Zašto je janje simbol Us U Za naše moderne uši slika Isusa kao Janjeta čini nam se možda čudnom, ali Židovu u Isusovo doba bilo je jasno što se pod tim mislilo. Slika janjeta u židovstvu je imala važno religiozno značenje, osobito u dva slučaja...
Sluga Jahvin kao janje Prorok Jeremija se, kad su ga progonili neprijatelji, usporedio s janjetom što ga vode na klanje (usp. Jr 11,19). Ta je slika kasnije primijenjena na Slugu Jahvina, koji je umirući za grijehe svoga naroda sličan janjetu: “K’o janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio usta svojih” (Iz 53,7). Evanđelisti tu usporedbu primjenjuju na Isusa, kada ističu da se Isus nije branio pred članovima Velikoga vijeća (Mt 26,63) i da Pilatu nije odgovarao na njegova pitanja (Iv 19,9).
Izlazak iz Egipta u znaku janjeta Druga starozavjetna slika janjeta vezana je uz izlazak iz egipatskoga ropstva. Slušajući na vjeronauku o oslobođenju izraelskog naroda iz Egipta, zasigurno ste spominjali vazmeno janje. Kad je Bog odlučio izbaviti svoj narod iz egipatskog ropstva, naredio je da svaka obitelj u noći prije izlaska iz Egipta žrtvuje janje “bez mane, od jedne godine i muško” (Izl 12,5). Knjiga Izlaska (12, 1-11) donosi točno određene propise kako to treba učiniti. Janjećom krvlju (a krv znači život) trebali su poškropiti oba dovratnika i nadvratnik kuće. To je za Izraelce bio znak spasenja, jer je anđeo Jahvin poštedio od smrti prvorođenaca sve kuće koje su bile označene janjećom krvlju. Tako su stradali samo egipatski prvorođenci. Na neki način, Hebreji su u znaku krvi vazmenog janjeta (vazam znači pri-
“Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!” Te riječi tri puta izgovaramo na svakoj misi, neposredno prije pričesti. Svećenik potom podigne hostiju i kaže: “Evo, Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta.” Janje s pobjedničkom zastavom i (aureolom) čest je motiv i u kršćanskoj umjetnosti. A možda baka ili mama za Uskrs naprave kolač u obliku janjeta... Nesumnjivo vam je poznato da pod nazivom “Jaganjac Božji” mislimo na Isusa. jelaz) bili izbavljeni iz egipatskoga ropstva, da bi kasnije sklopili savez s Jahvom i postali “Jahvin narod”.
Nevino janje za grijehe naroda Jahve je zapovijedio Izraelcima da se svake godine na određeni dan spominju svoga izlaska iz Egipta. To im je trebao biti najveći blagdan - Pasha, u koji su, između ostaloga, trebali prema određenim propisima zaklati i blagovati janje. Osim toga, Izraelci su svakoga dana u jeruzalemskom hramu prinosili janje kao žrtvu Bogu. Tim činom su Izraelci iskupljivali svoje grijehe pred Bogom. Janje je bilo nevino, ali je bilo žrtvovano Bogu za oproštenje grijeha. No, Izraelci su znali da Bogu
nije potrebna žrtva da bi ga udobrovoljili ili izbjegli njegovoj kazni. Prinoseći žrtvu Izraelci su izražavali svijest da se kao grješnici ne mogu približiti Bogu, koji je pravedan i svet. Onaj koji bi prinosio žrtveno janje stavio bi ruku na njegovu glavu: time se poistovjećivao s janjetom, koje je predstavljalo kako pojedinca tako i čitav narod i koje je zbog njihovih grijeha žrtvovano Bogu. Po toj žrtvi Izraelci su ponovno uspostavljali odnos s Bogom, koji je grijehom bio poremećen.
Isus - vazmeno janje Novozavjetni pisci i prvi kršćani su Isusa usporedili s vazmenim janjetom, da bi tom slikom osvijetlili njegovo otkupiteljsko djelo. Pavao
2 Str02_3.indd 2
21.3.2007 15:02:22
ol Uskrsa? ističe da je “žrtvovano naše pashalno janje - Krist” (1 Kor 5,7). I sam događaj Isusove smrti stavljen je u okvir pashalne žrtve. Prema Ivanovu evanđelju Isus je pogubljen u isto vrijeme, kada se prema propisima Zakona u Hramu žrtvovalo janje. Poslije njegove smrti nisu mu prebili noge kao drugim osuđenicima (19,33), a evanđelist vidi u tome provedbu obrednog propisa o pashalnom janjetu (19,36). Isus je naviješteni sluga Božji i vazmeno janje, koje na sebe slobodno prihvaća nepravednu osudu i smrt. Isus postaje Jaganjac Božji, koji nevin podnosi smrt. Ono što je vazmeno janje simbolično naznačavalo, to je Isus svojom smrću doista ostvario, time što je vjernike izveo iz ropstva grijeha i prolaznosti te ih oslobodio za novi život. Isus je janje bez mane, što znači bez grijeha. On je janje koje otkupljuje ljude cijenom svoje krvi i žrtvom svoga života. Isus nam je omogućio izlazak iz tame grijeha u svjetlo kraljevstva Božjega. Otvara nam vrata Ocu, izvodeći nas iz krivnje grijeha i vodeći nas prema vječnome životu. Zato su nakon Isusove žrtve sve ostale žrtve postale nepotrebne, jer je on jednom zauvijek dao svoj život za naše grijehe.
Pobjeda “nebeskog Jaganjca” I zadnja knjiga Biblije, Otkrivenje, govori o Janjetu, no više u pobjed-
ničkom tonu. Bog mu povjerava sudbinu svijeta, u slici knjige sa sedam pečata, koju jedino Jaganjac može otvoriti. Krist - žrtveno janje, uzdignućem dobiva moć i snagu. Svojom otkupiteljskom smrću ostvaruje pobjedu kojom izbavlja Božji narod zarobljen silama zla. To Janje sada ima božansku vlast i njemu se
klanjaju nebeska bića: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan, i otkupio, krvlju svojom, za Boga, ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda” (Otk 5,9). Mnoštvo otkupljenih oko prijestolja mu kliču: “Dostojan je zaklani Jaganjac primiti i moć i bogatstvo, i mudrost i snagu, i čast i slavu i blagoslov” (5,12). Janje vodi konačni rat protiv sila zla i njegova će ga pobjeda potvrditi za “kralja Kraljeva i Gospodara gospodara”. Na kraju će Janje postati pastirom i povesti vjernike prema izvorima žive vode nebeskoga blaženstva.
Veličina na drugačiji način Zaključno bismo se mogli upitati, što nama osobno govori slika Isusa kao žrtvenoga janjeta. Janje je slabo, ranjivo, nezaštićeno, prihvaća smrt ne braneći se. Isus je poput janjeta, koji svoj život bez borbe daje za nas, koji umire kao žrtva, kao “gubitnik”. Isus kao janje ne čini nam se na prvi pogled snažan za snažne i pobjednik za pobjednike. Ne izgleda kao onaj koji obećava uspjeh, pobjedu, zdravlje, životnu sreću... No, slika Isusa kao vazmenog janjeta uči nas dubljem gledanju u vjeri. Otkriva nam na drugačiji (paradoksalan) način njegovu veličinu, snagu i pobjedu. Slika Janjeta otkriva nam zakonitost Božjega djelovanja i njegovu veličinu. Bog svoju veličinu pokazuje u samodarivajućoj ljubavi, u žrtvi, po kojoj ostvaruje pobjedu nad grijehom i smrću, te nas tako oslobađa za život. Isus nam je primjer kako prihvatiti žrtvu. Kazuje nam kako ona ima smisla, jer se žrtvom postiže nešto više, ona je put vječnom životu. S druge strane, Isus nam kao Janje žrtvovano za naš spas, pokazuje našu grješnost i slabost. Kazuje nam da se ne možemo sami spasiti i da ne možemo sve postići vlastitim snagama, nego da nam je potrebna Božja snaga. A tu nam je snagu Bog osigurao smrću i uskrsnućem svoga Sina! Zato, kada dublje promislimo kako je Isus pravi Jaganjac Božji, onda ćemo shvatiti da je janje izvorniji i puno jači simbol Uskrsa, negoli zec ili jaje. S. Valerija Kovač
3 Str02_3.indd 3
21.3.2007 15:07:08