Drago Bosnar: Dopustiš li životu da ti priđe...

Drago Bosnar

Dopustiš li životu da ti priđe...

Svećeničko zrnje dobrih misli

ß

Drago Bosnar Dopustiš li životu da ti priđe...

Drago Bosnar, Dopustiš li životu da ti priđe...

Glas Koncila, Zagreb, 2010.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Gorušičino zrno. Knjiga 13 Lektura: Alka Pintarić Grafičko oblikovanje: Glas Koncila Naslovnica: Mirjana Kos Fotografije: Shutterstock, Zvonimir Atletić, Nedjeljko Pintarić Tisak: Offset Markulin, Lukavec Tiskano u travnju 2010.

Naklada: 500 komada

ISBN 978-953-241-241-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 734250.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

DRAGO BOSNAR

DOPUSTIŠ LI ŽIVOTU DA TI PRIĐE...

Svećeničko zrnje dobrih misli

Glas Koncila Zagreb

Josipu Vnučecu posvećeno o godišnjici FOS-ZOE zajedničkoga nam nedonošćeta

Po mogućnosti još danas Valjalo bi ponovno i na dulji rok izložiti se rosom umivenom jutru i snovidan ući u gotičku minijaturu Pedesetnice – koju nam je negda tumačio Vinagorski Holi – i doista otvoriti sva čula uskličnom propitivanju.

Motreći izbliže tu gotičku minijaturu, osvježenu jutarnjim ozonom, divim se imaginaciji njezina tvorca.

Nije li slikajući Jedanaestoricu s Majkom možda kojemu posudio svoj lik, i tako ga iznova oduhovio?

Nije li Holi kanio isto? Što ako se upregnem te i ja pod njihove svetokrugove podmetnem koju poznatu glavu?

Ili te naprosto zovnem da zajedno stanemo u tu minijaturu?

Bila bi to preobrazba u drukčiju Pedesetnicu, od one što se navadno spravlja!

5

1998.

U tuđem vrtu

Dok sam župnikovao u podravskome Drnju, jedne korizme – kad počinju poljski radovi, a kokoši vole više susjedin nego svoj vrt – netko me predložio za Mirovno vijeće. Ispričavao sam se kako nisam član tadašnjega Socijalističkog saveza te da, kao Zagorec, dobro znam kako izgleda pomirba nakon preoranih međa i kvara što ga naprave perad i marha.

– Velečasni, tko će miriti ljude, ako nećete Vi? – usprotivio se starina Borić.

– Barem ne budu kleli! – dometnuo je Škena.

Prvi je spor izbio zbog Barinih kokoši koje su pročeprkale Micinu gredicu salate; na što je ova Bari uzvratila po spisku. Pred mirovnjacima žene nisu rogoborile. Čak su se ispričavale; nisu znale kako će to stići i do župnika. Što mislite kako je ispala ta moja fiškalija?

Trudio sam se kako da te dvije susjede, gredicu pročeprkane salate i nekoliko kokoši podvedem pod isti nazivnik. Ne moraju se kušuvati – pomislih – ipak dužne su i u sporu ponašati se kršćanski, ako su kršćanke. Uz kokošju, razumjeti i svoju narav. I ona je kadšto poput kokošje: voli u tuđi vrt. Koja će prva zamoliti oproštenje i hoće li druga prihvatiti ispriku?

Lako je, naime, s onima koji žele sebe podvesti pod nazivnik “kršćanski”. Pod onaj koji pod sitnozor prvo stavlja svoje ponašanje – Jesam li dobro ogradio svoj vrt? – a tek potom ponašanje 9

drugoga i njegovih kokoši. Čine li to u Božje ime, oni takvim korizmenim postom dostižu razinu na kojoj ih Isusova zapovijed ljubavi još više izaziva.

(3. III.)

Zapovijed ljubavi Listajući životopise svetaca nalazim kako je sveti Justin – negda poganski učitelj i filozof, a potom obraćenik na kršćanstvo i mučenik – istraživao osobitosti kršćanstva koje se uzdižu nad posebnostima drugih religija. Zastao je na Isusovoj zapovijedi ljubavi prema neprijatelju i našao je najosobitijom.

Ta zapovijed iskonski je Isusova. Justin je opravdava tumačenjem kako vršeći tu zapovijed postajemo slični Bogu “koji je dobar prema nezahvalnima i zlima” – kako se čitalo nedavne nedjelje.

Kako shvatiti i vršiti taj veleprevrat ljubavi?

Do dana današnjega kršćani muku muče u pronalaženju toga ključa, bez kojega kanda nije moguće ući u kraljevstvo nebesko.

Kako s nama stoje stvari po tom pitanju?

Možda je spasonosno što nemamo razloga busati se u svoja kršćanska prsa. Još spasonosnije bilo bi pošteno nastaviti dalje i shvaćati kako ljubavi nisu najvažniji planovi. Ljubav je maštovita.

Od svih čovjekovih moći jedino ljubav žudi približiti se svome uzoru. Mogu li se kako drugačije prihvatiti, primjerice, riječi apostola Pavla: “Ne živim više ja, nego Krist živi u meni”?

10

Što, pak, može značiti kako bi naša korizma trebala postajati temeljito drugačijim postom i pokorom, no što se uobičajeno misli i obdržava.

Naime, odlučnijim prianjanjem uz osobitosti kojih ne nalazimo nigdje drugdje doli u Evanđelju.

(4. III.)

Zašto križni put Danas je petak. Dan Isusove muke i smrti.

Pobožni kršćani, uz post i nemrs, petkom običavaju moliti križni put. Tako nastoje proniknuti do u samo dno pashalnog otajstva. Isusovu stradanju pridružuju svoje trpljenje, pridonoseći tako muci svijeta ono “što nedostaje patnjama Kristovim”.

Nerijetkim suvremenicima, i onim najdobronamjernijima, javlja se pitanje: Zašto?

Tako me nedavno jedan mališ na vjeronauku – na pitanje što je bilo s prvim ljudima, nakon što su sagriješili – zaskočio protupitanjem: – A zašto je Bog tražio i dozivao Adama, kad je ionako znao što mu se dogodilo? Što da mu odgovorim? Tek sam navečer našao nešto kao ogovor na to prvo biblijsko pitanje.

Rabi Salman iz Ljadya ovako ga je tumačio: Što, da Bog ne bi znao gdje se nalazi Adam?

Ovo pitanje mora se drukčije postaviti. Bog je znao gdje se nalazi Adam, samo Adam nije znao!

Koja je dakle pouka? Čovjek mora uvijek imati na umu koja mu je zadaća u životu. A ona je: da ne zaboravi odgovoriti 11

na ovo: Koje je moje mjesto obzirom na Boga i obzirom na moje bližnje? (M. Buber, Hasidske priče) Pobožnošću križnog puta kršćani žele pokazati svoju spremnost čuti Božje pitanje onako kako ga je trebao Adam čuti, a nije. I ne samo čuti već i odgovoriti; i to što priličnije uzor-odgovoru svoga Gospodina Isusa Krista.

(15. III.)

Molitve na putu Promatram ljude kako prolazeći kraj orehovičke crkve malko zastanu, prekriže se i nastavljaju svojim putem. Ne čine to svi. Zgodno je vidjeti djecu, onu nižih razreda, dok protrčavaju onih pedesetak metara od puta do crkve i zadihana stanu pred crkvenim vratima. Tu se nevješto poklone i, opet trkom, nastavljaju dalje. Upitate li ih što to čine, neće reći ništa osobito, već da mole.

Crkve, križevi krajputaši i kapelice na brijegu molitva su na putu. Mnoge od tih “molitava na putu” podignute su u znak kako ljudi svoj put nisu prolazili sami. Te jednostavne “molitve na putu” jesu mjesta koja nas, kojekud razasute, sabiru te smo nekako doma – kako stoji u jednom romanu: – Zašto ih ljudi podižu? – ponovila je Hana, misleći da je nije čuo.

– Je li ti doista stalo do odgovora na to pitanje?

– uozbiljio se Karel.

– Što znači: “doista”? – odvrati ona.

– Imati mjesto gdje se sabireš. Gdje upireš pogled prema visinama.. Gdje se možeš obratiti Bogu.

12

– Što je to: “obratiti se Bogu”? Činiš li i ti to?

– Ljudi su oduvijek težili za nečim višim. Željeli su se osloboditi svijeta u kojem vladaju strah, mržnja, laž i smrt. Nađu li se pokraj takvog mjesta, uđu li u nj, oni osjećaju da su blizu blaženstvu u kojem vlada istina, ljubav i vječni život. (Ivan Klíma, Laskave Lèto) Crkve, križevi krajputaši i kapelice na brijegu: – molitva na putu!

(24. III.)

Bog nudi suputništvo Kršćani danas slave Navještenje Gospodinovo iliti Blagovijest.

Svekoliko evanđelje bogorodna je blagovijest.

Počam od prvih stranica Biblije, nakon čovjekova pada, Bog čovječanstvu obećava i nudi svoje suputništvo. Abraham biva opravdan time što je povjerovao Božjem obećanju. Potom proroci, pravednici – svi koji “iščekivahu Utjehu Izraelovu” – vjerovali su kako se Božja riječ, njima poslana, ne smije vrati bez njihova ploda. Ta blagovijest u njima rodila je djelo.

U Mariji pak Božja riječ oblači se u tijelo.

Obuzeti tom otajstvenom božansko-ljudskom intimom, kršćani tu Riječ i to Tijelo izgovaraju kao najsvetije Ime: Sin Božji, “Emanuel = S Nama Bog”! I, poput Elizabete, dive se Mariji: “Blažena ti što povjerova da će se ispuniti”. Djelo Božjeg utjelovljenja, kojega se začetak danas slavi, jest isto ono 13

kojemu u božićnom pojavku pjevamo: “S neba siđe dolje radi grješnika, rodi se u štali radi čovjeka”.

Tražeći svoje mjesto u tom Božjem događanju kršćani svraćaju pogled na Mariju nadvijenu nad Biblijom – kako je pobožna slika prikazuje – zatečenu anđelovom blagoviješću. Obuzeta bogoduhom riječi, Marija uzvraća: “Evo službenice Gospodnje!”.

Napojeni svekolikim evanđeljem, mi uzmažemo vjerovati u Boga koji se utjelovljuje.

(25. III.)

Mi smo jedno Veliki četvrtak dan je Večere Gospodnje, kojom počima Vazmeno trodnjevlje.

Središnji znak i znamen katoličkih kršćana jest euharistija. Katolička Crkva, vjerna Gospodinovoj oporuci, danomice lomi Kruh Živi: Otajstveno Tijelo Kristovo, koje smo i mi. Kruh koji blagujemo da budemo Crkva. Nismo tek mnoštvo. Mi smo jedno. Jedno koje se za druge lomi i dijeli.

Katoličanstvo, u svojim najboljim pojedincima i zajednicama, ne vidi svoje kršćanstvo toliko uzvišeno, koliko prizemljeno, u čvrstom odnosu sa stvarnim ljudima.

Pranje nogu u misi Večere Gospodnje i lomljenje kruha isto su djelo.

Istinski katolici svjedoče do koje se mjere kršćanin ima založiti za ovaj svijet, koju cijenu je

14

pozvan platiti i kako su mu, stoga, ruke često prljave, duša umorna i srce ranjeno.

Blagujući Tijelo Kristovo katolički kršćani ne usvajaju tek njegove ideje. Oni stvarno sudjeluju i u Kristovu usudu, što su mu ga skrojili ljudi, i u Kristovoj slavi, kojom ga je ovjenčao Otac Nebeski. Za taj posao jačaju se praiskonskom, praživotnom i svepreobražavajućom snagom Kruha Živoga i Čaše Blagoslovne, da ne klonu pred Napasnikom koji sveudilj govori: – Čemu žudnja za konačnim određenjem?

Uzdaj se u svoje sile! Ne vjeruj Bogu; on te samo mami!

Veliki četvrtak dan je oporuke Gospodinove, koji svojima jamči dioništvo u životu Boga samoga, Boga koji je Ljubav.

(9. IV.)

Iz staroga u novo U misama pouskrsnih dana spotičem se o riječi popričesne zahvale: “Gospodine, daj da iz stare grješnosti prijeđemo u novinu života”.

Potaknut Pavlovim varijacijama na temu odnosa Staroga i Novoga čovjeka – Adama i Isusa Krista – prepuštam se čitanjima Djela apostolskih, onako kako dolaze u misnoj čitanci ovih dana. Što Luka piše o tom prijelazu iz staroga u novo?

15

Krstiti se značilo je doista dopustiti da Božji mač zareže do dna pameti. Unatoč upućenosti u Stari zavjet i unatoč intelektualnome poštenju, mnogi židovski duhovni prvaci nisu mogli smisliti Krista. Kako da, uza sablazan križa, progutaju i smutljiv pristup kršćana poganima?! Onima, naime, koji su očita suprotnost Božjemu narodu, koji nemaju nikakav religiozni sustav, koji čak – blagujući krv i iznutrice životinja – opće s idolima! Što je sve Petru prolazilo glavom, dok je slušao: “Petre, kolji i jedi!”?

Taj duhovni nesporazum, umjesto putem prosvjetljenja Duha Svetoga, okrenuo se prema politizaciji sukoba. I tako do dana današnjega.

Nedavni istup nekolicine naših intelektualaca koji sebe nazivaju kršćanskima, protiv “pogubnoga nauka za Crkvu i državu”, kojega navodno provodi novi zagrebački Nadbiskup, pokazuje kako su i danas pojedini kršćani – pred dvojbom: “Crkva poslušna Duhu Svetom” ili “služenje svjetovnoj državi” – spremni glavu one prve staviti na panj i ugraditi je u temelje ove druge. A njihov poziv na “tumačenje katoličke doktrine striktno prema Bibliji i Kristovu nauku” politikantska je kamuflaža znanog odnosa židovskih prvaka prema Isusu: – Što ćeš ti nama? Znamo mi tko smo i odakle smo!

(19. V.)

16

Pogovor Dopustiš li životu da ti priđe... Već sam naslov koji autor postavlja na korice ove knjige poziva čitatelja da se pita je li doista dopustio životu da mu priđe. Tu tezu potvrdit će kasnije u tekstovima, kratkim razmišljanjima sabranima u ovoj knjizi. Autor pred čitatelja postavlja problem, naznačuje možda i put prema rješenju, iznosi osobno iskustvo, ali istodobno čitatelja postavlja kao tražitelja, samoga pred sobom, Bogom, svojim iskustvom i pred pitanjem na koje svatko sam mora tražiti odgovor. Takav nenametljiv način izražavanja tekst čini privlačnom cjelinom. Kratka duhovna poticajna razmišljanja, objavljena u emisiji Hrvatskog radija “Duhovna misao” sabrana su kronološkim redom od godine 1998. do 2002. Autor teološki promišlja nad svetopisamskim tekstovima ili tekstovima kršćanskih otaca, aktualizira ih i pritom polazi od osobnog svećeničkog iskustva i situacija u kojima se našao bilo kao župnik u Drnju, Orehovici, Oroslavju ili pak sjećanjima na rodnu Vinagoru, bilo kao kateheta, ispovjednik ili jednostavno čovjek koji razmišlja o životu. S kršćanske katoličke pozicije promatra i društvene pojave i događaje. Gotovo nijedna priča čitatelja ne ostavlja ravnodušnim. Nerijetko je potrebno i ponovno čitanje jer traži potpuni angažman, tjera na razmišljanje. Riječ je o kratkoj ali zahtjevnoj formi koja sadrži elemente poezije, često i zagonetke. Autor će se upustiti i u komentiranje “priča iz susjedstva” ali će biti jednako zanimljiv i u komentiranju jedinstvenih događaja iz 155

života Crkve. Čitatelja neprimjetno uvlači u svoje dvojbe. Kroz tekstove u formi i izričaju provlači misao o čovjeku i traži smisao životu – a Bog je onaj koji upotpunjuje misao o čovjeku i daje smisao životu. Vjerujem da će “Duhovne misli” Drage Bosnara, koje gotovo da nikada nisu ostale bez odjeka u eteru, objavljene u tekstualnom obliku pružiti tražiteljima duhovnoga poticajnog štiva mogućnost da ne započnu ravnodušni još jedan dan. Dopustiš li životu da ti priđe...

Blaženka Jančić

156

O autoru Drago Bosnar, rođen 1947. na Vinagori u Hrvatskom Zagorju. Teologiju završio u Zagrebu, za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen 1973. Župničku službu vršio u Drnju, Peterancu i Orehovici; sada u Oroslavju. Pjesmama i ogledima s područja teologije i književnosti javljao se u raznoj periodici. S Josipom Vnučecom, sada župnikom u Tuhlju, uređivao biblioteku FOS-ZOE. Uz zbirke poetskih meditacija “Život je tako čudesan”, “Molitva s onu stranu riječi” i “Jedanaesta postaja”, objavio je i zbirku nagovora u Duhovnoj misli Hrvatskoga radija – Duhovno u svagdanjemu.

157

Kazalo Po mogućnosti još danas............................................ 5 1998.

U tuđem vrtu ............................................................. 9 Zapovijed ljubavi ......................................................10 Zašto križni put .........................................................11 Molitve na putu..........................................................12 Bog nudi suputništvo ................................................13 Mi smo jedno .............................................................14 Iz staroga u novo........................................................15 Ukraden dan ..............................................................17 Bog, moj stanar ..........................................................18 Dopusti životu... ........................................................19 Čovječe, pazi... ..........................................................21 Habemus papam! ......................................................22 Vjerovati, razmišljajući .............................................23 Turizam – besciljni bijeg...........................................24 Bezuvjetno predanje..................................................25 Zrnje dobrote .............................................................27 O Božjoj slavi ............................................................28 Ljudske mudrolije o Bogu ........................................29 “Autoritet” Duha Božjega .........................................30 Biti moralan danas ...................................................31 Blaženi koji... ..............................................................33 Tajnovito čekanje ......................................................34 Crkva koja liječi ........................................................35 Bog se nasmiješio ......................................................36 Badnjak naših sjećanja ..............................................37 1999.

Razvlasti se, čovječe! ................................................41 Neće ti uspjeti! ..........................................................42 Život u suodnosu ......................................................43 159

Odvažnost za iskorak ...............................................45 Poznavati strah ..........................................................46 Muka sumnje .............................................................47 Ne tratiti vrijeme ......................................................49 Bog i šutnja .................................................................50 Minulo vrijeme ..........................................................51 Bog zbunjuje ..............................................................53 Snaga pravog pitanja ................................................54 Tražeći sebe... ............................................................55 Nedjelja .......................................................................57 Krist nadasve ..............................................................58 Imaš li dušu? ..............................................................59 Mt 25,40 ......................................................................61 Prorok i vjernost ........................................................62 Blaženstva i politika ..................................................64 Danas ..........................................................................65 2000.

Božićevanje.................................................................69 Čudesna svjetlost svijeće .........................................70 Moj odabir .................................................................71 Smisleni korak oproštenja ........................................73 “Čuti” Evanđelje .........................................................74 Putem nemoći ............................................................75 “Kruh svagdašnji” .....................................................76 Nepobjedivost ljubavi ...............................................78 Žedni Isusove ljubavi ................................................79 Susret dviju majki .....................................................80 Sve je dar .....................................................................81 Klon .............................................................................83 Medicina i duhovnost ..............................................84 Da Bog ne zamre... ...................................................85 (Ne)graditi zajedništvo ............................................87 Ivan Zlatousti .............................................................88 Navještaj Riječi ...........................................................89 Bog Golgote ................................................................91 160

Nikola Tavelić.............................................................92 Odricanje “do kraja” .................................................93 Advent kao čežnja......................................................94 Političar – svetac ........................................................96 2001.

Je li dovoljno... .........................................................101 Riječi koje pokreću ..................................................102 Osebujan sudac ........................................................103 Pepeo mojeg života..................................................105 Suočiti se s grijehom ..............................................106 Privrženost beskrajnoj ljubavi ...............................107 Razmišljanja o Duhu Božjemu .............................109 Isus sabire ljude ........................................................110 Naći put.....................................................................112 Put sv. Benedikta .....................................................113 Jakov apostol ............................................................115 O svetom Dominiku ..............................................116 Ponizan svetac ..........................................................118 Svijet “moj – tvoj” ...................................................119 Javna molitva ...........................................................121 Cecilijina glazba.......................................................122 Postoji Vječni! .........................................................123 “Plemeniti” sv. Ambrozije .....................................125 Sve je utjeha ..............................................................126 2002.

Peckava pošalica ......................................................131 Izazovan don Bosco ................................................132 Igre u blatu................................................................134 Samo Bog zna ..........................................................135 Kardinalova istina....................................................137 Zatvori usta... ..........................................................138 Ljubav, čin volje .......................................................140 Odbaciti ljudska mjerila .........................................141 Blagujmo zajedništvo .............................................142 161

Suzdržanost molitelja .............................................143 U čije ime? ...............................................................145 Ostvariti sebe – primajući ......................................146 “Stupica” dobra ........................................................147 Probudi se! ...............................................................149 Božićna priča............................................................150 Hodočašće .................................................................152 Pogovor ....................................................................155 O autoru....................................................................157

162

Biblioteka Gorušičino zrno Milan Špehar: Ne-koristan Bog. Nikola Hohnjec: Putovima svjetovne pobožnosti.

Kršćanski pogledi na suvremenu religioznost Nikola Hohnjec: Za sreću se može odlučiti. Suvremena teološka pitanja Franjo Kuharić: Zakon života i slobode. Razmišljanja o Deset Božjih zapovijedi Franjo Kuharić: Božja remek-djela. Razmišljanja o Crkvi, sakramentima i Blaženoj Djevici Mariji Vlado Košić: Vrijednosti svakodnevice Franjo Kuharić: S Bogom licem u lice. Razmišljanja o čovjeku Franjo Kuharić: Vjeruješ li ovo? Razmišljanja o životu u vjeri Anton Tamarut: Euharistija. Otajstvo vjere i dar života s. Valentina Mandarić: Dodiri trenutaka nekih. Tražiti i susretati mlade Nikola Kuzmičić: Smjerno sa svojim Bogom hoditi.

Razmišljanja nad zbornim molitvama s. Katarina Maglica: Zašto redovnica? Razmišljanja o posvećenom životu u svjetlu dominikanske karizme Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326 faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr

Drago Bosnar, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, više je godina pripremao radiomeditacije za »Duhovnu misao« na Prvom programu Hrvatskog radija. Činio je to na jednostavan i zanimljiv način, tražeći i predlažući moguća rješenja ili barem poboljšanja aktivna vjerničkog života.

Brojne meditacije, sad objavljene u knjizi, nastavljaju živjeti i širiti poruku života, nade, ljubavi...

U razmišljanjima autor polazi od svakodnevnih situacija, koje gotovo poetskim rječnikom i stilom povezuje sa svetopisamskim čitanjima, životima svetaca, tekstovima iz drugih vjera i kultura ili suvremenih pisaca i autora te ukazuje na bitnu povezanost čovjeka i svakodnevnoga života s Bogom, koji upotpunjuje misao o čovjeku i daje smisao životu. »Hajd’mo se poučiti od starih!« – poručuje u jednoj meditaciji. Ista misao neka potakne i nas na čitanje Bosnarovih životnih bisera, jer tada ćemo shvatiti i smisao naslova knjige: »Dopustiš li životu da ti priđe, prići će ti i Bog«.

50 kn www.glas-koncila.hr

životu da ti priđe...

Svećeničko zrnje dobrih misli

Dopustiš li

ISBN 978-953-241-241-3

Drago Bosnar