Ivan Šaško, RIM by Glas Koncila

Ivan Šaško RIM

Ivan Šaško, RIM, Mali vodič kroz prošlost i sadašnjost za hodočasnike i znatiželjnike Glas Koncila, Zagreb 42012. Biblioteka: Putovi vjere, knjiga I. Nakladnik: Glas Koncila, Zagreb, Kaptol 8 www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Urednik: Nedjeljko Pintarić Lektura: Ivanka Bilić, prof. Crteži: Matej Pašalić Fotografije: Shutterstock Grafičko oblikovanje i prijelom: Glas Koncila, Zagreb Tisak: Grafika Markulin, Lukavec IV. izdanje tiskano u studenom 2012. ISBN: 978-953-241-260-4 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 744173.

Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 315 faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr

Ivan Šaško

RIM Mali vodič kroz prošlost i sadašnjost za hodočasnike i znatiželjnike

Glas Koncila

Prethodna napomena Ovaj je Vodič pisan kao pomoć na putovanju Rimom, osobito za skupine mladih (školske dobi), na kojemu je korišten pripadni plan grada, priložen kao sastavni dio Vodiča. Vodič se kreće u okvirima zamišljena stalnog kretanja. Razlog je tomu želja da se postigne veća dinamičnost pripovijedanja i okosnica povezivanja, ali to ne bi trebalo smetati u snalaženju čak ni onda kada se kreće u sasvim drukčijim smjerovima. Radi boljega pregleda znamenitostî, najvažnijima od njih pridana je određena brojčana oznaka koju tumači legenda na početku Vodiča i na priloženome planu grada. Vodič opisuje znamenitosti uglavnom redoslijedom tih brojeva, ali se u njemu nalazi mnoštvo brojevima neoznačenih znamenitosti, tako da Vodič u svome opsegu uvelike nadilazi popis od njih sedamdesetak. Premda su mjesta na kojima se nalaze opisane znamenitosti označena na stvarnome planu grada Rima i premda se i prema toj karti nije teško snalaziti, ipak bi bilo korisno uz Vodič imati i turistički plan grada, koji sadrži informacije o kretanju autobusâ, podzemne željeznice, o radnim vremenima muzeja, trgovina i sl. U Vodiču je dodan mali priručni talijanski rječnik s najnužnijim izrazima (str. 167.) za snalaženje u hodočasničkim i turističkim prilikama. Trećem izdanju Vodiča dodane su i fotograﬁje rimskih znamenitosti u boji.

Popis najvažnijih znamenitosti 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39

Vučica – Romul i Rem Novi dio grada Rima (EUR) Stara Ostija Bazilika sv. Pavla (izvan zidina) Cestijeva piramida Vrata sv. Sebastijana “Majka svih cesta” – Appia antica (Katakombe – grob C. Metelle – “Quo vadis”) Gradske zidine (Mura Aureliana) Karakaline terme Konstantinov slavoluk Kolosej (Flavijevska arena) Crkva sv. Petra u okovima Bazilika sv. Ivana Lateranskoga Crkva sv. Klementa Bazilika sv. Marije Velike Crkva sv. Suzane Crkva sv. Križa Jeruzalemskoga Termini (željeznički kolodvor) Bazilika sv. Lovre (izvan zidina) Zoološki vrt Akvedukt (Starorimski vodovod) Park “Villa Borghese” Piazza del Popolo (Narodni trg) Obelisk na Narodnome trgu Most preko rijeke Tiber (Milvijski most) Zvjezdarnica Monte Mario Olimpijski stadion Palača pravde Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima Piazza Colonna Fontana di Trevi Piazza di Spagna Crkva Trinità dei Monti Obelisk na Kivirinalskome trgu Predsjednička palača na Kvirinalu Crkve “blizanke” (Imena Marijina i Majke Božje Loretske) Rimski trg (Forum Romanum) Crkva sv. Andrije (u dolini)

