Stepinčevim stazamapo Svetoj Zemlji

Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji 75. obljetnica Hrvatskog hodočašća u Kristovu domovinu predvođenog blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem

Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji Katalog izložbe 8. veljače – 28. ožujka 2013.

N adbisk up ijsk i pas t or a l ni i ns t i t ut K a pto l 2 9a, Z agr eb

Zagrebačka nadbiskupija

Nadbiskupski duhovni stol Postulatura kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca Nadbiskupijski pastoralni institut Glas Koncila

Impressum Izdavač: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb tel.: 01/4874 315, faks: 01/4874 319 web: http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr Za izdavača: Stjepan Pogačić Autor izložbe i urednik kataloga: Claude Grbeša Likovni postav: Maja Juras Fotografije: Ljudevit Griesbach, Josip Andrić

Fotoarhiv Glasa Koncila, Claude Grbeša Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Suradnik u pripremi: Siniša Kolar Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u veljači 2013.

ISBN 978-953-241-382-3 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 831598.

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

Predgovor

I

Izložba fotografija prigodom 75. obljetnice Hrvatskoga hodočašća u Svetu Zemlju, održanog od 9. srpnja do 4. kolovoza 1937. godine, vraća nas u ne tako davno vrijeme, koje se u usporedbi s današnjim tehničkim mogućnostima putovanja i komunikacija čini nečim „crno-bijelim“, davnim i statičkim. Vrijeme u kojemu živimo danas volimo nazivati vremenom brzih odlaženja i dolaženja, vremenom neslućenih tehnoloških mogućnosti – on line stilom života, u kojem mora sve biti „sada i odmah“.

Brojne fotografije, kao i svi drugi popratni materijali i predmeti, koji su nam ostali nakon Hrvatskog hodočašća u Svetu Zemlju 1937. godine, svjedoče da je početkom XX. stoljeća svijest o značenju predočavanja informacije u slici ili pisanoj riječi bila itekako važna, i to ne samo u informativnom smislu, nego još više na sadržajnoj razini. Danas živimo u vremenu koje je označeno hiperproduktivnošću informacija, događaja i rascjepkanih stavova, koji na subjektivnim razinama često ostaju nepovezani i daleko od stvarnosti. Uspoređujući ono što nam je ostalo u baštinu iz prošlostoljetnog hodočašća, s našim ovodobnim hodočašćima, primijetit ćemo da smo danas možda izgubili osjećaj za bitno. Suvremeni način života gotovo da nam ne dopušta, ili mi ne smatramo važnim, staloženi tijek pripreme za pojedine događaje, potrebu unutarnje sabranosti i usmjerenosti na susrete s mjestima koja posjećujemo. Fotografije su od izuma tog načina „memoriranja“ ono što fizički ostaje na zidovima ili u albumima i zbirkama. Danas, kada digitalnim fotoaparatima snimamo tisuće fotografija, rijetki su koji naknadno pronalaze vremena „srediti“ fotografije, kako bi ih kasnije mogli upotrijebiti i razaznati gdje, kada i tko je na fotografijama.

Nedostaje nam i naknadno vraćanje spomena na proživljene događaje, što su nekadašnji albumi spontano izazivali. Umjesto slaganja albuma, danas fotografije ostavljamo pohranjene na „mrtve“ memorijske kartice i računala. Možda nas pogled na fotografije, materijale i predmete predstavljene na izložbi Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji nostalgično odvede u ona prošla vremena, kada se hodočasnik drugačije pripremao za hodočašće, kretao na put, sudjelovao u hodočašću i drugačije se odnosio prema uspomenama s hodočašća. „Smatram da su hodočašća i danas vrijedna ponuda, jer pružaju mogućnost povezivanja vjerskih osjećaja, pučke pobožnosti i kršćanskog života u žive izraze crkvenosti. Hodočašća su nešto prirođeno čovjeku, ona povezuju dimenziju čovjeka kao homo religiosus i homo ritualis s onim što kršćanstvo nudi svijetu“, rekao je, između ostaloga, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 15. listopada 2012. u interventu na XIII. redovitoj općoj skupštini Biskupske sinode u Rimu, govoreći o temi Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere, istaknuvši da se u Hrvatskoj uočava povećanje broja hodočasnika, „poglavito među mlađim naraštajima“.

Riječ fotografija nastala je od grčkih riječi: φως (fōs), φωτος (fōtos) – svjetlo + γραφειν (grafein) – pisati. „Puštanjem“ svjetla u tamu fotoaparata ispisuje se određeni trenutak ili zbilja fotografiranog predmeta na materijal koji trajno bilježi zapisano. Upravo „svjetlopisi“ vezani uz bl. Alojzija Stepinca ostaju u memoriji hrvatskoga naroda, posebice one poslijeratnih naraštaja nakon 1945. godine, kao nešto posebno „svijetlo“ i „sveto“. Naime s dolaskom komunističke vlasti, koja je na montiranu sudskom procesu ujesen 1946. godine osudila zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, proglasivši ga „državnim neprijateljem“, postalo je kažnjivo posjedovanje, a posebice u javnosti pokazivanje bilo čega vezanoga uz Stepinca – fotografija, knjiga, ciklostilom umnoženih propovijedi… I nekako se činilo da je malen broj izrađenih i sačuvanih fotografija o Stepincu. Ipak, kako nam to pokazuju izdanja novih knjiga o bl. Alojziju Ste-

3

pincu te prilozi u glasniku Postulature Blaženi Alojzije Stepinac, sačuvanih fotografija ima zavidan broj.

Te fotografije nisu samo svjetlopisi o liku bl. Stepinca, nego su i svjedočanstvo života Crkve u hrvatskom narodu tijekom njegove pastirske službe: od razdoblja kada je bio nadbiskup koadjutor, pa zagrebački nadbiskup, osuđenik komunističkoga režima, utamničeni mučenik u lepoglavskome zatvoru i rodnome Krašiću. Tadašnji „službeni režimski fotografi“, snimajući za potrebe naredbodavaca, učinili su najbolju uslugu hrvatskom narodu, snimivši veliko mnoštvo vjernika koji su 13. veljače 1960. godine, trećeg dana nakon Stepinčeve smrti, došli ispratiti svojega ljubljenog natpastira s odra u zagrebačkoj prvostolnici. Na brojnim fotografijama, osobito onih skupnih, zajedno s nadbiskupom Stepincem, prepoznaju se brojni angažirani vjernici laici koji su sudjelovali u različitim inicijativama koje je njihov natpastir poduzimao, kako bi uistinu u punini živjeli Kristov poziv „Ja sam put, istina i život“ (Iv 14, 6).

Jedna od takvih, danas bismo rekli „pastoralnih inicijativa“, bilo je i Hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju, tijekom kojega je nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac posvetio oltar u čast bl. Nikole Tavelića.

Na tom su hodočašću, kako piše dr. Stepinac 16. rujna 1937. u prigodnoj okružnici, hodočasnici iskusili veliku „milost koju je Gospodin Bog iskazao hrvatskom narodu, da imade ugodnika Božjega, koji je u samom gradu Jeruzalemu, gdje je Isus Krist Sin Božji, umro za spasenje naše na križu, dao kao mučenik život svoj za svetu vjeru“. Cilj hodočašća, osim blagoslova novog Tavelićeva oltara, bio je pohoditi mjesta „gdje je Isus Krist Sin Božji, umro za spasenje naše na križu“. Grad Jeruzalem je za kršćane postao simbolom njihove vječne nebeske domovine, do koje prolaze hodočasteći kroz suznu zemaljsku domovinu.

Taj grad posebno čuva spomen na Gospodina, koje je ulicama toga grada nosio križ za naše spasenje. Za hrvatski narod posebno je znakovito, što pokazuju fotografije s hodočašća, da je i bl. Stepinac na hodočašću u Jeruzalemu nosio križ ulicama Via Dolorose. Temeljem analize kasnijih povijesnih okolnosti, lako je uočiti kako je Stepinac sa svojim odlučnim stavovima i neustrašivošću nosio križ cijelog hrvatskog naroda, u teškim i sudbonosnim vremenima. Hodočasničko-vjerničko iskustvo iz Isusove domovine bl. Stepinac rado je dijelio s brojnim slušateljima njegovih propovijedi i nagovora, kao npr. u nagovoru sestrama milosrdnicama u Kući matici u Zagrebu 24. rujna 1944., kada je govorio o temi: „Ako čovjek duhovno ne napreduje, nazaduje!“, spominjući ruševine grada Balbeka u Siriji.

Veliki drevni križ, koji danas nazivamo Stepinčev križ, nošen je na povratku iz Svete Zemlje ulicama grada Zagreba. Jedno je razdoblje bio čašćen u kapeli Ranjenoga Isusa na glavnome zagrebačkom trgu.

Tisuće posjetitelja vidjela su ga u prostorima Stepinčeve spomen-zbirke. Prošle, 2012. godine, tijekom korizmenog vremena, u okviru pastoralne inicijative Misije u gradovima, Stepinčev križ „hodočastio“ je u župe grada Zagreba. „Tim Kristovim znakom pobjede, s obilježjem Stepinčeva života, zagrlit ćemo Zagreb, noseći sve naše potrebe i nakane. Tako ćemo povezati hod od prvostolnice, majke svih crkava Nadbiskupije, do križnoga puta na Cvjetnicu na Ksaveru. S križem i pred križem zajedno želimo moliti i u svome životu dublje otkrivati Krista, koji poziva na obraćenje, na brigu za naše bližnje, na sućut i zauzetost za dobro“, rekao je kardinal Bozanić u homiliji na Stepinčevo 10. veljače 2012. u zagrebačkoj prvostolnici.

Dirljivo je bilo vidjeti kako su vjernici tijekom Misija u gradovima s velikom pobožnošću dodirivali Stepinčev križ poput spasonosne relikvije. Vjerujem da će posjetitelji s velikom pozornošću razgledati izložbu Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji, ponirući u smisao hodočašća u Svetu Zemlju, koje je uistinu upoznavanje Kristove domovine – „petoga evanđelja“. U Godini vjere, kad se intenzivnije vraćamo na izvore vjere, izložba može biti snažan poticaj za ponovno čitanje evanđelja. Sada to možemo činiti s novim žarom, razmatrajući fotografije svetih mjesta Svete Zemlje prožetih svetačkim likom blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Mons. Nedjeljko Pintarić moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola

4

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

U

U životu svakoga kršćanina najsvetije hodočasničko odredište nedvojbeno je Sveta Zemlja. Jer ima li veće povlastice u kršćanskom hodočašću doli vidjeti mjesta u kojima je živio, proći putovima kojima je hodio, dotaknuti kamenje koje je on, naš Gospodin Isus Krist, doticao? Jer što je intenzivnije od spoznaje da je Bog kao čovjek stavljao svoje stope na kamenje, travu i prašinu Svete Zemlje? Stoga kršćanski hodočasnik odvajkada posebno proživljava svoj iter Hierosolymitanum (put u Jeruzalem), jer dotiče mjesto gdje se utjelovio, rodio, propovijedao, naučavao, liječio, spašavao naš Spasitelj te gdje je mučen, razapet, umro i položen živi Bog. I Hrvati su tijekom stoljeća posjećivali Isusov grob i mjesto njegova uskrsnuća, što i danas čine. U želji da učvrste svoju vjeru, činili su svoj via Sancti Sepulcri (put do Božjega groba). O tome svjedoče brojni podaci, ali i hodočasnici koji su bilježili svoje dojmove o Svetoj Zemlji. Tako je 1937. godine, u povodu 1900. obljetnice Kristove muke i smrti, zagrebački nadbiskup koadjutor bl. Alojzije Stepinac, kardinal i hrvatski mučenik, išao Isusovim stopama, predvodeći kao zastupnik cijeloga katoličkog episkopata hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju.

Na hodočašću je sudjelovalo pedeset i tri hodočasnika: trideset sedmero Hrvata, među kojima su neki bili iz Gradišća, troje Slovenaca i trinaestero Čeha. Hodočašće je organizirao Hrvatski odbor za Svetu Zemlju, na čelu s tajnikom dr. Josipom Andrićem. Tom je prigodom posvećen oltar bl. Nikole Tavelića, koji je 14. studenoga 1391. umro mučeničkom smrću u Jeruzalemu. Hrvati se mogu ponositi time što od svih slavenskih naroda jedini imaju svoga jeruzalemskoga mučenika. Ideja o podizanju hrvatskoga oltara u Jeruzalemu rodila se tijekom hodočašća koje je 1931. godine predvodio dubrovački biskup Juraj Carević, kojeg su 1946. godine ubile komunističke vlasti.

Hrvatsko svetište nalazi se na Maslinskoj gori, u češkoj/slavenskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda, danas Apostolskoj delegaturi u Jeruzalemu. Tomu duhovno-povijesnom projektu pridružio se cijeli hrvatski narod, pruživši mu znatnu novčanu potporu. To je i prvi zavjetni dar Hrvata katolika Svetoj Zemlji. Nadbiskup Stepinac posvetio je hrvatski oltar na blagdan sv. Jakova apostola, prvoga jeruzalemskoga biskupa, 25. srpnja.

Godine 1936. je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu održana izložba o Svetoj Zemlji. Organizirao ju je Hrvatski odbor za Svetu Zemlju. Tada je bio izložen „Hrvatski jeruzalemski oltar“, koji je izradio hrvatski kipar Ivo Kerdić, inače sudionik hodočašća. On je autor i značke hodočašća s likom bl. Nikole Tavelića.

Pojedini izlošci s navedene izložbe ponovno su pokazani na izložbi Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji.

Kako se vidi iz dviju replika zemljopisnih karata Sredozemnog mora i Svete Zemlje iz 1938. godine, s označenim itinerarom hodočašća, lako je detaljno rekonstruirati hrvatsko hodočašće, koje je trajalo od 9. srpnja do 4. kolovoza 1937. godine. Najprije su hodočasnici vlakom putovali iz Zagreba u Split. Potom su nastavili put parobrodom „Princesa Olga“ i 14. srpnja stigli u Svetu Zemlju.

Nažalost, jedan od hodočasnika, Marko Mrljić, rodom iz Vareša, preminuo je u Nablusu, gdje je pronašao i posljednje počivalište. Originalni fotografski album s hodočašća, koji je Hrvatski odbor za Svetu Zemlju darovao obitelji pokojnika, spašen je velikom čudom za nedavnoga rata u Bosni i Hercegovini, kad su iz Vareša prognani svi katolici. Uz fotografski album sačuvana je i originalna razglednica koju je Marko Mrljić poslao svojoj obitelji iz Betlehema, samo nekoliko dana prije smrti. Oba su nam predmeta posudile praunuke Marka Mrljića, koje sam, srećom, uspio pronaći.

Hodočašće je svojim fotoaparatom uspješno ovjekovječio Ljudevit Griesbach, zagrebački trgovac i fotograf, kojega su komunističke vlasti 1945. godine uhitile i zatočile u folksdojčerskom logoru u Krndiji, kraj

5

Đakova, gdje je umro sljedeće godine. Na izložbi su u velikoj većini izložene njegove fotografije. Druge su fotografije djelo angažirana katoličkog intelektualca međuratnog razdoblja dr. Josipa Andrića.

U izložbi su postavljene, jedna nasuprot drugoj, dvije Griesbachove fotografije većega formata. One nose posebnu simboliku. Jedna, panoramska, prikazuje bl. Alojzija Stepinca, okrenuta leđima, kako s uzvisine brda Skopa gleda prvi put, u svetom zanosu, prema gradu Jeruzalemu, koji je danas dobio potpuno novo lice. Ugledavši zemaljski Jeruzalem, svaki vjernik moli da mu se Bog smiluje i primi ga u nebeski Jeruzalem.

To je i poruka nade u budućnost. Na drugoj fotografiji nadbiskup Stepinac nosi križ u ulici zvanoj Via Dolorosa. Križ je bl. Alojzije Stepinac na ovom hodočašću najdulje nosio, od druge do treće postaje te na desetoj postaji. Blaženi je bogougodnik cijeloga života bio svjestan i odlučan križonoša, crucesignatus, hodočasnik Kristova križa, osobito kada je nakon Drugoga svjetskoga rata i nakon nepravedne osude nosio teret križa cijeloga hrvatskoga naroda, sve do svoje mučeničke smrti.

Veliki drveni križ, kao glavni izložak izložbe, uz jedanaest u kožu uvezanih albuma sa sto tisuća potpisa Hrvata iz svih hrvatskih krajeva za pozdrav Isusu, blagoslovljen je 23. srpnja 1937. godine na grobu Spasiteljevu. Izradio ga je Josip Modrić, Zagrepčanin, koji je radio u stolariji Franjevačke kustodije Svete Zemlje.

Nakon proslave prvoga blagdana bl. Nikole Tavelića, 14. studenoga 1937. godine, križ je iz zagrebačke katedrale prenesen u crkvicu Ranjenoga Isusa na Trgu bana Josipa Jelačića. Kao trajno sjećanje na hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju godine Gospodnje 1937., danas se čuva u Muzeju bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu.

Budući da je film Hrvati u Svetoj Zemlji, koji je Ljudevit Griesbach snimio za vrijeme hodočašća, nažalost, izgorio 1996. godine, ove Griesbachove i Andrićeve fotografije postaju značajnije kao putopisna zanimljivost i kao kulturno-povijesna vrijednost. Hrvatsko hodočašće svojim su perom ovjekovječili dr. Josip Rožman i dr. Đuro Kuntarić, u istoimenoj putopisnoj knjizi. Ona pak sadrži 80 fotografija, a izdao ju je 1938. godine Hrvatski odbor za Svetu Zemlju. Tako da su ostali zabilježeni Stepinčevi nagovori, njegovi, ali i drugi dojmovi te anegdote s toga putovanja. Drugo vrijedno djelo je monografija Alojzije Stepinac – Hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju 1937. Nju je 1995., u izdanju Naklade Zadro, priredio prof. dr. Adalbert Rebić, koji je veliki poznavatelj Svete Zemlje. Nekoliko je Griesbachovih fotografija preuzeto iz te monografije, budući da sve originalne fotografije nisu dostupne.

Na izložbi, čiji je likovni postav povjeren Maji Juras, također je izložen bijeli tropski ogrtač što ga je bl. Alojzije Stepinac nosio za vrijeme hodočašća. On se danas čuva u spomen-sobi bl. Alojzija Stepinca u župnom dvoru u Krašiću. Bit će izloženi i njegov tropski šešir, štap i dalekozor, predmeti koje je Muzej bl.

Alojzija Stepinca posudio za ovu prigodu. Među izlošcima nalazi se i replika Kerdićeve zastave hodočašća, sastavljene od jeruzalemskog križa i hrvatske trobojnice, koju je po Svetoj Zemlji ponosno i vjerno nosio Bać Joso Martinović, bunjevački Hrvat, kao i značajan broj arhivskih dokumenata iz toga razdoblja, nikada dosad prikazanih, iz zbirke obitelji Andrić. U zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić u Rijeci sačuvana je originalna razglednica koja je poslana iz Jeruzalema dr. Viktoru Ružiću, banu Savske banovine, a koju je supotpisao nadbiskup Stepinac.

Ovo hodočašće, koje se održalo u prekretnom razdoblju svjetske i hrvatske povijesti, duboko je obilježilo život hrvatskoga metropolita i zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca. Prigodom predstojećega jubileja, odnosno proslave 1300. godišnjice pokrštenja Hrvata, bl. Alojzije Stepinac je 14. studenoga 1939. godine, na blagdan bl. Nikole Tavelića, uime svih hrvatskih biskupa predao papi Piju XII. molbu za kanonizaciju bl. Tavelića. Nakon podizanja oltara u Jeruzalemu u čast bl. Tavelića, bl. Alojzije Stepinac zalaže se za veće štovanje bl. Tavelića i njegovo proglašenje svetim, u čemu mu značajno pomaže Hrvatski odbor za Svetu Zemlju. Papa Pavao VI. proglasio je bl. Tavelića svetim, u Rimu, 21. lipnja 1970. godine, deset godina nakon Stepinčeve smrti.

Godine 1940. pokrenuta je, pod pokroviteljstvom bl. Alojzija Stepinca, akcija za izvršenje zavjeta Hrvatskoga sabora iz 1739. godine o podizanju zavjetne kapele u ludbreškom svetištu Krvi Isusove, u obliku jeruzalemske kapelice Kristova groba, koju je 1555. godine sagradio hrvatski franjevac iz Dubrovnika o.

Bonifacije Drkolica. Projekt je obustavljen zbog neriješenoga pitanja oko zemljišta. Početak Drugoga svjetskoga rata i dolazak komunista na vlast osujetit će kroz dugo vrijeme ostvarenje ovoga projekta. Tek će nadbiskup zagrebački Franjo kard. Kuharić 4. rujna 1994. godine blagosloviti zavjetnu kapelu, pred gotovo sto tisuća vjernika.

6

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

Bl. Alojzije Stepinac nije uspio dovršiti ni planirana djela u Svetoj Zemlji. Nakon posvete oltara bl. Nikoli Taveliću, bl. Stepinac je želio uz doprinose najmanjih podignuti još i oltar Majci Božjoj Kraljici Hrvata na Sionu i sv. Jeronimu u Betlehemskoj špilji. U kripti prekrasne bazilike Bogorodičine smrti (Dormitionis Mariae) na Sionu, koja dominira cijelim Jeruzalemom, rezervirano je još 1937. godine jedno mjesto za hrvatski oltar Kraljice Hrvata. „Nastojat ćemo da se hrvatski narod afirmira u Svetoj Zemlji uz bok drugih naroda, jer mu to i pripada po slavnoj njegovoj katoličkoj tradiciji“, istaknuo je bl. Stepinac u nagovoru prigodom povratka hrvatskih hodočasnika iz Svete Zemlje, 4. kolovoza 1937. godine. Četrdeset godina kasnije, prigodom hrvatskoga hodočašća koje je 1977. godine vodio nadbiskup zagrebački Franjo kard. Kuharić, postavljen je spomen-mozaik s likom Majke Božje Bistričke u prostorima nove bazilike u čast Blažene Djevice Marije u Nazaretu.

Važan trenutak Stepinčeva hodočašća svakako je i odličje (križ sa zvijezdom) Papinskoga viteškoga reda Svetoga Groba jeruzalemskoga (Ordo Equestris Sancti Sepulcri Hierosolymitani), koje mu je osobno uručio latinski jeruzalemski patrijarh mons. Luigi Barlassina, tadašnji rektor i upravitelj Reda. Ono se uza svjedodžbu nalazi danas u Muzeju bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu. Papinski viteški red Svetoga Groba jeruzalemskoga nastao je po završetku Prvoga križarskoga rata, kada je s kraljem Gotfridom Bujonskim osnovano Latinsko Jeruzalemsko Kraljevstvo, s ciljem brige za hodočasnike koji su dolazili na Kristov grob. Od toga razdoblja brojni su hodočasnici proglašeni vitezovima u bazilici Svetoga Groba na Isusovu grobu. Taj su privilegij od XIV. do XIX. stoljeća imali kustodi Svete Zemlje, koji su nakon muslimanskoga zauzeća Jeruzalema postali čuvari Isusova groba. S padom Jeruzalemskoga Kraljevstva red se seli u Europu. S vremenom je, uz Malteški red, ostao jedinim viteškim redom Katoličke crkve. Nakon uspostavljanja latinskoga Jeruzalemskog patrijarhata 1847. godine i preustrojavanja Reda, Pio XII. dodjeljuje mu velikoga meštra u osobi kardinala svete Rimske crkve. Danas je veliki meštar Reda američki kardinal Edwin Frederick O’Brien, a latinski jeruzalemski patrijarh mons. Fouad Twal veliki je prior Reda. Viteški red ima status pravne osobe po kanonskom pravu te stoji pod izravnom zaštitom Svetog Oca, koji osobno imenuje velikoga meštra. Djelovanje Papinskoga viteškoga reda Svetoga Groba Jeruzalemskoga odnosi se uglavnom na pitanja duhovnosti i na podupiranja opstanka kršćanstva u Svetoj Zemlji.

Tom su viteškomu redu pripadali i trojica braće Brajkovića (Brnjaković ili Branković), koji su bili rodom iz Bosne. Oni su u XVII. stoljeću kupili Getsemanski vrt od muslimana i poklonili ga Franjevačkoj kustodiji Svete Zemlje. Redu je pripadao i dubrovački dobročinitelj Ignacije Amerling (1830. – 1913.). Premda nisu ostavili većega traga u hrvatskoj povijesti, sepulkralci su imali posjede u hrvatskim zemljama. Zasvjedočeno su početkom XIII. stoljeća imali svoj samostan i crkvu Blažene Djevice Marije u Glogovnici, kod Križevaca.

Regularne kanonike Svetoga Groba Jeruzalemskoga, odnosno sepulkralce ili križnike kako se nazivaju u hrvatskim povijesnim vrelima, doveo je iz Poljske u Hrvatsku slavonski herceg Andrija, koji ih kao kralj Andrija II. godine 1207. godine obdaruje zemljom. Red je nestao u Hrvatskoj krajem XV. ili početkom XVI. stoljeća te je danas u postupku ponovnoga osnivanja.

Izložbom Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji, koja se održava u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnoga instituta, u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Nadbiskupskoga duhovnoga stola i Postulature bl. Alojzija Stepinca, želi se, osim obilježavanja 75. godišnjice hodočašća u Kristovoj domovini, što ga je predvodio bl. Alojzije kardinal Stepinac, uputiti u Godini vjere svojevrsni poziv svim hrvatskim vjernicima da posjete Svetu Zemlju, na izvore kršćanstva. Zbog toga se prva „postaja“ spomenute izložbe sastoji od originalnoga plakata iz zbirke obitelji Andrić, izdanog u proljeću 1937. godine, kojim se pozivaju hrvatski vjernici da sudjeluju u hodočašću. Cilj je izložbe pridonijeti promicanju i boljem upoznavanju povijesnih veza Hrvatske sa Svetom Zemljom, koje još nisu dovoljno poznate.

Ujedno je to i poticaj na sjećanje na našu kršćansku braću u Svetoj Zemlji i na Bliskom istoku, koja sve više trpe i pate zbog svoje vjere i vjernosti prema Bogu i svetoj Crkvi, o čemu je bl. Alojzije Stepinac cijeli svoj život svjedočio.

Claude Grbeša autor izložbe

7

velika fotografija

1 U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu održana je od 14. do 23. ožujka 1936. godine u organizaciji Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju izložba Svete Zemlje. Navedena izložba je bila pravi uvod za hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju, koji je godinu dana kasnije predvodio bl. Alojzije Stepinac. Pojedini izlošci s te izložbe su ponovno pokazani na izložbi Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji. (Zbirka obitelji Andrić)

1a

1a Program hodočašća u Svetu Zemlju od dolaska u Haifu 14. srpnja do odlaska iz Jeruzalema 27. srpnja 1937. godine.

(Zbirka obitelji Andrić)

2 K njiga U Kristovoj domovini dr. Josipa Andrića (1894. – 1967.), tajnika Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju, izdana 1931. godine. Knjiga je posvećena hodočašću koje je te godine predvodio dubrovački biskup dr. Juraj Carević, kojeg su komunističke vlasti ubile 1946. godine. Riječ je o neostvarenom hodočašću iz 1914. godine zbog početka Prvog svjetskog rata, kada je planirano podizanje hrvatskog oltara u Jeruzalemu. Bazilika Svetog Groba u Jeruzalemu postat će prepoznatljivi znak svih kasnijih izdanja Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju. (Nadbiskupski arhiv u Zagrebu)

3 M jesečnik za pouku i prosvjetu Jeronimsko svijetlo (broj 13.) objavljen u Zagrebu 25. kolovoza 1935. godine u izdanju

Hrvatskog Književnog Društva sv. Jeronima, kojemu je urednik bio upravo dr. Josip Andrić, tajnik Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju. Autor središnje teme Jerusalemska slava jednog Hrvata posvećene bl. Nikoli Taveliću je Šibenčanin don Krsto Stošić (1884. – 1944.). Na naslovnici mjesečnika je ilustracija skulpture bl. Nikole Tavelića, koju je Ivo Kerdić (1881. – 1953.) izradio za oltar u Jeruzalemu. U mjesečniku već pozivaju Hrvate katolike na novčanu potporu izradi oltara bl.

Nikoli Taveliću. (Zbirka obitelji Andrić)

4 V odič po izložbi Svete Zemlje (dva različita izdanja) održanoj u Umjetničkom paviljonu 1936. godine. Na toj izložbi je izložen „Hrvatski jeruzalemski oltar“ zajedno s cjelokupnom oltarskom opremom, koje je izradio Ivo Kerdić, a u srpnju 1937. godine u Jeruzalemu posvetio bl. Alojzije Stepinac. (Zbirka obitelji Andrić)

10

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

2

3

4

11

12

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

5 Ove dvije zemljopisne karte nalazile su se među eksponatima izloženim na izložbi Svete Zemlje 1936. godine, a dao ih je izraditi Hrvatski odbor za Svetu Zemlju. (Zbirka obitelji Andrić)

13

6 Službeni plakat kojim se najavljuje hrvatsko hodočašće u Svetu Zemlju i svečana posveta Hrvatskog svetišta u Jeruzalemu.

(Zbirka obitelji Andrić)

14

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

7

8

9

10 7 Obavijest Darovi za Hrvatsko Jerusalemsko Svetište kojom su hrvatski

katolički vjernici bili pozvani na novčanu potporu za podizanje oltara bl. Nikoli Taveliću. (Zbirka obitelji Andrić) 8 Kuverta Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju s Kerdićevim medaljonom bl. Nikole Tavelića, koji su hrvatski hodočasnici poklonili latinskom jeruzalemskom patrijarhu. Sjedište Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju se kasnije preselilo u Trenkovu ulicu 1, gdje je stanovala obitelj Andrić, i na toj adresi će ostati sve do njegovog ukinuća 1945. godine. (Zbirka obitelji Andrić) 9 Papir sa zaglavljem Odbora za gradnju hrvatskog oltara u Jeruzalemu s Kerdićevom skulpturom bl. Nikole Tavelića, koja se nalazi iznad oltara u Jeruzalemu. Sjedište Odbora bilo je jedno vrijeme na Trgu kralja Tomislava 21 u Zagrebu gdje se nalazilo i Hrvatsko Književno Društvo sv. Jeronima, budući da mu je urednik bio dr. Josip Andrić, tajnik Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju.

(Zbirka obitelji Andrić) 10 Primjerak neiskorištenog albuma u kojemu su se trebali potpisati hrvatski katolici, koji su dali novčanu potporu za podizanje oltara bl. Nikole Tavelića, jeruzalemskog mučenika, kojeg je Pavao VI. proglasio svetim, 21. lipnja 1970. godine. U sredini stiliziranog jeruzalemskog križa, nalazi se hrvatski grb okrunjen starohrvatskom krunom, rad Ive Kerdića. (Zbirka obitelji Andrić)

15

11 Pismo Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju, upućeno svim hrvatskim župama početkom lipnja 1937. godine, kojim se pozivaju župnici na sakupljanje potpisa i darova vjernika za podizanje oltara bl. Nikoli Taveliću.

16

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

12 Na poleđini pisma Hrvatskog odbora za Svetu Zemlju nalazi se okružnica Predsjedništva biskupskih konferencija o sudjelovanju sviju Hrvata katolika kod proslave posvete hrvatskog svetišta u Jeruzalemu, koju je 8. svibnja 1937. godine potpisao dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup i Predsjednik biskupskih konferencija.

(Zbirka obitelji Andrić)

17

13 Itinerar hodočašća bl. Alojzija Stepinca u Svetu Zemlju od 9. srpnja do 4. kolovoza 1937. godine.

Minervin svjetski atlas, Nakladna knjižara Minerva, Zagreb, 1938. godine

18

Itinerar hodočašća bl. Alojzija Stepinca u Svetu Zemlju od 9. 7. do 4. 8. 1937.

ATENA – 12. 7. 1937.

DUBROVNIK – 3. 8. 1937.

SPLIT – 3. 8. 1937.

ZAGREB – 4. 8. 1937.

OTRANT – 11. 7. 1937.

SPLIT – 10. 7. 1937.

ZAGREB – 9. 7. 1937.

ALEKSANDRIJA – 30. 7. 1937.

ATENA – 26. 7. 1937.

KAIRO – 28. 7. 1937.

HAIFA – 11. 7. 1937.

JERUZALEM – 26. 7. 1937.

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

BEIRUT/BAALBEK SIDON – 15. 7.

DAMASK – 16. 7.

TIR – 15. 7.

EL-KUNETRA – 17. 7.

GENEZARETSKO JEZERO – 17. 7.

HAIFA – 14. 7. 1937.

KANA – 17. 7.

NAZARET – 17–18. 7.

TEL AVIV/JAFFA – 27. 7.

RAMLA – 27. 7.

JERIHON – 22. 7.

AIN KAREM – 22. 7.

JERUZALEM – 18–26. 7.

MRTVO MORE – 22. 7.

BETLEHEM – 21. 7.

HEBRON – 21. 7.

KAIRO – 28. 7.

Itinerar hodočašća bl. Alojzija Stepinca po Svetoj Zemlji od 14. do 28. 7. 1937.

14 Itinerar hodočašća bl. Alojzija Stepinca po Svetoj Zemlji od 14. srpnja do 28. srpnja 1937. godine.

Minervin svjetski atlas, Nakladna knjižara Minerva, Zagreb, 1938. godine

19

15

15 Službena značka hodočašća s likom bl. Nikole Tavelića s tonzurom, aureolom, u habitu, s križem preko desnog ramena i godina 1937. Željezo.

Ispod značke se nalazi okomito položena hrvatska trobojnica na kojoj je pričvršćen križić. Djelo je hrvatskog kipara Ive Kerdića. Značku je izradila prva zagrebačka tvornica zlatne i srebrne robe „Griesbach i Knaus“. (Privatna zbirka autora izložbe)

16 Službeni portret bl.

Alojzija Stepinca zagrebačkog nadbiskupa koadjutora sa hodočašća u Svetu Zemlju. Bl. Stepinac nosi službenu značku hodočašća.

(Fotografija: Ljudevit Griesbach)

20

16

Stepincevim stazama po Svetoj Zemlji v

17

18

17 Splitski biskup dr. Kvirin Klement Bonefačić s predstavnicima svećenstva i katoličkih društava dočekuje 10. srpnja 1937. godine

nadbiskupa Stepinca na splitskom glavnom kolodvoru. Isti dan hrvatski hodočasnici ukrcavaju se na parobrod „Princesa Olga“, koji će ih dovesti u Svetu Zemlju. (Fotografija: Ljudevit Griesbach)

18 Hrvatski hodočasnici na palubi parobroda „Princesa Olga“. Drugi s lijeve strane od bl. Stepinca je dr. Josip Andrić, tajnik Odbora

za Svetu Zemlju i organizator hodočašća, a s desne strane mons. Rudolf Pian, kanonik - prepošt iz Šibenika. U gornjem lijevom kutu je Marko Mrljić, rodom iz Vareša, koji je preminuo u Nablusu za vrijeme hodočašća, 28. srpnja 1937., gdje je pronašao i poslijednje počivalište. Kipar Ivo Kerdić nije prisutan na fotografiji. (Fotografija: Ljudevit Griesbach)

21

Stepinčevim stazama po Svetoj Zemlji 75. obljetnica Hrvatskog hodočašća u Kristovu domovinu predvođenog blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem