ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U ZLATARU by Glas Koncila

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije

Sakralni kulturno-povijesni vodič

u Zlataru

Predgovor Ovih dana navršava se točno dvjesto pedeset godina otkako je posvećena naša župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru. Kada je 1699. oštrčki župnik Nikola Šišinački preselio sjedište župe iz Martinšćine u Zlatar, tada je stara crkva Majke Božje postala župnom crkvom. Budući da se ta crkva pokazala premalenom za veličinu župe, župnici Juraj Bišćan i Matija Antun Lončarić od 1751. do 1762. uspjeli su dogradnjom stare izgraditi današnju monumentalnu crkvu. Tu crkvu je 22. kolovoza 1762. posvetio arhiđakon zagorski, biskup Stjepan Pucz. Podatke o životu zlatarskih župljana i o crkvenim zdanjima možemo čitati u dva izdanja knjige Povijest župe Uznesenja Bl. Dj. Marije u Zlataru. Prvo je izašlo u Zagrebu, 1942., a drugo, prošireno u Zlataru, 1994. Zahvalni smo dr. Zvonimiru Kurečiću, prebendaru Prvostolne crkve zagrebačke i arhimandritu grkokatoličkog samostana sv. Mihaela u Marči, rodom iz Zlatara, za ovaj kratki povijesni pregled zlatarske župe i župne crkve od njezine gradnje te za četiri obnove do danas. Ovaj povijesni vodič predajemo zlatarskim župljanima uoči svetkovine Velike Gospe, zaštitnice župe i Grada Zlatara. Nadamo se da ćemo do glavne proslave 250. obljetnice posvete župne crkve, koju će u nedjelju 18. studenoga 2012. predvoditi zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić, u rukama imati i veliku monografiju o župi Zlatar. Jubileji su prigoda za slavlje, ali i za obnove i nove početke. Povijest kao učiteljica života pomaže nam razumijevati današnje prilike kroz prizmu povijesnih zbivanja. Neka nas ovaj jubilej naše zlatarske župe pouči da kao ljudi i kao kršćani na temelju povijesti gradimo bolju budućnost. U svemu neka nas prati Božji blagoslov i zagovor naše zaštitnice Blažene Djevice Marije na nebo uznesene. Zlatar, o Velikoj Gospi 2012. Josip Čukman, župnik

Zvonimir Kurečić

ŽUPA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U ZLATARU Ususret 250. obljetnici posvete župne crkve (1762. – 2012.) Rimokatolička župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru ima svoju dugu povijest. U šematizmima Zagrebačke nadbiskupije zlatarska župa se spominje kao ab immemorabili, tj. od pamtivijeka. Uzmemo li u obzir starokršćanska i ranosrednjovjekovna arheološka nalazišta na prostoru svetišta Majke Božje Gorske, iznad Lobora, podno gradine Oštrc, koja potvrđuju kršćansku prisutnost na prostoru ispod Ivanšćice, ne bi nas začudilo postojanje crkve sv. Martina pod Oštrcem i sv. Jurja pod Belcem već u ranome srednjem vijeku. U dva najstarija popisa župa Zagrebačke nadbiskupije Zlatarska župa se spominje i 1334. i 1501., ali kao župa s crkvom sv. Martina pod Oštrcem (ecclesia sancti Martini de sub Osturch). Sjedište župe je naime do 1699. bilo u Martinšćini, u 16. i 17. stoljeću u trgovištu, a danas u selu ispod srednjovjekovne utvrde ili grada Oštrca, na jednome od oštrih vrhova planine Ivanšćice. Nekoć oštrčka, a danas zlatarska župa prema crkvenom pravu pripada Zagrebačkoj nadbiskupiji, Zagorskom arhiđakonatu i Zlatarsko-belečkom dekanatu.

Gotičke freske i barokni kip sv. Martina u svetištu stare župne crkve sv. Martina u Martinšćini

Stara župna crkva sv. Martina u Martinšćini Romaničko raspelo franačvrijedan je gotički spomenik kulture, s kasnogo- ke provenijencije iz 11. stotičkim freskama u svetištu iz 15. stoljeća, koje su ljeća, iz stare župne crkve otkrivene u drugoj polovici 20. stoljeća. Vrijedan sv. Martina u Martinšćini, je kasnorenesansni desni bočni oltar Majke Božje, danas u Riznici zagrebačke kao i ostaci baroknoga glavnog oltara, poglavito katedrale konjanička skulptura – kip sv. Martina biskupa. Iz crkve također potječe vrijedno raspelo (brončani korpus) iz 11. stoljeća, franačke provenijencije, koje se danas čuva u riznici zagrebačke katedrale. Crkva sv. Martina prestaje biti župnom crkvom 1699., kada je oštrčki župnik Nikola Šišinački (1669. – 1702.) iz pastoralnih razloga preselio župni dvor, a time i sjedište župe, iz Martinšćine u Zlatar. Crkva sv. Martina, zajedno s naseljima Martinšćinom i Velikim Repnom, postaje zlatarskom podružnicom, sve dok 1789. nije pripojena Župi sv. Ane u Loboru. Današnji grad Zlatar prvi put se spominje u darovnicama grofa Fridrika Celjskog, kao Zlatharya, 1451., s kapelom Presvetog Trojstva, a 1454. još i s kapelom Uznesenja Blažene Djevice Marije u župi sv. Martina pod Oštrcem. Na molbu grofa Petra Keglevića Bužimskog kralj i car Leopold I. 25. lipnja 1659. 2

Snimak iz zraka župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru

dopušta dva godišnja sajma u Zlataru, kod kapele Blažene Djevice Marije, prvi za Lovrečevo, 10. kolovoza, a drugi za Bartolovo, 24. kolovoza. Ta dva proštenja nisu bila vezana uz dvije postojeće kapele u Zlataru, već uz starodrevnu crkvu sv. Lovre u Lovrečanu. U povijesti današnji Zlatar se spominje kao selo, trgovište, općina, podžupanija, kotar, a onda sveden na mjesnu zajednicu, pa je opet općina i konačno grad. Kapela Presvetoga Trojstva u Zlataru velika je nepoznanica. Zapisi iz 1451. i 1454. govore o njezinom postojanju, ali nije poznato ni tko ju je podigao ni kada je izgrađena, ni kako je izgledala, ni gdje se točno nalazila, kao ni vrijeme njezina nestanka. Velika je vjerojatnost da se ta kapela nalazila u Zlataru, na brijegu Kapelščaku, gdje se danas nalazi župni dvor, a druga ju vjerojatnost smješta uz plemićke kurije koje su spadale pod ves Zlatarsku ili jednostavno Zlatar, kako su se sve do 1978. nazivali zaseoci od Bregovite ulice do Kaštela. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru spominje se prvi put u darovnici grofa Fridrika Celjskog iz 1454., a drugi put u oporuci oštrčkog župnika Ivana iz 1469. Kad govorimo o staroj crkvi Majke Božje u Zlataru, koja je 1699. postala župnom crkvom, ostaje nejasno radi li se o istoj staroj kapeli Majke Božje 3

Glavni oltar s prikazom uznesenja Bla탑ene Djevice Marije na nebo iz 1758., rad kipara Holzingera

iz polovice 15. stoljeća ili o drugoj, kasnijoj crkvi izgrađenoj na istome mjestu. Zapisi kanoničkih vizitacija govore da je zlatarska privremena župna crkva izgrađena početkom 17. stoljeća i da ju je 1626. posvetio zagrebački biskup Petar Domitrović, a posvetilo se slavilo u nedjelju nakon Male Gospe. Ostaje dvojba, ako su starije zidane župne crkve sv. Martina pod Oštrcem u Martinšćini ili ona sv. Jurja pod Belcem u Juranšćini mogle do danas odoljeti zubu vremena, zašto bi bila rušena stara gotička crkva u Zlataru. Ta je crkva bila zidana u kasnogotičkom stilu, svetište je bilo svođeno, a pod potaracan. U svetištu se nalazio oltar Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Brod crkve je imao drveni strop (tabulatum), tarac na podu, bočne oltare sv. Andrije apostola i sv. Ivana evanđelista prema svetištu, propovjedaonicu i drveno pjevalište, s malim orguljama (portativom). Na glavnom ulazu u kapelu nalazio se toranj s dva zvona i drvenom kapom, na jugu broda bila su pokrajnja vrata, a na sjeveru, uza svetište, nalazila se je sakristija. Zapisi govore i o zidnim slikama crkve. Razgledom i usporedbom crkve sv. Martina u Martinšćini i sv. Lovre u Lovrečanu bez predvorja možemo si dočarati vanjski i unutarnji izgled stare zlatarske crkve Majke Božje, koja je od 1699. do 1751. služila kao župna crkva, kada počinje njezina dogradnja. Današnja župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru ima svoju burnu povijest, sa sretnim završetkom. S jedne strane zlatarski župnici Juraj Bišćan (1750. – 1754.) i Matija Antun Lončarić (1756. – 1786.), s kolatorima (plemićima koji su imali patronatsko pravo nad župom), dugo su spremali pregradnju i dogradnju župne crkve, a s druge strane uvijek su nedostajala materijalna sredstva, kako za gradnju i njezino unutarnje uređenje, tako i za obnovu crkve. Sa sigurnošću možemo ustvrditi da je današnja župna crkva u Zlataru produžena, proširena i povišena stara kapela Majke Božje. Župnik Juraj Bišćan uspio je od 1751. do 1754. u produžetku staroga gotičkog svetišta dograditi novo barokno svetište i započeti gradnju južnog broda ili bočne kapele sv. Fabijana i Sebastijana te sakristije s južne strane. Gradnju je nastavio 1756. jedan od najzaslužnijih zlatarskih župnika – Matija Antun Lončarić, tako da je crkva 1762. bila spremna za posvetu, ali bez sjevernog broda ili bočne kapele. Glavni ili veliki oltar uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, prema mišljenju stručnjaka, ubraja se među najistaknutija kiparska djela sjeverozapadne Hrvatske, a pripisuje se kiparu Josipu Holzingeru. Taj barokni, ili bolje rečeno, rokoko oltar svojim sadržajem ili rasporedom kipova nudi duboko teološko razmišljanje o proslavi Blažene Djevice Marije Majke Isusove i Majke Crkve. Na zidanome oltarnom stolu najprije se u sredini oltarnog nastavka nalazi svetohranište između dva anđela u stavu klanjanja, a na svetohraništu stoji pelikan koji svojom krvlju poji mladunce, simbol presvete Euharistije. Iznad svetohraništa, između stupova, predstavljen 5

Kip Bla탑ene Djevice Marije, Majke Bo탑je Zlatarske, na glavnom oltaru, Holzinger, 1758.

