BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ br. 41

blaženi augustin kažotić

ISSN 1333-5928

vjesnik za širenje štovanja i za kanonizaciju zagreb, srpanj 2013.

godište XLVI (broj 41)

cijena 10 kn

blaženi augustin kažotić

vjesnik za širenje štovanja i za kanonizaciju

Godište XLVI. (br. 41)

Riječ uredništva

Zagreb, srpanj 2013.

S radošću možemo konstatirati da je i kod nas nakon Drugog vatikanskg sabora (1962. – 1965.) poraslo zanimanje za štovanje svetaca i blaženika iz naše sredine. Zahvaljući tome gotovo da nema nijedne važnije i poznatije crkve u nas, a da u njoj ne naiđemo na sliku, kip ili fresku kojeg ili svih hrvatskih blaženika i svetaca.

U promicanju širenja štovanja Božjih ugodnika naše lokalne Crkve na svoj način pridonosi i manifestacija »Hrvatski sveci i blaženici« koju od 2009. godine krajem mjeseca siječnja organizira Udruga za promicanje znamenitih Križevčana »Dr. Stjepan Kranjčić« u Križevcima. U danima održavanja skupa »Hrvatski sveci i blaženici« organizira se i izložba naših suvremenih umjetnika koji predstavljaju svoje radove o velikanima duha našega naroda. Nakon Križevaca spomenuta se izložba prenosi u Zagreb, gdje traje gotovo mjesec dana kako bi je mogli posjetiti štovatelji hrvatskih svetaca i blaženika našega glavnoga grada. Na toj izložbi bilo je izloženo više slika blaženoga Augustina Kažotića.

U prošlogodišnjemu Kažotićevome glasniku bilo je spomenuto da je, nakon više neuspješnih pokušaja, konačno i službeno zatražena kanonizacija bl. Augustina Kažotića. Potporu toj kanonizaciji daje i Generalna postulatura Reda propovjednika u Rimu te dominikanska provincija Sv. Tome Akvinskoga u Italiji koja pokriva područje Lucere gdje se nalazi Blaženikov grob. U pokrenutome procesu glavni pokretač kauze je Biskupija Lucera-Troia u Italiji, dok su supokretači Zagrebačka nadbiskupija i Hrvatska dominikanska provincija. Postulatorom kauze imenovan je br. Vito Gomez Garcia OP, generalni postulator dominikanskoga Reda u Rimu. U pripremi je positio historica na kojoj radi švicarski dominikanac dr. Paul-Bernard Hodsel, profesor crkvene povijesti na Sveučilištu u Fribourgu (Švicarska). Osim rečenoga, radi se i na prikupljanju liturgijsko- ikonografskih svjedočanstava o neprekinutome štovanju Augustina Kažotića.

1

blaženi augustin kažotić

41/2013.

U radu na pokrenutome postupku kanonizacije je i Hrvatska dominikanska provincija. Kao supokretač kauze, nastavlja pojačano raditi na širenju Blaženikova štovanja. U tome vidu provincijal Hrvatske dominikanske provincije, u nedavnome dopisu (8. svibnja 2013.) upućenom svim zajednicama, piše da se za sve naše crkve, koje još to nemaju, nabavi slika ili kip bl. Augustina Kažotća i bl. Ozane Kotorske. Osim toga, određuje da se u svim zajednicama na »Večernjoj« te u vjerničkoj molitvi i u euharistijskome slavlju svakoga dana, a nedjeljom na svim misama, moli za proglašenje svetima (kanonizaciju) Augustina Kažotića i Ozane Kotorske. U Kažotićevoj dominikanskoj župnoj crkvi na zagrebačkoj Peščenici uveden je »Kažotićev četvrtak« (posljednji u mjesecu): svečano euharistijsko slavlje, propovijed o Blaženiku, molitva za njegovo proglašenje svetim.

Na tom euharistijskom slavlju redovito pjevaju dominikanski bogoslovi. Valja istaknuti da na tom slavlju redovito prisustvuje veći broj vjernika nego inače.

Nadamo se da će i ovaj broj Blaženikova glasila bl. Augustina Kažotića biti još jedan doprinos boljem upoznavanju Kažotićeva svetačkoga života, nov poticaj da nasljedujemo njegov krepostan život i nov doprinos u radu oko njegove kanonizacije koju željno očekujemo. Živo preporučamo svim vjernicima da se Augustinu Kažotiću u svim svojim duhovnim i tjelesnim potrebama utječu u Kažotićev moćni zagovor kod Boga, na što nas potiču riječi lučerskoga kroničara R. Del Preitea: »Po zagovoru našega Blaženika slijepi su dobivali vid, nijemi govor, dugogodišnji bolesnici potpuno ozdravljenje, uzeti ozdravljenje udova, opsjednuti se oslobađali nečistih duhova, a onima koji su se nalazili u pogibelji na čudesan način bila je pružena pomoć.«

BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ VJESNIK ZA ŠIRENJE ŠTOVANJA I ZA KANONIZACIJU Izdaje: Nabiskupski duhovni stol, Zagreb, Kaptol 31 Odgovorni urednik: Mons. mr. sc. Stjepan Večković kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola, Zagreb, Kaptol 31 Glavni urednik: dr. Marijan Biškup, OP, Zagreb, Kontakova 1 Uredništvo: Dijecezanski odbor Zagrebačke nadbiskupije za širenje štovanja i za kanonizaciju bl. Augustina Kažotića, Kaptol 31, Zagreb Lektura: Iva Popovački Grafička oprema: Glas Koncila, Zagreb, Kaptol 8 Naslovna stranica: Slika blaženog Augustina Kažotića u dominikanskoj crkvi sv. Nikole u Korčuli, koju je izradio poljski umjetnik Boguslav Lorek, 2010. godine.

Zadnja stranica: Portret bl. Augustina Kažotića iz Muzeja Grada Zagreba. Rad slikara Johanna Jacobea iz 1747.

(Fototeka Muzeja Grada Zagreba, Opatička 20) ISSN 1333-5928

2

blaženi augustin kažotić

41/2013.

BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ Dragutin Nežić

Prvi opširniji životopis bl. Augustina Kažotića napisao je Ivan Tomko Mrnavić, prije šibenski, zatim zagrebački kanonik i arhiđakon te suradnik kongregacije de propaganda fide u Rimu, tada već bosanski biskup. Taj je Mrnavićev sastavak tiskan kao dodatak (Appendix) djelu Ferrariusa Sigismundusa, De rebus Hungaricae provinciae Ordinis Praeđi-catorum (Viennae Austriae, 1637.), a naslov mu je Vita beati Augustini Ordinis praedicatorum ex Zagrabiensi Lucerini episcopi auctore Joanne Tomco Marnavitio, episcopo Bosnensi. Tijekom ovoga našega članka bit će spomenuto koje Mrnavićeve navode treba ispraviti. Život bl. Augustina prikazao je i Balthasar Adam Kerchselich (Krčelić) u knjizi Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tom. I. (Zagreb, 1770.), str.

100. – 122. U tome djelu (na str. 106.) priznaje Krčelić da je on pisac hrvatskoga životopisa Živlenje blaženoga Gasotti Augustina, »zagrebečkoga biskupa, iz vnogeh skup izebrano... po nekojem nevrednom ove biskupije mešniku i zagrebečke cirkve kanovniku« (Zagreb, 1747., str. 102). Bolandiste imadu bl. Augustina u Acta sanctorumu (razna izdanja), Augusti I., die 3.; Farlati u Illyrici Sacri tom. V. (Venetiis, 1775.) str. 389. – 414.

U najnovije su doba pisali o Kažotiću J. Buturac u Katoličkome listu 1940. (br. 43, 44, 46) i u knjižnici Jeronimskog Svijetla (1942., br. 47) pod naslovom Blaženi Augustin Kažotić, te Marko Perojević u sarajevskoj Vrhbosni 1940. i 1941. godine. Mi ćemo se služiti Farlatijem, osim u stvarima koje se moraju ispraviti nakon Buturčevih i Perojevićevih radnja, koje se upiru u novije zbirke povijesnih izvora. O Kažotićevome domaćem crkvenome radu, kao i o njegovom kultu u zagrebačkoj biskupiji, nalazimo lijepe podatke u naučnim radnjama

fra Dragutina Kniewalda, Obred i obredne knjige zagrebačke stolne crkve 1094. – 1788.

(Zagreb, 1940.) i Zagrebački liturgijski kodeksi XI. – XV. stoljeća (Croatia Sacra, br.

19, Zagreb, 1940.).

Kažota je starohrvatsko krsno ime. Po tome je s vremenom nastalo prezime Kažotić.

Nekoć su ga bilježili Gazottl, Cassottus, Gazoth, no to je stoga što su se pisci dalmatinskih gradova prilagođavali mletačkoj kulturi, a drugi opet latinštini. Da je bl.

Augustin bio Hrvat, sudimo i po čisto hrvatskim imenima njegove braće i sestara (Kažota, Buna, Bitkula). Osim toga, i Bernardo Gvidon u Karkasonskom kodeksu iznosi navod dominikanca Soëgiusa o bl. Augustinu: »Oriundus de Traguria civitate, quae est in Dalmatia, in lingua Sclavonica...« (Farlati V., 390). Zar bi pisac isticao hrvatstvo u toj rečenici kada bi se odnosilo samo na grad Trogir, a ne i na Kažotićev materinski jezik?

Vele, štoviše, da i u Augustinovu životopisu, koji se i danas čuva u stolnoj crkvi u Luceri, izričito piše da je blaženik po rodu Hrvat (Buturac u Jeronimskom Svijetlu, str. 32.)

Rođen je bl. Augustin Kažotić u uglednoj hrvatskoj obitelji u starodrevnome dalmatinskome gradu Trogiru i to oko 1260. Dok je Augustin proživljavao svoje djetinjstvo, u Trogiru su već bili dominikanci. U sedamnaestoj godini stupi i on u njihov red. Bilo je to, kako veli spomenuti Soëgis, godine 1277. ili 1278. Budući lijepo odgojen već od kuće, a pobožan i nadaren, poslan je 1286. godine na daljnje nauke u Pariz na dominikansko sveučilište. Kako mu je već bilo 26 godina, a u ona se vremena rano svršavalo redovničke škole, možemo računati da je fra Augustin već bio svršio redovne filozofske i teološke nauke, a u Pariz da je poslan radi stručnoga usavršavanja.

3

blaženi augustin kažotić

To bi se slagalo s onim, što neki pisci hoće, da je Kažotić kasnije kao magister (doctor) teologije i predavao tu struku dominikanskoj mladeži. Ne može odgovarati povijesnoj stvarnosti Mrnjavićeva tvrdnja da je Augustin u Parizu slušao predavanja velikoga crkvenoga naučitelja dominikanca sv. Tome Akvinskoga (što spominje i naš proprium breviara) jer je Toma umro već 1274. (Farlati V., 390.). No sigurno je ondje slušao najvrsnije profesore koji su nastojali svoje đake upoznati s bogatim plodovima Tomina naučnoga rada.

O službama koje je Augustin vršio u redu, nakon što se vratio iz Pariza, nemamo nikakvih sigurnih podataka.

Neki vele da je obraćao i krivovjerce propovijedajući po Italiji, Dalmaciji i Bosni, dapače, da je bio i službeni propovjednik papinskoga dvora (Farlati, V., 390.). Bez sumnje je djelovao i u samome Rimu jer samo tako možemo tumačiti njegovo osobno poznanstvo s kardinalom Nikolom Boccasinijem, kasnijim papom Benediktom XI. Taj ga je kardinal (bivši general dominikanskoga reda) vodio sa sobom kada je 1301. išao u Ugarsku kao legat pape Bonifacija VIII. O tome govori sam Farlati.1 Na čemu je on tu tvrdnju temeljio, ne znamo.

U Ugarskoj i Hrvatskoj tada su vladale teške dinastičke borbe.

Kada je 1290. godine umro ugarskohrvatski kralj Ladislav III. (IV.) Kumanac, ostade kao jedini muški potomak Arpadove kraljevske kuće Andrija, po majci Mlečanki nazvan Mlečanin. Njega su Ugri odmah proglasili kraljem i okrunili. No protiv njega ustade napuljska kraljica Marija, sestra pokojnoga kralja Ladislava, zahtijevajući ugarsko-hrvatsku krunu za svojega sina Karla Martela iz napuljske vladalačke kuće Anžuvinaca. Ali kada je 1295. godine Karlo Martel umro, braća Šubići, mogući bribirski knezovi, povedu u Hrvatsku njegova malodobnoga sina Karla Roberta i upute se s nji-

1 2

4

41/2013.

me u Ugarsku. Uto umre Karlov suparnik Andrija Mlečanin (1301.), a njegova stranka dovodi u Ugarsku Većeslava, sina istoimenoga češkoga kralja. U Ugarskoj su se i Hrvatskoj razbijesnile žestoke borbe među samim velikašima i opet s protukraljevima.

Prema Farlatiju, u tim burnim vremenima išao je Augustin Kažotić u naše i ugarske strane s papinskim legatom Boccasinijem, koji je po papinu nalogu imao raditi i oko toga da velikaši priznaju zakonitim vladarem jedino Karla Roberta. Naime, papa Bonifacije VIII. koji je, kako znamo, do vrhunca razvio nauku o podložnosti svjetovne vlasti duhovnoj, smatrao je Ugarsku i Hrvatsku lenom koji dijeli Sveta Stolica. A ta je kraljevstva on dodijelio Anžuvincima, najprije Karlu Martelu, a onda njegovu sinu Karlu Robertu. Dakako da je nastojao osobito oko toga da i ovdašnji biskupi budu Karlovi pristaše i da za njega rade jer su tada biskupi bili zemaljski velikaši s vlastitom vojskom i velikim utjecajem na politička zbivanja.2 Zagrebački biskup Ivan (1288. – 1295.) bio je vrlo žestoke ćudi. On je pristajao uz kralja Karla, a zagrebački i čazmanski kaptol uz Andriju. Biskup je stoga na njih bjesnio, izbacio je iz Kaptola sve nepoćudne kanonike, a imenovao svoje pouzdanike. Prodavao je biskupijska i kaptolska dobra da bi mogao pomagati Karlovu stranku i darivati njegove i svoje pristaše.

Dakako da su utom nastale velike smutnje i borbe tako da, veli Ivan Arhiđakon Gorički, nitko nije ni najmanje žalio kada je biskup Ivan 1295. godine preminuo. Njegov nasljednik Mihajlo (1295. – 1303.) bio je pravedniji, ali pristaša protukralja Andrije i od njega postavljen. Mihajlo je natrag vraćao časti kanonicima koje je Ivan izbacio, a odstranio je one koje je Ivan postavio. Poništio je ugovore i tražio natrag crkvena dobra što ih je njegov prethodnik prodao ili razdijelio. Dakako da je stoga i

Farlati, Illyrici Sacri Tom. V. (Venecija, 1775.) 389.; M. Perojević, Vrhbosna, 1940., br. 11., str. 268.

Perojević: Vrhbosna, 1940., br. 11., str. 268. – 269.

41/2013.

tu bilo zamjerki, svađa, a i krvi. Tako je, među ostalime, medvedgradski vlastelin s gričkim građanima poharao i oplijenio Kaptol te maknuo neke kanonike. Svaki se čas događalo nešto slično. Zato je zagrebački kler, umjesto da u Božjemu miru obavlja bogoslužje, morao biti stalno oboružan i strahovati pred napadačima (Farlati V., 384. – 389.).

Nakon svega toga došla je kao melem na bolnu ranu blaga i sveta pojava novoga biskupa Augustina Kažotića. Papu Bonifacija VIII. naslijedio je 1303. već spomenuti kardinal Nikola Boccasini, bivši dominikanski general, koji si je uzeo ime Benedikt XI. Novi papa najprije podijeli dotadašnjemu zagrebačkomu biskupu Mihajlu nadbiskupiju u Ostrogonu, a zatim bulom od 9. prosinca 1303. postavi za zagrebačkoga biskupa našega Kažotića.3 Ako se uzme da je Benedikt XI. prije bio dominikanski general, a osobito ako mu je Augustin bio za Ugarsku pratiteljem, tada shvaćamo zašto je papa mogao u buli Kažotićeva biskupskoga imenovanja napisati da ga osobno poznaje i znade kao muža kreposna te duhovnim, kao i svjetovnim poslovima, veoma vješta, kao i to da ga je osobno i za biskupa u Rimu posvetio.

Biskup Kažotić stigao je u Zagreb vjerojatno u proljeće 1304. Premda pristaša kralja Karla, možda stoga i postavljen, da kao papin pouzdanik promiče njegova načela, ipak je Augustinov pontifikat ostavio sasvim drugi dojam na suvremenike, negoli biskupovanja njegovih prethodnika. Ništa oružjem, ništa silom, a ipak je mnogo uspio i u upravi crkve, a i u istoj stvari kralja Karla.

Krčelić spominje da je biskup Kažotić zagrebački kler, koji je do tada baratao oružjem i nosio oklope, opet priveo u crkve

blaženi augustin kažotić

i, preuredivši bogoslužje, dao ih podučavati u obredima i crkvenome pjevanju. Navodno da je taj liturgijski preporod izvodio preko dominikanaca koji su imali svoje samostane u Zagrebu (samostan sv. Nikole u današnjoj Vlaškoj ulici gdje je nadb. konvikt) i u Čazmi.4 Farlati (V., 391.), kao i Krčelić (1. c), kaže da je Kažotić osnivač dominikanskoga samostana u Zagrebu, a neki to misle i za onaj u Čazmi. Međutim, danas se već znade da je oba samostana osnovao biskup Stjepan II. (1227. – 1247.).

U stara su vremena zagrebački biskupi većinom boravili u Čazmi, Dubravi ili Ivaniću, a u Zagreb bi dolazili samo za veće

Vincenzo Lambiasi, Oltarna slika bl. Augustina Kažotića iz dominikanske crkve u Luceri iz 18. stoljeća.

3

Smičiklas: Codex Diplomaticus (Diplomatički Zbornik) VIII., Zagreb, 1910., str. 60. – 62. »Cleri Componendi, et ad sacrorum Canonum Normam reducendi Studiosissimus, in vicem Armorum, quae tractare consueverant, Breviarum, Cantum, Laudesque Divinas docuit.« B. Kerchselich, Historiarum Cathedralis Ecclesiae Zagrabiensis, Partis I., Tom. I. (Zagrabiae), str. 102.

4

5

blaženi augustin kažotić

blagdane.5 Odatle shvaćamo zašto je i većina Kažotićevih isprava pisana baš u Čazmi, kao i to, što neki životopisci naglašavaju, da je Augustin rado boravio kod zagrebačkih dominikanaca. Možda je i kod njih odsjedao kada bi iz Čazme dolazio u Zagreb, ako nije u Zagrebu imao uređenu biskupsku kuću.

Neki su smatrali da je stari način bogosluženja zagrebačke crkve, koji je postojao do 1788. g., u cijelosti djelo biskupa Augustina Kažotića. Međutim, istraživanjem starih bogoslužnih knjiga ustanovio je dr. D. Kniewald, da tzv. zagrebački obred potječe od prvoga zagrebačkoga biskupa Duha, koji je sa sobom iz Ugarske donio i bogoslužne knjige. Kažotić nije osnivač zagrebačkoga obreda, on ga je samo preuredio i popunio.

Neke je ustanove nanovo odredio, neke izmijenio i dopunio. Pritom se vjerojatno dosta obazirao i na dominikanski obred.6 Osobito značajna osebujnost u misalima Kažotićeve redakcije jesu rubrike prije konsekracije hostije: »Verbis sequentibus panis transsubstantiatur in corpus Christi verum« i prije konsekracije vina: »Verbis sequentibus vinum transsubstantiatur in sanguinem Christi verum«. Dr. Kniewald drži da je te rubrike dao unijeti u misal bl.

Kažotić pod dojmom nauke sv. Tome i dominikanske prakse u Parizu.7 Prema Krčeliću držao je bl. Augustin sa svojim klerom tri sinode, 1307., 1314. i početkom 1318. godine. Da su bile baš tri,

41/2013.

o tome nema povijesnih dokumenata, kao što se nisu ni zaključci tih sinoda zasebno sačuvali.8 Neke ustanove Kažotićevih sinodalnih zaključaka nalazimo djelomično pribilježene u kaptolskim statutima Ivana Arhiđakona Goričkoga iz 1334. te u rubrikama obrednih knjiga.9 Tako se među Kažotićeve sinodalne odredbe ima ubrojiti i podjela kanoničkih stepena i mjesta. Ivan arhiđakon to izričito pripisuje Kažotiću, kao i to da je odredio kako svi kanonici moraju svaki dan prisustvovati službama mise i brevijara te kojim će redom pjevati zborne mise.10 Sinodalni zaključak u pogledu ustaljenja blagdana koji se samo smiju i moraju svetkovati u stolnoj crkvi i u cijeloj biskupiji nalazimo upisane u bilješke starih misala. Nabrajanje svetkovina ovdje obično počinje uvodom: »Sequentes autem festivitates festari sunt precepte in svnodo per felicem et beatum patrem dominum Augustinum condam zagrabiensem novissimis temporibus videlicet episcopum...«11 Prije se držalo da je za Kažotića uvedeno i svakodnevno pjevanje sv. mise u čast Majci Božjoj rano u zoru, no dr. Kniewald smatra da je taj običaj, koji je u Ugarsku i Hrvatsku došao po cistercitima, postojao u Zagrebu već krajem 12. stoljeća, a da je biskup Kažotić samo propisao red za celebrante tih misa.12 I ako su nekoć više po biskupiji obilazili pojedini kanonici-arhiđakoni, svaki po svo-

5 Biskupi su zagrebački »ponajvećma stanovali u Dubravi, Čazmi i Ivaniću, sve do polovice XVI. stoljeća, dok nisu Turci one krajeve oteli. Zagrebački biskupi dolazili su u Zagreb tek na veće blagdane, da obavljaju svečanu službu Božju i druge biskupske funkcije.« (Ivančan, Zagrebački Kaptol. U Croatia Sacra, 1932., br.

4., str. 168..

6 Dr. Dragutin Kniewald, Obred i obredne knjige zagrebačke stolne crkve 1094. – 1788., Zagreb, 1940.

7 Dr. Dragutin Kniewald, Zagrebački liturgijski kodeksi XI. – XV. stoljeća. U Croatia Sacra, 1940., br. 19., str. 38. – 39.

8 B. Kerchselich, Hist. Cath. Eccl. Zagr. Tom. I., str. 104. Prema tomu je jasno, da je onaj čitav govor, kojega Mrnavić navodi kao da je izrečen po Kažotiću na nekoj sinodi (donosi ga Farlati V., 392. – 396.), složio sam Mrnavić.

9 B. Kercselich, Hist. Cath. Eccl. Zagr. Tom. I., str 104..; Knievvald, Obred i obredne knjige, str. 16. – 17.

10 Statute zagr. Kaptola iz 1334. g., redigirane po Ivanu, goričkome arhiđakonu, vidi kod I. Tkalčića: Monumenta Historica Episcopatus Zagrabiensis (Povjesni spomenici zagrebačke biskupije), Knjiga II.: Statuta Capituli Zagrabiensis saec. XIV., Zagreb, 1874.

11 Dr. D. Kniewald, Zagr. lit. kodeksi. U Croatia Sacra br. 19, 1940., str. 75., 83., 88.

12 Dr. D. Kniewald, Obred i obr. knjige, str. 17. i 18.

6

41/2013.

me arhiđakonatu, išao je i biskup Kažotić među narod svoje biskupije. Spomen bi na to bile tzv. Kažotićeve lipe.

Naime, ponizni biskup nije htio da njemu pripisuju ozdravljenja bolesnika pa bi znao blagosloviti stablo, čijim se je onda lišćem narod služio kao lijekom.13 Rubrike zagrebačkih obrednih knjiga nazivaju bl.

Augustina »magnus praedicator«. Bez sumnje je i puk prostrane dijeceze imao koristi od propovjedničke sposobnosti za Božju stvar zanesenoga biskupa.

Premda su u ono doba biskupi bili velikaši, često i vrlo bogati, Augustin ostaje kod svoje redovničke skromnosti.

Bio je veoma pravedan i miroljubiv. Istina, postoje listine iz kojih se znade da je vodio parnicu s knezovima Babonićima glede Medvedgrada. No, imamo li na pameti da je onda biskup bio plemić s vlastitim utvrdama i vojnicima, razumjet ćemo da sa strateškoga stajališta nije bilo svejedno posjeduje li on ili tko drugi grad u gori. A baš se u tome pokazuje velika njegova krepost, što je unatoč tome sporu, s Babonićima uvijek ostao u najboljim odnosima. Čak im je bio i kum. A koliko su oni njega cijenili i štovali, vidi se iz činjenice što su ga izabrali sebi za suca kada su međusobno dijelili svoje velike posjede.14 U sporu sa salzburškim nadbiskupom glede četiriju prekodravskih župa na zapadnoj strani, on je sam prvi popustio (Farlati V., 344., 402.).

Kao vlastelin, kupovao je biskup Kažotić i nove posjede. Nije smio zanemariti na-

blaženi augustin kažotić

darbinu jer je trebalo uzdržavati utvrde i vojnike, pomagati uboge i siročad. Bile su u ono doba tri biskupske ubožnice u Zagrebu: jedna kod sv. Petra, druga u Novoj Vesi i treća kod sv. Elizabete (Farlati V., 392.). Hospicij sv. Elizabete bio je na Kaptolu.15 No, biskup Kažotić nije blagotvorno djelovao samo unutar svoje biskupije. Češće on putuje i izvan njezinih granica. Budući je Hrvatska bila u personalnoj uniji s Ugarskom, a Zagrebačka je biskupija spadala pod nadbiskupiju i metropoliju Kaločku, išao je bl. Augustin češće u Ugarsku, bilo na državne sabore, bilo na provincijalne crkvene sinode.

Kada je 1308. g. u Ugarsku putovao papinski legat franjevac, kardinal Gentilis, pratio ga je zagrebački biskup Kažotić. Navodno je (prema Farlatiju V., 398.) legat ozlojedio mnoge plemiće, sileći ih crkvenim kaznama, da bez daljnjega prime kralja Karla, papinoga kandidata. Plemići i redovi sabrani 1310. g. na državnome saboru u polju Rakoš kod Pešte nikako nisu htjeli priznati da su Ugarska i Hrvatska leno Svete Stolice, nego su isticali svoje pravo da sebi sami slobodno biraju vladara. Kažotić je, vele, nagodio legata i saborske članove tako da je Gentilis njima dozvolio slobodan izbor, a oni su kraljem izglasali Karla, kandidata Svete Stolice.16 Prema tome bi bl. Augustin imao velikih zasluga za učvršćenje vladavine Karla Roberta u Ugarskoj i Hrvatskoj.

Doskora ćemo vidjeti kako mu je taj za to iskazao slabu zahvalnost.

13

Fermendžin, Acta Bosnae potentissimum ecclesiastica (Zagrabiae, 1892.) donosi na str. 390. – 391. izvještaj anonimusa o vjerskim prilikama u Slavoniji (1629. – 1630.), koji, među ostalim, spominje da se u Cerniku narod klanja jednome stablu lipe. Tomko Mrnavić u djelu: Ferrarius, De rebus Hungaricae prov. Ord. Praed.

(Appendix, str. 21.– 22., tj. u životopisu bl. Kažotića) veli da je lipu u Cerniku zasadio i blagoslovio biskup Kažotić.

14 Buturac u Jeronimskom Svijetlu, str.12. –13., 18. – 20.

15 Dr. Dragutin Kniewald, Iluminacija i notacija zagrebačkih liturgijskih rukopisa, Zagreb MCMXLIV, str 26..

16 Govor što ga je navodno pred saborom izrekao biskup Kažotić (Farlati V., 398. – 401.) nije autentičan, nego ga je izmislio Tomko Mrnavić, životopisac bl. Augustina. Vidi se, primjerice, po tomu što navodni Kažotić veli u tom govoru: »magister meus Thomas de Aquino«, a znamo, da sv. Toma već nije bio živ kada je Augustin učio u Parizu. Ne znamo je li u predmetu Kažotićeva putovanja u Ugarsku s legatom Gentilisom, Farlati imao u ruci kakve dokumente kao dokaze ili se jednostavno oslonio na Mrnavića.

7

blaženi augustin kažotić

Godine 1311. bio je bl. Augustin Kažotić na općem crkvenome saboru u Vienneu, u Francuskoj. Crkvom je tada upravljao Klement V., Francuz, koji, kada je izabran, uopće nije išao u Rim, nego je stolovao u Avignonu u Francuskoj.17 Na tome je saboru, uz ostalo, zaključeno da se raspušta templarski red, a njihova imovina ima se predati ivanovcima osim onoga što je potrebno za doživotno uzdržavanje preostalih templara. U Zagrebačkoj su biskupiji bili templari u Zagrebu kod sv. Ivana, u Božjakovini i Glogovnici. Augustin ih je po dokinuću reda sabrao u Novu Ves kod sv. Ivana i tu ih uzdržavao, a o upravljanju njihovom imovinom, veli Krčelić, izvještavao bi svake godine javno s propovijedaonice.18 U Kažotićevo su doba razni plemići i knezovi otimali i pljačkali crkvene posjede.

Biskupi su se od toga branili i sami, a udružili bi se i u obrambeni savez. No, ni to

Medaljon bl. Augustina Kažotića (?) na ključnim kamenovima u svodu klaustra dubrovačkoga dominikanskoga samostana u razdoblju između 1456. do 1459./60.

17

41/2013.

nije pomoglo. Često su se obraćali molbom kralju Karlu da ih zaštiti. Kralj je potvrđivao njihova prava, ali ozbiljne im zaštite nije dao.

Sa sastanka u Kaloči 1318. godine ugarsko-hrvatski biskupi poslali su kralju svoje izaslanike koji su ga imali ozbiljno opomenuti da se okani raskalašena života što ga je provodio nakon smrti prve žene te mu pod prijetnjom izopćenja naložiti da što prije sazove državni sabor na kojemu se ima urediti zemlja i pomoći ugnjetenome svećenstvu. Kralj je nakon toga brzo sklopio novi propisni brak i izdao odredbe o zaštiti crkvene imovine. Također je zagrebačkoj crkvi izdao dokument kojim joj se potvrđuju sve dosadašnje darovnice.

U toj listini veli kralj (što izgleda pomalo šaljivo) da provodi besane noći razmišljajući neprestano kako bi promaknuo slavu Božju i da mu je naročito omilila zagrebačka crkva.19 No, i sad je sve ostalo kod isprava i izjava. Ugarsko-hrvatski episkopat odlučio je poslati svoga izaslanika k Svetome Ocu, neka ih on zaštiti od pljačka. Bio je tada papom (već od 1316. g.) Ivan XXII. i on je stolovao u Avignonu u Francuskoj. K njemu poslaše biskupi bl. Augustina Kažotića. Taj se uputio u Francusku u jesen 1318. ili u proljeće 1319. godine. Povjerovavši zloradim glasinama da ga je Augustin ocrnio pred Papom, zamrzi na nj kralj Karlo tako da se bl. Kažotić nije više usudio vratiti u svoju biskupiju. Papa Ivan XXII. zadržao je Kažotića uz sebe, služeći se njime vjerojatno u poslovima svoje kurije. Biskup je proživio skoro tri pune godine, možemo reći, u avinjonskome sužanjstvu, kao prognanik iz svoje biskupije i domovine. Godine 1322. riješi ga Sveti Otac obveze prema Zagre-

Od 1309. do 1376. g. pape su stalno boravili u Avignonu u Francuskoj. Počeli su s time pape Francuzi, a drugi su nastavili jer su prilike u Italiji radi velikaških razmirica postale tako teške da se nisu usudili vratiti u Rim. Istom se Klement VI. vratio, osobito nastojanjem sv. Katarine Sijenske. Vrijeme boravka papa u Avignonu naziva avignonskim ili babilonskim sužanjstvom zato što je francuski kralj htio utjecati na odluke papa. Osjetio se taj utjecaj francuskog kralja Filipa Lijepog i na crkvenome saboru u Vienneu, napose u stvari ukinuća templarskoga reda.

18 Krčelić, Hist. Cath. Eccl., str.121.

19 Smičiklas, Codex dipl. VIII, 491. – 493.; Farlati, Illyrici Sacri tom. V., 404.

8

blaženi augustin kažotić

41/2013.

LITANIJE BL. OZANE KOTORSKE (Za privatnu pobožnost; preuzeto iz knjižice Ranke Andrić Božja pastirica, str. 53. – 54.)

Maja Vidović, Blažena Ozana Kotorska, akril na drvu, 20 x 80 cm, (otvoreno 38 x 80 cm).

Slika izrađena za Izložbu oltarnih slika hrvatskih svetaca i blaženika, Križevci – Zagreb.

2013. Nalazi se u dominikanskome samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.

52

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti. Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, moli za nas!

Sveti Josipe, moli za nas!

Sveti Dominiče, moli za nas!

Sveti Toma Akvinski, moli za nas!

Sveti Vinko Fererski, moli za nas!

Sveta Katarino Sijenska, moli za nas!

Sveta Ružo Limska, moli za nas!

Sveti Nikola Taveliću, moli za nas!

Sveti Marko Križevčanine, moli za nas!

Sveti Leopolde Bogdane Mandiću, moli za nas!

Blaženi Augustine Kažotiću, moli za nas!

Blaženi Gracija iz Mula, moli za nas!

Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas!

Blažena Marijo od Propetoga, moli za nas!

Blaženi Ivane Merče, moli za nas!

Svi sveci i blaženici hrvatskoga naroda, molite za nas!

Blažena Ozano, moli za nas!

Blaženo Ozano, Kristova djevice, moli za nas!

Blažena Ozano, Kristova pastirice, moli za nas!

Blažena Ozano, Kristova odabranice, moli za nas!

Blažena Ozano, Kristova pokornice, moli za nas!

Blažena Ozano, Kristova zaručnice, moli za nas!

Blažena Ozano, zanesena ukazanjima Djeteta Isusa, moli za nas!

Blažena Ozano, potresena ukazanjima Raspetog Isusa, moli za nas!

Blažena Ozano, žrtvo Muke Isusove, moli za nas!

Blažena Ozano, ljiljane čistoće, moli za nas!

Blažena Ozano, uzore pobožnosti, moli za nas!

Blažena Ozano, zrcalo poniznosti, moli za nas!

Blažena Ozano, primjere odricanja, moli za nas!

Blažena Ozano, ljubiteljico siromaštva, moli za nas!

Blažena Ozano, pomoćnico bijednih, moli za nas!

Blažena Ozano, hraniteljico gladnih, moli za nas!

41/2013.

blaženi augustin kažotić

Blažena Ozano, tješiteljico žalosnih, moli za nas!

Blažena Ozano, miriteljico zavađenih, moli za nas!

Blažena Ozano, utočište klonulih, moli za nas!

Blažena Ozano, nado bolesnih, moli za nas!

Blažena Ozano, utjeho u času smrti, moli za nas!

Blažena Ozano, savjetnico neukih i mudrih, moli za nas!

Blažena Ozano, divna kćeri svojih roditelja, moli za nas!

Blažena Ozano, uzore kućnih pomoćnica, moli za nas!

Blažena Ozano, ponose naših vezilja, moli za nas!

Blažena Ozano, zagovornico hrvatskih djevojaka, moli za nas!

Blažena Ozano, diko Božjih redovnica, moli za nas!

Blažena Ozano, svjetlo Crkve u našemu narodu, moli za nas!

Blažena Ozano, zaštitnico vjerskoga jedinstva, moli za nas!

Blažena Ozano, širiteljico pobožnosti svete krunice, moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Moli za nas, blažena Ozano!

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Svemogući Bože, koji si blaženu Ozanu proslavio divnim krepostima i okrunio nebeskom slavom, daj nam da, prožeti istim žarom ljubavi kojim se uzdigla k Tebi, po njezinu zagovoru postignemo vječno spasenje. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Sonja Tomić, crtež bl. Ozane Kotorske u knjizi »Plamena srca«. Hrvatski sveci i blaženici, Zagreb, 2009., str. 34.

53

blaženi augustin kažotić

41/2013.

TRODNEVLJE U ČAST BL. OZANI KOTORSKOJ (Preuzeto iz knjžice Ranke Andrić Božja pastirica, str. 56. – 60.)

Prvi dan

Vojo Stanić, slika »Sveti razgovori« na oltaru Bezgrješnog Začeća u crkvi Gospe od Škrpjela (Kotor). Na slici su prikazani sveci i blaženici Boke kotorske: sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska (u dominikanskome habitu), blaženi Gracija i službenica Božja Ana Marija Marović. Slika je poklon obitelji Grillo iz Trsta (1987. godine).

54

U ime Oca….. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu. Moli za nas, bl. Ozano!

Da dostojni budemo obećanja Kristovih.

Razmišljanje o mladosti bl. Ozane, o njezinu djetinjstvu i djevojaštvu.

Bila je dobra kći svojih roditelja i revna pastirica, a kasnije marljiva kao kućna pomoćnica. Njezinu tjelesnu ljepotu nadvisivala je ljepote duše koja je sve više čeznula za Bogom. Dobra, poslušna, ponizna, pobožna i sva predana u volju Božju proživjela je 20 godina u običnome seoskom i gradskom životu i, suzbijajući odlučno sve napasti svijeta, odlučila konačno da se sva posveti Bogu.

Odluka: Slijedit ću bl. Ozanu u svim krepostima, osobito u poslušnosti, poniznosti, pobožnosti i posvemašnjoj predanosti u volju Božju. Kao što se ona istaknula neumornim radom svojih ruku u kućanstvu te je bila pravi blagoslov kući u kojoj je služila kao obična služavka, tako se ni ja neću nikada stiditi nijednog posla, koji mi život odredi, nego ću svaki obavljati zdušno i revno, da molitvom i radom stupam stazom kreposti i savršenstva.

Molitva: Budi mi, bl. Ozano, uzor u molitvi i radu te pomoćnica u svim mojim potrebama. A osobito mi zagovorom svojim izmoli od Boga milost, za koju ti se posebno utječem i molim. Amen.

Sada preporuči bl. Ozani vlastitim riječima ono, za što obavljaš pobožnost trodnevnice, pa dodaj još litanije i koju drugu molitvu u čast bl. Ozane. Na kraju izmoli: Vjerovanje. Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu. Bl. Ozano, čuj me! Bl.Ozano, usliši me!

Bl. Ozano, moli za me i za sve moje!

blaženi augustin kažotić

41/2013.

Drugi dan

Treći dan

U ime Oca… Oče naš…

Moli za nas, bl. Ozano!

Da dostojni budemo obećanja Kristovih!

Razmišljanje o pokorničkom i redovničkom životu bl. Ozane.

Preko 50 godina provela je naša Blaženica kao pokornica. Imajući uvijek na misli Raspetoga Spasitelja nastojala je molitvom, odricanjem, postom, trapnjama i djelima milosrđa dati Isusu zadovoljštinu za sve muke, što ih je podnio za spas griješnog svijeta.

Odluka: Kadgod mi pogled padne na Raspelo, pobudit ću u svome srcu po uzoru bl. Ozane ljubav prema Raspetome Isusu.

Razmišljat ću češće o Muci Spasiteljevoj i rado činiti djela pokore. Nikad neću, koliko mi bude moguće, uskratiti pomoć bijednima, nego ću uvijek nastojati dokazivati djelotvornu ljubav prema bližnjemu.

Molitva: Neka mi, bl. Ozano, žar tvoje ljubavi prema Raspetome Isusu raspali srce istom ljubavlju, da te uzmognem što vjernije slijediti i u djelima pokore i ljubavi prema bližnjemu. A uz to mi, nebeska moja pomoćnice, izmoli od Spasitelja milost, za koju ti se posebno utječem i molim. Amen.

Sve ostalo kao prvi dan.

U ime Oca … Oče naš…

Moli za nas, bl. Ozano!

Da dostojni budemo obećanja Kristovih.

Razmišljanje: Svetim i pokorničkim životom odijeljena od ovoga svijeta napredovala je bl. Ozana u mudrosti i znanju.

Od neuke pastirice i služavke postala je savjetnica mnogih takvih, kojima su prilike omogućivale, da steknu više znanja. Čitajući redovno Božju knjigu, Sveto pismo, prodrla je u bit ljudske mudrosti i kršćanske svetosti. Još za života cijenjena od sviju koji su je poznavali, došla je iza svoje smrti na glas Božje svetice, te je njeno štovanje odobreno i od Svete Stolice kada je 1927. godine proglašena Blaženicom.

Odluka: Štujući bl. Ozanu neću nikada smetnuti s uma kako je ona nastojala napredovati i u znanju. No svako ljudsko znanje isprazno je bez mudrosti, kojoj je izvor Bog. Zato će čitanje Sv. pisma i drugog duhovnoga štiva biti u meni oslonac svakom drugom znanju.

Molitva: Neka mi, bl. Ozano, tvoja težnja za Božjom mudrošću bude na pameti u svakome mome nastojanju, da stjecanjem ljudskoga znanja uvijek više cijenim ono što je od Boga, nego što je od ovoga svijeta. A i ova milost, za koju ti se utječem da mi je izmoliš od Svevišnjega, neka mi bude samo nov dokaz da bez Boga ništa nema nikakvu vrijednost na ovome svijetu ni spasa duši u vječnosti. Amen.

Sve ostalo kao i u dva prijašnja dana.

MOLITVA BL. OZANI KOTORSKOJ ZA POSEBNU MILOST S velikim se pouzdanjem utječem tebi, blažena Ozano, koja si još za života spremno pritekla u pomoć svima koji su se tebi utjecali za pomoć. Izmoli mi nebesku pomoć u ovoj mojoj potrebi (...) da mogu zajedno s tobom zahvaljivati Bogu i slaviti Ga kroz svu vječnost.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

55

blaženi augustin kažotić

41/2013.

SADRŽAJ Riječ uredništva ....................................................................................................................................... 1 D. Nežić, Bl. Augustin Kažotić ................................................................................................................... 3 M. Biškup OP, Bl. Augustiun Kažotić (o. 1260. – 1323.). Podsjetnik za propovijed ........................................15 Z. Gavran, Pjesma u čast bl. Augustijna Kažotića .......................................................................................16 VIJESTI Bratimljenje Trogira i Lucere uime bl. Augustina Kažotića......................................................................18 Proglas biskupa Lucera-Troia Domenica Carnacchia o kanonizaciji bl. Augustina Kažotića .......................19 M. Brlić, Iz župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu kod Dugog Sela (Zagreb) ........................................21 I. Marjanica, Proslava blagdana bl. Augustina Kažotića u Trogiru ......................................................... 24 F. Sentinella, Novosti iz svetišta bl. Augustina Kažotića kroz 2013. godinu ............................................. 26 Proslava Kažotićeva spomendana u zagrebačkoj katedrali 2012. .......................................................... 28 T. Baran, Kažotićevo na zagrebačkoj Peščenici 2012. ........................................................................... 29 Z. Džankić OP., Iz samostana i župe našeg Blaženika (Kažotića) Zagreb, Peščenica.................................31 A. Gavrić OP., Proslava Dana Misije Hamburg ..................................................................................... 33 M. Biškup OP., Bratovština bl. Augustina Kažotića............................................................................... 35 A. Gavrić OP., Aktualni Augustin Kažotić (prikaz knjige)........................................................................ 35 ZAHVALE ............................................................................................................................................... 36 MOLITVE BL. AUGUSTINU KAŽOTIĆU Devetnica u čast bl. Augustinu Kažotiću .............................................................................................. 37 Trodnevnica u čast bl. Augustinu Kažotiću ........................................................................................... 38 Molitva za proglašenje svetim blaženog Augustina ............................................................................. 44 Molitve bl. Augustinu Kažotiću da se isprose milosti ............................................................................ 45 OZANINA STRANICA Hodočašće u Kotor: S. K. Maglica OP., Privučeni mirisom svetosti......................................................... 47 M. Vlk OP., Što je laičko bratstvo sv. Dominika .................................................................................... 49 Litanije bl. Ozane (za privatnu pobožnost) .......................................................................................... 52 Trodnevlje na čast bl. Ozane Kotorske ................................................................................................. 54 Molitva bl. Ozani Kotorskoj za posebnu milost..................................................................................... 55 56