Evanđelje po Marku - 2. dio

PATMOS

RUDOLF SCHNACKENBURG

EVANĐELJE PO

MARKU duhovno čitanje 2. svezak

Rudolf Schnackenburg EvanÄ‘elje po Marku duhovno Ä?itanje - 2. svezak

Rudolf Schnackenburg Evanđelje po Marku duhovno čitanje - 2. svezak Naslov izvornika: GEISTLICHE SCHRIFTLESUNG Erläuterungen zum Neuen Testament für die Geistliche Lesung DAS EVANGELIUM NACH MARKUS / 2. Teil erläutert von Rudolf Schnackenburg © 1966 (vol.1)/1971 (vol.2) Patmos Verlag der Schwabenverlag Ag, Ostfildern

Nakladnik:

Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr

Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Duhovno čitanje Svetoga pisma, Knjiga 1 - 2. svezak Preveo: Milan Špehar Urednik: Božidar Mrakovčić Lektura: Irena Šupuković Grafičko oblikovanje: Tomislav Kučko Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Tiskano u listopadu 2018.

Biblijski tekstovi preuzeti iz: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, © Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2008.

ISBN 978-953-241-575-9 (cjelina) ISBN 978-953-241-571-1 (1. svezak) ISBN 978-953-241-572-8 (2. svezak) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009636.

Rudolf Schnackenburg

Evanđelje po Marku duhovno čitanje 2. svezak

¤ Zagreb 2018.

II. DIO: OSTVARENJE SPASENJA NA PUTU PREKO ISUSOVA KRIŽA I USKRSNUĆA (8,31 – 16,8) I. UVOĐENJE UČENIKA U OTAJSTVO SMRTI SINA ČOVJEČJEGA (8,31 − 10,45) 1. PRVI NAVJEŠTAJ MUKE I DODATNI DIJELOVI (8,31 − 9,29).............................................13 a) Isusov navještaj muke i Petrovo suprotstavljanje (8,31-33)............13 b) Nasljedovanje u muci i smrti (8,34 − 9,1).........................................19 c) Isusovo preobraženje (9,2-8)..............................................................28 d) Razgovor kod silaženja s gore preobraženja (9,9-13)......................36 e) Ozdravljenje uzetoga mladića – nužnost vjere (9,14−29)...............41 2. DRUGI NAVJEŠTAJ MUKE I ZBIRKA ISUSOVIH IZREKA ZA ZAJEDNICU (9,30-50)...............................................49 a) Drugi navještaj muke (9,30-32).........................................................50 b) Prepirka učenika za prvo mjesto (9,33-37)......................................53 c) Strani izgonitelj zloduha i nova izreka (9,38-41).............................58 d) Sablazan (9,42-48)...............................................................................62 e) Izreke o soli (9,49-50)..........................................................................66 3. VAŽNE TEME ZA ZAJEDNICU I TREĆI NAVJEŠTAJ MUKE (10,1-45).......................................................................................69 a) Nerazrješivost braka, zabrana rastave braka (10,1-12)...................70 b) Isusov stav prema djeci (10,13-16).....................................................76 c) Stav prema posjedovanju: bogataš i nasljedovanje Isusa (10,17-22)..........................................................81 d) Bogatstvo kao zaprjeka za ulazak u kraljevstvo Božje (10,23-27)...........................................................86

RUDOLF SCHNACKENBURG

5

EVANĐELJE PO MARKU - 2. SVEZAK

e) Nasljedovanje u siromaštvu i plaća (10,28-31).................................91 f) Treći navještaj muke (10,32-34).........................................................96 g) Pitanje Zebedejevih sinova: vladanje i služenje (10,35-45)............99 II. ISUSOV ULAZAK U JERUZALEM I NJEGOVO POSLJEDNJE DJELOVANJE U GLAVNOM GRADU (10,46 − 13,37) 1. ISUSOVO MESIJANSKO-ZNAKOVITO DJELOVANJE PRILIKOM ULASKA U JERUZALEM (10,46 − 11,25)......... 111 a) Ozdravljenje slijepoga iz Jerihona (10,46-52).................................112 b) Isusov ulazak u Jeruzalem (11,1-11)................................................115 c) Proklinjanje smokve (11,12-14)........................................................123 d) Čišćenje Hrama (11,15-19)...............................................................127 e) Razgovor s učenicima kod usahle smokve (11,20-25[26])............133 2. PREPIRKA S VODEĆIM KRUGOVIMA U JERUZALEMU (11,27 − 12,44)........................................................139 a) Pitanje vlasti (11,27-33).....................................................................140 b) Prispodoba o zlim vinogradarima (12,1-12)..................................144 c) Pitanje plaćanja poreza caru (12,13-17)..........................................150 d) Pitanje uskrsnuća mrtvih (12,18-27)..............................................155 e) Pitanje najvažnije zapovijedi (12,28-34).........................................162 f) Pitanje Mesijina davidovskoga sinovstva (12,35-37a)...................167 g) Upozorenje na pismoznance (12,37b-40)......................................171 h) Udovičin novčić (12,41-44)..............................................................174 3. VELIKI ESHATOLOŠKI GOVOR (13,1-37)..........................176 a) Proricanje uništenja Hrama (13,1-2)...............................................180 b) Eshatološka besjeda: početak nevolja (13,3-13).............................183

6

DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA

c) Velika tjeskoba (13,14-23).................................................................190 d) Dolazak Sina Čovječjega (13,24-27)................................................198 e) Prispodoba o smokvi i pitanje trenutka kraja (13,28-32).............203 f) Poticaj na budnost (13,33-37).......................................................... 209 III. MUKA, SMRT I USKRSNUĆE ISUSOVO (14,1 − 16,8) 1. SMRTNA ZAVJERA PROTIVNIKA, POMAZANJE U BETANIJI, POSLJEDNJA VEČERA, GETSEMANI I UHIĆENJE (14,1-52)............................................................................217 a) Zavjera židovskih vođa (14,1-2).......................................................218 b) Pomazanje u Betaniji i ponuda izdajice (14,3-11)..........................220 c) Priprema pashalnoga blagovanja (14,12-16)...................................225 d) Isusova najava izdaje (14,17-21).......................................................229 e) Ustanovljenje euharistije (14,22-25)................................................233 f) Hod do Maslinske gore, navještaj bijega učenika i Petrova nijekanja Isusa (14,26-31)................................................ 244 g) Isusova borba u molitvi u Getsemaniju (14,32-42)...................... 248 h) Isusovo uhićenje i bijeg učenika (14,43-52)...................................255 2. SUĐENJE ISUSU (14,53 – 15,15)................................................259 a) Noćno suđenje pred židovskim vijećem (14,53-65)......................262 b) Petrova zataja (14,66-72)..................................................................272 c) Suđenje pred Pilatom: osuda i saslušanje (15,1-5).........................274 d) Puštanje Barabe na slobodu i osuda Isusa (15,6-15).....................278 3. KRIŽNI PUT, SMRT I USKRSNUĆE (15,16 – 16,8)..........284 a) Ismijavanje Isusa kao židovskoga kralja (15,16-20a).................... 286 b) Križni put i razapinjanje (15,20b-27)..............................................289 c) Isusova muka i smrt na križu (15,29-37)........................................294

RUDOLF SCHNACKENBURG

7

EVANĐELJE PO MARKU - 2. SVEZAK

d) Događaji nakon Isusove smrti (15,38-41)......................................302 e) Ukop Isusov (15,42-47).....................................................................305 f) Prazan grob i vijest o uskrsnuću (16,1-8)...................................... 308 Kanonski završetak Markova evanđelja (16,9-20).................. 316 Bilješke....................................................................................................321

8

DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA

II. DIO: OSTVARENJE SPASENJA NA PUTU PREKO ISUSOVA KRIŽA I USKRSNUĆA (8,31 – 16,8) Zaključak Isusova javnoga djelovanja bio je negativan (8,27-30). No u Božjem je planu spasenja bio predviđen ovaj izvanjski neuspjeh: Isus »mora« ići putem križa (8,31) da bi dao svoj život kao »otkupninu za mnoge« (10,45).

Samo tako dolazi do otkupljenja čovječanstva putem krvi toga Jednoga, preko koje Bog želi sklopiti novi Savez s cijelim svijetom (14,24). Dosad često zagonetno Isusovo ponašanje odavde počinje biti razumljivo. Njegovo povlačenje od mnoštva, koje slavi njegova iscjeljivanja i silna djela ali ih ne shvaća, njegove zapovijedi šutnje upravljene ozdravljenima, koji ga razglašavaju kao čudotvorca, i demonima, koji njegovu tajnu žele na prljav način odati, njegovo prigovaranje zbog nerazumnih učenika – sve se to događa jer on već zna za sudbinu namijenjene mu smrti, koja je za grješne, još uvijek neobraćene ljude nužna jer će im promijeniti sudbinu. Isus sada započinje put smrti te zbog toga svoju »mesijansku tajnu« ne treba dulje skrivati.

Naprotiv, odsad se sve više rasvjetljava tama koja je obavijala njegovu osobu.1 Njegovo otajstveno-božansko biće unaprijed će se otkriti trojici povjerljivih učenika (preobraženje: 9,2-13), slijepi Bartimej smije ga javno ispovjediti kao Sina Davidova (10,46-52), Isus ulazi u Jeruzalem RUDOLF SCHNACKENBURG

9

EVANĐELJE PO MARKU - 2. SVEZAK

kao mesijanski mironosac (11,1-11), neizravno govori o sebi kao Sinu Božjemu u prispodobi o zlim vinogradarima (12,1-12), jasnije u naučavanju o sinu Davidovu (12,3537), i napokon se jasno otkriva pred Velikim vijećem kao očekivani Mesija u smislu Sina Čovječjega koga će Bog uzdići uz svoju desnu (14,61s). Put po križu do slave, koji Isus na početku ovoga dijela svojim učenicima naviješta i ponovno, u svemu triput, stavlja pred oči, ostvaruje se tijekom prikaza koji svoj vrhunac doseže u ispovijesti poganskoga stotnika pod križem (15,39) i u uskrsnoj poruci na grobu (16,6).

No zajednica koja sluša ne mora samo pratiti put svoga Gospodina nego također shvatiti da ga ona sama mora slijediti. Na prvi nagovještaj muke upadljivo je dodan niz izreka gdje se zahtijeva nasljedovanje križa, životno predanje, ispovijest vjere u Sina Čovječjega od svakoga tko želi imati udjela u slavi Božjega kraljevstva koje će uskoro doći (8,34 − 9,1). Na drugi se navještaj muke (9,30-32) nadovezuje dugi govor upućen učenicima koji se prepiru, ali pod njihovom se adresom šalju zajednici temeljne upute za njezin zemaljski život (9,33-50). Nakon trećega i najduljega navještaja muke Isusove (10,32-34) slijedi poučavanje Zebedejevih sinova da sudjelovanju u Kristovoj slavi prethode kalež muke i krštenje smrću te pouka svim učenicima da temeljni zakon njihova zajedništva nije vladanje, nego služenje (10,34-45).

No zajednica i u drugim dijelovima prima važne upute za svoj život u ovom svijetu. U jednoj većoj cjelini prije trećega navještaja muke govori se o braku, djeci i posjedu 10

DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA

(10,1-31). Naizvan izgleda kao da Isus rješava neki tadašnji problem (izdavanje otpusnoga pisma) i kao da su maleni prizori (blagoslov djece, bogati mladić) čvrsto povezani njegovim putovanjima. No tadašnje Isusove riječi postaju jasne i aktualne za kasniju zajednicu. U njima se nalaze odgovori o nerazrješivosti ženidbe, o značenju djece, opasnosti bogatstva i plaći siromašnih, kao i upozorenje na čežnju za moći i na strast vladanja. Sljedeća prigoda za govor o pitanjima vjere i života bit će prilikom Isusova posljednjega boravka u Jeruzalemu. Četiri dobro promišlje­ne perikope obrađuju stav prema državi i vlastima, nauk o uskrsnuću mrtvih, najveću zapovijed i pitanje Mesije (12,13-37). Završetak ovoga naučavanja sačinjava veliki govor o svršetku vremena koji evanđelist, aktualizirajući ga, nudi zajednici kao opomenu, upozorenje i utjehu u njezinoj situaciji (pogl. 13). Na nj se nadovezuje povijest muke koja također nije jednostavno neka kronika događaja nego dobro promišljeno izvješće koje ne bježi od tame ovoga posljednjega komada puta Sina Čovječjega na zemlji, nego nastoji shvatiti u svjetlu Pisma (koje je mnoge stvari unaprijed naznačilo) ponašanje Isusa i ljudi koji sudjeluju u ovom događanju. Kod smrti na križu i kod otvorenoga groba rađa se sigurnost uskrsnuća.

To je paradoks evanđelja o raspetom i uskrsnulom Sinu Božjem koji je iz napuštenosti smrti dospio do najživlje Božje blizine, koji u smrti postaje pobjednik, koji ljude otkupljuje svojom krvlju. U poznavanju njegova križa, u slušanju poruke o njegovu uskrsnuću zajednica željno očekuje njegov dolazak u slavi.

RUDOLF SCHNACKENBURG

11

EVANĐELJE PO MARKU - 2. SVEZAK

I. UVOĐENJE UČENIKA U OTAJSTVO SMRTI SINA ČOVJEČJEGA (8,31 − 10,45) Prva cjelina, podijeljena trima nagovještajima muke (8,31; 9,31; 10,32s), doseže vrhunac u riječi da Sin Čovječji daje svoj život kao otkupninu za mnoge (10,45). Tada se Isus približava preko Jerihona Božjemu gradu Jeruzalemu i tako kroči putom koji vodi do njegove smrti. No u Jeruzalemu mu se podaruje još kratko vrijeme djelovanja, vrijeme ispunjeno veoma važnim razgovorima, iz kojih zajednica može mnogo naučiti za svoju vjeru u Krista i za svoj život u svijetu. Tako ovo djelovanje u Jeruzalemu sačinjava ponovno jednu dulju cjelinu (10,46 − 13,37), dok posljednja poglavlja prikazuju samu povijest muke (14,1 − 16,8).

Ako nam evanđelist preko triju navještaja muke objavljuje svoju nakanu uvođenja u otajstvo smrti Sina Čovječjega i nas same uvlači u nj sve dublje, onda u ovoj cjelini ne ćemo očekivati nikakvo povijesno pripovijedanje koje bi bilo međusobno povezano i slijedilo svoj tijek. Pojedini su dijelovi uređeni prema tematskim sadržajima. Neke su veće jedinice možda preuzete već iz tradicije. Bilo bi pogrješno istraživati točno mjesto ili vrijeme preobraženja na brdu. Razumijemo što ovaj događaj mora značiti za sve one kod kojih odjekuju riječi da Sin Čovječji mora trpjeti i da učenik treba nasljedovati Isusa noseći svoj križ. Ne moramo se čuditi koje je to raznovrsne, naizvan nepovezane riječi Isus izgovorio svojim učenicima prilikom osobnoga poučavanja u kući u Kafar12

DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA

BILJEŠKE 65

U tom smislu vidi također B. RIGAUX, Saint Paul: Les épitres aux Thessaloniciens, Paris, 1956., str. 195−234, posebno str. 222−227.

66

Usp. F. BÜCHSEL, Theol. Wörterbuch zum NT I, str. 661 i komentare.

Pokušaji »ovaj naraštaj« primijeniti na židovstvo koje će preživjeti sve do kraja nisu utemeljeni te više proizlaze iz apologetskih interesa. Usp. R. SCHNACKENBURG, Gottes Herrschaft und Reich, str. 143s; R. PESCH, Nav. dj., str. 184ss.

67

Usp. K. RAHNER, Dogmatische Erwägungen über das Wissen und Selbstbewußtsein Christi, u: Schriften zur Theologie V., Einsiedeln, 1962., str. 222−245.; A. VÖGTLE, Exegetische Erwägungen über das Wissen und Selbstbewußtsein Jesu, u: Gott in Welt, I., (Festschrift für K. Rahner), Freiburg-Basel-Wien, 1964., str. 608−667., posebno str. 634−655.

R. PESCH, Nav. dj., str. 190−195. riječi u Mk 13,32 u sadašnjem obliku pripisuje evanđelistu.

68

Usp. A. WEISER, Die Knechtsgleichnisse in den synoptischen Evangelien (neobjavljena disertacija), Würzburg, 1969., str. 178ss.

69

Grčka riječ, koja se pojavljuje samo ovdje u Novom zavjetu, u svojem je značenju vrlo prijeporna. Neki tumači izvode ju iz jednoga imena (usp.

W. BAUER, Griechisch-Deutsches Wörterbuch zu den Schriften des NT und der übrigen urchristlichen Literatur, Berlin /5/1968., str. 1313.) ili iz jedne aramejske riječi za pistaciju, čije je ulje bilo sastavni dio pomasti (usp. M. BLACK, An Aramaic Approach to the Gospels and Acts, Oxford (3) 1967., str. 223−225). Ova je rijetka riječ važna za povijest tradicije budući da se pojavljuje i u Iv 12,3.

70

Usp. J. JEREMIAS, Die Salbungsgeschichte Mk 14,3-9, u: Zeitschrift für die neutestamentliche Wissenschaft, 35 (1936.), str. 75−82.

71

Ovu je hipotezu A. JAUBERT razvio u raznim radovima, a u obliku knjige u: La date de la Cène, Paris, 1957. Ona je naišla na mnogo odobravanja, ali i odbacivanja od strane pojedinih stručnjaka. Samostalni doprinos u potvrdnom smislu napisao je E. RUCKSTUHL, Die Chronologie des Letzen Mahles und des Leidens Jesu, Einsiedeln-Zürich-Köln, 1963. Najbolje se snalazi u cjelokupnom raspravljanju: J. BLINZLER, Der Prozeß Jesu, Regensburg, (4) 1969., str. 109−126. On sam drži da nema dovoljno

RUDOLF SCHNACKENBURG

331

EVANĐELJE PO MARKU - 2. SVEZAK

argumenata za novu kronologiju od posljednje večere u utorak navečer do Isusove smrti u petak.

72

Usp. H. SCHÜRMANN, Der Paschamahlbericht Lk 22 (7-14) 15-18, Münster i. W., 1953. On drži da je Lk 22,15-18 ostatak jednoga predlukina izvješća o pashalnoj gozbi u okviru izvješća o muci, ali da to izvješće ipak pripada prvotnomu kršćanskomu pashalnomu slavlju, kod kojega je pashalno janje bilo zamijenjeno euharistijskim darovima. Iz toga ne proizlazi nikakav siguran zaključak da je Isusova posljednja večera bila pashalno slavlje; usp. ISTI, Abendmahl, u: Lexikon für Theologie und Kirche, (2) I, str. 26−31, pobliže str. 27s.

73

Iz bogate literature spomenimo: J. JEREMIAS, Die Abendmahlsworte Jesu, Göttingen, 1960.; H. SCHÜRMANN, Art. Einsetzungsberichte, u: Lexikon für Theologie und Kirche, (2)III., str. 762−765; J. BETZ, Die Eucharistie in der Zeit der griechischen Väter II./1, u: Die Realpräsenz des Leibes und Blutes Jesu im Abendmahl nach dem Neuen Testament, Freiburg − Basel − Wien, (2)1964., str. 10−101; P. NEUENZEIT, Das Herrenmahl. Studien zur paulinischen Eucharistieauffassung, München, 1960.; E. J. KILMARTIN, The Eucharist in the Primitive Church, Englewood Cliffs N.J., 1965.

74

Za veću starost Markova teksta zalaže se posebno J. Jeremias, a da u njemu ne vidi najraniji oblik (Nav. dj., str. 181s); za veću blizinu Lukinih i Pavlovih tekstova s prvom formom zalažu se, među inima, H. Schürmann, P. Neuenzeit, W. G. Kümmel, W. Marxsen, E. Schweizer; za evangelički stav usp. E. SCHWEIZER, u: Religion in Geschichte und Gegenwart, (3)I., 1957., str. 10−21, posebno str. 13s.

75

Usp. S. AALEN, Das Abendmahl als Opfermahl im Neuen Testament, u: Novum Testamentum, 6 (1963.), str. 128−152.

76

Usp. J. JEREMIAS, Die Abendmahlsworte Jesu, str. 219ss.

76a

Usp. monografiju: P. LEBEAU, Le vin nouveau du Royaume, Paris − Brügge, 1966. Autor vjeruje da je prva Crkva ovo obećanje primijenila također već na vlastito blagovanje koje je održavala, na euharistijsko slavlje (posebno str. 127−134). To je također bilo vodeće tumačenje otaca.

332

DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA

BILJEŠKE 77

Usp. K. G. KUHN, Jesus in Gethsemane, u: Evangelische Theologie, 12 (1952./53.), str. 260−285. E. SCHWEIZER, Das Ev. Nach Markus, str.

178s; no on prije misli na to da se postupno stvaralo jedno kraće izvješ­ će. Drukčije Th. BOMAN, Der Gebetskampf Jesu, u: New. Test. Stud., 10 (1963./64.), str. 261−273; on drži da postoje dvije različite Isusove molit­ vene ure: teška molitvena borba nakon Isusova ulaska u Jeruzalem za bijela dana (str. 264, usp. Heb 5,7) i molitvena ura u Getsemaniju. Za ovaj događaj on pretpostavlja tri razdoblja spojena u jedno (str. 270s). No ova hipoteza nije vjerojatna.

78

Usp. K. G. KUHN, Peirasmos – hamartia – sarx im Neuen Testament und die damit zusammenhängenden Vorstellungen, u: Zeitschrift für Theologie und Kirche, 49 (1952.), str. 200−222; D. FLUSSER, The Dualism »Flesh and Spirit« in the Dead Sea Scrolls and the New Testament, u: Tarbiz, 27 (1957./58.), str. 158−165. W. D. DAVIES, Paul and the Dead Sea Scrolls: Flesh and Spirit, u: The Scrolls and the New Testament, K. SENDAL (ur.), New York, 1957., str. 157−182; R. MEYER, Theol. Wörterbuch zum NT, VII., str. 109−113.

79

J. BLINZLER, Nav. dj., (zabilješka 71); P. WINTER, On the Trial of Jesus, Berlin, 1961.; ISTI, Mk 14,53b.55-64, ein Gebilde des Evangelisten, u: Zeitschrift für die neutestamentliche Wissenschaft, 53 (1962.), str.

260−263; ISTI, The Marcan Account of Jesus’ Trial by the Sanhedrin, u: Journal of Theol. Studies, 14 (1963.), str. 94−102.

80

Često se pojavljuju ovakve tvrdnje i šire se u masovnim medijima (tako u jednoj radijskoj emisiji Južnonjemačkoga radija »Tajna rabija I.« - od siječnja do ožujka 1970). No njima nedostaje znanstveno utemeljenje.

81

Pitanje je iscrpno prodiskutirao J. BLINZLER, Nav. dj., str. 229−244. Još je jednom opovrgnuo točnost Iv 18,31 P. WINTER, The Trial of Jesus and the Competence of the Sanhedrin, u: New. Tes. Stud., 10 (1963./64.), str. 494−499.

82

Usp. A. DEISSMANN, Licht vom Osten, Tübingen, (4) 1923., str. 229s.

83

Usp. Ch. B. CHAVEL, The Releasing of a Prisoner on the Eve of Passover in Ancient Jerusalem, u: Journ. of Bibl. Lit., 60 (1941.), str. 273−278.; tako­ đer J. BLINZLER, Nav. dj., str. 317−320.

RUDOLF SCHNACKENBURG

333

EVANĐELJE PO MARKU - 2. SVEZAK 84

Pobliže o ovome kod J. BLINZLER, Nav. dj., str. 375−381.

84a

Usp. J. JEREMIAS, Golgotha, Göttingen, 1926.; C. KOPP, Die heiligen Stätten, str. 422−452. (također o povijesti hodočašćenja); A. PARROT, Golgotha et Saint-Sépulcre, Neuchâtel-Paris, 1955. (posebno s arheološke strane).

85

Usp. M. REHM, Eli, Eli, lamma sabacthani, u: Biblische Zeitschrift, 2 (1958.), str. 275−278 (Mt je točno prenio ove riječi); J. GNILKA, »Mein Gott, mein Gott, warum hast du mich verlassen?« (Mk 15,34s), u: Isto, 3 (1959.), str. 294−297 (Isus je, prema autoru, govorio hebrejski).

86

Interesantnu hipotezu postavlja Th. BOMAN, Das letzte Wort Jesu, u: Studia Theol., 17 (1963.), str. 103−119: Isus je (prema njemu) rekao: eli atta = »moj Bog (si) ti«, a Židovi su razumjeli: elijja tha = »Ilija, dođi!«; time je Isus navodno citirao Psalam 118,28 (psalam iz grupe Hallel). Prva je Crkva navodno te riječi povezivala s Ps 22 (tužaljka), gdje se taj izraz pojavljuje u r. 11. Poslije su ovo navodno pojedini evanđelisti različito dalje interpretirali. Izvorno bi posljednje Isusove riječi bile klicanje Ocu. – Ovo je domišljata hipoteza, ali se ne može dokazati, jer su Isusove riječi sačuvane samo u tumačenju koje su im dali evanđelisti.

87

Usp. J. BLINZLER, Nav. dj., str. 404−415.

88

H. GRASS, Ostergeschehen und Osterberichte, Göttingen, (2) 1962 – izražava se u prilog tomu da se tu radi o »kasnijoj vjerničkoj legendi« (str.

183). No usp. nasuprot ovomu H. FRHR. von CAMPENHAUSEN, Der Ablauf der Osterereignisse und das leere Grab, Heidelberg, (3) 1966., str.

40ss; W. NAUCK, u: Zeitschrift für die neutestamentliche Wissenschaft, 47 (1956.), str. 262−265; U. WILCKENS, Überlieferungsgeschichte der Auferstehung Jesu, u: Die Bedeutung der Auferstehungsbotschaft für den Glauben an Jesus Christus, Gütersloh, (4) 1967., str. 41−63., pobliže str.

59ss. (»…u osnovi perikopa nije samo predmarkovska, nego je po povijesnoj predaji veoma stara«, str. 59); E. SCHWEIZER, Ev. Nach Markus, str. 213ss. S katoličke strane usp. A. VÖGTLE, »Uskrsnuo je, nije ovdje«, u: Bibel und Leben 7 (1966.), str. 69−73; J. KREMER, Die Osterbotschaft der Evangelien, Stuttgart, 1967., str. 13−31.; E. RUCKSTUHL, Die evangelischen Ostererzählungen, u: E. RUCKSTUHL – J. PFAMMATTER, Die

334

DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA

BILJEŠKE

Auferstehung Jesu Christi, Luzern-München, 1968., str. 31−59., pobliže str. 43−55.

89

L. SCHENKE, Auferstehungsverkündigung und leeres Grab, Stuttgart, 1968. – ističe svojom literarnokritičkom analizom prvotno izvješće koje obuhvaća retke 2, 5, 6, 8a i u kojem uočava vrlo stari dio predaje (str.

30−55). U svakom slučaju on drži da je ovaj prikaz »etiološka legenda obreda« koja proizlazi iz godišnjega obrednoga slavlja zajednice (iz Jeruzalema) u praznom grobu ili na njemu (str. 86−93). Ovo je doista problematično tumačenje.

90

Jednodušno je uvjerenje egzegeta da je vjera u uskrsnuće nastala u zajednici na temelju ukazanja Uskrsloga, a ne na temelju praznoga groba.

No »u pronalasku praznoga groba žene su prenijele vjerničkoj zajednici spasenjski događaj Isusova uskrsnuća. Da bi se to učinilo vidljivim, poruka o uskrsnuću stavljena je u usta anđelu na grobu. Tako je prazan grob postao znak eshatološkoga Božjega djelovanja na Isusu« (RUCKSTUHL, Nav. dj., str. 53; istaknuo autor). Usp. također H. SCHLIER, Über die Auferstehung Jesu Christi, Leipzig, 1969. - Einsiedeln, 1968., str. 27−30; F. MUSSNER, Die Auferstehung Jesu, München, 1969., str. 128−135.

RUDOLF SCHNACKENBURG

335

P

rvi izvor i temelj kršćanskoga vjerovanja je Sveto pismo – Biblija. No nije dovoljno samo čitati ili čuti riječ Božju.

Valja je i razumjeti. Od početka su se kršćanstva trudili i trude se propovjednici i spisatelji tu riječ Božju približiti čovjeku kako bi ju mogao razumjeti, ali prije svega kako bi se s njom mogao družiti i s njom i od nje živjeti. Upravo je to bio cilj i povod njemačkoj izdavačkoj kući »Patmos Verlag« u duhu Drugoga vatikanskoga koncila ponuditi puno širemu krugu čitatelja takvo tumačenje Svetoga pisma (znanstvenih je već bilo puno) da ono postane svakodnevna duhovna hrana vjerniku. Tekstove su priredili stručnjaci za Sveto pismo, egzegeti, da tumačenja ne bi bila proizvoljna. Tekstovi žele pomoći čovjeku ne da se služi riječju Božjom, nego da postane njezin služitelj i da tako obogati svoj duhovni život.

Tumačenje Markova evanđelja pripremio je na taj način veoma poznat stručnjak Rudolf Schanckenburg koji je nastojao današnjemu čovjeku približiti vjeru novozavjetnih zajednica. On nastoji smjestiti riječ Božju u ono doba kada je to najstarije evanđelje nastalo i želi pomoći današnjemu čovjeku smjestiti ga u današnjicu. Približava čitatelju razmišljanje i vjerovanje onodobnoga čovjeka kako bi to pridonijelo njegovu razmišljanju i rastu u vjeri.

ISBN 978-953-241-572-8

www.glas-koncila.hr

120 kuna