PASTORAL DANAS by Glas Koncila

Ovakav pristup pastoralnoj teologiji i pastoralu svojevrsno je obogaćenje i osvježenje u našemu teološko-pastoralnomu okružju. U tomu će vidu ova knjiga koristiti kao svojevrsni smjerokaz pastoralne teologije i pastorala, pa će biti veoma korisna svima koji se njima bave, osobito studentima teologije, ali i svima, koji na bilo koji način participiraju u pastoralu. Na temelju izrečenih stavova i razmišljanja moći će realnije i ispravnije, premda zahtjevnije, ali učinkovitije, koncipirati pastoralni rad koji vapi za obnovom. Doc. dr. sc. Alojzije Čondić

ISBN 978-953-241-412-7

www.glas-koncila.hr

140 kn

Pastoral danas

Nikola Vranješ

Nikola Vranješ, podrijetlom sa Plitvičkih Jezera, svećenik je Riječke nadbiskupije. Trenutno djeluje kao docent na Teologiji u Rijeci – područnom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je 2008. godine na Papinskom pastoralnom Institutu »Redemptor hominis« Papinskog Lateranskog Sveučilišta u Rimu s tezom pod naslovom I fedeli laici nella missione della Chiesa in Croazia oggi. Sfide e prospettive. Na Teologiji u Rijeci predaje predmete iz pastoralne teologije, a do sada je iz područja te discipline objavio tridesetak znanstvenih radova.

Knjiga Pastoral danas. Izabrane teme iz pastoralne teologije, autora dr. sc. Nikole Vranješa, ne može ostaviti ravnodušnim onoga koji ju čita i s autorom promišlja o aktualnoj pastoralnoj praksi Crkve u Republici Hrvatskoj. Pogotovo se to odnosi na one Isusove učenice i učenike koji su izravno ili neizravno uključeni u bilo koji oblik pastoralno-katehetskog djelovanja u župnoj zajednici. Mnoga pitanja postavljena u poglavljima predstavljaju svojevrsni ispit savjesti kako pastoralni djelatnici i suradnici u pastoralu i katehezi prenose i svjedoče povjerenim članovima Isusove Crkve Isusovo evanđelje, Isusov stil života, mišljenja i djelovanja, Isusov predani nalog i je li pastoralno-katehetsko djelovanje mjerljivo Isusovu djelovanju... Izv. prof. dr. sc. Josip Šimunović

Nikola Vranješ

Pastoral danas Pastoral danas Izabrane teme iz pastoralne teologije

Izabrane teme iz pastoralne teologije

Nikola Vranješ PASTORAL DANAS Izabrane teme iz pastoralne teologije

Nikola Vranješ Pastoral danas Izabrane teme iz pastoralne teologije Glas Koncila, Zagreb, 2013. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 18 Recenzenti: dr. sc. Josip Šimunović, KBF – Zagreb dr. sc. Alojzije Čondić, KBF – Split Jezično uređenje: dr. sc. Jasna Gržinić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u prosincu 2013.

ISBN 978-953-241-412-7 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 865372

Nikola Vranješ

Pastoral danas Izabrane teme iz pastoralne teologije

Glas Koncila Zagreb 2013.

U spomen na profesora mons. dr. Sergia Lanzu (â&#x20AC; ) zahvalan za spoznaje i vodstvo

Uvod Naslov ove knjige upućuje na vrlo široko i bremenito područje teološko-znanstvenog interesa koje zahtijeva sustavan i specifičan pristup pojedinim temama. Kako bi bilo moguće ostvariti što sustavniji i što pregledniji pristup tematici, izdvojeno je pet velikih tema koje, u određenu smislu, predstavljaju okosnicu teološko-pastoralnog promišljanja. U tim se temama očituje bogatstvo i značenje, ali i bremenitost i problematika pastorala danas. Riječ je o jednoj temi iz fundamentalne ili temeljne pastoralne teologije, te o četirima temama iz posebne pastoralne teologije. Kako i podnaslov djela govori, riječ je o izabranim temama koje, svaka na svoj način, odražavaju složenost današnjeg konteksta teološko-pastoralnog promišljanja. Teološko-pastoralno proučavanje ovih tema izloženo u ovome djelu, ne predstavlja pokušaj iscrpne razrade izdvojene tematike, budući da bi takav pokušaj daleko nadilazio okvire ove knjige. Namjera je autora izdvojiti i obraditi neke ključne aspekte ovih tema s ciljem unapređenja i teološko-pastoralnog promišljanja i konkretne pastoralne prakse. Naslov Pastoral danas očituje, prije svega, potrebu studiranja, raspoznavanja i unapređenja pastoralnog djelovanja u vremenu u kojemu živimo i djelujemo. Cilj je ovoga djela na znanstveni teološko-pastoralni način pridonijeti unapređenju kon-

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

kretne pastoralne prakse. Razrada svake od tema određena je upravo tom namjerom. Bez upoznavanja i studijskog teološkog pristupa pastoralnoj stvarnosti nije moguće ostvarivati njezino unapređenje. Prva tema – Značenje pastoralne teologije u suvremenom teološko-pastoralnom kontekstu – nužna je podloga razrade ostalih tema. Kao ključna pretpostavka sustavnome i sređenome raspoznavanju pastoralne situacije u pojedinim područjima i granama pastorala, govor o pastoralnoj teologiji kao znanstvenoj disciplini i njezinu značenju u tom kontekstu, predstavlja nezaobilazno ishodište promišljanja. Suvremeni položaj pastoralne teologije u znanstvenom teološkom kurikulumu, kao i njezino značenje za pastoralnu praksu iziskuju sustavno promišljanje nekoliko ključnih pitanja vezanih uz ovu disciplinu. Prvo i osnovno, iako možda začuđujuće, pitanje je značenja i važnosti ove discipline. Naime, ona je najčešće, iako na razini teorije prihvaćena, za pastoralnu praksu prečesto malo značajna. To ne znači da na teoretskoj razini biva uvijek jasno prepoznavano njezino značenje. Skladnome i jasnom uklapanju pastoralne teologije u cjelinu teološkog znanja danas1 stoji na putu, najprije, izazov sve veće diferenciranosti ukupnoga teološkog znanja u smislu sve 1 To isto može se primijetiti i u slučaju nekih teoloških grana, posebice iz područja koje tradicionalno pokriva naziv praktična teologija, o čemu se posebno govori u prvom poglavlju ove knjige.

uvod

jasnije autoreferencijalnosti pojedinih teoloških disciplina u odnosu na cjelinu teološkog diskursa. K tome, ponekad se javlja pokušaj pretežita nastojanja nekih disciplina da pokriju područja svih ostalih. Nemogućnost jasna povezivanja doprinosa pojedinih teoloških grana tako postaje ozbiljan problem. S time dolazi i do velikih poteškoća u pitanju kvalitete teološkoga znanstvenog istraživanja.2 Pastoralna teologija jedna je od teoloških disciplina gdje se ovakvi problemi posebno osjećaju. Naime, njezin objekt, kojega generalno označavamo riječju pastoral, postao je danas predmetom prilično nediferencirana pristupa unutar raznih teoloških disciplina. U tom pogledu često nastaje situacija u kojoj kao da nema potrebe za specifičnom teološkom granom koja posebice tematizira upravo pastoral. S druge strane, prečesto se čini kao da bi sami pastoralni djelatnici trebali imati tek »malo smisla i dobre volje« i to bi, navodno, u pastoralu trebalo biti dovoljno. Jasno je da je u takvom teološko-pastoralnom ozračju teško razvijati autentičnu disciplinu – pastoralnu teologiju, a još teže, njome vođeno, sređeno i projektno pastoralno djelovanje. 2

Usp. Albert FRANZ, Znanost teologije, u: Pero ARAČIĆ (ur.), Teologija u dijalogu s drugim znanostima. Radovi znanstvenog simpozija s međunarodnim sudjelovanjem o 200. obljetnici filozofsko-teološkog studija u Đakovu, 1806.-2006., Biblioteka Diacovensia, Đakovo, 2008., 16-17.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

Kako ne bi bilo pogrješnih poimanja, važno je istaknuti da se ovdje ne radi o pokušaju monopoliziranja pastoralnoga područja od jedne teološke discipline, budući da je cijela teologija kao takva (kao kontekstualna) u konačnici usmjerena pastoralu. Radi se ovdje o nečemu drugom; radi se o poštovanju jasnih znanstveno-teoloških pretpostavki i kompetencija u odnosu na objekt i metodu jedne specifične i važne discipline. Zato dijalog pastoralne teologije i drugih disciplina, kao i onaj u odnosu na pastoralnu stvarnost danas, moraju poći od jasnih pretpostavki u odnosu na objekt i zadaće ove discipline. Upravo to sadrži bitan dio promišljanja prvog poglavlja ove knjige. Valja odmah na početku dodati i još jedan od motiva kojim su vođena razmišljanja u odnosu na prvu, ovdje izdvojenu temu. Riječ je o želji da se nadiđe pokušaj svođenja pastoralne teologije (a time i same pastoralne stvarnosti) na razinu promišljanja o tzv. »receptologiji«, tj. o pružanju 'recepata' koji bi bili provedivi u konkretnoj pastoralnoj situaciji. Takvi zahtjevi proizlaze uglavnom iz nespremnosti za suočavanje sa zahtjevnošću pastorala, kao i za davanjem vlastita doprinosa unapređenju pastoralne stvarnosti, najprije pomnim teološko-pastoralnim studijem, a zatim i ostvarivanjem prikladnih teološko-pastoralnih modela djelovanja. Zato se kao središnja odrednica suvremena promišljanja o ulozi pastoralne teologije treba prihvatiti tvrdnja i poziv pape Ivana Pavla

uvod

II., istaknut u apostolskoj pobudnici Pastores dabo vobis: »Potreban je, dakle, pravi i istinski teološki predmet: pastoralna ili praktična teologija (theologia pastoralis vel practicae) koja je znanstveni pogled na Crkvu u njezinoj svakodnevnoj izgradnji snagom Duha, unutar povijesti; na Crkvu kao opći sakrament spasenja, kao znak i živo sredstvo spasenja Isusa Krista u Riječi, u sakramentima i u službi ljubavi. Pastoral nije samo vrsta umjetnosti ili splet pobudnih nagovora, iskustava, metoda, on posjeduje puno teološko dostojanstvo, jer iz vjere prima načela i kriterije pastoralnog djelovanja Crkve u povijesti...«3 Polazeći od toga, uviđa se da je pastoral 'teološko mjesto' za znanstveno teološko-pastoralno promišljanje. Zato je znanstvena razrada i tematiziranje pastoralne prakse integralan i neizostavan dio samoga teološkoga istraživanja.4 Pastoralna teologija kao teološka disciplina, koju možemo označiti kao teološku teoriju crkvene prakse, 5 za zadaću ima znanstvenu teološku refleksiju nad stvarnošću crkvenoga djelovanja. To znači da je objekt ove discipline pravi teološki objekt znanstvenoga karaktera. U tome se smislu od ove discipline ne mogu očekivati recepti, već 3 4

PDV, br. 57.

