ZA SLOBODU STVORENI by Glas Koncila

ZA SLOBODU STVORENI

SARAJEVO: KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET ZAGREB: GLAS KONCILA 2013.

Za slobodu 17 OMOT.indd 1

12.02.2013 09:45:07

ZA SLOBODU STVORENI

Zbornik radova povodom 70 godina života i 35 godina profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora dr. sc. Tomislava Jozića

SARAJEVO: KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET ZAGREB: GLAS KONCILA 2013.

Ǥ Ǥ Ǥ ©

ZA SLOBODU STVORENI Zbornik radova povodom 70 godina života i 35 godina profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora dr. sc. Tomislava Jozića

Niz: Urednik: Lektura: Korektura: Priprema za tisak: Tisak: Naklada: Izdavač: Suizdavač:

Studia Vrhbosnensia - 17 Darko Tomašević Marija Znika Drago Župarić, Darko Tomašević, Bojan Ivešić, Oliver Jerković, Gabrijel Jukić, Stjepan Mostarac, Marko Škraba, Ljubo Zelenika Darko Tomašević Suton d.o.o., Široki Brijeg 300 komada Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu Pridružena članica Univerziteta u Sarajevu

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319; e-pošta: prodaja@glaskoncila.hr; www.glas-koncila.hr Za suizdavača: Stjepan Pogačić ISBN 978-953-241-379-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 829660

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 272-4(082) 929 Jozić T. 012 Jozić T.

ZA slobodu stvoreni : zbornik radova povodom 70 godina života i 35 godina profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu prof. dr. sc. Tomislava Jozića / uredili Drago Župarić, Karlo Višaticki. - Sarajevo : Katolički bogoslovni fakultet ; Zagreb : Glas Koncila, 2013. - 311 str. ; 24 cm. - (Niz Studia Vrhbosnensia ; 17)

Biografija i bio-bibliografija: str. 304-308 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst. ISBN 978-9958-747-33-5 1. Župarić, Drago COBISS.BH-ID 20277766

Studia Vrhbosnensia - 17

ZA SLOBODU STVORENI Zbornik radova povodom 70 godina života i 35 godina profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora dr. sc. Tomislava Jozića

Uredili Drago Župarić Karlo Višaticki

Sarajevo: Katolički bogoslovni fakultet Zagreb: Glas Koncila

2013.

PREDGOVOR Katedra je moralne teologije na sjednici Fakultetskog vijeća Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu izrazila želju da uredi jedan zbornik u čast prof. dr. Tomislava Jozića povodom njegove 70. obljetnice života te je u tom smislu zatražila i potporu Fakulteta u ostvarenju ovoga projekta. Sadašnji predsjednik Katedre doc. dr. Drago Župarić preuzeo je zadaću kontaktirati kolege u našoj matičnoj kući, kao i one s drugih teoloških učilišta hrvatskoga govornog područja, da svojim pisanim prilozima pridonesu realizaciji ovoga djela. Plod je tog zalaganja ovaj zbornik koji izlazi u našem nizu „Studia Vrhbosnensia“, a kojemu je dan naslov Za slobodu stvoreni. Sloboda je jedna od moralnih vrednota. Naime, čovjek se slobodno odlučuje za svoja opredjeljenja, a negacija slobode je zlo – grijeh. U Pavlovoj varijanti to zvuči ovako: Za slobodu nas Krist oslobodi! (Gal 5,1). Upravo te ideje odražava naslov Zbornika. Knjiga izlazi u Godini vjere koju je proglasio i na pedesetu obljetnicu početka Drugog vatikanskog koncila svečano otvorio papa Benedikt XVI. Papa je Godinu vjere predstavio kao hodočašće pustinjama suvremenog svijeta. Kada hodočasnik kreće na svoj hodočasnički put, on sa sobom nosi ono najnužnije i najpotrebnije, ono što će mu biti od koristi da bi stigao do cilja. Nisu to stvari koje će ga opteretiti i omesti na njegovu putovanju, nego samo ono što je doista od koristi. Papa naglašava da i na ovo hodočašće pustinjama suvremenog svijeta treba ponijeti ono najnužnije i najkorisnije, upravo ono čime je Gospodin opremio svoje učenike poslavši ih na njihovo misijsko putovanje i rekavši da ne nose sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće, nego samo evanđelje i vjeru Crkve čiji su svijetli izraz dokumenti Drugog vatikanskog koncila i Katekizam Katoličke crkve, objavljen prije dvadeset godina. Apostolsko vjerovanje počinje riječima: „Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje“. To nam je poznato još iz vremena vjeronaučne pouke koju smo najprije primili u roditeljskoj kući, kasnije produbljivali prvotno u svojim župnim središtima pod vodstvom pastira koji su postavljeni da nas uvode u vjeru i vode kroz život, a zatim u međusobnim susretima ili vlastitim produbljivanjem vjere studijem i molitvom. 5