Presveto Trojstvo, kompozicija na vrhu glavnog oltara, Holzinger, 1758.

je zbor Dvanaestorice apostola kako znatiželjno promatraju prazan Marijin grob. Prepoznatljivi su kipovi sv. Petra, s ključem, i sv. Ivana, sklopljenih ruku, te još dvojice apostola, koji su izvedeni cijelim tijelom u stavu čuđenja. U produžetku, u središtu, smješten je vrijedan Marijin kip, koji prikazuje Majku Mariju nošenu na nebo na anđeoskim rukama. Marija je odjevena kao vladarica, sa žezlom u ruci. (Možda aluzija na tadašnju kraljicu Mariju Tereziju?) Na vrhu je prikaz Presvetoga Trojstva: Bog Otac Stvoritelj drži kuglu zemaljsku – zdesna, Bog Sin Otkupitelj, s križem u ruci – slijeva i Bog Duh Sveti Posvetitelj – lebdi iznad njih u sredini. Presveto Trojstvo kruni proslavljenu Mariju u njezinu uznesenju za kraljicu neba i zemlje, anđela i ljudi. Kruna lebdi iznad Marijine glave, a anđeo desno u podnožju Marijina kipa drži natpis: Assumpta est Maria in coelum (Uznesena je Marija na nebo). Anđeli pokraj Presvetoga Trojstva na stupovima drže ploče, na kojima je nekoć bio naslikan grb kolatora župne crkve i donatora oltara Franje Praskača, iz Turnišća, te godina gradnje oltara: 1758. Iznad bočnih lukova, u okviru od stupova, stoje vrijedni kipovi Marijinih roditelja, desno sv. Ane, s knjigom psalama u ruci, a lijevo sv. Joakima, s vijačom na štapu. Ljepotu sklada glavnog oltara zlatarske župne crkve upotpunjuju kipovi anđela 7

koji lebde oko stupova. Uz već spomenuti glavni oltar i dva u bočnim brodovima ili kapelama, u glavnom brodu crkve nalazila su se još četiri manja bočna skladna barokna oltara: desno od svetišta sv. Josipa i lijevo sv. Barbare, a ispod pjevališta, uza zid, desno bio je oltar sv. Blaža i lijevo sv. Filipa Nerija. Na tim oltarima između više raznih kipova nalazile su se slike navedenih svetaca zaštitnika. Oltari u bočnim brodovima ili kapelama nisu imali drveni nastavak, već samo barokni zidni oslik. U južnom brodu ili desnoj bočnoj kapeli bio je zidani oltarni stol bez nastavka, umjesto kojeg je bila oslikana apsida s freskama svetih mučenika i pomoćKip sv. Ane, majke Blažene Djevice Marije, nika u nevolji – sv. Fabijana i na glavnom oltaru, Holzinger, 1758. Sebastijana u sredini, ispod njih sv. Ivana i Pavla te slijeva i zdesna sv. Kuzme i Damjana te sv. Gervazija i Protazija. Na zidanom pjevalištu postavljene su 1762. vrijedne nove, barokne orgulje, majstora Antona Römera, iz Graza. U crkvi se nalazila, najvjerojatnije na južnoj strani, barokna propovjedaonica. Tako dograđenu i obnovljenu župnu crkvu u Zlataru posvetio je, 22. kolovoza 1762., beogradsko-smederevski biskup, arhiđakon zagorski i prepošt Stolnoga kaptola zagrebačkoga Stjepan Pucz te odredio da se njezino posvetilo slavi u nedjelju nakon Male Gospe, tj. na datum posvetila stare zlatarske crkve. Kao spomen na tu posvetu podsjeća nas dvanaest križeva sa svijećama na zidovima crkve. Gradnja sjevernog broda ili lijeve bočne kapele Svetoga križa započela je 1758., ali je zbog pomanjkanja sredstava završena tek 1769. ili 1770. U njoj se također nalazio zidani oltarni stol bez nastavka, umjesto kojeg je bila oslikana apsida s freskama, s likom raspetoga Isusa između dvojice razbojnika, s Majkom Marijom i učenikom Ivanom pod križem te s likovima Boga Oca i Duha 8

Svetoga iznad raspeća. To je jedan od prikaza Presvetoga Trojstva kao Prijestolja Milosti (njemački Gnadenstuhl). Tako se ta kompozicija Presvetoga Trojstva vezanog uz križ na Golgoti i otkupljenje čovjeka i čovječanstva od grijeha i smrti po Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću u bočnoj kapeli javlja kao temelj za ulogu Presvetoga Trojstva u Marijinu uznesenju i proslavi na glavnom oltaru. Za vrijeme župnika Ladislava Forka, 1803. godine, postavljen je drveni oltarni nastavak te je još iste godine, 29. lipnja, zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac posvetio bočni oltar Svetoga križa. Isti župnik Forko dao je 1805. prenijeti barokni oltar Kip sv. Petra, dio skupine apostola sv. Barbare u obnovljenu croko prazna Marijinog groba kvu sv. Jakova u Donjoj Batini, na glavnom oltaru, Holzinger, 1758. zamijenivši samo sliku svetičinu s kipom sv. Jakova starijeg. U župnoj crkvi podigao je novi oltarni nastavak, s likom sv. Barbare. Promatrajući glavni oltar u batinskoj crkvi, možemo si danas predočiti ostala tri bočna oltara u župnoj crkvi i načiniti simulaciju izgleda unutrašnjosti zlatarske crkve za vrijeme njezine posvete prije dvjesto pedeset godina. Završetkom gradnje sjevernog broda ili lijeve bočne kapele župna crkva u Zlataru dobila je pravilni oblik grčkoga križa i posve barokni izgled u unutrašnjosti, sa svodom od pet plitkih kupola. Crkva je orijentirana svetištem prema istoku, a pod je pokriven kamenim pločama. Od stare crkve ostao je donji dio zida broda crkve, od ulaza do bočnih brodova, kao i toranj s početka 17. stoljeća. Za vrijeme dogradnje crkve toranj je povišen za jedan kat i stavljena mu je tipična oveća barokna kapa s lanternom, u kojoj je visjelo malo zvono, izliveno u Grazu, 1762. godine, tzv. »lauretanski cinkuš«. U tornju su bila dva stara zvona, jedno iz godine 1701., a drugo još starije, izliveno 1762. u Grazu. Za vrijeme posljednje obnove 9

PjevaliĹĄte s orguljama zagrebaÄ?kog graditelja orgulja Mihaela Heferera, iz 1889., i nove klupe u brodu crkve

crkve (1995. – 2000.) na zidovima su otkrivena zazidana južna vrata, s gotičkim nadvratnikom, te ostaci vrijedna baroknoga zidnog oslika u svetištu i uz oltare u bočnim kapelama. Dimenzije crkve iznose: glavni brod 22 × 9 m, svetište 10 × 8 m, bočni brodovi 9 × 7 m, što ukupno čini 386 četvornih metara njezine površine. Visina unutrašnjosti s kupolama iznosi 15 metara, a visina tornja ili zvonika s kapom i križem je 37,60 metara. Daljnju povijest zlatarske župne crkve pratit ćemo za njezine četiri obnove, u vrijeme četiri župnika: dr. Stjepana Mihinića, mons. Ivana Mihelčića, mons. Rudolfa Svibena i preč. Josipa Čukmana. Prva obnova župne crkve bila je od 1887. do 1889., za vrijeme župnika dr. Stjepana Mihinića (1868. – 1907.), a obnoviteljske radove vodio je arhitekt Hermann Bollé, obnovitelj zagrebačke katedrale i Svetišta Majke Božje Bistričke. Još prije te obnove oltar sv. Fabijana i Sebastijana u južnom brodu ili desnoj bočnoj kapeli 1873. dobiva drveni oltarni nastavak, koji je izradio Jakob Bizjak, iz Krapine, a oltarna slika rad je nepoznatog majstora. Prigodom obnove iz crkve su uklonjeni barokni bočni oltari sv. Josipa, sv. Barbare, sv. Blaža i sv. Filipa Nerija. Barokna propovjedaonica i stare orgulje prenesene su 1889. u crkvu sv. Lovre u Lovrečanu, a u Zlataru su postavljene nove orgulje, majstora Mihaela Heferera iz Zagreba. Na mjesto oltara sv. Barbare dolazi klasicistička drvena propovjedaonica, a umjesto oltara sv. Josipa nasuprot propovjedaonice na zid se postavlja veliko drveno raspelo, nabavljeno u Tirolu, 1902. Oltar Svetoga križa u sjevernom brodu ili lijevoj kapeli dobiva neogotički nastavak od hrastovine, na koji je postavljen kip Presvetog Srca Isusova, tirolski rad, nabavljen 1890., u Beču, kod tvrtke »Müller«. U sredini broda crkve, na postolje s desne strane postavljen je kip sv. Josipa, a s lijeve strane kip sv. Barbare. Kipovi su nabavljeni u Tirolu, 1902. Između svetišta i broda crkve postavljena je drvena pričesna ograda, kao i dvije ispovjedaonice ispod pjevališta. Drveni nastavak na oltaru Srca Isusova, propovjedaonica, pričesna ograda i sakristijski ormar (kredenc) izrađeni su u radionici kaznionice u Lepoglavi. Cijeli pod crkve, najvjerojatnije zbog vlage, podignut je za pola metra, čime su znatno narušene proporcije crkve. Time je izgubljena elegantna vitkost unutrašnjosti zlatarske crkve (usp. proporcije belečke župne crkve). S vanjske strane uz toranj dozidane su dvije prostorije, sa sjevera stubište u zvonik i na pjevalište, a s južne strane križarnica, tj. spremište za raspelo i križeve za sprovode. Sakristija na južnoj strani svetišta je srušena i izgrađena nova na sjevernoj strani. Time se dobilo više svjetla u svetištu i lakši pristup sakristiji od župnoga dvora. Godine 1902. cijelu unutrašnjost crkve urešuje Ivan Gosar, iz Slovenije, novim ornamentalno-figurativnim zidnim oslikom. 11

Naše stare zagorske crkve nisu imale klupe za sjedenje i klečanje, ali u svetištu su se nalazila četiri klecala, jedno opatičko i tri gospodska te klasicistička sedilia za svećenika, đakona i podđakona za vrijeme svečanih bogoslužja.

Kip sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, na oltaru sv. Fabijana i Sebastijana, Beč, 1902. 12

Druga obnova župne crkve bila je za vrije župnika mons. Ivana Mihelčića (1907. – 1954.). Godine 1913. podignute su nove postaje križnoga puta, a stare su darovane crkvi sv. Lovre u Lovrečanu. U Prvome svjetskom ratu su oduzimana (rekvirirana) mnoga zvona u ratne svrhe. Tako su 1916. s tornja u Zlataru oduzeta dva stara zvona, iz 1701. i 1762. Godinu dana kasnije, 1917., bačeno je s tornja i veliko zvono, iz 1854., posvećeno Presvetom Trojstvu i Majci Božjoj, lijevano u zvonoljevaonici Friderika Seltenhofera u Šopronu, u mađarskom dijelu Gradišća. Veliko zvono (950 kg, glas F) hrabrošću i domišljatošću nekolicine župljana spašeno je tako da je noću bilo zakopano u zemlju, a 1918. ponovno postavljeno u zvonik. Umjesto dva 1916. oduzeta zvona, o tisućgodišnjici Hrvatskoga Kraljevstva, 1925. nabavljena su dva nova zvona, od »Strojnih tovarna in livarna« iz Ljubljane, srednje, posvećeno Presv. Srcu Isusovu (395 kg, glas A), i malo, posvećeno sv. Josipu (275 kg, glas C). Nakon toga gubi se trag »lauretanskom cinkušu«. Izgradnjom male hidroelektrane u Zlataru, 1928., župna crkva dobiva električnu rasvjetu. Godine 1931. na zidnu konzolu prema svetištu, uz propovjedaonicu, postavljen je kip sv. Terezije od Djeteta Isusa, a 1934. uz veliko raspelo kip sv.

Antuna Padovanskog. Slikar Josip Andres, iz Zagreba, 1934. iznova je učinio novi ornamentalno-figurativni zidni oslik. Godine 1936. obitelj Jurja Žerjavića, iz Zlatara, daruje slikane prozore (vitraje) u svetištu, desno sv. Ane s Marijom i lijevo sv. Jurja na konju, rad tvrtke »Marinković« iz Zagreba. Ukinućem i otkupom patronatske obveze kolatori zadnji put daju svoj obvezni prilog obnovi župne crkve, tako da je 1938. temeljito obnovljena vanjština crkve, toranj, krovište i zidovi. Za vrijeme borbi u Drugome svjetskom ratu crkva je dosta oštećena, jer se neuspjeli napad partizana na uštaše 1944. odvijao oko crkve i u samoj crkvi. O tome je svjedočilo oštećenje oslika na svodu kupole u lijevoj kapeli sve do obnove 2011. Treća obnova župne crkve bila je za vrijeme župnika mons. Rudolfa Svibena (1954. – 1989.), u vrijeme Katoličkoj Crkvi nenaklonjenih komunističko-socijalističkih vlasti. Najprije su 1958. prozori u brodu crkve ispod kora zamijenjeni jednostavnim ornamentalnim vitrajima (tvrtka »Sušilović« iz Zagreba), a 1960. i ostala četiri prozora u bočnim brodovima ili kapelama (tvrtka »Staklo« iz Zagreba). U razdoblju od 1960. u unutrašnjosti crkve vodila se neadekvatna borba protiv vlage bojanjem podnožja zidova uljanom bojom (cokl). Godine 1962.

Kip Blažene Djevice Marije, Majke Božje Zlatarske, na glavnom oltaru (detalj), Holzinger, 1758.

Pročelje župne crkve u Zlataru

nabavljeno je šest nezgrapnih klupa za narod, a 1963. ispod kora postavljena su željezna vrata, koja omogućuje da je crkva tijekom dana otvorena za molitvu vjernicima. Uoči pučkih misija u kasnu jesen 1966. u crkvu je postavljen razglas. Za Prvu nedjelju došašća 1969. uklonjena je drvena pričesna ograda, od koje je načinjen drveni oltar prema puku i ambon, sve prema odredbama liturgijske obnove nakon Drugoga vatikanskog sabora (1962. – 1965.) Nakon što je grom udario u križ na vrhu tornja 1958., tek godinu dana kasnije popravlja se križ i vrh toranjske kape. Godine 1970. popravljena je kapa crkvenoga tornja i toranjska ura, popravljeno krovište i cijela crkva je izvana obojana. Godine 1976. krovište crkve prekriveno je novim crijepom, zamijenjene su električne instalacije u crkvi i tornju, drvena postolja za zvona zamijenjena su metalnim i stavljeni su kuglični ležajevi, a 1978. elektrificirana su sva tri zvona. Na vanjskim zidovima 1982. djelomično je zamijenjena žbuka i obnovljena je fasada na crkvi. Četvrta obnova župne crkve započela je 1989., dolaskom sadašnjega župnika Josipa Čukmana. Obnovi se pristupilo temeljito i dokumentirano 1995. Godine 1996. toranjska kapa presvučena je bakrenim limom i postavljen novi gromobran, toranj uređen iznutra, a umjesto starog mehanizma toranjske ure postavljena je nova, elektronička ura. Na crkvi je najprije izvana provedena dre14

naža kapilarnih voda i odvodnja oborinskih voda. Uređeno je krovište crkve i prekriveno novim crijepom, na vanjske zidove stavljena je nova žbuka i nova boja fasade. U unutrašnjosti crkve izvedeni su 1995. i 1996. sljedeći radovi. Najprije se pristupilo isušivanju vlage, zatim je postavljena cjelokupna nova električna instalacija i nova rasvjetna tijela, osim starog lustera, koji je obnovljen zasjao u punom sjaju. Iz crkve je uklonjena Bolléova hrastova propovjedaonica i drveni nastavak na oltaru Srca Isusova u sjevernom brodu ili lijevoj kapeli. Sačuvane su samo dvije izrezbarene konzole, na kojima se danas desno nalazi svetohranište, a lijevo kip Srca Isusova. Iz broda crkve izbačene su nezgrapne hrastove klupe, koje su zajedno s tri klecala iz svetišta, hrastovim oltarom i ambonom te starim razglasom darovane crkvi sv. Jakova u Donjoj Batini. Godine 1998. u potpunosti je dignut kameni tarac iz 1888. i kopano je sedamdeset centimetara, sve do starog poda iz 1762. Tada su zasjale izvorne proporcije i sklad unutrašnjosti crkve iz vremena prije Bolléove obnove. Za vrijeme obnove najprije je nadsvođena grobnica u svetištu, a zatim i one ispod pjevališta te u desnom brodu ili južnoj k a p e l i s v. Fa b i j a n a i Sebastijana. U novi betonski pod u crkvi i sakristiji ugrađeno je podno grijanje, a plinska peć smještena je u bivšoj križarnici, s lijeve strane tornja. Cjelokupan pod popločen je novim kamenim pločama. U brodu crkve načinjen je veliki latinski križ, sa znakom TM (Tertium Millenium = Treće tisućljeće), u svetištu je stavOltar sv. Fabijana i Sebastijana, iz 1873., ljeno Božje oko u trokutu kao s kipovima sv. Josipa i sv. Barbare, iz simbol Boga Oca, u lijevom 1902., te manjim kipovima sv. Terezije od Djeteta Isusa (1931.) i sv. Antuna sjevernom brodu Uskrsno Padovanskog (1934.) Janje, kao simbol Isusa Krista 15

te u desnom južnom brodu simbol Duha Svetoga u liku goluba. Oltarni nastavak na oltaru sv. Fabijana i Sebastijana obogaćen je kipovima sv. Antuna Padovanskog i sv. Terezije od Djeteta Isusa, u sredini uza stupove, a s vanjske strane, uz oltar, načinjena su dva drvena luka, kao postolja za kipove sv. Josipa lijevo i sv. Barbare desno, tako da sada taj oltar svojim izgledom sliči velikom oltaru. Navedeni kipovi su se do obnove nalazili na zidnim konzolama u sredini broda crkve. Iza oltarnog nastavka otkriven je barokni oslik apside s likovima zaštitnika u nevolji: sv. Fabijana i Sebastijana u sredini, sv. Gervazija i Protazija lijevo te sv. Kuzme i Damjana desno. Također je otkriven i ponovno prebojan lik sv. Florijana, na zidu desno, ispod 3. postaje križnog puta. U svetištu, uz glavni oltar na zidu, otkriven je barokni zidni oslik, s likovima praoca Abrahama i natpisom Filii Abraham (Abrahamovo potomstvo) desno i kralja Davida lijevo. Na zidovima u svetištu bili su vidljivi također i tragovi zidnog oslika iz 1902., sa živopisnim prikazima iz

Proslava 140. godišnjice života i djelovanja sestara milosrdnica u Zlataru, na svetkovinu posvetila župne crkve 10. rujna 2006. Fotografija prikazuje sestre milosrdnice rodom iz zlatarske župe i one koje su djelovale u Zlataru, okružene pjevačima Zbora župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru 16

Marijina života, ponovno pokriveni bojom kod obnove postojećega zidnog oslika. U postojeće prozore, tzv. Sušilovićeve vitraje, iz 1958., ugrađeni su novi, oslikani medaljoni, s likovima sv. Kvirina Sisačkog i sv. Lovre đakona, desno ispod pjevališta, te sv. Mar tina biskupa i sv. Demetrija Srijemskog, lijevo. U prozore tvrtke »Staklo«, iz 1960., ugrađeni su novi, oslikani medaljoni bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjega Josipa Langa, lijevo iznad vrata, u lijevome sjevernom brodu, te sv. Marka Križevčanina i bl. Augustina Kažotića, desno, iznad ulaza u sakristiju, a u desnome južnom brodu, desno iznad vrata, ugrađeni su novi, oslikani medaljoni, s likovima bl. Gracije Kotorskog i bl. Ozane Kotorske te sv. Leopolda Mandića i sv. Nikole Kip sv. Andrije, dio skupine apostola oko Tavelića, lijevo, iznad ispovjedaonice. prazna Marijinog groba na glavnom oltaPreslagivanje svih prozora i ugradnju ru, Holzinger, 1758. novih medaljona s likovima svetaca izvela je tvrtka »Stab« iz Zagreba. Vrijedni Holzingerov barokno-rokoko veliki oltar uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, iz 1758., s novim mramornim stubama, očuvao je netaknutost svoje cjeline. Obnova je naime pokazala da je taj oltar Hermann Bollé potkratio za jednu stubu, zasipavši ga pijeskom. U svetištu je postavljen novi kameni oltar s punim postoljem od zelenog mramora i mramornim oltarnim stolom od smeđeg mramora te zasebnom, četvrtastom oltarnom stubom, tako da oltar djeluje kao otok u svetištu. Liturgijsku cjelinu upotpunjuje mramorni ambon, s dodatkom drvenog besjedišta, izgrađen na mjestu stare propovjedaonice lijevo te mramorna krstionica u obliku cvijeta ljiljana ispod raspela, na desnoj strani. Ambon i krstionica su od bijelog mramora. Na obje strane novog oltara, uza zid, postavljeni su kameni stolići (kredenci), a stara sjedišta (sedilia) za predsjedatelja liturgijskog slavlja i klupe za ministrante, s desne strane. Budući da je u oltarnom stolu oltara Srca Isusova, zidanom od cigle, bilo najviše vlage, on je srušen. Tada je na vidjelo došao stari kameni oltarni stol oltara Svetoga križa, s grobištem i moćima u olovnoj kutijici iz 1762., na dva ka17

Proslava 300. obljetnice preseljenja sjedišta župe u Zlatar (1699. – 1999.) i posveta novoga kamenog oltara 31. listopada 1999. Uza zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića lijevo stoji zlatarski župnik Josip Čukman, a desno prebendar dr. Zvonimir Kurečić

mena stupa. Taj stari samostojeći kameni oltar je obnovljen, a blagoslovio ga je na svetkovinu Srca Isusova 11. lipnja 1999. dr. Zvonimir Kurečić, prebendar prvostolne crkve zagrebačke. Iznad oltara na zidu apside djelomično je otkriven izvorni barokni zidni oslik, s likom raspetoga Isusa između dvojice razbojnika s Majkom Marijom i učenikom Ivanom pod križem, a iznad raspeća nazire se lik Boga Oca i Duha Svetoga. To je ujedno stari prikaz Presvetoga Trojstva kao Prijestolja Milosti. Velika je šteta što je prigodom sanacije zidova od vlage i postavljanja nove električne instalacije u potpunosti uništen donji dio prikaza kalvarije. Očuvane su samo glave Majke Marije i sv. Ivana evanđelista. Na mjestu uništenog oslika danas visi misijski križ, kao spomen na održane pučke misije. U crkvi je ostalo jedno barokno klecalo, nabavljene su nove stilski prikladnije hrastove klupe u brodu crkve, a nova ispovjedaonica postavljena je lijevo, uza zid u desnom brodu ili južnoj kapeli, uz oltar sv. Fabijana i Sebastijana. Dobro je za povijest zapisati da su za vrijeme uređenja poda crkve svete mise nedjeljom i blagdanom služene u preuređenome podrumu župnoga dvora, a radnim danom u kapeli sv. Ćirila i Metoda na groblju. Tako obnovljena župna crkva dočekala je proslavu 300. obljetnice preseljenja sjedišta oštrčko-zlatarske župe iz Martinšćine u Zlatar (1699. – 1999.) Glavna proslava bila je u nedjelju 31. listopada 1999., kada je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić posvetio novi oltar. Slavlju posvete oltara prethodilo je bdjenje uz moći bl. Alojzija Stepinca, koje je nadbiskup ugradio u oltar. Bdjenje u subotu uvečer predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Josip Mrzljak. Duhovna obnova, kao novi vid pučkih misija, prethodila je samoj proslavi od proljeća, a u njoj je između ostalih sudjelovao i zagrebački pomoćni biskup mons. Vlado Košić. Time nije stala obnova crkve, već se je pristupilo najprije uređenju orgulja. Restauraciju je obavila tvrtka »Heferer« iz Zagreba, koja je 1889. gradila zlatarske orgulje. 19

Istovremeno je započela obnova zidnoga oslika, rad Josipa Andresa, iz 1934. godine. Projektnu dokumentaciju za građevinske radove pripremio je inž. Juraj Juras i inž. Tvrtko Sviben, a izvršitelj radova najvećim dijelom bio je »Konstruktor« iz Zlatara. Kameni pod i novi oltar rađeni su pod vodstvom akad. kipara Krešimira Roda, iz Zlatara, a ambon i krstionicu sam je isklesao. Obnovu kipova na bočnim oltarima izveo je restaurator Toni Deglin, iz Zlatara, a obnovu zidnog oslika vodi restaurator Andrej Dokić (»DOK-ART«), iz Zagreba. Sveukupne radove na obnovi zlatarske župne crkve nadzire Konzervatorski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske i krapinski županijski odjel. Investitor radova je najvećim dijelom Rimokatolička župa Uznesenja BDM u Zlataru, uz pomoć Ministarstva Veliko drveno raspelo, Beč, 1902. kulture i pojedinačnih donatora. Idejnu zamisao obnove uglavnom su razradili zlatarski župnik Josip Čukman i prebendar prvostolne crkve zagrebačke dr. Zvonimir Kurečić, rodom iz Zlatara, u suradnji s projektantima i izvođačima. Kapela sv. Jakoba u Batini Donjoj prvi put se spominje 1430. Gotičku zidanu kapelu spominje zapisnik kanoničke vizitacije iz 1639., a onaj iz 1778. govori kao o ruševnoj crkvi zbog potresa 1775. Zlatarski župnik Matija Antun Lončarić, nakon što je završio dogradnju i uređenje župne crkve u Zlataru, pristupio je 1778. pregradnji i dogradnji stare gotičke crkve u današnji izgled. Prije svoje smrti, 1786. godine, župnik Lončarić uspio je uglavnom dovršiti gradnju crkve. Godine 1789. završeno je krovište, crkva je ožbukana i podignut je drveni toranj. Župnik Ladislav Forko 1805. postavlja glavni oltar. To je oltarni nastavak oltara sv. Barbare iz zlatarske župne crkve, s time da je svetičina slika zamijenjena kipom sv. Jakova. Bočni oltari, sv. Ivana evanđelista desno i sv. Ane lijevo, postavljeni su 1820. Nove orgulje, varaždinskog majstora Gotharda Stainingera, postavljene su 1829. Godine 1865. izgrađen je novi toranj, sa sadašnjom kapom iz 1925. 20

Crkva sv. Jakova u Batini

Iste godine u toranj su postavljena tri nova zvona. Crkva je više puta obnavljana izvana i u unutrašnjosti. Dobila je četiri oslikana prozora, elekrificirana su zvona, a unutrašnjost je ispunjena oltarom, ambonom i klupama donesenim iz zlatarske župne crkve. Bogoslužje se u njoj održava u sve nedjelje i blagdane.

Kapela sv. Ćirila i Metoda u Zlataru, podignuta je 1884., kao grobna kapela zlatarske plemićke obitelji Franje Pisačića. Kapelu je projektirao Hermann Bollé, a podignuta je uoči tisućgodišnjice smrti sv. Metoda (885. – 1885.) Kapela je 1995. obnovljena izvana. Svete mise u njoj se služe na Ćirilovo 5. srpnja i na svetkovinu Svih svetih 1. studenoga.

Crkva sv. Lovre u Lovrečanu s otvorenim trijemom

Crkva sv. Lovre u Lovrečanu vrijedan je spomenik kulture. Stara srednjovjekovna gotička crkva prvi put se spominje 1334., kao kapela župe sv. Ane u Loboru. U sastavu oštrčko-zlatarske župe sigurno je bila 1639. Oštrčki župnik Ivan Gundak 1666. podiže sadašnju crkvu, o čemu svjedoči vrijedan, obnovljen drveni, oslikani strop (tabulat) župnika graditelja crkve iz te godine. Iako ta crkva postaje 8. srpnja 1994. privremenom župnom crkvom novoosnovane župe sv. Ivana Krstitelja u Zlatar Bistrici, koja je nastala odvajanjem od župe Zlatar, sa Zlatarom ju i dalje veže inventar, kao orgulje iz 1762., propovjedaonica i slike križnoga puta, preneseni iz župne crkve 1889. 22

Oslikani drveni strop (tabulat) u crkvi sv. Lovre u Lovrečanu, iz 1666.

Župni dvor u Zlataru. Godine 1669. preselio je oštrčki župnik Nikola Šišinački stari drveni dvor iz Martinšćine u Zlatar. Današnji zidani župni dvor dao je izgraditi 1869. i 1870. župnik dr. Stjepan Mihinić. Zadnja temeljita obnova bila je za vrijeme sadašnjega župnika Josipa Čukmana, 1990. i 1991. Dom sv. Vinka Paulskoga u Zlataru započeo je s gradnjom 29. rujna 1996., kao samostan sestara milosrdnica o stotridesetoj obljetnici (1866. – 1996.) njihova dolaska u Zlatar. Posljednjih godina doživio je prenamjenu i danas, djelomice dovršen, služi kao pastoralni dom za razne katehetsko-evangelizacijske pothvate.

Literatura o župi Zlatar: 1. Poviest župe Bl Dj. Marije u Zlataru, napisao Vjekoslav Noršić, župnik u Brdovcu, Zagreb, 1942. 2. Povijest župe Uznesenja Bl. Dj. Marije u Zlataru, napisao Vjekoslav Noršić (fototipsko izdanje). Nastavio Zvonimir Kurečić, Zlatar, 1994.

Sakralni kulturno-povijesni vodiči – br. 10 Urednik: Zvonimir Kurečić

Izdaje: Rimokatolička župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Zlatar, Jurja Žerjavića 2 Tekst: d r. Zvonimir Kurečić, prebendar prvostolne crkve zagrebačke Odgovara Josip Čukman, župnik zlatarski Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić

Fotografije: Zvonimir Atletić, Fotoarhivi Glasa Koncila i župe Zlatar Grafičko oblikovanje: Glas Koncila Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u kolovozu 2012. ISBN 978-953-241-355-7 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 812969

Tlocrt župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru

16 15 20 14 19

13 17

9 17

11 10

20 5

Legenda uz tlocrt: 1. Toranj ili zvonik i glavna ulazna vrata 2. Kip Majke Božje Bistričke 3. Željezna vrata ispod pjevališta 4. Stare male ispovjedaonice 5. Oltar sv. Fabijana i Sebastijana 6. Nova velika ispovjedaonica 7. Veliko drveno raspelo 8. Krstionica 9. Novi glavni kameni oltar prema puku 10. S jedišta za predsjedatelja liturgijskog slavlja

Cijena: 20 kn

11. Stari glavni ili veliki oltar uznesenja Blažene Djevice Marije 12. Stolići ili kredenci 13. Ambon 14. Sakristija 15. Staro klecalo 16. Oltar Presv. Srca Isusova 17. Nove hrastove klupe u dva reda 18. Pjevalište i orgulje 19. Ulaz u zvonik i na pjevalište 20. Pokrajnja ulazna vrata