Franjo, vrijeme je tvoje i danas
fra
Franjo, ponizni brate, očaran ljepotom svega stvorenog, Stvoriteljeve dare u zanosu čitave duše pokazivao si svima, na izvoru stvorenja s dušom dubokom, visokom, širokom, tamo gdje se bića stvaraju, gdje se začinju, gdje se rađaju i rastu, do nogu Stvoritelja, tamo si bio. Franjo, vrijeme je tvoje i danas, Asiz je među nama, Umbrija posvuda tvoja. Čovjek je i danas beskrajnih želja, ispod zavodljive površine željan je Boga, Svjetla, Smisla, Slobode, Uskrsnuća, Života.
S
Bernardin Škunca
piritualia Poetske
meditacije iz susreta s Riječi
ISBN: 978-953-241-385- 4
www.glas-koncila.hr
Cijena: 90 kn
Glas Koncila
Lomljenje euharistijskog kruha Kad gledam kako se lomi, kako od jednoga komada kruha kruhovi nastaju mnogi, kad gledam kako se daje i dijeli i kako u Jednom svi postaju jedno (gladni, razlomljeni, žedni, ojađeni, bolni, posvađeni), kad tako gledam kako se lomi, u lomljenju Kruha jasno prepoznajem Krista, pa sva objavljenja i proročka viđenja u Kristu vidim ispunjena, i smjerno tada hitam braći da reknem i da ih pitam: jesu li tako i oni u razlomljenom Kruhu prepoznali Krista i jesu li snagom Duha doživjeli da različiti mogu u Jednome ponovno postati jedno?
fra Bernardin Ĺ kunca
Spiritualia
Poetske meditacije iz susreta s RijeÄ?i
fra Bernardin Škunca Spiritualia. Poetske meditacije iz susreta s Riječi Izdavači: Vicepostulatura sluge Božjega fra Ive Perana Poljudsko šetalište 2, Split Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315, faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr Za izdavača: fra Bernardin Škunca Stjepan Pogačić Biblioteka: Forma viva. Knjiga 9 Izvršna urednica: Vlatka Plazzeriano Jezično uređenje: Josip Sinjeri Grafičko uobličenje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u travnju 2013. ISBN 978-953-241-385-4 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 838946.
fra Bernardin Ĺ kunca
Spiritualia Poetske meditacije iz susreta s RijeÄ?i
Glas Koncila Zagreb, 2013.
Posveta U spomen na SPOMEN-ČIN svećeničkog ređenja prije pedeset Gospodnjih ljeta, s toplom zahvalnošću ocu i majci te rodu po tijelu i rodu po duhu sv. Franje i prijateljima blizu i prijateljima daleko.
S S Nešto kao pred-govor ili uvodna meditacija Tame se jako bojim, svjetlu po Svjetlu vazda okrenut stojim. Kada pak na tren okrenem se Tami, i kada Tama me omami, ja se prenem i osjetim kako venem. Zato se odmah Svjetlu vratim i svoju muku višnjim Svjetlom skratim. Mislim, dakako, na tamu Zloga, ali i na tamu samodopadnoga čovjekova razmišljanja i življenja, samo sebi okrenuta. U vremenu sve naglašenijeg relativizma istine očito je da svjetonazor koji se gradi na takvu temelju vodi u kaotični individualizam ili praktični voluntarizam istine. Takav pak svjetonazor – sav oslonjen na čovjeka kao vrhovnu normu moralnog življenja – vodi u potpuni otklon od transcendencije. Odatle i činjenica da je moderno pjesništvo sekularističkog svjetonazora – uz sve rjeđe izuzetke – jedno od mjesta koje pokazuje svu izgubljenost »čvrstog temelja«. Narcisoidna okrenutost u mali čovjekov ego, u pjesništvu je postala drugo ime za lirsko stvaralaštvo. Tama smisla postala je omiljeli sadržaj poezije. U takvom okruženju, ovakve poetske meditacije određeni su »hod protiv struje«. No usprkos svemu, raduje činjenica da je potonjih poetskih meditacija značajan broj i u Hrvatskoj i u svijetu. Umjesto opisivanja onoga što vidim kao padanje i gubitak smisla, kao kvarenje reda neprolaznih 7
Spiritualia vrjednota i božanskoga sklada, ovim se meditacijama ustrajno okrećem Istini. I mada nisam pošteđen kušnji i pitanja, tu Istinu neodvojivo doživljavam kao Svjetlost, Dobrotu, Ljubav, Ljepotu. U iskustvu življene vjere, Istina mi je uvijek značila susret s Riječi, susret s Kristom. Taj pak susret doživljavam kao hod (nikad kao stajanje!), nekad hitar i zanosan, nekad spor i težak. Kad sam zahvaćen žarom, nađem se – na svojoj razini i na svoj način – u osjećajima sv. Augustina: »O vječna Istino, istinita Ljubavi, o ljubljena Vječnosti! Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću… Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio…« (Ispovijesti) U takvim se časovima nađem, dakako, i uz dragog mi svetog Asižanina, meni još bližeg duhovnog voditelja, njegovih jednostavnih, ali doista žarkih izričaja, uvijek poetskih, uvijek proživljenih, poput ovog: »Svako stvorenje na nebu i na zemlji, u moru i u bezdanima, neka Bogu uznosi hvale, slavu, čast i blagoslov, jer on je snaga i jakost naša. On je jedini dobar, jedini svevišnji, jedini svemoguć, divan, slavan i jedini svet, hvale vrijedan i blagoslovljen u beskonačne vijeke vjekova. Amen« (Pismo prvo). To je potpuna okrenutost Svjetlosti i Ljubavi. Tako okrenut Svjetlosti – u mjeri dara koji mi je dan – izlazilo je nešto što zovu nadahnućem. Kad se pak razum u meni – oslobođen okrenutosti sebi – u slobodi Duha suglasio s prispjelim mislima i doživljajima, Mirom bih se zaodjenuo. Nastanio sam se Radošću i u takvu sam hodu sve jasnije i sve dublje uviđao da Svjetlost ima svoje vlastito ime: Isus Krist, Evanđelje, Kristova Majka, Franjo Asiški (= svetci i sveti). Odatle primih ovu malu mjeru dara i poticaj za ovakvo pisanje, svjestan da svako dobro 8
S S dolazi od Svjetla, od Riječi, od Duha, od Istine, od Ljubavi, od Mira, od Slobode, od Vječnosti, ali i jednako svjestan da sam na putu. Nisam još prispio na Cilj. Zato se ove poetske meditacije ne predstavljaju ni kao puna Istina, ni puna Ljubav, ni puni Mir, ni puna Sloboda. Jer nitko od ljudi ne posjeduje Puninu: »Mi ne posjedujemo Istinu, nego Istina nas posjeduje« (Joseph Ratzinger, Benedikt XVI., papa u miru). Osvijetljeni Svjetlošću, mi rastemo u Istinu, u Ljubav. I to je posao za vječnost. Kada takav hod doživim kao radosno tepanje o Neizrecivom, u sebi s nekom dopadljivošću kažem kao Alphonse de Lamartine: »O vrijeme, zaustavi svoj tijek, i vi sretni časovi zaustavite svoj hod« (Le lac). Ali pred Vječnim i u Vječnome mora se stalno putovati. Sada »u slikama«; kad Vječnost se otkrije, bit će to u jasnom gledanju, »licem u lice«, kako zbori apostol Pavao. To je govor putovanja u vječnost, u neizrecivo. Jednom riječju, ovaj izbor poetskih meditacija – pisan u posebnim časovima kroz protekla desetljeća – određen je osobni Credo ili intimne ispovijesti, što se – možda nepotrebno! – u redovitu ophođenju sa svijetom i životom čuva »u amfori na dnu našega bića« (Janko Bubalo). I jer su govor o Neizrecivome, u kojem se osjeća nemoć obične riječi, izražavanje u slikama i metaforama, znakovima i simbolima, neizostavna su poluga takva pisanja. Sveta knjiga kršćana, Biblija, puna je takva načina izražavanja. To je govor putovanja u vječnost. Doista, u neizrecivo. Prvim pozornim čitateljima ovih meditacija – Božidaru Petraču, Anti Mateljanu i Dariji Škunca-Klanac – moja iskrena i harna zahvalnost na poticajima i izraženim zapažanjima. 9
1. Blizina i svjetlost Isusova OÄ?enaĹĄa
»Presveti Oče naš, Stvoritelju, Otkupitelju i Tješitelju naš! Sveti se ime tvoje – neka zasja u nama poznavanje tebe, da spoznamo koja je širina tvojih dobročinstava, duljina tvojih obećanja, uzvišenost veličanstva i dubina tvojih sudova.« sv. Franjo Asiški, Pohvale za sve časove
S S Oče naš, koji jesi na nebesima! Malen pred tobom stojim okrenut u središte svoje stvorenosti u nerazorivu otajnu česticu u sebi, darovanu od tvoje Punine, i u njoj prepoznajem tebe, Oče, Ljubavi naša, Oče, Istino naša, Oče, Pravednosti naša. Iz iste otajne čestice sada prepoznajem i sebe: u svojoj ljubavi tvoju osjećam, u svojoj istini tvoju dodirujem, u svojoj pravednosti tvoju vidim, u svojemu miru tvoj Sve-mir vidim. Oče naš, u nama budi, u meni budi svaki dan.
13
Spiritualia
Oče naš, sveti se ime tvoje! Neka se slavi, neka se sveti, neka se hvali jedino sveto tvoje ime, neka čovjek razumije da njegova duša u duši od tvojega Duha besmrtna jest, i neka se pred tobom prostre svaki čovjek, i neka te slavi iz ljubavi prema tvojoj Ljubavi, i neka svetkuje tvoju Istinu, i neka slijedi tvoju Pravednost i Mirom tvojim neka se posve ogrne. Oče, u svojemu nas Imenu čuvaj svaki dan.
14
Iz osvrta
S S Spiritualia iz susreta s Riječi Svako prosuđivanje i ocjenjivanje rukopisa osobnosti koja je vrlo poznata i cijenjena koliko u crkvenim, toliko i u širim krugovima naše kulturne javnosti, vazda obvezuje i zahtijeva posebnu osjetljivost, poseban napor i posebnu odgovornost. Škuncina Spiritualia, odnosno njegova duhovna lirika, posve razumljivo pretpostavlja kršćansku religioznost, ona eksplicitno izvire iz kršćanske religioznosti, kršćansko-katolički prodahnuta sažimlje autorovo životno iskustvo u otkrivanju, prepoznavanju i osluškivanju Božje prisutnosti u općoj ljudskoj, ali i njegovoj osobnoj povijesti. U predočenim pjesmama i lirskim meditacijama ne će titrati ljudske situacije karakteristične za modernistička i postmodernistička pjesnička traganja i lutanja poput sumnje, rezignacije, nevjere, beznađa, praznine ili ništavila, autor se ne će koprcati u mutežu i metežu našega svijeta i njemu vlastita duha vremena i ne će lamentirati nad svojom tjeskobnom ili tragičnom sudbinom. Kao čovjek na obalama jeseni – da uporabimo sintagmu dragu Karolu Wojtyłi, a pjesnički izrečenu u ciklusu Razmatranje o smrti – kao čovjek koji domahuje »drugoj obali«, autor nastoji pjesničkom riječi proniknuti prijelaz, pashalni misterij, u susretu s Riječi, onom koja se je utjelovila, koja je postala čovjekom, koja je prosinula u čovjekovoj povijesti u trenutcima svoga darivanja. Poput niza što uzvišenih duhova, poput Dantea ili Jacoponea da Todija, Tassa ili Manzonija, Hessea ili Claudela, Kazandzakisa ili Chestertona, što neznanih i običnih ljudi, i fra Bernardin Škunca je opčinjen i osvijetljen tracima iznimne osobnosti Asiš97
Spiritualia koga Siromaha, koji je u svome vremenu dao sjajan zamah kršćanstvu, oplemenivši ga jednostavnošću i slobodom, poniznošću i čistoćom, »ludošću« i zaigranošću, odricanjem i lišavanjem, koji je rođen »odozgor« posve živio od Krista i u Kristu, spoznavši Kristovo obećanje Božjega kraljevstva. Dakle baština brata Franje jedno je od bitnih uporišta Škuncine pjesničke motivacije, njegov je nauk jedno od glavnih izvorišta Škuncina pjesničkoga nadahnuća. Sam papa Benedikt XVI., govoreći o Isusovu govoru o blaženstvima, poziva se na »svetoga sirotana« kao na lik povijesti vjere u kojemu je Božje kraljevstvo najpotpunije prevedeno u ljudsku egzistenciju. Spiritualia fra Bernardina Škunce nadaju se kao skladnje i skladanja Božje ljepote, kao duhovna lirika čije se nadahnuće ima tražiti u pologu franjevačke duhovnosti, u tradiciji franjevačke duhovne baštine, u živu razgovoru s bratom Franjom, u osluškivanju Biblije, nadasve Krista Isusa, kao uzora i prototipa punine kršćanskoga života. Mogli bismo Škuncina Spiritualia obilježiti kao pjesničke cvjetiće u kojima nam njihov autor dariva svoje pjesničke vizije posljednjih, odnosno prvih stvari našega života. Mogli bismo ih nazvati opuscula spiritualia, duhovnim pjesničkim spisima – po uzoru na velikog Asižanina – čvrsto oslonjene na Kristovu radosnu vijest, koji nastoje svjedočiti kako se ništa na ovome svijetu ne će izgubiti, kako je sve oduhovljeno i iščekuje otkupljenu vječnost. Fra Bernardinova Spiritualia dočekujemo s radošću i pozdravljamo kao nove prinose suvremenomu hrvatskome duhovnom (religioznom) pjesništvu. Božidar Petrač (književni kritičar i pjesnik, Zagreb) 98
S S Zagledan u beskraj U zbirci Spiritualia nalazimo se pred istinskim, očito osobno duboko proživljenim duhovnim trenutcima, pretočenima u izvornu poetsku formu. Poetske meditacije fra Bernardina, priznata teološkog pisca i književnika izgrađena stila, nadahnute su prije svega otajstvom kršćanskoga života, života s Kristom. U brojnim svetopisamskim osloncima, kao i osloncima na životnu karizmu i poslanje svetoga Franje Asiškoga, njemu tako omiljena svetca i uzora, iščitava se i osobno traženje lica Božjega, kako u dubini ljudske duše, tako i u vlastitome redovničkom i svećeničkom pozivu. Stoga ne začuđuje da su ti stihovi napisani kao svojevrsni credo, ali i kao ispovijest vlastitih traženja, nalaženja i uvijek novog poniranja u Tajnu. U tekstu Nešto kao pred-govor autor objašnjava o čemu se radi: on hoda kroz neizmjerni vrt Vječnosti, ali još u stanju ovozemaljskog putovanja; okrenut Svjetlu, ali svjestan tame, zaodjenut Mirom, ali i nemirom putovanja, uraštanjem u Istinu, ali i svjestan da još nije dosegao Cilj… Zato je Škuncin govor u slikama i metaforama – način izražavanja poznat u pjesništvu – i privlačiv i dubok. Doduše, nekad je u ovoj izvornoj zbirci duhovnih tekstova takav govor zagonetniji, do mjere da neke poetske izričaje treba čitati s više uživljenosti u opisivane trenutke (U Ja Jesam da mi je stati, Bitno je biti u Božjemu bitku, Utjeha Duha), nekad pak vrlo jasan i otvoren (Čudesnost Isusova Očenaša, Biti okrenut Putu kao Marija, Euharistija – naš znamen i Tajna vjere, Dahom biblijske poetičnosti). Stalno oslonjen na biblijsku riječ, napose onu iz evanđelja, na duh i znakove liturgije Crkve, te na duh svetca iz Asiza, Škuncine 99
Spiritualia poetske meditacije čitatelju vjerniku još više znače i zrače kao duboko proživljene. Fra Bernardin je ovu zbirku poetskih meditacija skrojio u skladu s raznovrsnim nadahnućima, koja nisu uvijek iz crkvenog kora i s oltara, nego i sa »samostanskog prozora«, ali uvijek imaju duhovnu potku. Tako Meditacije (ne)mirnog učenika u slobodnom nizu asocijacija – spletenih u stihove ili izraženih u lirskoj prozi – izgledaju poput šetnje kroz duhovni vrt, šetnje u kojoj se pogled često zaustavlja na trenutak na posve jednostavnim, ali znakovitim prizorima doživljavanja vjere na putu. Bez ikakvih pretjeranih pohvala valja istaknuti kako ovi zreli poetski zapisi fra Bernardina zavrjeđuju da se uz njih, kao uz dragocjene proplamsaje bistra duha u vremenima smutnje i pomutnje, čitatelj zaustavi i da možda i on otkrije da je svaki čovjek u punoj istinitosti svoje stvorenosti, htio, ne htio, trajno pred Bogom. Drugi prostor ne postoji. Moguće je samo pokušati pobjeći od Boga ili Bogu biti okrenut u radosti i nadi, u žalosti i tjeskobi, čemu – prema ovim poetskim meditacijama – stalno teži fra Bernardin. Pa neka i dio epitafa, što ga je autor zapisao samome sebi, bude i čestitka za njegov zlatni misnički jubilej, čemu je posvetio ovu zbirku: čestitka fratru »koji ustrajno i smjerno / kazivaše Vijest / da s Vječnim samo / zadovoljan jest«. Čestitka uz želju da unatoč svemu i dalje nastavi svjedočiti Božju ljubav obilato se služeći talentima lijepe riječi, koje mu je Gospodin u obilju podario. Ante Mateljan (teolog i pjesnik, Split)
100
S S Neizreciva punina Dugi niz godina fra Bernardin (Robert, Berto) i ja izmjenjujemo naše prozne tekstove i pjesme, dajemo ih jedan drugome na čitanje, ispravljanje, kritiku. Naši međusobni odnosi brata i sestre dragocjen su dar, koji nam je uvijek donosio obogaćenje na duhovnoj, kulturnoj i humanoj razini. Upravo u takvu svjetlu čitam i rukovet ove duhovne lirike ili poetskih meditacija, kako fra Bernardin voli imenovati ove stihove. Uočavam da za fra Bernardina u ovim poetskim meditacijama nije bitna samo nadahnuta poetska tvorba, nego i nadahnuti sastav, zbir i uvijek sadržajni odabir stihova te se radujem opažanju da svaka njegova zasebna nota u sklopu svega čini jednu skladnu melodiju. Ona se od početka do kraja širi, produbljuje, penje, uspinje i raste u nezaustavljiv crescendo prema visinama, do potpunog smiraja u jasnoći Bitka. Čini mi se da sam već kod prve pjesme, pod naslovom Blizina i svjetlost Isusova Očenaša, našla tu njegovu nit koja je sažeta u Ocu Ljubavi, Ocu Istine, Ocu Pravednosti. Ta prva pjesma povratila me u našu obiteljsku siromašnu kuhinju, malu u dimenzijama, veliku u životu brojne obitelji, gdje se oko obiteljskog stola uvijek blagoslivljalo i pouzdano molilo. Oče naš je naša obiteljska baština. Slične »obiteljske« utiske imam i u dirljivim izričajima o simboličkim znakovima, kretnjama i zbiljnostima oko euharistijske Tajne (Euharistija – naš znamen i Tajna vjere). U tom ozračju fra Bernardin je odmalena shvatio da su Vječni kruh i zemaljski kruh darovi od Boga dani i nerazdvojivo povezani. Na tom je naš pjesnik i pisac, osnažen za život, nadograđivao svoju odluku 101
Spiritualia za životni poziv, kao i svoju ljubav prema Bogu i bližnjemu. Osjećam kroz njegove mire i nemire, koje nam otkriva u noćnim bdjenjima i Meditacijama (ne) mirnog učenika, da fra Bernardin doživljava duboke mistične spoznaje kada u svojoj skrovitosti ističe : »Svjetlost otvori dušu / i križ mi posta sjajan...« Takva se iskustva bolje razumije kad se znade da ga od mladosti prati bolest (od koje se brzo ne umire, ali se mnogo trpi). Upravo po križu se dolazi u dodir s Božjom blizinom, na izvor Ljepote i Dobrote. Takav je put i fra Bernardina dovodio do bitnoga, do velikog izbora: »Život biram: bitno je biti u Božjemu bitku.« Fra Bernardinova duhovnost, s dahom čudesnih nadahnuća njegova uzora sv. Franje, stalno traži i nalazi radost u Slobodi djeteta Božjeg. U tom hodu ona mu postaje ključ za rast i uzrast, za darivanje i primanje. Iz takvih težnji fra Bernardin na kraju svojih poetskih meditacija doziva Mudrost da obdari ne samo njega, malog, grješnog brata Asiškog Sirotana, nego da rasvijetli čitavo čovječanstvo: »Ukloni svima zastor s očiju, da svak jasno vidi…« Fra Bernardinov nepokolebljiv franjevački optimizam, uvijek usmjeren prema Svjetlosti i u njoj nastanjen, otvara govor srca za Neizrecivo, jer u Neizrecivom jesmo i dok još posve nismo. Zahvalna sam fra Bernardinu, kao bratu, kao fratru i svećeniku, što me i kod čitanja ovih meditacija upućuje da i »sebe prepoznam« u zrcalu Trojstva, koje je »neshvatljivo Svjetlo i nezaustavljivo Gibanje«, »vjetar i utiha, lahor i oluja. Punina.« Darija Škunca Klanac (spisateljica i pjesnikinja, Montreal, Kanada)
102
S S Sadržaj Nešto kao pred-govor.................................................... 7 1. Blizina i svjetlost Isusova Očenaša........................... 11 Oče naš, koji jesi na nebesima!............................... 13 Oče naš, sveti se ime tvoje!.................................... 14 Oče naš, budi volja tvoja,kako na nebu, tako i na zemlji,...................................................... 15 Oče naš, kruh naš svagdanji daj nam danas............. 16 Oče naš, otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.................. 17 Oče naš, ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla............................................. 18 Isusova i naša blaženstva......................................... 19 2. Otkrivanje Božje blizine.......................................... 21 Spoznaja Ljubavi.................................................... 23 Jedina blizina......................................................... 25 Neizmjernost u mojemu biću................................. 26 Moj epitaf.............................................................. 27 3. Euharistija – naš znamen i Tajna vjere...................... 29 Velika vrata crkve................................................... 31 Okup vjernika........................................................ 32 Ulazni obred.......................................................... 33 Oltar...................................................................... 34 Križ uz Kristov oltar............................................... 35 Svijeća uz oltar (ili uz tabernakul).......................... 36 Znak križa.............................................................. 37 Knjiga Svetog pisma............................................... 38 Prinos darova......................................................... 39 Lomljenje euharistijskog kruha............................... 40 Pozdrav mira.......................................................... 41 Pričest.................................................................... 42 Otpust................................................................... 43 Tabernakul............................................................. 44 Kristov spomen-čin u vremenu Crkve i svijeta....... 45 4. Meditacije (ne)mirnog učenika................................ 47 Poučljiv učenik biti................................................. 49 U Ja Jesam da mi je stati........................................ 50
103
Spiritualia 1. U Ja Jesam noćas sam živo zagledan.................. 50 2. U Ja Istinu da mi je sav stati,............................ 51 3. Za Ja Istinu neraskidivo vezan........................... 52 4. Čovjek otkinut od Ja Jesam, oholo zaodjenut u stanje stvorenosti,............................................ 53 5. U svemiru Ja Ljubavi obnovljivo sve jest............ 54 6. I na kraju, u bdijenju noćnom,........................... 55 Ljepota Vječnosti................................................... 56 Isus u nedostižnoj punini........................................ 58 Bitno je biti u Božjemu bitku................................. 59 U slobodi Duha...................................................... 60 Utjeha Duha.......................................................... 61 O Bogu u slikama................................................... 62 Pogled u Isusove božanske/ljudske oči................... 63 5. Samo je svetost vjerodostojna................................. 65 Biti okrenut Putu kao Marija.................................. 67 Franjo – vrijeme je tvoje i danas............................. 69 Svetci – svjetiljke na putu...................................... 71 6. Najljepšemu među sinovima ljudskim dahom biblijske poetičnosti............................................... 73 O, Mudrosti........................................................... 75 Pretpjev prvi.......................................................... 76 O, Mudrosti,.......................................................... 77 Pretpjev drugi........................................................ 79 O, Gospode,.......................................................... 80 Pretpjev treći......................................................... 81 O, slavni Sine Svevišnjeg,....................................... 82 Pretpjev četvrti...................................................... 84 O, divni ključu....................................................... 85 Pretpjev peti.......................................................... 86 O, Istoče,............................................................... 87 Pretpjev šesti......................................................... 88 O, Kralju sviju naroda,........................................... 89 Pretpjev sedmi....................................................... 90 Emanuele, S-nama-Bože,........................................ 91 Epilog bez kraja: vječna čovjekova svrha................. 92 O, Pradavni,........................................................... 93 Iz osvrta...................................................................... 95
104
Franjo, vrijeme je tvoje i danas
fra
Franjo, ponizni brate, očaran ljepotom svega stvorenog, Stvoriteljeve dare u zanosu čitave duše pokazivao si svima, na izvoru stvorenja s dušom dubokom, visokom, širokom, tamo gdje se bića stvaraju, gdje se začinju, gdje se rađaju i rastu, do nogu Stvoritelja, tamo si bio. Franjo, vrijeme je tvoje i danas, Asiz je među nama, Umbrija posvuda tvoja. Čovjek je i danas beskrajnih želja, ispod zavodljive površine željan je Boga, Svjetla, Smisla, Slobode, Uskrsnuća, Života.
S
Bernardin Škunca
piritualia Poetske
meditacije iz susreta s Riječi
ISBN: 978-953-241-385- 4
www.glas-koncila.hr
Cijena: 90 kn
Glas Koncila
Lomljenje euharistijskog kruha Kad gledam kako se lomi, kako od jednoga komada kruha kruhovi nastaju mnogi, kad gledam kako se daje i dijeli i kako u Jednom svi postaju jedno (gladni, razlomljeni, žedni, ojađeni, bolni, posvađeni), kad tako gledam kako se lomi, u lomljenju Kruha jasno prepoznajem Krista, pa sva objavljenja i proročka viđenja u Kristu vidim ispunjena, i smjerno tada hitam braći da reknem i da ih pitam: jesu li tako i oni u razlomljenom Kruhu prepoznali Krista i jesu li snagom Duha doživjeli da različiti mogu u Jednome ponovno postati jedno?