6 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67

Trajanov stup “Oltar domovine” Ara coeli Senatska palača na Kapitolu Slavoluk rimskoga cara Tita Sinagoga Marcelov amﬁteatar Obelisk ispred crkve sv. Marije (ponad Minervina hrama) Panteon Piazza Navona Crkva sv. Agneze Anđeoski most Anđeoska tvrđava Most Viktora Emanuela Tiberski otok Palatinski most Bramanteov hramić Sv. Marija u Trastevereu Hram rimske božice Veste (ili Herkula; ili Sunca) Hram rimske božice Fortune Sv. Marija (od Ukrasa) Trastevere Gianicolo Papinska švicarska garda Apostolska palača Kolonade Obelisk na Trgu sv. Petra Bazilika sv. Petra

Legenda A - Kapitol B - Palatin C - Kvirinal D - Eskvilin E - Viminal F - Celij G - Aventin H - Vatikan

VJEČNI GRAD... Teško da postoji netko tko ranije nije ništa čuo o značenju grada koji je dobio ime “Vječni grad” po svome povijesnome mjestu i važnosti u razvoju zapadne civilizacije, ali posjetiti grad, doći mu u pohode, znači puno više od poznavanja popisa spomenikâ. Željeti upoznati grad uključuje i želju da ga se zavoli šetajući ulicama, ulazeći u njegovu povijest i nadanja u susretu s ljudima koji u tome gradu žive, uključuje prisjećanje na sve pročitano i doživljeno u predodžbama. U slovima ovoga vodiča pisac bi htio prenijeti i miris tamjana ponizne molitve i zvuk orgulja i hoda mramornim podovima crkava; šarenilo boja rimskih sutona i čarobnu igru svjetla na ulicama mokrim od kiše; okus dobra cappuccina i sladoleda; udarac po žicama gitare raspjevanih mladih, dok se u šuštanju vjetra kroz ruševine čuje glas velikih govornika i navjestitelja Radosne vijesti, narušen bukom rimskoga 'savršena prometnog nereda'.

Proteklih se godina puno govorilo i pisalo o Velikome jubileju, o Svetim vratima, o hodočašću… Iako je sam događaj prošao, nije prošla nakana i jubilejska svrha. Sve je u tome govoru prožeto novošću početka, a početak otvara mogućnost ljepote i života koja pogoduje rastu nade i želje za upoznavanjem i zajedništvom. Ovaj put nije turističke, već hodočasničke naravi, a konačno je odredište Trg sv. Petra i bazilika u kojoj je pokopan apostolski Prvak, te susret s Petrovim nasljednikom i Kristovim namjesnikom na zemlji - sadašnjim Svetim Ocem. U takvim nakanama vrijeme izgubi mjeru i kao da stane…

Ako se putuje zrakoplovom, on će se spustiti u međunarodnu zrakoplovnu luku koja nosi ime velikoga slikara i izumitelja renesansnoga razdoblja Leonarda da Vincija (na području koje se zove Fiumicino); ako pak vlakom, onda kao polazište vrijedi željeznički kolodvor Stazione Termini, a za autombilske putove ima puno cestovnih pristupa s autoceste i s Velikoga prstenastog priključka (Grande raccordo anulare – G.R.A.) koji kružno oko Rima dopušta ulaženje u gradsko središte s raznih strana.

O vlasniku vodiča:

Ime i prezime

Adresa

Datum hodočašća

"Kapitolijska vučica", simbol Rima, brončani kip s kraja VI. ili početka V. st. prije Krista; likovi Romula i Rema dodani su XV. st.. Kip se nalazi u Kapitolijskome muzeju.

Nema grada na svijetu čija je legenda o nastanku poznata kao ona o rimskoj vučici i Romulu i Remu (1). Sve je počelo u Troji, razorenu grčkom gradu iz kojega je pobjegao Eneja, da bi se nastanio na mjestu sadašnjega Rima. No, osnivač nije on već njegov potomak Romul. Romul je imao brata Rema, a obojicu je prema legendi dojila vučica na obalama rijeke Tiber. Zanimljivo je da ta legenda na početak stavlja okrutno ubojstvo brata (prisjetili smo se biblijskoga izvješća o Kainu i Abelu). Prema predaji, Romul je osnovao Rim 21. travnja 753. godine prije Krista. Eto, godine ne brojimo od Romula, već od Krista. Zapravo vječni grad je nastao u vremenu i nije ostao mjerilo. Mjera za kršćansko vrijeme je Isus Krist. Netko se prisjetio svetopisamske i liturgijske rečenice: Krist jučer, danas i uvijeke. Nadalje, povijest piše da je nakon osnutka grada Rima slijedilo razdoblje sedmorice ‘mitskih kraljeva’, sve do početka razdoblja republike (do 509. prije Krista). Prem-

da nam je bilo naporno brojiti godine unatrag, ipak smo shvatili da se u tome starom svijetu nalaze tragovi mnoštva naslijeđa koja danas gledamo u drukčijim društvenim okolnostima. To razdoblje republike nije preživjelo želju za vlašću i slavu rimskih careva, premda će se mnoge institucije nadahnjivati dobrim stranama tadašnjega društva i to ne samo u rimskoj državi, već i u naše vrijeme. Polovinom III. stoljeća Rim vlada cijelim Apeninskim poluotokom, a ljuti mu je neprijatelj bila Kartaga, grad na sjeveru Afrike. Sukobi se završavaju u korist Rimljana koji su 146. godine prije Krista razorili Kartagu i zavladali Sredozemljem. Iduća je povijesna odrednica smrt Julija Cezara koji izlazi kao pobjednik iz tzv. ‘vladavine trojice’ (trijumvirat). Prvi su trijumvirat tvorili: Cezar, Pompej i Kras. Cezar je ubijen u senatskoj palači 15. ožujka (ili, prema tadašnjemu rimskom kalendaru, na Ide mjeseca posvećena starorimskomu bogu rata Marsu) 44. prije Krista. Poslije Cezarove smrti oblikuje se drugi trijumvirat: Oktavije, Antonije, Lepid. Oktavije pobjeđuje Antonija u bitci kod Akcija i 27. godine prije Krista rimski Senat mu daje naslov augustus (što znači: uzvišen), te ga proglašuje carem božanskih osobina. Osvajanja su završena, a kada zašuti oružje otvara se prostor za kulturu i duhovnu djelatnost. Prvo što se prilikom slijetanja zrakoplova ugleda nije stari Rim, već dio grada koji djeluje moderno. To je EUR (2), četvrt koja je dobila ime po Svjetskoj izložbi u Rimu (Esposizione universale di Roma), a koja je trebala biti održana 1942. No, rat je poremetio planove. Ta moderna četvrt Rima ima nekoliko zanimljivosti. U oči nam je upala čudna zgrada s mnoštvom niša; to je kvadratni Kolosej, rađen prema starome Koloseju ili amﬁteatru, koji je za razliku od ovoga elipsasta oblika. Ovaj je posvećen velikanima talijanske nacije. U tome je dijelu i Muzej rimske civilizacije koji bi bilo dobro posjetiti. Osim toga, primijećuje se i Palaču sportova, a moderna je crkva s kupolom crkva sv. Petra i Pavla, koja je bila naslovna crkva kardinala Franje Šepera… I more je blizu. Rim je, naime, nekada imao svoju luku. Zračna luka je tridesetak kilometara od Rima, na obalama Tirenskoga

Među najvažnijim građevinama u četvrti EUR nalazi se Palača civilizacije rada, popularno zvana 'Kvadratni kolosej', djelo arhitekta Guerrinija, Lapadule i Romana. Njoj nasuprot nalazi se Kongresna palača.

mora i do grada trebamo ići posebnim vlakom, taksijem ili autobusom, putem koji se zove Via del mare (Morski put). On omogućuje pogled na nekadašnju rimsku luku Ostiju (3) koja je dobila ime po ušću (lat. ostium) rijeke Tiber u more. Bio je to velik grad o čemu svjedoče i današnje ruševine. Povijest ovoga grada seže u IV. st. prije Krista, od kada se razvija kao vojna i trgovačka luka. Dosegnuo je veličinu od oko 100 000 stanovnika. Poslije provala Gota grad gotovo nestaje sa svim svojim sjajem. Danas pomalo zbunjuje, jer bi se očekivalo da je luka vezana uz vodu, ali sada u tome gradu nema ni rijeke, ni mora. Naime, 1575. godine dogodila se pojava premještanja korita rijeke Tiber

koja sada više ne protječe ovim mrtvim gradom. Vide se ostatci hramova, kuća, ulica, amﬁteatara, grobova…, kao sliku nestale civilizacije. U tome se gradu nalaze i kršćanski tragovi, posebice spomen vezan uz sv. Moniku, majku sv. Augustina, koja je umrla u Ostiji 4. svibnja 387. Nije moguće sasvim se uživjeti u život kršćana u tome ozračju poganskih bogova i običaja koji su bili teško pomirljivi s vjerovanjem ljudi koji su zbog svoje vjere dali živote, o čemu svjedoče i ostijski mučenici. Cesta zatim vodi s južne strane Rima uz niz pinija, predivan mediteranski krajolik i s desne strane gotovo iznenađuje golemo pročelje neke crkve. Po naznakama na planu tu je negdje bazilika sv. Pavla izvan zidina (4). Kada su sv. Petar i Pavao došli u Rim navještati Krista, bili su uhićeni. Petar je bio razapet, a Pavao - budući da je bio rimski građanin - nije smio biti podvrgnut za Rimljane sramotnoj kazni umiranja na križu, već mu je prema rimskome zakonu odrubljena glava mačem. To se dogodilo 67. godine poslije Krista na mjestu blizu EUR-a, gdje se danas nalazi crkva Sv. Pavao na tri vrela (alle tre fontane). Ipak, pokopan je ovdje, na Ostijskoj cesti, gdje se nalazilo groblje. Rimljani su obično pokapali ljude uz ceste. Kršćanska svijest je sačuvala spomen na mučeništvo apostolskih prvaka i njihove su zemne ostatke pred progoniteljima kršćana - posebno pod vladavinom cara Decija i Valerijana (u III. st.) skrivali, prenoseći ih u katakombe. Tako su bili preneseni u Sebastijanove katakombe. Dana 18. studenoga 324. sagrađena je spomen-kapelica po nalogu cara Konstantina. Oko 386. car Valentinijan II. postavlja temelje i gradi, a kasnije Teodozije i Arkadije nastavljaju gradnju crkve koja je tlocrtno sačuvana i u temeljima novogradnje. Radi se, dakle, o peterobrodnoj bazilici s 80 stupova s četverostranim predvorjem poput stare crkve sv. Petra. 390. posvećuje ju papa Siricije. Tijekom povijesti je doživjela različite potrese, ali i namjerne promjene. Godine 936. je ovo mjesto benediktinske opatije, te se dodaju apsidalne kapelice, krstionica i zvonik. Od 1205.-1241. građen je atrij, a za pape Honorija

Ostatci stare Ostije još i danas omogućuju posjetitelju da osjetiti ljepotu nekadašnjega rimskoga lučkog grada. Rimski su carevi poticali njegov razvoj koji je svoj vrhunac doživio u II. st. poslije Krista, a u IX. st. taj je grad praktički napušten.

III. (1216.-1227.) radi se novi apsidalni mozaik. Crkva je proširena 1750. za jubilarnu godinu prostorom portika (tada je papa bio Benedikt XIII.). Međutim, 15. srpnja 1823. velikim ju dijelom uništava požar, a ponovno se gradi i dovršava trideset godina kasnije, 1854., kao prilično vjernu kopiju stare bazilike. Posvetio ju je papa Pio IX. Zastaje dah od veličine i sklada.

Crkva je duga 131 metar, a široka 65 metara, dok se uzdiže do oko 30 metara visine. Vanjski je izgled mješavina umjetničkih stilova, posebno što se tiče zvonika u obliku svjetionika, simbola navještanja Evanđelja koje je tako gorljivo provodio sv. Pavao. Predvorje bazilike nosi draž stupovlja (150 stupova) i sklada cjelokupnosti. Mozaik na pročelju rađen je dvadeset godina (1854.-1874.), urešen likovima Krista, sv. Petra, sv. Pavla i četiriju velikih proroka. Srednja ulazna vrata su djelo Marainija iz 1931. god., a prvi se put odmah susrećemo s jednim Svetim vratima. Naime, sve četiri patrijarhalne rimske bazilike imaju Sveta vrata koja se otvaraju u jubilarnim godinama. Ulaz na sjevernoj strani ima stupove iz stare bazilike, što pokazuje natpis na prvome stupu desno spominjući papu Siricija koji je posvetio baziliku 390. godine. Unutrašnjost dočekuje posjetitelja s 80 monolitnih stupova, od kojih 6 stupova, onih pokraj ulaza, dolaze iz Egipta kao dar vicekralja Muhameda Alija papi Grguru XVI. 1843. Na stropu je vidljiv grb pape Pija IX. koji je posvetio baziliku, a hrvatskim hodočasnicima osobito je draga spoznaja da je na stropu slavonska hrastovina koju je prilikom obnove crkve Papi darovao đakovački biskup Strossmayer. Umjesto prozorskih stakala, treperi igra prekrasnoga alabastra. U nišama pobočnih zidova nalaze se kipovi apostola, dok se u srednjoj lađi vidi niz likova koji prikazuju sve pape, od sv. Petra do današnjega Ivana Pavla II.. Na trijumfalnome luku susrećemo mozaik iz V. st., obnovljen u XIX. st. Motiv prikazuje Krista – Sunce, 24 starješine, simbole evanđelista, sv. Petra, sv. Pavla, Teodozija. Konfesija (središnji oltarni prostor) sastoji se od sarkofaga, pokrivena mramornom pločom iz IV. st. i ciborija (baldahina) iz XIII. st. u gotskome stilu. To je dakle mjesto koje čuva zemaljske spomen-ostatke apostola Pavla. Baš u ovoj bazilici završava Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, a na blagdan Obraćenja sv. Pavla 2000. godine ovdje su se otvorila Sveta vrata, upravo u okviru te molitvene osmine. U bazilici valja zapaziti svijećnjak za uskrsnu svijeću na kojemu je reljefom prikazana cijela mala kateheza u sedam

Na mjestu mučeništva sv. Pavla na južnome se prilazu Rimu, na Ostijskoj cesti, od IV. st. uzdiže jedna od najvećih i najbogatijih rimskih crkava - bazilika sv. Pavla (izvan zidina). Nakon požara 1823. bazilika je obnovljena, ali – bez obzira na sadašnji sjaj – kaže se da ljepota stare bazilike nije vraćena.

cilindrično postavljenih polja s motivima: Isus pred Pilatom; Pribijanje Isusa na križ; Uskrsnuće; Uzašašće. Visok je čak 5,6 metara i nitko od nas u početku nije zaključio da je riječ o svijećnjaku. Izrađen je 1190. godine. Ipak, najveću pozornost oka osvaja mozaik u apsidi s likom Krista Svevladara (Pantokratora). Riječ je, nažalost,

o presliku iz XIX. st. Što se tiče izvornika, radi se o djelu bizantsko-venecijanskoga majstora iz vremena oko 1220. (Krist koji blagoslivlja na grčki način, sv. Petar i sv. Andrija, te sv. Pavao i sv. Luka, a pod Kristovim nogama vidi se lik pape Honorija III.). Iz crkve se može izaći u atrij koji potječe iz XIII. st. U tome je atriju zanimljivo vidjeti različitost stupova koji se niti jedanput ne ponavljaju u dekoracijama. Idući dalje Ostijskom cestom kratak je put do zidina Rima s južne strane, premda je novije vrijeme od te četvrti skrilo draž starine bivših stoljeća i nenadano se nađe pred sasvim novom, tj. starom slikom. Kada se ugleda zidine, pogled ne može izbjeći kontrast smeđe-crvenkaste opeke kojom su građene zidine i bijele piramide - Cestijeve piramide (5). Piramida je grob pretora i pučkoga tribuna Gaja Cestija, a izgrađena je 11. godine prije Krista. Car Aurelije nije ju dirao kada je gradio zidine u III. stoljeću. Visoka je 27 metara, a široka 22 metra. Premda je građena od vulkanske zemlje (tuf), obložena je travertinom. Do srednjega vijeka vjerovalo se da je to Romulov grob. Neki požele ući u Rim na ta južna, Ostijska vrata, na koja su u Rim pod vodstvom Totile ušli Ostrogoti 549., ali ipak je bolje još ne ući u sam grad, nego skrenuti nadesno, gdje su na planu označena vrata sv. Sebastijana (6) koja su povezana sa starom Apijskom cestom (7). Tu cestu zovu još i “majkom i kraljicom” svih cesta na svijetu (regina viarum). Treba stati na trenutak na raskrižju. Lijevo se uzdižu druga gradska vrata, a kroz njih se proteže put, prilično običan, pomalo uzak i nipošto nalik na nešto što je tako poznato. Veličine se ne objavljuju uvijek kao veličine, već u obličju poniznosti i neprimjetnosti. Tako i Sebastijanova vrata. Ona nose kršćansko ime, a još se zovu i Porta Appia. Ime sv. Sebastijana dolazi od sveca čija se bazilika nalazi na Apijskoj cesti u području katakombâ koje se vežu jedne na druge: Kalikstove, Sebastijanove, Domitiline… Prema njima vodi isti onaj put kojim su prolazile moćne rimske legije, polazeći i vraćajući se s istočnoga rimskog

Cestijeva piramida izgrađena je u I. st. prije Krista pokraj Ostijskih vrata ili Vrata sv. Pavla. Nedaleko od nje nalazi se tzv. 'englesko groblje' na kojemu su pokopani i: Percy Shelley, John Keats, Joseph Severn, Goetheov sin i dr.

ratišta, donoseći plijen iz osvajačkih pohoda. No, kako kaže predaja, to je put kojim su u Rim vjerojatno došli i apostoli Petar i Pavao. Hodočasnik je na pravome tragu. Tim je putem, prema romanu H. Sienkiewicza, i Petar htio pobjeći od mučeništva, kada je na tome bijegu susreo Krista te je nakon svoga pitanja Kamo ideš, Gospodine? (“Quo vadis, Domine?”) začuo Njegov odgovor: Idem u Rim da budem drugi put razapet. Sv. Petar je shvatio da je to poziv njemu da položi svjedočanstvo za Krista. Vrativši se u Rim bio je

pogubljen. Kao spomen na tu predaju podignuta je kapelica pod imenom Quo vadis na zapadnome ulazu u prostor Kalikstovih katakombâ. Katakombe su svjedoci o kršćanstvu prvih stoljeća i o vjeri onih koji su hodočastili na grobove mučenika. Rimski je zakon zabranjivao pokapanje mrtvih unutar gradskih zidina, te ih se pokapalo izvan zidina, obično uz ceste (kao znak prolaznicima). Kršćani su sahranjivani na poganskim grobljima, obično oko obiteljskih grobova bogatijih Rimljana koji su i sami bili kršćani. Katakombe su nastajale obično na mjestima na kojima je već ranije bilo groblje nad zemljom. Govori se da je u vrijeme Konstantina vrijedilo pravilo po kojemu je 1/3 grobova bila nad zemljom, a dvije trećine pod zemljom. Kršćani bi se okupljali na grobovima pokojnika - posebno mučenika - na dan rođenja (dies natalis) za nebo. Za kršćane je dan smrti bio dan novoga rođenja za vječnost, te su toga dana slavili euharistiju. No, kršćani nisu živjeli u katakombama, niti su se u njima skrivali, kako se pogrješno misli i često može vidjeti u ﬁlmovima. Jedan je razlog bila i javnost katakombâ te bi bili lagan plijen progoniteljima. Vulkanska zemlja omogućivala je olakšano kopanje, te je do danas na prostoru od približno tri kilometra uokolo grada otkriveno oko 100 km katakombâ na 40 lokacija. Papa Ivan XXIII. Kalikstove je katakombe nazvao najuzvišenijima i najslavnijima u Rimu. Raspoređene su najvećim dijelom na četiri kata unutar prostora veličine 400 x 300 m. Do danas je pronađeno preko 20 kilometara hodnika. Katakombe su dobile ime po upravitelju, đakonu Kalikstu iz III. st., za vrijeme pape Zeﬁrina. Kada je Kalikst postao papom, proširio je groblje koje je postalo službenim grobljem rimskih biskupa. Najznačajnija je grobnica papâ, a tu je bila pokopana i sv. Cecilija, zaštitnica crkvenih glazbenika, čiji se grob danas nalazi u crkvi sv. Cecilije u četvrti Trastevere. U katakombama se nalazi kopija kipa ove mučenice, a original je izradio Carlo Maderno. Kip upućuje na način mučeništva i na ispovijed vjere: odrubljena joj je glava, a jedan ispružen prst na jednoj ruci govori o jednome

Vrata sv. Sebastijana – s nutarnje strane gradskih zidina nalazi se luk zvan 'Druzov trijumfalni luk', premda je građen u II. st., a kasnije rabljen za akvedukt. Ovaj spomenik s dva tornja u sebi na staroj Apijskoj cesti ugošćuje Muzej rimskih zidina. Vrata su obnavljana puno puta, a značajnije preinake doživjela su u V., VI. i XIV. st.

Bogu, dok drugom rukom s tri prsta upućuje na trojstvo božanskih osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. Znamenita je i galerija sakramenata. Stubište kojim se spušta u katakombe potječe iz 380. godine. Prvo se posjećuje grobnicu papâ mučenikâ iz III. st. Zvali su se: Poncijan, Anter, Fabijan, Lucije, Eutihijan i Siksto II. Natpisi njihovih imena su na grčkome, koji je u to vrijeme bio službeni jezik u Rimu. U čast mučenicima papa Damaz je postavio metrički epigraf u dnu kripte (u drugoj polovini IV. st. kada službenim liturgijskim jezikom postaje latinski) - i to kaligraﬁjom onoga vremena. Na zidovima se vide freske: sv. Cecilija, sv. Urban, glava Spasitelja, a hrvatske hodočasnike posebno raduje freska na kojoj je prikazan i sv. Kvirin, biskup u Sisku (tadašnja Siscia).

Malo dalje se nalazi tzv. galerija sakramenata koja prikazuje prikaze Krštenja, Pokore i Euharistije (freske-simboli iz III. st.). Nadalje, važna je kripta pape Euzebija koji je umro 310. i koga je Maksencije otjerao u progonstvo. Posebno područje istraživanja su natpisi na grobovima. Jedan među inima o pokojniku kaže “Sa svima se šalio, a nikada srdio.” Od natpisa valja zamijetiti grobni natpis pape Gaja ili Kaja (+ 296.) koji potječe iz naših dalmatinskih krajeva. U kubikulu đakona Severija dragocjen je ritmički natpis u kojemu se po prvi put rimski biskup naziva papom (298. god.). U najstarijemu dijelu katakombâ nalazi se grob pape Kornelija (umro 253. god.), a u kripti Lucine nalaze se slikarije euharistijskih riba (iz prve polovine II. st.). U ovim je katakombama pokopan i akolit Tarzicije, mučenik euharistije o čijoj se hrabrosti sluša na vjeronauku i pamti cijeloga života. U hodočasniku se rađa i poštovanje i divljenje i svijest o korijenima, te zahvalnost za kršćansku vjeru svima koji su je sačuvali. Noseći dojmljive slike dolazi se do Domitilinih katakombâ, a onda cestom koja nosi ime “Put sedam crkava” do Sebastijanovih katakombâ. Tih je sedam crkava bilo odredište rimskih hodočasnika. U crkvi koja nosi njegovo ime pokopan je sv. Sebastijan, a posebno za oko zapinju grčka slova koja su ispisivala grčku riječ “ihthys”. Ta riječ na grčkome znači “riba”, no u njoj se nalazi skriveno kršćansko vjerovanje u Krista, jer svako slovo skriva početno slovo jedne riječi koje zajedno tvore rečenicu: “Isus (i) Krist (x), Božji (th) Sin (y) Spasitelj (s)”. U katakombama nema križa jer se križ u kršćanskoj ikonograﬁji ne pojavljuje sve do V. st., budući da je bio simbolom sramotna rimskoga mučilišta, te su kršćani radije slikali simbole vječnoga života i molitve: golubicu, palme, paune, uljanice, ribe, ljude u molitvenu stavu (orante), sidro i dr. Kada se izađe iz katakombâ, ponovno se nađe na najstarijoj cesti. Produži li se tek dvjestotinjak metara, naiđe se na tzv. Romulov grob; ovdje nije riječ o osnivaču Rima, već o sinu cara Maksencija koji je u čast preminuloga

“Majka svih cesta” (Appia antica) – prva velika prometna arterija koja je od IV. do II. st. prije Krsita prolazila cijelim Poluotokom te omogućila nastanak mnogih urbanih središta u Europi. Gradio ju je rimski cenzor Apije Klaudije (312. godine prije Krista) i po njemu je dobila ime.

dječaka 309. godine u blizini izgradio i stadion. Vrijedno je zaustaviti se pokraj okrugle stare građevine koja kao da izrasta u slikovitu kraju starorimske ceste. To je mauzolej žene imenom Cecilija, žene Cezarova generala Metelle koji je zapovijedao u Galiji. Preporučuje se istom cestom vratiti prema Sebastijanovim vratima i konačno ući u grad. Tim je putem u doba cara Karakale prolazio i rimski vodovod (akvedukt). Kasnije je, krajem III. st., car Aurelije izgradio oko cijeloga Rima impozantne zidine koje po njemu nose ime Aurelijeve zidine (8). Duge su oko devetnaest kilometara i visoke oko osam metara. U njih je ugrađeno šesnaest vrata, te 380 raznih tornjeva na razmaku od oko 30 metara. Zidine su građene od opeke. U V. st. visina im raste na oko 11 metara, a bile su uzorom za kasnija utvrđivanja Carigrada i za srednjovjekovne utvrde. Na istočnoj se strani najbolje može vidjeti stanje zidina iz najstarijega razdoblja.

Pogled na Trg sv. Petra

Pogled s Anđeoske tvrđave prema Vatikanu

Vedute Vječnoga grada

Pogled s kupole sv. Petra prema Trgu sv. Petra, dvorani Pavla VI, Vatikanskom muzeju...

Pogled prema bazilici sv. Petra i Apostolskoj palaÄ?i

194

195

Most na rijeci Tiber i pogled na kupolu sv. Petra

NoÄ&#x2021;na panorama bazilike sv. Petra

Via della Conciliazione (Ulica pomirenja)

196

Trg i bazilika sv. Petra

197

Unutrašnjost bazilike sv. Petra

198

Pogledi s kupole sv. Petra prema Vatikanu i Rimu

199

200

Anđeoska tvrđava i most preko rijeke Tiber

Hrvatska crkva sv. Jeronima

Pogled s terase Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima prema kupoli sv. Petra

Colloseum

Fori imperiali â&#x20AC;&#x201C; carski trgovi

201

202

Forum Romanum - Rimski trg

Pogled na iskopine staroga rimskoga trga

Panteon

203

Oltar domovine

Piazza del Popolo - Narodni trg

Spomenik Giordanu Brunu na Campo ďŹ ori

204

Piazza di Spagna - Ĺ panjolski trg Piazza Navona

Fontana di Trevi

Piazza Navona s crkvom sv. Janje

205

Pogled na Venecijanski trg od Oltara domovine

206

207

Bazilika sv. Ivana Lateranskog

Bazilika sv. Marije Velike

Mozaik na bazilici sv. Pavla izvan zidina

VODIČI PUTEVIMA VJERE Putujte najpoznatijim hodočasničkim odredištima uz sigurnu pratnju naših vodiča!

Lurd Hodočasnički vodič Josip Vnučec 11,5x19,5 cm; 280 str.; meki uvez 100 kn Prvi sveobuhvatni hodočasnički vodič o Lurdu s kulturnopovijesnim opisom svih važnijih mjesta od Zagreba do Lurda na odlasku i od Lurda do Zagreba na povratku te opširnim prikazom lurdskog svetišta. Onima koji se ne mogu uputiti na hodočašće vodič s mnoštvom informacija i fotografija omogućuje cjelokupno upoznavanje svjetskog fenomena jednog od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu te kulturno bogatstvo tog dijela Europe.

Sveta Zemlja Povijesno-duhovni vodič Darko Tomašević 11,5x19,5 cm; 392 str.; meki uvez 110 kn Treći vodič biblioteke Putovi vjere koji uz praktičnu svrhu na hodočašću Svetom Zemljom ima i onu informativno-formativnu: uspomenu na sveta mjesta ili pak upoznavanje s kulturom, običajima i ljudima toga podneblja. Knjige možete kupiti kod nakladnika: Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr; e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr