Crkva - novo društvo usred staroga imperija by Glas Koncila

Ivica Čatić CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA Obrisi Pavlove političke teologije

Ivica Čatić Crkva – novo društvo usred staroga imperija Obrisi Pavlove političke teologije Glas Koncila, Zagreb, 2016. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Mons. Ivan Miklenić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 23 Recenzenti: Dr. Mario Cifrak i dr. Božo Mrakovčić Jezično uređenje: Ivana Čatić, prof. Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Tisak: Web2tisak d.o.o., Sveta Nedelja

ISBN 978-953-241-511-7 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000938778.

IVICA ČATIĆ

Crkva

– novo društvo usred staroga imperija Obrisi Pavlove političke teologije

Glas Koncila Zagreb 2016.

SveÄ&#x2021;eniku i prijatelju Ä?ija dobrota i danas svijetli: presvijetlom gospodinu monsinjoru Stjepanu Mileru, prelatu Njegove Svetosti.

ZAHVALE Po završetku rada na knjizi, zahvaljujem najprije dobromu Bogu na svim darovima koji su u nju ugrađeni. Zahvalnost potom ide mojoj obitelji, župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Semeljcima i župnicima koji su me učili činiti prve korake u vjeri. Također sam velikim dužnikom svim mojim profesorima, napose onima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu. Posebna zahvala ide vlč. mr. Đurici Pardonu za obilnu bibliografiju kojom me opskrbio, a u kojoj sam pronašao i „čudne“ naslove, o kojima ću nešto više reći u Uvodu knjige, a bez kojih ona ne bi ugledala svjetlo dana. Hvala gđi Ivani Čatić, prof., za lektoriranje rukopisa, izv. prof. dr. Mariju Cifraku i doc. dr. Božidaru Mrakovčiću, recenzentima, koji su strpljivo čitali rukopis i dali veliki broj korisnih zapažanja i time doprinijeli njegovoj kvaliteti. I, naposljetku, zahvala ide Glasu Koncila i njegovu uredniku, mons. Ivanu Mikleniću, za brigu oko izdavanja knjige. Ruma, 7. srpnja 2016. godine

Autor

UVOD Rad na čijem smo početku ima sasvim praktičan povod, zapravo, pitanje. Započeo je neobično, isprva nije ni bio planiran. Naime, postigavši uvjete za profesorsko napredovanje u zvanje docenta, počeo sam razmišljati o knjizi koju ću pripremiti za sljedeći stupanj napredovanja. Odabrao sam područje, počeo prikupljati literaturu i došao u kontakt s nekim, za mene u to vrijeme, neobičnim naslovima i pogledima. Razmatrajući ih malo pažljivije, osjetio sam kako se tiču pitanja koje je preda mnom već godinama i nisam na njega nalazio odgovora. Završetkom rata u Hrvatskoj – kojega običan čovjek shvaća kao višu silu i nešto nametnuto – prirodno je očekivati bolje dane. Međutim, svjedočili smo dolasku novog vremena obilježenog posvemašnjom krizom. Rijetko koji parametar bilo kulturnoga, bilo društveno-ekonomskoga života bilježi pozitivan trend. Sve je više ljudi na egzistencijalnom minimumu, nebrojene tisuće kreću izvan granica domovine u potrazi za srećom. Pojavilo mi se pitanje: je li moguće i kako shvatiti evanđelje kao snagu spasenja (Rim 1,16)? Je li kršćanstvo u svojoj biti religija za strogo individualnu uporabu, bez mogućeg upliva na širu povijesnu stvarnost? Je li moguće da mi, kršćani, institucionalno organizirani, činimo 80 ili 90 % hrvatskoga društva, a pred njegovim slomom nužno ostajemo bez odgovora, nemoćni? I, napokon, započinje li naša kršćanska ljubav prema čovjeku tek kada padne u krajnju bijedu (i tada se aktiviramo raznim karitativnim aktivnostima, pučkom kuhinjom i sl.) ili bi ljubav zahtijevala činiti sve kako uslijed društvenih nepravdi u nju ne

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

bi dospio? Ima li Crkva, po svojoj biti, potencijal i poslanje za djelovanje na ovom planu ili nema? Vidjevši kako spomenuti naslovi, koji pripadaju području istraživanja političke1 teologije Staroga i Novoga zavjeta, također istražuju ovu tematiku, odlučio sam promijeniti prvotnu odluku o temi knjige. Razmišljajući kako prići istraživanju novozavjetne ekleziologije koja bi obrađivala pitanje odnosa Crkve i društva, mogućnosti njezina društvenog angažmana itd., zaključio sam kako je barem iz tri razloga najbolje odgovore na postavljeno pitanje potražiti u pavlovskim spisima. Naime, sv. Pavao je novozavjetni autor čiju misao ponajbolje poznajemo poradi veličine pisane baštine koju nam je ostavio (iako će već prvi dio rada pokazati kako ni u tom području nema apsolutne jasnoće), njegovi spisi pripadaju među najstarije u Novom zavjetu i kao takvi su dragocjeno svjedočanstvo o praksi rane Crkve te, naposljetku, upućeni su konkretnim zajednicama i u toj se mjeri bave njihovim konkretnim problemima da ih zbog njihove naglašene kontingentnosti (kao što ćemo vidjeti u prvom dijelu rada) neki čak smatraju nedovoljno pogodnima za rekonstruiranje Pavlove teologije. Imajući pred očima konkretan vidik pod kojim istraživati Pavlovu političku teologiju, te zahtjev gdje god je moguće sučeljavati ju sa suprotno orijentiranim 1

Na samom početku preliminarno možemo reći kako pod pojmom politički shvaćamo, temeljem njegova grčkog korijena polis u značenju grad, država, sve ono što se odnosi na javnu zajedničku tj. društvenu stvarnost uređene ljudske zajednice – ono što ga utemeljuje, uređuje, održava, mijenja i razvija. Za detaljniju diskusiju o biblijsko-teološkoj uporabi pojma, usp. Marijan Vugdelija, Politička ili društvena dimenzija biblijske vjere, Biblioteka „Službe Božje“, Split 2005, 11-13.

UVOD

argumentima, razložno je istraživanje koncipirati tako da pojedini njegovi dijelovi logički proizlaze jedan iz drugoga. Iz toga razloga prvi dio rada predstavlja povijest istraživanja pavlovskih spisa, jer istraživanje njegove političke teologije može biti samo nastavak prethodnih etapa i nužno će nositi tragove uske povezanosti s njima. Povijest istraživanja pavlovskih spisa prostrano je i široko polje koje svojim povijesnim opsegom i nebrojenim nijansiranjem međusobnih utjecaja pojedinih duhovno-misaonih struja, koje su ga obilježile, oslikava svu složenost pokušaja sažimanja ili bilo koje druge vrste usustavljivanja Apostolove misli. U prvom će planu biti pokušaji postizanja suglasja oko pojedinih ključnih pitanja, napose oko središta Pavlove teologije, načina njezina istraživanja, naravi, tj. kontingentnosti samih poslanica, problema kanona itd. Teškoće oko postizanja konsenzusa s jedne strane, svjedoče o složenosti područja i problema koji ga obilježavaju, a s druge strane, pak, na svoj način daju legitimitet i prostor za nove poglede na sv. Pavla, kakvo je i istraživanje njegove političke teologije. U sljedećem dijelu istraživanja pozornost ćemo posvetiti pojmu biblijske političke teologije, bitnim elementima i silnicama povijesnoga konteksta koje su pridonijele njezinoj pojavi i artikuliranju. Kratko postavljen status quaestionis pokazat će zastupljenost/odsustvo političkih tema kako u Starom tako i u Novom zavjetu. Potom slijedi predstavljanje postmoderne, bitne filozofsko-literarne podloge koja će doprinijeti impostiranju nove hermeneutike ideološke kritike i angažmana s ciljem „re-politiziranja“ istraživanja. U biblijskom području, priključak na ova zbivanja uhvatit će ponajprije latinoamerička teologija oslo-

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

bođenja. Nakon što bude predstavljena u općenitim crtama, pozornost ćemo usmjeriti njezinoj biblijskoj komponenti, zahvaljujući kojoj politička dimenzija biblijskoga teksta počinje zadobivati pravo građanstva u akademskoj misli. Istaknut ćemo njezine osobitosti i donijeti vrijednosni sud, kako Papinske biblijske komisije, tako i biblijskih stručnjaka. Kao logična posljedica, uslijedit će procvat primjene ideološke kritike u istraživanju biblijskoga teksta, što će rezultirati do tada neviđenim pluralizmom hermeneutskih pravaca. Nakon kratkoga predstavljanja ovoga fenomena, uslijedit će njegova metodološka valorizacija. U trećem dijelu rada predstavljamo odjek prethodno opisanih zbivanja na područje istraživanja pavlovskih spisa. On se očituje novim temama u kojima se analizira radikalnost Pavlova političkog angažmana u odnosu na rimsku imperijalnu vlast. Tematska područja stoga obuhvaćaju njegov odnos prema klasičnoj rimskoj religiji, liku imperatora i njihovoj apoteozi, rimskim pax et securitas, korištenju teoloških titula (pri čemu ih, do tada pridržane za Imperatora, Apostol pridaje Isusu), imperijalnom patronatskom sustavu itd. Bit će, također, predstavljen Pavlov odnos prema tradicionalnoj židovskoj apokaliptici i posljedicama koje iz nje proizlaze (npr. teologija križa). U nastavku posljednjeg dijela rada, slijedi analiza elemenata na temelju kojih pojedini predstavnici biblijskoga ideološkog istraživanja Pavla predstavljaju začetnikom alternativnog društva. Pri njihovu odabiru polazimo od krsne formule u Gal 3,28 (nema više: Židov – Grk; nema više rob – slobodnjak; nema više muško – žensko) i pratimo njihovo ostvarivanje u crkvenim zajednicama koje je vodio Pavao te ih stavljamo

UVOD

u odnos s praksom Rimskoga Imperija. U tom smislu analiziramo Pavlov stav prema pitanju nacionalnosti/univerzalnosti, ropstva, odnosa muško – žensko te, naposljetku, razmatramo novu vrstu ekonomskih odnosa koje je implementirao unutar crkvenih zajednica koje je vodio. Za razliku od modernih zapadnih društava, u kojima je religija locirana u zasebnu sferu života i odvojena od društveno-ekonomskih zbivanja, na vidjelo će izići Pavlova odlučnost započeti u crkvenim zajednicama nove modele društveno-ekonomskog udruživanja kao oblika oživotvorenja evanđelja. Napose, smjelost u postavljanju novih standarda i njihovu ostvarivanju. Iz naravi metodološke procedure proizlazi kako biblijsko istraživanje ne može sebi prisvajati kapacitet davanja potpunog odgovora na gore postavljeno pitanje jer se mnogo toga izmijenilo od Pavlovih vremena do našega, i u crkvenom i u društvenom ustroju. No, ono može ići za jezgrom postavljenog pitanja, koja se odnosi na potencijal Crkve i smisao njezinog poslanja u odnosu na svijet koji ju okružuje. Na toj razini u misli i djelovanju sv. Pavla dobiva se jasan odgovor, kako u pogledu usmjerenja, tako i u pogledu energične posvećenosti njegovu ostvarenju.

1. Putovi i raskršća u istraživanju Pavlovih poslanica

PRVI DIO:

PUTOVI I RASKRŠĆA U ISTRAŽIVANJU PAVLOVIH POSLANICA

1. PRED LIKOM I DJELOM SV. PAVLA Kada se govori o sv. Pavlu, teško je pobliže odrediti značenje njegovog lika i djela jer ga neki, kao što ćemo vidjeti, smatraju čak drugim utemeljiteljem kršćanstva. Ipak, ovakvo shvaćanje zanemaruje odnos između Isusa i njegova Apostola s jedne strane, a s druge neopravdano umanjuje doprinos drugih novozavjetnih likova poput Petra, Ivana i Luke. No, bez sumnje, u povijesnom je smislu svojom teologijom i misijskim djelovanjem odigrao jednu od najznačajnijih uloga u razvoju rane Crkve. Već sama činjenica da 13 poslanica, koje su s njim u većoj ili manjoj vezi, redovito zaslužuju posebnu rubriku kada se analizira bilo koja od teoloških tema Novoga zavjeta, dovoljno svjedoči o utjecaju kojega sve do danas ima na život i razvoj Crkve. Za vrijeme svoga zemaljskoga života svojom teološkom mišlju i misijskim djelovanjem dao je presudni pečat razvoju rane Crkve. Kruna ovoga bila je prihvaćanje njegovih ideja od apostolskih prvaka u Jeruzalemu (usp. Gal 2,1-10; Dj 15), čime je službeno prihvaćena praksa primanja u crkvenu zajednicu obraćenika s poganstva, a bez obveze njihova obrezanja i vršenja Mojsijeva zakona. Time je stubokom izmijenjeno lice Crkve. Pavlovi spisi bit će nadahnuće i promicateljima pravovjerja, ali i onima koji su

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

proglašavani začetnicima velikih hereza. Začetnici Reformacije također će se izravno nadahnjivati njegovim riječima i započet će dalekosežne procese koji neće ostati ograničeni samo na crkveno ili geostrateško polje, nego će lansirati duboke promjene političke misli koje će kao ideal modernog vladanja iznjedriti pojam nacije2. Ni danas oko Apostolove misli ne vlada zatišje. U području istraživanja pavlovskih spisa živo se osjećaju posljedice velikog zaokreta započetog u 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća. Tada je doveden u pitanje vjekovni konsenzus o centralnosti pitanja opravdanja u teologiji sv. Pavla, promoviran od Luthera i tada nastupajuće Reformacije. Danas, dok se s jedne strane izučavaju procesi koji su doveli do ovakvog poimanja sv. Pavla i njegove misli, na drugoj se pokušava stare metode i pristupe zamijeniti novima, dovoljno utemeljenima i sveobuhvatnima da pruže novu paradigmu. Koliko god se može činiti kako je izmještanje pitanja opravdanja iz centra presudno postignuće, sada je jasno kako glavni pomaci još uvijek nisu postignuti jer nema konsenzusa oko novoga pogleda na Pavlovu teologiju i metode njezina istraživanja. Sada upitno postaje sve pa i postoji li uopće teologija sv. Pavla kao takva. Unatoč snažnom previranju koje vlada među istraživačima, ipak je vidljivo kako su postignuti značajni pomaci. Jedno od njih jest i potpisivanje zajedničke Izjave o opravdanju između Svjetskog luteranskog saveza i Katoličke Crkve 1999. godine kojom međusobno priznaju zajedničko shvaćanje opravdanja, navodeći pojedine 2

Usp. Charles Taylor, Sources of the Self: The Making of the Modern Identity, Cambridge University Press, Cambridge 1990.

1. Putovi i raskršća u istraživanju Pavlovih poslanica

članke vjere u kojima je postignuta suglasnost, iako se priznaje kako još ponegdje postoje razlike u izražavanju. Vidjet ćemo, u nastavku našega izlaganja, kako su Pavlove poslanice prepoznate i od onih koji se ne bave religioznom tematikom te u najnovije vrijeme bivaju angažirane u razvijanju ideološke kritike. U tom duhu svjetski priznati filozofi u njima traže poticaje za promišljanje principa na kojima usmjeriti izgradnju ljudskog društva. Iz ovih nekoliko uvodnih misli jasno je kako uputiti se u područje istraživanja utjecaja lika i djela sv. Pavla znači ući u prostrano i široko polje, koje svojim povijesnim opsegom i nebrojenim nijansiranjem međusobnih utjecaja pojedinih duhovno-misaonih struja, a koje su ga obilježile, predstavlja gotovo nepregledno prostranstvo. Ono i svojim bogatstvom i pitanjima koja otvara čini gotovo nemogućim načiniti njegov kratak i sažet pregled. No, ovdje je ipak nužno pokušati ponuditi ga kako bismo u drugom dijelu našeg hoda mogli što utemeljenije ući u promišljanje najnovijih zbivanja na području pavlovskih spisa.

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

2. OD PAVLA DO LUTHERA I REFORMACIJE Čak 13 poslanica od ukupno 27 spisa Novoga zavjeta tijekom povijesti kršćanstva pripisivano je sv. Pavlu. Ako se tome pribroje i Djela apostolska u kojima je Pavao glavni lik, onda opseg knjiga koje pripadaju ili na neki od načina gravitiraju Corpusu Paulinum doseže trećinu Novoga zavjeta3. Već tijekom prvoga te u drugom stoljeću poslije Krista, Pavlove poslanice zadobivaju poseban status u mladoj Crkvi. Činjenica da su njegova pisma u tolikom broju uvrštena u kanon govori o njihovoj važnosti za vjeru kršćanske zajednice. Neki smatraju kako je za to zaslužan i sam Pavao. U Kol 4,18 sačuvan je njegov potpis kojim potvrđuje autentičnost Poslanice4, a neki egzegete na temelju 1 Tim 1,10; 2 Tim 4,13 zaključuju kako je osobno sudjelovao u uređivanju Corpusa Paulinum5. Iako je bilo onih koji su smatrali kako, povijesno gledajući, Pavlov teološki utjecaj nije bio velik6, činjenice ipak svjedoče drugačije: već za Prvu Klementovu poslanicu (96. g. u Rimu) i za sv. Ignacija antiohijskog (oko 110.g.) Apostolove poslanice su normativno svje3

Usp. Terence L. Donaldson, „Introduction to the Pauline Corpus“, u: John Barton – John Muddiman (urr.), The Oxford Bible Commentary, Oxford University Press, New York 2001, 1063. 4 Usp. Eduard Schweizer, Der Brief an die Kolosser, EKK XII, Benziger, Zürich 1976, 20-24. 5 Usp. Johannes C. Beker, Paul the Apostle, T&T Clark, Edinburgh 1980, 356, Lars Hartman, „On Reading Others’ Letters“, Harvard Theological Review 79 (1986) 137-146; i David Trobisch, Die Entstehung der Paulusbriefsammlung, NTOA 10, Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1989, 119-136. 6 Usp. Karl H. Schelkle, Paulus, Lehrer der Vater, Patmos, Düsseldorf 1956.

1. Putovi i raskršća u istraživanju Pavlovih poslanica

dočanstvo o Kristu, što implicira da su čuvane kroz nekoliko desetljeća. Stoga L. Goppelt zaključuje kako je smjer na kojeg je ukazivalo Pavlovo evanđelje Crkva u to vrijeme smatrala obvezujućim i ono će postati niti vodiljom njezina života7. Opaska o relativno skromnoj povijesnoj važnosti Pavlova teološkog utjecaja mogla bi se podudarati s naznakama kontroverznosti njegovoga lika u tom stadiju razvoja Crkve. Tako neki egzegete zastupaju mišljenje kako su pastoralne poslanice (Prva i Druga poslanica Timoteju te Poslanica Titu) zapravo postpavlovske, iako se s lakoćom razabire njihova pripadnost Pavlovoj teološko-literarnoj baštini. Naime, one predstavljaju ublaženu i idealiziranu sliku Apostola koja će se bolje uklopiti u nove trendove crkvenog života nego li je to slučaj s „izvornim“ Pavlom kakav progovara sredinom 1. st8. Kontroverznost su povećavali i pojedini heretici koji su svoja učenja prikazivali inspiriranima na Pavlovoj teologiji (Marcion, Valentinian), pa ga je Tertulijan nazvao „apostolom heretika“ (Adv. Marc. 3,5). Ako se tome doda kako su pojedini izravni sljednici judeokršćanskih zajednica iz 1. st. Pavla držali velikim apostatom i neprijateljem (Epistula Petri 2,3; Clem. Hom. 7

Usp. Leonhard Goppelt, Theologie des Neuen Testaments, Zweiter Teil: Veilhaft und Einheit des apostolischen Christuszeugnisses (Hrsg. J. Roloff), Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1976, 402. 8 Usp. James D.G. Dunn, „Introduction“, u: Idem (ur.), The Cambridge Compainon to St. Paul, Revised Edition, Cambridge University Press, Cambridge – New York – Melbourne 2003, 1-15, ovdje 1-2; on smatra kako je iz istog razloga Pavlov lik u Djelima apostolskim također u dobroj mjeri istrgnut iz žara kontroverzijā koje inače nalaze u njegovim poslanicama te da se upravo iz toga razloga ondje nije našlo mjesta za njegova istaknuta učenja.

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

17,18-19), neki smatraju da je bilo potrebno Pavlov lik i misao upriličiti, uskladiti s potrebama Crkve i stoga govore o pocrkvenjenom Pavlu (ecclesiasticized Paul)9. Ovako šarolik razvoj percepcije Pavlovog djela potvrda je istinitosti i proročkog domašaja tvrdnje u 2 Pt 3,14s kako u njegovim poslanicama ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju...sebi na propast. Već ovdje započinje linija koja će, nakon dvije tisuće godina istraživanja, dovesti do zaključka kako „ni uz jedno ime Novoga zavjeta nije vezano toliko različitih, dijelom posve oprečnih i nepomirljivih mišljenja kao uz Pavlovo“10. Iako je danas teško doći do jasnoće u gore naznačenim pitanjima, daljnji tijek povijesnih događaja ipak je Pavla jasno istakao „osobom koja je, uz Isusa, imala najveći utjecaj u povijesti kršćanstva“11. Pavlovo iznošenje nauka posebnim zanosom, mnogo dublje i opširnije od svih drugih novozavjetnih pisaca, neće ostavljati kršćane ravnodušnima, bez obzira u kojem vremenu živjeli12. Njegov opus je, stoga, izvršio nemjerljiv pozitivan utjecaj u oblikovanju razvoja kršćanstva i zapadne kulture uopće13. Dovoljno je prisjetiti se njegovog utjecaja na sv. Ireneja i Tertu9

Za detaljniji uvid u ove procese usp. Ivan Dugandži, Bog sve u svemu. Odnos Krista i Boga u Pavlovoj teologiji, KS, Zagreb 1996, 11-12. Vidi također James D.G. Dunn, Unity and Diversity in the New Testament, SCM, London 1977, 288-296. 10 Ivan Dugandži, isto, 9. 11 Raymond E. Brown, An Introduction to the New Testament, Doubleday, New York – London – Toronto 1997, hrv. prijev.: Uvod u Novi zavjet, KS, Zagreb 2008, 413. 12 Usp. Raymond E. Brown, isto, 413. 13 Usp. Terence L. Donaldson, „Introduction to the Pauline Corpus“, 1063.

1. Putovi i raskršća u istraživanju Pavlovih poslanica

lijana zahvaljujući kojemu su ojačali obranu crkvenog učenja od naleta drugih religioznih strujanja, ili njegove uloge u stvaranju Augustinove paradigme koja će pomoći zapadnom kršćanstvu da preživi pad Rimskoga Carstva14. Reformacija, polazeći od Lutherova shvaćanja kako Pavao u Poslanici Rimljanima naučava opravdanje isključivo vjerom, prijeći će u Protestantizam kojega se može shvatiti kao vrstu paulinizma15 jer će njegove ideje ondje predstavljati kanon u kanonu – na temelju njih će se prosuđivati i tumačiti ostali biblijski tekstovi16. U toj perspektivi Pavao je shvaćan kao antinomist jer se opire Mojsijevom zakonu. Inzistiranjem na opravdanju vjerom bez djela Zakona navodno se suprotstavio židovstvu 1. stoljeća, bilo ono palestinsko ili helenističko, jer je u prvi plan stavljao djela kao preduvjet opravdanja. Smatralo se da je time Pavao artikulirao jedini ispravan stav pred ponudom milosti Kristove. Takva tendencija, kao što ćemo vidjeti, ostavit će dalekosežne posljedice na proučavanje Pavlovih, ali i drugih biblijskih knjiga, sve do najnovijega vremena. Jedna od konkretnih posljedica jest nekorektna percepcija Pavlove misli i židovstva. Židovstvo će biti predstavljano kao religija impregnirana legalizmom17. 14

Usp. James D.G. Dunn, „Introduction“, 2. Usp. James D.G. Dunn, isto, 2. 16 Usp. Lauri Thurén, Derhetorizing Paul: A dynamic Perspective on Pauline Theology and the Law, Mohr-Siebeck, Tübingen 2000, 5-6. 17 Ferdinand Weber, System der altsynagogalen palästinischen Theologie aus Targum, Midrasch und Talmud, Leipzig 1888, pripremio je sistematsku prezentaciju rabinske literature iz koje proizlazi kako je židovstvo Pavlovog vremena legalistička religija. Drugi istraživači, kao što su Emil Schürer i Wilhelm Bousset, 15

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

Iako će se ubrzo javiti radovi koji demantiraju ovakvu interpretaciju18, oni će ostati usamljeni i nezapaženi. Jedna od sljedećih značajnijih posljedica jest mišljenje kako Corpus Paulinum predstavlja teološki centar Novoga zavjeta19, zbog čega će se pojaviti nekorektan odnos ili čak potcjenjivanje poslanica koje ne pripadaju tom Corpusu20.

preuzet će od Webera ovakvo gledište, a na njih će se u tom pogledu kasnije nadovezati Rudolf Bultmann. 18 Usp. Claude J.G. Montefiore, Outlines of Liberal Judaism, Macmillan, London 1912, Idem, Judaism and St. Paul: Two Essays, Max Goschen Ltd., London 1914; i George Foot Moore, „Christian Writers on Judaism“, Harvard Theological Review 14 (1922) 197-254. 19 Usp. Helmut Köster, Einführung in das Neue Testament im Rahmen der Religiongeschichte und Kulturgeschichte der hellenistischen und römischen Zeit, de Gruyter, Berlin – New York 1980, 698-735. 20 Tako je, na primjer, 1 Pt promatrana kroz pavlovsku optiku, usp. John H. Elliott, „The Rehabilitation of an Exegetical StepChild: 1 Peter in Recent Research“, Journal of Biblical Literature 95 (1976) 243-254, ovdje 243; s Jakovljevom poslanicom egzegete su polemizirale s pozicija Pavlove teologije, usp. Mato Zovki, „Abraham – prijatelj Božji, čovjek vjere i djela prema Jakovljevoj poslanici“, Bogoslovska Smotra 76 (3, 2005) 755-779, ovdje 756. Za pastoralne poslanice vidi Lewis R. Donelson, Pseudepigraphy and Ethical Argument in the Pastoral Epistles, Mohr-Siebeck, Tübingen 1986, 1-2.

SADRŽAJ UVOD ............................................................................9 PRVI DIO: PUTOVI I RASKRŠĆA U ISTRAŽIVANJU PAVLOVIH POSLANICA .........................................15 1. Pred likom i djelom sv. Pavla ...............................15 2. Od Pavla do Luthera i reformacije ......................18 3. Kritičko proučavanje do sredine 20. st. i tzv. Škola povijesti religija ..................................23 4. Reakcija na tzv. školu povijesti religija i koncepcija povijesti spasenja .............................26 5. Redefiniranje Pavlovog odnosa prema židovstvu .................................................................29 6. Pavao iz tzv. nove perspektive (New Perspective on Paul) ...................................35 6.1. Novi naglasci u stavu židovskih teologa prema Pavlu ......................................42 6.2. Razvoj istraživanja potaknut tzv. novom perspektivom (New Perspective) ....................45 6.3. „Otkrivanje“ pluralnosti židovstva kao povijesnoga konteksta ...................................48 6.4. Prijepori o kontingentnoj prirodi Pavlovih poslanica ..........................................50 7. Mogućnosti novih impostacija Pavlove teologije ...................................................................56 7.1. Prijepori o metodološkim pretpostavkama .............................................56 7.2. Novi pokušaji rješavanja problema .............60

449

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

DRUGI DIO:

PREMA POJMU BIBLIJSKE POLITIČKE TEOLOGIJE ................................................................67 1. Pred fenomenom višestruke političke teologije ...................................................................67 2. Status quaestionis: Teologija i politika u Svetom pismu Staroga i Novoga zavjeta ...........69 2.1. Političnost teologije Staroga zavjeta ............69 2.2. Apolitičnost teologije Novoga zavjeta?.......74 3. Politička teologija do sredine 20. stoljeća ...........78 4. Postmoderna i biblijsko istraživanje ...................84 4.1. Tendencije prije postmodernističkoga utjecaja .............................................................84 4.2. Glavne značajke postmodernih hermeneutskih pretpostavki ........................90 4.3. Postmodernistički utjecaj na biblijsko istraživanje.......................................................93 4.3.1. Dekonstrukcija i otklon prema ideološkom istraživanju ....................................................94 4.3.2. Postmoderna i ideološko usmjerenje biblijskoga istraživanja ...................................97 5. Teologija oslobođenja i sociološka biblijska hermeneutika .......................................................102 5.1. Biblijski aspekt latinoameričke političke teologije ..........................................................108 5.2. Kritički osvrt na biblijsku hermeneutiku teologije oslobođenja ...................................111 5.3. Zaključne misli ..............................................114 6. Novija biblijska politička teologija ....................116 6.1. Pojam ideološke kritike ................................116

450

SADRŽAJ

6.2. Ideološka kritika i pluralizam hermeneutskih pravaca ...............................120 6.3. Primjeri novih naglasaka u promatranju Novoga zavjeta .............................................125 6.3.1. (A)političnost Isusovoga djelovanja i ranog kršćanstva...........................................125 6.3.2. Isus i aktualni Izraelov teo-politički trenutak 1. stoljeća .......................................132 6.3.3. Isusovo djelovanje u svjetlu iščekivanja obnove .................................................... 136 6.3.4. Etičko/individualno i političko/komunitarno u Isusovu djelovanju ....................................141 6.3.5. Evanđelja kao skriveni zapis Isusovoga sociopolitičkoga angažmana .........................144 6.3.6. Implikacije novozavjetne pashe u Evanđelju po Luki ..........................................................148 6.4. Zašto ovaj aspekt novozavjetne poruke nije do sada istican? .....................................158 6.5. Kritički osvrt na hermeneutski pluralizam .. pravaca ideološke kritike .............................163 TREĆI DIO: CORPUS PAULINUM I BIBLIJSKA POLITIČKA TEOLOGIJA ..............................................................169 1. Kratki pregled povijesnoga razvoja ..................169 1.1. Povijest istraživanja sociološke komponente pavlovskih zajednica............170 1.2. Zaokret od klasične prema ideološkoj kritici ...............................................................173 2. Područja istraživanja pavlovskih spisa.............178 2.1. Narav službene religije Rimskoga Imperija ..........................................................179

451

Ivica Čatić

CRKVA – NOVO DRUŠTVO USRED STAROGA IMPERIJA

2.2. Patronatski sustav, svećenstvo i moć .........186 2.3. Pavao – antiimperijalistički usmjeren teolog ..............................................................192 2.3.1. Rječnik kao polazište.....................................196 2.3.2. Apokaliptika kao optika promatranja stvarnosti ......................................................208 2.3.3. Križ Kristov ..................................................228 2.3.4. Lik imperatora ..............................................233 2.3.5. Pax romana ...................................................242 3. Pavao – začetnik alternativnoga tipa društva ...................................................................257 3.1. Uvodne naznake...........................................257 3.2. Zajednice u kojima nema više Židov – Grk (Gal 3,28) .............................................264 3.2.1. Pitanje nacionalnosti u perspektivi Staroga zavjeta .............................................264 3.2.2. Nacionalnost u Novom zavjetu ....................269 3.2.3. Pavlov stav prema nacionalnom pitanju prema Poslanici Galaćanima ........................270 3.2.4. Nacionalno pitanje u Poslanici Rimljanima ...................................................277 3.2.5. Prema redefiniranju pojma „narod Božji“....286 3.3. Zajednice u kojima se dokida razlika rob – slobodnjak (Gal 3,28)..........................295 3.3.1. Fenomen grčko-rimskoga ropstva ................299 3.3.2. Imperijalni pogled na utemeljenost i funkciju ropstva............................................302 3.3.3. Teološke pretpostavke Pavlovoga pogleda na ropstvo.....................................................307 3.3.4. Poziv na slobodu: 1 Kor 7,21 ........................314

452

SADRŽAJ

3.3.5. Od odbjegla roba do brata ljubljenoga: Poslanica Filemonu.......................................323 3.3.6. Deuteropavlovska tradicija i toleriranje ropstva ..........................................................329 3.3.7. Zaključno o Pavlovu stavu prema ropstvu ..332 3.4. Nema više muško – žensko (Gal 3,28) .......337 3.4.1. Uvodne misli ................................................337 3.4.2. Položaj žene u svijetu Novoga zavjeta .........338 3.4.3. Smisao Pavlovog proglasa u Gal 3,28 ..........340 3.4.4. Poteškoće u odnosu na ostale protopavlovske tekstove ................................341 3.4.5. Položaj žene u ranoj Crkvi – svjedočanstva iz prakse ........................................................345 3.4.6. Zaključne misli .............................................347 3.5. Nova vrsta ekonomskih odnosa ................349 3.5.1. Ekonomske prilike u Rimskom Carstvu .......349 3.5.2. Pavlova ekonomska politika ..........................353 3.5.3. Primjer crkvene zajednice u Solunu ............360 3.5.4. Zaključne misli .............................................371 ZAKLJUČAK .............................................................373 BIBLIOGRAFIJA .......................................................389 BILJEŠKA O AUTORU ............................................447

453