MLADI VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE U GODINI VJERE by Glas Koncila

MLADI VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE U GODINI VJERE Laiþki pokreti u službi nove evangelizacije

Niz: Urednik: Lektura: Korektura: Fotografije: Priprema za tisak: Tisak: Naklada: Izdavač:

Radovi - 15 Darko Tomašević Marija Znika Bojan Ivešić, Oliver Jerković, Darko Tomašević NCM “Ivan Pavao II.”, Ilija Orkić Dejan Krstović Suton d.o.o., Široki Brijeg 500 komada Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu Pridružena članica Univerziteta u Sarajevu

Suizdavač:

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 4874 319; e-pošta: prodaja@glas-koncila. hr; www.glas-koncila.hr Za suizdavača: Ivan Miklenić ISBN 978-953-241-394-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 846664

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 272-772-053.81(497.6) MARŠIĆ, Šimo Mladi Vrhbosanske nadbiskupije u Godini vjere : laički pokreti u službi nove evangelizacije / Šimo Maršić ; [fotografije NCM “Ivan Pavao II.”, Ilija Orkić]. Sarajevo : Katolički bogoslovni fakultet ; Zagreb : Glas Koncila, 2013. - 432 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Radovi ; 15) ISBN 978-9958-747-36-6 (Katolički bogoslovni fakultet) COBISS.BH-ID 20558342

Tiskanje ovog djela su financijski pomogli: Renovabis, Privatna fondacija iz Njemačke, Caritas BK BiH i Caritas Italiana

Šimo Maršiü

MLADI VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE U GODINI VJERE Laiþki pokreti u službi nove evangelizacije

Sarajevo: Katolički bogoslovni fakultet Zagreb: Glas Koncila

2013.

1. Predgovor

1 Predgovor Dobio sam na uvid knjigu koju je priredio Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ pod vodstvom prof. dr. Šime Maršića. Nisam se odavno susreo s ovako svestrano i dobro razrađenim istraživačkim podacima. Ugodno sam iznenađen ozbiljnim pristupom i elektroničkom obradom podataka, kao i razmišljanjem i zaključcima nad dobivenim podacima iz ankete i intervjua. Čitajući ove stranice, mogao sam se uživjeti u stanje mladih naše Nadbiskupije. Obuhvaćeni su svi dekanati osim Derventskog u kojem gotovo da i nema mladih jer su povratnici većinom starija populacija. Broj ispitanika je 3752 iz 12 dekanata. Broj ispitanika iz pojedinog dekanata ovisio je o ukupnom broju mladih u pojedinom dekanatu budući da je anketa provedena među svim polaznicima katoličkog vjeronauka drugog i trećeg razreda srednje ško-

le, osim u slučaju Brčanskog dekanata gdje nema katoličkog vjeronauka u srednjim školama; tamo je anketa provedena u pojedinim župama sa srednjoškolcima poslije nedjeljnih sv. misa. Iz analize sam uočio problematiku koja muči mlade, a čini se i ne samo mlade: među prvim problemima je nezaposlenost. Upravo taj problem često opterećuje motivaciju za školovanje, a koji put i hrabrost za suočavanje sa životnim izazovima. Zato je drugi problem „bijeg od problema“ u alkoholizam i drogu, što proizvodi nasilje. Prema rezultatima istraživanja mnogi mladi doživljavaju ovisnost o internetu, što zasigurno opterećuje uključivanje u društvo i razvijanje osobnog identiteta kao društvenog bića. Na žalost mnoge to gura i u druge moralne probleme. Znakovita je spoznaja koja proizlazi iz rezultata istraživanja da je važno stvarati zajedništvo u kojemu se mla-

di lakše odupiru svim zlim izazovima. To je prevencija za lutanja mnogih pojedinaca, ako nađe zdravu zajednicu, grupu, pokret ili neformalnu ali zdravu grupu. Zajednica pomaže osobnom zrenju i izgrađivanju pravih načela za osobno ljudsko i vjerničko zrenje. Posebno je važno da svaka grupa, pokret, ima svećenika animatora. Potpora svećenika je neizostavna za zdravo i stabilno vjerničko stasanje. Rezultati istraživanja jasno govore da mladi Vrhbosanske nadbiskupije i te kako imaju vrijednosti za kojima teže: sretna obitelj, vjera u Boga, zdrav život, ljubav prema Bogu i bližnjemu. Zato u procesu usvajanja tih vrednota smatram važnim ulogu obitelji, kao i onih koji su im učitelji ili trebaju prednjačiti više svjedočenjem a manje riječima. Gore sam spomenuo kako je važna sredina u kojoj se mladi nalaze. To su njihovi vršnjaci. Oni jedni na druge

jako mnogo utječu. To je vidljivo kada se čitaju odgovori mladih ili analizira pohađanje svete mise nedjeljom, ili život praktične vjere poslije krizme. Ovdje je važno za animatore grupa da se ne zatvaraju u svoj mali svijet jer mladima treba širina spoznaja i potpore. Šteta je da se ne iskoristi više mogućnost susreta, zajedništva hodočašća i drugih načina druženja gdje bi kroz animaciju i motivaciju u mladima izazvali istinski rast u pravim vrijednostima i otvorili perspektivu njihovim ostvarenjima. U ovoj knjizi može se kroz pisanu riječ i grafikone slijediti kako mlade pojedinih dekanata tako i sve grupacije organiziranog rada s mladima, kao i one koji nisu uključeni u koju grupu. Veoma je zanimljivo promotriti i rezultate intervjua s odgovornima u radu s mladima na različitim razinama koji se nalaze u posljednjem poglavlju knjige. Smatram da ti rezultati mogu dopri-

1 Predgovor nijeti boljem suočavanju svih (župa, dekanata, pojedinih udruga i grupa mladih) sa stvarnim poteškoćama i izazovima koje generacija mladih naše Nadbiskupije trenutno živi. Ne mislim donositi ocjenu rada, nego iskreno zahvaliti svima koji su sudjelovali u ovim prikupljenim podacima i obradi ovih podataka. Ovim putem će se omogućiti da svi upoznaju rad s mladima pa neka to bude izazov da se umrežimo u radu te mladima pomognemo da ne budu izgubljeni, nego da se nađu u svojem ljudskom i vjerničkom identitetu te kao zrele osobe pridonesu ozdravljenju našeg društva. Trebaju nam hrabri i zauzeti mladi koji su sposobni iz nutarnjeg uvjerenja ugrađivati zdrave stavove u javnost te tako doprinijeti da ova zemlja bude prepoznatljiva po katolicima koji daju svoj doprinos.

Čestitam prof. dr. Šimi Maršiću i njegovu timu u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ što su u ovom istraživanju snimili stanje mladih i dali poticaj svima suočiti se s pastoralnim izazovima umrežavajući sve krugove u našoj Nadbiskupiji. U tome im želim istinski uspjeh moleći zagovor blaženog Ivana Pavla II. pod čijom zaštitom djeluju i razvijaju sve programe. Svim čitateljima želim otvorenu suradnju da svi doprinesemo našim mladima na putu ostvarenja. Na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova! Vinko kardinal Puljić Nadbiskup metropolit vrhbosanski U Rimu, pripremajući se na konklave, 5. ožujka 2013.

2. Uvod

2 Uvod Povjerenje u mlade povjerenje je u budućnost!

Dragi prijatelji! Ova knjiga koju držite u rukama izraz je povjerenja u mlade. U ovoj knjizi o mladima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji govore sami mladi. Upoznat ćemo ih najprije kroz njihovu pripadnost Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Zatim ćemo ih upoznati kroz pripadnost pojedinom crkvenom pokretu, te posebno one koji ne pripadaju niti formalnoj niti neformaloj grupi. Onda ćemo ih promotriti kroz pripadnost pojedinom dekanatu. Pričat će nam o sebi, o svojim nadama i željama, radostima i žalostima, Crkvi, svećenicima, crkvenim pokretima, izazovima s kojima se susreću, načinu na koji vjeruju, odnosu prema drugima, vrijednostima koje ih nose. Otvorimo svoja srca i poslušajmo što nam mladi govore, što nam budućnost govori! Na koncu će nam o mladima progovoriti i oni koji su odgovorni u Crkvi za rad s mladima. Poslušajmo i njih jer i u njih imamo povjerenje. Preko njih Katolička crkva konkretno pokazuje svoje povjerenje u mlade. Ova knjiga ugledala je svjetlo dana zahvaljujući mnogim institucijama i pojedincima koji su u ovaj projekt imali povjerenje. U prvom redu želim zahvaliti dobrom Bogu na snazi i ustrajnosti koja nas je vodila kroz ovaj projekt, nadbiskupu Vinku kardinalu 10

Puljiću na svesrdnoj potpori i riječima u Predgovoru ovoj knjizi, djelatnicama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“: Renati Vrdoljak na predanoj i stručnoj pomoći u realizaciji cjelokupnog projekta i Marijani Miketek na tehničkoj pripremi projekta, dr. Josipu Burušiću na statističkoj obradi podataka i recenziji te dr. Stipi Tadiću na recenziji. Također zahvaljujem mons. Petru Jukiću, pročelniku Katehetskog ureda, i katehetama Vrhbosanske nadbiskupije što su nam omogućili anketiranje mladih ispitanika, kao i ravnateljima škola u kojima je provedeno istraživanje. Zahvaljujem i mladima koji su sudjelovali u anketi, sugovornicima u intervjuu, studentima za unos podataka te gospodinu Dejanu Krstoviću na kreativnoj grafičkoj pripremi ove knjige. Posebnu zahvalu izražavam dr. Darku Tomaševiću, voditelju izdavačke djelatnosti KBF-a u Sarajevu, i izdavačkoj kući Glas Koncila iz Zagreba za prihvaćanje izdavanja ove knjige. Za financijsku podršku cjelokupnom istraživačkom projektu i izdavanju ove knjige izražavam zahvalnost Renovabisu - Instituciji za solidarnost sa zemljama istočne Europe Njemačke biskupske konferencije, privatnoj fondaciji iz Njemačke, Caritasu BK BiH i Caritasu Italiana.

3. Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine

3 Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine Uvod Točno prije jedanaest godina, u jesen 2002. godine, proveo sam sociološko istraživanje na uzorku od 575 pripadnika 5 različitih laičkih udruženja mladih na području Vrhbosanske nadbiskupije. Cilj istraživanja bio je provjeriti važnost pripadnosti grupi unutar jednog od laičkih udruženja u procesu identifikacije generacije mladih, kao i ispitati utjecaj ovakva pastoralnog modela pred izazovom nove evangelizacije u pastoralu mladih. Rezultati tog istraživanja objavljeni su u proljeće 2004. godine na talijanskom jeziku pod naslovom „Le aggregazioni laicali e nuova evangelizzazione nel mondo dei giovani nell’Arcidiocesi di Vrhbosna“ („Laička udruženja i nova evange-

lizacija u svijetu mladih Vrhbosanske nadbiskupije“). U zaključku te publikacije stoji da rezultati istraživanja i uvid u statute pojedinog laičkog udruženja pokazuju kako zajednički život u grupi ili zajednici unutar jednog od laičkih udruženja ima velik utjecaj na aktualnu situaciju mladih bosanskohercegovačkog društva. Laička udruženja su pozitivno odgovorila na potragu mladih za novim mjestima kako društvene tako i religijske identifikacije. Zajedništvo u grupi ili zajednici unutar pojedinog udruženja postaje „domovina“ identiteta mladih: mjesto gdje se mladi osjećaju prihvaćenima i cijenjenima; mjesto gdje se mogu potvrditi i izraziti; mjesto društvene i emocionalne podrške; mjesto religioznog iskustva i zajedničke molitve. Nadalje, u perspektivi

nove evangelizacije, odgovarajući pozitivno na izazove integralne formacije (ljudske, kulturne, duhovne i dogmatske), laička udruženja se predstavljaju relevantnima za aktualni multikulturni i multireligijski bosanskohercegovački kontekst. Jasno govoreći, to je bilo prvo sveobuhvatno istraživanje stvarnosti laičkih udruženja na području Vrhbosanske nadbiskupije, naglašeno je da će biti potrebna veća otvorenost crkvene hijerarhije prema ovom modelu pastorala mladih, ali isto tako i veća otvorenost članova pojedinih pokreta prema ostalim sličnim pokretima u Crkvi. Na koncu je rečeno da mladi često pripadaju i različitim grupama u isto vrijeme i da je velik broj onih koji ne pripadaju nikakvim grupama mladih te je u jednom dobro organiziranom, odvažnom i organskom pastoralu mladih potrebno ići i izvan grupe i susretati mlade u njihovim životnim prostorima, kao što su: škola, internet, društvena marginaliziranost, socijalni angažman, slobodno vrijeme, posao, itd. Godine 2004. imenovan sam povjerenikom za pastoral mladih Vrhbosanske nadbiskupije i od tada zajedno sa suradnicima u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ i u cijeloj Nadbiskupiji promišljam različite odgojne modele u pastoralu mladih. Čini se da život u grupi unutar jednog laičkog udruženja i nadalje ima velik pozitivan utjecaj na generaciju mladih u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, što je vidljivo u rastu laičkih udruženja i osnivanju novih u posljednjih 10 go-

dina. Međutim velik je broj mladih koji pripadaju i neformalnim skupinama koje su se posljednjih godina razvijale, a još uvijek zasigurno između 50 i 60 posto mladih u srednjoškolskoj dobi ne pripada ni formalnim ni neformalnim skupinama. Uzimajući u obzir iskustvo koje imamo u pastoralu mladih, zaključke istraživanja koje smo iznijeli, proveli smo u proljeće 2012. godine, zahvaljujući Katehetskom uredu Vrhbosanske nadbiskupije, katehisticama i katehetama u školama te djelatnicima Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, sveobuhvatno istraživanje među svim polaznicima katoličkog vjeronauka 2. i 3. razreda te među pripadnicima Udruge katoličkih studenata EMAUS i Pokreta Taizéa, a sve u svrhu što boljeg upoznavanja situacije mladih i onda relevantnijeg odgovora na njihove probleme i traženja. Prije nego što prezentiramo ukupne rezultate istraživanja te rezultate po dekanatima i po pokretima, zaustavit ćemo se ukratko na aktualnoj slici generacije mladih u BiH te terminima grupe, udruženja i zajednice u radu s mladima, a na koncu ćemo kratko prezentirati raznolikost laičkih udruženja mladih u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. U isto vrijeme smo napravili i kvalitativno istraživanje služeći se intervjuom s onima koji su na različitim razinama odgovorni za pastoral mladih. Kvalitativnu analizu odgovora ćemo također prikazati te tako upotpuniti sliku stanja mladih Vrhbosanske nadbiskupije u Godini vjere. 13

3 Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine Mladi u potrazi za društvenim i religijskim identitetom Bosna i Hercegovina se od 1990. godine pridružila krugu zemalja koje su ušle u razdoblje tranzicije iz totalitarnoga u demokratsko društvo, što je uključivalo temeljnu preobrazbu gospodarskog, političkog i društvenog sustava. Započeta demokratizacija pretpostavljala je uvažavanje individualnih sloboda, nepovredivost privatnog vlasništva, autonomiju civilnog društva, socijalnu pravdu, političku jednakost, slobodu političkog djelovanja, toleranciju, zaštitu prava manjina, poštovanje demokratskih pravila i procedura, javno djelovanje Crkve, pluralizam ideja i sl. Mladi BiH s jedne strane dijele iskustvo svojih vršnjaka iz ostalih tranzicijskih zemalja, ali prolaze i kroz

teškoće koje su tim vršnjacima nepoznate. Tako generacija mladih BiH ima iskustvo odrastanja u ratnom okružju koje je još više usporilo ionako spore procese tranzicije. To je iznimno važna činjenica jer rat uzrokuje mnogostruke štete koje osjećaju svi pripadnici zajednice, a osobito oni koji su i inače socijalno ranjiviji. Mladi i djeca svakako spadaju u skupinu osjetljive populacije, i zato je opravdano pretpostaviti da se generacija mladih BiH danas suočava s brojnim i dubljim problemima nego njihovi vršnjaci u tranzicijskim zemljama koje su bile pošteđene ratnih sukoba. Sljedeći važan element socijalizacije mladih BiH, koji se javlja kao posljedica tranzicijskih procesa na svim razinama društva i života, fenomen je kompleksnog društva. Pojmom kompleksnog društva opisuje se stvarnost

sastavljena od ambivalentnih tendencija koje su međusobno neprihvatljive. Kompleksno društvo je stvarnost u kojoj stanje parcijalnih integracija često „prisiljava“ i na parcijalne odluke koje vrijede samo za određenu situaciju. Nadalje, kompleksno društvo je obilježeno izgubljenošću smisla povijesti i sposobnosti dalekosežnog planiranja, ideološkim i vrijednosnim relativizmom, nijekanjem svih granica i hedonističkim konzumizmom, raspršenošću identiteta i zarobljenošću u sadašnjem trenutku. U ovakvu društvu mladi današnjice žive u isto vrijeme u različitim sustavima, prihvaćajući različite životne i kulturne projekte te odbijajući prihvatiti ijedan sustav kao ekskluzivan kojim bi bili sposobni izraziti vlastitu egzistenciju. Kompleksno društvo nudi mladima BiH različite stilove života, ponašanja i ideja. Međutim, povećanjem mogućnosti izbora povećava se i mogućnost razočaranja i frustracije mladih. To se događa zbog toga što mnoge želje i projekti generacije mladih zbog ekonomske krize nisu ostvarivi. Pomanjkanje orijentacije i česte frustracije uzrok su delinkventnog ponašanja mladih. Alarmantno zvuči podatak iz istraživanja mladih Agencije za ispitivanje javnog mnijenja da bi čak 62% ispitanika napustilo BiH ako bi im se za to pružila prilika. Različita nacionalna i religijska pripadnost generacije mladih BiH uzrokuju i bogatstvo i raznolikost stilova njihova života te shvaćanja aktualne situacije. Usprkos različitim

stilovima života i različitim interpretacijama ekonomsko-političkog konteksta u kojemu žive,1 mladi smatraju da korijen međunacionalnih i međureligijskih nepovjerenja nisu razlike koje među njima postoje, nego nepoznavanje tih razlika. Uzrok tomu je svakako i nepoznavanje vlastitog identiteta, kako nacionalnog tako i religijskog, što je rezultat nasilnog sustavnog brisanja svih razlika i osobitosti pojedinaca i naroda u komunističkom razdoblju. Zbog toga 67% ispitanika smatra potrebnim otvaranje religijskog savjetovališta, dok 71% smatra potrebnim sat religijskog obrazovanja u školama.2 Možemo tako reći da multinacionalnu i multireligijsku budućnost BiH mladi vide kako u otkrivanju vlastitog identiteta, tako i u poštovanju razlika drukčijih, a ne u njihovu otklanjanju. Rezultati istraživanja Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) u poratnim godinama u BiH pokazuju da su rat i loša ekonomska situacija oslabili obiteljski sustav podrške mladima. Tako mladima obitelji više nisu u stanju služiti kao centri emocionalne i financijske podrške.3 Usprkos tranzi1 Usp.: Mato ZOVKIĆ, Međureligijski dijalog iz Katoličke perspektive u Bosni i Hercegovini (Sarajevo: Vrhbosanska katolička teologija, 1998.), 224. 2 Usp.: UNDP, Izvještaj o humanom razvoju – Bosna i Hercegovina 2000 – Mladi, (Sarajevo: Nezavisni biro za humanitarna pitanja, 2000.), 58-59. 3 Usp.: UNDP, Izvještaj o humanom razvoju – Bosna i Hercegovina 2000, 44; Rezultati istraživanja Razvojnog programa Ujedinjenih

3 Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine cijskim procesima koji sa sobom nose pluralizam ideja i stavova koji se na svim stranama nude generaciji mladih BiH, obitelj, uz sve probleme u kojima se nalazi, kao osnovna stanica društva i dalje ostaje bitna za religijsku i društvenu socijalizaciju mladih. U novom demokratskom društvu ovoj ulozi obitelji otvaraju se nove šanse. Dok je za vrijeme komunističkog režima vjernička obitelj prenosila vrijednosti koje su bile oprečne onima koje su mladi učili u školama u kojima se provodio sustavni ateizam, danas u demokratskom društvu škola postaje odgojni partner obitelji zbog uvođenja školskog vjeronauka. Budući da obrazovni sustav ima veoma veliku odgojnu ulogu, treba ga promatrati kao velik izazov građenju s jedne strane vlastitog socijalnog i religijskog identiteta, ali u isto vrijeme i kao izazov razvoju kulture tolerancije i mira te principa slobodnog i otvorenog civilnog društva i poštovanja osnovnih prava i sloboda. Izgradnji vlastitog identiteta doprinosi uvođenje konfesionalnog vjeronauka kao fakultativnog predmeta odmah nakon prvih demoNacija za 2002. Godinu u BiH govore o 1925% stanovništva koje živi u stanju općeg siromaštva (ova kategorija ljudi teško izdvaja za hranu ukoliko se pojave i drugi troškovi), 40% živi od danas do sutra i 35-40% je čak u stanju da štednjom uvećava vlastita sredstva. U ovim rezultatima postoje značajne razlike između Federacije BiH i Republike Srpske, pri čemu je razina siromaštva trajno viša u Republici Srpskoj. Usp.: UNDP, Izvještaj o humanom razvoju 2002, (Sarajevo: Ekonomski institut Sarajevo, 2002.), 51-52.

kratskih izbora 1990. godine. Na biskupijskim razinama postoje Katehetski uredi koji vode, promiču i usklađuju katolički vjerski odgoj i obrazovanje, a osobito se brinu za katolički vjeronauk u školama i za profesionalno osposobljavanje, namještanje i stručno usavršavanje vjeroučitelja.4 Prema istraživanju mladih Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu 1999. godine jedan od najznačajnijih razloga nepotpune socijalne integracije mladih proizlazi i iz procesa njihova prisilnog zadržavanja u statusu dugoročno nezaposlenih osoba. Kao i u razvijenim europskim zemljama5 nezaposlenost i u BiH pogađa najviše generaciju mladih, samo što je to izraženo u puno većem postotku. Ako nisu dovoljno naučili strane jezike da bi dobili posao u međunarodnim organizacijama ili nemaju interesa za završavanje studija radi stjecanja diploma, nezaposleni mladi su prema istraživanju mladih Agencije za ispitivanje javnog mnijenja osuđeni na rad na 4 Katehetsko vijeće Biskupske konferencije BiH, „Stavovi Katoličke Crkve u BiH o vjerskom odgoju i obrazovanju katoličke djece i mladeži u predškolskim ustanovama te osnovnim i srednjim školama na području BiH“, Vrhbosna (1998.), 53-55. 5 Unatoč razlikama u stupnju, u svim europskim zemljama stopa nezaposlenosti mladih znatno je viša u odnosu na odrasle. Usp.: Helena ŠTIMAC RADIN, „Rizici nezaposlenosti“, Vlasta ILIŠIN – Furio RADIN (ur.), Mladi uoči trećeg milenija (Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Državni Zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 2002.), 233-235.

„crnom“ (neregistriranom) tržištu, na život na rubu kriminala ili pak na napuštanje BiH.6 Marginalnost mladih u području zapošljavanja u bosanskohercegovačkom društvu vodi k pasivnosti i apatiji mladih, ali i napuštanju BiH i odlasku u inozemstvo ili odluci obrazovanih mladih ljudi da se ne vraćaju iz inozemstva. Tako većina izbjeglica, koje su ostale u inozemstvu i koje se ne namjeravaju vratiti, mladi su ljudi. Za današnju generaciju mladih masmediji na neki način postaju nova „društvena ustanova“ u njihovu procesu socijalizacije. Uz pozitivne doprinose masmedija, kao što su doprinos u prenošenju informacija i širenju kulturnih horizonata, izgradnji zajedništva i solidarnosti te razmjeni kulturne baštine i oblikovanju ponašanja i na koncu izgradnji ljestvice vrednota, postoje i negativnosti koje masmediji sa sobom nose. Tako neki istraživači u prevelikom konzumiranju masmedija vide bijeg iz stvarnosti, a povećanje agresivnosti kod mladih povezuje se s fantaziranjem o sadržajima masmedija u kojima mladi provode svoje vrijeme. 7 6 Tako se 20% ispitanika izjasnilo kao nezaposleni, 10% kao privremeno ili trajno zaposleni ali neprijavljeni dok ih je samo 19% bilo trajno ili privremeno zaposlenih i prijavljenih. Ostali su se izjasnili kao učenici ili studenti (41%), nezaposleni koji ne traže posao (5%) i domaćice (4%). Usp.: UNDP, Izvještaj o humanom razvoju – Bosna i Hercegovina 2000, 90. 7 Usp.: Karlo Koračević, „Utjecaj socijalne nesigurnosti na rast i sazrijevanje mladog čovjeka“, Bogoslovska smotra 68 (1998.), 106.

Analizirajući i vrednujući pozitivne i negativne doprinose elemenata važnih za društvenu i religijsku identifikaciju mladih, možemo na sljedeći načini profilirati današnju generaciju mladih BiH: • generacija mladih je nesigurna s obzirom na vlastiti identitet i marginalizirana na svim razinama života u BiH, što je zajedno s osjećajem besperspektivnosti razlog velikoj želji mladih da napuste BiH i da negdje u inozemstvu potraže svoju budućnost; • povećanje religioznosti i otvorenosti mladih kako upoznavanju vlastitog identiteta, tako i upoznavanju identiteta drugih kao pretpostavkama iskrenog suživota. Laička udruženja – mjesto društvenog i religijskog identiteta mladih Crkvena zajednica kao subjekt cjelokupnog pastoralnog djelovanja isto je tako i subjekt pastoralnog djelovanja usmjerenog na poseban način prema mladima. Ipak postoje granice i poteškoće koje crkvene zajednice danas sve više susreću u svojim nastojanjima biti djelotvorni subjekti pastorala mladih. Upravo ta manjkavost župnih zajednica potaknula je razvoj alternativnih oblika crkvenog zajedništva sposobnih osigurati svojim članovima stvarni osjećaj pripadnosti i crkvene odgovornosti. Tako je u Katoličkoj crkvi, nakon II. vatikanskog koncila, počeo dobivati 17

3 Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine na važnosti model crkvenih grupa kao mjesta u kojima se crkveno zajedništvo očitovalo konkretnim i privlačnim i za mlade ovoga vremena. Današnji mladi traže grupu. Njihovi motivi su različiti: u grupi se preko procesa identifikacije i osamostaljenja završava vrijeme socijalizacije, započeto u obitelji i nastavljeno u školi i susretu s vršnjacima; grupa pomaže u razvoju i ostvarenju vlastitog identiteta preko prihvaćanja samoga sebe i potrebe prihvaćanja od strane drugih; grupa potiče mlade razvijati svoje sposobnosti i talente preko preuzimanja različitih uloga i zadaća u životu grupe; grupa nudi sigurne i povjerljive odnose koji traže zauzimanje i aktivnost.8

Grupa, zajednica, udruženje

Pojmovi grupa, zajednica, udruženje često se koriste kao sinonimi. No potrebno je poznavati razlike između tih pojmova. Prvi element koji razlikuje ta tri pojma je različitost modela pripadnosti tako da se neki potpuno međusobno isključuju (poput modela pripadnosti udruženju i modela pripadnosti pokretu), dok drugi mogu biti zajedno u istom subjektu na različitim razinama (poput pripadnosti grupi i udruženju, ili grupi i pokretu). Crkveno udruženje ima dobro organiziranu strukturu u kojoj svatko poznaje svoje mjesto. Ta je struktura definirana vlastitim Statutom prema 8 Za mlade drugi postaju uzor i model za kojemu se ravnaju članovi udružepronaći sebe. Usp.: Mario Delpiano, „ Il giova- nja. Odgovornosti članova udruženja ne: crisi e iniziazione. Identità e senso“, Note di temelje se na formalnim kriterijima pastorale giovanile 7 (1990.), 37.

propisanim u Statutu. Proces ulaska i napuštanja udruženja je također standardiziran odredbama vlastitog Statuta. Statut određuje i načine kolaboracije udruženja s crkvenom hijerarhijom u posvećivanju i evangelizaciji vlastitih članova i drugih osoba prema kojima je usmjerena služba određene udruge s ciljem pridonošenja duhovnoj obnovi društva i zadaći Crkve. Pokretačka snaga pokreta je jedan ideal koji je obično inkarniran u lik jednog karizmatskog vođe. Ne postoji standardizirani proces ulaska u pokret i izlaska iz pokreta kao što je to slučaj kod udruženja. Za postati članom jednog pokreta, dovoljno je sudjelovati na jednom od skupova pokreta ili na jednoj od aktivnosti pokreta. Pripadnost pokretu je dakle više dinamična i životna nego statična i formalna. Članovi pokreta se prepoznaju po određenim vrijednostima i idealima koji na neki način očituju duhovnost pokreta.9 Pokret je uvijek nešto dinamično, kreativno i proročko, sposoban prilagoditi se različitim društvenim uvjetima u kojima se nalazi ne gubeći vlastito nadahnuće i usmjerenje. U širem smislu pojmom pokreta se označava mnogostrukost „živih snaga„ koje se ne zatvaraju u teritorije pojedinih župa ili biskupija, nego se često šire na nacionalnoj ili pak internacionalnoj razini. Upravo se te „žive snage“ (pokreti) sa svojom intuicijom, vlastitim

pastoralnim i duhovnim prijedlozima i modelima brinu na različite načine o evangelizaciji, rastu u vjeri i promoviranju svakog čovjeka kako bi pridonijeli izgradnji crkvene zajednice, ali i društvene zajednice u kojoj znanstveni, tehnički i ekonomski napredak neće zatomiti evanđeosku etiku i dostojanstvo svakog čovjeka. Među faktorima koji mogu doprinijeti nastanku jednog pokreta svakako su u prvom redu razdoblja brzih i naglih povijesnih i društvenih promjena. Pokret se često predstavlja kao konkretan način izlaska iz nemirnih i nesigurnih situacija te u isto vrijeme nudi osobama koji imaju dojam da žive na marginama Crkve i društva mogućnost susresti se, raspravljati i djelovati kao aktivni i odgovorni članovi ambijenta u kojemu žive. Centralno mjesto u životu kako udruženja tako i pokreta zauzima grupa, kao temeljna stvarnost zajedničkog života, s jakom odgojnom i crkvenom ulogom. U današnjem društvu potrebno je povezivanje upravo tih malih grupa da bi se dobili relevantni i zreli plodovi.10 Pojmovi „grupa“ i „zajednica“ pojmovi su koji se često u pastoralu upotrebljavaju kao sinonimi. Vrednovanje „crkvena“, „lokalna“, „bazična“ tako se često bez razlike pridodaje i grupi i zajednici. S druge strane ponekad se smatra da je zajednica stvarnost kojoj teži život grupe. Jesu li pojmovi „gru-

9 Usp.: Antionio NAPOLIONI, La strada dei giovani. Prospettive di pastorale giovanile, (Milano: San Paolo, 1994.), 253.

10 Usp.: Riccardo TONELLI, Gruppi giovanili e esperienza di Chiesa (Leumann-Torino: Elledici, 1992.), 32.

3 Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine pa“ i „zajednica“ istoznačni ili postoji razlika između njih? Danas se o grupi priča i piše u različitim kontekstima i na različite načine. Tako postoje različite definicije pojma „grupa“,11 koje ovise o različitim znanostima koje se tim pojmom bave, poput socijalne psihologije i dinamike grupe. Ponekad se čini da svaki autor želi dati svoju vlastitu definiciju pojma „grupe“ naglašavajući pri tome da upravo njegova definicija donosi nešto novo s obzirom na sve prethodne de-

finicije. Za razumjeti pojam „grupe“, nije potrebno analizirati sve postojeće definicije, dovoljno se je zaustaviti na zajedničkim elementima definicije pojma „grupe“ koje većina autora naglašava: • grupa propisuje određene granice prema kojima se određuje pripadnost članova; • pravila grupe su centralni faktor identifikacije i kohezije članova grupe; • grupa zahtijeva zajedništvo interesa, vrijednosti i društvenih ciljeva; 11 Citirat ćemo neke od definicija: Gru• interna struktura uloga je važpa je „zajedništvo cjelina (osoba koje je čine) koje su u recipročnom odnosu kao oni koji su na u životu jedne grupe; međusobno ovisni prema nekom cilju“ (usp.: • grupa treba imati određenu R. TONELLI, Gruppi giovanili e esperienza di trajnost kako bi se učvrstili međuChiesa, 16-17); „Grupa je jedan sustav elemesobni odnosi njezinih članova.12 nata koji između sebe djeluju i čiji identiet nije moguće definirati iz jednostavnog zbroja individualni karakteristika članova koji je čine“ (Vidi: Mario COMOGLIO, Il ciclo vitale del gruppo di animazione (Leumann-Torino: Elledici, 1992., 13); „Zajedništvo koje karakterizia vlastita konfiguracija i fizionomija“ (G. Devoto – G. C. Oli); „Zajedništvo stvari i osoba koje su su ujedinjene jedna pored druge“ (Zanichelli); „Zajednišvo idividua koje nije previše brojno. Postoji mogućnost u ograničenom prostoru upoznati druge i biti upoznat od drugih.“ (Gallino); „Zajedništvo individua koje djeluju između sebe utječući recipročno jedni na druge i dijeleći različite ‘stvari’ (ciljeve, interese, pravila, ponašanje itd.)“ (Galimberti); „Zajedništvo, snažno strukturirano, osoba ujedinjenih emotivnim vezama ili dugotrajnim tradicionalnim vezama.“ (J. L. Moreno – Z. T. Moreno): ove posljednje definicije su prikupljene u knjizi koju su uredili Ezio RISATTI - Clelia TOLLOT - Andrea PINTONELLO, Dinamica di gruppo. Per pastorale giovanile (Leumann-Torino: Elledici, 2001.), 21-22.

S obzirom na kontekst postoje primarne grupe i sekundarne grupe. Primarne grupe su sastavljene od jednog relativno suženog broja članova gdje su česti međusobni odnosi lice u lice, solidarnost, te snažna predanost zajedničkim vrijednostima grupe. Sekundarne grupe su grupe u kojima su članovi zajedno zbog određenog ugovora. U takvim grupama međusobni odnosi članova nisu tako intenzivni kao što je slučaj kod primarnih grupa. Članovi sekundarnih grupa u svojem svakodnevnom životu posežu za zajedničkim vrijednostima produbljenim u 12 Usp.: Ricardo TONELLI, „Gruppo“, Ricardo TONELLI – Mario MIDALI (ur.), Dizionario di pastorale giovanile (Leumann-Torino: Elledici, 1992.), 475.

životu grupe.13 Bez obzira na to što se ne radi o dvije vrste grupa međusobno oprečnih, razlika između njih je veoma važna upravo zbog toga što su mnogi odgojni uspjesi zajedničkog života, koji se općenito pripisuju grupama, zapravo vezani uz primarne grupe. Sekundarne grupe su često trenutak prelaska iz anonimnosti u primarnu grupu. Put sazrijevanja grupe ide uvijek od sekundarne grupe prema primarnoj grupi i vezan je uz tri međusobno ovisna faktora. Prvi faktor je uvjerenost da biti fizički zajedno u grupi ima smisla i da je korisno da se postignu određeni ciljevi važni za svaku osobu. Drugi faktor važan za sazrijevanje grupe je otkrivanje važnosti i smisla pripadnosti nečemu. Ovdje su posebno bitna „pravila grupe“ koja su važna da bi se postigla svrha zbog koje se jest zajedno. Posljednji važan element su međusobni odnosi između članova grupe na temelju kojih se grupa i pretvara u primarnu grupu.14 13 Usp.: E. RISATTI - C. TOLLOT - A. PINTONELLO, Dinamica di gruppo, 25-28. 14 Usp.: R. TONELLI, „Gruppo“, 475-476; Primarna grupa može u isto vrijeme biti prirodna i dugotrajna (selo), prirodna i vremenska (obitelj), umjetna i dugotrajna (odnos u jednoj tvornici), umjetna i privremena (eksperimentalna grupa za diskusiju). Osnovne psihološke karakteristike primarnih grupa su: interakcije koje proizlaze iz pravila ponašanja, postojanje zajedničih ciljeva, postojanje zajedničkih emocija i osjećaja, formacija neformalne strukture, postojanje podsvjesnog zajedništva, te formacija jednog unutarnjeg ekvilibrija i sustava stabilnih odnosa s okolinom. Usp.: Roger MUCCHIELLI, La dinamica di gruppo (Leumann-Torino: Elledici, 1994.). 23-25.

S druge strane, česta i različita upotreba termina „zajednica“ rezultirala je velikim brojem tumačenja i definicija pojma „zajednica“. R. Tonelli, talijanski teolog, pomalo pojednostavljujući kompleksnost pojma „zajednica“, donosi tri temeljna tumačenja tog pojma. U prvom redu zajednica izražava prisutnu „solidarnost“ između pojedinaca: radi se o odnosima koji naglašavaju važnost zajedničkog nad individualnim, kooperativnost nad konfliktom. Prema drugom modelu, zajednica je jednostavno zajedništvo pojedinaca u određenom i konkretnom prostoru. Treća definicija pojma „zajednica“, prema R. Tonelliju, predstavlja zajednicu kao grupu gdje pojedinac može zadovoljiti vlastite potrebe i ostvariti se kao osoba (barem u relativnom smislu). Ako usporedimo te tri definicije pojma „zajednica“ s onim što smo već spomenuli o pojmu „grupa“ (primarna), lako je otkriti zajedničke točke: zajednica je poput grupe sastavljena od pojedinaca koji ulaze u međusobni odnos. Zajednica je nadalje grupa koju obilježava odnos s konkretnim prostorom i sposobnošću za sveobuhvatnost (barem s obzirom na zajedničku svrhu). Sljedeći element razlikovanja tih dvaju pojma je broj članova. Na koncu možemo reći da je svaka zajednica ujedno i grupa, dok svaka grupa nije uvijek i zajednica. Iz toga proizlazi da pojmovi „grupa“ i „zajednica“ nisu sinonimi u užem smislu, premda su razlike između njih relativne.15 15 Usp.: E. RISATTI - C. TOLLOT - A. PINTONELLO, Dinamica di gruppo, 32-34.

3 Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine Pogledajmo sada kakvu ulogu ima grupa u odnosu prema osjećaju pripadnosti Crkvi. Postoje različiti pogledi s obzirom na taj odnos: • život grupe kao priprema za život u Crkvi; • funkcionalistička uloga grupe (u grupi se nadoknađuju manjkavosti župne zajednice, kao manjkavost istinskog zajedništva, primarnih odnosa, suodgovornosti, solidarnosti itd.); • grupa kao „paralelna Crkva“ (kada se laičke udruge predstavljaju kao jedini način biti „Crkva“ u današnjem vremenu); • grupa u ulozi „stvaranja crkvenosti“ (kada je grupa sposobna prikazati nov način biti Crkvom, krećući odozdo). Grupa bi, dakle, trebala biti mjesto u kojem se zajednica utjelovljuje u

određenu relevantnu strukturu u kojoj se mladi mogu identificirati. Na taj način grupa postaje za mlade privilegirano iskustvo Crkve.16 Kanonsko pravo o laičkim udruženjima Tijekom povijesti Crkve crkveni pokreti činili su važan sastavni dio života Crkve, bez obzira na različite forme uvjetovane različitim povijesnim okolnostima. Ako gledamo povijest Crkve u perspektivi crkvenih pokreta,17 16 Usp.: R. TONELLI, Gruppi giovanili e esperienza di Chiesa, 68-69; Tako se pokazuje nedostatak aktualne župne strukture Crkve s kojom se mladi ne mogu identificirati. Usp.: Romolo MENIGHETTI, „Dall’associazionismo alla comunità“, Rivista di pastorale liturgica, 48 (1971.), 466. 17 Usp.: Fidel González FERNÁNDEZ, I movimenti dalla Chiesa degli apostoli a oggi (Milano: Biblioteca Universale Rizzoli, 2000.).

jasno se može uočiti kako je Duh Sveti uvijek ponovno odgovarao na izazove različitih povijesnih okolnosti s uvijek novim i često neočekivanim karizmatskim formama i strukturama.18 Procvat crkvenih pokreta i novih zajednica posljednjih desetljeća u Crkvi je, prema papi Ivanu Pavlu II., „odgovor, potaknut Duhom Svetim na izazove današnjeg vremena“,19 koji je usko povezan s događajem Drugog vatikanskog koncila20 te na poseban način koncilskog učenja o pozivu i ulozi laika.21 Koncilska teologija o karizmama22 važan je element u produbljivanju stvarnosti crkvenih pokreta u naučavanju pape Ivana Pavla II. Karizmatska dimenzija Crkve, koja je u temeljima crkvenih

pokreta, nije u kontrastu ili protiv institucionalne dimenzije Crkve, nego su obje „sastavni dio božanske konstitucije Crkve ustanovljene od Isusa upravo zato što zajedno sačinjavaju misterij Krista i Njegova spasiteljskog djela u svijetu“.23 Kanon 215 Zakonika kanonskog prava ističe kako pravo vjernika laika utemeljiti i upravljati slobodno udruge „za dobrotvorne ili nabožne svrhe ili za promicanje kršćanskog poziva u svijetu“, tako i pravo udruživanja u svrhu dostignuća tih ciljeva. Laičke udruge kršćana mogu biti javne i privatne. Prema Zakoniku kanonskog prava javne udruge su one koje imaju sljedeće značajke: osnovane su od kom-

18 Usp.: Joseph RATZINGER, „Movimenti ecclesiali e loro collocazione teologica“, F. G. FERNANDEZ, I movimenti dalla Chiesa degli apostoli a oggi, (Milano: Biblioteca Universale Rizzoli, 2000.), 335. 19 Usp.: Giovanni Paolo II, „Discorso di Sua Santità Giovanni Paolo II in occasione dell’Incontro con i Movimenti Ecclesiali e Nuove Comunità (Roma, 30 maggio 1998)“, br. 7, u: PONTIFICIUM CONSILIUM PRO LAICIS, I movimenti nella Chiesa. Atti del Congresso mondiale dei movimenti ecclesiali (Roma, 27-29 maggio 1998) (Città del Vaticano: Libreria editrice Vaticana, 1999.), 222-223. 20 Papa Ivan Pavao II. je držao da su crkveni pokreti „providonosni izričaji novog proljeća koje je pokrenuo Duh Sveti s Drugim vatikanskim koncilom“. Usp.: Giovanni Paolo II, „Omelia in occasione dell’Eucaristia nella solennità della Pentecoste (31 maggio 1998)“, br. 2, L’Osservatore Romano (1-2 lipanj 1998.), 8. 21 Usp.: Drugi vatikanski koncil, Dekret o apostolatu laika Apostolicam Actuositatem, br. 18. 22 Usp.: Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen Gentium, br. 4 i 12.

23 Usp.: Giovanni Paolo II, „Messaggio di Sua Santità Giovanni Paolo II in occasione del Congresso mondiale dei movimenti ecclesiali (27 maggio 1998)“, br. 5, PONTIFICIUM CONSILIUM PRO LAICIS, I movimenti nella Chiesa, 18; Ova afirmacija Svetog Oca odjekuje jasno u Finalnoj poruci Kongresa: „Ne postoji u Crkvi dijalektika između objektivne i subjektivne dimenzije, nego organski odnos, pluralističko jedinstvo koje karakterizira lice Crkve kroz povijest“. „Messaggio finale del Congresso mondiale dei movimenti ecclesiali (27-29 maggio 1998)“, br. 5, PONTIFICIUM CONSILIUM PRO LAICIS, I movimenti nella Chiesa, 215; Usp.: Angelo SCOLA, „La realtà dei movimenti nella Chiesa universale e nella Chiesa locale“, PONTIFICIUM CONSILIUM PRO LAICIS, I movimenti nella Chiesa, 125-127; Usp.: Piero CODA, „I movimenti ecclesiali, dono dello Spirito“, PONTIFICIUM CONSILIUM PRO LAICIS, I movimenti nella Chiesa, 84; Usp.: David L. SCHINDLER, „Istituzione e carisma“, PONTIFICIUM CONSILIUM PRO LAICIS, I movimenti nella Chiesa, 53-76.

3 Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine petentnih crkvenih vlasti; imaju za cilj „da prenose kršćanski nauk u ime Crkve ili da promiču javno bogoštovlje, ili koja imaju druge svrhe čije je ostvarenje po svojoj naravi pridržano crkvenoj vlasti.“ (kan. 301, § 1); ustanovljene su kao pravne osobe i primaju poslanje da u ime Crkve ostvaruju ciljeve koje sebi postavljaju (kan. 313). Ono što definira privatne udruge vjernika laika, prema Zakoniku Kanonskog prava, privatni je dogovor vjernika (usp.: kan. 299, § 1) s namjerom postići određeni religijski cilj. Privatne udruge vjernika laika mogu biti pohvaljene i preporučene od strane crkvene hijerarhije (usp.: kan. 299, § 2) te mogu također dobiti i službeno priznanje od strane Crkve ako su statuti bili ispitani i priznati (usp.: kan. 299, § 3). Međutim, potrebno je naglasiti da ispi-

tivanje i službeno priznanje Statuta od strane kompetentne crkvene vlasti, bez obzira na to što je potrebno za postizanje pravne osobnosti (usp.: kan. 322), ipak ne mijenja privatnu narav udruge (usp.: kan. 322, § 2). Odgovornost je kompetentne crkvene vlasti garantirati autentičnost karizme crkvenih pokreta.24 Razlika između privatnih i javnih udruga vjernika laika nije diskriminatorska, ne lišava crkvenosti privatne udruge, upravo zato što, istina, javne udruge vjernika laika na bolji način izražavaju jedinstvo između crkvene hijerarhije i vjernika laika te na taj način izražavaju crkvenost vjerničkih udruga; ne smije se zaboraviti da privatne udruge na bolji način izražavaju slobodnu inicijativu vjernika laika koji 24 Usp.: Zakonik kanonskog prava (25. sječnja 1983.), kann. 299, 301 i 304.

33. Pitanja za intervju odgovornih u radu s mladima

33 Pitanja za intervju odgovornih u radu s mladima 1. Na početku ovog našeg razgovora zamolili bismo vas da predstavite sebe i svoju službu u Crkvi. 2. Danas se mnogo govori o problemima mladih ljudi a često se polemizira i o problemima mladih katolika. Koji su to problemi mladih s kojima ste se vi do sada susretali? 3. Nakon sakramenta sv. potvrde vidljivo je da mnogi mladi odlaze iz Crkve. Što vi mislite zbog čega je to tako? Što bi se moglo učiniti da mlade ponovno vratimo u Crkvu? Da li vi kao župnik /vjeroučitelj radite nešto da biste zadržali mlade u Crkvi? 4. Mnogi mladi pogođeni su problemima nezaposlenosti. Što vi mislite o tome? Je li problem u tome što mladi možda nisu spremni preuzeti odgovornost ili društvo nema mladima što ponuditi? Što bi po vašem mišljenju Crkva mogla učiniti da se smanji stopa nezaposlenosti mladih katolika? 5. Kao još jedan aktualan problem današnjice pojavljuje se svakako i droga. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Smatrate li da se mladi odaju tim porocima zbog problema u društvu (npr. nezaposlenost, dosada i slično) ili problem seže dublje, u obitelj, na primjer? Jeste li vi do sada imali kontakta s mladima koji imaju problema s drogom? Što bi Crkva mogla učiniti da se mladi sačuvaju od ovog opasnog poroka? 6. Sljedeći problem u našem društvu svakako je i nasilje, bilo prikriveno, bilo javno. Nasilje u obitelji, kao i nasilje među vršnjacima. Kakav je vaš stav u vezi s tim i što mislite da bismo mogli učiniti da se smanji stopa nasilja u našim zajednicama?

428

7. Činjenica je da su mladi u osjetljivim godinama i pitanja su im često vezana uz „slobodnu“ seksualnost. Tu često dolazi do zbunjenosti kod mladih jer svijet često naglašava „slobodnu“ seksualnost, dok Crkva puno puta šuti ili pak govori vrlo malo. Kako bi trebalo pomoći mladima u toj problematici? Smatrate li da bi se trebalo više razgovarati o tome na nekim susretima, predavanjima, radionicama i slično? 8. Da li u vašoj župi postoji neki od crkvenih formalnih ili neformalnih pokreta? (Zaokružite.) • Franjevačka mladež - Frama • Udruga katoličkih studenata Emaus • Salezijanska mladež • Prijatelji Malog Isusa • Pokret mladih Taizéa • Neformalne grupe (animatori, volonteri, vjeronaučne grupe) • Ne postoje 9. Smatrate li da pripadnost nekom crkvenom pokretu, bilo formalnom kao što su Frama, Emaus, Salezijanska mladež i slično, ili neformalnom, kao što su animatori, neke volonterske grupe ili grupe mladih koji pohađaju vjeronauk, može doprinijeti da se mladi bolje i lakše religiozno i socijalno identificiraju? I da li pripadnost nekom od pokreta može prevenirati ili riješiti neke od gore spomenutih problema s kojima se mladi danas suočavaju? 10. Koje su vaše preporuke Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u radu s mladima?

Sadržaj 01. Predgovor.................................................................................................... 5 02. Uvod ............................................................................................................ 9 03. Mladi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2012. godine ................................... 11 Uvod....................................................................................................................... 12 Mladi u potrazi za društvenim i religijskim identitetom ................................ 14 Laička udruženja – mjesto društvenog i religijskog identiteta mladih ......... 17 Grupa, zajednica, udruženje ............................................................................... 18 Kanonsko pravo o laičkim udruženjima ........................................................... 22 Raznolikost laičkih udruživanja mladih u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ........ 25 04. Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ ............... 27 Mjesto duhovnosti, susreta, obrazovanja .......................................................... 28 „Mostovi povjerenja“ ........................................................................................... 28 Za sretniju budućnost mladih! ........................................................................... 29 05. Mladi u potrazi za vlastitim identitetom ................................................. 31 Grafički prikaz ...................................................................................................... 32 06. Franjevačka mladež FRAMA ................................................................... 47 Opis pokreta.......................................................................................................... 48 Grafički prikaz ...................................................................................................... 50 Rezultati istraživanja ............................................................................................ 59 07. Udruženje katoličkih studenata EMAUS ................................................. 63 Opis pokreta.......................................................................................................... 64 Grafički prikaz ...................................................................................................... 66 Rezultati istraživanja ............................................................................................ 75 08. Pokret mladih Taizéa ................................................................................ 79 Opis pokreta.......................................................................................................... 80 Grafički prikaz ...................................................................................................... 82 Rezultati istraživanja ............................................................................................ 91 09. Prijatelji Malog Isusa ................................................................................ 95 Opis pokreta.......................................................................................................... 96 Grafički prikaz ...................................................................................................... 98 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 107

429

10. Salezijanska mladež ................................................................................ 111 Opis pokreta........................................................................................................ 112 Grafički prikaz .................................................................................................... 114 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 123 11. Neformalne grupe................................................................................... 127 Opis pokreta........................................................................................................ 128 Grafički prikaz .................................................................................................... 130 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 139 12. Ne pripadaju pokretima ......................................................................... 143 Grafički prikaz .................................................................................................... 145 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 151 13. Bez odgovora .......................................................................................... 155 Grafički prikaz .................................................................................................... 157 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 165 14. Pokreti – Zaključak................................................................................. 169 15. Uvod - Vrhbosanska nadbiskupija ......................................................... 175 Uvod..................................................................................................................... 178 16. Žepački dekanat ...................................................................................... 179 Općenito .............................................................................................................. 180 Grafički prikaz .................................................................................................... 182 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 191 17. Sarajevski dekanat .................................................................................. 195 Općenito .............................................................................................................. 196 Grafički prikaz .................................................................................................... 199 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 208 18. Tuzlanski dekanat ................................................................................... 213 Općenito .............................................................................................................. 214 Grafički prikaz .................................................................................................... 216 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 225 19. Kreševski dekanat ................................................................................... 229 Općenito .............................................................................................................. 230 Grafički prikaz .................................................................................................... 232 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 241

430

20. Travnički dekanat ................................................................................... 245 Općenito .............................................................................................................. 180 Grafički prikaz .................................................................................................... 248 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 257 21. Šamački dekanat ..................................................................................... 261 Općenito .............................................................................................................. 262 Grafički prikaz .................................................................................................... 264 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 273 22. Doborski dekanat ................................................................................... 277 Općenito .............................................................................................................. 278 Grafički prikaz .................................................................................................... 280 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 289 23. Ramski dekanat ...................................................................................... 293 Općenito .............................................................................................................. 294 Grafički prikaz .................................................................................................... 296 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 305 24. Bugojanski dekanat ................................................................................ 309 Općenito .............................................................................................................. 310 Grafički prikaz .................................................................................................... 312 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 321 25. Usorski dekanat ...................................................................................... 325 Općenito .............................................................................................................. 326 Grafički prikaz .................................................................................................... 328 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 337 26. Sutješki dekanat ...................................................................................... 341 Općenito .............................................................................................................. 342 Grafički prikaz .................................................................................................... 344 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 353 27. Brčanski dekanat .................................................................................... 357 Općenito .............................................................................................................. 358 Grafički prikaz .................................................................................................... 360 Rezultati istraživanja .......................................................................................... 369 28. Derventski dekanat................................................................................. 373 Općenito .............................................................................................................. 374

431

29. Zaključak - Dekanati .............................................................................. 377 30. Dati mladima prostor i povjerenje ......................................................... 383 Kvalitativna analiza mišljenja sugovornika koji su uključeni u pastoral mladih o stanju mladih u Vrhbosanskoj nadbiskupiji................................... 384 Pitanje 1.: Koji se najznačajniji problemi mladih danas mogu nazrijeti? ..... 385 Pitanje 2.: Kakvi su problemi s kojima se mladi katolici danas susreću? ....... 391 Pitanje 3.: Koje su odrednice pripadnosti mladih Crkvi te sudjelovanja u crkvenim aktivnostima?...................................................................................... 392 Pitanje 4.: Koja je uloga crkvenih pokreta u suočavanju s problemima i potrebama mladih? ............................................................................................. 402 Pitanje 5.: Mišljenje sugovornika o ulozi Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u pastoralu mladih Vrhbosanske nadbiskupije .................................................................................. 406 ZAKLJUČNE MISLI.......................................................................................... 411 31. Zaključak ................................................................................................ 413 32. Anketni upitnik ...................................................................................... 417 33. Pitanja za intervju odgovornih u radu s mladima ................................. 427

432