Usp. Luciano PACOMIO, Teologia pastorale e azione pastorale, Piemme, Casale Monferrato, 31998., 14. 5 Sergio LANZA, Teologia pastorale, u: Giacomo CANOBBIO – Piero CODA, (ur.), La teologia del XX secolo. Un bilancio. 3. Prospettive pratiche, Città Nuova, Roma, 2003., 401.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

znanstveni teološki doprinos u unapređenju pastorala. Pastoral nije neki neodređeni »predmet« kojemu bi se moglo pristupati na nediferenciran način; on zahtijeva specifičan i kvalificiran teološki pristup, kao i specifičnu metodu, što mu omogućuje ova disciplina. Upravo su ova polazišta omogućila razradu tematike o ulozi i značenju pastoralne teologije u prvom dijelu ove knjige. Druga tema, pod naslovom Pastoral sakramenata pred izazovima postmoderne, razrađuje neka od najaktualnijih pitanja iz prakse sakramenata. Nije pritom riječ o pokušaju iscrpna problematiziranja i razrade pitanja prakse sakramenata danas, već o pokušaju uočavanja nekih od ključnih elemenata unapređenja te prakse, imajući u prvom redu na umu one uvide koji su istaknuti u prvom dijelu knjige. Na taj način postaje razvidnim značenje ukupnog teološko-pastoralnog promišljanja i za praksu sakramenata, kao i za pastoral župne zajednice, o kojemu se govori u trećem dijelu knjige. Tako se povezuju dijelovi knjige upravo preko bitnih elemenata teološko-pastoralnog promišljanja izloženih u govoru o pastoralnoj teologiji. Pastoral sakramenata razrađuje se pod vidom specifična doprinosa uvida pastoralne teologije, ali imajući u vidu aktualnu hrvatsku situaciju u odnosu na pastoralnu praksu. Pritom je i u ovom pogledu važno istaknuti da se ni ova važna tema ne razrađuje pod vidom »receptoloških« pristupa, kao niti pod vidom jednostavna ponavljanja

uvod

dobro poznatih problema iz pastoralne prakse. Pastoral sakramenata promatra se i razrađuje pod vidom doprinosa uvida teološko-pastoralnog promišljanja u smislu obnove prakse sakramenata, upravo onako kako to ističu i hrvatski biskupi u Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici.6 Treća tema, pod naslovom Župna zajednica pred novim pastoralnim izazovima ukazuje, prije svega, na važnost i značenje koje najkonkretniji okvir kršćanskog života – župna zajednica – ima za ukupno pastoralno djelovanje Crkve. Promišljanja o župnoj zajednici povezuju se s onim što je o važnosti pastoralne teologije istaknuto u prvom dijelu knjige. Doprinos pastoralne teologije ocjenjuje se kao nužan i odlučujući u odnosu na promišljanje o obnovi i unapređenju župnog pastorala. Župna zajednica tako predstavlja temu od prvorazrednog teološko-pastoralnog interesa, a znanstveno teološko-pastoralno razmišljanje o njoj preduvjet obnove ukupne pastoralne aktivnosti Crkve. Važno je pritom istaknuti da se pastoral sakramenata, o kojemu se govori u drugom poglavlju, promatra također u prvome redu u odnosu na pastoral župne zajednice. Ona je najkonkretniji redoviti okvir pastoralne aktivnosti. Stoga ne bi bilo prikladno promišljanje niti prakse sakramenata, 6

Usp. DPSŽZ, br. 7.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

niti drugih elemenata pastorala bez povezanosti s pastoralom župne zajednice. Taj pastoral se u trećem dijelu knjige promatra ponajprije pod vidom obnove i unapređenja, imajući pritom i ovdje u vidu doprinos koji teološko-pastoralno promišljanje danas daje u odnosu na to. Izazovi i poteškoće župnoga pastorala tako bivaju sagledavani u svjetlu suvremenih teološko-pastoralnih uvida, a pritom se izdvajaju ona područja djelovanja koja su u aktualnom trenutku osobito bremenita. I u odnosu na ovu temu namjera autora ne ogleda se u pokušaju iscrpljivanja razrade teme pastorala župne zajednice, već u pokušaju njezine aktualizacije u onim elementima koji su u današnjoj pastoralnoj situaciji osobito izazovni. Tema pastorala kulture danas predstavlja posebno zahtjevno područje znanstvenoga teološkopastoralnog interesa, a još više konkretnoga pastoralnog djelovanja. Kultura je specifični oblik i način ljudskog postojanja koji prožima i koji se tiče svih aspekata ljudskog života. I u teološkom smislu kultura ima nezaobilazno značenje. Božja objava i Božja riječ dolaze nam preko kulturoloških elemenata. Utjelovljenje Sina Božjega u stvarnost ljudskog načina postojanja do krajnjih granica uzdiže važnost ispravna shvaćanja i ispravnoga odnosa prema stvarnostima ljudskog života od kojih je kultura jedan od najdominantnijih. Crkva u odnosu na ljudske kulture ima vrlo bremenitu zadaću evangelizacije kulture i inkulturacije evan-

uvod

đelja. Stoga se svi temeljni aspekti pastorala, kao što su pastoral sakramenata i pastoral župne zajednice, moraju sagledavati i u ovoj perspektivi. Na taj način postaje jasnom važnost i značenje koje za ukupni pastoral ima specifično područje pastorala kulture, osobito u današnjim složenim društveno-kulturalnim okvirima. Tema nove evangelizacije, tj. nekih naglasaka u njezinu aktualnom ostvarivanju predstavlja svojevrsni uvir razmišljanja u ovoj knjizi. Evangelizacija je jedan od pastoralnih izraza, ali ona zapravo predstavlja usmjerenje cjelokupna pastorala. Pastoral je u svojim različitim oblicima u službi cjelovite evangelizacije. Stoga je njezino ostvarivanje danas prvorazredno teološko-pastoralno pitanje. Razrađujući važnija pastoralna pitanja povezana s novom evangelizacijom danas, u posljednjem poglavlju ove knjige želimo zapravo razmišljanja prethodnih poglavlja uokviriti u oblik što sustavnijeg govora o djelovanju Crkve koje će poruku evanđelja posredovati na što prikladniji način našim suvremenicima. Povezivanje ovih pet tema poduzimamo iz jednog primarnog razloga; to su, naime, teme s kojima je određeno cjelokupno pastoralno djelovanje. O njihovu shvaćanju i aktualiziranju ovisi pastoral u svim područjima i u svim granama. Namjera je autora, pored cilja što skladnijeg i što sustavnijega povezivanja ovdje izdvojenih tema, pridonijeti njihovoj što prikladnijoj i boljoj aktualizaciji

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

u suvremenu trenutku života Crkve. Kako i kaže naslov knjige, teme želimo promišljati u odnosu na današnje okolnosti života i djelovanja crkvene zajednice i društva u kojemu ona ostvaruje svoje poslanje. Iako su u oblikovanje ovoga djela unesena i znanstvena teološko-pastoralna iskustva iz djela stranih autora, knjiga se u prvom redu bazira na proučavanju aktualnih tema u odnosu na hrvatsku pastoralnu situaciju. Vjerujemo da će promišljanja ponuđena u ovoj knjizi pridonijeti još sustavnijem znanstvenom teološko-pastoralnom proučavanju naše pastoralne stvarnosti, ali i unapređenju konkretne pastoralne prakse.

1. ZNAČENJE PASTORALNE TEOLOGIJE U SUVREMENOM TEOLOŠKOPASTORALNOM KONTEKSTU 1.1. Kratak povijesni pregled Ovaj kratki povijesni prikaz započet ćemo od vremena uvođenja pastoralne teologije u teološki kurikulum na sveučilištu i to ponajviše iz namjere što konciznijeg uočavanja važnijih segmenata razvitka discipline. To ne isključuje ukazivanje na utjecaj nekih manualističkih djela i odrednica pastoralnoga djelovanja baštinjenih osobito od Tridentskog sabora, no sustavan prikaz toga prethodnoga razdoblja daleko bi nadišao mogućnosti ovog pregleda. Pitanje znanstvenosti pastoralne teologije, kao i prihvaćanja njezine legitimne smještenosti na obzor znanstvenih teoloških disciplina, te pitanje njezina konkretnoga značenja za pastoral Crkve, dobro je poznato u teološko-pastoralnoj literaturi. U ovom kratkom povijesnom pregledu zaustavit ćemo se na onim segmentima ove teme koji su u bitnome utjecali na znanstveno pozicioniranje ove discipline od vremena njezina uvođenja u sveučilišni kurikulum do danas.7 7

Na hrvatskom jeziku za ovu tematiku preporučujemo sljedeću literaturu: Norbert METTE, Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas, Ravnokotarski cvit, Lepuri – Split, 2004.; Stipe NIMAC – Bruno SEVESO, Praktična teologija.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

U desetljećima nakon njezina uvođenja u kurikulum znanstvenih teoloških disciplina na Bečkom sveučilištu 1774. godine, ova disciplina prošla je nekoliko specifičnih stupnjeva razvitka. Iako se, s jedne strane, Franzu Stephanu Rautenstrauchu ne može podmetati bilo kakva nečasna, a najmanje državno-koristonosna namjera prilikom izrade plana obnove teoloških studija s obzirom na pastoralnu teologiju,8 mora se, s druge strane istaknuti važnost koju je u cijeloj situaciji oko iste obnove odigralo nastojanje jozefinističke države da i preko tog sredstva odgoja budućih svećenika omogući ostvarenje svoga cilja:9 odgajanje državi poslušnih i dobrih građana, koji su u isto vrijeme i vjernici. S obzirom na znanstveno profiliranje ove discipline treba istaknuti da su se u narednim desetljećima profilirali pastoralisti koji su na jasan način branili njezinu epistemološku opravdanost i utemeljenost.10 No, nije pomanjkalo niti onih koji su joj poProfil jedne teološke discipline s osvrtom na njezine zadaće u hrvatskoj Crkvi i društvu, Ravnokotarski cvit, Lepuri, 2009., 7-136; Alojzije ČONDIĆ, Prosudbeni osvrt na razvitak pastoralnoga bogoslovlja od početka do Drugoga vatikanskog sabora, u: Bogoslovska smotra, 75 (2005.), 2, 557-579; Alojzije ČONDIĆ, Pastoralno bogoslovlje u raspravi od Drugog vatikanskog sabora do danas, u: Služba Božja, 45 (2005.), 4, 387-408. 8

Usp. Norbert METTE, Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas, 15.

Usp. Franjo Emanuel HOŠKO, Grga Čevapović. Osporavatelj ranog liberalizma, Salesiana, Zagreb, 2011., 235.

Anton Graf (1814.-1867.) među prvima prepoznaje znanstveni značaj discipline i upućuje na njezine temelje i svrhu.

1. Značenje pastoralne teologije u suvremenom teološko-pastoralnom kontekstu

ricali bilo kakvu vezu sa znanstvenom odrednicom teologije, svodeći je tako na čisto umijeće upućivanja budućih pastoralnih djelatnika (svećenika) u crkvenu službu.11 Pastoralnu teologiju pod njezinim znanstvenim vidom možemo pratiti od prve polovice devetnaestoga stoljeća. Iako njezino uvrštavanje u sveučilišni kurikulum teoloških predmeta nije bilo toliko popraćeno nastojanjima za njezinim znanstvenim doprinosom, koliko za njezinim doprinosom u formiranju što boljih dušobrižnika, početkom devetnaestoga stoljeća javlja se, ipak, više teologa, a kasnije i nekoliko pokreta, koji će u bitnome pridonijeti njezinoj znanstvenoj afirmaciji u sljedećim desetljećima. Slična nastojanja nastavit će se sve do Drugog vatikanskog sabora. Detaljniji prikaz ovih nastojanja ne može zaobići ponajprije smjer tzv. »antideističke teologije«, prepoznatljive u djelima Johanna Michaela Sailera, jednoga od prvih koji će pastoralnu teologiju usmjeriti u znanstvenome smjeru.12 Njemu je bila osobito bitna ekleziološka i posebice biblijska perspektiva u pastoralu. Pastoralno poslanje Crkve vidio je ne samo kao poučavanje i upućivanje u crkvenu službu već i kao djelovanje koje je bitno crkveno-spasenjski određeno, kao ono koje 11

Jedan od najpoznatijih zastupnika takva pristupa u navedenu razdoblju bio je Grafov učenik Joseph Amberger (1816.-1889.).

Usp. Franz X. ARNOLD, Storia moderna di teologia pastorale. Le radici storiche dell'attuale rinnovamento della catechesi e della teologia pastorale, Città Nuova, Roma, 1970., 21.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

je povijesno konkretno uključeno u ostvarivanje spasenja. Ovo ponovno otkrivanje pastoralne stvarnosti Crkve kao one koja je u bitnoj i neraskidivoj povezanosti s ekonomijom spasenja svakako predstavlja jednu odlučujuću točku za daljnji razvitak discipline.13 Kasnije će cijeli niz teologa iz poznate Tübin genške škole ići sličnim putm. Pored Johanna Sebastiana Dreya, ovdje osobito treba istaknuti Johanna Adama Möhlera, koji će svojim ekleziološkim uvidima u bitnome utjecati na budući način poimanja crkvenoga djelovanja. On će svoje razmišljanje određivati polazeći od načela inkarnacije. Razvijajući razmišljanje o ovom načelu, dolazi do jasna zaključka da se nevidljivo i vidljivo u životu Crkve nikako ne mogu razdvajati niti dijeliti, tj. da je Crkva bitno otajstvena stvarnost u kojoj Bog ostvaruje spasenje. Koliko će ovi uvidi biti važni pokazuje Anton Graf. On teologiju razumije kao znanstvenu svijest koju Crkva ima o sebi samoj. Znanstvenost i crkvenost temeljne su oznake njegove pastoralne teologije.14 Tu pastoralnu teologiju karakterizira i ekumenska označnica.15 S Grafovim radom katolič13

Usp. Daniel BOURGEOIS, La pastorale della Chiesa, Jaca Book, Milano, 2001., 109.

Usp. Norbert METTE, Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas, 23.

15 U tome pogledu osobito je važno istaknuti utjecaj koji su na njegov teološki razvoj imali neki protestantski teolozi, osobito Friedrich Schleiermacher.

1. Značenje pastoralne teologije u suvremenom teološko-pastoralnom kontekstu

ka će pastoralna teologija definitivno izaći na znanstveni put. No, povijesno-teološke prilike u tome će pogledu biti očito bremenitije nego što je on očekivao. Složenost povijesti ove discipline osobito je uočljiva u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća, počevši s jačanjem teološkog pravca koji se generalno naziva novoskolastikom.16 Riječ je, s obzirom na ovu disciplinu, o pokušaju vraćanja teološkopastoralnih promišljanja u vrijeme prije početka znanstveno-teološkog pristupa u odnosu na studij pastoralne teologije. Na taj način neki će pastoralisti ovu disciplinu ponovno pokušati u potpunosti vratiti na staze isključivoga umijeća upućivanja.17 No, iako teško, vrijeme koje dolazi, donijet će pozitivne pomake u odnosu na shvaćanje i prihvaćanje znanstvenosti pastoralne teologije. Pored velikih katoličkih pastoralista, druga polovica devetnaestoga stoljeća, kao i početak dvadesetoga stoljeća na vidjelo će iznijeti i nekoliko pokreta, od kojih u prvome redu treba istaknuti onaj liturgijski, a kasnije i katehetski i biblijski pokret, koji će u praktičnome pogledu promijeniti način 16 Usp. Norbert METTE, Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas, 27. Od njezinih predstavnika možemo istaknuti Josefa Masta i već spomenutog Josepha Ambergera. 17

U tome je pogledu dovoljno istaknuti žestinu s kojom su se neki i katolički i protestantski autori oborili na znanstveno teološko utemeljenje ove discipline. Više o tome vidi u: Norbert METTE, Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas, 27-28.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

odnosa prema crkvenom posredovanju spasenjskog Kristova djelovanja.18 Početak i prva polovica dvadesetoga stoljeća, k tome, donijeli su više pravaca i više važnih imena u pastoralnoj teologiji. Pored europskoga konteksta, pastoralna teologija u nekim se aspektima počela osobito razvijati i u sjeverno-američkom kontekstu. Najupečatljiviji teološko-pastoralni odjek u Sjedinjenim Ame ričkim Državama, odjek čiji korijeni sežu u drugu polovicu 19. st., a koji se osobito razvio u prvoj polovici 20. st., predstavlja pastoral counseling.19 18

Usp. Franz X. ARNOLD, Storia moderna di teologia pastorale, 21.

O povijesti, razvitku, razlikujućim oznakama, pravcima i današnjim odjecima pastoral counseling pristupa više vidi: Donald S. BROWNING, Introduction to Pastoral Counseling, u: Robert J. WICKS – Richard D. PARSONS – Donald CAPPS, (ur.), Clinical Handbook of Pastoral Counseling. Volume 1. Expanded Edition, Integration Books – Paulist Press, New York – Mahwah, 1993., 5-13; Orlo STRUNK JR., A Prolegomenon to a History of Pastoral Counseling, u: Robert J. WICKS – Richard D. PARSONS – Donald CAPPS, (ur.), Clinical Handbook of Pastoral Counseling. Volume 1. E xpanded Edition,14 -25; Clyde J. STECK EL , Directions in Pastoral Counseling, u: Robert J. WICKS – Richard D. PARSONS – Donald CAPPS, (ur.), Clinical Handbook of Pastoral Counseling. Volume 1. Expanded Edition, 26-36. Za dublje upoznavanje problematike i pravaca ovoga pastoralnog pristupa osobito su korisna sva tri sveska prije navedena zbornika: Robert J. WICKS – Richard D. PARSONS – Donald CAPPS, (ur.), Clinical Handbook of Pastoral Counseling. Volume 1-3. O nekim aspektima utjecaja ovoga pristupa u pastoralu, osobito s obzirom na duhovnost, više vidi u zbornicima: Robert J. WICKS, (ur.), Handbook of Spirituality for Ministers, Paulist Press, New York – Mahwah,1995., i Robert J. WICKS, (ur.), Handbook of Spirituality for Ministers. Perspectives for the 21st Century. Volume 2, Paulist

1. Značenje pastoralne teologije u suvremenom teološko-pastoralnom kontekstu

Iako je glavnina snaga ovoga pokreta bila usmjerena u smjeru pronalaženja načina aktualizacije pastoralne psihologije i posebice psihoterapije u pastoralnome djelovanju, s vremenom je taj pokret postao izričajem ekumenski usmjerena interdisciplinarnoga nastojanja s tipičnim teološkopastoralnim obilježjima. Odjeci novijih gibanja u odnosu na proučavanje pastoralne stvarnosti Crkve naći će se i u velikim enciklikama iz prve polovice prošloga stoljeća, u kojima se na pastoralno djelovanje Crkve gleda kroz prizmu obnovljene aktualizacije. U prvom redu ovdje treba spomenuti encikliku Pia XI. Ubi arcano Dei consilio (1922.), te enciklike Pia XII. Mystici Corporis Christi (1943.) i Mediator Dei (1947.). Rasprava s obzirom na znanstveni karakter i značenje pastoralne teologije nikada nije u potpunosti prestala. Teolozi i novi pravci u pastoralu i promišljanju pastorala odreda su većinom nadahnuti željom za suvremenijim pristupom djelovanju Crkve, osobito u području kateheze, pastorala mladih, socijalnog pastorala kao i s obzirom na povezanost pastorala s uvidima društvenih znanosti, te s obzirom na odjek djelovanja Crkve u društveno-kulturalnoj stvarnosti. Pritom se ne smije zaboraviti nastojanja za jednim novim misijskim pristupom upravo u europskom kontekstu koji postaje sve više raškršćanjen. Odjeci Press, New York – Mahwah, 2000.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

svih ovih nastojanja naći će svoj izričaj u djelima Corneliusa Kriega, Linusa Boppa, Constantina Noppela, Michaela Pfliegera, Pierre-André Liegéa, Graziosa Cerianija i dr. Od teološko-pastoralnih pravaca svakako treba istaknuti ujedinjeni pastoral kao svojevrsni francuski model koji će kasnije ostaviti odjeka i u drugim europskim ambijentima. U Italiji će u klici započeti razvitak modela koji sve do danas u velikoj mjeri pridonosi konkretnomu pastoralnomu djelovanju, a riječ je o modelu pastoralnoga jedinstva (unità pastorale). Iako ovdje ne možemo nabrajati sva imena i sve pojedinačne doprinose u predsaborsko i saborsko vrijeme, ipak moramo upozoriti na nekoliko ključnih predstavnika obnovljena pristupa ovoj disciplini u tome razdoblju. Od njih se ističu osobito dvojica: Franz Xaver Arnold i Karl Rahner. Prvi se osobito ogledao u proučavanju značenja načela utjelovljenja za pastoral Crkve. Razrada bogoljudskog načela jasno će pokazati važnost poštovanja istina objave u pastoralu, ali i poznavanja povijesne situacije čovjeka koji je pozvan na spasenje. Arnold u svojim tumačenjima 'samoizgradnje' Crkve u povijesti poseže za razlikom između procesa i tijeka spasenja.20 Na taj način ističe 20 Usp. Franz X. ARNOLD, Das Prinzip des Gott-menschlichen und seine Bedeutung für die Seelsorge, u: Theologische Quartalschrift, 123 (1942), 145-176; Franz X. ARNOLD, Das Gott-menschliche Prinzip der Seelsorge in pastoralgeschichlicher Entfaltung, u: Theologische Quartalschrift, 124 (1943.), 99133; Franz X. ARNOLD, Das Gott-menschliche Prinzip der

1. Značenje pastoralne teologije u suvremenom teološko-pastoralnom kontekstu

središnjost slobodnog Božjeg djelovanja, ali u isto vrijeme i bitnu kristološku utemeljenost i određenost crkvenog djelovanja. Karl Rahner, 21 dogmatičar i pastoralist, nudi osobito važne uvide s obzirom na pastoralno djelovanje Crkve, osobito kroz isticanje njegova eklezijalnoga karaktera. Iako će razrada ovog segmenta unutar pastoralne teologije biti i predmet kritika drugih pastoralista, on dobro ističe važnost pastorala kao čina Crkve. Drugim riječima, još jednom biva potvrđena bitna ekleziološka odrednica pastorala. Rahner je potaknut željom da cijelo blago Crkve učini aktualnim u praksi; da ga ljudima današnjice ponudi na nov način kako bi u njemu mogli prepoznati osmišljenost vlastite egzistencije.22 Crkveni pastoral u tome smislu mora uzeti u obzir cijelu stvarnost Crkve, sve njezine čimbenike, u surječju sa situacijom suvremena svijeta. Kao svojevrsna kruna nastojanja Rahnera i njegovih kolega nastao je veliki Priručnik pastoralne ili prakSeelsorge in pastoralgeschichtilcher Entfaltung, u: Theologische Quartalschrift, 125 (1944.), 57-80; Franz X. ARNOLD, Storia moderna di teologia pastorale, 15-19. 21

O Rahnerovoj viziji pastorala i pastoralne teologije na hrvatskom vidi u: Ivica PAŽIN, »Vjera počinje ondje gdje mislimo da završava«. Orisi pastoralne teologije Karla Rahnera, u: Ivica RAGUŽ (prir.), Za tragovima Božjim. Teološka traganja Karla Rahnera i Hansa Ursa von Balthasara, Biblioteka Diacovensia, Đakovo, 2007., 211-233. 22

Usp. Norbert METTE, Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas, 41.

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

tične teologije.23 Iako je riječ o epohalnu djelu, ono će, nažalost, ostati dobrim dijelom pastoralno neiskorišteno. Ipak, ono je označilo jednu novu etapu u shvaćanju i razvitku pastoralne teologije. Drugi vatikanski sabor dao je snažan zamah u znanstvenome teološkom pristupu pastoralu.24 Sabor se naziva pastoralnim. Njegov je cilj, jednostavno rečeno, na temelju trajnoga poklada vjere obnoviti i unaprijediti praksu Crkve u suvremenim prilikama.25 Sabor je odnos teologije i pastorala smjestio na obzor brige za ukupno poslanje Crkve. Iako zasebno tematiziranje pastoralne teologije nije specifična tema saborskih dokumenata, iz njih je ipak jasno da znanstveno teološko promišljanje o pastoralu mora biti uklopljeno u dinamiku tradicije Crkve, ali i da mora pastoralnoj stvarnosti pristupati na novi način, u prvome redu zbog promijenjene društvene i kulturalne situacije koja zahtijeva osuvremenjivanje pastoralnog djelovanja. Od Crkve se očekuje da prepoznaje zna23

Franz X. ARNOLD – Karl RAHNER – Viktor SCHURR – Leonhard M. WEBER – Ferdinand KLOSTERMANN, (ur.), Handbuch der Pastoraltheologie. Praktische Theologie der Kirche in ihrer Gegenwart, IV. vol., Herder, Freiburg – Basel – Wien, 1964.-1969. Potom je napisano i peti dio: Ferdinand KLOSTERMANN – Karl RAHNER – Hansjörg SCHILD, (ur.), Handbuch der Pastoraltheologie. V. Lexicon, Herder, Freiburg – Basel – Wien, 1972. 24

Iako se ne bavi posebno pastoralnom teologijom. Spominje je samo jedanput i to u SC, br. 16.

Usp. GS, br. 1-4.

Sadržaj UVOD..................................................................................7 1. ZNAČENJE PASTORALNE TEOLOGIJE U SUVREMENOME TEOLOŠKOPASTORALNOM KONTEKSTU................................17 1.1. Kratak povijesni pregled.........................................17 1.2. Znanstvenost teologije...........................................30 1.2.1. S ustavnost teološkoga pristupa u odnosu na aktualni položaj pastoralne teologije.......................................33 1.2.2. Z nanstvenost pastoralne teologije – pitanje prošlosti i sadašnjosti...................36 1.2.2.1. Objekt i cilj teološko-pastoralnog istraživanja.....................................................37 1.2.2.2. Izvorište i značenje pojma pastoral.......................................................... 39 1.3. Uporišne točke pastoralne teologije................... 44 1.3.1. P astoralnost teologije i teologalnost pastoralne teologije...................................... 44 1.3.2. Neodvojivost fides quae od fides qua....................................................................49 1.3.3. Odnos teorije i prakse...................................50 1.3.3.1. Načela odnosa teorije i prakse..................54 1.3.4. Načelo utjelovljenja.......................................57 1.4. Pastoralna ili praktična teologija..........................61 1.5. Subjekti pastoralnoga djelovanja..........................72 1.6. Metoda pastoralne teologije..................................74 1.6.1. U potrazi za prikladnom metodologijom................................................76 1.6.2. M etoda teološko-pastoralnog raspoznavanja.................................................81

393

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

1.6.2.1. Kairološka dimenzija.............................. 85 1.6.2.2. Operativna dimenzija............................. 87 1.6.2.3. Kriteriološka dimezija............................ 89 1.6.3. Raspoznavanje u službi zajednice............ 90 1.7. Pastoralna projektnost......................................... 92 1.7.1. P repreke ostvarivanju pastoralne projektnosti................................................... 94 1.7.2. Elementi projektnosti................................. 97 1.7.3. Teološko-pastoralna perspektiva............. 99 1.7.4. Pastoralne smjernice................................ 105 1.7.5. Projekt......................................................... 109 1.7.6. Program i programiranje......................... 112 1.7.7. Z načenje biskupijskoga pastoralnog plana i programa........................................ 115 1.7.8. Župni pastoralni plan i program............ 119 1.8. Odnos pastoralne teologije i društvenih znanosti................................................................ 123 1.8.1. Multidisciplinarni model........................ 125 1.8.2. Interdisciplinarni model......................... 129 1.8.2.1. Kriteriji interdisciplinarnoga rada..... 132 1.8.3. Neki noviji prijedlozi................................ 135 2. PASTORAL SAKRAMENATA PRED IZAZOVIMA POSTMODERNE............................ 141 Uvod.............................................................................. 141 2.1. Elementi i značenje pastorala sakramenata... 143 2.1.1. Novi pastoral sakramenata..................... 147 2.1.2. Priprava i odgoj za sakramentalna slavlja........................................................... 153 2.1.2.1. Neki aktualni problemi priprave za sakramente......................................... 154 2.2. Praksa sakramenta krštenja............................. 161 2.2.1. Pristup odraslih u kršćanstvo – kršćanska inicijacija.............................. 161

394

sadržaj

2.2.1.1. Župa kao zajednica koja rađa i nosi.. 165 2.2.2. K rštenje djece i današnji pastoral – neki naglasci.......................................... 168 2.2.2.1. Župa kao zajednica koja pripravlja i prihvaća................................................ 170 2.2.2.2. Sustavna i cjelovita priprava.............. 172 2.3. Praksa sakramenta potvrde u suvremenu kontekstu.............................................................. 174 2.3.1. Od priprave do životne prakse potvrde........................................................ 175 2.3.1. Odgojni subjekti i praksa potvrde......... 178 2.3.2. Pastoral potvrde u dinamizmu zajednice..................................................... 183 2.4. Praksa sakramenta euharistije......................... 184 2.4.1. E uharistija kao središnje slavlje i problemi njezina aktualiziranja........... 184 2.4.2. Jedinstvenost i cjelovitost slavlja........... 187 2.4.3. Euharistija i župna zajednica................. 191 2.4.4. Priprava za prvu pričest.......................... 198 2.4.5. Euharistijsko klanjanje............................200 2.5. Sakrament pokore pred izazovima postmoderne........................................................ 202 2.5.1. Ispovijed kao obnova kršćanskog života...........................................................204 2.5.2. Ispovijed kao put istine...........................205 2.5.3. Eklezijalna dimenzija pokore na kušnji...........................................................207 2.5.4. Slavlje priznanja i pomirenja..................208 2.5.5. Pokorničko bogoslužje............................. 210 2.6. Neki današnji izazovi prakse bolesničkoga pomazanja............................................................ 211 2.6.1. Uvodna promišljanja................................ 211 2.6.2. Pitanje priprave......................................... 212

395

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

2.6.3. Slavlje nade i obnove u zajedništvu Crkve........................................................... 215 2.6.4. Praksa bolesničkoga pomazanja u pastoralu bolesnika.................................. 216 2.6.4.1. Integralni pastoral bolesnika – odgovornost crkvene zajednice............. 217 2.7. Veći izazovi prakse svetog reda danas............ 220 2.7.1. Novi pastoral duhovnih zvanja i formacija za svećeništvo........................ 221 2.7.2. Izazovi svećeničke službe........................ 226 2.7.3. S većenik – pastir, vođa i služitelj zajednice..................................................... 228 2.7.4. S većenik – osoba suradnje i umijeća koordinacije................................................230 2.8. Svjedočanstvo sakramenta ženidbe u postmodernome vremenu................................. 232 2.8.1. Neki važni aspekti priprave za brak...... 233 2.8.2. Slavlje ženidbe i životna praksa............. 237 2.8.3. Važni naglasci za obnovu života u ženidbenome savezu................................ 239 2.8.3.1. Odgoj za potpuno predanje i vjernost..................................................240 2.9. Brak i obitelj kao pastoralni prioriteti............. 241 2.9.1. M olitveno-sakramentalno izvorište obiteljskoga života.....................................244 2.9.2. O dgojno-katehetska uloga obitelji u župi...........................................................246 2.9.3. Svjedočanstvo obiteljskoga života......... 248 2.9.4. Zajednice obitelji....................................... 250 2.9.5. Pomoć siromašnim i obiteljima u nevolji....................................................... 251 2.9.6. Evangelizacijsko poslanje obitelji........... 252 2.9.7. Doprinos obitelji u promicanju i odgoju duhovnih zvanja.........................254

396

sadržaj

3. ŽUPNA ZAJEDNICA PRED NOVIM PASTORALNIM IZAZOVIMA............................. 257 Uvod.............................................................................. 257 3.1. Osnovne postavke teologije župne zajednice i aktualni problemi župnoga zajedništva............................................................ 259 3.2. Župnik kao vlastiti pastir – aktualni izazovi službe......................................................264 3.3. Doprinos vjernika laika životu i djelovanju župne zajednice............................... 270 3.3.1. Suradnja vjernika laika u župnom pastoralu..................................................... 274 3.4. Pastoralna savjetodavnost.................................. 275 3.4.1. Ž upno pastoralno vijeće u današnjim prilikama................................. 276 3.4.2. Župno ekonomsko vijeće..........................279 3.5. Živi vjernički krugovi.........................................281 3.6. Zahtjevi župne kateheze danas.........................285 3.6.1. Župnik – prvi kateheta.............................288 3.6.2. Izazovi župne kateheze danas.................292 3.6.3. Jezik crkvene kateheze..............................295 3.6.4. Prvi navještaj i evangelizacija kao nosivi elementi župnoga pastorala.........297 3.7. Župa i karitativno djelovanje danas..................299 3.7.1. Župna karitativna skupina........................301 3.8. Župna zajednica i dekanatska suradnja...........303 3.9. Župa – otvorena novim oblicima pastorala................................................................307 3.10. Župna zajednica i pokreti, udruge i skupine vjernika...............................................309 4. PASTORAL KULTURE......................................... 313 4.1. Uvodne misli......................................................... 313 4.2. Pojam kulture....................................................... 314 397

Nikola Vranješ

PASTORAL DANAS

4.3. Pastoral i kultura................................................. 316 4.3.1. Pastoral kulture, inkulturacija i evangelizacija.............................................. 318 4.3.2. Tradicija – iskustvo – kultura................320 4.3.3. P astoral kulture i ukupno pastoralno djelovanje.................................................... 321 4.3.4. N eka obilježja postmoderne kulture i njihovo vrjednovanje u pastoralu...........323 4.3.5. Izazovi pastorala kulture danas..............326 4.3.5.1. Neka važna pitanja................................329 4.3.5.2. Specifična zadaća: kultura volontarijata............................................334 4.3.5.3. Pastoralno-kulturalni projekti.............337 4.4. Z načenje pastorala kulture za župnu zajednicu...............................................................338 4.5. Pokreti, udruge i skupine vjernika u pastoralu kulture.................................................341 5. NEKI NAGLASCI U PRAKSI NOVE EVANGELIZACIJE.....................................................345 Uvodne napomene......................................................345 5.1. Aktualnost teme evangelizacije kao trajne zadaće Crkve.........................................................345 5.2. Evangelizacija u suvremenim prilikama.........348 5.3. Osobno iskustvo vjere i osobni apostolat u novoj evangelizaciji..........................................350 5.4. Prvi navještaj kao središte nove evangelizacije........................................................353 5.5. Evanđelje kao nenametljiva poruka istine i nade..................................................................... 356 5.6. Nova evangelizacija i dijalog............................. 357

398

sadržaj

ZAKLJUČAK...............................................................361 KRATICE..................................................................... 367 LITERATURA.............................................................371 Dokumenti crkvenoga učiteljstva............................371 Teološka i ostala literatura........................................373 KAZALO IMENA...................................................... 387

399

ISBN 978-953-241-412-7

www.glas-koncila.hr

140 kn

Pastoral danas

Nikola Vranješ

Pastoral danas Pastoral danas Izabrane teme iz pastoralne teologije

Izabrane teme iz pastoralne teologije