U ljudskoj je povijesti iskustvo vjere imalo svoj razvoj. Najprije je čovjek doživljavao Boga u životu svoje obitelji kao Dobroga i Svemogućega, zatim postupno spoznaje iskustvo Boga kao Stvoritelja neba i zemlje. Čovjek je tek onda kada se je vjera ukorijenila duboko u ljudima, na temelju stjecanih iskustava vjere, mogao osjetiti u svojem životu da ta pozitivna snaga upravlja i poviješću njegove obitelji i poviješću naroda, snaga koja u svojoj ruci drži prirodne pojave, povijest naroda i povijest ljudskoga roda. Zato mi u Vjerovanju najprije ispovijedamo: Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, a tek zatim Boga prepoznajemo kao Stvoritelja neba i zemlje! To je zapravo izraz našega ljudskog iskustva. Čovjek se najprije osjeća kao dio određene obitelji, kao dio određenog naroda, a tek zatim kao dio velikoga, sveukupnog ljudskoga roda. Konkretni životni prostor čovjeka, kao i prostor njegova bitka, najprije je mali dio zemlje, onaj na kojem on živi i koji naziva svojim zavičajem i svojom domovinom, a tek onda se može vidjeti kao stanovnika neba i zemlje, svemira. Nebo, zemlja, svemir i svijet u kojem živimo Božje su djelo. Mi živimo na zemlji koju nam je Bog dao da se na zemlji plodimo i množimo i sebi je podložimo. Mi smo ovo „sebi“ doslovno shvatili i objeručke prihvatili pa zemlju i svemir istražujemo, od njezina bogatstva pravimo proizvode, trošimo i bacamo, a tek smo polako i na rubu postali polako svjesni koliko taj dar Božji razaramo i pljačkamo, misleći naivno kako sve pripada nama i da nikome za to ne trebamo odgovarati, pa ni Bogu. Ipak, zemlja nam je samo iznajmljena, i to samo na neko vrijeme, a što mislimo da je naše vlasništvo, zapravo je dar Božji da se odgovorno poslužimo njime i na zemlji život održimo, pa sve na kraju predamo budućim naraštajima. Bog, Otac vječni, poslao nam je u punini vremena svojega Sina Isusa Krista, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice. On nam se očitovao kao Božja ljubav u svijetu jer je sama sebe predao da nas otkupi. Međutim, nije nas ostavio kao siročad, nego nam je poslao svojega Duha da nas upućuje u svu Istinu. Duh nas Božji uči kako ćemo ljubiti Boga i čovjeka, kako odgovoriti na ovu ljubav u konkretnoj stvarnosti života na zemlji. To su teme kojima se bave prilozi doneseni i u ovoj knjizi. Pred nama se nalazi ukupno četrnaest priloga; deset priloga izradili su profesori koji su aktualni djelatnici našega Fakulteta ili su neko vrijeme bili predavači na ovoj visokoškolskoj ustanovi ili pak predaju na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru (Marinko Perković, „Moralnost i duhovnost“; Zorica 6

Drago ŽUPARIĆ, „Izazov duhovnog vodstva“, 285-302

života u Kristu, prema čemu treba rasti i bivati sve zreliji, pa se u tom kontekstu takva pomoć pokazuje veoma potrebnom. Odbaciti takvu ponudu, značilo bi stavljati prepreke spasenju.34 U tom kontekstu dužnosti duhovnoga vođe mogle bi se svesti na ovo: poznavati osobu kojom upravlja (poznavanje karaktera, temperamenta, dobre i zle sklonosti, mane, ukuse, simpatije i antipatije, sposobnost i snagu); poučiti osobu svojim vodstvom samo kada je to potrebno. Ako duhovni vođa želi dominirati osobom i traži od nje da dolazi po nepotrebne savjete ili odluke, subjekt će postati sve slabiji, manje sposoban i ovisniji o vođi; ohrabriti (riječ je o poticaju, ohrabrenju, ulijevanju optimizma koji se temelji na pouzdanju u Boga); kontrolirati duhovni život osobe koju vodi (vođena osoba će činiti važne korake samo uz pristanak duhovnog vođe, a vodstvo bi trebalo ograničiti na one stvari koje se tiču rasta prema savršenstvu). Osoba koja tek započinje put duhovnoga vodstva, nalazi se u situaciji putnika koji je sam započeo svoj put, ali sada ima potrebu izmijeniti iskustva i živjeti punijim kršćanskim životom, na čijem putu treba pomoć; ispravljati pogreške (popraviti manu i ići dalje, tj. tražiti lijeka predispozicijama na grijeh koji je prisutan u osobi.); upravljati stupnjevito i prikladno stupnju kreposti duše i njezinu temperamentu te dobi i životnim okolnostima. Ako vodstvo nadilazi potrebe i mogućnosti osobe, ona će zapasti u malodušje i klonulost jer je od nje traženo više no što može dati. Ako je vođena osoba naprednija od načina vodstva, osjećat će se da su joj „krila slomljena“ i neće moći letjeti prema Bogu. Zato duhovni vođa treba vidjeti koje su potrebe duše u danom trenutku; tajnost (mnoge stvari se tiču forum internum, ali i zbog same službe duhovnog vođe potrebno je držati diskreciju).

11. Kvalitete vođene osobe

Budući da vođena osoba ne zahtijeva posebnu „profesionalnu“ kompetenciju, ona treba prihvaćati duhovno vodstvo koje ima u vidu rasti u onome što Bog hoće od nje. Temeljne kvalitete osobe koja biva vođena, u odnosu na voditelja su: poštovanje, povjerenje i nadnaravna ljubav.35 Glede poštovanja treba reći da u voditelju ne treba gledati samo čovjeka 34 „A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci?“ (1 Kor 12,27-29). 35 Usp. J. Aumann, Teologia spirituale, 464-465.

299

Za slobodu stvoreni

koji ima određene kvalitete, već i Kristova predstavnika. Uz moguće mane na naravnoj razini, u njemu treba gledati osobu koja vodi kroz duhovni život. Povjerenje prema duhovnom vođi treba biti apsolutno: strah i neugodan osjećaj onemogućuju učinkovito duhovno vodstvo. Jednom stečeno iskreno povjerenje prema voditelju, obično prerasta u pravu ljubav prema njemu. Ovo je ujedno i jedan od najdelikatnijih problema u odnosu između voditelja i vođene osobe. Međutim, nema nikakve opasnosti ako ta ljubav ostane na nadnaravnom nivou.

12. Postojanost, iskrenost i poslušnost vođene osobe

Budući da se duhovno vodstvo tiče dviju osoba, njezin uspjeh ne zavisi samo od potrebnih kvaliteta duhovnog vođe. Postoje točno određena svojstva koja se traže od osobe koja prima duhovno vodstvo, a ona izviru iz naravi samog duhovnog vodstva, a potom iz odnosa vođene osobe. Tako duhovno vodstvo ne može imati uspjeha ako vođena osoba nema sljedeće kvalitete: postojanost, iskrenost, poslušnost. Duhovno vodstvo ne može biti sporadično ili diskontinuirano, nego će korak po korak pratiti uspone i padove vođene osobe. Postojanost, čak i u poteškoćama kada je, primjerice, vrijeme kratko zbog nekog važnog posla. Bog nagrađuje ovaj trud novim svjetlom i milošću. Neki put su problemi unutarnje naravi: lijenost, oholost, obeshrabrenje jer stvari krenu krivo, jer nema uspjeha u onom što je predloženo. Upravo je to trenutak kada najviše treba bratski razgovor ili ispovijed, iz kojih će se izaći s više nade i radosti, s novim poticajima za napredak. U kontinuitetu duhovnog vodstva, u kojem se duša kalupi, malo po malo kroz pobjede i poraze, Duh Sveti gradi zdanje svetosti. Osim dosljednosti, bitna je iskrenost. Uvijek treba početi s onim što je najvažnije, možda baš s onim što najviše košta. Plodovi mogu uslijediti nešto kasnije zbog nejasne slike o tome što nam se događa, kakvi smo mi zapravo, ili zbog toga što smo se zaustavili na slučajnim stvarima, konturama, ne dopirući do bitnoga. Traži se iskrenost bez pretjerivanja i polovične istine: stvari treba nazvati pravim imenom ne želeći ih prekriti eufemizmom. Uvjet za duhovne plodove je također i poslušnost. Poslušni gubavci iz evanđelja (Lk 17,12s), kao da su već bili oprani, došli su se predstaviti svećenicima kako im je Isus naredio. I apostoli su bili poslušni i pokrenuli se kada im je Gospodin rekao da urade nešto i nahrane brojno mnoštvo 300

Drago ŽUPARIĆ, „Izazov duhovnog vodstva“, 285-302

koje je išlo za Isusom (Mt 14,16; Mk 6,37; Lk 9,13) iako su znali da imaju premalo hrane. Petar je također bio poslušan pri bacanju mreže (Lk 5,4) unatoč prethodnom neuspjehu i nezgodnom trenutku.36 Tvrdoglavac neće moći biti poslušan niti prihvatiti neku drugu ideju od one koju je već čuo ili što je već iskusio. Oholica je nesposoban poslušati, jer za učenje i osluškivanje onoga tko pomaže potrebno je biti uvjeren u svoju malenost u mnogim vidovima duhovnog života. Zaključak

U ovom članku nastojao sam uputiti na pastoralnu stvarnost koja se zove duhovno vodstvo i u čemu se ono sastoji. Temeljni čimbenik u duhovnom vodstvu je duhovni vođa, ali čime se također osigurava temeljna i nezamjenjiva uloga rezervirana Duhu Svetom, te razjašnjava uloga pripisana čovjeku koji obavlja ulogu duhovnog vođe. U tom smislu, jedna od najvećih milosti koja se može dobiti je imati nekoga tko će usmjeriti na putu unutarnjeg života. Gledano pod vidom vlastitog značenja, duhovno vodstvo izražava interes, želju i zauzetost prema svetosti. Ako se promatra pod vidom protagonista, ono je put u kojem sudjeluje vođena osoba koja se zauzima za savršenstvo, duhovni vođa/duhovnik koji pomaže napredovati na tom putu te Duh Sveti koji učinkovito upravlja, vodi i animira osobu. U kontekstu poslanja Crkve, duhovno vodstvo je izraz duhovne brige za osobu koju je sam Bog nekome povjerio. Duhovno vodstvo, smješteno u sferu duhovne teologije, treba imati povlašteno mjesto u pastoralnoj teologiji zbog toga što je ono po svojoj naravi umijeće vođenja osobe do punine kršćanskog savršenstva. Budući da se duhovno vodstvo tiče najdelikatnijih i najintimnijih dinamizama kršćanskog života, ono zahtijeva duboko poštovanje osoba, obostranu diskreciju i kompetentnost. Sve što se tiče savjesti, ostaje tajna, ako sama osoba to ne otkrije. Upravo takav postupak i diskrecija, pomažu međusobnom povjerenju i svojevoljnom očitovanju savjesti. Odnos između duhovnoga vođe i vođene osobe je svojevrstan pedagoški put koji se ostvaruje prvenstveno duhovnim dijalogom u dinamičkoj i evolutivnoj perspektivi. Duhovno vodstvo nije običan razgovor, već razgovor s određenim stručnjakom različitih disciplina, kako bi osoba mogla dobiti 36 Sveti Pavao se također dao voditi. Njegova snažna osobnost poslužila mu je da bude poslušan. Suputnici su ga odveli u Damask, a zatim ga je Ananija posjetio, i tamo je postao sposoban boriti se za Gospodina. Usp. Dj 9,1-19.

301

Za slobodu stvoreni

odgovor i riješiti svoju specifičnu situaciju. Ono je ujedno i duhovno iskustvo, odgoj za slobodu, za duhovno raspoznavanje i poučljivost prema Duhu Svetome. Na tom putu postoji početak, etape, progresivan rast i kvalitativan skok. Uvijek treba imati na umu, što je sasvim naravno, da se duhovno vodstvo oblikuje različito, prema vremenu, psihološkoj i osobito duhovnoj situaciji pojedinca koji ga traži. Time će obojica, sa svojim specifičnostima, sve više rasti u svjetlu Duha Svetoga, koji je unutarnji Učitelj.

302

ŽIVOTOPIS I BIBLIOGRAFIJA dr. sc. Tomislava Jozića, 303-308

1. Životopis Tomislav Jozić rođen je 1942. god. u Koraću, općina Bosanski Brod. Nakon osnovnog školovanja u mjestu rođenja i u Derventi, završava u Dubrovniku klasičnu gimnaziju 1962. godine te iste godine upisuje Filozofsko-teološki studij u Đakovu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1968. i do 1972. god. obavlja kapelansku službu, kada započinje postdiplomski studij teološke etike (moralne teologije) u Rimu, Accademia Alfonsiana, na kojoj kao profesor djeluje i Bernhard Häring. Studij okončava 1977. god. tezom o povijesnom pregledu obiteljskog etosa (Fenomenologia dell’ethos familiare in Bosnia), koju je objavila Kršćanska sadašnjost u Zagrebu pod naslovom Obiteljski moral u Bosni, u nizu Teološki radovi br. 26. Po povratku iz Rima 1977. godine ujesen te godine odmah preuzima predavanja svih kolegija teološke etike na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji (sada Katolički bogoslovni fakultet). U tome su mu se kasnije alternativno pridružili jedno kraće vrijeme dr. Tončo Komadina iz Mostara i dr. Miljenko Aničić iz Banja Luke. U međuvremenu bavio se i pastoralnim radom, a obnašao je i rektorsku službu Teologije od 1983. do 1986. godine, dok još nije bila odvojena od Bogoslovije kao odgojnog zavoda. U više navrata imenovan je članom Vijeća za obitelj i Vijeća za kler pri Biskupskoj konferenciji (ondašnje) Jugoslavije (BKJ) sa sjedištem u Zagrebu dajući time spomenutim vijećima svoj doprinos u ime Vrhbosanske nadbiskupije. Dakako, i dalje je pratio teološka pitanja, osobito iz etičkog područja, pa je tako bio u inicijativnom odboru, potom i u upravi, za formiranje Bioetičkog društva u BiH, koje je osnovano 2006. god. Društvo je organiziralo nekoliko simpozija s objavljenim zbornicima radova. Uz spomenute knjige o povijesti obiteljskog morala u Bosni, autor je knjiga: Društvena teološka etika, Na tragovima odgovornosti, Porijeklo moralnoga zakona, kao i brojnih radova objavljenih u raznim časopisima ili zbornicima. Čest je sudionik i predavač na simpozijima, tribinama i sličnim susretima. Višegodišnji je član uredništva časopisa Vrhbosnensia KBF-a u Sarajevu. 303

Za slobodu stvoreni

2. BIBLIOGRAFIJA 1. Knjige 1. 2. 3. 4. 5.

Obiteljski moral u Bosni (Zagreb: KS, 1995.). Radi se o prijevodu doktorske disertacije: „Fenomenologia dell’ethos familiare in Bosnia“ (Roma: Accademia Alfonsiana, 1977.). Na tragovima odgovornosti. Radovi 3 (članci). (Sarajevo: VKT, 2000.). Društvena teološka etika. Priručnici 3 (Sarajevo: VKT, 2000.). Porijeklo moralnoga zakona. Dijaloške teme 2 (Sarajevo: Napredak, 2010.). Volim ljude. Spomen na mons. Marka Josipovića. Božo ODOBAŠIĆ – Franjo TOPIĆ - Tomislav JOZIĆ (ur.). (Sarajevo: Vrhbosanska nadbiskupija - HKD Napredak, 2010.).

2. Članci (Vidi članke u knjizi Na tragovima odgovornosti (NT) (gore knjige br. 2) 1. 2.

3. 4. 5. 6. 7.

304

„‘Situacija’ – novi etički model?“, Crkva u svijetu (1993.), 32-39; (NT, 21-30, „‘Situacija’ kao etički zakon“). „Ustrojstvo i moral novog Katekizma“, Crkva u svijetu (1993.), 469-477; (NT, 31-41, „‘Biti sretan’ prema novom Katekizmu“). „Tridentinum, Veritatis splendor i obnova morala. Kako nastaju priručnici?“, Crkva u svijetu (1995.), 70-80; (NT, 9-20, „Pitanje formulirane etike“). „Agresivnost i odgovornost“, Marko JOSIPOVIĆ – Mato ZOVKIĆ (ur.), Crtajte granice ne precrtajte ljude (Sarajevo-Bol: VVTŠ, 1995.), 275-289; (NT, 203-217). „‘Liber’- beskompromisni branitelj morala“, Marko JOSIPOVIĆ – Mato ZOVKIĆ (ur.), Život u službi riječi-Čedomil Čekada (Sarajevo: VKT, 1997.), 215-232; (NT, 96-114, „‘Legijom sotone’ protiv morala“). „Vrijeme praštanja i pomirenja“, Vrhbosnensia 1 (1997.), 53-66; (NT, 218-233, „Etičke pretpostavke mira“); kao i u: Božo VULETA (ur.), Praštanje (Split-Sinj 1995.), 147-158 s većim pogreškama. „Marko Jozinović (1920-1994). Profesor teologije i nadbiskup vrhbosanski“, Vrhbosnensia 1 (1997.), 319-324.

ŽIVOTOPIS I BIBLIOGRAFIJA dr. sc. Tomislava Jozića, 303-308

8. 9.

10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23.

„Sarajevski susret mira“, Ivo TOMAŠEVIĆ – Tomo VUKŠIĆ (ur.), Papa u Sarajevu (Sarajevo: Vrhbosanski ordinarijat, 1997.), 199208; (NT, 234-243). „Kloniranje ili ‘molekularna teologija’“, Vrhbosnensia 2 (1998.), 121-133; (NT, 158-169). „Vjera i razum. Moralni aspekti enciklike Fides et ratio“, Vrhbosnensia 2 (1998.), 299-311; (NT, 42-54, „Vjera i razum – putovi do istine“). „Neka osjetljiva pitanja sakramenta pomirenja“, Vrhbosnensia 2 (1998.), 265-274. „Okolnosti i sadržaj enciklike ‘Fides et ratio’“, Vrhbosnensia 3 (1999.), 297-300. „Moralne teme Stadlerovih poslanica“, Pavo JURIŠIĆ (ur.), Josip Stadler. Život i djelo, (Sarajevo: VKT, 1999.), 615-629; (NT, 7995). „Moralna bračna problematika pred izazovima današnjeg vremena“, Bogoslovska smotra 69 (1999.), 367-390; (NT, 115134, „Obitelj u okruženju lažne slobode“). „Politika velikih koraka izvan puta“, NT, 193-202; (skraćeno u: Vrhbosna, 3 [1999.], 386-390; + tribina 3. 5. 1999., „Etika i politika“). „Dostojanstvo ljudske osobe i temeljna ljudska prava kod suvremenih katoličkih teologa“, Velimir BLAŽEVIĆ (ur.), Ljudska prava i Katolička crkva (Sarajevo: Pravni centar, 2000.), 27-47; (NT, 55-75, „Ljudska prava u novijoj teologiji“). „Opasnosti i izazovi suvremenoj obitelji. Osvrt na stanje u BiH i Hrvatskoj“, Vrhbosnensia 4 (2000.), 75-99; (NT, 135-157). „Ekološka prava i etička odgovornost“, Božo VULETA – Ante VUČKOVIĆ (ur.), Odgovornost za život (Split: Franjevački Institut za kulturu mira, 2000.), 131-142; (NT, 170-180). „Povratak ‘politici’ Evanđelja“, NT, 183-192. „Poduzetništvo i socijalni nauk Crkve“, NT, 244-249. „Vjera između kulture i morala“, Vrhbosnensia 5 (2001.), 95-108. „Novi katekizam-simfonija vjere“, Katolički tjednik 8. 12. 2002., 32 (uredništvo skratilo). „Ako želiš mir, spremaj rat“, Vladimir DUGALIĆ (ur.), Spe et labore (Đakovo: Teologija u Đakovu, 2003.), 423-437. 305

Za slobodu stvoreni

24. „Kulturalni modeli kao izazov vjeri, refleksije uz knjigu: R. Hafizović, Muslimani u dijalogu s drugima i sa sobom“, Vrhbosnensia 7 (2003.), 184-194. 25. „Politička kultura (uz Doktrinalnu notu)“, Katolički tjednik 2. 3. 2003., 32-33. 26. „Hrvatske tradicijske vrednote“, Josip GRBAC (ur.), Kršćanska i/li univerzalna etika (Pazin: Teologija u Rijeci, 2003.), 73-88. 27. „Studij moralne teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji 1892/93-2002/03“, Vrhbosnensia 8 (2004.), 207-219. 28. „Idi u Bosnu i umri“, Katolički tjednik 3. 10. 2004., 13. 29. „Sekularizacija“, Vrhbosnensia 8 (2004.), 323-335. 30. „Religijski fenomen i zloporabe“, Marko KARAMATIĆ – Miron SIKIRIĆ - Ivan ŠARČEVIĆ (ur.), Magister interpresque legis Ecclesiae (Sarajevo: Franjevačka teologija, 2006.), 277-293. 31. „Jozo Tomić (1920-2006)“, Katolički tjednik 29. 1. 2006., 41. 32. „Znanost i etika“, Vrhbosnensia 10 (2006.), 263-277. 33. „Etički aspekti transplantacije“, Marko JOSIPOVIĆ – Božo ODOBAŠIĆ – Franjo TOPIĆ (ur.), U službi Riječi i Božjega naroda (Sarajevo: VKT, 2007.), 771-787. 34. „Bioetičke postavke transplantacije. Stajališta katoličke etike, Bioethical postulates for transplantation. Stands of Catholic theology ethics“, Bosnian Medical Association, BIMA journal, Sarajevo, 9-10 (2007.), 68-81 (hrvatski i engleski skraćeni tekst prema: „Etički aspekti transplantacije“, vidi gore br. 34). 35. „Etički status embrija“, Velimir VALJAN (ur.), Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije (Sarajevo: BD BiH, 2007.), 231244. 36. „Obitelj i prokreacija u bioetičkom vrednovanju“, Vrhbosnensia 11 (2007.), 61-69. 37. „Diktatura relativizma“, Vrhbosnensia 11 (2007.), 211-223. 38. „Bioetika, šansa za opstanak“, M. JUREŠIĆ - M. T. VUKOVIĆ (ur.), Hrvatski narodni godišnjak 2008., (Sarajevo: Napredak, 2007.), 87-96. 39. „Četrdeset godina ‘Humanae vitae’“, Katolički tjednik 8. 12. 2008., 8-9. 40. „Oko ‘Humanae vitae’- četrdeset godina“, Vrhbosnensia 12 (2008.), 365-379. 41. „Zašto je Crkva protiv umjetne oplodnje?“, Katolički tjednik 22. 7. 2009., 16-17.

306

ŽIVOTOPIS I BIBLIOGRAFIJA dr. sc. Tomislava Jozića, 303-308

42. „Kultura života“, Velimir VALJAN (ur.), Integrativna bioetika i interkulturalnost (Sarajevo: BD BiH, 2009.), 109-120. 43. „Osnivanje i temeljna programska zadaća Bioetičkog društva u BiH“, Motrišta, MH, Mostar, 47-48 (2009.), 84-88. 44. „Biogeneza: evolucija, stvaranje ili…?“, Vrhbosnensia 13 (2009.), 279-284, te u: Akademija nauka i umjetnosti BIH, Darwin danas (Sarajevo: 2010.), 125-132. 45. „Tko kontrolira kontrolora? Etičko pitanje korupcije“, Vrhbosnensia 15 (2011.), 197-209. 46. „Biotehnologija – pozornica dobra i zla“, Velimir VALJAN (ur.), Integrativna bioetika pred izazovima biotehnologije (Sarajevo: BD BiH, 2012.), 121-133.

3. Recenzije 1. 2. 3. 4.

5. 6. 7. 8. 9.

S. SIROVEC, Katoličko moralno bogoslovlje, Župa sv. I. Krstitelja, Zagreb 1995., Crkva u svijetu 30 (1995.), 332-335. „Ekološki iskorak za opstanak“, Božo VULETA – Ante VUČKOVIĆ (ur.), Odgovornost za život, Split 2000., Vrhbosnensia 4 (2000.), 359-362. „Je li moguće oprostiti?“, P. IDE, E’ possibile perdonare?, ed. Ancora, Milano 1997., Vrhbosnensia 7 (2003.), 514-516. „Etičko vrednovanje zahvata u život i zdravlje“, Velimir VALJAN, Bioetika, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2004., Vrhbosnensia 8 (2004.), 248-252. „Temeljna pitanja morala“, Marinko PERKOVIĆ, Temelji teološke etike, Priručnici 4, VKT, Sarajevo 2000., Vrhbosnensia 8 (2004.), 455-456. „Spolnost između tabua i banaliziranja“, Velimir VALJAN, Moral spolnosti, braka i obitelji, Svjetlo riječi, Sarajevo 2002., Vrhbosnensia 9 (2005.), 205-207. „Knjiga Sentencija ponovno u teologiji“, M. ZADRANIN, Abstractiones de Libro Sententiarum (13./14. st.), priredio M. BIŠKUP, KS, Zagreb 2006., Vrhbosnensia 10 (2006.), 347-348. „Znanost u Pandorinoj kutiji“, A. ČOVIĆ, Etika i bioetika. Razmišljanja na pragu bioetičke epohe, Pergamena, Zagreb 2004., Vrhbosnensia 11 (2007.), 416-417. „Od bioetičkih pitanja do knjige“, NADA GOSIĆ, Bioetika in vivo, Pergamena, Zagreb 2005., Vrhbosnensia 11 (2007.), 418-419. 307

Za slobodu stvoreni

10. „Bioetika – umijeće opstanka,“ V. R. POTTER, Bioetika. Most prema budućnosti, Medicinski fakultet u Rijeci, Rijeka 2007., Vrhbosnensia 11 (2007.), 419-422. 11. „Etos u politici – Küng i Stepinac“, H. KÜNG, Svjetski ethos za svjetsku politiku, Intercon, Zagreb 2007., Vrhbosnensia 12 (2008.), 216-218. 12. „Etos u gospodarstvu“, H. KÜNG, Svjetski ethos za svjetsko gospodarstvo, Intercon, Zagreb 2007., Vrhbosnensia 12 (2008.), 218-221. 13. „Biotički izazovi I“, Velimir VALJAN (ur.), Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije, zbornik, BD, Sarajevo 2007., Vrhbosnensia 13 (2009.), 302-304 (suautor: Verica Mišanović). 14. „Bioetički izazovi II“, Velimir VALJAN (ur.), Integrativna bioetika i interkulturalnost, zbornik, BD, Sarajevo 2009., Vrhbosnensia 13 (2009.), 304-306 (suautor: Verica Mišanović). 15. „Duhovni cvijet Sarajeva“, S. BULJAN, Dragulj Srca Isusova, Zagreb 2010, Katolički tjednik 17. 3. 2010., 33. 16. „Temeljno ljudsko pravo“, Stanko LASIĆ, Pravo na rođenje u učenju Crkve, Centar za bioetiku DI / Tonimir, Zagreb 2009., Vrhbosnensia 15 (2011.), 462-466. 17. „Kandija iz ‘Uskog polja’“, S. MIŠURA, Biser Uskoplja, Klub Bugojanaca Zagreb, Zagreb 2011., Vrhbosnensia 16 (2012.), 236239. 18. „Smrt ili život: ‘Ja dobivam u svakom slučaju’“, Božo ODOBAŠIĆ – Franjo TOPIĆ - T. JOZIĆ (ur.), Volim ljude, Spomen na mons. Marka Josipovića, Vrhbos. nadbiskupija/Napredak, Sarajevo 2010. Vrhbosnensia 16 (2012.), 222-225. 19. „120 godina teološkoga studija“, Darko TOMAŠEVIĆ (ur.), 120. obljetnica Bogoslovije, KBF, Sarajevo 2011., Vrhbosnensia 16 (2012.), 504-507.

308

SADRŽAJ Predgovor ........................................................................................................................... 5

Marinko PERKOVIĆ Moralnost i duhovnost .......................................................................................... 9 Velimir VALJAN Socijalni nauk Crkve u 19. i 20. stoljeću: Moralno-teološki vid ........................................................................................... 25 Stanko LASIĆ O nepovredivosti ljudskog života prije rođenja prema učenju bl. Ivana Pavla II. .................................................................................................. 37 Zorica MAROS Etička vrijednost oprosta kao iskustva Božje ljubavi u Starom zavjetu ...................................................................................................... 59 Ante KOMADINA Čuvstveni i spolni odgoj osoba s posebnim potrebama u skladu s kršćanskim ćudorednim načelima ............................................ 89 Ljubomir BERBEROVIĆ Bioetika i genetičko inženjerstvo: Paul Berg .......................................... 111 Luka TOMAŠEVIĆ Znanstveno istraživanje između etike života i principa opreznosti ..... 125 Mato ZOVKIĆ Pavlove smjernice kršćanskim obiteljima u grčko-rimskom socijalnom okružju ............................................................................................ 157 Božo ODOBAŠIĆ Od iskustva nepravde do spoznaje pravde: Pravedni Bog i socijalna nepravda u Bibliji SZ ............................................ 183 Ilija ČABRAJA Očuvanje stvorenja ............................................................................................ 211 Franjo TOPIĆ Ivan Pavao II. i Europa: Općenito o Europi ............................................... 223 Stjepan BALOBAN Vjernik laik u javnom životu .......................................................................... 239 309

Za slobodu stvoreni

Niko IKIĆ Sotonsko djelovanje i egzorcizam ................................................................ 255 Drago ŽUPARIĆ Izazov duhovnog vodstva ................................................................................ 285

ŽIVOTOPIS I BIBLIOGRAFIJA dr. sc. Tomislava Jozića .................................. 303

310

311

312

ZA SLOBODU STVORENI

Zbornik radova povodom 70 godina života i 35 godina profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora dr. sc. Tomislava Jozića

SARAJEVO: KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET ZAGREB: GLAS KONCILA 2013.

ZA SLOBODU STVORENI

SARAJEVO: KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET ZAGREB: GLAS KONCILA 2013.

Za slobodu 17 OMOT.indd 1

12.02.2013 09:45:07