje sudske vlasti pretpostavlja ostvarenje tzv. postupničkih pretpostavki: jurisdikcijskih, strukturalnih, personalnih, disciplinskih. U svrhu cjeloživotnog obrazovanja crkvenih pravnika i djelatnika crkvenih sudova, 21. i 22. listopada 2011. održan je u Zadru V. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika, Strukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi. Strukturalne pretpostavke odnose se na različite stupnjeve i na različite vrste sudova: sudovi prvoga stupnja, sudovi drugoga stupnja i sudovi Apostolske Stolice; biskupijski i međubiskupijski sudovi; redovnički sudovi; sudac pojedinac i sudsko vijeće (zborni sud)… Za vjernike koji imaju potrebu obratiti se sudu, kao i za službenike suda koji imaju zadaću provjere mjerodavnosti te uzajamne suradnje među sudovima poznavanje strukturalnih pretpostavki je od iznimne važnosti. Znanstveni simpozij imao je namjeru obuhvatiti i prikazati različite stupnjeve i vrste sudova stavljajući naglasak na parnice za proglašenje ništavosti ženidbe, koje su uvijek imale posebnu važnost i sačinjavaju najveći dio suđenja u crkvenim sudovima. Simpozij je završio okruglim stolom, na kojem su sudski vikari crkvenih sudova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine iznosili aktualnosti, izazove i perspektive sudova na kojima vrše povjerenu službu.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

V. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

Izlaganja na simpoziju i na okruglom stolu oslikali su crkveni sud kao mjesto podjele pravednosti, otvorili su raspravu među kanonistima te pridonijeli donošenju rješenja za podizanje kvalitete djelovanja crkvenih sudova u hrvatskim okolnostima. Objavljivanjem zbornika sve ono što je izlagano i rečeno na simpoziju sada može poslužiti kao dobra podloga za daljnja promišljanja, kao i za pomoć u provedbi kanonskih odredbi o različitim stupnjevima i vrstama sudova. U petom broju niza Studia canonica croatica sabrano je i nalazi se devet radova sa simpozija, a svaki je znanstveni rad recenziran od strane recenzenata stručnih u području kanonskoga prava. Većina radova je ocijenjena kao izvorni znanstveni rad. Kao takovi, važan su doprinos hrvatskoj kanonskoj znanosti te postaju vrlo korisna i nezaobilazna kanonska literatura, kako na doktrinarnoj, tako i na praktičnoj razini. U petom broju niza Studia canonica croatica nalaze se četiri priopćenja s okruglog stola, koja pružaju jednu sliku različitih stupnjeva i vrsta sudova u hrvatskim okolnostima. Zahvaljujem autorima znanstvenih radova i priopćenja, recenzentima, svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji simpozija i izdavanju petog broja niza Studia canonica croatica. Nadam se da će i ovaj broj korisno poslužiti u radu crkvenih sudova i dobivanju potrebnih informacija za osobe koje se obraćaju crkvenom sudu. U Zagrebu, na svetkovinu sv. Petra i Pavla apostola, 29. lipnja 2012. Josip Šalković

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

UDK 272.745-242-246-9“01/03“ Izvorni znanstveni rad

SUD U SVETOM PISMU I U PROMIŠLJANJU CRKVENIH OTACA Drago TUKARA Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Osijeku Petra Preradovića 17, HR–31 400 Đakovo drago.tukara@gmail.com Sažetak U okviru teme Strukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi ovaj članak u kratkim crtama prikazuje pojam sudišta u Svetom pismu, u spisima crkvenih otaca te u zasjedanjima crkvenih sabora prvih stoljeća. To je ujedno i podjela ovoga članka. Kroz Sveto pismo autor promatra na temelju nekih citata utemeljenost i djelovanje suda općenito u zajednici izraelskog naroda po Mojsijevu zakonu i propisima. Postojanje i pojam sudišta u Mojsijevom vremenu nije bila nepoznanica, dapače život je funkcionirao prema proglašenim propisima. Autor se ponajprije poslužio sudištem koje je postojalo u Isusovo vrijeme i koje je provelo sudski proces protiv Isusa. U procesu Isusa Krista prikazana je struktura suda sa svim njegovim elementima, koji ga karakteriziraju kao zakonitu vlast u provedbi pravednosti i čuvanja zakona Božjega. Iz promišljanja crkvenih otaca autor izvodi činjenicu da su crkveni oci zajedno sa svojim prethodnicima, apostolskim ocima, shvatili da bez određene crkvene organizacije, u koju je uključen i crkveni sud, nema normalnog funkcioniranja zajednice. Posebno su prikazani neki sabori koji su donosili određene odluke koje su postale kanonski važeće. Doprinos crkvenih otaca je značajan jer se po njihovoj pisanoj riječi može pretpostaviti barem početna struktura crkvene vlasti. Ono što autor članka naglašava je da od prvih dana Crkve pa do danas postoji neprekinuti kontinuitet crkvenog sudišta, realiziran u apostolskom nasljeđu, prije svega u službi biskupa, koncila i dekretala. Ključne riječi: Sveto pismo, crkveni oci, sud, sudište, sinedrij.

Uvod Gledano teološki, sud je eshatološka tema koja pokazuje božansko djelovanje na početku stvaranja i otkupljenja svemira. On je sastavni

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

dio kršćanske vjere, koji je pronašao svoje mjesto i u ispovijesti vjere: »I doći će u slavi suditi žive i mrtve.« Da će se Krist vratiti suditi žive i mrtve puno se puta potvrđuje u zapisima prve kršćanske zajednice. Sud je uvijek usko povezan s temom paruzije i uskrsnuća mrtvih, i shvaćan je kao sveopći i pojedinačni. U njemu se ogleda budućnost svakog čovjeka. Odgovarajući na Kristovu zapovijed, apostoli su »išli do nakraj svijeta«, propovijedali evanđelje i uspostavljali određenu organizaciju. Kršćanstvo je tako religija naselja, gdje se zajednice osnivaju, organiziraju i koordiniraju. U isto vrijeme Crkva biva i raspršena diljem svijeta, od istoka do zapada, od sjevera do juga. Ona je jedna Božja Crkva, jedno tijelo, povijesna stvarnost, koja za svoje funkcioniranje na zemlji treba i uspostavu zemaljskih oblika vlasti. U okviru zemaljske vlasti svakako se nalazi osnivanje i crkvenih sudišta, koja žele sačuvati izvornost kršćanstva, »svijest jedne vjere, jedne discipline i jedne nade«. 1. Sud u Svetom pismu 1.1. Sud na tragu Staroga zavjeta Viđenja proroka Izaije najavljuju vječni mir koji će se dogoditi na kraju danâ: »Dogodit će se na kraju danâ: Gora doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova… On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove… Bit će to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori… Jahve će se uzvisiti, on jedini – u onaj dan.« (Iz 2) Ili na drugom mjestu napominje Izaija: »Umuknite preda mnom, otoci, nek’ novu snagu narodi priberu. Nek’ se primaknu i progovore; zajedno pristupimo sudu.« (Iz 41, 1) Sud je u Starom zavjetu apsolutna vlast koju Jahve ima nad ljudskom povijesti, jer je on njezin stvarni graditelj. Jahvi kao božanskom kralju pripada pravo suditi o vjerskoj i moralnoj ispravnosti njegovih podložnika. Dok Jahve sudi, on provjerava vrši li njegov narod njegovu volju. Ukoliko se to ne događa, javlja se srdžba Jahvina, koja potiče na obraćenje, što upućuje na proročki navještaj kolektivnoga suda, koji će Bog učiniti na kraju povijesti. Taj dan o kojem govore proroci ima u sebi dvostruku zadaću: osloboditi Izraela od njegovih neprijatelja i uvesti narod u blagostanje bez kraja. Poznati su nam i proroci koji baš i ne misle da će biti tako. Oni naime naviještaju da se taj dan kolektivnog

