Anton Tamarut DA BISMO IMALI UDJELA S KRISTOM Izabrane teme iz sakramentalne teologije
Anton Tamarut, DA BISMO IMALI UDJELA S KRISTOM. Izabrane teme iz sakramentalne teologije, Glas Koncila, Zagreb, 2009. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328 e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Nedjeljko Pintarić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Sv. 11. Recenzenti: Red. prof. emeritus dr. sc. Ivan Golub Prof. dr. sc. Ante Mateljan Jezčno uređivanje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Željko Filetin Naslovnica: Tomislav Kučko Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u kolovozu 2009. Naklada: 500 primjeraka ISBN 978-953-241-192-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 709790.
Sva prava su pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.
Anton Tamarut
DA BISMO IMALI UDJELA S KRISTOM Izabrane teme iz sakramentalne teologije
GLAS KONCILA Zagreb, 2009.
PREDGOVOR
K
njiga Da bismo imali udjela s Kristom sadrži sedam tema iz sakramentalne teologije, upravo toliko koliko ima svetih sakramenata. No tu, ipak, nije svakomu sakramentu posvećena posebna tema, kako bi se možda moglo očekivati. Radi se o izboru tema iz sakramentalne teologije, što znači da nisu sustavno i cjelovito obrađeni svi sakramenti. Pače, i oni sakramenti koji su posebno tematizirani, analizirani su pod određenim vidom, u jednome svojem dijelu, kao što npr. sakrament pokore, odnosno pomirenja analiziramo pod vidom pojedinačne i cjelovite ispovijedi, ili kad pak u drugoj temi iz istog sakramenta izdvajamo i promišljamo smisao i značenje kajanja. No važno je usto napomenuti da i tada kad jedan sakrament ili skupinu sakramenata obrađujemo pod određenim vidom, bivaju, ipak, dotaknuti i drugi sakramenti, gdjekad i opširnije. Čitatelj će to moći zamijetiti posebno u temi Povezanost sakramenata ozdravljenja i služenja sa sakramentima kršćanske inicijacije, koja u određenome smislu predstavlja malu sakramentalnu sintezu. Premda u knjizi nisu posebno izdvojene teme o glavnim sakramentima (sacramenta maiora), o krstu i euharistiji, oni upravo u toj temi imaju istaknuto mjesto. Tu naime dolazi jasno do izražaja nauk Drugoga vatikanskog koncila prema kojem su ostali sakramenti, kao i sve crkvene službe i djela apostolata, čvrsto povezani sa svetom euharistijom i prema njoj su usmjereni. Ovdje tek usput podsjećamo na našu knjigu Euharistija – otajstvo vjere i dar života, objavljenu kod istog izdavača 2004. godine, koja nudi širi i cjelovitiji pogled na taj sakrament nad sakramentima. 5
Da bismo imali udjela s kristom
Teme Kršćanski život opečaćen darom Duha u sakramentu potvrde i Kršćanski pogled na brak i obitelj, osim što pružaju svojevrsnu biblijsku i povijesno-teološku panoramu na sakrament potvrde, odnosno ženidbe, zalaze dublje i u promišljanje o teološkim istinama tih dvaju sakramenata, kao i o životu i poslanju koji iz njih proizlaze. U svezi s temom Svećenik – svjedok nade možda će koji čitatelj postaviti pitanje je li joj trebalo biti mjesto među temama iz sakramentalne teologije. Tema naime ne analizira izravno sakramentalnost svetog reda, ali ju bez sumnje promišljanjima o životu i poslanju svećenika jasno pretpostavlja i neizravno tematizira. Naime shvaćanje svetog reda usko je povezano sa shvaćanjem što, zapravo, znači biti svećenik. Ništa nam nije izgledalo prirodnije nego niz tema iz sakramentalne teologije otvoriti onom temom koja po svojoj naravi spada na opći dio o sakramentima: Trinitarni naglasci u sakramentima. Već se iz naslova može naslutiti da tu nije riječi o klasičnome školskom uvodu u sakramente, koji bi podrazumijevao sintetički biblijski i povijesno-teološki pregled, analizu temeljnih pojmova i definicija. Mi smo se tu radije odlučili na promišljanje o temeljnim biblijsko-teološkim ishodištima i uporištima na kojima počiva sakramentalna teologija, a o kojima se u školskoj teologiji rijetko i malo raspravlja. Posebno nam je bilo na srcu istaknuti relacijsku i personalnu narav sakramentalne milosti. Nakon dužeg premišljanja o naslovu knjige učinilo nam se prikladnim izabrane teme iz sakramentalne teologije povezati naslovom Da bismo imali udjela s Kristom. Iza tog naslova krije se biblijski prizor Isusova pranja nogu učenicima za vrijeme Posljednje večere, kad Isus Petru, koji se opire da mu njegov Učitelj i Gospodin 6
pere noge, odgovara: “Ako te ne operem, ne ćeš imati udjela sa mnom” (Iv 13, 8). U toj je dakle “sakramentalnoj” gesti naznačen i sadržan udio koji učenici imaju i koji će imati sa svojim Učiteljem i Gospodinom. U toj Isusovoj riječi prepoznajemo smisao i značenje svih sedam sakramentalnih znakova, odnosno slavlja Crkve, po kojima nas Isus Krist čini dionicima svojega života i poslanja, svoje smrti i uskrsnuća. Sakramente primamo, odnosno slavimo u prvom redu zato da bismo imali udjela s Kristom, da bi se i na nama ispunilo njegovo vazmeno otajstvo. Komu bi mogla korisno poslužiti ova knjiga? Svakako, ona bi u prvom redu trebala biti korisno pomagalo studentima teologije u izučavanju sakramentalne teologije. Mogla bi nadalje biti od pomoći vjeroučiteljima i katehetama u prenošenju i tumačenju sadržaja koji se odnose na sakramente. Zbog zanimljive i aktualne problematike koja se u izabranim temama obrađuje ona bi, nadamo se, mogla privući pozornost i onih vjernika laika koji nisu studirali teologiju i koji ne djeluju u zvanju vjeroučitelja i katehete, ali im je itekako stalo da što većim i dubljim razumijevanjem slave i žive otajstva vjere, otajstva spasenja. Dok smo uoči otvaranja svećeničke godine pripremali ovu knjigu za tisak, misao nam je posebno počivala na braći svećenicima, poslužiteljima svetih tajni, na onima koji u sakramentalnim slavljima djeluju u osobi Isusa Krista glave (in persona Christi capitis). Bila bi nam naime velika utjeha i zadovoljstvo ako bi oni u ovoj knjizi pronašli makar malu pomoć i podršku za vjerno, požrtvovno i vedro posluživanje i slavljenje svetih otajstava. Na kraju izražavamo toplu zahvalnost svima koji svojim osvrtima, primjedbama i poticajima podupiru naša 7
Da bismo imali udjela s kristom
teološka promišljanja, koji su nas i ovom prilikom potakli da one radove koji se odnose na sakramente saberemo i u jednoj knjizi podastremo široj vjerničkoj javnosti. Hvala posebno izdavačkoj kući Glas Koncila, koja je takvu ideju spremno prihvatila i znalački ju ostvarila. U Zagrebu, na svetkovinu Presvetog Trojstva, 7. lipnja 2009. Anton Tamarut
8
TRINITARNI NAGLASCI U SAKRAMENTIMA
Shvaćanje i slavlje sakramenata sve više su izloženi teološkom i duhovnom osiromašenju, tj. površnu i pretežito horizontalnu antropološkom i socijalnom tumačenju. Njihovo se slavlje često obrazlaže tradicijskim, kulturno-folklornim i socijalnim razlozima; u praksi se prvenstveno doživljavaju kao vanjski izraz pripadnosti određenoj religijskoj i društvenoj tradiciji. Na takvo ispražnjavanje teološkog i duhovnog sadržaja sakramenata ne kanimo reagirati polemički, nego želimo prije svega pozitivno ukazati na teološku i duhovnu dubinu i 9
Da bismo imali udjela s kristom
bogatstvo Božjeg susreta s čovjekom u slavlju sakramenata. Posebno nam je stalo do toga da istaknemo susretnu, relacijsku i preobražavajuću dimenziju sakramenatalnog slavlja te u tom kontekstu svratimo također pozornost na sakramentalno iskustvo svetoga. S tom namjerom se ovdje ograničavamo samo na govor o trinitarnom izvoru sakramenata, o njihovu teofanijskom značenju te u uskoj svezi s time na riječ o dinamičkoj i relacijskoj naravi sakramentalne milosti.
10
Trinitarni naglasci u sakramentima
Uvod
R
iječ sakrament svakako je jedna od onih riječi koja u sekulariziranoj stvarnosti više nije ni za redovitog vjernika samorazumljiva, a kamoli za one koji nisu vjernički opredijeljeni i angažirani. Za razliku od mnogih drugih, poglavito zapadnoeuropskih zemalja, gdje je u posljednjim desetljećima sudjelovanje kršćana katolika na sakramentima u stalnom opadanju, možda, situacija gledano u brojkama, u nas još nije tako zabrinjavajuća, i nadajmo se da neće biti, premda će se jedva tko usuditi govoriti da se u posljednjih dvadesetak godina sakramentalna praksa u nas intenzivirala u odnosu na razdoblje komunizma. Bilo je, doduše, devedesetih godina prošlog stoljeća uslijed promjena društvenog sustava veći broj onih koji su u odrasloj dobi primili sakramente kršćanske inicijacije, no pitanje je koliko je takvih ustrajalo u redovitome sakramentalnom životu. Nije na nama ispitivati razloge zbog čega su se neki odlučili za sakramente tek u novonastalim društveno-političkim prilikama, jer bismo tu mogli biti barem prema nekima nepravedni; svjesni smo da ispravan sud o tome pripada samo Bogu. No ako neki, a takvih bez sumnje ima, nisu nastavili redovit sakramentalni život, smijemo se, ipak, pitati, jesu li pravo i dostatno bili poučeni što su to sakramenti, još važnije, jesu li stvarno doživjeli njihovu životnu važnost i vrijednost. Je li im kršćanska zajednica, u koju su sakramentima kršćanske inicijacije ušli, u tome pogledu pomogla; drugim riječima, jesu li novokrštenici u svojoj “starijoj” braći kršćanima prepoznali i doživjeli ljepotu i preobražavajuću snagu redovitih susreta s Bogom u sakramentima, posebno u euharistiji? Nisu li se možda u vjernika praktikanata, a posebno 11
Da bismo imali udjela s kristom
u onih koje svrstavamo u kategoriju “prigodnjaka”, odnosno, “godišnjaka”, sakramenti sveli na puku naviku ili na lijep narodni običaj, po kojem se identificiraju s određenom narodnom, religijskom i kulturnom tradicijom. Teško se oteti dojmu da se neka naša, nazovimo ih uvjetno, “masovnija sakramentalna slavlja”, poput prvih svetih pričesti, svetih potvrda, ponekad i “kongresnih” euharistijskih slavlja, odveć pretvaraju u folklornu smotru i narodnu veselicu, u jedan lijep i slikovit društveni doživljaj, u okupljanje koje se, ipak, ne upisuje dublje u živote sudionika, ne mijenja ih i ne određuje značajnije njihov svakidašnji život. Takva slavlja mogu i bez sumnje imaju određenu humanu i društvenu vrijednost, ali ona se nikako ne mogu i ne smiju svesti na čisto horizontalnu i folklornu razinu; bez svoje čvrste vertikale, bez iskustva susreta sa Svetim i Nevidljivim u vanjskim znakovima; takva slavlja se i ne mogu zvati sakramentima. U redovitoj katehezi ne samo za djecu i mlade, nego i za odrasle, trebalo bi, čini se, neprestano dozivati u svijest pravo značenje, bogatstvo sadržaja i životnu važnost sakramenata za pojedinca i za kršćansku zajednicu; u odgoju za sakramente trebalo bi osobito kod početnika razvijati osjećaj za sveto i nadnaravno; otkriti po čemu se sakramenti razlikuju od nekih drugih društvenih okupljanja, narodnih običaja, tradicijskih navika; po čemu se npr. oni nikako ne mogu uspoređivati s magijskim radnjama ili nekakvim ezoteričnim ponašanjem. S dužnim poštovanjem prema različitim antropološkim pristupima, treba napomenuti da nas simbolička narav i struktura sakramenata nikada ne smije zavesti u pravcu banaliziranja stvarnosti i sadržaja koji su sakramentu imanentni; sakramenti nisu plošna i površna stvarnost, već duboko relacijska i performativna, odno12
Trinitarni naglasci u sakramentima
sno, preobražavajuća, božanskim prožeta. Čini se da je upravo u tom pogledu Ivan Pavao II. u enciklici o euharistiji Ecclesia de Eucharistia smatrao potrebnim glede tog “sakramenta nad sakramentima”1 istaknuti sljedeće: “Premda ‘gozba’ prirodno upućuje na prisnost, Crkva nije nikada podlegla napasti banaliziranja ‘prijateljskog drugovanja’ sa svojim Zaručnikom, zaboravljajući da je on također njezin Gospodin i da ‘gozba’ ostaje uvijek žrtvena gozba, označena krvlju prolivenom na Golgoti. Euharistijska gozba doista je ‘sveta gozba’, u kojoj jednostavnost znakova skriva nedokučiva Božja svetost: ‘O Sacrum convivium, in quo Christus sumitur.’ Kruh koji se lomi na našim oltarima, dan nama putnicima koji kročimo putevima svijeta, jest ‘panis angelorum’, anđeoski kruh, kojem se može pristupiti tek poniznošću satnika iz Evanđelja: ‘Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj’ (Mt 8, 8; Lk 7, 6).”2 Ovdje se, dakako, nećemo baviti svim dimenzijama sakramenata, koje pretpostavljamo, nego ćemo ukazati samo na neke dimenzije, koje s jedne strane ukazuju na sâm izvor, dubinu i svetost sakramentalnog događaja, a s druge na njegovu izrazito susretnu, relacijsku i preobražavajuću dimenziju; istaknut ćemo dakle trinitarni izvor sakramenata, njihovo teofanijsko značenje, te ćemo u uskoj svezi s time naznačiti relacijsku narav i sadržaj sakramentalne milosti.
1
KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE, Zagreb, 1994., br. 1330 (dalje: KKC). 2 IVAN PAVAO II., Ecclesia de Eucharistia. Enciklika o odnosu euharistije i Crkve (17. IV. 2003.), Zagreb, 2003., br. 48.
13
KAZALO PREDGOVOR................................................................... 5 TRINITARNI NAGLASCI U SAKRAMENTIMA............... 9 Uvod.........................................................................11 Trinitarni izvor sakramenata.................................... 14 Teofanijsko značenje sakramenata.......................... 22 Relacijska narav sakramentalne milosti..................¸31 Zaključak................................................................. 35 KRŠĆANSKI ŽIVOT OPEČAĆEN DAROM DUHA . U SAKRAMENTU POTVRDE........................................ 37 Uvod........................................................................ 39 Osobno, svjesno i odgovorno da svojemu . krštenju.............................................................. 40 Teološki obzori sakramenta potvrde...................... 50 Kršćanski život opečaćen Duhom Svetim . odlučan je i oduševljen život..................... 54 Radost kršćanske vjere prvi je način . evangelizacije............................................ 57 Potvrda uključuje vjernika u odgovornost. za crkveni život......................................... 60 Potvrda osposobljava kršćanina uključena u zajednicu da bude prorok i svjedok . Kristova vazmenog otajstva...................... 63 Potvrda – vrelo kršćanske duhovnosti . i mističnoga života............................................. 65 Konkretni prijedlozi za pripravu na sakrament potvrde.............................................................. 67
267
Da bismo imali udjela s kristom
Zaključak: Radost zbog otkrića skrivenog . blaga i dragocjenog bisera................................. 74 TEOLOŠKO-PASTORALNA AKTUALNOST SAKRAMENTALNE ISPOVIJEDI..................................... 77 Uvod........................................................................ 79 Povijesno-dogmatski pregled sakramentalne ispovijedi............................................................ 83 Oblici i načini ispovijedanja grijeha................. 83 Sakramentalna ispovijed u nauku . Tridentskoga koncila................................. 86 Sakramentalna ispovijed u suvremenim . crkvenim dokumentima............................ 91 Suvremeni društveni i duhovni kontekst . nauka o sakramentalnoj ispovijedi................... 103 Ispovijed kao medijski sadržaj...................... 103 Uplitanje u intimni život?............................... 107 Iluzija nevinosti...............................................112 Reducirano shvaćanje sakramenta................ 120 Umjesto zaključka................................................. 125 SMISAO I ZNAČENJE KAJANJA.................................. 129 Uvod.......................................................................131 Povijesno-dogmatski razvoj................................... 132 Kajanje u skolastičkome nauku..................... 132 Tridentski koncil o kajanju............................ 136 Kajanje u novijim dokumentima Crkve......... 138 Biblijsko-teološka sinteza...................................... 143 Biblijska utemeljenost obraćenja i kajanja..... 143 Teološki smisao i značenje kajanja................ 145 Umjesto zaključka................................................. 147
268
POVEZANOST SAKRAMENATA OZDRAVLJENJA. I SLUŽENJA SA SAKRAMENTIMA KRŠĆANSKE INICIJACIJE....................................................................151 Uvod...................................................................... 153 Temeljno značenje sakramenata . kršćanske inicijacije.......................................... 154 Pokora................................................................... 160 Bolesničko pomazanje........................................... 164 Sveti red................................................................. 170 Ženidba...................................................................176 Zaključak............................................................... 179 KRŠĆANSKI POGLED NA BRAK I OBITELJ............... 183 Uvod...................................................................... 185 Brak i obitelj – povlaštena mjesta Božje objave.... 187 Božji savez s Izraelom u slici isključive . i vjerne bračne ljubavi............................. 187 Brak kršćanskih supružnika slika i svjedočanstvo Kristova odnosa prema Crkvi – biblijski temelji . za sakramentalnost ženidbe................... 190 Tri cilja, odnosno dobra (bona) ženidbe prema Augustinu......................................................... 192 Ženidba – sakrament u užem smislu riječi............ 195 Ženidba kao bračni savez – prema većoj personalizaciji bračnih odnosa......................... 198 Osnovne značajke kršćanske ženidbe...................200 Prihvaćanje puno ljubavi............................... 201 Djelatan znak Božje ljubavi........................... 203 Znak vjere u Boga, izvor i obzor ljubavi....... 205 Uzoran znak.................................................. 207 Obitelj prisna zajednica života i ljubavi.................. 209 Zaključak................................................................212 269
Da bismo imali udjela s kristom
SVEĆENIK – SVJEDOK NADE......................................213 Sve veća potreba za nadom....................................215 Zajedništvo – životni prostor nade.........................219 Crkva budna u molitvi i raspjevana Kristu . na slavu – dom nade........................................ 221 Svećenik u službi zajedništva, u službi nade.......... 224 Svećenik u jedinstvu s Kristom – osoba nade........ 232 Svećenik – nada za druge...................................... 237 Umjesto zaključka: Eshatološki preludij nade . u svećenikovu služenju zajedništvu.................. 244 BIBLIOGRAFSKI PODATCI O TEKSTOVIMA . U KNJIZI . ............................................................. 247 KAZALO BIBLIJSKIH TEKSTOVA................................ 249 KAZALO IMENA.......................................................... 261
270
Iz recenzije Ivana Goluba Sakramentologija je nalik njivi, koju oru tri pluga: dogmatika, liturgika i pastoral. Svaka od tih teoloških struka iliti disciplina ima i sakramente kao svoje područje. Opasnost je s jedne strane da se isti sadržaji kazuju u sve tri struke. No isto tako je opasnost da pojedina struka ili disciplina pretpostavlja da je ovo ili ono obrađeno u drugoj struci, pa čitatelji ili slušači ostanu prikraćeni. Prisjećam se razgovora profesora sakramentologije sa mnom kao pročelnikom katedre dogmatike o jasnom razgraničenju triju struka dogmatike, liturgike i pastorala u predmetu sakramentologije. Dogmatika postavlja temelje. Liturgika je povezana s dogmatikom već zbog načela “Lex orandi lex credendi”, i dogmatika iz istog razloga s liturgikom. A II. vatikanski koncil je donio postavku, da sva teologija treba biti pastoralna. U riječ u sakramentologiji – uz potrebna razgraničenja – sve tri struke iliti discipline slijevaju se u simfoniju – suglasje, a ne tvore kakofoniju – “zloglasje”. Pisanje ili predavanje sakramentologije nije jednostavno. Knjiga prof. dr. Antona Tamaruta Da bismo imali udjela s Kristom. Izabrane teme iz sakramentalne teologije nije – kako sam podnaslov kaže – ni priručnik (manual), ni sustav (institutiones) sakramentologije, već zbir raznih izgovorenih i/ili pisanih tema. No zato ništa manje izložena netom spomenutim poteškoćama. Knjiga predstavlja uspjelo povezivanje dogmatike s liturgikom i pastoralom; povezivanje i odvezivanje. Zajednički nazivnik ove tematski raznolike knjige sakramentologije jest “sakramentalna milost – milost prijateljstva” (str. 33), Božje blizine i “obnova čovjeka slike Božje” (str. 62), sa svim suoznačnicama. 271
Da bismo imali udjela s kristom
Pisac knjige, zacijelo i zato što je i sam svećenik, obilježenik svetim redom, pronicljivo povezuje donedavni naziv za svećenika misnik s bitnom svećeničkom službom – misom, euharistijom. Književno lijepo, teološki utemeljeno, misleno izvorno povezuje vremenitu sliku svećenika s vremenitom slikom Crkve, pa se u vrijeme poimanja Crkve kao utvrde, svećenik poimlje kao stražar, u vrijeme poimanja Crkve kao putnice svećenik se poimlje kao hodočasnik (str. 225 – 226). Knjiga je natopljena biblijskim navodima, otačkim mislima, teološkim drevnim i suvremenim razmišljanjima, domaćim i stranim; živućima daje živu čuvenu, ne samo pisanu riječ (Jürgen Moltmann); navodi ne-teologe (B. Obama), pazi na ekumenizam. Red. prof. emritus dr. Ivan Golub
Iz recenzije Ante Mateljana Knjiga će biti od koristi na našemu domaćem teološkom prostoru, na kojemu nedostaje istinski vrijednih radova iz sakramentologije. Prof. dr. sc. Ante Mateljan
272
Podatci o autoru ANTON TAMARUT, izvanredni profesor na Kato ličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, rođen je 29. kolovoza 1960. godine u Novalji. Za svećenika je zaređen 1986. godine. Magistrirao je i doktorirao iz dogmatske teologije na Teološkom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijane u Rimu. Bio je tajnik Biskupskog ordinarijata u Krku, osobni biskupski tajnik, biskupijski povjerenik za pastoral mladih (1987. – 1988.), župnik u Njivicama i dušobrižnik u selu Rasopasnom (1993. – 1995.). U Bogoslovskom sjemeništu u Rijeci vršio je službu vicerektora (1988. – 1992.) i službu duhovnika (1995. – 2003.). Na Teologiji u Rijeci je predavao predmete iz dogmatske teologije od 1993. do 2003. godine. Od ak. godine 2005./2006. na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obnaša službu prodekana za nastavu. Posebna su područja njegova zanimanja i istraživanja teološka antropologija i sakramentologija. Objavio je ove knjige: – Bild Gottes als locus theologicus der Gnadenlehre. Die Gnade als Nähe Gottes in den Werken von Ivan Golub, Rim, 1994.; Rijeka, 1994. – Smijem biti slab. Teologija za svaki dan, Zagreb, 2000. – Bog – otac i majka, Zagreb, 2002. – Euharistija – otajstvo vjere i dar života, Zagreb, 2004. – Stvoren za ljubav. Kršćanski pogled na čovjeka, Zagreb, 2005. Objavio je također dvije zbirke pjesama: – Volim kad se smiješ, Rijeka, 2000. – Sjemenke svjetlosti, Rijeka, 2004. 273
Biblioteka
Teološke rasprave i komentari Josip Baloban Crkvenost i obitelj pred izazovima Matija Berljak Sakramenti ozdravljenja Pokora i bolesničko pomazanje
Biblioteka
Teološke rasprave i komentari
Anton Tamarut Stvoren za ljubav Kršćanski pogled na čovjeka Alojzije Hoblaj Teološko-katehetska ishodišta vjerskoga odgoja u ranom djetinjstvu Tonči Matulić Bioetički izazovi kloniranja čovjeka Filozofsko-teološko tematiziranje Đuro Zalar Caritas - put Crkve Kršćansko služenje svijetu Nikola Hohnjec Središnje teme Knjige Otkrivenja Novost u komunikaciji Boga i Krista
Ružica Razum Vjeronauk između tradicije i znakova vremena Suvremeni izazovi za religijskopedagošku i katehetsku teoriju i praksu Milan Špehar Ekumensko vijeće Crkava Skupštine - traženje puteva jedinstva kršćana Josip Šimunović Župna zajednica na početku trećega tisućljeća Anton Tamarut Da bismo imali udjela s Kristom Izabrane teme iz sakramentalne teologije Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 326, faks: 01/4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr, e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr