Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka

,

MOJOJ SVJETILJKA

Ç£ ,

Ç£

2012.

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka Zbornik radova povodom 70 godina života i 32 godine profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora mr. sc. Bože Odobašića

Niz: Urednik: Lektura: Korektura: Priprema za tisak: Tisak: Naklada: Izdavač: Suizdavač:

Studia Vrhbosnensia - 16 Darko Tomašević Marija Znika Drago Župarić Darko Tomašević i Josip Mijić Suton d.o.o., Široki Brijeg 300 komada Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu Pridružena članica Univerziteta u Sarajevu

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319; e-pošta: prodaja@glaskoncila.hr; www.glas-koncila.hr Za suizdavača: Stjepan Pogačić ISBN 978-953-241-376-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 825225

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 272-1(082)

TVOJA riječ nozi je mojoj svjetiljka : zbornik radova povodom 70 godina života i 32 godine profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu mr. sc. Bože Odobašića / [urednik Darko Tomašević]. - Sarajevo : Katolički bogoslovni fakultet ; Zagreb : Glas Koncila, 2012. - 488 str. ; 24 cm. - (Studia Vrhbosnensia ; 16) Biografija i bio-bibliografija: str. 463-482.

ISBN 978-9958-747-32-8 (Katolički bogoslovni fakultet) COBISS.BH-ID 20174598

Studia Vrhbosnensia - 16

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka Zbornik radova povodom 70 godina života i 32 godine profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora mr. sc. Bože Odobašića

Uredio Darko Tomašević

Sarajevo: Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu Zagreb: Glas Koncila

2012.

4

PREDGOVOR Ovim Zbornikom egzegetskih i teoloških radova želimo obogatiti teološku literaturu na hrvatskom jeziku prigodom 70. obljetnice života kolege Bože Odobašića koji od 1980. predaje Stari zavjet na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu. Zahvaljujemo Bruni Velčić s Teologije u Rijeci i još desetorici profesora s drugih teoloških učilišta u Hrvatskoj što su se odazvali našem pozivu prilogom za ovaj zbornik. Četiri priloga izradili su predavači našega fakulteta i jedan naš doktorand u Washingtonu, Dubravko Turalija, koji specijalizira Stari zavjet, te Anto Popović s Franjevačke teologije u Sarajevu.

Zborniku smo za naslov dali zahvalni usklik psalmista o Riječi Božjoj: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“ (Ps 119,105) zato što on izražava Odobašićev pristup Svetom pismu kao knjizi objave i putokazu vjerničke zajednice u povijesnim prilikama.

Cijeli Psalam 119 je mudrosna pjesma o Božjoj riječi, podijeljena u 22 kitice prema 22 slova hebrejske abecede tako da svaka kitica obuhvaća 8 stihova. Današnji egzegeti smatraju da je nastao u 4. st. pr. Kr. kao izraz pjesnikova uvjerenja da je Tora znak identiteta Židova u vremenu nacionalne i duhovne obnove. Naš citat je iz četrnaeste strofe u kojoj svi stihovi počinju slovom nun. Za metaforu o putu kao moralnom hodu pred Bogom i ljudima sveti pjesnik se oslonio na starije tekstove (Izr 6,23). Za Božju riječ koja mu je svjetiljka na životnom putu rabi osam izraza: uputa, zakon, propis, svjedočanstvo, zapovijed, odluka, riječ, izreka. „Dabar – riječ“ ovdje je uputa za život ali i objava. Svjestan da je život često hod u tami te živeći u kući gdje je svjetiljka na ulje osnovni kućni predmet, on ističe da je Tora kao riječ Božja svjetiljka njegovoj nozi i svjetlo njegovoj stazi. Tora daje usmjerenje i sve stavlja pod pravo svjetlo. U Novom zavjetu Isus se predstavlja kao Put, Istina i Život (Iv 14,6) – istiniti put u pravi život - a Isusov pokret u grčko-rimskom svijetu prvoga stoljeća Luka naziva putom Gospodinovim (Dj 9,2; 19,9.23; 22,14.22).

Božo Odobašić, prigodom novog izdanja Šarićeve Biblije 2006., pregledao je tekst psalama, rasporedio ga stihovano te Ps 119 podijelio na kitice s transkribiranim hebrejskim slovima. U introdukcijskoj obradi 5

Knjige psalama govori o tekstu, književnim vrstama u psalmima te o moljenju ovih nadahnutih pjesama u Izraelu i u Crkvi, gdje između ostaloga ističe: „Crkva je očito psalme preuzela iz židovske zajednice kao svoju nadahnutu molitvu jer su trajni izraz psiholoških osjećaja što ih snaga Božje riječi tvori u pojedincu ili cijeloj zajednici koja ih moli. Osim toga, oni upućuju punini objave, Isusu Kristu (DV 2). Pisma i crkvena predaja svjedoče da su psalmi bili Isusova molitva i molitva apostolske zajednice i rane Crkve“.

Urednik Darko Tomašević rasporedio je priloge kronološkim redom biblijskih tekstova koje obrađuju pojedini autori: prilozi o Petoknjižju, povijesnim i proročkim knjigama SZ, o Novom zavjetu i biblijskoj teologiji. Uz ime svakog autora navedeno je učilište na kojem predaje i djeluje.

Jedno od načela biblijske hermeneutike je postupnost objave, jer se Bog postupno objavljivao Židovima u povijesti te ih stupnjevito odgajao za svoj saveznički narod. Zato se puna istina spasenja ne traži u pojedinoj rečenici ili knjizi nego u cijelom Svetom pismu. S time računa Karlo Višaticki kada prikazuje kako se naziv „El“ za kanaansko božanstvo razvio u jedan od atributa Jahve kao Boga monoteističke objave. Heterodoksija je supostojala s ortodoksijom zato što službeni stavovi još nisu bili definirani. Pero Vidović istražuje Božju formulu samopredstavljanja „Ja jesam“ (ani hu – egō eimí), osobito u propovijedima Deuteroizaije kao proroka u babilonskom sužanjstvu. Dubravko Turalija uspoređuje asirske izvještaju o Sanheribovoj vojni s onima u 2 Kr 18 – 19. Prema asirskim izvještajima, nakon što je Sanherib kaznio pobunjene vladare, htio je skinuti i judejskog kralja Ezekiju (715.-686.). Prema tim izvještajima asirska vojska se povukla zato što je Ezekija platio danak, a ne zato što je zavladala neka opaka bolest u vojsci pa se kralj morao povući od opsade Jeruzalema god. 701. Ovdje imamo prvi puta na hrvatskom prijevod odabranih asirskih tekstova.

U obradi saveza prema Ezekielovoj knjizi Anto Popović analizira četiri poglavlja propovijedi ovog proroka s početka babilonskog sužanjstva koji je tješio prognane sunarodnjake, a preostalima u Jeruzalemu slao pozive na obraćenje i prijetnje o Božjoj kazni. Savez prema Ezekielu uključuje bitne elemente spasenja: restauraciju naroda, povratak u zemlju otaca i Božju trajnu nazočnost u svetištu. Božo Lujić obradio je odlomak Hoš 4,1-3 koji služi kao uvod u drugi dio Hošeine knjige (Hoš 4 – 11).

6

U obliku književne vrste sudskog procesa (rib) koji Bog pokreće protiv svojega naroda ovaj prorok se zalaže za život naroda povezan u vertikali i horizontali, jer u narodu ne vidi istinu/vjernost (emet), ljubav (hesed), spoznaju Boga (daat Elohim). On sušu tumači kao Božje pripuštenje za nemoralno ponašanje naroda.

Bruna Velčić obradila je metafore o narodu u Hošeinoj knjizi.

Pomoću desetak metafora prorok kritizira unutarnju i vanjsku politiku u svojemu narodu koja je posljedica sirsko-efrajimskog rata i Izraelove vazalne ovisnosti o poganskom suverenu. Nikola Hohnjec obradio je biblijske parove i pojedince kao roditelje: praoci, suci, kraljevi, Tobit i majka Makabejka, otac opsjednutog dječaka u Mk 9,14-29, Eunika u 2 Tim 1,5, otac dvaju različitih sinova u Mt 21,28-30 i otac izgubljenog sina u Lk 15,11-31. Biblijski očevi i majke ponekad su nesavršeni, a ponekad uzori – kao i u današnje vrijeme.

Darko Tomašević obradio je Matejevu verziju prošnje u Očenašu „I ne uvedi nas u napast“ (Mt 6,13). Problem prijevoda je što peirasmos u grčkom Biblije može značiti „kušnju“ u smislu provjere i „napast“ u smislu mamljenja na zlo. Prema Jak 1,13-14 Bog ne napastuje nikoga.

Suvremeni prijevodi većim dijelom imaju „Ne prepusti nas u kušnju“, ali neki još uvijek zadržavaju „napast“. Autor zaključuje da je jedno i drugo jezično i misaono moguće, pa zato „napast“ ne bi trebalo sasvim isključiti.

Marinko Vidović obradio je Pavlovu vjeru u preživljavanje ljudske osobe nakon tjelesne smrti prema 2 Kor 5,1-10 i Fil 1,21-23. U tim eminentnim tekstovima individualne eshatologije vidi se vjera Pavla i prve Crkve u osobni život nakon fizičke smrti. Tko je prije smrti kao krštenik i vjernik živio „u Kristu“, nakon smrti živi „s Kristom“. Božidar Mrakovčić obradio je Kristovu požrtvovnu ljubav kao model i pokretačku snagu kršćanske ljubavi prema Ivanu i Pavlu. Inspiracija mu je Govor katoličkim obiteljima pape Benedikta XVI. u Zagrebu 5. lipnja 2011. Pozvani smo ljubiti kao što Krist ljubi, a Iv 15,13; 17,1-11a te Gal 2,20; Ef 5,2; 5,25 vjerno podsjećaju na to kršćane svih vremena. Ove tekstove tumačio je Papa u svojoj homiliji.

Ivan Dugandžić istražio je ulogu psalama u nastanku novozavjetne vjere o Kristu. S pomoću psalama, koji su bili molitva Izraela i prvog naraštaja Isusovih sljedbenika, prva Crkva protumačila je sebi i zainteresiranim katekumenima značenje Kristove smrti i uskrsnuća. Budući da su psalmi puno značili Isusu osobno, apostoli su Isusovo uskrsnuće predstavljali riječima psalama, posebno Njegovu pashalnu pobjedu i proslavu Psalmom 110,1.4.

7

Drugi vatikanski sabor sa svoja četiri dokumenta (DH, NAE, UR, GS) uveo je dijaloški stav katolika prema Židovima, drugim kršćanima i ostalim religijama. To se nastavlja u dokumentima katoličkog učiteljstva do naših dana. Ja sam obradio suradnju katolika sa Židovima, drugim kršćanima i muslimanima prema pobudnici Verbum Domini iz 2010. kojom je Papa prihvatio i razradio smjernice Sinode biskupa o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve. Darko Tokić iznio je pregled egzegetskih tema u novijim dokumentima crkvenog učiteljstva i simpozijima bibličara.

Obradio je dokumente Biblija i moral iz 2008., Verbum Domini iz 2010., zatim simpozij hrvatskih bibličara o savezu u Bibliji iz 2008. te simpozij njemačkih bibličara o Otkrivenju iz 2011. Prema njegovu uvidu, bibličari se intenzivno bave povijesnim Isusom, kristologijom prve Crkve, Ivanovim antijudaizmom. Mario Cifrak obradio je problematiku prevođenja Svetoga pisma na suvremeni hrvatski jezik sa stajališta vjernosti znanstvenom izdanju izvornog teksta. Analizirao je novo izdanje Šarićeve Biblije iz 2006. god. i tekst Zagrebačke Biblije iz 1968. koji je za većinu knjiga upotrijebio postojeće prijevode i odonda bio puno puta pretiskavan bez ispravljanja pogrešaka. Njegove kritičke primjedbe ukazuju na potrebu novoga prijevoda Biblije s izvornih jezika, na čemu već desetak godina radi skupina hrvatskih bibličara okupljena oko Hrvatskog biblijskog društva i Cifrak se također uključio u taj projekt.

Luka Marijanović, školski kolega Bože Odobašića i bibličar u Đakovu, obradio je posthumnu dodjelu priznanja „pravednik među narodima“ skopskom biskupu dr. Smiljanu Čekadi kojemu je naš jubilarac bio tajnik u vrijeme nadbiskupske službe u Sarajevu te je na molbu inicijatora ovog priznanja iz Izraela omogućio kontakt s fra Leopoldom Rohmesom kao tajnikom biskupa Čekade u Skoplju i s obitelji Čekada u Zagrebu. Iako nije bio biskup u hrvatskom narodu u toku nacističke diktature na Balkanu, Čekada ostaje jedan od zaslužnih hrvatskih biskupa koji se uz opasnost za svoj život zauzimao za nevino progonjene Židove.

Posljednja dva priloga nisu egzegetski nego teološki. Marinko Perković obradio je moralnu poruku Isusovih blaženstava koju s bibličarima vidi kao Isusovu autobiografiju i poticaj vlastitim sljedbenicima, a preko njih i ostalim ljudima. Niko Ikić istražio je suodnos biblijske teologije i nauka o sakramentima. Dogmatičari govore o izravnom i neizravnom ustanovljenju sakramenata od Isusa Krista i priznaju da je Sveto pismo autoritet za nauk o sakramentima. Zato se egzegeti i dogmatičari trebaju dopunjavati.

8

SADRŽAJ Predgovor ........................................................................................................................... 5

Karlo VIŠATICKI Heterodoksija u Izraelu i božanstvo El ........................................................ 11 Pero VIDOVIĆ Nomen sacrum Bogu egzila je Ja jesam ....................................................... 27 Dubravko TURALIJA O Jeruzalemu u antičkim ljetopisima i biblijskoj predaji: opsada Jeruzalema 701. godine prije Krista prema Sanheribovim ljetopisima II.-III. i Drugoj knjizi o Kraljevima 18 - 19 .......................... 59 Anto POPOVIĆ 'Savez - Berit' u knjizi proroka Ezekiela: Ez 16 – 17; 36,16 – 37,28 ..... 119 Božo LUJIĆ Nedostatak temeljnih vrijednosti u narodu i njegove posljedice: Egzegetsko-teološka analiza Hoš 4,1-3 ..................................................... 163 Bruna VELČIĆ Metafore o narodu u Hošeinoj kritici Izraelove politike ..................... 179 Nikola HOHNJEC Biblijska instrukcija i nauk o roditeljstvu: kako biblijski parovi i pojedinci ostvaruju roditeljstvo ................................................................ 201 Darko TOMAŠEVIĆ 'I ne uvedi nas u napast' (Mt 6,13; Lk 11,4) ............................................... 221 Marinko VIDOVIĆ Osobni život neposredno nakon smrti (2 Kor 5,1-10; Fil 1,21-23) .......... 251 Božidar MRAKOVČIĆ Kristova sebedarna ljubav kao paradigma i pokretačka snaga kršćanske ljubavi u novozavjetnim spisima ................................ 289 Ivan DUGANDŽIĆ 'Kao što je pisano...' Mjesto i uloga psalama u nastanku novozavjetne kristologije ............................................................ 325 Mato ZOVKIĆ Odnosi sa židovima, drugim kršćanima i muslimanima 485

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka

prema pobudnici Verbum Domini iz 2010. ............................................... 345 Dario TOKIĆ Aktualnosti novozavjetne egzegeze i teologije ........................................ 369 Mario CIFRAK „Ivan Evanđelist Šarić i 'Zagrebačka' Biblija: tekstualno-kritičkiproblemi prijevoda ....................................................... 383 Luka MARIJANOVIĆ Hommage nadbiskupu vrhbosanskom dr. Smiljanu Čekadi - pravedniku među narodima, svjetioniku vjere ..................................... 393 Marinko PERKOVIĆ Isusova blaženstva ............................................................................................. 427 Niko IKIĆ Biblijsko polazište sakramentalne teologije ............................................ 447 BIO-BIBLIOGRAFIJA mr. sc. Bože Odobašića ................................................... 463

486