Lađa br. 3. 2013. by Glas Koncila

„... toplo preporučam časopis Lađa svima onima kojima je namijenjen: vjeroučiteljima u školi, katehetama u župnim zajednicama, odgojiteljima u predškolskim ustanovama, studentima naših teoloških i katehetskih visokih učilišta, te i drugim prosvjetnim djelatnicima.” Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

časopis Lađa: • sadržajno je raznovrstan • donosi stručne tekstove, metodičke upute/prijedloge za vjeronaučni rad, dobre primjere iz prakse, radne listove s mnoštvom konkretnih ideja • tematski je usmjeren na važne i aktualne teme • pridonosi kvalitetnijemu religijsko-pedagoško-katehetskom promišljanju i djelovanju, osobito vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama

riječ urednice

Riječ urednice

dgajati nije bilo nikada lako, a danas postaje sve teže. To iskustvo imaju roditelji, učitelji, svećenici i svi oni koji imaju izravne odgovornosti u odgojnome procesu. O postojanju odgojne hitnosti (papa Benedikt XVI.) svjedoče nam mnogi neuspjesi odraslih u njihovu nastojanju da mlade oblikuju u čvrste osobe, otvorene suradnji s drugima i sposobne dati smisao vlastitome životu. Odnos koji povezuje mlade i odrasle često je prožet nerazumijevanjem, predrasudama, kritikama, osudama, i to s obje strane. Govori se o „krizi odgojne funkcije odraslih“, o generacijskome lomu/raskoraku. Važno je uočiti da je taj lom/raskorak učinak, a ne uzrok nedostatnog prenošenja sigurnosti i vrijednosti. Među roditeljima, učiteljima i općenito među odgojiteljima/vjeroučiteljima, snažna je napast odustajanja, ili još prije problem nerazumijevanja njihove uloga, odnosno misije koja im je povjerena. U području odgoja, trajno živimo ograničenost naših mogućnosti interveniranja i mijenjanja postojećega stanja. Lako je i komotno misliti kako to stanje ne ovisi ponajprije o nama i kako nas se stoga ne tiče. Konkretno, kada se radi o promjeni kulturnog ozračja koje izgleda suprotno autentičnom humanizmu i stoga nepovoljno za odgoj i formaciju osobe, prva misao koja nam se nameće je ona o temeljnoj nemogućnosti da se suprotstavimo duboko ukorijenjenim tendencijama koje dolaze iza društveno-kulturnog okružja. Društvo nije, međutim, neka apstraktna pojava, nego društvo čine svi njezini članovi, iako su različite uloge i odgovornosti svakoga pojedinog člana društva. Potreban je zato doprinos svakoga člana, svake osobe, svake obitelji ili društvene grupe, kako bi društvo postalo ambijent povoljan za odgoj. Ipak valja naglasiti kako se odgovornost za postojeću „odgojnu hitnost“ ne može ve-

zati samo uz osobne odgovornosti odraslih ili mladih, koje svakako postoje i ne treba ih skrivati, nego su u igri i mnogi drugi čimbenici povezani s krizom obitelji, nesigurnošću odraslih s obzirom na njihovu ulogu i zadatak, nesigurnošću jasnih ciljeva školskoga odgojnoobrazovnog djelovanja. Sve te nesigurnosti i nejasnoće svoj korijen na neki način nalaze u uzrocima koji su kulturalnoga reda. Potrebno je stoga djelovati na zajedničku kulturu, a ne ponajprije na pojedinačnu muku, budući da ta muka nije uzrok, nego posljedica kulturne implozije čije su prve žrtve upravo mladi. Cjelokupno društveno-kulturno ozračje nameće novi model čovjeka. Jasno je međutim da ako se mijenja koncept čovjeka, da se mijenja i koncet odgoja te u krizu, odnosno u proces promjena dolaze svi dosadašnji odgojni parametri. Aktualna odgojna kriza ne podrazumijeva ponajprije krizu odgojno-obrazovnih tehnika. Za uspješan odgoj potrebno je ponovno vrjednovanje ljudske osobe, ponovno prihvaćanje vrijednog sadržaja koje valja prenijeti. Važan je način prenošenja, ali temeljan je sadržaj poruke koju se želi prenijeti. Prilozi u ovome broju Lađe problematiziraju temu odgoja i izazova odrastanja. O izazvima odrastanja i rizičnim ponašanjima adolescenata možete pročitati u članku Adolescencija – izazovi odrastanja G. Buljan Flander i tekstu Rizična ponašanja adolescenata P. Smontare. O mladima, medijima i navještaju vjere možete čitati u članku Mladi u digitalnom vremenu i navještaj vjere K. Novaka. Vjerujem da ćete u našim stalnim rubrikama i ovoga puta naći niz zanimljivih i korisnih promišljanja, prijedloga i radnih materijala za rad u školi. Do sljedećeg broja srdačno vas pozdravljam,

članci

Adolescencija – izazovi odrastanja

dolescencija je razdoblje sazrijevanja u kojem se dijete priprema za odraslu dob. Intenzivne fizičke, seksualne, emocionalne, psihosocijalne i kognitivne promjene s kojima se adolescent susreće čine to razdoblje vremenom zbunjenosti, ali i otkrića. Adolescenti korak po korak napuštaju sigurnost djetinjstva i preuzimaju odgovornosti odraslih. Odnos adolescenata i njihovih roditelja, učitelja i drugih značajnih odraslih osoba u njihovom životu može biti ispunjen nerazumijevanjem i sukobima. U potrazi za svojim identitetom i samostalnošću adolescenti mogu biti skloni pobunama prema odraslima, posebice roditeljima, koje često vide kao osobe koje ih nasilno zadržavaju u djetinjem dobu, govoreći im što da čine i ograničavajući im slobodu. Biti roditelj adolescenta ponekad je jednako izazovno životno iskustvo kao i biti adolescent. Ambivalencija adolescenta prema roditelju, koja proizlazi iz podvojenosti između potrebe za podrškom i sigurnošću te rastuće potrebe za nezavisnošću, čest je izvor zabrinutosti i zbunjenosti roditelja.

Gordana Buljan Flander

Suočavanje s promjenama koje adolescente približavaju prema odrasloj dobi čine adolescenciju razdobljem u kojem se od-

Adolescenti propituju norme i postavljena pravila te ih više ne prihvaćaju same po sebi, kao što su činili u ranijoj životnoj dobi. U procesu sazrijevanja vrlo je važno da roditelji omoguće učenje nezavisnosti i preuzimanja odgovornosti za sebe, postupno pružajući adolescentima sve izazovnije mogućnosti da donose samostalne odluke i iskuse njihove posljedice, čak i ako se neke odluke ne pokažu najboljima. nos djeteta i roditelja nepovratno mijenja i raste. Iz promjena u ravnoteži koje su dosada postojala u obitelji mogu proizaći brojna pitanja te osjećaji zbunjenosti, zabrinutosti i frustracije. Suočavanje s adolescencijom zna biti otežano negativnim očekivanjima roditelja, zbog društvenih stavova o adolescenciji kao o razdoblju neizbježnog

članci O autorici: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander Psiholog i psihoterapeut, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

buntovništva, padanja pod utjecaj društva i rizičnog ponašanja. Istovremeno je u medijima ponekad prisutna prenaglašena slika naraštaja adolescenata iskrivljenih vrijednosti, koji je u potpunosti drugačiji od ranijih. Stoga ne čude nalazi pojedinih istraživanja koja pokazuju da gotovo tri četvrtine odraslih adolescente danas prije svega opisuje negativnim terminima, kao što su »bezobrazni«, »divlji« ili »neodgovorni«. Psiholozi danas napuštaju ideju da je adolescencija za svaku mladu osobu nužno stresno razdoblje, ispunjeno poteškoćama, te naglašavaju važnost razumijevanja razvojnih specifičnosti koje oblikuju mišljenje, emocije i ponašanje adolescenata. Naime, uvjerenja roditelja i stručnjaka o adolescenciji mogu predstavljati zamke i dovesti do brojnih neželjenih ishoda. Zbog uvjerenja o »burama i olujama« adoles-

cencije roditelji mogu zanemariti probleme ozbiljnije naravi, koji zahtijevaju podršku stručnjaka. Nerazumijevanje razvojnih specifičnosti može dovesti i do pretjerane reakcije, zbog uvjerenja da je određeno ponašanje znak poteškoća, iako je ono zapravo uobičajeno među adolescentima. Negativna uvjerenja roditelja o adolescenciji mogu potaknuti i tzv. samoispunjavajuća proročanstva, a pretjerana ograničenja temeljena na uvjerenju da su adolescenti po svojoj prirodi izvan kontrole ugroziti proces sazrijevanja. Adolescenti se susreću s brojnim promjenama u području mišljenja, osjećaja i odnosa s drugima, koje oblikuju njihov jedinstven pogled na sebe i druge – pogled koji iz perspektive odrasle osobe često nije lako razumjeti. Razumijevanje razvojnih specifičnosti adolescencije roditeljima

članci i stručnjacima olakšava tumačenje ponašanja adolescenta, stvara jasnija očekivanja o tome kada pojedino ponašanje prelazi iz okvira onoga što smatramo normalnim i očekivanim te nam daje informaciju kako podržati adolescenta na tom putu. Razvojni zadatci u adolescenciji Rana adolescencija U ranoj adolescenciji, čije se trajanje procjenjuje od 11. do 13. godine, adolescenti se prvo susreću s tjelesnim promjenama, rastućim kognitivnim kapacitetima i promjenama u vršnjačkim odnosima. Naime, susreću se s brojnim biološkim i fizičkim pro-

mjenama, koje uključuju nagli rast, seksualno sazrijevanje, promjene u tjelesnim proporcijama te povećanje snage i izdržljivosti. Iako je redoslijed promjena koje se odvijaju relativno predvidljiv, postoje velike individualne razlike u dobi javljanja i tempu kojim se promjene odvijaju. Za većinu djece to razdoblje započinje u dobi od 12 do 13 godina, ali kod neke djece može započeti već s 8 ili 9 godina, što ukazuje na važnost pravovremenih razgovora s djecom i pripreme na razdoblje pred njima. Tjelesno sazrijevanje započinje ranije kod djevojčica, koje prve znakove puberteta obično pokazuju između 8. i 13. godine, dok se kod dječaka oni javljaju između 10. i 15. godine. Intenzivne tjelesne promjene mogu dovesti do zbunjenosti, zabrinutosti i zaokupljenosti vlastitim tijelom, no najčešće nemaju negativan utjecaj na sliku o sebi, osim u slučajevima kada se istovremeno odvijaju druge značajne životne promjene. Kao rizična skupina koja češće od svojih vršnjaka tijekom adolescencije razvija različite poteškoće ističu se adolescenti koji sazrijevaju ranije ili kasnije od svojih vršnjaka, pri čemu rano sazrijevanje kod djevojčica i kasno sazrijevanje kod dječaka nosi sa sobom više poteškoća. Djevojčice koje rano sazrijevaju imaju veći rizik za depresiju, zloupotrebu droga, ometajuća ponašanja i poremećaje hranjenja. Dječaci koji kasnije sazrijevaju češće se od svojih vršnjaka mogu susresti s depresijom, konfliktima s roditeljima i poteškoćama u školi, a zbog sitnije građe u većem su riziku da postanu žrtve vršnjačkog nasilja. Roditelji često nisu svjesni rizika, što ih čini nespremnima da pruže potrebnu podršku. Također je važno imati na umu da različita područja često ne sazrijevaju ujednačenom brzinom. Zreli izgled adolescenata može nas zavarati, jer ne mora biti praćen zrelošću u kognitivnom, socijalnom ili moralnom razvoju. U ranoj adolescenciji roditelji počinju uočavati sve veću ulogu koju zauzimaju vršnjaci. Za razliku od razdoblja djetinjstva, kada djeca ponajprije traže potvrdu i pažnju svojih roditelja, u adolescenciji ra-

članci

ste važnost vršnjačke skupine. Kroz pripadanje vršnjačkim skupinama, uključujući priklanjanje prepoznatljivoj odjeći, frizurama i stilu, mlade osobe ispunjavaju svoju potrebu za pripadanjem. Vršnjaci pružaju podršku, savjet i ohrabrenje te mogu biti u većoj mjeri bezuvjetno prihvaćajući nego odrasli. Naime, potreba za prihvaćanjem od strane vršnjaka i sklonost priklanjanju zajedničkim »pravilima« ponašanja čini adolescente podložnijima pritisku vršnjaka, koji doživljava vrhunac u ranoj adolescenciji i smanjuje se nakon 14. godine. Vršnjačka skupina ima važnu razvojnu ulogu: unutar tog okruženja mlada osoba uči vještine koje su temelj prijateljstva i intimnih odnosa u odrasloj dobi te oblikuje svoj identitet. Vršnjaci također predstavljaju prijelazni objekt, koji olakšava razvoj nezavisnosti od orijentacijske obitelji. Roditelji mogu biti povrijeđeni sve većom važnosti koju adolescent pridaje odnosima s vršnjacima i potrebom za privatnošću te se osjećati odbačeno. Međutim, adolescentima su i dalje potrebni podrška

i usmjeravanje roditelja. Unatoč tome što vršnjaci u velikoj mjeri utječu na svakodnevne izbore vezane uz identitet, obitelj ima snažan utjecaj na temeljna uvjerenja i izbore adolescenata. S prividnim udaljavanjem adolescenata od roditelja i obitelji, kada adolescenti počinju gledati na obiteljska pravila i odnose na drugačiji način, utjecaj obitelj ne nestaje – on je i dalje vrlo važan čimbenik za razvoj adolescenata. Potreba za brižnim roditeljima, koji jasno izražavaju svoje vrijednosti i pravila koja žive, i dalje je prisutna, jer identitet mladih u velikoj mjeri proizlazi iz obitelji. Međutim, kako potrebe adolescenata postaju sve kompleksnije, roditeljima može biti teže pronaći ravnotežu između pružanja podrške te davanja dovoljno prostora za autonomiju. Ranu adolescenciju karakteriziraju i promjene u kognitivnim kapacitetima, razvoj mišljenja, koji uključuje pamćenje, rješavanje problema i donošenje odluka. Adolescenti postaju sposobniji nego što su bili u ranijoj životnoj dobi razmišljati o tome što je moguće, umjesto da se ograničavaju na

članci

to što je stvarno. Razvijaju sposobnost razmišljanja o apstraktnim konceptima, shvaćaju da su određeni koncepti neopipljivi te da se ne mogu kvantificirati ili izmjeriti. Postaju sposobni zamišljati alternativne mogućnosti i objašnjenja, odnosno razvijaju hipotetsko razmišljanje. Također postaju refleksivni, izražavajući povećanu introspekciju i samosvijest. Razvijaju sposobnost razmišljanja o stvarima na više načina u isto vrijeme, kao i kapacitet za pristupanje problemu, uzimajući u obzir brojne aspekte problema, te su u stanju razmatrati te aspekte prije no što donesu odluku ili se odluče na djelovanje. Za razliku od razdoblja djetinjstva, adolescenti sada počinju propitkivati stvari i manje prihvaćaju činjenice kao apsolutnu istinu. Osnaženi novim sposobnostima, adolescenti postaju sposobniji (i spremniji) raspravljati i ulaziti u sukobe mišljenja sa svojim roditeljima nego što su to mogli kao djeca. Te kognitivne promjene adolescente u svom razmišljanju čine sličnijima odraslima. No važno je imati na umu da postoji velika razlika između onoga za što adolescenti postaju sposobni i onoga što stvarno čine. Adolescenti ne koriste te kognitivne

kapacitete dosljedno u vremenu ili različitim situacijama. S tim sposobnostima i mogućnostima mogu interferirati određene specifičnosti adolescentskog razmišljanja, kao i neki vanjski faktori. Naime, u razmišljanju adolescenata nailazimo na određene tipične kognitivne pogrješke, koje počinjemo uočavati već u tom razdoblju. Ponašanja koja proizlaze iz tih karakteristika česti su razlog zbunjenosti i frustracije roditelja, a ponekad i zabrinutosti za sigurnost adolescenata, no najčešće se radi o razvojno uobičajenim karakteristikama. Neke su od specifičnosti adolescentskog razmišljanja, koje interferiraju s njihovim kognitivnim sposobnostima, sklonost rizičnom ponašanju i traženju uzbuđenja, prividna neranjivost, razmišljanje usmjereno na sadašnjost i egocentrizam. Kod adolescenata uočavamo izraženiju sklonost rizičnom ponašanju nego kod drugih dobnih skupina, što može biti izvorom velike zabrinutosti i neodobravanja odraslih. Rizično ponašanje povezano je s konceptom traženja uzbuđenja, potrebe za novim i kompleksnijim uzbuđenjima i iskustvima te sa spremnošću na fizičke i socijalne rizike radi tih iskustava. Budući da se

118

najave/vijesti/izvješća

Iz katehetskih ureda Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi ZAGREB, Kaptol 31, tel.: (01) 4894-817, faks: (01) 4816-095, e-pošta: vjeronauk-tajnistvo@zg-nadbiskupija.hr Radno vrijeme tajništva: radnim danom, 8.00 – 16.00 sati Stanka: 13.00 – 13.45 sati

najave

¬¬ 9. rujna 2013. s početkom u 17.00 sati u prostorijama Ureda za vjeronauk (Branjugova 1) održat će se sastanak voditelja županijskih vijeća vjeroučitelja. ¬¬ 21. rujna 2013. od 9.00 do 15.00 sati u prostorijama Ureda za vjeronauk održat će se stručni skup za vjeroučitelje pripravnike i njihove mentore. ¬¬ 19. listopada 2013. održat će se dodjela potvrdnica odgojiteljicama u vjeri, a mjesto i vrijeme bit će naknadno objavljeni. ¬¬ 19. listopada 2013. u zagrebačkoj katedrali s početkom u 11.00 sati održat će se i dodjela trajnih mandata kandidatima koji su za to stekli uvjete.

PROŠLE VIJESTI – IZVJEŠĆA

¬¬ 22. – 24. kolovoza 2013. u Zagrebu je održana Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje srednjih škola. ¬¬ 26. – 28. kolovoza 2013. u Splitu je održana Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola.

¬¬ 22. listopada 2013. u 18.00 sati u prostorijama Ureda za vjeronauk održat će se uvodni supervizijski susret za zainteresirane vjeroučitelje u sklopu cjeloživotnog učenja. Dolazak je potrebno potvrditi do 15. listopada 2013. na adresu e-pošte vjeronauk-savjetnica@zg-nadbiskupija.hr ili na broj 01/4894 817. ¬¬ 25. i 26. listopada 2013. održat će se Katehetska jesenska škola za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja. Ostale informacije i prijave na www.ettaedu.eu ¬¬ 15. i 16. studenoga 2013. održat će se Katehetska jesenska škola za odgojiteljice i odgojitelje u vjeri. Ostale informacije i prijave na www.ettaedu.eu ¬¬ Duhovne vježbe za vjeroučitelje u organizaciji Ureda za vjeronauk održane su u Taboru (Samobor), od 30. lipnja do 3. srpnja 2013 uz vodstvo fra Zvjezdana Linića i fra Ivice Matića te u svetištu Krasno od 10. do 13. srpnja 2013., koje je vodio dr. Ivan Ivanda.

najave/vijesti/izvješća ZAHVALJUJEMO! Ovim putem osobito zahvaljujemo vjeroučiteljicama koje su ove godine ostvarile uvjete za mirovinu, a koje su svoj radni vijek nesebično posvećivale promicanju vjeronauka u školi, odnosno odgoju i obrazovanju vjeroučenika. Zahvaljujemo im za svekoliki angažman kojim su obogatile živote mnogih učenika i šire društvene zajednice kao vjeroučiteljice i redovnice! Ove godine umirovljene su tri vjeroučiteljice: s. Miroljuba Manda Miloš – OŠ Lovre pl. Matačića u Zagrebu, a u Zagrebačkoj nadbiskupiji radila je od 1996. s. Esterina Mara Olujić – OŠ Otona Ivekovića u Zagrebu, koja je u Zagrebačkoj nadbiskupiji radila od 1996. s. Danijela Anđelka Šturlić – OŠ Đure Prejca u Desiniću, u Zagrebačkoj nadbiskupiji zaposlena od 1991.

SUPERVIZIJA U okviru cjeloživotnog učenja odraslih, učenje putem supervizije kao procesa i metode omogućuje osobno, socijalno i profesionalno unaprjeđenje i zadovoljstvo. Supervizija se od ostalih stručnih usavršavanja razlikuje po dugotrajnom procesu reflektiranja vlastitoga profesionalnog iskustva, korištenju tehnika samorefleksije i traženju novih strategija za djelovanje i rješavanje problema. U Europskim zemljama supervizija je usustavljena u odgojno-obrazovnom području te predstavlja sastavni dio programa stručnog usavršavanja prosvjetnih djelatnika. Vjeroučitelji se, kao prosvjetni djelatnici, nalaze u raznovrsnim profesionalnim ulogama, a supervizija omogućuje reflektiranje preuzetih uloga, osvješćivanje kompleksnih odnosa (učenici, kolektiv, roditelji, pripravnici) i procesa koji se ostvaruju u odgojno-obrazovnom sustavu, upravljanje osobnim resursima, zaštitu integriteta i odgovornosti, razvijanje sposobnosti prilagodbe novim okolnostima, uzajamno osnaživanje. Ovim putem želimo vas obavijestiti o planiranju i provođenju jednogodišnjeg supervizijskog programa u šk. god. 2013./2014., a u kojem biste imali mogućnost reflektiranja vlastitog profesionalnog rada.

Sve zainteresirane pozivam na uvodni supervizijski susret u utorak, 22. listopada u 18,00 ( u trajanju od jednog sunčanog sata) u prostorijama Ureda za vjeronauk u školi, Branjugova 1. Molim zainteresirane vjeroučitelje da svoj dolazak potvrde do 15. listopada 2013. na adresu e-pošte vjeronauk-savjetnica@zg-nadbiskupija.hr ili na broj 01/4894 817. Ivanka Petrović, voditeljica supervizije

OSVRT NA DUHOVNE VJEŽBE U organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije, u Kući susreta Tabor u Samoboru od 30. lipnja do 3. srpnja 2013. godine, održane su duhovne vježbe za vjeroučitelje Zagrebačke nadbiskupije te Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Sudjelovalo je šezdesetak vjeroučitelja. Voditelji duhovnih vježbi čija je tema bila Učitelju gdje stanuješ? bili su fra Zvjezdan Linić i fra Ivica Matić. Duhovne vježbe sastojale su se od zajedničke jutarnje molitve, razmatranja i duhovnih nagovora voditelja, priprave za slavlje sakramenata ozdravljenja, budući da je bilo prilike pristupiti sakramentima pomirenja i bolesničkog pomazanja, zajedničkog razmatranja krunice i svakodnevnog slavljenja euharistije. Nakon euharistijskog slavlja održana su euharistijska klanjanja te molitva i polaganje ruku svećenika. Razmatranja su bila podijeljena na dvije glavne teme: Isus koji prašta i oslobađa i Isus koji ozdravlja i liječi. Ona polaze od poziva da budemo sasvim Njegovi, da obnovimo sebe, oslobodimo se tereta prošlosti i pripravimo za susret s Gospodinom u slavlju euharistije. U drugom dijelu naglasak je stavljen na susretu Isusa i bolesnika te molitvi za ozdravljenje duše i tijela. Posljednjeg dana vjeroučitelji su međusobno dijelili svjedočanstva i osobni doživljaj duhovnih vježbi. Na kraju su se vjeroučiteljima pridružili pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, predstojnica ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije prof. dr. sc. s. Valentina Mandarić, predstojnica katehetskog ureda Sisačke biskupije s. Smilja Čirko i savjetnica u Uredu Zagrebačke nadbiskupije gđa Ivanka Petrović. Iva Deković

119

120

preporučujemo

Hrvatski jezik Radoslav Katičić, Hrvatski jezik, Školska knjiga, Zagreb, 2013.

Nove knjige znanstvenika koje ni u veoma zreloj dobi ne napušta radoznalost i stvaralački žar uistinu zaslužuju pozornost i poštovanje. Najnovija knjiga akademika Radoslava Katičića Hrvatski jezik, uz Predgovor i Zaglavak, sadrži dvanaest poglavlja: Pristup, Mjesni govor Hrvata, Jezik pismenosti, Početci hrvatskoga književnog jezika, Hrvatski književni jezik u uznapredovalom srednjem vijeku, Doba velikih prijeloma u 16. st., Novi početak, Prosvjetiteljstvo, Narodni preporod, Suočavanje s novim srpskim jezičnim standardom, Puna standardnost na uzburkanoj pučini i Hrvatski jezik.

atičić u Predgovoru svoje knjige, uz ostalo, objašnjava jedan od njezinih ciljeva: gradnju jezične i kulturne samosvijesti. S jedne strane odriče joj znanstvenost utoliko što ne citira i ne dokumentira tvrdnje u skladu s naputcima metodologije znanstvenoga istraživanja. S druge pak strane pripisuje joj dimenziju znanstvenosti jer su činjenice koje iznosi znanstveno utvrđene i znanstveno provjerene. Katičić, dakako, objašnjava i metodologiju, odnosno pristup odabranoj problematici najprije postupnost a zatim cjelovitost, ističući tako spoj analitičkog promatranja i sintetičkog gledanja. Na kraju svakog poglavlja donosi zaključni osvrt na problem, učvršćujući i poentirajući prethodno iznesena znanja i spoznaje. Autor oblikuje sadržaje služeći se relevantnom stručnom i znanstvenom literaturom te svakom čitatelju ostavlja da sam shvati „čemu se tu zapravo radi”, želeći da njegovo djelo bude „ugodno društvo, opušten razgovor i pouzdan vodič svima kojima je stalo do hrvatskoga jezika”. Problematiku višestoljetne gradnje i oblikovanja hrvatskoga jezika uranja u povijesni, stilskoformacijski, odnosno kulturno-civilizacijski kontekst. U sadržajno veoma zanimljivim, dinamičnim, pitkim i stilski dotjeranim poglavljima nerijetko tumači i temeljne lingvističke pojmove (npr. standardni jezik, mjesni govor, dijalekt, narječje itd.) pa će ovo djelo zasigurno komunicirati i sa širim krugom čitatelja, odnosno i s onima kojima kroatistika nije primarna struka. U panoramskome pogledu na književnopovijesna razdoblja Katičić ističe pisce i djela značajna za formiranje jezične kulture njihove uže i šire zajednice. Svojom nas knjigom pomni istraživač hrvatskoga jezika uvodi u ne tako mirnu povijest toga jezika, prikazuje proces njegove standardizacije te ključne događaje vezane za razvoj pismenosti. Ne zaboravlja vremena zamagljenih obzora i skučenih jezičnih vidika. Ne ustručava se prozvati one koji i danas podupiru spregu filologije i politike, ponavljajući narodnu da je svaka sila za vremena. Ne može pak niti ne želi utišati svoj entuzijazam, skrb i ljubav prema hrvatskome jeziku. Katičićeva knjiga informira, poučava, upućuje, potiče na razmišljanje, preispitivanje i prevrednovanje dosad usvojenih znanja. Stoga je od srca preporučujemo. Jasna Šego