A
ndro je odlučio u korizmi biti bolji. Naumio je odviknuti se zakašnjavanja, manje vremena provoditi uz internet i učiti više nego dosad. Na Čistu srijedu svoju je želju povjerio don Mati i zamolio ga za pomoć. - Vrlo rado - obećao je svećenik i odmah ga posavjetovao - a za početak se ispovjedi! - Nema frke! - nasmiješio se Andro i započeo nizati grijehe - Jučer mi je Marijo podmetnuo nogu pa sam pao i raskrvario nos. Normalno, razljutio sam se i rekao mu da je glupan. Onda mi je Anita prolila sok od jagoda po bilježnici iz matematike. Znam da je bilo nehotice, ali sam izgubio živce i prilijepio joj pljusku. A u večer mi je mama rekla da iznesem smeće. Odbio sam jer stvarno nije fer da mi svaki put prekine igricu na kompjutoru, dok seka smije buljiti u crtiće na televiziji. - Mislim da jest fer jer Anita je mala, a tebi je već punih dvanaest godina - odreže don Mate pa upita: - Zanima me, osim toga, ispovijedaš li ti sebe ili mamu, sestru i Marija? - Sebe, naravno! - ispali Andro. - A zašto onda pričaš što su učinili drugi? Zašto uopće gledaš što drugi rade? - Zato što imam oči pa ne mogu ne vidjeti što drugi rade - opravda se Andro. - Možeš ako hoćeš odbrusi don Mate. - Pa... dobro ... hoću, ali kako? - Sutra ću ti reći, a sad se pokaj - zapovjedi don Mate. Andro prošapće pokajanje.
KOGA I S P OV I J E DA Š ? Svećenik ga odriješi i blagoslovi. - Niste mi ništa dali za pokoru - podsjeti ga Andro. - Sutra ću - namigne mu don Mate.
•••
Sutradan je don Mate pozvao Andru, Anitu i Marija da mu pomognu. Susjed pekar darovao je brašno za kolače i pince. Sto vrećica. Sve po kilogram. Valjalo ih je prenijeti u smočnicu. - Ako stvar obavite za jedan sat, častim vas pizzom i kolom, može? - Daaa - odgovore svo troje uglas i hitro se bace na posao. I zbilja: za jedan sat sve su vrećice bile uredno poslagane na polici u smočnici. A don Mate je održao obećanje. Pozvao ih je u blagovaonicu i pred svakog stavio pizzu i veliku čašu punu kole. - Kad pojedeš, dođi u moju sobu zbog one pokore - rekao je Andru. - Aha - promrmljao je dječak punim ustima.
••• Četvrt sata kasnije Andro je zatekao don Matu kako šetka gore-dolje po sobi i moli časoslov.
- Da dođem kasnije kad sve izmoliš? - upita Andro. - Ma ne, brzo ćemo mi to pa ću poslije nastaviti - odgovori svećenik pa kao usput upita - Zanima me koliko je vrećica prenijela Anita? - Nemam pojma - slegne ramenima Andro. - A Marijo? - nastavi don Mate. - Stvarno ne znam. - Kako ne znaš? - začudi se svećenik. - Pa nisam gledao - zbuni se Andro. - A zašto nisi? - Pa rekao si da ćeš nas častiti ako za sat sve obavimo. Nikako nisam mogao gledati i brojiti koliko vrećica nose Anita i Marijo, kad sam morao nositi svoje - otrese se Andro. - Sjajno - nasmije se don Mate - tako ti je i sa grijesima! Kad stvarno gledaš i brojiš ono što sam pogrešno činiš, nemaš kad gledati i brojiti tuđe pogreške. Kopčaš? - Aha ... a pokora? - plaho upita Andro. - Hm ... za pokoru ćeš mi u sljedećoj ispovijedi naredati samo... svoje pogreške! Sonja Tomić
17 Prica17.indd 17
22. 02. 06, 13:54:44