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

suda tiče i izraelskog naroda, jer će se pred Jahvom pojaviti njegova vjerska i moralna ispravnost.1 Kod proroka koji su djelovali u sužanjstvu i u mudrosnim knjigama, naglašava se značenje osobne odgovornosti i zaslužene pojedinačne plaće za djela koju će Bog udijeliti na kraju vremena. Ustvari, tako sud dobiva obilježje pravoga vrednovanja povijesnoga života svake osobe, prema tome kako se ta ista osoba odnosila prema savezu. Pod starim zakonom, Mojsijeva je služba bila služba osude. Svijest da Bog sudi nikada nije bila upitna kod izraelskog naroda. Jahve ima vlast nad svijetom, posebno nad ljudima. Iskustvo je izraelskog naroda da Božji sud lebdi nad ljudima kao duh nad vodama. Po Mojsijevom zakonu, svaki je ubojica bio podložan ljudskom sudu. Mojsije propisuje: »Bude li ti preteško štogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svađu u tvome gradu, tad ustani i pođi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. Obrati se svećenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni će ti rasuditi. Pazi: sve učini kako te upute. Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti kažu ne odstupaj ni desno ni lijevo. Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni svećenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj čovjek pogubi.« (Pnz 17, 8-12) 1.2. Sud na tragu Novoga zavjeta Novi zavjet potvrđuje temu suda, počevši od snažnog propovijedanja Ivana Krstitelja. Tema suda se potvrđuje i pronalazi u odlučnoj Isusovoj kerigmi i u apostolskom naviještanju. U Novom zavjetu onaj dan iz Starog zavjeta je počeo, počela su posljednja vremena, počelo je uspinjanje na Jahvinu goru, stoga je potrebno hitno obraćenje. Metanoja postaje načinom življenja vjernika: »Obratite se! Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze.« (Mt 3, 2-3) Tko neće biti podvrgnut sudu? To će biti onaj koji bude vršio zapovijed ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu te koji bude prionuo uz riječ Kristovu. Biblijski govor o sudu ima za cilj potaknuti čovjeka da prione uz Krista, a Kristu se pripisuje zadaća suđenja. U crkvama koje je sveti Pavao osnivao i posjećivao sud je bila tema koja je postala naukom koji se vjerno prenosio: »Zato mu se uporno nastojimo svidjeti (Gospodinu)… jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već 1 Usp. Enciklopedijski teološki rječnik, Zagreb, 2009., 1111-1112.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

prema tome što je za zemaljskoga života zaslužio.« (2 Kor 5, 9-10) Sud u Pavlovoj katehezi i u drugim dijelovima Novoga zavjeta ima pozitivno ozračje jer se odnosi na radosni konačni susret s Gospodinom. U ivanovskim spisima sud je temeljna kristološka tema, jer je dolazak Logosa u utjelovljenju već pokrenuo božanski sud nad ljudskom poviješću. »U ovom se sastoji sud: Svijetlo je došlo na svijet« (Iv 3, 5), i na drugom mjestu: »Zaista, zaista, kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji mene posla, ima život vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život« (Iv 5, 24). U Knjizi Otkrivenja sud je opisan snažnim alegorijskim i simboličkim izrazima. Sud je u stvari prikazan kao slavodobitno Božje djelo nad Sotonom i nad njegovim slugama. To je bilo vrlo važno za vjernike, jer je takva spoznaja i vjera u pobjedu Boga na dan konačnoga svršetka odzvanjala kao obećana nagrada.2 Unutrašnje društveno-juridičko ustrojstvo Izraela u Isusovo vrijeme bilo je u rukama Velikog vijeća. Poznato nam je da je u Isusovo vrijeme kod Židova u praksi bilo tri sudišta. Prvo je bilo sudište »triju sudaca« (trijumvirat), drugo je bilo dvadeset i trojice sudaca. Te sudove spominje Talmud.3 Treće sudište je »sedamdesetorice sudaca«, odnosno 71 suca. Prema Talmudu, sud od dvadeset trojice je pokrajinska ustanova i zvao se je jednostavno sud. »Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije bit će odgovoran sudu.’ A ja vam kažem: Svatko tko se ljuti na brata svoga bit će odgovoran sudu.« (Mt 5, 21-22) Taj se sud nalazio u svakom mjestu u Palestini koje je brojalo bar 120 stanovnika. On je postojao i u židovskim zajednicama i izvan Palestine, o čemu opet bilježi Matej: »Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati sudovima« (Mt 10, 17), zatim Marko donosi: »A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat će vas sudovima i bičevati u sinagogama. Stajat ćete zbog mene pred upraviteljima i kraljevima…« (Mk 13, 9) Ljutnja na brata podlijegala je kazni koju je donio ovaj sud od dvadeset trojice sudaca, jer se je radilo o manjem prekršaju, bez prava na priziv. Za veće se prijestupke prizivalo na Sinedrij u Jeruzalemu.4

2 Usp. Joseph RATZINGER, Escatologia. Morte e vita eterna, Asiz, 1979., 214-223. 3 Talmud je zbirka rabinskih sentencija o Zakonu koji proizlazi iz Petoknjižja. Nastao je nekoliko stoljeća nakon Isusova vremena. 4 Usp. Josip BURIĆ, Život i običaji Svete zemlje u Isusovo vrijeme. Priredio Ante Mateljan, CuS, Split, 1998. Autori su veoma koncizno prikazali situaciju suda kao organizacije/ institucije u Isusovo vrijeme, pa će nam stoga u većem dijelu poslužiti kao neizbježan izvor podataka.

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

Jedno od sudišta u Isusovo vrijeme je i Sinedrij.5 »Početak i prvotni sastav Sinedrija nije jasan, ali je za vrijeme rimskih prokuratora poprimio točan oblik i zadaću. Bilo je to vijeće svećenika i laika od 70 članova, ne računajući velikog svećenika, koji mu je službeno predsjedao. Trajanje mandata velikog svećenika kao njegova predstojnika i sazivača zavisilo je o njegovoj političkoj podobnosti, odnosno o neuplitanju u pitanja političke naravi. Članovi Sinedrija dijelili su se u tri grupe: poglavari svećeničkih obitelji, starješine koje su predstavljale laičku aristokraciju i pismoznanci. Treća je grupa bila farizejski usmjerena, ostale su bile saducejske.«6 Isto tako je poznato da je Sinedrij u Isusovo vrijeme bio vrhovno sudište židovskoga naroda, pod rimskim nadzorom.7 Početak djelovanja mu je u drugom stoljeću prije Krista, pa sve do sedamdesete godine poslije Krista. U Isusovo vrijeme taj je sud poslije velikog svećenika bio najviša židovska ustanova, vrhovna narodna vjerska skupština, koja je raspravljala i donosila odluke o vjersko-političkim pitanjima. Sinedrij je i vrhovna upravna vlast, koju su Rimljani priznavali samostalnim gradovima u carstvu. Ono što je presudio Sinedrij imalo je izvršnu vrijednost i moglo se je izvršiti pomoću sile, jer je Sinedrij imao svoju stražu. Imao je i redarstvo, koje se je brinulo o normalnom odvijanju kultnog života u hramu te interveniralo i uhićivalo prekršitelje, o čemu nam svjedoči Mt 26, 47; Mk 14, 43; Lk 22, 4; Iv 18, 3 itd. Imao je pravo uhititi i zatvoriti zlikovce i odrediti određene kazne, kao što su bičevanje i veliko i malo izopćenje. O određivanju kazne svjedoči sveti Pavao: »Od Židova sam primio pet puta trideset i devet udaraca. Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan« (2 Kor 11, 24-25). Te ovlasti Sinedrij nije prelazio. Što se tiče zasjedanja Sinedrija, njegove su se sjednice redovito održavale unutar hrama, u prostoriji koja se zvala soba četverokutnih ka-

5 Sinedrij je najviše židovsko upravno tijelo novozavjetnog doba. Unatoč djelomičnoj sličnosti s Mojsijevom uredbom starješina, odnosno plemenskih dostojanstvenika iz najstarije izraelske povijesti, Sinedrij nije nikakva božanska institucija, nego radije upravna ustanova po uzoru na oblik vladanja i upravne sustave velikih gradova helenističkog razdoblja. Sinedrij je rješavao međužidovske probleme, uz to je bio posrednik između naroda i rimske vlasti, usp. Stipe JURIČ, Povijesne poteškoće i zakonske nepravilnosti sudskog postupka protiv Isusa, u: Bogoslovska smotra, 61 (1991.), 1-2, 22-45. 6 Wilfrid J. HARRINGTON, Uvod u Novi Zavjet, Zagreb, 1990., 31-32. Upravo zbog šarolikog sastava Sinedrija / Velikoga vijeća Pavao se dobro snašao kada je bio uhvaćen, usp. Dj 23, 1-9. 7 Sinedrij dolazi od grčke riječi synedrion i znači skupštinu.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

menova. To je dio hrama u koji su smjeli ulaziti samo Izraelci. Noću je hram bio zatvoren.8 Subotom i na blagdane nije bilo zasjedanja. Talmud donosi kako je izgledala rasprava i suđenje Sinedrija. Članovi Sinedrija su sjedili u polukrugu, tako da je svatko mogao vidjeti ostale. Predsjednik je sjedio u sredini, a uza nj s lijeve i desne strane dva službenika. Imao je dva pisara, bilježnika, jedan je bilježio one koji su se slagali s osudom, a drugi je bilježio one koji se nisu slagali s osudom. Nasuprot predsjednika sjedio je optuženik, a njemu s desna njegov branitelj. Rasprava je počela iznošenjem optužbe i ispitivanjem okolnosti koje su optuženom mogle ići u prilog. Nisu se primale optužbe koje nisu bile potkrijepljene bar dvama istovjetnim svjedočenjima. »Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka.« (Pnz 17, 6) Noćne sjednice Sinedrija nisu bile zakonite. Talmud propisuje: »Kad se radi o osudi na smrt, rasprava se mora započeti i dovršiti od izlaska do zalaska sunca… ali osuda na smrt može biti donesena istom sljedeći dan. Sudbene rasprave trebaju započeti ujutro.«9 Sinedrij je mogao osuditi i na smrt, ali je za izvršenje smrtne kazne u svakom pojedinom slučaju bilo potrebno odobrenje rimskog namjesnika, budući da su Rimljani oduzeli Židovima tzv. ius gladii et aggratianti.10 Pravorijek se nije izricao isti dan kad je bio izglasan, nego sljedeći dan. Zato postupak kojemu je prijetila opasnost da će završiti smrtnom osudom, nije nikada započinjao uoči subote ili blagdana. »Dok je osuđenik bio na putu prema stratištu, na sudu se i dalje tražio dokaz, koji bi mu išao u prilog, kako bi se odmah moglo zaustaviti izvršenje smrtne kazne. U tu su svrhu pred sudištem bila dva sudska teklića, jedan na konju, a drugi stojeći sa zastavom u ruci, i ako bi suci otkrili kakav dokaz u korist osuđenoga, čovjek sa zastavom dao bi odmah znak konjaniku i ovaj bi kao munja odmaglio prema stratištu kako bi obustavio izvršenje smrtne osude. Tako je Talmud propisivao.«11

8 Budući da je hram bio zatvoren, neki drže da se je Isusa ispitivalo u kući velikog svećenika, jer su Rimljani izbacili Sinedrij iz službenih hramskih prostorija, usp. Josip BURIĆ, nav. dj., 94. 9 Presuda koja je Isusu noću izrečena: »Zaslužio je smrt« (Mt 26, 66), nema zakonsku snagu. Čim je svanuo dan, Sinedrij se je opet sastao da ponovi nad Isusom osudu koju je već one noći bio izrekao (Lk 22, 66-71). 10 Usp. Stipe JURIČ, Povijesne poteškoće i zakonske nepravilnosti sudskog postupka protiv Isusa, u: Bogoslovska smotra, 61 (1991.), 1-2, 22-45. 11 Josip BURIĆ, nav. dj., 95.

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

Isusova smrt i osuda na križ znači sud svijeta i poraz sotone, a taj će proces suđenja trajati do njegova ponovnoga dolaska.12 U tom periodu iščekivanja Dana suda božanski sud se zaodjenuo u ljudski sud. Isusovo obećanje slanja Duha apostolima značilo je da se suđenje ljudima nastavlja kao prijelazna faza prema onome eshatološkom. Apostoli i Crkva tako nastavljaju na zemlji, ondje gdje je na neki način prestao božanski sud, ali uvijek usmjeren prema konačnome eshatološkom sudu. »Kojima otpustite grijehe otpuštaju im se…« U tom kontekstu potrebno je predstaviti barem neke trenutke iz povijesti apostolske i postapostolske crkve. 2. Razvojni put suda u prvoj Crkvi Od samih početaka Crkva je bila sastavljena od osoba koje su vršile određenu vlast i na taj način imale određeni autoritet. Prevladavala je ideja da je prva Crkva svoju vlast temeljila na čisto karizmatskom principu, a osobe od autoriteta su imale karizmatski predznak. Dogodio se je ipak, prijelaz od karizmatske na hijerarhijsku Crkvu. U Crkvi se rađaju institucije, a tu svoje mjesto pronalazi i crkveni sud. 2.1. Crkvena organizacija Apostoli su uspostavljali određene službe unutar crkvene zajednice i pozivali zajednicu da bude poslušna, ali i da bude kritična prema službenicima. U postapostolskom razdoblju osoba od autoriteta postaje biskup. Klement Rimski u poslanici Korinćanima kaže: »I naši su apostoli po Gospodinu našemu Isusu Kristu znali da će biti prepirke oko biskupske službe. Zbog toga, dobro znajući što će se dogoditi, postaviše ranije spomenute i zatim zapovjediše da nakon njihove smrti njihovu službu preuzmu drugi prokušani muževi. Tako one koje su postavili apostoli, odnosno kasnije drugi odlični ljudi uz suglasnost cijele Crkve 12 U slučaju Isusove osude na smrt uočavaju se mnoge zakonske nepravilnosti, koje upućuju na činjenicu da su postojali kriminalni sudovi i procesi u rimskim provincijama. Donošenje i izvršenje smrtnih presuda bilo je u nadležnosti rimske vlasti. Budući da je Judeja bila rimska provincija, a Jeruzalem nije bio slobodni grad, slijedi da Sinedrij nije mogao imati vrhovnu vlast u sudstvu i da je kriminalna jurisdikcija u Judeji bila u rukama rimskog upravitelja. Stoga je neizbježno govoriti o nefunkcioniranju i nekompetentnosti mjesnih sudova po rimskim provincijama. O zakonskim nepravilnostima, kriminalnim sudovima i procesima imamo kod ovih autora: Stipe JURIČ, nav. dj; Pero VIDOVIĆ, Kada je umro Isus?, u: Biblija danas, 1 (2011.), 6-12; FABRINI, CENERINI, MATTIOLI, BUDRIESI, La diffusione del cristianesimo nei primi secoli, Castel Bolognese, 1997.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

… ne smiju nepravedno biti udaljeni iz službe… Vidimo pak da ste vi neke, koji su pošteno živjeli, udaljili sa službe koju su oni besprijekorno i časno vršili.«13 Iz ovog pisma s kraja prvoga stoljeća vidimo neke činjenice. Prva je ta da se poziva na autoritet biskupa, koji su dobili od apostola, a autoritet pretpostavlja svaki oblik vlasti koju ima biskup, pa i sudsku vlast. Druga je činjenica da je u pitanjima ovog problema ili kazusa svrgnutih službenika u korintskoj zajednici odlučivala, odnosno sudila cijela zajednica. Ne znamo je li u toj zajednici postojala nekakva institucija ili tribunal koja je provela istraživanje o čestitosti ili krivnji određenih službenika. Treća činjenica koja bi se mogla iščitati je da Klement kritizira takav jednostran i nepromišljen postupak uklanjanja sa službe, a što bi moglo potaknuti na razmišljanje da u toj zajednici, a i u drugim zajednicama tek počinje stvaranje i oblikovanje suda kao institucije koji bi ispitao cjelokupnu situaciju. U drugom stoljeću Tertulijan najavljuje: »Sačinjavamo jedno tijelo – zbog svijesti jedne vjere, zbog jedinstva discipline i veza nade.«14 To je sigurno dobra najava i za formiranje sudske vlasti u Crkvi. A Klement Aleksandrijski svjedoči da postoje već organizirane zajednice koje se pozivaju na njegov autoritet. Na čelu tih zajednica su poglavari, koji su preuzeli smjenu od prvih apostola i njihovih suradnika. Ustanovljuje se organizacija gipka i napredna, kaže Klement.15 Nazire se organizacija crkvenih institucija, o čemu svjedoče i drugi crkveni oci ovog i kasnijeg razdoblja. 2.2. Biskup – osnovni princip suda u Crkvi Težište autoriteta prebacuje se na osobu biskupa, koji je primio charisma veritatis certum, po volji Oca nebeskoga.16 Počeci Crkve, njezin nauk i biskupsko nasljedstvo u temelju imaju oznaku apostoliciteta. To znači da institucija i njezini službenici vuku svoje korijene od apostola, a apostoli od Krista. Takva svijest je neprestano kolala u mislima crkvenih otaca. Budući da su biskupi najviši autoritet unutar zajednice, njihova ovlast obuhvaća baš sva područja svagdanjeg života, pa tako i područje sudske vlasti.

13 14 15 16

Usp. Apostolski oci 2, Split, 2010., 43, 1-3. TERTULIJAN, Apologia 39, I. Usp. Klement ALEKSANDRIJSKI, Quis dives salvetur?, 42. Usp. Irenej LIONSKI, Protiv hereza IV, 6, 2.

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

U trećem stoljeću polako se rađa princip »jednog biskupa« u jednom gradu ili na jednom teritoriju. Sveti Ciprijan dobiva pismo od pape Kornelija u kojem ga upoznaje s izjavom nekih afričkih biskupa koji su se vratili iz šizme u krilo Crkve: »Mi ne niječemo da je samo jedan Bog i da treba biti samo jedan biskup u katoličkoj Crkvi.«17 Biskup je autokrat u Crkvi, jer on uređuje crkveni život na svim područjima: od primanja u crkvenu zajednicu do ekskomuniciranja iz zajednice. Uloga biskupa Rima se proširuje i na područje izvan Rima, razlog tomu je sollicitudo omnium ecclesiarum (2 Kor 11, 28), i to u pitanjima koja se tiču vjere, morala ili nekih drugih životnih situacija. Širina autoriteta rimskog biskupa svakako leži u apostolu Petru, što crkveni službenici neprestano naglašavaju. Tako jedno pismo upućeno biskupima donosi: »Uređenje opće Crkve u nastajanju ima početak u časti blaženog Petra u kojem se nalazi njezino vodstvo i punina. Iz njegovog izvora potekli su naime crkveni propisi po svim Crkvama religije koja raste sređenošću. To isto svjedoče i odredbe Nicejskog sabora, jer je uvidio da ništa ne može zaključiti iznad njegove (Petrove) nadležnosti….«18 Što se tiče podložnika, klerici su bili prvi koji su bili podložni crkvenom sudu. U kontekstu crkvenog sudišta naglašavaju se povlastice koje su imali klerici. To je ujedno i privilegij Crkve. Na neki način, povlastica za kler je bila obveza. Jednostavno nije ju mogao izbjeći. Postoje mnoge zakonske odredbe, posebno one s koncila iz četvrtoga stoljeća, gdje se ističe povlastica kao obveza. Biskup je onaj koji je mogao jednom od klerika odobriti da dođe pred laički ili građanski sud, čija će se odluka poštovati. U vrijeme »obraćenja« koje je omogućio car Konstantin Crkva dobiva povlastice, a s njom i njezin kler. To znači da Crkva i njezini klerici uživaju veliku naklonost vlasti u kreiranju materijalne situacije, sudske i druge ovlasti. Više povlastica, više i ovlasti, više i klerika. Bazilije Veliki svjedoči o problemu koji se tada javio. Naime sve je više bilo onih koji su željeli pristupiti u klerički stalež, radi povlastica, a da nisu prošli određenu provjeru njihova vladanja. Puno je rodbinske veze i simpatije, pa kaže: »Zbog toga svako trgovište ima velik broj klerika, ali ni jedan nije dostojan oltara. Budući da je stanje postalo nepodnošljivo, osobito sada kada se, iz straha od vojničke službe, velik broj

17 CIPRIJAN, Pismo 49: Quantam sollicitudinem. 18 H. DENZINGER – P. HÜNERMANN, Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, Đakovo, 2002., br. 233.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

upisuje u crkvenu službu, prisiljen sam da obnovim kanonske odredbe otaca…«19 Očito se nisu poštovali određeni propisi, pa je bilo potrebno pokazati koliku vlast u prosudbi ima biskup, koji je morao energično ustvrditi kako on jedini ima vlast u toj stvari odlučivati. Naglašena je centralizacija, a to je znak da on sam suvereno odlučuje o ovim i drugim slučajevima unutar Crkve. Sa sudskog gledišta, Konstantin je dao Crkvi važnu povlasticu. Biskupska jurisdikcija već je službeno priznata. Ona je bez priziva, kao carski autoritet, i čini se da se nameće svakom kršćaninu, a čak i poganima ako su uključeni u parnicu s kršćanima.20 Ono što je dobro istaknuti je to da se mijenja mentalitet kršćana radi uvođenja takvih odredbi. »Posve je različito za kršćanina hoće li se dragovoljno obraćati presudi biskupa od kojega se očekuje moralni savjet ili će protiv volje biti priveden pred biskupa čija je presuda bez priziva i koji raspolaže sredstvima građanske zakonske prinude da se primijeni presuda.«21 Biskup, kao pojedinačni autoritet, koncili, na kojima su okupljeni mnogi klerici i laici, u prvim stoljećima poprimaju autoritet na svim područjima religioznog, a ponekad i političkog života, kao što su to u židovskoj zajednici imali Tora, Mojsijev zakon ili Sinedrij u Isusovo vrijeme. 2.3. Koncili u službi jedinstva Crkve Uz biskupa nastaju koncili, kao institucije koje imaju ovlast. Skupština biskupa, kao naučitelja i pastira, mora sačuvati ispravnost vjere i discipline. Tako će sinode ili koncili raspravljati i odlučivati o pitanjima od općeg značenja za zajednicu. Koncil u Niceji je donio zakon o djelovanju sinode: redovita okupljanja biskupa su se umnožavala, premda posvuda nisu imala istu važnost. Rimska sinoda i ona u Konstantinopolu imale su posebno značenje. Te dvije sinode su postale osnovni izvor crkvenoga pisanog prava. Ako naprimjer promatramo odluke koje je donijela sinoda u

19 Alexandre FAIVRE, Laici u počecima Crkve, Zagreb, 1988., 136. Teodozijev Kodeks iz 355. godine je propisao da biskupi ne mogu biti suđeni od građanskog suda niti su trebali sudjelovati u sudskom procesu (11, 39, 8). Takva državna povlastica je dovela do toga da ni klerici nisu mogli biti procesuirani od strane državnog suda, nego su bili podložni crkvenom autoritetu, usp. Vittorino GROSSI – Angelo DI BERARDINO, La Chiesa antica: ecclesiologia e istituzioni, Rim, 1984., 119. 20 Usp. Justinijanov kodeks, I, 13, 1 i 2. 21 Alexandre FAIVRE, nav. dj., 137.

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

Kartagi, uočit ćemo jednu solidnu pravnu formaciju kod biskupa. Vjerojatno je to zato što su biskupi pohađali govorničke škole. Spor koji je vođen s donatistima imao je snažni pravni karakter. Rimsko pravo, primijenjeno u svagdanjem životu, postalo je važan izvor za zapadnu teologiju i za formaciju biskupa. Koncil u Efezu 431. godine raspravljao je između ostaloga i o Nestorijevu nauku. Budući da se radilo o doktrinarnom pitanju od općega značenja, koncil je donio osudu Nestorijeva naučavanja. Naime taj koncil donosi: »Budući da je uz ostalo visoko poštovani Nestorije odbio i odazvati se na poziv i nije primio od nas poslane svete i bogobojazne biskupe, prisiljeni nuždom pokrenuli smo ispitivanje bezboštava koja potječu od njega; kako temeljem njegovih pisama i spisa koji su bili pročitani, tako temeljem i onoga što je nedavno u ovom glavnom gradu o njemu rečeno i od svjedoka potvrđeno, dokazali smo mu da misli bezbožno i da to naviješta; prinuđeni kako kanonima tako i pismom Celestina našeg svetog oca i brata po službi, biskupa rimske Crkve, došli smo stoga, uz mnogo suza i tjerani nuždom, do sljedeće žalosne presude protiv njega…«22 U središtu toga trećeg općeg koncila stoji osuda Nestorija, ali i crkveni sud koji je u službi koncila. Vidljivo je zajedništvo biskupa s rimskim biskupom u pitanjima doktrine, zatim se uočava da je provedena određena sudska procedura ispitivanja optuženoga. Nisu ni svjedoci zanemareni, koji su bili pitani kao ni javno mišljenje u gradu Efezu. Sve je rezultiralo osudom koja se temeljila na iskazima svjedoka, kanona i pisama biskupa. Odluka koju je donio taj sabor vrijedila je za cijelu Crkvu, što bi se moglo potvrditi i jednim pismom pape Bonifacija I. biskupu Rufu: »Sinodi u Korintu uputili smo takvo pismo iz kojeg sva braća trebaju shvatiti… da se o našoj presudi ne smije ponovno raspravljati. Nikad naime nije bilo dopušteno ponovno raspravljati o onom što je utvrdila Apostolska Stolica.«23 Nižu se tako koncil za koncilom kako na Istoku tako i na Zapadu, a najznačajniji će se odvijati u četvrtom i petom stoljeću. Oni će prosuđivati cjelokupni život u crkvenoj zajednici, od ispravnosti vjerovanja i djelovanja. Naprimjer za četiri velika koncila u četvrtom stoljeću Grgur Veliki kaže: »Prihvatimo četiri koncila svete opće Crkve kao četiri

22 H. DENZINGER – P. HÜNERMANN, Zbirka sažetaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, Đakovo, 2002., br. 264. 23 H. DENZINGER – P. HÜNERMANN, nav. dj., br. 232.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

knjige svetog evanđelja.«24 Budući da ih je sazivao svjetovni vladar, njihove su odluke imale pravovaljani učinak i za građansko područje. Crkva je u svojim počecima pružala otpor prema svemu što je bilo novo a da je bilo krivovjerno, a to je činila intenzivnim ispitivanjima i istraživanjima, kako bi donijela konačni sud ili osudu na općoj ili pokrajinskoj razini, sazivajući sabor ili sinodu. Apologeti drugog stoljeća su uložili puno napora u obrani kršćanstva protiv osuda od strane pogana i judaizma, što je često bilo povodom progona kršćana od strane državne vlasti. Crkva u prvim stoljećima puno preuzima od rimskog prava. Na temelju pravnih odredaba i odluka saznajemo kakvo je bilo društvo u kojem su se »rađali« kršćani i u kakvom su društvu bili progonjeni. Naprimjer po pitanju progona, potrebno je vidjeti po kojim su to zakonima kršćani bili progonjeni i po kojem su kriteriju određivane kazne. Dakle zakon nije bio jednak za sve, nego se ravnao pro qualitate personarum, prema kojemu isti (zlo)čin može biti različito kažnjen. Prvi kršćanski pisci, kao što su Justin, Tertulijan i Laktancije, zalažu se za afirmaciju tolerancije prema kršćanima. Tertulijan ustaje protiv sudskog postupka po kojemu kršćanin postaje žrtva na kojoj se primjenjuju »drugi zakoni« te upozorava: »Niti jedan zakon ne daje sam po sebi uvjerenje da je pravedan, već to uvjerenje treba dati svima onima od kojih se očekuje da će ga se pridržavati. Sumnjiv je onaj zakon koji se ne želi kontrolirati i zao je ako se po njemu postupa bez nadzora.«25 Ne može se kršćane osuditi na temelju imena ili nekog uvjerenja, nego samo ako ustraju u zločinima. Justin upozorava građanske vlasti neka se informiraju i istraže optužbe koje se podižu protiv kršćana, a ne da nasjedaju na slijepe predrasude i pučka govorkanja (malorum rumorem hominibus), popraćena mržnjom. Poziva vlasti neka postupaju po pravdi.26 Kada je pravo rimskog građanina dano svima, počelo se suditi prema socijalnom statusu osobe; razlikovali su se honestiores i humiliores: za isti delikt honestior je išao u progonstvo, a humilior je podvrgnut smrtnoj kazni. 24 Grgur VELIKI, Epistula III, 10: PL 77, 613. 25 TERTULIJAN, Apologeticum, 37: PL 1, 463B. 26 Usp. Tomislav Zdenko TENŠEK, Dostojanstvo i prava ljudske osobe i međuljudski odnosi kod crkvenih otaca, u: Ljudska prava i Katolička crkva. Dostojanstvo osobe i temeljna ljudska prava u naučavanju Katoličke crkve: Zbornik radova znanstvenog skupa održanog u Sarajevu od 27. – 29. travnja 2000., ur. V. Blažević, Sarajevo, 2000., 183.

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

To ističemo stoga što želimo naglasiti kako u prvim vremenima Crkve nije bilo nikakvih, a najmanje pravednih sudskih procesa za kršćane. Dakle Crkva je po apologetima imala trostruku zadaću: pobijati osude, suočavati se s drugim religijama i filozofijom te izlagati kršćanski nauk. Poučena evanđeljem i nepravednim postupanjem rimskih zakona, Crkva je u svojim početcima svoje zakone i ljudske sudove nastojala produbljivati egzegetirajući svetopisamske tekstove koji su se odnosili na pravo i dostojanstvo ljudske osobe. 2.4. Dekretali – način discipline Novi način rješavanja crkvenih i pravnih pitanja bila je pojava papinskih dekretala, to jest pisama koja su odgovarala na disciplinarna pitanja i koja su donosila važne odluke. Na neki način biskup Rima postaje institucija koja ima plenitudo potestatis, u zajedništvu s drugim biskupima, autoritet sveopćeg naučavanja, zakonsku moć. Pomoću dekretala propisi biskupa su imali vrijednost koncilskih kanona te nadzor nad disciplinom. Treba spomenuti da je bilo i nesporazuma između Crkve na istoku i Crkve na zapadu. Na istoku je prevladavala kolektivna crkvena svijest, pa se stoga nisu lako prihvaćale odluke ex auctoritate. Istočnjaci su inzistirali na pojmu zajedništva i smatrali su da neke velike odluke treba donositi zajedno, bez obzira što se radi o Petrovom nasljedstvu. Stoga nisu prihvaćali da causae maiores prosuđuje Rim, a prema istočnjacima dekretali nisu bili izvor prava i pravnog djelovanja. Već je Koncil u Niceji priznao prednost rimskog sjedišta s obzirom na one na Istoku. Od pape Damaza pa nadalje susrećemo jedno nastojanje povezano s moderatio episcopalis sedis apostolicae. Taj položaj prvenstva i nadmoći širio se ne samo u predgrađima, u sjevernoj Italiji, Galiji, Španjolskoj i Iliriku, nego i u sjevernoj Africi. To prvenstvo podrazumijevalo je pravo priziva, potvrdu sinodskih odluka u slučaju causae maiores te izbor biskupa. Moderatio episcopalis sedis apostolicae očituje se i u propisima koji nadilaze granice provincije. Radi se o propisima koje donose dekretali. U tim dokumentima vidljivo je od pape Damaza pa nadalje da oni posreduju na temelju apostolskog autoriteta, koji je potvrđen u nicejskim kanonima. Bez obzira na intervenciju rimskog biskupa na svim područjima vjere i nauka, te i izvan teritorija na zapadu, nije još uvijek postojala potpuna juridička svijest u Petrovoj službi. Radi se o razdoblju od prva tri stoljeća.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

2.5. Konstantinovi dekreti Dolaskom Konstantinovog razdoblja usavršavaju se crkvene strukture, i one koje su postojale postaju stabilnije, po uzoru na one državne. Crkva radi na svojemu socijalnom i juridičkom izgledu. Car Konstantin je ulagao puno truda i napora glede unutarnjih pitanja u Carstvu. Za cilj je imao sačuvati opstanak Carstva, a to će moći ako sačuva mir unutar crkava dok one budu raspravljale o teološkim i disciplinskim pitanjima. Prije svega Konstantin dopušta biskupima cursus publicus. To dopuštenje je mač s dvije oštrice. Cursus publicus omogućuje biskupima da se mogu ujedinjavati. Ta činjenica je sigurno jedna prednost i za kršćane, jer se mogu što brže kretati od jednog mjesta do drugoga. To je također omogućilo kršćanima da vide svoje biskupe, a i biskupima da mogu razmjenjivati svoje ideje. Nasuprot toj pogodnosti za što organiziraniji život kršćana stoji, ipak, jedna nejasnoća, a ona je da je za svako korištenje cursus publicusa trebalo tražiti dopuštenje od imperatora. Vjerojatno s nakanom da sam car može nadzirati svako kretanje biskupa. Konstantinu je Crkva u prvom planu, a to je evidentno u trenucima kada sam car, između ostaloga, daje građansku pravnu valjanost presudama koje je presudio biskup. Dati jednom biskupu javni i pravni autoritet ne znači samo rješavanje religioznih kazusa, nego donositi presude o njima između kršćana i Carstva. Što bi to praktično značilo? S jedne strane hoće se reći da Carstvo nije imalo dovoljno sudskih službenika na udaljenim područjima, s druge strane figura biskupa zadobila je političku vrijednost, jer je smatrano da je i on javni službenik koji ovisi o imperatoru. Kada je Konstantin dopustio audientia episcopalis, dao je biskupima ovlast rješavanja kontroverzi među kršćanima. To se ne tiče samo vjerskih pitanja i problema, nego i ekonomskih. Biskup je shvaćan kao javni službenik u ovisnosti o imperatoru, i kada biskup vrši audientia episcopalis, onda mora primjenjivati rimsko pravo, ne evanđelje. Na taj način Konstantin ima siguran nadzor nad svima.27 Dok je biskupu dan moralni autoritet u primjeni pravednosti, u isto

27 Teodozijev kodeks, I, XXVII, potvrđuje audientia episcopalis. Audientia episcopalis je utok ili žalba biskupu bez prava priziva, makar jedna protivnička strana to i ne želi. Ona posvuda gubi na svome značenju nakon 350. godine. Godine 376. Gracijan pridržava redovitom tribunalu kriminalne slučajeve, ostavljajući biskupima samo religiozna pitanja. To je važilo i na Zapadu do 399. godine. S Arkadijem i Honorijem na zapadu se moglo uteći biskupu samo ako su to tražile obje protivničke strane. U Africi, u petom stoljeću, čini se da su to pravo biskupi koristili samo u slučajevima kada je bila upletena Crkva.

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

vrijeme kontroliran je princip pravednosti kod samih biskupa, ali uvijek pod prizmom rimskog prava. Crkveni sud u počecima Crkve nema svoje jasne konture, razrađenost i proces djelovanja, kao što je to imao državni ili rimski sud. Državni ili rimski sud je imao svoju dugu tradiciju, naviknut je na jednu strogu proceduru i na primjenu točno razrađenih pravila. Dok je crkveno sudište ostavilo malo traga. Općenito gledano, Crkva u prvim stoljećima preuzima puno toga od rimskoga prava. U razdoblju četvrtoga i petoga stoljeća događa se kodifikacija civilnog prava, za vrijeme vladanja cara Teodozija II. (g. 438). Kodifikacija zakonika civilnog prava uključuje ujedno i zakone prava s religioznim karakterom. U isto vrijeme se razvija i kanonsko pravo, prepoznato po sinodama i dekretima. Bez obzira na tu ovisnost o civilnom pravu, u prvoj Crkvi se uočava velika kreativnost u cjelokupnoj organizaciji, koja je s vremenom dobivala sve više na svojoj sigurnosti i stabilnosti. Tadašnje crkvene institucije, pa i crkveno sudište, puštaju svoje korijene u strukture koje su nastajale u prednicejskom i nicejskom razdoblju. Očito je da se stvar mijenja nestankom Zapadnoga Rimskog Carstva. Biskup, ne samo na crkvenom području, nego i na mnogim drugim područjima postaje jedino sidro spasenja. I sami kršćani kad su naišli na nepravedne predstavnike civilnog suda, obraćali su se biskupu. Nadali su se da će postići jedan pravedniji proces suđenja kod biskupa. Očekivali su drugačije suđenje i s manje strožim kaznama. Zaključak Sud je tema promišljanja većine crkvenih otaca, bez obzira radilo se o pojedinačnom ili općem sudu. No važno je istaknuti da se tek u srednjem vijeku crkveno učiteljstvo očitovalo puno šire na temu crkvenoga suda.28 Ulazeći u problematiku života prvih kršćana uočena je normalizacija svagdanjeg života u različitim ljudskim i vjerničkim situacijama pojedinca i zajednice. Pronašlo se puno tema interesantnih za funkcioniranje svagdanjeg života, ali vrlo malo onih trenutaka i detalja koji nas mogu s velikom sigurnošću uvjeriti u nekakvu čvrstu strukturu crkvenoga suda. Radi se o vremenu od prvih nekoliko stoljeća, kada se kršćanska zajednica više posvetila za nju značajnijim temama, katehetsko-liturgijsko-propovjedničkom stilu života. Od šestog do jeda28 Usp. H. DENZINGER – P. HÜNERMANN, nav. dj., br. 856-859; 1000-1002.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Drago TUKARA

naestog stoljeća crkveno pravo, pa onda i crkveno sudište, obilno se razvijaju. Širi se sudska vlast, usavršava se sama procedura, kao dobra podloga za kasnija vremena. Teološki promatrano, između ovlasti koje Bog ima kao konačni sudac i ovlasti koje ima čovjek, Božje stvorenje, postoji jedan siguran kontinuitet. Postoji kontinuitet od Mojsija do Isusa, od Isusa do apostola, od apostola do Crkve. U teološkoj misli crkvenih otaca nema svijesti da je nešto prekinuto između suda Božjega i ljudskoga. Iako prva stoljeća ne poznaju strogo pravno postavljenu i uspostavljenu instituciju suda, prepoznaje se praksa u kojoj se primjenjuje djelovanje suda putem odredbi i odluka donesenih od strane biskupa ili nekog sabora. Čovjek je preuzeo sudačku palicu na zemlji i započeo proces suđenja. Na neki način, stvaranjem čovjeka dogodio se je prijelaz s Božanskog suda na ljudski. Zemaljski sud u slučaju Isusa vrhunac je ljudske nevjere i zloće, potvrda zanemarivanja glasa savjesti. Pokazalo se da je crkveni i ljudski sud, uz onaj Božji, neophodan za funkcioniranje bilo kojeg grada ili zajednice. Stoga nam je bio cilj prikazati u kratkim crtama da je i za prvu Crkvu, kao i za izraelsku zajednicu, formiranje njezina suda važan trenutak za funkcioniranje svagdanjeg života. Isto tako nakana nam je bila prikazati jedan kontinuitet sudske vlasti od početnog propovijedanja apostola do dana današnjega. Summary

Tribunal in the Holy Scripture and the thinking of the Church Fathers As part of the topic on “Structural presumptions for judicial power in the Church” this article gives a brief presentation of notion of forum in the Holy Scripture, in the writings of the Church Fathers and Church councils in the first centuries. These then lay down the structure and division of the article itself. The author observes the foundations and activity of tribunal in general amongst the Israelites according to the law of Moses and other rules based on some quotes in the Holy Scripture. The existence and the notion of tribunal of justice in the time of Moses is well known. Life in fact functioned in keeping with proclaimed rules. The author first refers to the forum that existed in Jesus’ time and in fact conducted judicial trial against Jesus. In the trial against Jesus Christ is described the structure of the tribunal, with all its elements that characterize it as the lawful authority to implement “justice” and preserve God’s law. In the thinking of the Church Fathers the author reveals the fact that the Church Fathers as did their predecessors, the Apostolic Fathers, were aware that without having a certain defined Church organisation which meant also ecclesiastical tribunals, the community would not be able to function normally. Particular reference is made

ZBORNIK RADOVA

Sud u Svetom pismu i u promišljanju crkvenih otaca

to certain Church councils which adopted certain decisions that later became canonically valid. The contribution of the Church Fathers certainly serve as valuable evidence from which we can perceive the beginnings of structure of Church authority. The author stresses that from the very early days of the Church to this day there has been a continual form of Church tribunal, realised through apostolic heritage, above all in the ministry of Bishops, councils and decretals. Key words: Holy Scripture, Church Fathers, tribunal, forum, Sanhedrin.

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

Sadržaj

SADRŽAJ Riječ urednika..................................................................................................................................................................................................... 7 Drago TUKARA: SUD U SVETOM PISMU I U PROMIŠLJANJU CRKVENIH OTACA.......................................................... 9 Sažetak.............................................................................................................................................................................. 9 Uvod. .................................................................................................................................................................................. 9 1. Sud u Svetom pismu.................................................................................................................................. 10 1.1. Sud na tragu Staroga zavjeta. ................................................................................................ 10 1.2. Sud na tragu Novoga zavjeta................................................................................................ 11 2. Razvojni put suda u prvoj Crkvi................................................................................................... 15 2.1. Crkvena organizacija. .................................................................................................................... 15 2.2. Biskup – osnovni princip suda u Crkvi....................................................................... 16 2.3. Koncili u službi jedinstva Crkve. ....................................................................................... 18 2.4. Dekretali – način discipline..................................................................................................... 21 2.5. Konstantinovi dekreti .................................................................................................................. 22 Zaključak..................................................................................................................................................................... 23 Summary: Tribunal in the Holy Scripture and the thinking of the Church Fathers ................................................................................................................................ 24 Ivica IVANKOVIĆ RADAK: STUPNJEVI I VRSTE SUDOVA PREMA ZAKONIKU KANONSKOG PRAVA IZ 1983. I UPUTI DIGNITAS CONNUBII.............................................................................................................................................................. 27 Sažetak .......................................................................................................................................................................... 27 Uvod. ............................................................................................................................................................................... 28 1. Vlast upravljanja i sudska vlast...................................................................................................... 28 2. Različiti stupnjevi sudova.................................................................................................................... 31 3. Različite vrste sudova............................................................................................................................... 34 Zaključne misli. ..................................................................................................................................................... 38 Summary: Grades and kinds of tribunals according to the 1983 Code of Canon Law and the Instruction Dignitas Connubii.............................................................. 38 Jure VRANJIĆ: TERITORIJALNI SUDOVI I PARNICE NIŠTAVOSTI ŽENIDBE. ..................................................................... 41 Sažetak........................................................................................................................................................................... 41 Uvod. ............................................................................................................................................................................... 42 1. Teritorijalni (područni) sudovi prvoga stupnja (prve instancije)................. 42 1.1. Biskupijski sud..................................................................................................................................... 42 1.2. Međubiskupijski sud prve instancije............................................................................. 43 1.3. Proširenje mjerodavnosti na susjedni ili obližnji (biskupijski ili međubiskupijski) sud . ................................................................................................................. 44 2. Teritorijalni sudovi druge instancije.......................................................................................... 45 2.1. Metropolijski sud ............................................................................................................................. 45 2.2. Međubiskupijski sud druge instancije......................................................................... 46 2.3. Jedan ili više sudova biskupske konferencije........................................................ 46

STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

237

V. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

2.4. Opći propisi o prizivu................................................................................................................... 46 3. Teritorijalni sudovi treće instancije............................................................................................. 48 Umjesto zaključka. ............................................................................................................................................. 49 Summary: Territorial tribunals and cases of nullity of marriage . ................................ 50 Slavko ZEC: SUDOVI APOSTOLSKE STOLICE I PARNICE NIŠTAVOSTI ŽENIDBE................................................ 51 Sažetak........................................................................................................................................................................... 51 Uvod. ............................................................................................................................................................................... 52 1. Apostolska signatura i parnice ništavosti ženidbe...................................................... 53 1.1. Apsolutna i relativna nemjerodavnost ženidbenih sudova (papinsko povjeravanje i proširenje mjerodavnosti). .................................... 54 1.2. Proširenje mjerodavnosti u drugim slučajevima............................................... 57 1.3. Rješavanje sukoba mjerodavnosti među ženidbenim sudovima...... 58 1.4. Odluka (decretum) o ništavosti ženidbe.................................................................... 59 1.5. Oprost od dviju istoznačnih presuda (doppia conforme)........................ 60 1.6. Oprost od pozivanja (citatio) na ženidbeni sud?............................................... 61 1.7. Hijerarhijski utok............................................................................................................................... 62 1.8. Mjerodavnost za disciplinske postupke..................................................................... 62 1.9. Oprost od akademskih naslova za službenike suda...................................... 64 1.10. Godišnje izvješće ženidbenog suda de statu et activitate........................... 64 1.11. Odluka o izvršnosti presude o ništavosti ženidbe (decretum exsecutivitatis)...................................................................................................... 65 2. Rimska rota i parnice ništavosti ženidbe. ............................................................................. 67 2.1. Narav i uloga Rimske rote općenito............................................................................... 69 2.2. Uloga i mjerodavnost Rimske rote prema uputi »Dostojanstvo ženidbe«.............................................................................................................. 72 2.2.1. Rimska rota – sud drugog te trećeg i daljnjeg stupnja.................. 72 2.2.2. Pozivanje (provocatio) na Apostolsku Stolicu. ..................................... 73 2.2.3. Priziv na Rimsku rotu – način pobijanja prvostupanjske presude. ............................................................................................. 73 2.2.4. Rimska rota i prevencija prizivnih sudova............................................... 74 2.3. Jedinstvo pravosuđa i pomoć nižim sudovima. ................................................. 75 Zaključak..................................................................................................................................................................... 78 Summary: The tribunals of the Apostolic See and processes that declare the nullity of marriage. ............................................................................ 79 Endre Nagy: PERSONALNI SUDOVI............................................................................................................................................................................ 81 Sažetak........................................................................................................................................................................... 81 Uvod. ............................................................................................................................................................................... 81 1. Sudovi za redovnike.................................................................................................................................. 82 1.1. Pravna narav ......................................................................................................................................... 82 1.2. Mjerodavnost . ...................................................................................................................................... 83 1.3. Struktura i hijerarhija. ................................................................................................................... 85 2. Drugi personalni sudovi........................................................................................................................ 86

238

ZBORNIK RADOVA

Sadržaj

2.1. Personalni sudovi vojnih ordinarijata. ......................................................................... 86 2.1.1. Pravna narav. .......................................................................................................................... 86 2.1.2. Mjerodavnost.......................................................................................................................... 87 2.1.3. Struktura i hijerarhija...................................................................................................... 87 2.2. Sudovi različitih obreda.............................................................................................................. 88 2.3. Sudovi prognanih i izbjeglih.................................................................................................. 88 Zaključak..................................................................................................................................................................... 88 Summary: Personal tribunals..................................................................................................................... 89 Lucija BABIĆ: KOORDINACIJA, SURADNJA I PODREĐENOST CRKVENIH SUDOVA......................................... 91 Sažetak........................................................................................................................................................................... 91 Uvod. ............................................................................................................................................................................... 91 1. Koordinacija sudova i novina upute DC............................................................................... 92 2. Suradnja – obveza i mogućnosti.................................................................................................... 95 3. (Ne)podređenost sudova. ..................................................................................................................... 98 Zaključak..................................................................................................................................................................101 Summary: Coordination, cooperation and subordination of ecclesiastical tribunals. .................................................................................................102 Ivan KOVAČ: CRKVENI SUD I (NAD)BISKUPIJSKA TIJELA: AUTONOMIJA I SURADNJA......................... 103 Sažetak........................................................................................................................................................................103 1. Autonomija crkvenog suda. ............................................................................................................104 2. Dijecezanski biskup i crkveni sud.............................................................................................107 3. Povezanost crkvenoga suda i biskupijske kurije........................................................110 4. Suradnja crkvenoga suda i pastoralnih djelatnika...................................................114 4.1. Suradnja crkvenog suda i pastoralnih djelatnika u pripravi zaručnika na ženidbu. ...................................................................................115 4.2. Uloga župnika u pretprocesnoj fazi postupka za proglašenje ništavom ženidbe. ..................................................................................117 4.3. Uloga župnika u istražnom dijelu postupka za razrješenje nesakramentalne ženidbe . ..............................................................118 4.4. Upis izvršne presude u matice..........................................................................................120 5. Crkveni sud i obiteljska savjetovališta. ................................................................................121 Zaključak..................................................................................................................................................................122 Summary: The ecclesiastical tribunal and (arch)diocesan bodies: autonomy and collaboration...........................................................................................123 Josip ŠALKOVIĆ: PRAVILNIK SUDA U KANONSKOJ ZNANOSTI I SUDSKOJ PRAKSI. ............................................ 125 Sažetak........................................................................................................................................................................125 Uvod. ............................................................................................................................................................................126 1. Pojam pravilnik (kan. 95)...................................................................................................................127 2. Ordinatio tribunalis (kan. 1602, § 3)........................................................................................129 3. Prikaz mogućeg sadržaja pravilnika suda........................................................................132 Umjesto zaključka. ..........................................................................................................................................134 Summary: The regulations of the tribunal in canonical science and jurisprudence . ..............................................................135 STRUKTURALNE PRETPOSTAVKE SUDSKE VLASTI U CRKVI

239

V. međunarodni znanstveni simpozij crkvenih pravnika

Ivan MILOTIĆ: PRUŽANJE PRAVNE POMOĆI CRKVENIM SUDOVIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ – RAZMATRANJA DE LEGE FERENDA.................................................................................................................................... 137 Sažetak........................................................................................................................................................................137 1. Uvod. ......................................................................................................................................................................138 2. Pojam crkvenog suda.............................................................................................................................140 3. Analogije u hrvatskom pravu za rješavanje problema prikupljanja procesnog materijala i utvrđivanja odlučnih činjenica od crkvenog suda izvan kanonskopravne sfere. ...........................................................................................145 4. Smjernice za rješenje problema prikupljanja procesnog materijala i utvrđivanja odlučnih činjenica od crkvenog suda izvan kanonskopravne sfere. ..........................................................................................................................148 4.1. Koncept i pravni temelj prikupljanja procesnog materijala i utvrđivanja odlučnih činjenica od crkvenog suda........................................148 4.2. Ciljevi uređenja da crkveni sud izvan kanonske sfere prikuplja procesni materijal i utvrđuje odlučne činjenice. ..............................................151 4.3. Pravna stvar u kojoj se pruža pravna pomoć.....................................................152 4.4. Tijelo kojemu se pruža pravna pomoć (molitelj) i podnositelj zahtjeva..................................................................................................................155 4.5. Pružatelj pravne pomoći.........................................................................................................156 4.6. Način komunikacije između crkvenog suda i državnih tijela...........157 4.7. Zahtjev za pružanje pravne pomoći (zamolnica)...........................................158 4.8. Način i postupak pružanja pravne pomoći..........................................................160 4.9. Nadležnost za pružanje pravne pomoći..................................................................162 4.10. Troškovi pružanja pravne pomoći.............................................................................163 5. Zaključak............................................................................................................................................................163 Summary: Offering legal assistance to ecclesiastical tribunals in the Republic of Croatia – The thoughts of de lege ferenda..........165 DODATAK........................................................................................................................................................................................................... 167 PRILOG I.: CRKVENI SUDOVI U HRVATSKIM OKOLNOSTIMA: AKTUALNOSTI – IZAZOVI – PERSPEKTIVE (Okrugli stol, Zadar, 22. listopada 2011.)........................................ 167 Crkveni interdijecezanski sud u Splitu............................................................................................................. 167 Interdijecezanski ženidbeni sud prvoga stupnja u Rijeci....................................................... 171 Vrhbosanski nadbiskupski sud prvog stupnja u Sarajevu..................................................... 175 Međubiskupijski sudovi u Zagrebu...................................................................................................................... 178 PRILOG II.: DOKUMENTI ZA USPOSTAVU MEĐUBISKUPIJSKIH SUDOVA......................... 181 PRILOG III.: NACRT PRAVILNIKA MEĐUBISKUPIJSKIH SUDOVA................................................... 184 PRILOG IV.: NACRT TAKSOVNIKA SUDSKIH TROŠKOVA I USLUGA........................................... 207 PRILOG V.: FORMULARI ZA SURADNJU IZMEĐU CRKVENIH SUDOVA I IZMEĐU CRKVENOG SUDA I DRUGIH USTANOVA. ................................................................................................................. 212 PRILOG VI.: ADRESAR IZABRANIH CRKVENIH SUDOVA ZA HRVATSKE OKOLNOSTI.......................................................................................................................................................... 234

240

ZBORNIK RADOVA

S T U D I A

C A N O N I C A

C R O A T I C A

Str ukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi

I SB N 9 7 8 -9 5 3 -2 4 1 -3 5 7 -1

www.glas-koncila.hr

Cijena: 240,00 kn

Strukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi

Zbornik radova Glas Koncila