feljton_2005_15 by Glas Koncila

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(1)

Svjedo~anstvo iz uzni~kih dana P

reobra}enici su prilazili stolu, jedan po jedan, unezvijereno i skru{eno. Don Ilija bi smrmljao ne{to, mahnuo novovjernom krstom iznad glave i, da ga cjeliva, pod nos mu prinio Jevan|elje. Sve bi trajalo ne duè od pola minuta i u tom se sastojao sav obred kojim su ti zapla{eni ljudi stresali sa sebe pravoslavnu jeres i padali svetoj rimskoj crkvi pod okrilje... Znao je da ga mrze, i da ga ljube iz straha, i da vjeru iz straha za goli ìvot mijenjaju. Mjerkao ih je s visine, sebi samome je li~io na Boga: drào je sve njihove ìvote u svojoj {aci, sve mu je bilo dopu{teno, sve je mogao...

opis prisilnog vjerskog prijelaza grkokatoli~ki krièva~ki biskup Srba, na {to je prili~no bezuspsrpskopravoslavnih vjernika u dr. Janko [imrak. Komunis- je{no ve} vi{e puta upozoravakatoli{tvo u Nezavisnoj Dràvi ti~kim ideolozima (npr. Jakov no. Naime, prema nauku KatoHrvatskoj, iz pera srbijanskog Blaèvi}), masonskim (od kojih li~ke Crkve, sakrament kr{tenja knjièvnika, koji je zbog svojeg je najpoznatiji Viktor Novak) i je u Pravoslavnoj Crkvi potpuosebujnog pristupa, ne samo velikosrpskim (koji su jednako no valjan, pa uop}e ne moè temi »pokr{tavanja« Srba nego i brojni kao i komunisti~ki, npr. biti govora o ponovnom kr{svim drugim temama iz srpsko- dr. Dragoljub @ivojinovi}) sme- tenju, tj. tobo`njem »pokr{tahrvatskih odnosa, postao iznim- tao je ve} samim time {to je bio vanju« ili »prekr{tavanju«. no popularan me|u srpskim ~i- jedan od klju~nih crkvenih ljudi Tako|er u ovom kontekstu nije tateljstvom. Rije~ je o u hijerarhiji Katoli~ke Crkve. Za- najsretnije i nije to~no govoriti sada{njem ministru vanjskih tim, zato {to je bio jedan od o Srbima, bez obzira na to {to poslova Srbije i Crne Gore Vuku najboljih poznavatelja povijesti, su oni ~inili najve}i postotak Grb obitelji [imrak Dra{kovi}u i izvatku iz romana teologije i crkvenoga ìvota, (gotovo stopostotni) pravoslav»Molitva prva«, kako grkokatoli~kih tako i pra- nih vjernika na podru~ju NDH, redcima na pisa}em stroju na njegovoj autor- voslavnih isto~nih Crkava. jer u vjerskim je prijelazima pr- papirima formata A4, za neke je skoj umjetni~koj Dakako, njegovo imenovanje u votno rije~ o vjerskoj pripadno- navedeno u koliko su primjeslobodi i vi|enju Odbor trojice Hrvatske biskup- sti, tj. u ovome slu~aju o pravo- raka napisani (za neke to nije Katoli~ke Crkve, ske konferencije u NDH, koji je slavnim vjernicima, a ne o na- navedeno), na nekima od njih n j e z i n i h bio zaduèn za onda{nje novo- cionalnoj pripadnosti, pa je biskup [imrak se vlastoru~no sve}enika i po- nastale, sve u~estalije i osjetljive onda ispravnije rabiti izri~aj potpisao na kraju zadnje stranistupaka u od- probleme oko ce iskaza, a na re|enome povi- vjerskih prijela- Imenovanje u Odbor trojice Hrvatske biskupske jednome od jesnom razdob- za, samo je »zanjih na svakoj konferencije u NDH, koji je bio zaduèn za onda{nje lju (v. Ivica Rel- c e m e n t i r a l o « stranici pri dnu. kovi}: »Ha{ki re- temelje optu`be novonastale, sve u~estalije, osjetljive i zamr{ene Zanimljivo je cital Vuka Dra{probleme oko vjerskih prijelaza, samo je »zacemen- da ni u jednoza zlo~in. kovi}a«, »SuRazumije se, tiralo« temelje optu`be za zlo~in. me iskazu nesret«, Zagreb, i to je potrebno ma imena ili 2004, str. 181»pravoslavni Srbi«. Osim toga, potpisa istraìtelja. Prema 183). Ocjenu o na po~etku svake rasprave o bilo je Srba koji uop}e nisu bili dosada{njim dostupnim dokuknjièvnoj vri- tome jasno istaknuti, kako jedivjernici, kao i pripadnika drugih mentima biskup [imrak je jednosti citira- no ne bio smjelo biti rasprave naroda: Rusa, Ukrajinaca, Ru- istraìteljima Ozne iskaze dao: da je neprihvatljiva svaka nog uratka najmunja i dr. koji su kao pripadfizi~ka ili bilo koja druga prisila - 15. svibnja 1945. o njegovu bolje je prepustinici Srpske Pravoslavne Crkve imenovanju za krièva~kog bisna promjenu vjerskog uvjeti knjièvnim vjerskim prijelazima tako|er kupa i prosvjedu hrvatskih biskriti~arima ali ga renja, pripadnosti bilo kojoj poku{ali izbje}i progone. vjerskoj zajednici ili op}enito kupa po~etkom listopada 1941. je ovdje dobro svjetonazora, jer je to zlo~in spomenuti jer poglavniku Anti Paveli}u zbog Iskazi pred on najbolje os- protiv temeljnih ljudskih slobousta{kih zlo~ina; likava {to odre- da. Kroz to se na~elno motri{te istraìteljima Ozne - 22. svibnja 1945. o progonu |eni dio pripad- moraju promatrati i vjerski Potpuno druga~iju sliku o @idova, posjetu zagreba~kog ranika srpskog (ne prijelazi u NDH. Me|utim, kon- vjerskim prijelazima pravoslav- bina hrvatskim biskupima i njesamo njegova, kretna situacija u kojoj su se nih vjernika, od dosada{njih govoj zamolbi za za{titu progoDr. Janko [imrak (29.V.1883. † 9.VIII.1945.) nego, naàlost, i na{li najvi{i predstavnici Kato- op}eprihva}enih u novijoj jugo- njenih sunarodnjaka, èlji pra- Mi sada - bubnjao je njegov hrvatskog i drugih) naroda li~ke Crkve, pa me|u njima i slavenskoj i hrvatskoj historiovoslavnih vjernika da prije|u glas u crkvi - oremo novu njivu, pomi{lja na spomen »pre- biskup [imrak, bila je za razliku grafiji, daje biskup [imrak po{to ho}emo da posijemo novi kr{tavanja«. Te su slike duboko od potpuno jasnih na~elnih po- tijekom saslu{anja u zatvoru grkokatolicima, tj. ostanu u svoplod, ali dobro ~ujte: dok se god usa|ene u kolektivnu svijest a stavaka puno zamr{enija i kom- zagreba~ke Ozne. Zapisi se sa me staroslavenskom obredu, i iz te njive ne istrijebi pirevina u razlikuju se tek u nijansama, pleksniija, {to }e poku{ati poka- tih saslu{anja nalaze u Hrva- progonu i ubojstvu nekih grkokatoli~kih sve}enika od strane potpunosti, nema ploda na toj npr. jesu li svi pravoslavni vjerni- zati i ovaj feljton. tskome dràvnom arhivu u do- partizana i usta{a; njivi, upamtite ovo {to vam go- ci nakon »pokr{tavanja« poJednako je tako na samome sjeu - SDS RSUP SRH br. 310 - 31. svibnja 1945. o razlozivorim!... U ovoj zemlji ne moè ubijani ili je netko pukim po~etku va`no spomenuti op}e 385, u kutijama 83 i 89. Iskaza je da ìvi vi{e niko osim Hrvata, pa slu~ajem ipak uspio preìvjeti, je ra{irenu ali potpuno krivu upo- nekoliko s razli~itim nad- ma primanja pravoslavaca bez ko se ne}e pokatoli~itimi dobro li ljudska nakaza u liku katoli~kog rabu pojmova »prekr{tavanje« nevcima, tipkani su zgusnutim prethodne poduke i formalne znademo kuda }emo sa njima. sve}enika otvoprocedure; Ja sam gore u ovim krajevima - reno iskazivala - 11. lipnja 1945. o Hrvatskoj pokaza rukom na obli`nja sela - sadizam i supu~koj stranci, Katoli~koj akciji davno o~istio od pileta sve do djelovala u ubii katoli~kome tisku; starca i vlastoru~no sam mnoge janju ili ga je - 20. lipnja 1945, koji je zaklao i zadavio... Nije grehota, uspjela prikriti, najop{irniji od svih, o Kridanas nije grehota ubiti ni dijete jesu li susjedi, èva~koj biskupije u vrijeme u be{ici, zaklati ga jo{ u maj~inoj katoli~ki Hrvati, Nezavisne Dràve Hrvatske sa utrobi, samo ako ono smeta patolo{ki uìvali svim podacima: ùpama, broju usta{kom pokretu, katoli~koj u prizoru »prevjernika, sve}enicima, prilikavjeri i svetom cilju koji smo pred kr{tavanja« ili su ma i, {iroj javnosti, nepoznatim sebe postavili! bili ravnodu{ni i okolnostima, u kojima su djeloSlu{ali su razgora~enih o~iju: sl.? vali krièva~ki biskup i sve~uo je kako im cvoko}u zubi i }enici; vjerskima prijelazima kako im drhte koljena... Krivi pojmovi pravoslavaca i jo{ puno toga. - Varate se - pokulja{e s krova Va`no je istaknuti kako bisnjegove rije~i - ako mislite da je o »prekr{takup [imrak nije ni mogao ni na{a namjera bila da va{im pre- vanju« Srba smio, a sigurno to nije ni htio, vo|enjem u rimokatoli~ku vjeru Uz onodobistraìteljima u vojnome zatvospa{avamo va{e ku}e, va{u storu dati neistinite podatke, jer su ku i va{e prtljage. Nije nam na- nog zagreba~kog mjera ni da spa{avamo va{e ì- n a d b i s k u p a oni bili ne samo dobro privote. Prevode}i vas u rimsku Alojzija Stepinpremljeni za ispitivanje nego su crkvu, imali smo jedino namjeru ca, koji je bio u svojim rukama imali i klju~ne da spa{avamo va{e du{e! Da prvi ~ovjek Kadokumente iz njegova arhiva, pred Gospodina stignete kao ri- toli~ke Crkve u {to se vidi iz samih pitanja u Hrvata, zbog mokatolici, kao pravovjerni. kojima citiraju pojedine njihove Govorio je jo{ ne{to, ali od vjerskih je priodlomke i re~enice. kuknjave, cike i vriske koja nas- jelaza u NDH Stipan Bunjevac ta{e u crkvi preobra}enici nijesu naj~e{}e u poni{ta razumjeli.« - Literarni je to vijesti prozivan Grkokatoli~ka katedrala Presvetog Trojstva i biskupijski dvor Nastavlja se

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 15

10. TRAVNJA 2005.

04. 04. 05, 14:24

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(2)

Historiografske krivotovorine o »usta{kom biskupu«

Goldsteinova povr{nost

grkokatoli~kom krièva~kom biskupu dr. Janku [imraku u novijoj su jugoslavenskoj i hrvatskoj historiografiji objavljene brojne krivotvorine i manipulacije, od njegovog ulaska u javni ìvot 27. svibnja 1913, kada je na skup{tini Hrvatskoga katoli~kog narodnog saveza izabran za potpredsjednika, sve do njegove smrti 9. kolovoza 1946. u Krièvcima. U prvome redu ideolo{ki razlozi, posebice u razdoblju komunisti~kog jednoumlja, ugu{ili su bilo kakvu èlju i namjeru za objektivnom procjenom njegova djela.

Bulaji}eva presuda

Jedna u nizu krivotvorina o biskupu [imraku, knjiga Veljka \. \uri}a »Usta{e i pravoslavlje«

fa{izam i nacizam«, koji provodi »usta{ko-plja~ka{ke poteze« itd. Naprosto zaprepa{}uje ne samo ma{tovitost u izmi{ljanju sloènicâ i sintagmâ kojima su autori nastojali biskupa dr. Janka [imraka prikazati »moralnom nulom« i zlo~incem, nego i koli~ina objavljenih stranica s gotovo nepreglednim mno{tvom krivotvorina, laì, podvala, manipuliranja i pre{u}ivanja ~injenica. îni se, jednostavno, da je nemogu}e na sve njih odgovoriti, {to je ozbiljan problem hrvatske historiografije, koja kao da je nemo}na pred nadmo}nim »mra~nim silama« u objektiv- @upna crkva Ro|enja sv. Ivana Krstitelja u Grabru u kojoj je kr{ten Janko [imrak nom i istinitom pive} unaprijed sanju vlastite po- Zaprepa{}uje ne samo ma{tovitost u izmi{ljanju predodre|ena. vijesti. Za ilustra- sloènicâ i sintagmâ kojima su autori nastojali ciju vrijedno je naZabrana vesti barem jedan biskupa dr. Janka [imraka prikazati zlo~incem, primjer. Dr. Milan nego i koli~ina objavljenih stranica s gotovo ne- javnoga Bulaji}, u svijetu preglednim mno{tvom krivotvorina, laì, podvadjelovanja poznati »znanstve- la, manipuliranja i pre{u}ivanja ~injenica. nik«, predsjednik Dr. Janko [im-

Snimio: S. Bunjevac

Biskup [imrak je ve} za ìvota odmah u pora}u zbog politi~kih razloga bio u javnosti progla{avan »zlo~incem«, »klerofa{istom« i »usta{kim ideologom«, {to je bitno utjecalo na sva kasnija znanstvena istraìvanja i u velikoj mjeri odredilo njihove zaklju~ke. Zato je potpuno o~ekivana prevladavaju}a gotovo jednoglasna ocjena o njegovoj ulozi u vjerskim prijelazima u NDH kao najteèm zlo~inu. Isklju~ivo u tim okvirima o biskupu [imraku pisao je najve}i broj autora, od kojih vrijedi spomenuti barem najpoznatije i njihova djela: Viktor Novak »Magnum crimen«, dr. Dragoljub @ivojinovi} i Dejan Lu~i} »Barbarstvo u ime Kristovo« (Varvarstvo u ime Hristovo), dr. Milan Bulaji} »Usta{ki zlo~in genocida« I. i II, Vladimir Dedijer »Vatikan i Jasenovac«, Branimir Stanojevi} »Alojzije Stepinac - zlo~inac ili svetac?« i »Usta{ki ministar smrti«, Veljko \uri} »Golgota Srpske Pravoslavne Crkve 1941-1945« i

Namjeru da se barem odupre prevladavaju}oj politikantskoj historiografiji u onda{njoj Jugoslaviji o biskupu [imraku pokazao je Bogdan Krizman u djelu »Usta{e i Tre}i Reich«. Me|utim, te{ko je kategori~ki ustvrditi i iziskivalo bi puno truda da se odgovori na pitanje koliko je on u tome uspio i je li je uop}e uspio. Upitno je {to veliki dio svojih zaklju~aka temelji na autorima i djelima koji, na`alost, u ono doba nisu ni mogli ni smjeli slu`iti objektivnoj istini, nego prvotno vladaju}oj (u ovome

Sada{nji izgled rodne ku}e biskupa [imraka u [imracima

»Usta{e i pravoslavlje«, dr. Ivan Cvitkovi} »Tko je bio Alojzije Stepinac« (Ko je bio Alojzije Stepinac), Simo Simi} »Prekr{tavanje Srba za vrijeme Drugoga svjetskog rata« (Prekr{tavanje Srba za vreme Drugog svetskog rata«) i brojni drugi. U njima je dr. Janko [imrak »Paveli}ev eksponent«, »urednik klerofa{isti~ke 'Hrvatske straè'«, »izraziti usta{a unijatski episkop«, »usta{a-vladika krièva~ke dijeceze«, »u Vatikanu persona gratissima, unato~ svojim labavim moralnim osobinama«, »usta{ki biskup famoznog Odbora trojice«, koji »sudjeluje u otimanju srpskih posjeda, crkava i ostale imovine«, koji se »zalaè za

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

Fonda za istraìvanje genocida, sudionik brojnih me|unarodnih simpozija, direktor Muzeja `rtava genocida, »persona gratissima« u brojnim ìdovskim i ameri~kim znanstvenim krugovima, i jo{ puno toga, u drugome tomu spomenute knjige »Usta{ki zlo~in genocida« na str. 613. pi{e da je zbog po~injenih zlo~ina u Drugome svjetskom ratu biskup [imrak bio osu|en na smrt! Dok nara{taji studenata i znanstvenika ~itaju te retke, pitanje je zna li netko od njih pravu povijesnu istinu? Naime, dr. Janko [imrak ne samo da uop}e nije bio osu|en, nego, upravo suprotno - oslobo|en je od svih optuàba.

slu~aju protucrkvenoj) ideologiji, npr. Jakov Blaèvi}: »Ma~ a ne mir«, »Su|enje Lisaku, Stepincu, [ali}u i druìni, usta{ko kriàrskim zlo~incima i njihovim pomaga~ima«, »Dokumenti o protunarodnom radu i zlo~inima jednog dijela katoli~kog klera« i sl. Odre|enom dozom i politikanstva i znanstvenih stereotipa o biskupu [imraku proèta je i knjiga Slavka i Ive Goldsteina »Holokaust u Zagrebu«, na {to je u vi{e navrata ve} upozoreno. Usputno, budu}i da je svojedobno najavljeno njezino inozemno tiskanje, poèljno je dobronamjerno i smireno upozoriti barem na sljede}e (jer ima ih vi{e) nelogi~nosti ili nedore~enosti. U poglavlju »Ideolo{ki i dru{tveni preduvjeti progona«, str. 36, iznosi se prili~no kategori~ka tvrdnja: »Tridesetih se godina u mnoge redakcije (hrvatskih glasila, op. S. B.) infiltriraju prista{e totalitarnih ideologija. Pri tome se 1933. godina uistinu ukazuje klju~nom. Te je godine u tom smislu promijenjena ure|iva~ka politika Hrvatske straè.« Osim {to je vrlo problemati~na tvrdnja o spomenutom »infiltriranju«, jer se tih godina uop}e ne pojavljuje velik broj novih »novinarskih pera« u onodobnim hrvatskim glasilima, te{ko je i prihvatljiva ocjena o »promjeni ure|iva~ke politike 'Hrvatske straè'«, posebice ako

BROJ 17

se u »Izvorima« navode godi{ta od 1933. do 1943. Za tako dalekose`ni zaklju~ak bilo bi radi usporedbe potrebno pregledati barem nekoliko godi{ta »Hrvatske stra`e« unazad, tj. i prije »klju~ne« 1933. Ovako se name}e zaklju~ak da je bez ikakvih iznesenih ~injenica proizvoljno iskonstruiran dokaz u potvrdu unaprijed zadane teze o »Hrvatskoj stra`i«, te je svakako ne slu~ajno izabrana ba{ g. 1933. jer, kao {to je poznato, te je godine Adolf Hitler postao njema~ki kancelar. [imrakova je onda uloga u vjerskim prijelazima na temelju ovakvih i sli~nih tvrdnja

rak je ro|en je 29. svibnja 1883. u ùmbera~kome selu [imracima (zanimljivo je da u »Knjizi re|enika Krièva~ke biskupije«, u kojoj su vrlo pedantno biljeèni svi biografski podaci o sve}enicima, pi{e da je ro|en u susjednom Tisovcu). Kr{ten je u ùpnoj crkvi Ro|enja sv. Ivana Krstitelja u Grabru, selu koje je tijekom povijesti dalo dvojicu biskupa i nekoliko sve}enika. Nakon osnovne {kole u Mrzlome Polju u @umberku i gimnazije u grkokatoli~kom sjemeni{tu u Zagrebu, filozofskoteolo{ki studij poha|ao je u Zagrebu i Innsbrucku, gdje je g. 1910. doktorirao. Za redovitog profesora isto~nog bogoslovlja izbran je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu g. 1925. Administratorom Krièva~ke biskupije imenovan je 14. listopada 1941. a za biskupa je zare|en 16. kolovoza 1942. Dr. [imrak je u tom razdoblju bio iznimno aktivan na znanstvenom, medijskom, politi~kom i crkvenom podru~ju: bio je urednik zagreba~kih »Novina« i »Narodne politike«, pisac brojnih znanstvenih studija (posebice o crkvenoj uniji i povijesti grkokatolika i @umberka), direktor katoli~koga dnevnog lista »Hrvatska straà«, istaknuti sudionik Hrvatskoga katoli~kog pokreta, ù~ni polemi~ar u mno{tvu novinskih napisa,

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~anstvo na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

jedan od ~elnih ljudi Hrvatske pu~ke stranke, ~lan Narodnoga vije}a koje je proglasilo ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom, uspje{ni organizator crkvenoga ìvota u Krièva~koj biskupiji, i jo{ puno toga. Za njega se uz sve kontroverze i politi~ke oscilacije ukratko moè re}i da je bio veliki biskup, znanstvenik, politi~ar, rodoljub i humanist. Prema vlastitom svjedo~enju u dopisu od 5. rujna 1945, napisanom u bolnici »Sestre milosrdnice« u Zagrebu, koji se ~uva u arhivu Krièva~ke biskupije pod br. 237/1945, uhi}en je u subotu 12. svibnja 1945. u biskupskoj kuriji u Krièvcima nave~er oko deset sati i tu je no} proveo u krièva~kome zatvoru. Ujutro 13. svibnja 1943. u devet sati pod oruànom pratnjom odveden je u zatvor Ozne u Zagrebu, gdje je bio podvrgnut ispitivanjima sve do 25. lipnja 1945. kada je sa skupinom ostalih uhi}enika, me|u kojima su bili o. Kerubin [egvi}, dr. Ivo Guberina, Tomislav Filipovi} (Miroslav Majstorovi}), metropolit Hrvatske Pravoslavne Crkve Germogen (Grigorij Ivanovi~ Maksimov) i dr., preba~en u zatvor Vojnog suda u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Zbog pogor{anog zdravstvenog stanja prevezen je 10. srpnja 1945. prije podne u jedanaest sati u zagreba~ku bolnicu »Sestre milosrdnice« u Vinogradskoj ulici, gdje su ga predstavnici Ozne i Vojnog suda izvijestili da je pu{ten na slobodu. Me|utim, u no}i od 22. na 23. kolovoza 1945. bez ikakvog obja{njenja ispred njegove se sobe pojavila oruàna straà koja je od tog trenutka danono}no straàrila. Tako je bilo sve do 30. kolovoza 1945. kada je straà povu~ena uz obrazloènje predstavnika Ozne da je do{lo do zabune i nesporazuma. Tada{nja mu je Vjerska komisija zabranila svako javno djelovanje, pa tako te godine nije mogao rediti za sve}enike dvojicu bogoslova u zagreba~koj crkvi sv. ]irila i Metoda na Gornjem gradu. Podnio je zamolbu za umirovljenje, koju je mons. Svetozar Rittig predao apostolskom legatu u Hrvatskoj dr. Ramiru Marconeu neposredno prije njegova odlaska u Rim, ali odgovor nije nikada do~ekao. Preminuo je u biskupskome dvoru u Krièvcima, smireno, s mislima i molitvom za Krièva~ku biskupiju koju je neizmjerno volio i kojoj je posvetio cijeli svoj ìvot. Stipan Bunjevac Nastavlja se

24. TRAVNJA 2005.

18. 04. 05, 14:01

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(3)

Nikakvih formalnih vjerskih prijelaza nije bilo

z svih iskaza grkokatoli~kog biskupa dr. Janka [imraka, koje je dao istraìteljima Ozne u svibnju i lipnju 1945. u Zagrebu, mogu se donijeti sljede}i zaklju~ci, {to }e u nastavku feljtona potvrditi podatci koje je on iznio: - Krièva~ka grkokatoli~ka biskupija na{la se pred problemom vjerskih prijelaza, kao i cijela Katoli~ka Crkva u NDH, koji su katoli~ki biskupi nastojali zajedni~ki rije{iti, te se on mora promatrati u tom zajedni~kom povijesnom crkveno-politi~kom kontekstu; - biskup dr. [imrak odobrio je praksu vjerskih prijelaza nakon upornih i stalnih zamolba srpskopravoslavnih ùpa, sve}enika, skupina i pojedinaca; - pri tome s njegove strane ne samo da nije bilo prisile bilo koje vrste, nego je ~ak {tovi{e bio ~vrsto uvjeren kako ima moralnu

Krièva~ku grkokatoli~ku biskupiju nije bilo, {to zna~i nije postojao nikakav obred koji bi podrazumijevao: sve~anu izjavu, potpisivanje dokumenta, ljubljenje krià, {kropljenje, ka|enje, prignuta koljena i glave, pla}anje ili tome sl., jer naprosto ni~ega nije bilo! Jednako je tako onda besmislica govoriti o nekakvom prisilnom privo|enju od strane grkokatoli~kih sve}enika, usta{koj vojnoj pratnji, uperenim pu{kama, oduzimanju osobnih vrijednosti, mu~enju, maltretiranju i prisiljavanju na »prekr{tavanje« ili klanje i strijeljanje onih koji nisu pristajali. Grkokatoli~ki bi sve}enik jednostavno do{ao u ùpu i vjerski bi se ìvot nastavio tamo gdje je stao, uz potpuno po{tivanje svega zate~enog: od ~lanova crkvenog odbora do vo|enja crkvenih knjiga. Potvrde o vjerskom prijelazu izdavane su samo na izri~ito traènje pojedinaca radi o~uvanja radnoga mjesta, intervencija u razli~itim situacijama, zauzimanja pred vlastima za pojedine osobe i dr.; - grkokatoli~ki biskup dr. [imrak i neki njegovi sve}enici zbog vjer-

se u to vrijeme nije imao na koga drugoga obratiti...«

Biskupija bi po~inila najve}i zlo~in!

Biskup [imrak: »Nigdje i nikada, niti u jednom slu~aju nije grkokatoli~ka kri`eva~ka biskupija dirala u narodnost vjernika«

mjene... (Sva su isticanja u citatima moja, S. B.) Ostali su svi praznici Isto~ne Crkve kako je i prije bilo, a kojih nema zapadna Crkva, tj. ne praznuje ih kao: Tri jerarha, Sveti Georgije, Ro`destvo sv. Joana Krstitelja, Sv. Ilija, Preobraènije, Usjeknovenije, Vozdviènije êstnago Kresta, Dimitrije, Sveti Nikolaj, tre}i dan Boì}a itd. Prema tomu kod prelaza na grkokat. vjeroispovijest nije se diralo niti u stari obred, niti u crkveni jezik, niti u crkveni kalendar, i prema tomu niti u jednu staru narodnu posve}enu tradiciju i narodni crkveni duh. Dakle ostalo je sve pri starom.« Po njegovu svjedo~enju ozbiljna problematika vjerskih prijelaza u njegovoj je biskupiji

Sljede}e re~enice njegova svjedo~anstva pokazuju svu dramati~nost i povijesnu razapetost, u kojoj se na{lo vodstvo Katoli~ke Crkve u NDH. One su i najbolji i najvjerodostojniji odgovori svim dosada{njim doma}im i svjetskim zagovornicima optuàba za te{ke zlo~ine Katoli~ke Crkve u »prekr{tavanju«: »[to je dakle krièva~ka biskupija u takvom poloàju mogla u~initi? Ona je mogla ne udovoljiti èlji i volji naroda i tako snositi krvavu odgovornost za strahovite posljedice, koje su imale slijediti. Uprava krièva~ke biskupije je dobro znala, da se u ovom slu~aju i ne radi o pravim prijelazima nego samo o momentalnoj za{titi bijednoga svijeta. Kad krièva~ka biskupija ne bi bila u ono vrijeme udovoljila èlji naroda, bila bi u~inila najve}i zlo~in. Ovako je ona spasila od logora i propasti toliko svijeta; sa~uvala jedan dio crkvi od ru{enja; sela od pusto{enja; parohijske domove od ru{enja; zadràla stari obred, stari slovenski jezik u Crkvi i sve crkvene narodne tradicije. Nigdje i nikada, niti u jednom slu~aju nije grkokatoli~ka krièva~ka biskupija dirala u narodnost vjernika, o ~emu }e oni dati u tisu}ama svjedo~anstvo.«

»[to je dakle Krièva~ka biskupija u takvom poloàju mogla u~initi? Ona je mogla ne udovoljiti èlji i volji naroda i tako snositi krvavu odgovornost za strahovite posljedice koje su imale slijediti. Uprava Krièva~ke biskupije je dobro znala da se u ovom slu~aju i ne radi o pravim prijelazima nego samo o momentalnoj za{titi bijednoga svijeta. Kad Krièva~ka biskupija ne bi bila u ono vrijeme udovoljila èlji naroda, bila bi u~inila najve}i zlo~in.«

obvezu pomo}i prijelaznicima, jer bi u suprotnom bio sudionik zlo~ina, {to je on odlu~no odbio; - biskup dr. [imrak, kao i svi hrvatski biskupi u to doba pod vodstvom zagreba~kog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, bio je potpuno svjestan stvarnih motiva i osnovnih razloga koji su vodili velik broj podnositelja zamolba za vjerske prijelaze; - na tzv. prijelazni~ke ùpe bili su poslani, svakako ne slu~ajno, ùpnici koji su po nacionalnosti u najve}em broju bili: Ukrajinci i Rusini iz Ba~ke ili same Ukrajine, potom dvojica Srba iz Hrvatske i jedan iz Bosne, dvojica Hrvata, za koje se znalo da su osobe visokih moralnih kvaliteta, te jedan Rus, biv{i pravoslavni sve}enik, kojega je biskup [imrak jednostavno ostavio da i dalje bude na svojoj dotada{njoj ùpi me|u svojim vjernicima; - ono {to je najva`nije i {to ru{i sve dosada{nje desetlje}ima izno{ene tvrdnje i op}eprihva}ena kriva tuma~enja - nikakvih formalnih vjerskih prijelaza srpskopravoslavnih vjernika u

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

skih su prijelaza nailazili na protivljenje usta{kih du`nosnika (u nekim je slu~ajevima do{lo i do fizi~kog zlostavljanja) i na nerazumijevanje nekolicine ekstremnih rimokatoli~kih sve}enika.

»Na poziv naroda« Kao vrstan teolog ve} na samome po~etku ispitivanja o vjerskim prijelazima u NDH, isljednike Ozne morao je upozoriti na njihovu stalnu i krivu uporabu pojma »prekr{tavanje«: »Nije se radilo o 'prekr{tavanju', nego o prelaènju iz jedne kr{}anske konfesije u drugu, u ovom slu~aju iz srpskopravoslavne u katoli~ku uz priznanje rimskoga biskupa kao vrhovnoga glavara Crkve (primat).« [to je to u vjerskome smislu konkretno zna~ilo za prijelaznike u njegovu Krièva~ku grkokatoli~ku biskupiju, on posve jasno obja{njava: »Koji su pak prelazili na grkokatoli~ku vjeroispovijest u Krièva~koj biskupiji, zadràli su gr~ki obred i staroslavenski jezik u crkvi, dakle sve onako kako su imali u srpskopravoslavnoj crkvi bez svake pro-

zapo~ela »prema koncu godine 1941. u prvoj polovici god. 1942«. No, u izjavi odmah podcrtava, jer èli svratiti pozornost istraìteljima i dati im na znanje, »na poziv naroda«. Na brojna pitanja koja se tu odmah name}u: Zbog ~ega su pravoslavci u tako velikom broju odjednom htjeli prije}i u katoli{tvo, s kojim namjerama, kakva je pri tome bila uloga grkokatoli~kih sve}enika i, na kraju, o ~emu se zapravo radilo? - biskup [imrak podrobnije odgovara u nastavku, i dalje primjenjuju}i metodologiju isticanja (podcrtavanja), za njega klju~nih re~enica, zbog {to boljeg razumijevanja cijele problematike: »Konstatiram na ovom mjestu ~injenicu, da niti jedan sve}enik krièva~ke biskupije nije niti jednoga vjernika pravoslavne Crkve nagovarao, da prijedje na grkokatoli~ku vjeroispovijest; da je jo{ manje itko u tom pravcu bilo na kojem mjestu vodio bilo ustmenu bilo pismenu propagandu. Svijet je bio silno zapla{en radi ubijanja, radi ru{enja crkvi i radi prisilnoga prelaza na latinski obred, pa je traìo svoj spas u Krièva~koj biskupiji, jer

Biskup dr. [imrak bio je tijekom ispitivanja u prili~no nezavidnome poloàju jer pred istraìteljima nije smio imati ni jedan dokument ili zabilje{ku koje bi koristio u potvrdu svojih tvrdnja. Osim toga, njegova je arhiva u velikoj mjeri ve} bila »po~i{}ena« od partizanskih vlasti, pa se velikom dijelu tih vrijednih dokumenata izgubio svaki trag. Stoga je odgovarao po sje}anju, po~ev{i od dolaska sve ve}eg broja ljudi koji su traìli pomo} i za{titu: »Dolazili su ljudi iz sljede}ih sela, kojih se ovaj ~as na pamet sje}am - to~an popis nalazi se u Krièvcima u arkivi: Bolfan, ûkovac, Plav{inci, Veliki i Mali Poganac, Botinovac,

Pravoslavna crkva u Velikom Gr|evcu, odakle su se pojedinci utjecali biskupu [imraku za pomo}

Sokolovac, Velika Mu~na, Lepavina, Grabi}ani, Sesvete Velike i Male, Javorovac, Vojkovac, Osijek, Krièva~ki Klo{tar, Salnik, Lipov~ani, Kapela, Hergovljani, Sv. Ivan @abno, Rovi{}e, Kova~evac, Prgomelje, Bol~, Kloko~evac, Gudovac, Bjelovar, Sredice, Narta, Lipnica itd. Dolazili su pojedinci u zastupstvu sela. Dolazile su i ve}e i manje grupe, koje su molile, da ih se za{titi. Kao predstavnike pojedinih naselja mogu na pamet imenovati: Marko Utje{inovi}, otac mu i mati i sestra Sofija za Velike Zdence. Marko Utje{inovi} je u~itelj iz Velikih Zdenaca, a njegova sestra Sofija u~iteljica. Obojica su svr{ili u~iteljsku {kolu u biskupskom konviktu u Krièvcima. Za Velike Zdence je predstavnik i Nikola Utje{inovi}, koji je svr{io u biskupskom konviktu u Krièvcima 6 razreda gimnazije i koji se nalazi u Narodno-oslobodila~koj vojsci, zajedno sa svojim roditeljima. Pozivam se i na Gjuru Zmijanca, svr{enoga studenta {umarskoga fakulteta, sada u Bjelovaru, na njegova rodjaka Gavrana, koji je u~io gimnaziju u Zagrebu kao pitomac eparhijskog sjemeni{ta, i na u~iteljicu Zmijanac, koja je u~ila gimnaziju u Krièvcima kao pitomica biskupije. Za Di{nik se pozivam na porodicu Opa~i}a. Za Bjelovar i okolicu se pozivam na: Savu Margeti}a, njegova oca i mater iz Sredica, na udovu Sirovicu i njezinu k}erku, u~enicu gimnazije u Bjelovaru, na Cvijanovi}a, na Zori}a iz sela Narte. Pozivam se na porodicu Nikole De{i}a iz Bol~a, na Milo{a Kova~evi}a, Milka Popovi}a iz sela ûkovca, na Gjuru Savi}a iz sela Bolfana, na Nikolu Neì}a i sina mu iz Javorovca, parohija Plav{inci; na Pavkovi}a iz Velikog Poganca, na Gjuru Osmana iz sela Mali Poganac, na Savi}a, nadlugara u Velikoj Mu~ni, na Gjuru Danilovi}a iz Lepavine, na Luku Devi}a iz parohije Lepavina, na Nikolu i Gjuru Raki}a iz sela Vojakovac, na Simu Mari}a iz okolice Nove Gradi{ke... Pozivam se za selo Salnik i Lipnicu na Marka Bubanovi}a. Biskupija nije dala niti u jednom selu niti u jednoj parohiji inicijativu za prelaz, nego je tu inicijativu dao sam narod. Udaljenija sela slala su na upravu biskupije i pismene molbe potpisane od velikog broja parohijana, kao na pr. vjernici parohije Bastaji kod Daruvara i vjernici samoga Daruvara. Originali molbe nalaze se u biskupijskom arkivu u Krièvcima.« Stipan Bunjevac Nastavlja se

BROJ 18 n 1. SVIBNJA 2005.

Stizale su brojne potpisane zamolbe

Snimio: S. Bunjevac

Zamolba 23 pravoslavca iz Prgomelja od 18. listopada 1941. za prijelaz u Kri`eva~ku biskupiju

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak. o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

26. 04. 05, 10:05

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Vjerski se prijelazi nisu ni tra`ili

iskazu od 20. svibnja 1945. biskup [imrak potanko opisuje na koji je na~in u svojoj biskupiji dopu{tao prakticiranje vjerskih prijelaza u sjeni onda{njih zakonskih odredaba. Za njega su, mora se re}i, zahtjevi pravoslavaca za prijelaz u Grkokatoli~ku Crkvu bili razumljivi i o~ekivani: »Iz razloga tradicije Mar~anskog vladi~anstva, koje je u tim krajevima djelovalo od 1611. do 1750; jer je u crkvi isti obred i isti jezik i isti duh. U ovim krajevima nije htio niko stupati u redove Hrvatske pravoslavne crkve, a samo su pojedinci prelazili na latinski obred.«

(4)

~ajevima, gdje to stranka traì radi sigurnosti, a u ostalim slu~ajevima da se te formalnosti ne drè. Ogromna dakle ve}ina nije izvr{ila formalnoga prelaza, niti se to od njih traìlo. Tako se dogodilo, da je biskupija izdala najvi{e 500 svjedod`bi o prelazu na zahtjev stranaka. [Sva su isticanja u citati- Me|u nekolicinom pravoslavnih sve}enika, i Venijamin ma moja, S. B.] Pavlovsky iz Salnika zatraìo je 18. srpnja 1941. Po parohijama je [imrakovu za{titu nastavljen crkveni i vjerski ìvot gotovo bez svake dràvne riznice NDH. Odjel za promjene. Ostali su isti crkveni nov~arstvo, dràvnu imovinu i odbori kao i do sada, koji su ima- dugove, Ured za podràvljeni li paziti na crkve i parohijske do- imetak, op. S. B.] To je on u~inio move, na crkvenu gibivu i negi- bez ikakva znanja zagreba~kog bivu imovinu. Obavljale su se nadbiskupa kao mjesnog ordinaslu`be Bo`je, dijelile svete tajne rija, koji je o tom obavije{ten iz kao i prije (kr{te- novina. Taj vjerski odio 'Ponove' nja, vjen~anja, pod upravom Juri~eva odmah u sahrane). Upisi- po~etku izdao je okru`nicu svivalo se dalje slu- ma kotarskim oblastima, svima ~ajeve ro|enja, ùpanima, stoèrnicima i logorvjen~anja, smrti nicima, da je prelaènje dozvou mati~ne knji- ljeno samo u rimokatoli~ku crkge.« Na temelju vu, pa se prema tomu ne moè svih tih ~injenica prelaziti na grkokatoli~ku vjerobiskup dr. [im- ispovijest. Original te odluke narak je, znaju}i za lazi se u krièva~kom biskup{to ga se optuù- skom arkivu i ào mi je, da taj zaje, ponovno is- nimljivi dekret ne mogu od rije~i taknuo: »Ni od do rije~i citirati, jer on najbolje koga nikada ni- pokazuje, kakvu je politiku ussam dobivao di- ta{ka vlada vodila u pitanju prerektiva, kako se laza. Te su se naredbe striktno vidi iz gornjega dràle sve usta{ke vlasti, pa je tarazlaganja o ko bila uskra}ena svaka dozvola 'prelaènju Srba' prelaza na grkokatoli~ku vjerois- nego sam u povijest. Te se odluke osobito

Snimio: S. Bunjevac

ve} postoji rimokatoli~ka ùpa ne moè otvoriti crkva za bogoslu`je u gr~kom obredu i na starom slovenskom jeziku. Ta odluka je prakti~no zna~ila to da se prelazi na grkokatoli~ku vjeroispovijest uop}e ne dozvoljavaju, jer je rijedak slu~aj u Preslika izvornog dokumenta koji ru{i »crno-bijelu« sliku gornjoj Hrvatpovijesti: usta{ki povjerenik za kotar Gare{nica dopisom skoj, da u mjestu od 2. svibnja 1941. zalaè se za pravoslavnog Srbina iz Velikih Zdenaca koji je bio primljen u Grkokatoli~ku Crkvu gdje postoji praFormalnosti prijelaza voslavna crkva samo radi sigurnosti grkokatolici predju na rimoka- ne postoji i rimokatoli~ka. Istini toli~ku crkvu! Dne 7. januara za volju, moram na ovom mjestu Koja je bila to~no odre|ena 1945, kad sam se u dru{tvu kano- priznati da se zaslugom dra Raadministrativna procedura za nika Spiridona Petranovi}a vra- doslava Glava{a, tadanjeg proprijelaze, moè se saznati iz na}ao kolima iz Zagreba u Krièv- ~elnika u ministarstvu, odustalo stavka njegova iskaza: »Spomece, napao me na putu jedan od od ove odluke.« nuli smo kako su smjeli prelaziti Dakako da su takvo ozra~je u usta{kih oficira, za{to do sada samo oni kojima su kotarske nismo pre{li na katoli~ku vjeru!« svagda{njem ìvotu na »vlastitoj oblasti, doti~no usta{ki stanovi, koì« osje}ali i grkokatoli~ki sveizdavali dozvolu za to, a ta se Potpora nadbiskupa }enici koji su jedino nastojali savjesno obavljati svoje obveze: »U Stepinca Krièva~koj po~etku godine 1942. po{la su biskupiji dvojica sve}enika krièva~ke bisBiskup [imrak se ve} 1941. kupije: Nenad Gavrilovi} i Mina{ao u prili~no nezavidnoj si- hajlo Jurista na poziv naroda tuaciji, razapet izme|u zamolbâ (vjernika) u parohiju Plav{inci da sve brojnijih pravoslavnih vjer- sluè slu`bu i da obave blagoslov nika za prijelaz u njegovu bisku- ku}a. îm su stigli u selo i do{li u piju i zakonskih odredbi usta{kih dodir s ljudima, napao ih je na vlasti, kojima su one pokazale najgrublji na~in usta{a Marcaodlu~nost da se jednom zauvijek pan, otpremio ih pod usta{kom rije{e, po njihovu uvjerenju, jed- pratnjom do Koprivnice, gdje su nog od stoèra velikosrpstva u stavljeni u zatvor.« Vrijedno je svakako i [imraHrvatskoj, politi~ki mo}nog »stranog predstavnika« i osvje- kovo svjedo~anstvo o stavovima do~enog protivnika hrvatske sa- Svete Stolice i nadbiskupa Stemostojnosti i dràvnosti - Srpske pinca oko vjerskih prijelaza: Pravoslavne Crkve. U tom sil- »Kroz cijelo vrijeme 'rada' vjernom nastojanju, koje je s mot- skoga odsjeka 'Ponove' po uprari{ta usta{ke ideologije bilo razu- vo gore spomenutoga Juri~eva mljivo (koliko- nije krièva~ka biskupija razvija»Izdao sam naredbu, da se te formalnosti ob- god se takva oc- la nikakve spomena vrjednije akdràvaju samo u onim slu~ajevima, gdje to stranka jena nekima ~i- cije oko prelaza. Ona je samo {okant- traìla da se na biskupskim kontraì radi sigurnosti, a u ostalim slu~ajevima da se nila bez obzi- ferencijama god. 1941. udovolji te formalnosti ne drè. Ogromna dakle ve}ina nije nom), ra na to {to je èlji Svete Stolice da oni koji èle izvr{ila formalnoga prelaza, niti se to od njih traìlo. njegovo ostvari- prije}i mogu prelaziti samo u Zamolba srpskopravoslavnih vjernika iz Velikih Bastaja i Tako se dogodilo, da je biskupija izdala najvi{e 500 vanje bilo posve svom obredu i jeziku (ritus natuKatinaca kod Daruvara od 12. srpnja 1941. za primitak u neprihvatljivo, ralis). Krièva~ku biskupiju je u svjedod`bi o prelazu na zahtjev stranaka.« Krièva~ku biskupiju onda{nji su tom pitanju podupirao sadanji dozvola izdavala samo na prelaz svakom pojedinom slu~aju ra- strogo dràla kotarska oblast u predstavnici vlasti potpuno izgu- zagreba~ki nadbiskup dr. Stepiu rimokatoli~ku vjeroispovijest... dio prema èlji naroda, kako Krièvcima, koja je traìla od bis- bili »kompas« (kao i u mno{tvu nac, koji je otvoreno osudjivao Kotarske oblasti u Koprivnici i u sam gore razjasnio.« kupske kancelarije da se imeni~- drugih odluka), te su nastojali iz- prelaze na latinski obred, pa je u âzmi nisu nikome dopu{tale da no popi{u svi prelazi na grkoka- brisati sve ono {to je ~ak i pod- tom pogledu i izvje{}ivao Svetu pre|e na grkokatoli~ku vjerois- Okru`nica »Ponove« toli~ku vjeroispovijest, da se tako sje}alo na pravoslavlje: »Mini- Stolicu.« povijest. Radi toga kotarska obO~iti [imrakovi humanisti~ki mogu poni{titi. Predstavnik iste starstvo pravosudja i bogo{tovlja Isljednici su svejedno bili last u âzmi je zauzela crkvu i i dosljedni kr{}anski motivi, koji kotarske oblasti je u toj stvari bio izdalo je nekako u isto vrijeme uporni poku{avaju}i od biskupa parohijski dom u selu Lipov~a- su ga vodili u pojavi vjerskih pri- tako zelozan, da je traìo, da i odredbu da se u mjestima gdje [imraka izvu}i priznanje o nima za rimokat. ùpu u âzmi, jelaza u NDH, nisu nailazili na njegovoj povezanosti s »Ponodok se krièva~ka biskupija, koju odobravanje onda{njih vlasti vom« i njihovoj tobo`njoj zajedje narod èljno o~ekivao, nije (koje su kasnije ipak »popustile« ni~koj, unaprijed isplaniranoj i smjela u selu niti pojaviti. To i promijenile stav prema prijelakorodiniranoj akciji u »prekr{tamogu posvjedo~iti svi tamo{nji zima pravoslavaca u Grkokatovanju«, {to je on ponovno odlu~vjernici. li~ku Crkvu). Posebice je o{tar i no zanijekao: »Vjerski dio 'PonoOdredbe vlasti svladao je sam nesno{ljiv prema biskupu [imve', kao {to je gore istaknuto, narod svojom voljom i otporom. raku bio Vjerski odsjek Dràvnog nije davao nikada nikakve diSje}am se dobro da je do{ao u ravnateljstva za ponovu, koji je rektive krièva~koj biskupiji za Krièvce veliki broj vjernika iz vodio franjevac o. Dionizije Juprelaze, nego je samo slao preVelikog Poganca u po~etku godi- ri~ev: »Politika usta{ke vlade pis okru`nice na sve kotarske ne 1942. sa izjavom da }e jedino bila je od po~etka da se zabrani oblasti, usta{ke stoère i velike pristupiti krièva~koj biskupiji, prelaènje na grkokatoli~ku vjeùpanije, kojim se dozvoljavaju dok na latinski obred ne }e ni- roispovijest u krièva~koj bisprelazi samo na zapadni obred kako prije}i, pa makar svi glave kupiji. Razlozi te politike javno (rimokatoli~ku vjeroispovijest). izgubili ili bili poslani u logor. su se isticali od vo|a usta{a, a bili Vjerski dio 'Ponove' nije nikada Za prelaz su bile propisane su ~isto politi~ke naravi... davao krièva~koj biskupiji bilo formalnosti: dozvola vlasti, za Franjevac Juri~ev, koji je vr{io u kojoj formi kakve pomo}i, {to koju se morala molba biljegova- du{obri`ni~ku slu`bu kod Pavese lagano moè vidjeti i iz arkiva ti visokom taksom, zatim neke li}a, stavio se na ~elo pokreta oko 'Ponove'.« druge formalnosti. Izdao sam prelaènja i osnovao kod 'PonoStipan Bunjevac naredbu, da se te formalnosti ve' poseban odio vjerski. [Puni je Sada{nji izgled zgrade osnovne {kole u Mrzlome Polju, koju je poha|ao obdràvaju samo u onim slu- naziv 'Ponove' bio: Ministarstvo Janko [imrak Nastavlja se

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 19 n 8. SVIBNJA 2005.

02. 05. 05, 10:21

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Povijesna istina o manastiru Lepavina

a je me|u predstavnicima usta{kih vlasti, posebice na niìm razinama, bilo prisutno potpuno nepoznavanje osnovnih vjerskih ~injenica o katoli{tvu, Katoli~koj Crkvi i katoli~kom nauku, pa je s tog motri{ta jednako tako potpuno proma{eno govoriti o njihovim tobo`njim vjerskim razlozima ili pobudama u odnosu prema pravoslavcima i vjerskim prijelazima, posvjedo~io je u svojim iskazima i sam krièva~ki grkokatoli~ki biskup dr. Janko [imrak. înjeni~no je naveo nekoliko crkava isto~noga obreda, me|u kojima su - osim jedne pravoslavne - sve katoli~ke, koje su stradale od usta{kih postrojba: »Naveo sam na jednom mjestu kako su usta{e ljeti 1942. Na poziv pravoslavnih vjernika biskup [imrak poslao je Feliksa Bilenkija (lijevo) spalili do temelja selo Osunju u u Bolfan i ûkovec a Mihajla Juristu (desno) u Veliku Mu~nu @umberku, zatim ku}e u drugim posjetima i dr.: »Na èlju naro- Bojko, a za sve}enika ga je zareselima. Osim toga su usta{e obe{- da postavljeni su po krièva~koj dio onodobni krièva~ki biskup ~astili grkokatoli~ke crkve u @um- biskupiji za du{obri`ni~ku slu`bu dr. Dionizije Njaradi 18. IX. 1938. Iste je godine imenovan upraviberku, i to: Sv. Duha u Dan~ulo- po parohijama ovi sve}enici: a) Parohija Plav{inci kod No- teljem ùpe Pe}no, a 1942. ùpvi}ima i Sv. Ilije u Jezernicama. Zatim je obe{~a{}ena crkva u Ve- vigrada Podravskoga sa filijalom nikom »prijelazni~ke« ùpe Plav{inci-Bolfan. likim Zdencima, razru{ena crkva sv. »U prvoj polovici sije~nja 1942. brzojavno me je G. 1945. postaje Georgija u Stojdra- obavijestio Milan Zobundìja da su u Lepavinu sti- ùpnik u Di{niku gi, gdje je razvaljen gli zidari poslani iz Zagreba, koji imaju nalog da kod Gare{nice, a kasnije odlazi u i ùpni stan. Svi ti slu~ajevi pokazuju odmah ru{e crkvu. Za jedan dan stiglo je od istoga Li{nju u BiH, i Nos kakvim se nepo- i pismo u kojem moli potpisanoga, kao tadanjega vi Vrbas u Vojvodivjerenjem gledalo Apostolskoga Administratora, da {to prije dodje u nu. @upu Lipovod strane usta{kih Lepavinu jer }e ina~e crkva biti razru{ena po zida- ljani preuzeo je g. umirovljen vlasti na krièva~rima. To je bilo u ~etvrtak dne 15. I. 1942. Dne 18. 1980, je g. 1998. i danas ku biskupiju.« Da su pripadnici spo- I. 1942. u{ao sam u crkvu i manastir uz pristajanje ìvi u Zagrebu. Potpuno je ista menutih usta{kih svih vjernika, koji su bili radosni da se tako spasipostrojba imali ba- la ta stara crkva sa svojim umjetninama.« situacija glede rem »goru{i~ina vjerskih prijelaza zrna« katoli~kog nauka u sebi, ne u Javorovcu. Vjernika 600. Niko bila i u drugoj ùpi, koja je bila bi sigurno ni pomislili ru{iti bilo nije izvr{io formalnosti prelaza. povjerena tako|er ukrajinsko~ije crkve, pa ni svoje - katoli~ke! (Sva su isticanja u citatima moja, me sve}eniku, kako to kratko S. B.) Paroh Feliks Bilenkij, svjedo~i biskup [imrak:»b) PaUkrajinci na Ukrajinac iz Dervente u Bosni. rohija Velika Mu~na. Vjernika je i parohijama u û»prijelazni~kim« ùpama Upravljao 500. Paroh Mihajlo Jurista, koji kovcu i Bolfanu kod Ludbrega. I No, biskup [imrak nije bio ~o- tu formalno nije niko prelazio. je do{ao na parohiju u zimi vjek koji se bojao izloìti pogibelji O vladanju i radu paroha mogu 1942. I tu nije niko obavio for(nekoliko puta i ìvotnoj) za jasne dati svjedo~anstvo vjernici. malnoga prelaza. O radu Mikr{}anske moralne zahtjeve i nji- Potpisani je dva puta sluìo sve- hajla Juriste dat }e svjedo~anhovu primjenu u svagda{njici. tu liturgiju u ûkovcu, u Plav{i- stvo Savi}, nadlugar u Vel. Mu~-

Snimio: S. Bunjevac

ni. U parohiji slu`io sam jednom liturgiju.«

Pravoslavna crkva u ^ukovcu gdje nije bilo nikakvog formalnog vjerskog prijelaza

Zato je i uspio spasiti ne mali broj ljudskih ìvota i materijalnih dobara, o ~emu je faktografski govorio istraìteljima Ozne. O svakoj je »prijelazni~koj« ùpi, koje su u barem djelomi~no bile po{te|ene zahvaljuju}i upravo njegovim intervencijama i odlukama, dao najosnovnije podatke: o broju vjernika, sve}eniku kojega je tamo poslao na njihovu zamolbu, situaciji koja je vladala s opisom pojedinih dramati~nih doga|aja, vjerskim prijelazima, njegovim

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

ncima jednom. Usta{e su pucali iz topa na crkvu u ûkovcu i te{ko je o{tetili. Pozivam se na Milo{a Kova~evi}a i Milka Popovi}a iz ûkovca i na Gjuru Savi}a iz Bolfana o radu krièva~ke biskupije.« Feliks Bilenkij je ro|en 1. listopada 1913. u Prnjavoru, u Bosni i Hercegovini, od oca Andrije i majke Stefanije r. Jurista. Osnovnu je {kolu zavr{io u rodnome mjestu, a gimnaziju i teologiju u Zagrebu. Oènio se Slavom r.

» Vjernici su molili da se sa~uva manastirska crkva« Nastavak [imrakova svjedo~enja o srpskopravoslavnom manastiru Lepavina dragocjen je zbog dosada{njih brojnih krivih tuma~enja i iskrivljivanja povijesnih ~injenica koje su trebale potkrijepiti te{ke optu`be upu}ene ne samo na ra~un biskupa [imraka nego i cijele Kri`eva~ke

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu àlost, pokojnih) suradnika. Dotada je [imrakovo svjedo~anstvo Ozninim istraìteljima jedini dokument koji u potpunosti i uvjerljivo ru{i sve povijesne krivotvorine o »slu~aju Lepavina«: »c) Parohija i manastir Lepavina. Odmah nakon 10. travnja 1941. odneseni su najvrjedniji predmeti iz crkve Uspenija, koji predstavljaju neprocjenjivu vrijed-

Sada{nji izgled pravoslavne crkve u Bolfanu

biskupije. Tome je pridonio i poslijeratni od{tetni zahtjev slu`benih predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve upu}enog Kri`eva~koj biskupiji za kori{tenje samostanskog posjeda i drugih materijalnih dobara tijekom ratnih godina. Radi osvjetljavanja cijele problematike, potrebno je najprije u}i u trag i obznaniti spomenuti zahtjev za nov~anom od{tetom. Tako|er treba prona}i i [imrakov odgovor koji je bio napisan, prema svjedo~enju [imrakovih najbli`ih (sada ve}, na-

Mihajlo Jurista je ro|en 11. IV. 1899. u Starim Petlikovcima u Galiciji, od oca Ivana i majke Evdokije r. Tytyn, koji su se godine 1904. doselili u Prnjavor u Bosnu. Osnovnu je {kolu zavr{io u rodnome mjestu, gimnaziju u Zagrebu a bogosloviju u Zagrebu i Lavovu. Oènio se Marijom r. Bindas, a za sve}enika ga je zaredio krièva~ki biskup Njaradi u Zagrebu 7. XII. 1924. Nakon re|enja upravljao je grkokatoli~kim ùpama Prnjavor, Sibinj, Stara Dubrava i Devetina. Na zamolbu pravoslavnih vjernika biskup [imrak ga {alje u ùpu Velika Mu~na-Poganac. Me|utim, kada ju je to~no preuzeo, potrebno je istraìti jer se [imrakovo svjedo~anstvo da je Samostanska crkva Uspenja Bogorodice u Lepavini

BROJ 21

to bilo »u jesen 1942« razlikuje od zabilje{ke u Knjizi re|enika krièva~ke biskupije, u kojoj pi{e da ju je preuzeo ve} »1941«. Tamo je ostao do 1945, a nakon toga je bio ùpnik u Kaniì, Kozarcu, Stojdragi, Krièvcima i Osijeku. Preminuo je 5. XII. 1982. u Vrbasu u Vojvodini.

(5)

nost. Tako su odneseni starinski putiri i diskosi iz zlata i srebra, zatim srebrna velika petohljebnica, zlatom vezeni stihari i crkvene ode`de. Popis tih predmeta nalazi se u Krièvcima u arkivu. Istraìvalo se kamo su te stvari odnesene. Jedni su govorili da se nalaze u Paveli}evom muzeju, dok su drugi tvrdili da su smje{tene u etnografskom muzeju. Tu su bile traène, ali ih se nikako nije moglo prona}i. Ministarstvo selja~kog gospodarstva upravljalo je manastirom, parohijskim domom, crkvom i imanjem preko svog povjerenika Milana Zobundìje. Vjernici iz svih sela parohije Lepavine dolazili su vi{e puta od jeseni 1941. u Krièvce i molili upravu biskupije da preuzme parohiju i da manastirsku crkvu sa~uva od daljnjega plja~kanja i ru{enja. U prvoj polovici januara 1942. brzojavno me je obavijestio Milan Zobundìja da su u Lepavinu stigli zidari poslani iz Zagreba, koji imaju nalog da odmah ru{e crkvu. Za jedan dan stiglo je od istoga i pismo u kojem moli potpisanoga, kao tadanjega Apostolskoga Administratora, da {to prije dodje u Lepavinu jer }e ina~e crkva biti razru{ena po zidarima. To je bilo u ~etvrtak dne 15. I. 1942. Dne 18. I. 1942. u{ao sam u crkvu i manastir uz pristajanje svih vjernika, koji su bili radosni da se tako spasila ta stara crkva sa svojim umjetninama.« Stipan Bunjevac Nastavlja se

22. SVIBNJA 2005.

16. 05. 05, 11:58

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Hladnokrvno partizansko pogubljenje sve}enika

Snimio: S. Bunjevac

nastavku ispitivanja grkokatoli~ki biskup dr. Janko [imrak potanko je isljednicima Ozne opisao kako je bilo organizirano upravljanje samostanskim imanjem Lepavine nedaleko od Krièvaca i kako se njime raspolagalo: »Manastirskim imanjem je i dalje upravljao spomenuti Milan Zobundìja kao povjerenik Ministarstva Selja~koga gospodarstva, koje ga je i dalje po svojim organima nadziralo. Dohoci imanja, koje je bilo jako zapu{teno, bili su upotrebljavani za uzdràvanje crkve, manastira, groblja, paroha. [to je preostalo, to se upotrijebilo na uzdràvanje pitomaca i pitomica pravoslavnih roditelja iz toga kraja na srednjim, osnovnim i visokim {kolama u Zagrebu, Krièvcima, Bjelovaru, Novoj Gradi{ki. Redoviti broj tih pitomaca i pitomica bio je 20. Dakako da dohoci nisu niti iz daleka mogli pokriti tro{kove uzdràvanja, pa su tako pitomci i pitomice pale na teret same biskupije. Iz ra~una Lepavine i biskupije to se moè to~no vidjeti. Na pamet znam, samo to, da je za uzdràvanje pitomaca i pitomica dala Lepavina jednom u godini 1942. ne{to oko 50 hvati goriva, u godini 1943. tri voza krumpira i voz kukuruze u klipu i ni{ta vi{e. Uprava biskupije je u Lepavinu uloìla ve}e svote iz svojih temeljnih glavnica, kako se to moè vidjeti iz knjige primitaka i izdataka« (Sva su isticanja u citatima moja, S. B.)

kojoj su pomno biljeèni svi biografski podaci o sve}enicima, njihovim du`nostima, promaknu}ima, pothvatima i sl. od ro|enja do smrti, »katoli{tvo prihvatio u Celju 31. I. 1925«, a ne 1926. kako je to iznio [imrak. Nije bio oènjen a za sve}enika ga je zaredio 12. srpnja 1938. onda{nji krièva~ki biskup dr. Dionizije Njaradi, a ne g. 1939, kako se to opet krivo sje}a biskup [imrak. Mladi je Gavrilovi} uz silno mno{tvo obveza u Lepavini i okolici morao prema [imrakovoj odluci od 3. lipnja 1942. preuzeti i ùpu Bolfan kod Ludberga i njezinu filijalu ûkovec:»Potpisani ApoGrkokatoli~ki sve}enik Nenad Gavrilovi}

lac gimnazije pre{ao jo{ godine 1926. na katoli~ku vjeru u zapadnom obredu u Glini, i to sam jedini iz svoje familije. Htjeli su ga poslati na studij bogoslovije u [ibenik biskupu dru Mileti, ali je taj odvratio da on po obredu pripada Krièva~koj biskupiji. Tako je negdje, deset godina nakon prelaza, po~eo u~iti bogosloviju u Senju i Ljubljani i bio 1939. rukopoloèn za prezvitera i bio postavljen za duhovnoga pomo}nika u So{icama u @umberku, gdje je ostao do prolje}a 1941. Godine 1941. ubili su mu usta{e staroga oca u Glini. Sestra Nevenka jedva se spasila bijegom i zaklonila u Krièvcima u biskupiji.

Sada{nji izgled lepavinskog manastira i crkve

stolski Administrator Krièva~»[to je preostalo, to se upotrijebilo na uzdràvanje ke Biskupije oviNevina krv na pitomaca i pitomica pravoslavnih roditelja iz toga me odre|uje da kraja na srednjim, osnovnim i visokim {kolama u g. Nenad Gavrirukama lovi} preuzme historiografskih Zagrebu, Krièvcima, Bjelovaru, Novoj Gradi{ki. grkoisto~nu paRedoviti broj tih pitomaca i pitomica bio je 20. rohiju u Bolfanu hulja Dakako da dohoci nisu niti iz daleka mogli pokriti sa fil. u ûkovcu Dakako, bis- tro{kove uzdràvanja, pa su tako pitomci i pitomi- sa svim njezinim kup [imrak je izpokretnim i nenio i nekoliko os- ce pale na teret same biskupije.« pokretnim imetkom, tj. crkvom, parohijskim domom, gospodarskim zgradama, zemlji{tem i raspoloìvom imovinom, i da je pripoji Krièva~koj Biskupiji na osnovi èlje ìteljstva te parohije, koja mu je izraèna u vi{e navrata pismenim i usmenim putem.« No, ~ini se da su te nove obveze ipak prelazile granice Gavrilovi}evih mogu}nosti, te je ubrzo upravljanje Bolfanom i ûkovcem povjereno Feliksu Bilenkiju, ùpniku iz Plav{inaca. Svejedno je to bio sasvim dovoljan razlog historiografskim huljama da Nenada Gavrilovi}a optuè za najteè zlo~ine i opravdaju njegovo hladnokrvno, bezrazlo`no i pravno potPravoslavna crkva u Velikom Pogancu bila je tako|er povjerena Gavrilovi}u puno neutemeljeno pogubljenje novnih vjerskih podataka o lepa- Brat Nenada Gavrilovi}a Mi}a bio od partizana 13. prosinca 1944. vinskoj ùpi: »U parohiji Lepavina je od po~etka u Narodno-oslobo- Nenadu nisu pomogle ni ~injenibilo je 1942. god. vjernika oko dila~kom pokretu.« ce da je bio Srbin, da je stalno bio 2000... Niko nije obavio formalnoCitirani odlomak jo{ jednom sumnji~en od usta{a, da su mu usga prijelaza. Parohiju sam li~no potvr|uje kako je biskup [imrak ta{e ubili oca, da mu je brat bio u pohodio tri puta.« bio u prili~no nezavidnom polo- partizanima, da je pomagao svima Budu}i da su u me|uvremenu àju pred Ozninim istraìteljima. koliko je mogao, da je bio uhi}en po~ele stizati i zamolbe pravoslav- Nije se, kao {to je ve} re~eno, smio od Nijemaca, da je sestri, koja je nih vjernika iz okolnih lepavinskih sluìti nikakvim slu`benim doku- bila s njime, prijetila stalna pogisela za primitak u Krièva~ku bis- mentima ili privatnim zabilje{- belj i sl. Iako je te{ko dokazati, izkupiju, biskup [imrak ih je privre- kama, pa je iznosio ~injenice tek gleda da mu partizani nisu mogli meno sve morao staviti pod juris- po sje}anju, {to je moglo dovesti oprostiti najteì »grijeh« - {to je dikciju ùpe Lepavina, jer nije pod upitnik njihovu vjerodostoj- kao Srbin bio katoli~ki sve}enik! imao dovoljan broj svojih sve}e- nost. Tako mu se i u slu~aju grko- Njegovom nevinom krvlju okrvavnika: »Lepavini su priklju~eni vjer- katoli~kog sve}enika Nenada Ga- ljene su ne samo ruke partizanskih nici u Vel. i Malom Pogancu. For- vrilovi}a, Srbina po nacionalnosti, egzekutora (koji, dakako, nikada i malnih prelaza nije bilo nego se ro|enog 12. travnja 1911. u Glini nikome nisu odgovarali za po~isamo nastavio rad u du{obri`- od pravoslavnih roditelja Josifa i njeni zlo~in, nego su kasnije, najni~koj slu`bi. Parohom je postav- Kate r. Dmitrovi}, potkralo neko- vjerojatnije, zasluìli »bora~ku« ljen Nenad Gavrilovi}, rodom iz liko pogre{aka. On je prema Knji- mirovinu), nego i tobo`njih znanGline. On je kao svr{eni {esto{ko- zi re|enika Krièva~ke biskupije, u stvenika, od kojih je vrijedno

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 22

spomenuti »najpoznatijeg«, Viktora Novaka, koji u knjizi »Magnum crimen« na str. 775 pi{e: »U otimanju srpskih posjeda, crkava i ostale imovine u~estvuje i Nenad Gavrilovi}, koji je po nare|enju svoga biskupa Janka [imraka, jednoga iz Odbora trojice preuzeo srpsku parohiju u Bolfanu sa filijalom u âkovcu (sic! - tj. ûkovcu, op. S. B.)«, i donosi citiranu [imrakovu odredbu izostavljaju}i klju~nu re~enicu: »...na osnovu èlje ìteljstva te parohije, koja mu je izraèna u vi{e navrata pismenim i usmenim putem.« Na tu se krivotvorinu nadovezuje i dr. Dragoljub @ivojinovi} u »Barbarstvu u

ime Kristovo«, te s prili~nom dozom osebujne ma{te na str. 721 »otkriva« tobo`nje stvarne razloge [imrakova preuzimanja spomenutih `upa: »U toj jagmi, naprimjer, apostolski administrator grkokatoli~ke Kri`eva~ke biskupije dr. Janko [imrak poku{ava da ugrabi biv{u parohiju u Bolfanu prije nego {to se nje dokopaju agresivni rimokatoli~ki sve}enici.«

»Za njihovu nevinost posjedujem dokaze!« Za razliku od toga biskup [imrak daje isljednicima Ozne potpuno suprotno svjedo~anstvo o mu~eniku Nenadu Gavrilovi}u i njegovoj djelatnosti: »Od po~etka godine 1942. do konca 1943., kako je dugo djelovao u Lepavini u du{obri`ni~koj slu`bi, nije po ra{trkanoj parohiji, koja je u to vrijeme obuhva}ala tri parohije, vr{io zdu{no samo crkvene obrede i sluìo svete liturgije, nego je na svakom koraku i u svakoj prilici za{ti}ivao narod. Pred Bogom svjedo~im da mi se gorko tuìo na usta{e i njihov postupak u cijelom onom kraju i da je uvijek strahovao da }e njega i sestru mu Nevenku usta{e ubiti. Svaki put, kad je bio u Krièvcima, ostavio je uz

(6)

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu usmeni izvje{taj i pismeni. Svi ti izvje{taji nalaze se u biskupskom arkivu. Iz njih se vidi do kakve je napetosti do{lo izmedju njega i usta{a. Sva ta njegova izvje{}a je potpisani prevodio na latinski jezik i slao Svetoj Stolici. Tako je posljednje op{irno izvje{}e poslano u svibnju 1944. Ono je na àlost kasno stiglo na svoje mjesto radi komunikacijskih prilika. Godine 1943. u zimi su Nijemci, koji su u to vrijeme iz Krièvaca, vodili akciju u Lepavini, uhapsili Nenada Gavrilovi}a zajedno s njegovom sestrom Nevenkom i pustili ih na slobodu istom na intervenciju potpisanoga. Optuìli su ga da je partizanski {pijun. U tom pogledu se pozivam kao na svjedoke: Gjuru Danilovi}a iz Lepavine, Luku Devi}a iz parohije Lepavina, na dra Gabru Bukatko, kanonika i na druge, koje }e ovi svjedoci imenovati. Oni }e dati svjedo~anstvo o djelovanju i radu Nenada Gavrilovi}a i njegove sestre Nevenke u Lepavini i njihovom politi~kom drànju. Poznata je naime stvar da je Nevenka Gavrilovi} u Krièvcima u usta{kim redovima bila sumnji~ena kao partizanka i da je u svoje vrijeme bila na partizanskom ènskom kursu u Koprivnici.« Iz [imrakova svjedo~enja od 11. svibnja 1945. moè se saznati kako partizani svejedno nisu po{tedjeli ni Nenadovu sestru: »Za sve}enika Nenada Gavrilovi}a svojom glavom jam~im da je nevin ubijen od partizana. A isto je tako nevina osudjena i njegova sestra Nevenka na tri godine prisilnog rada. Za njihovu nevinost posjedujem dokaze u svom arkivu, a to su pisma Gavrilovi}a upravljena na mene protiv klanja usta{a...« Drevni lepavinski samostan i crkva nisu, naàlost, uspjeli biti sa~uvani jer su ih razru{ili bombe njema~kih zrakoplova u ljeto 1943. Biskupa [imraka ta je vijest te{ko pogodila a njemu je jedino preostalo da bezuspje{no prosvjeduje: »Prosvjed o bombardiranju manastira upravio sam sa op{irnim izvje{tajem na vlasti NDH i to na Zastupstvo kod Poglavnika, na ministarstvo vojske, unutarnjih poslova, veliku ùpaniju u Bjelovaru i t. d.« Stipan Bunjevac Nastavlja se

Bogorodi~ina ikona u lepavinskoj crkvi koju posebno {tuju pravoslavni vjernici

29. SVIBNJA 2005.

23. 05. 05, 12:27

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Formalni prijelazi samo zbog osobne sigurnosti

Snimio: S. Bunjevac

rkokatoli~ki biskup dr. Janko [imrak nastavio je u svojim iskazima pred Ozninim istraìteljima s nabrajanjem tzv. prijelazni~kih ùpa i opisom njihovih stanja: »d) Vojakovac, vjernika 500, formalni prelaz izvr{ilo samo nekoliko osoba iz razloga li~ne sigurnosti. Paroh Josip Melenjuk. Bio je parohom u ba~kom selu Gospodjincima, odakle su ga Madàri kao Hrvata otjerali. Kako se vladao u Vojakovcu, mogu posvjedo~iti svi tamo{nji vjernici, a osobito porodica Klisuri}a, zatim Nikola i Gjuro Raki}. Li~no sam bio u Vojakovcu tri puta. Jednom sam obavljao blagoslov ku}a i dva puta sluìo liturgiju.« (Sva su isticanja u citatima moja, S. B.) Josip Melenjuk je ro|en 21. svibnja 1911. u selu [ume}e kod Slavonskoga Broda od oca Ivana i majke Teodore r. [u{ko. Bio je oènjen s Marijom r. Huminilovi}, a za sve}enika ga je zaredio 19. listopada 1935. biskup Nikita Butka u Lavovu u Ukrajini. Bio je najprije duhovni pomo}nik u So{icama, upravitelj ùpe Pe}no u Hrvatskoj i ùpnik u Gospo|incima u Ba~koj. Upraviteljem ùpe Vojakovac postao je 1. prosinca 1942. a umro je u Sibinju g. 1969.

Pravoslavna crkva u Vojakovcu kamo je bio poslan grkokatoli~ki sve}enik Josip Melenjuk

Vojakovcem iz Krièvaca bili su dr. Tomo Severovi} i Spiridon Petranovi}, kanonici Stolnoga kaptola Krièva~ke biskupije. Dr. Tomo Severovi} je ro|en 8. velja~e 1879. u Stojdragi u @umberku, u obitelji Aleksija i Ane r. Vuk~evi}. Nije se ènio a za sve}enika ga je zaredio 28. prosinca 1902. krièva~ki biskup Julije Drohobecky. Za prefekta u biskupijskom siroti{tu u Krièvcima ime-

ne r. Iljadica. Pre{ao je u katoli{tvo 1899. u Zagrebu. Oènio se Julijanom r. Hirjovati a za sve}enika je zare|en 2. svibnja 1907. po biskupu Drohobeckome. Bio je ùpnik grkokatoli~kih ùpa u Slavoniji, od g. 1908. u Pi{korevcima a od g. 1917. u Petrovcima kod Vukovara. Zbog uzornog i samoprijegornog pastoralnog rada imenovan je g. 1923. srijemskim dekanom a g. 1926. postaje biskupski

gomeljem, Kloko~evcem, Starim i Novim Pavljanima i t. d. 2.000 vjernika. Formani prelaz obavili samo ~inovnici i dobili o tom svjedod`bu, dok su ostali u parohiji kao vjernici. S parohijom se duè vremena upravljalo iz Krièvaca. Slike sa ikonostasa, umjetni~ka djela Celestina Medovi}a, bile su odnesene u Zagreb u etnografski muzej. Nakon dugoga traènja i prosvjeda biskupiji je uspjelo da se te slike natrag vrate na svoje mjesto. Isto je tako vra}en stari svije}njak, stara srebrom okovana evangjelja i drugi crkveni predmeti. Crkveni odbor ostao je kao i prije i imao je istu kompetenciju kao i prije. Od konca 1942. pa dalje bio je parohom Janko Herakovi}, rodom iz Novih Sela u @umberku, op}ina Kalje. Kroz cijelo vrijeme svoje du{obri`ni~ke slu`be on je spasavao narod Bjelovara i okolice. O tom }e dati svjedo~anstvo svi vjernici, a osobito Sava Margeti}, Cvijanovi}, Sirovica i drugi. Bjelovarsku sam crkvu pohodio tri puta i sluìo svetu litrugiju.« Janko Herakovi} je ro|en 10.V.1881. u Novom Selu u @umberku od oca Janka i Mare r. Gvozdanovi} a kr{ten je u ùpnoj crkvi

Kanonike iz Kri`evaca (slijeva nadesno) dr. Tomu Severovi}a i Spiridona Petranovi}a u Rovi{}u je naslijedio Stanko Vi{o{evi}

» Formalni prijelaz obavili samo ~inovnici«

novan je g. 1905. Kasnije je bio rektor biskupijskog sjemeni{ta u Zagrebu, a g. 1923. imenovan je kanonikom Kri`eva~kog kaptola. Preminuo je u Kri`evcima 7. velja~e 1951. Spiridon Petranovi} ro|en je 24. prosinca 1880. u Trogiru od oca pravoslavnog Srbina Marka i majke rimokatoli~ke Hrvatice Iva-

Ostaci ru{evne pravoslavne crkve u Rovi{}u

»e) Rovi{}e, vjernika 500, forkancelar u Krièvcima. Umro je 2. malni prelaz obavilo samo nekosije~nja 1958. u Krièvcima. liko osoba, jer im je bila potrebiKao {to se vidi iz [imrakova ta svjedod`ba o prelazu. Pasvjedo~enja, njih je u Vojakovcu rohijom se upravljalo duè vremekasnije naslijedio Stanko Vi{o{ena iz Krièvaca. Kasnije je vr{io vi}, koji je ro|en 12. velja~e 1900. du{obri`ni~ku slu`bu Stanko u Radatovi}ima u @umberku od Vi{o{evi}, koji je Janka i Zore r. premje{ten u Kar- »Slike sa ikonostasa, umjetni~ka djela Celestina Peni}. Oènio lovac. O njegovu Medovi}a, bile su odnesene u Zagreb u etnografski je g. 1925. Madrànju i djelo- muzej. Nakon dugoga traènja i prosvjeda bisku- riju r. Mari}, vanju u Rovi{}u koja je godinu dat }e svjedo~an- piji je uspjelo, da se te slike natrag vrate na svoje dana nakon skstvo porodica Vu- mjesto. Isto je tako vra}en stari svije}njak, stara sre- lapanja braka, janovi}a.« brom okovana evangjelja i drugi crkveni predme- tj. samo dva Grkokatoli~ki ti. Crkveni odbor ostao je kao i prije i imao je istu dana nakon sve}enici koji su u poroda, premikompetenciju kao i prije.« to doba upravljali nula, pa je mladi Vi{o{evi} ostao sam s jednim sinom. Vladika Njaradi zaredio ga je u Krièvcima za sve}enika 26. srpnja 1925. Imenovan je upraviteljem ùpe Grabar a 1936. napali su ga razbojnici u ùpnome dvoru prostrijeliv{i mu prsa. Nakon toga morao je oti}i na oporavak a g. 1937. imenovan je ùpnikom u So{icama. Preminuo je 8. listopada 1972. u Krièvcima.

u Mrzlom Polju. Nije se ènio a za sve}enika ga je nakon zavr{enih teolo{kih studija u Zagrebu i Stanislavovu zaredio 5.VII.1917. krièva~ki biskup dr. Dionizije Njaradi. Prva du`nost mu je bila u Grkokatoli~kom sjemeni{tu u Zagrebu a potom odlazi za duhovnog pomo}nika u Mrzlo Polje. G. 1924. imenovan je du{obri`nikom grkokatoli~ke ùpe u Kri~kama u Dalmaciji a kasnije i biskupskim vikarom za grkokatolike u Dalmaciji. U ratnom vihoru zbog ìvotne pogibelji napu{ta ùpu i odlazi u

(7)

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu Krièvce gdje se stavio na raspolaganje crkvenim vlastima. Nakon rata je osu|en i zatvorsku kaznu izdrào u Kazneno popravnom domu Gradi{ka. G. 1951. imenovan je kanonikom a {est godina kasnije generalnim vikarom krièva~ke biskupije. Preminuo je u zagreba~koj bolnici Rebro 12.IX.1961. a pokopan je na krièva~kom mjesnom groblju.

Enigma bosanskoga Srbina Biskup [imrak potom donosi prili~no zanimljivu i intrigantnu (djelomi~no jo{ uvijek i nepoznatu) enigmu grkokatoli~koga ùpnika, bosanskoga Srbina: »g) Veliki Zdenci, vjernika 500. Paroh Gedeon Banjeglav, Srbin iz Biha}a, sa sjedi{tem u Pavljanima, jer je parohijski dom u Velikim Zdencima postao neupotrebljiv. Gedeon Banjeglav je u~io bogosloviju u Cetinju. Borio se na Kozari u redovima partizana. Kasnije je svr{io bogoslovske nauke u Zagrebu i bio rukopoloèn. O njegovom politi~kom djelovanju neka se ispitaju vjernici iz Pavljana, u ~ijoj se sredini kretao. Budu}i da nisam mogao imati s njime veze niti li~ne niti preko pisama od rukopoloènja do danas, to ne bih mogao posebno ni{ta kazati o njegovom djelovanju u javnom ìvotu.« Gedeon Banjeglav je ro|en 15. sije~nja 1920. u Glamo~u u Bosni i Hercegovini od oca Ljubomira i majke Angeline r. Vuleta. Zanimljivo je da mu je »postriènje«, liturgijski obred prije |akonata, obavio glasoviti patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve Gavrilo Doì}. Za sve}enika ga je zaredio biskup [imrak 28. studenoga 1943. Dvanaestoga prosinca iste godine imenovan je upraviteljem ùpe Di{nik - Veliki Zdenci. Iz dostupne dokumentacije nije poznato {to se s njime dogodilo, gdje je slu`bovao nakon NDH i gdje je proveo ostatak ìvota. Stipan Bunjevac Nastavlja se

Isti crkveni odbor

Sada{nji izgled pravoslavne crkve u Malim Zdencima

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

I u Bjelovaru je bila sli~na situacija kao i u svim drugim mjestima iz kojih su biskupu [imraku stizale zamolbe za primitak u Kri`eva~ku biskupiju: »f) Bjelovar sa Nartom, Sredicama, Gudovcem, Pr-

Pravoslavna crkva u Bjelovaru kamo je biskup [imrak poslao Janka Herakovi}a

BROJ 23 n 5. LIPNJA 2005.

30. 05. 05, 10:56

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(8)

[imrakova za{tita ugro`enih Srba I

z [imrakova iskaza doznaje se da je i ruski pravoslavni sve}enik na slu`bi u srpskopravoslavnoj ùpi u NDH potraìo spas u grkokatoli~koj Krièva~koj biskupiji: »h) Bol~, vjernika oko 1.000, paroh Pavao [amiljski, po rodu iz Odese u Rusiji. Prije je bio na parohijama u Bastajima u Slavoniji, pa je namje{ten najprije u Prgomelje, a onda u Bol~. Vr{io je du{obri`ni~ku slu`bu za cijelo vrijeme partizanske vlasti u onom kraju.«

ùpa Salnik su, naime, primljeni u Krièva~ku biskupiju a njihov ùpnik Pavlovsky odlu~io je ne{to kasnije pristupiti Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi nakon njezine uspostave 7. lipnja 1942. u Zagrebu. Njegovo se ime nalazi me|u sudionicima ustoli~enja poglavara HPC-a metropolita Germogena me|u nekolicinom ostalih pravoslavnih sve}enika: jeromonahom Platonom, Vasom [urlanom, Serafimom Kub~evskim, Jocom Cvijanovi}em, Mi-

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu rujna 1941. od pripadnika njema~ke kaznene postrojbe kod Jarka u Srijemu. Prema tome, potpuno je deplasirano njega stavljati u popis »`rtava usta{kog genocida«, {to ~ine pojedini »znanstvenici«, a {to, dakako, nimalo ne umanjuje zlo~in njegova nasilnog izgnanstva iz NDH. Jednako tako ne slu`i na ~ast ni povjesni~arima Srpske Pravoslavne Crkve kada u njegovome slu~aju izmi{ljaju da je »odmah po progla{enju NDH uhap{en od usta{a i otjeran u usta{ki logor u Capragu«.

Hrvatske obitelji udomljuju srpsku siro~ad

1947, gdje je i preminuo 4. listopada 1997. Vrijedi svratiti pozornost na spomenute [imrakove rije~i da je njegova biskupija nakon usta{kog zlo~ina »uzela pod svoju za{titu sirote i ostavljene«. U njima se, naime, krije dosada nigdje spomenuta i potpuno nepoznata humanitarna akcija {irih razmjera. U njoj su pomagane obitelji koje su preko no}i ostale bez i~ega, udomljavana siro~ad i djeca koja su ostala bez roditelja i staratelja iz okolice Vrbovca, ne samo u biskupijsko siroti{te i u samostan redovnica bazilijanki u Kri`evcima, {to je djelomice poznato, nego i po hrvatskim obiteljima, {to je prekriveno velom tajne i zaborava. Trebalo bi, ako je to uop}e jo{ mogu}e, istra`iti koliko je osoba na [imrakovu zamolbu bilo smje{teno, po kojim selima i koje su obitelji primile srpsku djecu. Ova posljednja zada}a nije ni malo jednostavna ni lagana jer je, osim djece koja su po tim selima udomljena izravnom [imrakovom intervencijom, u hrvatskim

Sada{nji izled pravoslavne crkve u Bol~u kamo je bio poslan Pavao [amljinski

ljanski rimokatoli~ki ùpnik sura|ivali u pomaganju srpske sirotinje ili se svatko od njih snalazio sam kako je znao i umio, zasada je prili~no te{ko pitanje. Kako god bilo, nepobitna je ~injenica da su i jedan i drugi bili iznimno angaìrani na humanitarnome podru~ju i da su obojica u~inili puno dobra. Za potvrdu, kao jedan od rijetkih konkretnih primjera, moè se navesti slu~aj N. Arbutine, nekada{njeg direktora tvornice u jednome gradu ju`no od Zagreba, kojega je kao siro~e bez oca i majke primila obitelj Ivana i Marice â~eka iz Prikraja kod Dugog Sela. Malo prije Domovinskoga rata »Mika«, kako su ga od milja u djetinjstvu zvali u selu, oti{ao je nekamo u Srbiju i vi{e se nikada nikome nije javio.

Grkokatoli~ki sve}enik uhi}en od Nijemaca Iz dosada{njih se [imrakovih iskaza vidi da je najve}i broj grkokatoli~kih sve}enika na terenu imao problema s partizanima, neki od njih s usta{ama, a neki, dakako, i s Nijemcima: »j) Kapela, 600 vjernika, paroh Nikola Erdelji, koji je vodio du{obri`ni{tvo do sredine 1943. kad se morao preseliti svojim roditeljima u [id, jer su ga Nijemci uhapsili i zabranili mu daljni boravak u Kapeli. U Kapeli sam jednom slu`io svetu liturgiju.« Nikola Erdelji ro|en je 25. studenoga 1914. u [idu u obitelji Ilije i Jelene r. Luskanci. Osnovnu je {kolu zavr{io u [idu, gimnaziju u Zagrebu a bogoslovne studije u Lavovu. O`enio se Olgom Kostelnik, a za sve}enika ga je 5. listopada 1941. zaredio u U`gorodu ve} spomenuti biskup Aleksandar Stojka. @upnikovao je od 1. sije~nja do 15. kolovoza 1942. u Grabru, a od 1. listopada 1942. do 15. svibnja 1944. u onda{njoj Hrvatskoj Kapeli. Nakon toga odlazi u [id, pa u \ur|evo u Ba~koj, odakle g. 1967. odlazi u Njema~ku, gdje je umro 5. kolovoza 1984. u Nürnbergu. Stipan Bunjevac

Biskup [imrak u svome je iskazu vrlo kratko (Sva su isticanja u citatima moja, ronom Federerom i proto|ako- opisao, vjerojatno, i najmanju nom Aleksejem Borisovim. Odli- »prijelazni~ku« ùpu koja se naS. B.) Pavao [amljinski je ro|en 20. kovan je tako|er s nekolicinom lazila kod Vrbovca, spomenuv{i i prosinca 1900. u Odesi u Ukraji- ostalih sve}enika HPC-a za Boì} teàk usta{ki zlo~in: »i) Salnik ni u obitelji pravoslavnih rodi- g. 1942. me|u kojima su osim Lipnica vjernika 300. Du{obri`telja Ilije i Marije r. Lopajenko. spomenutih bili jo{ protojereji: ni{tvo je vodila uprava imanja na Oènio je Anastaziju Dimopulo. Evgenij Jarèmski, Cvjetin Sovi}, Tkalcu. Koncem godine 1944. Za |akona je zare|en u Zemunu Risto Babunovi} i Anatolij Para- provalili su u selo usta{e iz Ko24. rujna 1922. a za sve}enika tri dijev, jeromonasi: Venjamin Ra- mina i izvr{ili pokolj nad starcidana kasnije u Srijemskim Karlo- dosavljevi}, Mihaijev Milograd- ma, ènama i djecom i izvr{ili vcima. Re|enje je obavio pravo- ski, Bogdan Popovi}, Dimitrije plja~ku. Biskupija je protestirala slavni kijevsko-galicijski metro- Mra~kovski, Ivan Mra~kovski, kod vlasti i uzela pod svoju za{polit Antonije Hrapavicki a na Rafail Stanivukovi}, Evgenij Potitu sirote i oskatoli{tvo je pretavljene. Svje{ao 13. rujna U [imrakovim rije~ima da je njegova biskupija dok toga je Mar1941. nakon usta{kog zlo~ina u Salniku i Lipnici »uzela pod ko Bubanovi} iz Biskup Nekorektnost svoju za{titu sirote i ostavljene«, krije se dosada ni- Tkalca.« gdje spomenuta i potpuno nepoznata humanitarna [imrak ne navo- Biskup dr. Janko [imrak u @uberku u svome issrpskih akcija {irih razmjera. U njoj su pomagane obitelji di kazu tko je od obiteljima bio zbrinut i odre|eni povjesni~ara koje su ostale bez i~ega, udomljavana srpska siro~ad sve}enika vodio broj »kozara~ke djece«. U njiho[amljinski ni- i djeca koja su ostala bez roditelja i staratelja iz oko- pastoralnu skrb vo je zbrinjavanje izravno bio je bio jedini pra- lice Vrbovca, ne samo u biskupijsko siroti{te i u sa- za tu malenu uklju~en rimokatoli~ki ùpnik voslavni sve}e- mostan redovnica bazilijanki u Krièvcima, {to je ùpu, ali iz dos- Matija Kralj u Brckovljanima kod nik koji je pretupnih podata- Dugog Sela, tamo{nji doma}i sin {ao u grko- djelomice poznato, nego i po tamo{njim hrvatskim ka moè se sa siro|en u Lonjici. Jesu li krièva~ki katoli~ku Kri- obiteljima, {to je prekriveno velom tajne i zaborava. gurno{}u re}i da grkokatoli~ki biskup i brckovNastavlja se èva~ku biskupiju, jer je ve} otprije spomenut gorecki, Amvrosije Veselinovi}, je to bio ]iril ùpnik u Velikim Zdencima bo- Cvjetin Popovi}, Nikolaj Sem- Mudri, koji je ~enko, Petar Stefanovi}, Sergij ro|en 10. lipnja sanski Srbin Gedeon Banjeglav. Selimanovski, Ljubomir Svrtili}, 1915. u Miklu{evIz dostupne arhive Krièva~ke Emilijan [imatovi} i Petar Pobiskupije vidi se da su i neki dru- pov, Jereji Sevastijan Peri}, Dosi- cima od oca Jangi pravoslavni sve}enici pod- tej Todorovi}, Vasilije Jur~enko i ka i majke Ane r. Oroz. U brak je nijeli zahtjev za prijam u Kri- Pavle Kozarski. stupio s Jelenom èva~ku biskupiju. Tako su VeNije poznato kojom je ùpom r. Kerekjarto a za nijamin Pavlovsky, Jovo Vra~evi} HPC-a Venijamin Pavlovsky upsve}enika ga je i Boìdar Vitas uputili biskupu ravljao, budu}i da je u me|uvrezaredio Aleksan[imraku posredovanjem kano- menu Salnik preuzeo [imrakov dar Stojka, ukranika Spiridona Petranovi}a za- grkokatoli~ki sve}enik. Sa~uvani jinski biskup su tako|er tragovi zamolbe prote jedni~ki dopis za primitak 11. srmuka~evski i u`pnja 1941. Pavlovsky je samo tje- Jovana Nikoli}a iz Osijeka koja je gorodski 7. rujna datirana 27. listopada 1941. i Pedan dana kasnije, tj. 18. srpnja 1941. Od 1942. 1941. ponovno sam zatraìo tra Galogaè iz Petrinje od 28. li- godine postaje pnja 1941. Usputno, kada je rije~ [imrakovu za{titu, a 30. srpnja o petrinjskom pravoslavnom upraviteljem bis1941. i za sve svoje srpskopravosve}eniku, potrebno je spomenu- kupijskog imanja slavne vjernike ùpe Salnik. Bis- ti kako su i njega srpski povjesni- na Tkalcu i admikup [imrak je, prema dostupnim ~ari, u velikom moru sli~nih po- nistratorom Saldokumentima, udovoljio tim za- vijesnih krivotvorina, tako|er ins- nika i Lipnice sve molbama ali izgleda da se sve- trumentalizirali. Nesretnik je pre- do 1945. Za kape}enik Pavlovsky u posljednji tre- ma podacima Srpske Pravoslavne lana u Kucuru u nutak ipak predomislio. Vjernici Crkve uhi}en u [apcu i ubijen 25. Ba~koj odlazi g. Pravoslavna crkva u Salniku, najmanjoj prijelazni~koj ùpi koja je bila povjerena ]irilu Mudrom

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 24 n 12. LIPNJA 2005.

06. 06. 05, 12:22

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(9)

Popis spa{enih Srba i @idova Z

avr{etak izvje{}a od 20. lip nja 1945. govori o veli~ini biskupa [imraka i njegovoj iskrenoj ljubavi prema svojim najbli`im suradnicima - sve}enicima, naslu}uju}i kakve im se optu`be spremaju.

Intervencija za 6000 uhi}enih

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

»Biskupiji je uspjelo nakon velikih napora izbaviti iz logora Simu i kasnije ga namjestiti na upravi biskupijskog imanja u sav gibivi imutak, a koji se sklonio goslavijom. MeTkalcu. Njegov sin, koji je svr{io na biskupiji sa svoje ~etvero djece djutim ja sam se »Ja jedini nosim maturu, bio je kroz cijelo vrijeme i sa ènom«, \uru Danilovi}a iz sistemom vladapo biskupiji zaklonjen, {to u Zaodgovornost!« Lepavine, Nikolu Neì}a »iz sela vine u NDH ragrebu, {to u Krièvcima. K}erka Htio ih je za{titi, preuzeti na Plav{inci«, Milo{a Kova~evi}a »iz zi{ao vrlo rano, sebe svu odgovornost i, svjestan je bila pitomica biskupije u Kri- sela ûkovca kod Ludbrega«, Minakon ugovora èvcima, gdje je svr{avala gimkako velik broj njih imaju obitelji, lka Popovi}a »iz istoga sela«, BoPaveli}a s Italisam snositi sve posljedice: »U sa- nazijalne nauke. Pozivam se na gdana Jagodi}a »i njegova oca iz jom po kojem je udovu Angelinu Simi}, kojoj je mom izvje{}u naveo sam imena sela ûkovac«, Dimitrija Radovave}i dio Dalmasve}enika krièva~ke biskupije mu` ubijen u logoru. Ona je sa novi}a »iz Lepavine i njegova bracije pripao Italiji. koji su djelovali na prelazni~kim troje djece ostala na ulici. Bisku- ta« Nikolu ôpordu »u~itelja u VeDaljnji moj odùpama. Konstatiram da niti pija ju je uzela s djecom pod svo- likim Zdencima«, Branka Rakinos prema NDH jedan od tih sve}enika nije vodio ju za{titu. Ona je sama boravila u ja{a »sa svojim roditeljima: ocem do njenog konca akciju oko prelaza, nego sam ja biskupskom dvoru u Krièvcima Mihajlom Rakija{ i majkom Jelebio je lojalan. U li~no kao apostolski administra- zajedno sa svojim mu{kim dje- nom i babom«, pitomce u Krièvpo~etku partitor od konca godine 1941. do tetom, koje polazi osnovnu {ko- cima nazvane Pavao i Petar zanskog pokreta konca 1942. i od toga vremena lu, sve do dana moga hap{enja. Basta{i} »koje sam godine 1941. kler se je bojao iz kao krièva~ki biskup vodio svu Jedno ènsko dijete sklonila je kao ìdovsku djecu odveo tajno u vjerskih razloga akciju oko prelaza i nakon {to je biskupija u konviktu vasilijanki u Krièvce i tamo ih drào sve do pokreta, jer je drtaj posao potpuno svr{en, posta- Krièvcima.« najnovijega vremena«. ào da je o{trica U nastavku tako|er spominje i vio sam na pojedina mjesta Dr. [imrak je tako|er uputio ve}ine partizana Nikolu Utje{inovi}a »koji je svr{io sve}enike koji su izvr{avali u svedopis Paveli}u br. 399-1942. od uperena protiv mu moje naloge i naputke (direk- u biskupskom konviktu u Krièv- 14. listopada 1942. u kojemu se vjere i klera, a to cima 6 razreda gimnazije«, \uru tive) u du{obri`ni~koj slu`bi. Prezalaè za pu{tanje na slobodu se je osobito isma tomu, ja jedini nosim odgo- Zmijanca, »svr{enoga studenta svih uhi}enih iz ùpa Gudovac, poljilo nakon {umarskoga fakulteta, sada u Bjevornost.« (Sva su isticanja u citatiBjelovar i Prgomelj. U njemu se ubijanja sve}elovaru«, njegova ro|aka Gavrana ma moja, S. B.) poimence ne navodi nitko jer je nika. Drugi je raz[imrak je, na {to je ve} upozo- »koji je u~io gimnaziju u Zagrebu 9. i 10. listopada 1942. bilo uhilog mojoj bojazni reno, bio potpuno svjestan da je kao pitomac eparhijskog sjeme- }eno ~ak oko 6000 osoba po za{to sam drào da dolazak njegovih grkokatoli~kih ni{ta«, u~iteljicu Zmijanac »koja je povijedi usta{kog tabornika Rusu Srbi u ve}ini u Dopis zapovjedni{tvu jasenova~kog logora sve}enika na srpskopravoslavne u~ila gimnaziju u Krièvcima kao dolfa Srnaka iz Gudovca. partizanima...« ùpe zna~io kakvu-takvu sigur- pitomica biskupije«, Bo{ka Deko da je potpisani u takvim te{kim nost tim ljudima i njihovim ma- vi}a, »u~enika u~. {kole«, Marka » Ja sam pozdravio Zajedni~ki naum srpskih prilikama bio prisiljen davati izterijalnim dobrima. Zato je u tom Utje{inovi}a iz Velikih Zdenaca, jave lojalnosti u op}im konven- àndara i ~etnika smislu i govorio: »Kad se vrati njegovu sestru Sofiju Utje{inovi} osnivanje NDH u cionalnim frazama, ali se kod pravoslavni kler, bit }e mu u te Nikolu Utje{inovi}a. Biskup po~etku« Za razumijevanje [imrakova toga moraju uzeti u obzir i sve odnosa prema ideji samostalne redu predane crkve, parohijski [imrak potom navodi Savu MarDa [imrakovo ~ovjekoljublje njegove predstavke i protesti koje hrvatske dràve svakako je iznimgeti}a »iz Sredica kod Bjelovara«, domovi sa svim inventarom.« Iziskivalo bi puno truda i bilo bi snahu pokojnoga Nikole De{i}a iz nije bilo optere}eno ba{ nikak- je u pitanju logora, ru{enja i raza- no va`no njegovo iskustvo »stare potrebno pregledati sve povijesne Bol~a, Savu Vujanovi}a iz Rovi{- vim nacionalnim, vjerskim, po- ranja slao usta{kim vlastima i Jugoslavije«, koje je iznio u kra}oj dokumente kako bi se utvrdila }a, »~iji je sin Milan bio u biskup- liti~kim, svjetonazorskim ili bilo Svetoj Stolici. Prepis svih tih studiji napisanoj 3. lipnja 1941. u [imrakova kr{}ansko-humanis- skom konviktu u Krièvcima i koji kojim drugim okvirima, pokazu- predstavaka i protesta nalazi se u Krièvcima: »Informacija o konti~ka {irina, tj. njegova velika i ne- je odveden u Staru Gradi{ku«, Ni- je njegovo spa{avanje oca koje- biskupijskom arkivu u Krièv- kretnim prijedlozima o Uniji i Krisebi~na skrb za mno{tvo ugroè- kolu i \uru Raki}a »iz sela Voja- mu je k}i pobjegla u partizanski cima, pa se lagano mogu pregle- èva~koj biskupiji u Nezavisnoj dati, da se tako o Dràvi Hrvatskoj«. U njoj je dao nih i postradalih u to doba. Za po- kovac kod Kridjelovanju potpi~etak je najbolje navesti barem èvaca«, Milovana »Ne mislim da je pristajanje uz NDH zna~ilo pri- sanoga moè do- povijesni pregled unije u hrvati Radovana Milestajanje uz usta{e ili da je opstanak NDH bio ve- biti objektivan ne- skim krajevima, a na str. 3. u to~ki one doga|aje i imena koje je on 2. opisuje postupke onda{njih sam prema sje}anju iznio Ozni- ti}a »iz istoga sela, zan za usta{tvo. Ja sam, a mislim i ogromna ve}ina pristran sud.« vlasti: »[to su imali grkokatolici nim istraìteljima. U njihovu se koji su se u biskup- hrvatskog naroda, bio za NDH a protiv usta{a, a to Nakon svega n- krièva~ke biskupije pretrpjeti od vjerodostojnost, dakako, ne bi skom dvoru u ame}u se i neizsmjelo sumnjati, ne samo zbog si- Krièvcima krili mislim da je bilo ujedno i protiv partizana kojih bje`na pitanja (na 1918. godine do danas, to je op}enito poznato. Propaganda je ratuacije u kojoj se [imrak nalazio, u pred usta{ama go- sam se ja bojao radi vjerskih razloga.« koje je velik dio dila i danju i no}u. U Ma}edoniji u tovo {est mjeseci«, kojoj su istraìtelji mogli sve bez odred. ^vrsto uvjeren kako je i dosada{nje partizanske, komuimalo pote{ko}a na terenu provje- udovicu u~itelja Jove Klisuri}a tom slu~aju duàn pomo}i, zau- nisti~ke, velikosrpske i sli~ne hi- selu Bogdancima, u kojem se nariti, nego i zbog velikog mno{tva »kojega sam dva puta spasio iz lo- zeo se kod usta{kog logornika u storiografije imao donedavna jed- lazi grkokatoli~ka ùpa, otjerali su srpski àndari s nataknutim bajukonkretnih podataka koje je on gora i koji je bio zaklonjen u bis- Krièvcima: »Kada je Fi{trovi} nozna~an odgovor): Je li davna ènetama ~etvoricu sve}enika: isudao i koje jednostavno nije mo- kupskom dvoru u Krièvcima go- uhapsio Rösslera, posjednika u lja za neovisnom hrvatskom dràsovca dra Stjepana Saka~a, dva gu}e izmisliti. Dakle, u slu`benim tovo dvije godine«, Milo{a Vi- Presjiki, radi toga {to je njegova vom, koja se u odre|enom po- franjevca Aljan~i}a i dra Tomisladokumentima Ozne zapisana su dovi}a iz Krièvaca »komu su k}i oti{la u partizane, ja sam pro- vijesnom trenutku po~ela ostvari- va Firisa. Potpisani je po nekoliko sljede}a [imrakova svjedo~enja: usta{e u selu Osunja spalili ku}u i testirao radi toga i tako je Rössler vati u konkretnoj Nezavisnoj Dr- puta nastojao do}i medju tamo{bio pu{ten na àvi Hrvatskoj, zna~ila automatski nje grkokat. vjernike, ali mu je to pristajanje i podràvanje kasnijih uvijek bilo zabranjeno. Najgori slobodu.« Biskup [im- (uslijedili su, istina, vrlo brzo) progoni su bili u Bosni, i to u prrak je u tom zlo~ina, progona, plja~aka, rasnih njavorskom kotaru. Tu su otimali smislu jako do- zakona i dr.? Je li svatko onaj tko je crkve, zemlji{ta, groblja, gonili bro znao da je osjetio 10. travnja 1941. radost sa- mu{ko i ènsko po tamnicama, da morao, slagao mim time i zlo~inac? U [imrako- se prisile na izdaju svoje vjere. Pose on osobno s voj se nutrini tako|er prelamalo to sebna navala propagande bila je time ili ne, po- pitanje, ali je on na njega imao ja- u~injena i u Ba~koj, gdje su silom kazivati znako- san odgovor: »Ne mislim da je pri- narivavali svoje sve}enike kao nave lojalnosti us- stajanje uz NDH zna~ilo prista- primjer u Kucuri i gdje su izdavali ta{kim vlastima janje uz usta{e ili da je opstanak i poseban propagandisti~ki pravokako bi uop}e NDH bio vezan za usta{tvo. Ja slavni list 'Zora'. Propaganda je mogao interve- sam, a mislim i ogromna ve}ima do{la i na sam @umberak. Kad je nirati, prosvje- hrvatskog naroda bio za NDH a 1934. bila u Radatovi}ima otkrivedovati ili pisati protiv usta{a, a to mislim da je na spomen-plo~a 'hrvatskom pjeslu`bene za- bilo ujedno i protiv partizana sniku' Jovanu Hranilovi}u, onda molbe u cilju kojih sam se ja bojao radi vjerskih su propagandisti preko no}i ukrali spa{avanja uhi- razloga...« Na drugome mjestu iz napisa slova 'hrvatski pjesnik'. }enih. Njegova Ozninim istraìteljima odgovara Ti su isti godine 1935. na 14. srpnastojanja ina~e otprilike u istome duhu, samo {to nja, kad je odràvan prvi ùmbene bi imala ni- podrobnije obja{njava svoje uvje- ra~ki kongres u So{icama, htjeli kakvog smisla i renje i drànje:»Ja sam pozdravio izazvati krvoproli}e pomo}u ~etnika i srpskih àndara.« ne bi polu~ila si- osnivanje NDH u po~etku radi Stipan Bunjevac gurno nikakvog svih progona i {ikaniranja hrvatU grkokatoli~koj krièva~koj katedrali pokopan je biskup [imrak, o ~emu svjedo~i spomen-plo~a s Nastavlja se imenima krièva~kih biskupa i kanonika. Na njoj je zapisano: »Dr. Janko [imrak, biskup 1883. - 1946.« uspjeha: »Daka- skog naroda pod biv{om Ju-

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 26 n 26. LIPNJA 2005.

20. 06. 05, 10:07

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(10)

»Te`io je za zasebnom dr`avom Hrvatskom« N

ovija historiografija nakon polustoljetne nametnute {utnje polako i argumentirano dokazuje da su partizani na podru~ju biv{e Jugoslavije, dosljedno provode}i u djelo zamisao potpunog uklanjanja svih protivnika, me|u koje su ubrajani i svi politi~ki i ideolo{ki neistomi{ljenici, po~inili brojne, stra{ne, masovne i bezrazlo`ne zlo~ine za koje nikada nitko nije odgovarao. U tom kontekstu partizanskokomunisti~ke i velikosrpske patologije, u kojemu ljudski ìvot, dostojanstvo, pravda, nevinost, dokazana krivlja, utemeljena presuda i sl. ne predstavljaju nikakvu vrijednost i nemaju nikakve va`nosti, potrebno je promatrati i sve ratne i poratne zlo~ine protiv Katoli~ke Crkve, pa i protiv biskupa dr. Janka [imraka i svih pripadnika grkokatoli~ke Krièva~ke biskupije. U o~ima partizana grkokatoli~ki je najve}i zlo~in bilo »prekr{tavanje«, bez obzira {to optu`be nisu bile potkrijepljene uvjerljivim dokazima, pa su i zlo~ini prema grkokatoli~kim sve}enicima, redovnicima, bogoslovima i ~lanovima sve}eni~kih obitelji bili u najve}oj mjeri time motivirani. O grkokatoli~kim `rtvama dosada je sustavno i znanstveno vrlo malo pisano, tek su pojedinci poku{ali dati cjelovitije natuknice o njima ili rasvijetliti barem pojedine slu~ajeve. Dok se netko ne odlu~i znanstveno obraditi ìvotopise i okolnosti svih grkokatoli~kih `rtava u ratu i pora}u, dobro je barem (neke) dosada{nje napise sabrati i objelodaniti dostupne podatke na jednome mjestu. Aleksandar Vlasov-Ovdijenko ro|en je 10. XI. 1909. u Petrogradu u Rusiji, u obitelji pravoslavnih roditelja, oca Vasilija i majke Lidije. U bolj{evi~kom je teroru otac nestao a majka je sa sinom pobjegla u selo Zavaljiv u Ternopiljsku oblast u zapadnu Ukrajinu, koja je tada bila pod Poljskom. Aleksandar g. 1931. ilegalno prelazi poljsko-njema~ku granicu i odlazi ujaku u Berlin. Tamo je po~eo studirati medicinu, a u me|uvremenu u njemu sazrijeva odluka da s pravoslavlja prije|e na katoli{tvo. To je u~inio 28. VI. 1934. u Münsteru, gdje prelazi na studij teologije na tamo{nje katoli~ko sveu~ili{te. Ondje je upoznao i hrvatske studente me|u kojima je stekao velike prijatelje. Vjerojatno je i to bio razlog da je podnio zamolbu za primitak u Krièva~ku biskupiju i da je 15. VII. 1935. do{ao u Zagreb, gdje je zavr{io studij na Katoli~kome bogoslovnom fakultetu. Oènio se Natalijom r. Lubencky g. 1936. u grkokatoli~koj ùpnoj crkvi u Lipovljanima a za sve}enika ga je u krièva~koj katedrali 14. II. 1937. zaredio biskup dr. Dionizije Njaradi. Imenovan je upraviteljem ùpe Grabar u @umberku, ali je ubrzo te{ko obolio te je dobio godinu dana bolovanja. Nakon oporavka, u

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

prolje}e 1938. povjerena mu je Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je ùpa Prgomelj kod Bjelovara, a 1. I. 1939. postaje ùpnik u Di{prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki krièva~ki biskup niku kod Gare{nice. U me|udr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivremenu rodila su mu se djeca: vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu Orest, Oksana i Juraj Rastislav. Petnaestak partizana su oko dva sata poslije pono}i 27. VII. 1942. 1928. Tada odlazi za ùpnika u Suhoru. Marko je klasi~nu gim- Pokopan je 12. VI. 1944. na upali u ku}u, oplja~kali sve vri- Berkasovo gdje su ga partizani naziju i bogosloviju zavr{io u groblju u Grabru. jednosti i nao~igled supruge i ìvoga spalili kod jednoga drve- Zagrebu kao pitomac grkokatoMihajlo Lodjece odvukli ga van. Ubili su ga ta u {umi kod Lipovca g. 1944. li~kog sjemeni{ta. Oènio je zinski je ro|en s vi{e hitaca u glavu na ledini Jo{ i danas se to mjesto zove Miru r. Gvozdanovi} a za sve}eg. 1920. u Lipokraj crkve. Dva dana kasnije »kod popovog duda«. nika ga je 6. XII. 1942. u Kripovljanima i biskup [imrak predvodio je Nikola Oros èvcima zaredio biskup [imrak. bio je bogoslov sprovodne obrede na mjesnom je ro|en u obi- Dan nakon re|enja partizani su ~etvrte godine groblju u Gare{nici. Tragi~na telji \ure i Ene mu ubili majku i o~uha. Za vriKrièva~ke bispri~a obitelji grkokatoli~kog r. Ko~i{ 18. XII. jeme rata slu`bovao je po ùpakupije. Studisve}enika Vlasova zavr{ena je 1905. u Miklu- ma kotara Gare{nica i Bjelovar a rao je u Lavovu 22. X. 2004. kada su svi ~lanovi {evcima. U ro- g. 1946. odlazi nazad u Ameriku i u Zagrebu. U obitelji bili ponovno skupa. Na dnome selu je u Cleveland. Dvije godine ka- jesen 1944. usta{e su ga sa skukrièva~kom groblju sv. Roka u zavr{io osnov- snije za njim odlaze èna i troje pinom od 260-ak Ukrajinaca i zajedni~ku su grobnicu pokopanu {kolu, gim- djece a on preuzima grkoka- êha odvele u jasenova~ki logor ni ekshumirani ostaci iz Ganaziju u Zagre- toli~ku ùpu u metropoliji Pitt- gdje je preminuo nepoznatog re{nice oca Aleksandra i njegova bu a teolo{ki studij nakon Lavo- sburg, gdje je i preminuo g. datuma a nepoznate su i okolnajmla|eg sina Jurja Rastislava, va u Zagrebu. Nije bio oènjen a 1984. nosti smrti. koji je preminuo s pet godina i za sve}enika je po biskupu dr. Janko Rapbio pokopan u Krièvcima, te Njaradiju bio zare|en 31. III. ljenovi} ro|en [imrakova svjedo~enja pepeo supruge Natalije, koji je 1929. Dan kasnije imenovan je je 4. VI. 1895. u ignorirana donesen iz Amerike. Pored upraviteljem ùpe u Prgomelju Kravljaku u Poratne vlasti u novoj Jugogrobnice stajali su sin Orest i k}i a nakon toga slu`bovao je u @umberku u slaviji pune nelogi~nosti i nedoNatalija. Derventi i u Kaniì u Bosni. obitelji Petra i Ivan (Juli- Nakon rata, najvjerojatnije u Mile r. Severo- sljednosti nisu se, ~ini se, prejan) Kuhar ro- travnju ili svibnju 1945, partivi}. U kolovozu vi{e obazirale na [imrakova |en je 2. III. zanske su ga vlasti uhitile i ot1922. oènio je svjedo~enja tijekom ispitivanja, 1912. u Kucuri premile u logor gdje je bio poFebroniju r. od kojih je prvo bilo 15. svibnja 1945. a posljednje 20. lipnja iste od Petra i Amagodine. Cijeli je slu~aj za njih lije r. Pap. U ve} na samome po~etku bio zared bazilijanapravo zavr{en, {to pokazuje ca stupio je 4. slu`bena zabilje{ka »Pregled IX. 1928. a vje~istraga sve}enika koji se nalaze ne je zavjete u zatvoru ovoga odsjeka do 6. poloìo 26. XI. 1933. Zaredio ga VI. 1945«. Proku{anom metoje vladika Njaradi 5. II. 1939. u dom u kojoj optuèni nema Velikom Bu~kovu u Ukrajini. nikakve mogu}nosti dokumenTijekom II. svjetskog rata tirano potkrijepiti svoje tvrdnje i opsluìvao je ùpe: Radatovi}i, u kojoj su slu`bene zabilje{ke Drage, Ka{t; So{ice, Pe}no i Pribez oznake, datuma i potpisa, bi}, gdje je i »poginuo oko Pe»slu~aj [imrak« je jo{ za vrijeme trova 1944« - kako je to zapisano ispitivanja, tj. prije njihova u njegovoj biografiji. Zapravo, zavr{etka bio zaklju~en a djeloubili su ga partizani. vanje biskupa [imraka ve} unaInokentije prijed opisano:»1. [imrak dr. Timko ro|en je od posljednjih obiteljskih slika grkokatoli~kog sve}enika Aleksandra Janko. Biskup krièva~ki... Po 11. IX. 1906. u Jedna Vlasova samom njegovom priznanju Kucuri od oca Ivana i majke dvrgnut te{kim mu~enjima. Od Prov~i, a 19. rujna iste godine teìo je za zasebnom dràvom Marije r. [an- toga je obolio pa je bio preba~en zaredio ga je za sve}enika kri- Hrvatskom i kad je Paveli} osdor. Godine u bolnicu u Osijek, gdje je ubrzo èva~ki biskup dr. Njaradi. Na- novao NDH vjerovao je da se 1922. pristupio preminuo 1. VIII. 1945. U slu`- kon re|enja godinu dana je bio njegov san ispunio. Prema vlaje redovnicima benom lije~ni~kom nalazu zapi- duhovni pomo}nik u Ruskome stima NDH kroz ~itavo vrijeme bazilijancima u sano je da je »umro od tifusa«. Krsturu u Ba~koj, te dvije godine bio je lojalan i servilan i u svemu Kre~ovu u Ukrajini, gdje je 17. Petar Olejar ro|en je u Petro- upravitelj ùpe u Grabru, a g. izvr{avao naredjenja odjela za IV. 1924. poloìo vje~ne zavjete vcima kod Vukovara g. 1926. i bio 1925. postaje ùpnik u Mrzlome bogo{tovlje. I{ao je na ruku i gdje ga je 23. VIII. 1931. za sve- je sjemeni{tarac Krièva~ke Polju. Suprugu Febroniju su g. usta{kim namjerama te je nje}enika zaredio bis1944. partizani gova crkva, po njegovom odokup dr. Kocylsky. Petnaestak partizana upalo je oko dva sata po- odveli u nepoz- brenju, nasilno prekrstila 10.000 Od 1933. do 1935. slije pono}i 27. VII. 1942. u ku}u grkokatoli~koga nato i, najvjero- Srba, a vjerojatno je po mati~bio je magistar nosve}enika Aleksandra Vlasova u Di{niku kod jatnije, ubili iste nim knjigama vr{io jurisdikciju vaka u kre~ovskom godine u Jazovki. nad 50.000 Srba koji su pre{li na samostanu, a g. Gare{nice, oplja~kali su sve vrijednosti i I usta{e su grkokatoli~ku vjeru. U svom sta1936. postaje pre- nao~igled supruge i djece odvukli ga van. Ubili nad dvojicom nu u Krièvcima odgajao je djefektom u zagre- su ga nedaleko od ku}e s vi{e hitaca u glavu na sljede}ih grko- cu pokr{tenih Srba za grkokaba~kome grkoka- ledini pokraj crkve. katoli~kih klerika toli~ke sve}enike... ^lan usta{toli~kom sjemekog pokreta prema vlastitoj izjapo~inili zlo~ine: ni{tu. Vojni sud u Zagrebu osu- biskupije. Partizani su ga ubili u Dr. Ivo [im- vi nije bio, ali je bio jedan od dio ga je 29. VI. 1945. na smrt dobi od 18 godina zajedno sa skurak ro|en je nosioca frankova~kog duha mestrijeljanjem. pinom mje{tana u jesen g. 1944. 22. VII. 1916. u dju crkvenim krugovima i jedna Pavao Gvoz- Na strijeljanje je s njime bio izve[imracima u od stupova klerikalizma u Hrdanovi} ro|en den i njegov otac kojega je metak ùpi Grabar od vatskoj.« je 16. III. 1892. samo okrznuo, te je on okrvavljen Dionizija i Tako se o biskupu [imraku, u zaseoku Bre- i ranjen uspio preìvjeti. Mal~ike r. Mi- bez obzira {to mu nije dokazan zovac u ùpi Marko Balakovi}. Bio je ni jedan zlo~in, u javnosti proGrabar od Pavdovinac je roneoènjen a {irio glas da je rije~ o »usta{kom la i Ane r. Bu|en 2. V. 1917. nakon studija biskupu« i zlo~incu. Isljednici su banovi}. Oèu Calumetu, u Zagrebu i Rimu za sve}enika napokon zadovoljno mogli nio je Anu r. dràvi Michi- ga je zaredio biskup [imrak u odahnuti a spis o »slu~aju [imSegedi a za gen u SAD-u, Krièvcima 5. IX. 1943. Bio je rak« zaklopiti i staviti »ad acta«. sve}enika ga je zaredio biskup od Nikole i Ane zaposlen u biskupijskoj kance- Na njihovo razo~aranje svaka dr. Dionizije Njaradi 2. VII. 1916. r. Badovinac. lariji u Krièvcima a 8. III. istina kad-tad ugleda svjetlo Bio je kapelan u Petrovcima od Nakon {to mu 1944. biva poslan u ùpe: Gra- dana! 1916. do 1917, upravitelj ùpe u je umro otac, bar, Stojdraga i Pe}no. U no}i Stipan Bunjevac Pi{korevcima od 1917. do 1922. majka se s dvoje djece vratila u od 8. na 9. VI. 1944. ubijen je i u Radatovi}ima od 1922. do domovinu s kojima je ìvjela u na cesti Jastrebarsko-Ple{ivica. Svr{etak

BROJ 27 n 3. SRPNJA 2005.

27. 06. 05, 11:56