feljton_2005_15

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(1)

Svjedo~anstvo iz uzni~kih dana P

reobra}enici su prilazili stolu, jedan po jedan, unezvijereno i skru{eno.

Don Ilija bi smrmljao ne{to, mahnuo novovjernom krstom iznad glave i, da ga cjeliva, pod nos mu prinio Jevan|elje. Sve bi trajalo ne du`e od pola minuta i u tom se sastojao sav obred kojim su ti zapla{eni ljudi stresali sa sebe pravoslavnu jeres i padali svetoj rimskoj crkvi pod okrilje... Znao je da ga mrze, i da ga ljube iz straha, i da vjeru iz straha za goli `ivot mijenjaju.

Mjerkao ih je s visine, sebi samome je li~io na Boga: dr`ao je sve njihove `ivote u svojoj {aci, sve mu je bilo dopu{teno, sve je mogao...

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

opis prisilnog vjerskog prijelaza grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup Srba, na {to je prili~no bezuspsrpskopravoslavnih vjernika u dr. Janko [imrak. Komunis- je{no ve} vi{e puta upozoravakatoli{tvo u Nezavisnoj Dr`avi ti~kim ideolozima (npr. Jakov no. Naime, prema nauku KatoHrvatskoj, iz pera srbijanskog Bla`evi}), masonskim (od kojih li~ke Crkve, sakrament kr{tenja knji`evnika, koji je zbog svojeg je najpoznatiji Viktor Novak) i je u Pravoslavnoj Crkvi potpuosebujnog pristupa, ne samo velikosrpskim (koji su jednako no valjan, pa uop}e ne mo`e temi »pokr{tavanja« Srba nego i brojni kao i komunisti~ki, npr. biti govora o ponovnom kr{svim drugim temama iz srpsko- dr. Dragoljub @ivojinovi}) sme- tenju, tj. tobo`njem »pokr{tahrvatskih odnosa, postao iznim- tao je ve} samim time {to je bio vanju« ili »prekr{tavanju«. no popularan me|u srpskim ~i- jedan od klju~nih crkvenih ljudi Tako|er u ovom kontekstu nije tateljstvom.

Rije~ je o u hijerarhiji Katoli~ke Crkve. Za- najsretnije i nije to~no govoriti sada{njem ministru vanjskih tim, zato {to je bio jedan od o Srbima, bez obzira na to {to poslova Srbije i Crne Gore Vuku najboljih poznavatelja povijesti, su oni ~inili najve}i postotak Grb obitelji [imrak Dra{kovi}u i izvatku iz romana teologije i crkvenoga `ivota, (gotovo stopostotni) pravoslav»Molitva prva«, kako grkokatoli~kih tako i pra- nih vjernika na podru~ju NDH, redcima na pisa}em stroju na njegovoj autor- voslavnih isto~nih Crkava. jer u vjerskim je prijelazima pr- papirima formata A4, za neke je skoj umjetni~koj Dakako, njegovo imenovanje u votno rije~ o vjerskoj pripadno- navedeno u koliko su primjeslobodi i vi|enju Odbor trojice Hrvatske biskup- sti, tj. u ovome slu~aju o pravo- raka napisani (za neke to nije Katoli~ke Crkve, ske konferencije u NDH, koji je slavnim vjernicima, a ne o na- navedeno), na nekima od njih n j e z i n i h bio zadu`en za onda{nje novo- cionalnoj pripadnosti, pa je biskup [imrak se vlastoru~no sve}enika i po- nastale, sve u~estalije i osjetljive onda ispravnije rabiti izri~aj potpisao na kraju zadnje stranistupaka u od- probleme oko ce iskaza, a na re|enome povi- vjerskih prijela- Imenovanje u Odbor trojice Hrvatske biskupske jednome od jesnom razdob- za, samo je »zanjih na svakoj konferencije u NDH, koji je bio zadu`en za onda{nje lju (v. Ivica Rel- c e m e n t i r a l o « stranici pri dnu. kovi}: »Ha{ki re- temelje optu`be novonastale, sve u~estalije, osjetljive i zamr{ene Zanimljivo je cital Vuka Dra{probleme oko vjerskih prijelaza, samo je »zacemen- da ni u jednoza zlo~in. kovi}a«, »SuRazumije se, tiralo« temelje optu`be za zlo~in. me iskazu nesret«, Zagreb, i to je potrebno ma imena ili 2004, str. 181»pravoslavni Srbi«. Osim toga, potpisa istra`itelja. Prema 183). Ocjenu o na po~etku svake rasprave o bilo je Srba koji uop}e nisu bili dosada{njim dostupnim dokuknji`evnoj vri- tome jasno istaknuti, kako jedivjernici, kao i pripadnika drugih mentima biskup [imrak je jednosti citira- no ne bio smjelo biti rasprave naroda: Rusa, Ukrajinaca, Ru- istra`iteljima Ozne iskaze dao: da je neprihvatljiva svaka nog uratka najmunja i dr. koji su kao pripadfizi~ka ili bilo koja druga prisila - 15. svibnja 1945. o njegovu bolje je prepustinici Srpske Pravoslavne Crkve imenovanju za kri`eva~kog bisna promjenu vjerskog uvjeti knji`evnim vjerskim prijelazima tako|er kupa i prosvjedu hrvatskih biskriti~arima ali ga renja, pripadnosti bilo kojoj poku{ali izbje}i progone. vjerskoj zajednici ili op}enito kupa po~etkom listopada 1941. je ovdje dobro svjetonazora, jer je to zlo~in spomenuti jer poglavniku Anti Paveli}u zbog Iskazi pred on najbolje os- protiv temeljnih ljudskih slobousta{kih zlo~ina; likava {to odre- da. Kroz to se na~elno motri{te istra`iteljima Ozne - 22. svibnja 1945. o progonu |eni dio pripad- moraju promatrati i vjerski Potpuno druga~iju sliku o @idova, posjetu zagreba~kog ranika srpskog (ne prijelazi u NDH. Me|utim, kon- vjerskim prijelazima pravoslav- bina hrvatskim biskupima i njesamo njegova, kretna situacija u kojoj su se nih vjernika, od dosada{njih govoj zamolbi za za{titu progoDr. Janko [imrak (29.V.1883. † 9.VIII.1945.) nego, na`alost, i na{li najvi{i predstavnici Kato- op}eprihva}enih u novijoj jugo- njenih sunarodnjaka, `elji pra- Mi sada - bubnjao je njegov hrvatskog i drugih) naroda li~ke Crkve, pa me|u njima i slavenskoj i hrvatskoj historiovoslavnih vjernika da prije|u glas u crkvi - oremo novu njivu, pomi{lja na spomen »pre- biskup [imrak, bila je za razliku grafiji, daje biskup [imrak po{to ho}emo da posijemo novi kr{tavanja«. Te su slike duboko od potpuno jasnih na~elnih po- tijekom saslu{anja u zatvoru grkokatolicima, tj. ostanu u svoplod, ali dobro ~ujte: dok se god usa|ene u kolektivnu svijest a stavaka puno zamr{enija i kom- zagreba~ke Ozne. Zapisi se sa me staroslavenskom obredu, i iz te njive ne istrijebi pirevina u razlikuju se tek u nijansama, pleksniija, {to }e poku{ati poka- tih saslu{anja nalaze u Hrva- progonu i ubojstvu nekih grkokatoli~kih sve}enika od strane potpunosti, nema ploda na toj npr. jesu li svi pravoslavni vjerni- zati i ovaj feljton. tskome dr`avnom arhivu u do- partizana i usta{a; njivi, upamtite ovo {to vam go- ci nakon »pokr{tavanja« poJednako je tako na samome sjeu - SDS RSUP SRH br. 310 - 31. svibnja 1945. o razlozivorim!... U ovoj zemlji ne mo`e ubijani ili je netko pukim po~etku va`no spomenuti op}e 385, u kutijama 83 i 89. Iskaza je da `ivi vi{e niko osim Hrvata, pa slu~ajem ipak uspio pre`ivjeti, je ra{irenu ali potpuno krivu upo- nekoliko s razli~itim nad- ma primanja pravoslavaca bez ko se ne}e pokatoli~itimi dobro li ljudska nakaza u liku katoli~kog rabu pojmova »prekr{tavanje« nevcima, tipkani su zgusnutim prethodne poduke i formalne znademo kuda }emo sa njima. sve}enika otvoprocedure; Ja sam gore u ovim krajevima - reno iskazivala - 11. lipnja 1945. o Hrvatskoj pokaza rukom na obli`nja sela - sadizam i supu~koj stranci, Katoli~koj akciji davno o~istio od pileta sve do djelovala u ubii katoli~kome tisku; starca i vlastoru~no sam mnoge janju ili ga je - 20. lipnja 1945, koji je zaklao i zadavio... Nije grehota, uspjela prikriti, najop{irniji od svih, o Kridanas nije grehota ubiti ni dijete jesu li susjedi, `eva~koj biskupije u vrijeme u be{ici, zaklati ga jo{ u maj~inoj katoli~ki Hrvati, Nezavisne Dr`ave Hrvatske sa utrobi, samo ako ono smeta patolo{ki u`ivali svim podacima: `upama, broju usta{kom pokretu, katoli~koj u prizoru »prevjernika, sve}enicima, prilikavjeri i svetom cilju koji smo pred kr{tavanja« ili su ma i, {iroj javnosti, nepoznatim sebe postavili! bili ravnodu{ni i okolnostima, u kojima su djeloSlu{ali su razgora~enih o~iju: sl.? vali kri`eva~ki biskup i sve~uo je kako im cvoko}u zubi i }enici; vjerskima prijelazima kako im drhte koljena...

Krivi pojmovi pravoslavaca i jo{ puno toga.

- Varate se - pokulja{e s krova Va`no je istaknuti kako bisnjegove rije~i - ako mislite da je o »prekr{takup [imrak nije ni mogao ni na{a namjera bila da va{im pre- vanju« Srba smio, a sigurno to nije ni htio, vo|enjem u rimokatoli~ku vjeru Uz onodobistra`iteljima u vojnome zatvospa{avamo va{e ku}e, va{u storu dati neistinite podatke, jer su ku i va{e prtljage. Nije nam na- nog zagreba~kog mjera ni da spa{avamo va{e `i- n a d b i s k u p a oni bili ne samo dobro privote. Prevode}i vas u rimsku Alojzija Stepinpremljeni za ispitivanje nego su crkvu, imali smo jedino namjeru ca, koji je bio u svojim rukama imali i klju~ne da spa{avamo va{e du{e! Da prvi ~ovjek Kadokumente iz njegova arhiva, pred Gospodina stignete kao ri- toli~ke Crkve u {to se vidi iz samih pitanja u Hrvata, zbog mokatolici, kao pravovjerni. kojima citiraju pojedine njihove Govorio je jo{ ne{to, ali od vjerskih je priodlomke i re~enice. kuknjave, cike i vriske koja nas- jelaza u NDH Stipan Bunjevac ta{e u crkvi preobra}enici nijesu naj~e{}e u poni{ta razumjeli.« - Literarni je to vijesti prozivan Grkokatoli~ka katedrala Presvetog Trojstva i biskupijski dvor Nastavlja se

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 15

25

n

25

10. TRAVNJA 2005.

04. 04. 05, 14:24

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(2)

Historiografske krivotovorine o »usta{kom biskupu«

O

Goldsteinova povr{nost

grkokatoli~kom kri`eva~kom biskupu dr. Janku [imraku u novijoj su jugoslavenskoj i hrvatskoj historiografiji objavljene brojne krivotvorine i manipulacije, od njegovog ulaska u javni `ivot 27. svibnja 1913, kada je na skup{tini Hrvatskoga katoli~kog narodnog saveza izabran za potpredsjednika, sve do njegove smrti 9. kolovoza 1946. u Kri`evcima. U prvome redu ideolo{ki razlozi, posebice u razdoblju komunisti~kog jednoumlja, ugu{ili su bilo kakvu `elju i namjeru za objektivnom procjenom njegova djela.

Bulaji}eva presuda

Jedna u nizu krivotvorina o biskupu [imraku, knjiga Veljka \. \uri}a »Usta{e i pravoslavlje«

fa{izam i nacizam«, koji provodi »usta{ko-plja~ka{ke poteze« itd.

Naprosto zaprepa{}uje ne samo ma{tovitost u izmi{ljanju slo`enicâ i sintagmâ kojima su autori nastojali biskupa dr. Janka [imraka prikazati »moralnom nulom« i zlo~incem, nego i koli~ina objavljenih stranica s gotovo nepreglednim mno{tvom krivotvorina, la`i, podvala, manipuliranja i pre{u}ivanja ~injenica. ^ini se, jednostavno, da je nemogu}e na sve njih odgovoriti, {to je ozbiljan problem hrvatske historiografije, koja kao da je nemo}na pred nadmo}nim »mra~nim silama« u objektiv- @upna crkva Ro|enja sv. Ivana Krstitelja u Grabru u kojoj je kr{ten Janko [imrak nom i istinitom pive} unaprijed sanju vlastite po- Zaprepa{}uje ne samo ma{tovitost u izmi{ljanju predodre|ena. vijesti. Za ilustra- slo`enicâ i sintagmâ kojima su autori nastojali ciju vrijedno je naZabrana vesti barem jedan biskupa dr. Janka [imraka prikazati zlo~incem, primjer. Dr. Milan nego i koli~ina objavljenih stranica s gotovo ne- javnoga Bulaji}, u svijetu preglednim mno{tvom krivotvorina, la`i, podvadjelovanja poznati »znanstve- la, manipuliranja i pre{u}ivanja ~injenica. nik«, predsjednik Dr. Janko [im-

Snimio: S. Bunjevac

Biskup [imrak je ve} za `ivota odmah u pora}u zbog politi~kih razloga bio u javnosti progla{avan »zlo~incem«, »klerofa{istom« i »usta{kim ideologom«, {to je bitno utjecalo na sva kasnija znanstvena istra`ivanja i u velikoj mjeri odredilo njihove zaklju~ke. Zato je potpuno o~ekivana prevladavaju}a gotovo jednoglasna ocjena o njegovoj ulozi u vjerskim prijelazima u NDH kao najte`em zlo~inu. Isklju~ivo u tim okvirima o biskupu [imraku pisao je najve}i broj autora, od kojih vrijedi spomenuti barem najpoznatije i njihova djela: Viktor Novak »Magnum crimen«, dr.

Dragoljub @ivojinovi} i Dejan Lu~i} »Barbarstvo u ime Kristovo« (Varvarstvo u ime Hristovo), dr. Milan Bulaji} »Usta{ki zlo~in genocida« I. i II, Vladimir Dedijer »Vatikan i Jasenovac«, Branimir Stanojevi} »Alojzije Stepinac - zlo~inac ili svetac?« i »Usta{ki ministar smrti«, Veljko \uri} »Golgota Srpske Pravoslavne Crkve 1941-1945« i

Namjeru da se barem odupre prevladavaju}oj politikantskoj historiografiji u onda{njoj Jugoslaviji o biskupu [imraku pokazao je Bogdan Krizman u djelu »Usta{e i Tre}i Reich«. Me|utim, te{ko je kategori~ki ustvrditi i iziskivalo bi puno truda da se odgovori na pitanje koliko je on u tome uspio i je li je uop}e uspio. Upitno je {to veliki dio svojih zaklju~aka temelji na autorima i djelima koji, na`alost, u ono doba nisu ni mogli ni smjeli slu`iti objektivnoj istini, nego prvotno vladaju}oj (u ovome

Sada{nji izgled rodne ku}e biskupa [imraka u [imracima

»Usta{e i pravoslavlje«, dr. Ivan Cvitkovi} »Tko je bio Alojzije Stepinac« (Ko je bio Alojzije Stepinac), Simo Simi} »Prekr{tavanje Srba za vrijeme Drugoga svjetskog rata« (Prekr{tavanje Srba za vreme Drugog svetskog rata«) i brojni drugi. U njima je dr. Janko [imrak »Paveli}ev eksponent«, »urednik klerofa{isti~ke 'Hrvatske stra`e'«, »izraziti usta{a unijatski episkop«, »usta{a-vladika kri`eva~ke dijeceze«, »u Vatikanu persona gratissima, unato~ svojim labavim moralnim osobinama«, »usta{ki biskup famoznog Odbora trojice«, koji »sudjeluje u otimanju srpskih posjeda, crkava i ostale imovine«, koji se »zala`e za

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

Fonda za istra`ivanje genocida, sudionik brojnih me|unarodnih simpozija, direktor Muzeja `rtava genocida, »persona gratissima« u brojnim `idovskim i ameri~kim znanstvenim krugovima, i jo{ puno toga, u drugome tomu spomenute knjige »Usta{ki zlo~in genocida« na str.

613. pi{e da je zbog po~injenih zlo~ina u Drugome svjetskom ratu biskup [imrak bio osu|en na smrt! Dok nara{taji studenata i znanstvenika ~itaju te retke, pitanje je zna li netko od njih pravu povijesnu istinu? Naime, dr. Janko [imrak ne samo da uop}e nije bio osu|en, nego, upravo suprotno - oslobo|en je od svih optu`aba.

slu~aju protucrkvenoj) ideologiji, npr. Jakov Bla`evi}: »Ma~ a ne mir«, »Su|enje Lisaku, Stepincu, [ali}u i dru`ini, usta{ko kri`arskim zlo~incima i njihovim pomaga~ima«, »Dokumenti o protunarodnom radu i zlo~inima jednog dijela katoli~kog klera« i sl. Odre|enom dozom i politikanstva i znanstvenih stereotipa o biskupu [imraku pro`eta je i knjiga Slavka i Ive Goldsteina »Holokaust u Zagrebu«, na {to je u vi{e navrata ve} upozoreno. Usputno, budu}i da je svojedobno najavljeno njezino inozemno tiskanje, po`eljno je dobronamjerno i smireno upozoriti barem na sljede}e (jer ima ih vi{e) nelogi~nosti ili nedore~enosti. U poglavlju »Ideolo{ki i dru{tveni preduvjeti progona«, str. 36, iznosi se prili~no kategori~ka tvrdnja: »Tridesetih se godina u mnoge redakcije (hrvatskih glasila, op. S. B.) infiltriraju prista{e totalitarnih ideologija. Pri tome se 1933. godina uistinu ukazuje klju~nom. Te je godine u tom smislu promijenjena ure|iva~ka politika Hrvatske stra`e.« Osim {to je vrlo problemati~na tvrdnja o spomenutom »infiltriranju«, jer se tih godina uop}e ne pojavljuje velik broj novih »novinarskih pera« u onodobnim hrvatskim glasilima, te{ko je i prihvatljiva ocjena o »promjeni ure|iva~ke politike 'Hrvatske stra`e'«, posebice ako

BROJ 17

25

se u »Izvorima« navode godi{ta od 1933. do 1943. Za tako dalekose`ni zaklju~ak bilo bi radi usporedbe potrebno pregledati barem nekoliko godi{ta »Hrvatske stra`e« unazad, tj. i prije »klju~ne« 1933. Ovako se name}e zaklju~ak da je bez ikakvih iznesenih ~injenica proizvoljno iskonstruiran dokaz u potvrdu unaprijed zadane teze o »Hrvatskoj stra`i«, te je svakako ne slu~ajno izabrana ba{ g. 1933. jer, kao {to je poznato, te je godine Adolf Hitler postao njema~ki kancelar. [imrakova je onda uloga u vjerskim prijelazima na temelju ovakvih i sli~nih tvrdnja

n

rak je ro|en je 29. svibnja 1883. u `umbera~kome selu [imracima (zanimljivo je da u »Knjizi re|enika Kri`eva~ke biskupije«, u kojoj su vrlo pedantno bilje`eni svi biografski podaci o sve}enicima, pi{e da je ro|en u susjednom Tisovcu). Kr{ten je u `upnoj crkvi Ro|enja sv. Ivana Krstitelja u Grabru, selu koje je tijekom povijesti dalo dvojicu biskupa i nekoliko sve}enika.

Nakon osnovne {kole u Mrzlome Polju u @umberku i gimnazije u grkokatoli~kom sjemeni{tu u Zagrebu, filozofskoteolo{ki studij poha|ao je u Zagrebu i Innsbrucku, gdje je g.

1910. doktorirao. Za redovitog profesora isto~nog bogoslovlja izbran je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu g. 1925. Administratorom Kri`eva~ke biskupije imenovan je 14. listopada 1941. a za biskupa je zare|en 16. kolovoza 1942.

Dr. [imrak je u tom razdoblju bio iznimno aktivan na znanstvenom, medijskom, politi~kom i crkvenom podru~ju: bio je urednik zagreba~kih »Novina« i »Narodne politike«, pisac brojnih znanstvenih studija (posebice o crkvenoj uniji i povijesti grkokatolika i @umberka), direktor katoli~koga dnevnog lista »Hrvatska stra`a«, istaknuti sudionik Hrvatskoga katoli~kog pokreta, `u~ni polemi~ar u mno{tvu novinskih napisa,

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~anstvo na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

jedan od ~elnih ljudi Hrvatske pu~ke stranke, ~lan Narodnoga vije}a koje je proglasilo ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom, uspje{ni organizator crkvenoga `ivota u Kri`eva~koj biskupiji, i jo{ puno toga. Za njega se uz sve kontroverze i politi~ke oscilacije ukratko mo`e re}i da je bio veliki biskup, znanstvenik, politi~ar, rodoljub i humanist.

Prema vlastitom svjedo~enju u dopisu od 5. rujna 1945, napisanom u bolnici »Sestre milosrdnice« u Zagrebu, koji se ~uva u arhivu Kri`eva~ke biskupije pod br. 237/1945, uhi}en je u subotu 12. svibnja 1945. u biskupskoj kuriji u Kri`evcima nave~er oko deset sati i tu je no} proveo u kri`eva~kome zatvoru. Ujutro 13. svibnja 1943. u devet sati pod oru`anom pratnjom odveden je u zatvor Ozne u Zagrebu, gdje je bio podvrgnut ispitivanjima sve do 25. lipnja 1945. kada je sa skupinom ostalih uhi}enika, me|u kojima su bili o. Kerubin [egvi}, dr. Ivo Guberina, Tomislav Filipovi} (Miroslav Majstorovi}), metropolit Hrvatske Pravoslavne Crkve Germogen (Grigorij Ivanovi~ Maksimov) i dr., preba~en u zatvor Vojnog suda u Petrinjskoj ulici u Zagrebu.

Zbog pogor{anog zdravstvenog stanja prevezen je 10. srpnja 1945. prije podne u jedanaest sati u zagreba~ku bolnicu »Sestre milosrdnice« u Vinogradskoj ulici, gdje su ga predstavnici Ozne i Vojnog suda izvijestili da je pu{ten na slobodu. Me|utim, u no}i od 22. na 23. kolovoza 1945. bez ikakvog obja{njenja ispred njegove se sobe pojavila oru`ana stra`a koja je od tog trenutka danono}no stra`arila. Tako je bilo sve do 30. kolovoza 1945. kada je stra`a povu~ena uz obrazlo`enje predstavnika Ozne da je do{lo do zabune i nesporazuma. Tada{nja mu je Vjerska komisija zabranila svako javno djelovanje, pa tako te godine nije mogao rediti za sve}enike dvojicu bogoslova u zagreba~koj crkvi sv. ]irila i Metoda na Gornjem gradu. Podnio je zamolbu za umirovljenje, koju je mons. Svetozar Rittig predao apostolskom legatu u Hrvatskoj dr. Ramiru Marconeu neposredno prije njegova odlaska u Rim, ali odgovor nije nikada do~ekao.

Preminuo je u biskupskome dvoru u Kri`evcima, smireno, s mislima i molitvom za Kri`eva~ku biskupiju koju je neizmjerno volio i kojoj je posvetio cijeli svoj `ivot.

Stipan Bunjevac Nastavlja se

25

24. TRAVNJA 2005.

18. 04. 05, 14:01

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(3)

Nikakvih formalnih vjerskih prijelaza nije bilo

I

z svih iskaza grkokatoli~kog biskupa dr. Janka [imraka, koje je dao istra`iteljima Ozne u svibnju i lipnju 1945. u Zagrebu, mogu se donijeti sljede}i zaklju~ci, {to }e u nastavku feljtona potvrditi podatci koje je on iznio: - Kri`eva~ka grkokatoli~ka biskupija na{la se pred problemom vjerskih prijelaza, kao i cijela Katoli~ka Crkva u NDH, koji su katoli~ki biskupi nastojali zajedni~ki rije{iti, te se on mora promatrati u tom zajedni~kom povijesnom crkveno-politi~kom kontekstu; - biskup dr. [imrak odobrio je praksu vjerskih prijelaza nakon upornih i stalnih zamolba srpskopravoslavnih `upa, sve}enika, skupina i pojedinaca; - pri tome s njegove strane ne samo da nije bilo prisile bilo koje vrste, nego je ~ak {tovi{e bio ~vrsto uvjeren kako ima moralnu

Kri`eva~ku grkokatoli~ku biskupiju nije bilo, {to zna~i nije postojao nikakav obred koji bi podrazumijevao: sve~anu izjavu, potpisivanje dokumenta, ljubljenje kri`a, {kropljenje, ka|enje, prignuta koljena i glave, pla}anje ili tome sl., jer naprosto ni~ega nije bilo! Jednako je tako onda besmislica govoriti o nekakvom prisilnom privo|enju od strane grkokatoli~kih sve}enika, usta{koj vojnoj pratnji, uperenim pu{kama, oduzimanju osobnih vrijednosti, mu~enju, maltretiranju i prisiljavanju na »prekr{tavanje« ili klanje i strijeljanje onih koji nisu pristajali. Grkokatoli~ki bi sve}enik jednostavno do{ao u `upu i vjerski bi se `ivot nastavio tamo gdje je stao, uz potpuno po{tivanje svega zate~enog: od ~lanova crkvenog odbora do vo|enja crkvenih knjiga. Potvrde o vjerskom prijelazu izdavane su samo na izri~ito tra`enje pojedinaca radi o~uvanja radnoga mjesta, intervencija u razli~itim situacijama, zauzimanja pred vlastima za pojedine osobe i dr.; - grkokatoli~ki biskup dr. [imrak i neki njegovi sve}enici zbog vjer-

se u to vrijeme nije imao na koga drugoga obratiti...«

Biskupija bi po~inila najve}i zlo~in!

Biskup [imrak: »Nigdje i nikada, niti u jednom slu~aju nije grkokatoli~ka kri`eva~ka biskupija dirala u narodnost vjernika«

mjene... (Sva su isticanja u citatima moja, S. B.) Ostali su svi praznici Isto~ne Crkve kako je i prije bilo, a kojih nema zapadna Crkva, tj. ne praznuje ih kao: Tri jerarha, Sveti Georgije, Ro`destvo sv. Joana Krstitelja, Sv. Ilija, Preobra`enije, Usjeknovenije, Vozdvi`enije ^estnago Kresta, Dimitrije, Sveti Nikolaj, tre}i dan Bo`i}a itd. Prema tomu kod prelaza na grkokat. vjeroispovijest nije se diralo niti u stari obred, niti u crkveni jezik, niti u crkveni kalendar, i prema tomu niti u jednu staru narodnu posve}enu tradiciju i narodni crkveni duh. Dakle ostalo je sve pri starom.« Po njegovu svjedo~enju ozbiljna problematika vjerskih prijelaza u njegovoj je biskupiji

Sljede}e re~enice njegova svjedo~anstva pokazuju svu dramati~nost i povijesnu razapetost, u kojoj se na{lo vodstvo Katoli~ke Crkve u NDH. One su i najbolji i najvjerodostojniji odgovori svim dosada{njim doma}im i svjetskim zagovornicima optu`aba za te{ke zlo~ine Katoli~ke Crkve u »prekr{tavanju«: »[to je dakle kri`eva~ka biskupija u takvom polo`aju mogla u~initi? Ona je mogla ne udovoljiti `elji i volji naroda i tako snositi krvavu odgovornost za strahovite posljedice, koje su imale slijediti. Uprava kri`eva~ke biskupije je dobro znala, da se u ovom slu~aju i ne radi o pravim prijelazima nego samo o momentalnoj za{titi bijednoga svijeta. Kad kri`eva~ka biskupija ne bi bila u ono vrijeme udovoljila `elji naroda, bila bi u~inila najve}i zlo~in. Ovako je ona spasila od logora i propasti toliko svijeta; sa~uvala jedan dio crkvi od ru{enja; sela od pusto{enja; parohijske domove od ru{enja; zadr`ala stari obred, stari slovenski jezik u Crkvi i sve crkvene narodne tradicije. Nigdje i nikada, niti u jednom slu~aju nije grkokatoli~ka kri`eva~ka biskupija dirala u narodnost vjernika, o ~emu }e oni dati u tisu}ama svjedo~anstvo.«

»[to je dakle Kri`eva~ka biskupija u takvom polo`aju mogla u~initi? Ona je mogla ne udovoljiti `elji i volji naroda i tako snositi krvavu odgovornost za strahovite posljedice koje su imale slijediti. Uprava Kri`eva~ke biskupije je dobro znala da se u ovom slu~aju i ne radi o pravim prijelazima nego samo o momentalnoj za{titi bijednoga svijeta. Kad Kri`eva~ka biskupija ne bi bila u ono vrijeme udovoljila `elji naroda, bila bi u~inila najve}i zlo~in.«

obvezu pomo}i prijelaznicima, jer bi u suprotnom bio sudionik zlo~ina, {to je on odlu~no odbio; - biskup dr. [imrak, kao i svi hrvatski biskupi u to doba pod vodstvom zagreba~kog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, bio je potpuno svjestan stvarnih motiva i osnovnih razloga koji su vodili velik broj podnositelja zamolba za vjerske prijelaze; - na tzv. prijelazni~ke `upe bili su poslani, svakako ne slu~ajno, `upnici koji su po nacionalnosti u najve}em broju bili: Ukrajinci i Rusini iz Ba~ke ili same Ukrajine, potom dvojica Srba iz Hrvatske i jedan iz Bosne, dvojica Hrvata, za koje se znalo da su osobe visokih moralnih kvaliteta, te jedan Rus, biv{i pravoslavni sve}enik, kojega je biskup [imrak jednostavno ostavio da i dalje bude na svojoj dotada{njoj `upi me|u svojim vjernicima; - ono {to je najva`nije i {to ru{i sve dosada{nje desetlje}ima izno{ene tvrdnje i op}eprihva}ena kriva tuma~enja - nikakvih formalnih vjerskih prijelaza srpskopravoslavnih vjernika u

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

skih su prijelaza nailazili na protivljenje usta{kih du`nosnika (u nekim je slu~ajevima do{lo i do fizi~kog zlostavljanja) i na nerazumijevanje nekolicine ekstremnih rimokatoli~kih sve}enika.

»Na poziv naroda« Kao vrstan teolog ve} na samome po~etku ispitivanja o vjerskim prijelazima u NDH, isljednike Ozne morao je upozoriti na njihovu stalnu i krivu uporabu pojma »prekr{tavanje«: »Nije se radilo o 'prekr{tavanju', nego o prela`enju iz jedne kr{}anske konfesije u drugu, u ovom slu~aju iz srpskopravoslavne u katoli~ku uz priznanje rimskoga biskupa kao vrhovnoga glavara Crkve (primat).« [to je to u vjerskome smislu konkretno zna~ilo za prijelaznike u njegovu Kri`eva~ku grkokatoli~ku biskupiju, on posve jasno obja{njava: »Koji su pak prelazili na grkokatoli~ku vjeroispovijest u Kri`eva~koj biskupiji, zadr`ali su gr~ki obred i staroslavenski jezik u crkvi, dakle sve onako kako su imali u srpskopravoslavnoj crkvi bez svake pro-

zapo~ela »prema koncu godine 1941. u prvoj polovici god.

1942«. No, u izjavi odmah podcrtava, jer `eli svratiti pozornost istra`iteljima i dati im na znanje, »na poziv naroda«. Na brojna pitanja koja se tu odmah name}u: Zbog ~ega su pravoslavci u tako velikom broju odjednom htjeli prije}i u katoli{tvo, s kojim namjerama, kakva je pri tome bila uloga grkokatoli~kih sve}enika i, na kraju, o ~emu se zapravo radilo? - biskup [imrak podrobnije odgovara u nastavku, i dalje primjenjuju}i metodologiju isticanja (podcrtavanja), za njega klju~nih re~enica, zbog {to boljeg razumijevanja cijele problematike: »Konstatiram na ovom mjestu ~injenicu, da niti jedan sve}enik kri`eva~ke biskupije nije niti jednoga vjernika pravoslavne Crkve nagovarao, da prijedje na grkokatoli~ku vjeroispovijest; da je jo{ manje itko u tom pravcu bilo na kojem mjestu vodio bilo ustmenu bilo pismenu propagandu. Svijet je bio silno zapla{en radi ubijanja, radi ru{enja crkvi i radi prisilnoga prelaza na latinski obred, pa je tra`io svoj spas u Kri`eva~koj biskupiji, jer

Biskup dr. [imrak bio je tijekom ispitivanja u prili~no nezavidnome polo`aju jer pred istra`iteljima nije smio imati ni jedan dokument ili zabilje{ku koje bi koristio u potvrdu svojih tvrdnja. Osim toga, njegova je arhiva u velikoj mjeri ve} bila »po~i{}ena« od partizanskih vlasti, pa se velikom dijelu tih vrijednih dokumenata izgubio svaki trag. Stoga je odgovarao po sje}anju, po~ev{i od dolaska sve ve}eg broja ljudi koji su tra`ili pomo} i za{titu: »Dolazili su ljudi iz sljede}ih sela, kojih se ovaj ~as na pamet sje}am - to~an popis nalazi se u Kri`evcima u arkivi: Bolfan, ^ukovac, Plav{inci, Veliki i Mali Poganac, Botinovac,

Pravoslavna crkva u Velikom Gr|evcu, odakle su se pojedinci utjecali biskupu [imraku za pomo}

Sokolovac, Velika Mu~na, Lepavina, Grabi}ani, Sesvete Velike i Male, Javorovac, Vojkovac, Osijek, Kri`eva~ki Klo{tar, Salnik, Lipov~ani, Kapela, Hergovljani, Sv. Ivan @abno, Rovi{}e, Kova~evac, Prgomelje, Bol~, Kloko~evac, Gudovac, Bjelovar, Sredice, Narta, Lipnica itd. Dolazili su pojedinci u zastupstvu sela. Dolazile su i ve}e i manje grupe, koje su molile, da ih se za{titi. Kao predstavnike pojedinih naselja mogu na pamet imenovati: Marko Utje{inovi}, otac mu i mati i sestra Sofija za Velike Zdence. Marko Utje{inovi} je u~itelj iz Velikih Zdenaca, a njegova sestra Sofija u~iteljica. Obojica su svr{ili u~iteljsku {kolu u biskupskom konviktu u Kri`evcima. Za Velike Zdence je predstavnik i Nikola Utje{inovi}, koji je svr{io u biskupskom konviktu u Kri`evcima 6 razreda gimnazije i koji se nalazi u Narodno-oslobodila~koj vojsci, zajedno sa svojim roditeljima. Pozivam se i na Gjuru Zmijanca, svr{enoga studenta {umarskoga fakulteta, sada u Bjelovaru, na njegova rodjaka Gavrana, koji je u~io gimnaziju u Zagrebu kao pitomac eparhijskog sjemeni{ta, i na u~iteljicu Zmijanac, koja je u~ila gimnaziju u Kri`evcima kao pitomica biskupije. Za Di{nik se pozivam na porodicu Opa~i}a.

Za Bjelovar i okolicu se pozivam na: Savu Margeti}a, njegova oca i mater iz Sredica, na udovu Sirovicu i njezinu k}erku, u~enicu gimnazije u Bjelovaru, na Cvijanovi}a, na Zori}a iz sela Narte. Pozivam se na porodicu Nikole De{i}a iz Bol~a, na Milo{a Kova~evi}a, Milka Popovi}a iz sela ^ukovca, na Gjuru Savi}a iz sela Bolfana, na Nikolu Ne`i}a i sina mu iz Javorovca, parohija Plav{inci; na Pavkovi}a iz Velikog Poganca, na Gjuru Osmana iz sela Mali Poganac, na Savi}a, nadlugara u Velikoj Mu~ni, na Gjuru Danilovi}a iz Lepavine, na Luku Devi}a iz parohije Lepavina, na Nikolu i Gjuru Raki}a iz sela Vojakovac, na Simu Mari}a iz okolice Nove Gradi{ke...

Pozivam se za selo Salnik i Lipnicu na Marka Bubanovi}a.

Biskupija nije dala niti u jednom selu niti u jednoj parohiji inicijativu za prelaz, nego je tu inicijativu dao sam narod.

Udaljenija sela slala su na upravu biskupije i pismene molbe potpisane od velikog broja parohijana, kao na pr. vjernici parohije Bastaji kod Daruvara i vjernici samoga Daruvara. Originali molbe nalaze se u biskupijskom arkivu u Kri`evcima.« Stipan Bunjevac Nastavlja se

25

BROJ 18 n 1. SVIBNJA 2005.

25

Stizale su brojne potpisane zamolbe

Snimio: S. Bunjevac

Zamolba 23 pravoslavca iz Prgomelja od 18. listopada 1941. za prijelaz u Kri`eva~ku biskupiju

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak. o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

26. 04. 05, 10:05

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Vjerski se prijelazi nisu ni tra`ili

U

iskazu od 20. svibnja 1945. biskup [imrak potanko opisuje na koji je na~in u svojoj biskupiji dopu{tao prakticiranje vjerskih prijelaza u sjeni onda{njih zakonskih odredaba. Za njega su, mora se re}i, zahtjevi pravoslavaca za prijelaz u Grkokatoli~ku Crkvu bili razumljivi i o~ekivani: »Iz razloga tradicije Mar~anskog vladi~anstva, koje je u tim krajevima djelovalo od 1611. do 1750; jer je u crkvi isti obred i isti jezik i isti duh. U ovim krajevima nije htio niko stupati u redove Hrvatske pravoslavne crkve, a samo su pojedinci prelazili na latinski obred.«

(4)

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

~ajevima, gdje to stranka tra`i radi sigurnosti, a u ostalim slu~ajevima da se te formalnosti ne dr`e. Ogromna dakle ve}ina nije izvr{ila formalnoga prelaza, niti se to od njih tra`ilo. Tako se dogodilo, da je biskupija izdala najvi{e 500 svjedod`bi o prelazu na zahtjev stranaka. [Sva su isticanja u citati- Me|u nekolicinom pravoslavnih sve}enika, i Venijamin ma moja, S. B.] Pavlovsky iz Salnika zatra`io je 18. srpnja 1941.

Po parohijama je [imrakovu za{titu nastavljen crkveni i vjerski `ivot gotovo bez svake dr`avne riznice NDH. Odjel za promjene. Ostali su isti crkveni nov~arstvo, dr`avnu imovinu i odbori kao i do sada, koji su ima- dugove, Ured za podr`avljeni li paziti na crkve i parohijske do- imetak, op. S. B.] To je on u~inio move, na crkvenu gibivu i negi- bez ikakva znanja zagreba~kog bivu imovinu. Obavljale su se nadbiskupa kao mjesnog ordinaslu`be Bo`je, dijelile svete tajne rija, koji je o tom obavije{ten iz kao i prije (kr{te- novina. Taj vjerski odio 'Ponove' nja, vjen~anja, pod upravom Juri~eva odmah u sahrane). Upisi- po~etku izdao je okru`nicu svivalo se dalje slu- ma kotarskim oblastima, svima ~ajeve ro|enja, `upanima, sto`ernicima i logorvjen~anja, smrti nicima, da je prela`enje dozvou mati~ne knji- ljeno samo u rimokatoli~ku crkge.« Na temelju vu, pa se prema tomu ne mo`e svih tih ~injenica prelaziti na grkokatoli~ku vjerobiskup dr. [im- ispovijest. Original te odluke narak je, znaju}i za lazi se u kri`eva~kom biskup{to ga se optu`u- skom arkivu i `ao mi je, da taj zaje, ponovno is- nimljivi dekret ne mogu od rije~i taknuo: »Ni od do rije~i citirati, jer on najbolje koga nikada ni- pokazuje, kakvu je politiku ussam dobivao di- ta{ka vlada vodila u pitanju prerektiva, kako se laza. Te su se naredbe striktno vidi iz gornjega dr`ale sve usta{ke vlasti, pa je tarazlaganja o ko bila uskra}ena svaka dozvola 'prela`enju Srba' prelaza na grkokatoli~ku vjerois- nego sam u povijest. Te se odluke osobito

Snimio: S. Bunjevac

ve} postoji rimokatoli~ka `upa ne mo`e otvoriti crkva za bogoslu`je u gr~kom obredu i na starom slovenskom jeziku. Ta odluka je prakti~no zna~ila to da se prelazi na grkokatoli~ku vjeroispovijest uop}e ne dozvoljavaju, jer je rijedak slu~aj u Preslika izvornog dokumenta koji ru{i »crno-bijelu« sliku gornjoj Hrvatpovijesti: usta{ki povjerenik za kotar Gare{nica dopisom skoj, da u mjestu od 2. svibnja 1941. zala`e se za pravoslavnog Srbina iz Velikih Zdenaca koji je bio primljen u Grkokatoli~ku Crkvu gdje postoji praFormalnosti prijelaza voslavna crkva samo radi sigurnosti grkokatolici predju na rimoka- ne postoji i rimokatoli~ka. Istini toli~ku crkvu! Dne 7. januara za volju, moram na ovom mjestu Koja je bila to~no odre|ena 1945, kad sam se u dru{tvu kano- priznati da se zaslugom dra Raadministrativna procedura za nika Spiridona Petranovi}a vra- doslava Glava{a, tadanjeg proprijelaze, mo`e se saznati iz na}ao kolima iz Zagreba u Kri`ev- ~elnika u ministarstvu, odustalo stavka njegova iskaza: »Spomece, napao me na putu jedan od od ove odluke.« nuli smo kako su smjeli prelaziti Dakako da su takvo ozra~je u usta{kih oficira, za{to do sada samo oni kojima su kotarske nismo pre{li na katoli~ku vjeru!« svagda{njem `ivotu na »vlastitoj oblasti, doti~no usta{ki stanovi, ko`i« osje}ali i grkokatoli~ki sveizdavali dozvolu za to, a ta se Potpora nadbiskupa }enici koji su jedino nastojali savjesno obavljati svoje obveze: »U Stepinca Kri`eva~koj po~etku godine 1942. po{la su biskupiji dvojica sve}enika kri`eva~ke bisBiskup [imrak se ve} 1941. kupije: Nenad Gavrilovi} i Mina{ao u prili~no nezavidnoj si- hajlo Jurista na poziv naroda tuaciji, razapet izme|u zamolbâ (vjernika) u parohiju Plav{inci da sve brojnijih pravoslavnih vjer- slu`e slu`bu i da obave blagoslov nika za prijelaz u njegovu bisku- ku}a. ^im su stigli u selo i do{li u piju i zakonskih odredbi usta{kih dodir s ljudima, napao ih je na vlasti, kojima su one pokazale najgrublji na~in usta{a Marcaodlu~nost da se jednom zauvijek pan, otpremio ih pod usta{kom rije{e, po njihovu uvjerenju, jed- pratnjom do Koprivnice, gdje su nog od sto`era velikosrpstva u stavljeni u zatvor.« Vrijedno je svakako i [imraHrvatskoj, politi~ki mo}nog »stranog predstavnika« i osvje- kovo svjedo~anstvo o stavovima do~enog protivnika hrvatske sa- Svete Stolice i nadbiskupa Stemostojnosti i dr`avnosti - Srpske pinca oko vjerskih prijelaza: Pravoslavne Crkve. U tom sil- »Kroz cijelo vrijeme 'rada' vjernom nastojanju, koje je s mot- skoga odsjeka 'Ponove' po uprari{ta usta{ke ideologije bilo razu- vo gore spomenutoga Juri~eva mljivo (koliko- nije kri`eva~ka biskupija razvija»Izdao sam naredbu, da se te formalnosti ob- god se takva oc- la nikakve spomena vrjednije akdr`avaju samo u onim slu~ajevima, gdje to stranka jena nekima ~i- cije oko prelaza. Ona je samo {okant- tra`ila da se na biskupskim kontra`i radi sigurnosti, a u ostalim slu~ajevima da se nila bez obzi- ferencijama god. 1941. udovolji te formalnosti ne dr`e. Ogromna dakle ve}ina nije nom), ra na to {to je `elji Svete Stolice da oni koji `ele izvr{ila formalnoga prelaza, niti se to od njih tra`ilo. njegovo ostvari- prije}i mogu prelaziti samo u Zamolba srpskopravoslavnih vjernika iz Velikih Bastaja i Tako se dogodilo, da je biskupija izdala najvi{e 500 vanje bilo posve svom obredu i jeziku (ritus natuKatinaca kod Daruvara od 12. srpnja 1941. za primitak u neprihvatljivo, ralis). Kri`eva~ku biskupiju je u svjedod`bi o prelazu na zahtjev stranaka.« Kri`eva~ku biskupiju onda{nji su tom pitanju podupirao sadanji dozvola izdavala samo na prelaz svakom pojedinom slu~aju ra- strogo dr`ala kotarska oblast u predstavnici vlasti potpuno izgu- zagreba~ki nadbiskup dr. Stepiu rimokatoli~ku vjeroispovijest... dio prema `elji naroda, kako Kri`evcima, koja je tra`ila od bis- bili »kompas« (kao i u mno{tvu nac, koji je otvoreno osudjivao Kotarske oblasti u Koprivnici i u sam gore razjasnio.« kupske kancelarije da se imeni~- drugih odluka), te su nastojali iz- prelaze na latinski obred, pa je u ^azmi nisu nikome dopu{tale da no popi{u svi prelazi na grkoka- brisati sve ono {to je ~ak i pod- tom pogledu i izvje{}ivao Svetu pre|e na grkokatoli~ku vjerois- Okru`nica »Ponove« toli~ku vjeroispovijest, da se tako sje}alo na pravoslavlje: »Mini- Stolicu.« povijest. Radi toga kotarska obO~iti [imrakovi humanisti~ki mogu poni{titi. Predstavnik iste starstvo pravosudja i bogo{tovlja Isljednici su svejedno bili last u ^azmi je zauzela crkvu i i dosljedni kr{}anski motivi, koji kotarske oblasti je u toj stvari bio izdalo je nekako u isto vrijeme uporni poku{avaju}i od biskupa parohijski dom u selu Lipov~a- su ga vodili u pojavi vjerskih pri- tako zelozan, da je tra`io, da i odredbu da se u mjestima gdje [imraka izvu}i priznanje o nima za rimokat. `upu u ^azmi, jelaza u NDH, nisu nailazili na njegovoj povezanosti s »Ponodok se kri`eva~ka biskupija, koju odobravanje onda{njih vlasti vom« i njihovoj tobo`njoj zajedje narod `eljno o~ekivao, nije (koje su kasnije ipak »popustile« ni~koj, unaprijed isplaniranoj i smjela u selu niti pojaviti. To i promijenile stav prema prijelakorodiniranoj akciji u »prekr{tamogu posvjedo~iti svi tamo{nji zima pravoslavaca u Grkokatovanju«, {to je on ponovno odlu~vjernici. li~ku Crkvu). Posebice je o{tar i no zanijekao: »Vjerski dio 'PonoOdredbe vlasti svladao je sam nesno{ljiv prema biskupu [imve', kao {to je gore istaknuto, narod svojom voljom i otporom. raku bio Vjerski odsjek Dr`avnog nije davao nikada nikakve diSje}am se dobro da je do{ao u ravnateljstva za ponovu, koji je rektive kri`eva~koj biskupiji za Kri`evce veliki broj vjernika iz vodio franjevac o. Dionizije Juprelaze, nego je samo slao preVelikog Poganca u po~etku godi- ri~ev: »Politika usta{ke vlade pis okru`nice na sve kotarske ne 1942. sa izjavom da }e jedino bila je od po~etka da se zabrani oblasti, usta{ke sto`ere i velike pristupiti kri`eva~koj biskupiji, prela`enje na grkokatoli~ku vje`upanije, kojim se dozvoljavaju dok na latinski obred ne }e ni- roispovijest u kri`eva~koj bisprelazi samo na zapadni obred kako prije}i, pa makar svi glave kupiji. Razlozi te politike javno (rimokatoli~ku vjeroispovijest). izgubili ili bili poslani u logor. su se isticali od vo|a usta{a, a bili Vjerski dio 'Ponove' nije nikada Za prelaz su bile propisane su ~isto politi~ke naravi... davao kri`eva~koj biskupiji bilo formalnosti: dozvola vlasti, za Franjevac Juri~ev, koji je vr{io u kojoj formi kakve pomo}i, {to koju se morala molba biljegova- du{obri`ni~ku slu`bu kod Pavese lagano mo`e vidjeti i iz arkiva ti visokom taksom, zatim neke li}a, stavio se na ~elo pokreta oko 'Ponove'.« druge formalnosti. Izdao sam prela`enja i osnovao kod 'PonoStipan Bunjevac naredbu, da se te formalnosti ve' poseban odio vjerski. [Puni je Sada{nji izgled zgrade osnovne {kole u Mrzlome Polju, koju je poha|ao obdr`avaju samo u onim slu- naziv 'Ponove' bio: Ministarstvo Janko [imrak Nastavlja se

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

25

BROJ 19 n 8. SVIBNJA 2005.

25

02. 05. 05, 10:21

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Povijesna istina o manastiru Lepavina

D

a je me|u predstavnicima usta{kih vlasti, posebice na ni`im razinama, bilo prisutno potpuno nepoznavanje osnovnih vjerskih ~injenica o katoli{tvu, Katoli~koj Crkvi i katoli~kom nauku, pa je s tog motri{ta jednako tako potpuno proma{eno govoriti o njihovim tobo`njim vjerskim razlozima ili pobudama u odnosu prema pravoslavcima i vjerskim prijelazima, posvjedo~io je u svojim iskazima i sam kri`eva~ki grkokatoli~ki biskup dr.

Janko [imrak. ^injeni~no je naveo nekoliko crkava isto~noga obreda, me|u kojima su - osim jedne pravoslavne - sve katoli~ke, koje su stradale od usta{kih postrojba: »Naveo sam na jednom mjestu kako su usta{e ljeti 1942. Na poziv pravoslavnih vjernika biskup [imrak poslao je Feliksa Bilenkija (lijevo) spalili do temelja selo Osunju u u Bolfan i ^ukovec a Mihajla Juristu (desno) u Veliku Mu~nu @umberku, zatim ku}e u drugim posjetima i dr.: »Na `elju naro- Bojko, a za sve}enika ga je zareselima. Osim toga su usta{e obe{- da postavljeni su po kri`eva~koj dio onodobni kri`eva~ki biskup ~astili grkokatoli~ke crkve u @um- biskupiji za du{obri`ni~ku slu`bu dr. Dionizije Njaradi 18. IX. 1938.

Iste je godine imenovan upraviberku, i to: Sv. Duha u Dan~ulo- po parohijama ovi sve}enici: a) Parohija Plav{inci kod No- teljem `upe Pe}no, a 1942. `upvi}ima i Sv. Ilije u Jezernicama.

Zatim je obe{~a{}ena crkva u Ve- vigrada Podravskoga sa filijalom nikom »prijelazni~ke« `upe Plav{inci-Bolfan. likim Zdencima, razru{ena crkva sv. »U prvoj polovici sije~nja 1942. brzojavno me je G. 1945. postaje Georgija u Stojdra- obavijestio Milan Zobund`ija da su u Lepavinu sti- `upnik u Di{niku gi, gdje je razvaljen gli zidari poslani iz Zagreba, koji imaju nalog da kod Gare{nice, a kasnije odlazi u i `upni stan. Svi ti slu~ajevi pokazuju odmah ru{e crkvu. Za jedan dan stiglo je od istoga Li{nju u BiH, i Nos kakvim se nepo- i pismo u kojem moli potpisanoga, kao tadanjega vi Vrbas u Vojvodivjerenjem gledalo Apostolskoga Administratora, da {to prije dodje u nu. @upu Lipovod strane usta{kih Lepavinu jer }e ina~e crkva biti razru{ena po zida- ljani preuzeo je g. umirovljen vlasti na kri`eva~rima. To je bilo u ~etvrtak dne 15. I. 1942. Dne 18. 1980, je g. 1998. i danas ku biskupiju.« Da su pripadnici spo- I. 1942. u{ao sam u crkvu i manastir uz pristajanje `ivi u Zagrebu.

Potpuno je ista menutih usta{kih svih vjernika, koji su bili radosni da se tako spasipostrojba imali ba- la ta stara crkva sa svojim umjetninama.« situacija glede rem »goru{i~ina vjerskih prijelaza zrna« katoli~kog nauka u sebi, ne u Javorovcu. Vjernika 600. Niko bila i u drugoj `upi, koja je bila bi sigurno ni pomislili ru{iti bilo nije izvr{io formalnosti prelaza. povjerena tako|er ukrajinsko~ije crkve, pa ni svoje - katoli~ke! (Sva su isticanja u citatima moja, me sve}eniku, kako to kratko S. B.) Paroh Feliks Bilenkij, svjedo~i biskup [imrak:»b) PaUkrajinci na Ukrajinac iz Dervente u Bosni. rohija Velika Mu~na. Vjernika je i parohijama u ^u»prijelazni~kim« `upama Upravljao 500. Paroh Mihajlo Jurista, koji kovcu i Bolfanu kod Ludbrega. I No, biskup [imrak nije bio ~o- tu formalno nije niko prelazio. je do{ao na parohiju u zimi vjek koji se bojao izlo`iti pogibelji O vladanju i radu paroha mogu 1942. I tu nije niko obavio for(nekoliko puta i `ivotnoj) za jasne dati svjedo~anstvo vjernici. malnoga prelaza. O radu Mikr{}anske moralne zahtjeve i nji- Potpisani je dva puta slu`io sve- hajla Juriste dat }e svjedo~anhovu primjenu u svagda{njici. tu liturgiju u ^ukovcu, u Plav{i- stvo Savi}, nadlugar u Vel. Mu~-

Snimio: S. Bunjevac

ni. U parohiji slu`io sam jednom liturgiju.«

Pravoslavna crkva u ^ukovcu gdje nije bilo nikakvog formalnog vjerskog prijelaza

Zato je i uspio spasiti ne mali broj ljudskih `ivota i materijalnih dobara, o ~emu je faktografski govorio istra`iteljima Ozne. O svakoj je »prijelazni~koj« `upi, koje su u barem djelomi~no bile po{te|ene zahvaljuju}i upravo njegovim intervencijama i odlukama, dao najosnovnije podatke: o broju vjernika, sve}eniku kojega je tamo poslao na njihovu zamolbu, situaciji koja je vladala s opisom pojedinih dramati~nih doga|aja, vjerskim prijelazima, njegovim

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

ncima jednom. Usta{e su pucali iz topa na crkvu u ^ukovcu i te{ko je o{tetili. Pozivam se na Milo{a Kova~evi}a i Milka Popovi}a iz ^ukovca i na Gjuru Savi}a iz Bolfana o radu kri`eva~ke biskupije.« Feliks Bilenkij je ro|en 1. listopada 1913. u Prnjavoru, u Bosni i Hercegovini, od oca Andrije i majke Stefanije r. Jurista. Osnovnu je {kolu zavr{io u rodnome mjestu, a gimnaziju i teologiju u Zagrebu. O`enio se Slavom r.

» Vjernici su molili da se sa~uva manastirska crkva« Nastavak [imrakova svjedo~enja o srpskopravoslavnom manastiru Lepavina dragocjen je zbog dosada{njih brojnih krivih tuma~enja i iskrivljivanja povijesnih ~injenica koje su trebale potkrijepiti te{ke optu`be upu}ene ne samo na ra~un biskupa [imraka nego i cijele Kri`eva~ke

n

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu `alost, pokojnih) suradnika. Dotada je [imrakovo svjedo~anstvo Ozninim istra`iteljima jedini dokument koji u potpunosti i uvjerljivo ru{i sve povijesne krivotvorine o »slu~aju Lepavina«: »c) Parohija i manastir Lepavina.

Odmah nakon 10. travnja 1941. odneseni su najvrjedniji predmeti iz crkve Uspenija, koji predstavljaju neprocjenjivu vrijed-

Sada{nji izgled pravoslavne crkve u Bolfanu

biskupije. Tome je pridonio i poslijeratni od{tetni zahtjev slu`benih predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve upu}enog Kri`eva~koj biskupiji za kori{tenje samostanskog posjeda i drugih materijalnih dobara tijekom ratnih godina.

Radi osvjetljavanja cijele problematike, potrebno je najprije u}i u trag i obznaniti spomenuti zahtjev za nov~anom od{tetom.

Tako|er treba prona}i i [imrakov odgovor koji je bio napisan, prema svjedo~enju [imrakovih najbli`ih (sada ve}, na-

Mihajlo Jurista je ro|en 11. IV. 1899. u Starim Petlikovcima u Galiciji, od oca Ivana i majke Evdokije r. Tytyn, koji su se godine 1904. doselili u Prnjavor u Bosnu. Osnovnu je {kolu zavr{io u rodnome mjestu, gimnaziju u Zagrebu a bogosloviju u Zagrebu i Lavovu. O`enio se Marijom r.

Bindas, a za sve}enika ga je zaredio kri`eva~ki biskup Njaradi u Zagrebu 7. XII. 1924. Nakon re|enja upravljao je grkokatoli~kim `upama Prnjavor, Sibinj, Stara Dubrava i Devetina. Na zamolbu pravoslavnih vjernika biskup [imrak ga {alje u `upu Velika Mu~na-Poganac.

Me|utim, kada ju je to~no preuzeo, potrebno je istra`iti jer se [imrakovo svjedo~anstvo da je Samostanska crkva Uspenja Bogorodice u Lepavini

BROJ 21

25

to bilo »u jesen 1942« razlikuje od zabilje{ke u Knjizi re|enika kri`eva~ke biskupije, u kojoj pi{e da ju je preuzeo ve} »1941«. Tamo je ostao do 1945, a nakon toga je bio `upnik u Kani`i, Kozarcu, Stojdragi, Kri`evcima i Osijeku. Preminuo je 5. XII. 1982. u Vrbasu u Vojvodini.

(5)

nost. Tako su odneseni starinski putiri i diskosi iz zlata i srebra, zatim srebrna velika petohljebnica, zlatom vezeni stihari i crkvene ode`de. Popis tih predmeta nalazi se u Kri`evcima u arkivu. Istra`ivalo se kamo su te stvari odnesene. Jedni su govorili da se nalaze u Paveli}evom muzeju, dok su drugi tvrdili da su smje{tene u etnografskom muzeju. Tu su bile tra`ene, ali ih se nikako nije moglo prona}i. Ministarstvo selja~kog gospodarstva upravljalo je manastirom, parohijskim domom, crkvom i imanjem preko svog povjerenika Milana Zobund`ije. Vjernici iz svih sela parohije Lepavine dolazili su vi{e puta od jeseni 1941. u Kri`evce i molili upravu biskupije da preuzme parohiju i da manastirsku crkvu sa~uva od daljnjega plja~kanja i ru{enja.

U prvoj polovici januara 1942. brzojavno me je obavijestio Milan Zobund`ija da su u Lepavinu stigli zidari poslani iz Zagreba, koji imaju nalog da odmah ru{e crkvu. Za jedan dan stiglo je od istoga i pismo u kojem moli potpisanoga, kao tadanjega Apostolskoga Administratora, da {to prije dodje u Lepavinu jer }e ina~e crkva biti razru{ena po zidarima. To je bilo u ~etvrtak dne 15. I. 1942. Dne 18. I. 1942. u{ao sam u crkvu i manastir uz pristajanje svih vjernika, koji su bili radosni da se tako spasila ta stara crkva sa svojim umjetninama.« Stipan Bunjevac Nastavlja se

25

22. SVIBNJA 2005.

16. 05. 05, 11:58

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Hladnokrvno partizansko pogubljenje sve}enika

U

Snimio: S. Bunjevac

nastavku ispitivanja grkokatoli~ki biskup dr. Janko [imrak potanko je isljednicima Ozne opisao kako je bilo organizirano upravljanje samostanskim imanjem Lepavine nedaleko od Kri`evaca i kako se njime raspolagalo: »Manastirskim imanjem je i dalje upravljao spomenuti Milan Zobund`ija kao povjerenik Ministarstva Selja~koga gospodarstva, koje ga je i dalje po svojim organima nadziralo. Dohoci imanja, koje je bilo jako zapu{teno, bili su upotrebljavani za uzdr`avanje crkve, manastira, groblja, paroha. [to je preostalo, to se upotrijebilo na uzdr`avanje pitomaca i pitomica pravoslavnih roditelja iz toga kraja na srednjim, osnovnim i visokim {kolama u Zagrebu, Kri`evcima, Bjelovaru, Novoj Gradi{ki. Redoviti broj tih pitomaca i pitomica bio je 20. Dakako da dohoci nisu niti iz daleka mogli pokriti tro{kove uzdr`avanja, pa su tako pitomci i pitomice pale na teret same biskupije. Iz ra~una Lepavine i biskupije to se mo`e to~no vidjeti. Na pamet znam, samo to, da je za uzdr`avanje pitomaca i pitomica dala Lepavina jednom u godini 1942. ne{to oko 50 hvati goriva, u godini 1943. tri voza krumpira i voz kukuruze u klipu i ni{ta vi{e. Uprava biskupije je u Lepavinu ulo`ila ve}e svote iz svojih temeljnih glavnica, kako se to mo`e vidjeti iz knjige primitaka i izdataka« (Sva su isticanja u citatima moja, S. B.)

kojoj su pomno bilje`eni svi biografski podaci o sve}enicima, njihovim du`nostima, promaknu}ima, pothvatima i sl. od ro|enja do smrti, »katoli{tvo prihvatio u Celju 31. I. 1925«, a ne 1926. kako je to iznio [imrak. Nije bio o`enjen a za sve}enika ga je zaredio 12. srpnja 1938. onda{nji kri`eva~ki biskup dr. Dionizije Njaradi, a ne g. 1939, kako se to opet krivo sje}a biskup [imrak.

Mladi je Gavrilovi} uz silno mno{tvo obveza u Lepavini i okolici morao prema [imrakovoj odluci od 3. lipnja 1942. preuzeti i `upu Bolfan kod Ludberga i njezinu filijalu ^ukovec:»Potpisani ApoGrkokatoli~ki sve}enik Nenad Gavrilovi}

lac gimnazije pre{ao jo{ godine 1926. na katoli~ku vjeru u zapadnom obredu u Glini, i to sam jedini iz svoje familije. Htjeli su ga poslati na studij bogoslovije u [ibenik biskupu dru Mileti, ali je taj odvratio da on po obredu pripada Kri`eva~koj biskupiji. Tako je negdje, deset godina nakon prelaza, po~eo u~iti bogosloviju u Senju i Ljubljani i bio 1939. rukopolo`en za prezvitera i bio postavljen za duhovnoga pomo}nika u So{icama u @umberku, gdje je ostao do prolje}a 1941.

Godine 1941. ubili su mu usta{e staroga oca u Glini. Sestra Nevenka jedva se spasila bijegom i zaklonila u Kri`evcima u biskupiji.

Sada{nji izgled lepavinskog manastira i crkve

stolski Administrator Kri`eva~»[to je preostalo, to se upotrijebilo na uzdr`avanje ke Biskupije oviNevina krv na pitomaca i pitomica pravoslavnih roditelja iz toga me odre|uje da kraja na srednjim, osnovnim i visokim {kolama u g. Nenad Gavrirukama lovi} preuzme historiografskih Zagrebu, Kri`evcima, Bjelovaru, Novoj Gradi{ki. grkoisto~nu paRedoviti broj tih pitomaca i pitomica bio je 20. rohiju u Bolfanu hulja Dakako da dohoci nisu niti iz daleka mogli pokriti sa fil. u ^ukovcu Dakako, bis- tro{kove uzdr`avanja, pa su tako pitomci i pitomi- sa svim njezinim kup [imrak je izpokretnim i nenio i nekoliko os- ce pale na teret same biskupije.« pokretnim imetkom, tj. crkvom, parohijskim domom, gospodarskim zgradama, zemlji{tem i raspolo`ivom imovinom, i da je pripoji Kri`eva~koj Biskupiji na osnovi `elje `iteljstva te parohije, koja mu je izra`ena u vi{e navrata pismenim i usmenim putem.« No, ~ini se da su te nove obveze ipak prelazile granice Gavrilovi}evih mogu}nosti, te je ubrzo upravljanje Bolfanom i ^ukovcem povjereno Feliksu Bilenkiju, `upniku iz Plav{inaca. Svejedno je to bio sasvim dovoljan razlog historiografskim huljama da Nenada Gavrilovi}a optu`e za najte`e zlo~ine i opravdaju njegovo hladnokrvno, bezrazlo`no i pravno potPravoslavna crkva u Velikom Pogancu bila je tako|er povjerena Gavrilovi}u puno neutemeljeno pogubljenje novnih vjerskih podataka o lepa- Brat Nenada Gavrilovi}a Mi}a bio od partizana 13. prosinca 1944. vinskoj `upi: »U parohiji Lepavina je od po~etka u Narodno-oslobo- Nenadu nisu pomogle ni ~injenibilo je 1942. god. vjernika oko dila~kom pokretu.« ce da je bio Srbin, da je stalno bio 2000... Niko nije obavio formalnoCitirani odlomak jo{ jednom sumnji~en od usta{a, da su mu usga prijelaza. Parohiju sam li~no potvr|uje kako je biskup [imrak ta{e ubili oca, da mu je brat bio u pohodio tri puta.« bio u prili~no nezavidnom polo- partizanima, da je pomagao svima Budu}i da su u me|uvremenu `aju pred Ozninim istra`iteljima. koliko je mogao, da je bio uhi}en po~ele stizati i zamolbe pravoslav- Nije se, kao {to je ve} re~eno, smio od Nijemaca, da je sestri, koja je nih vjernika iz okolnih lepavinskih slu`iti nikakvim slu`benim doku- bila s njime, prijetila stalna pogisela za primitak u Kri`eva~ku bis- mentima ili privatnim zabilje{- belj i sl. Iako je te{ko dokazati, izkupiju, biskup [imrak ih je privre- kama, pa je iznosio ~injenice tek gleda da mu partizani nisu mogli meno sve morao staviti pod juris- po sje}anju, {to je moglo dovesti oprostiti najte`i »grijeh« - {to je dikciju `upe Lepavina, jer nije pod upitnik njihovu vjerodostoj- kao Srbin bio katoli~ki sve}enik! imao dovoljan broj svojih sve}e- nost. Tako mu se i u slu~aju grko- Njegovom nevinom krvlju okrvavnika: »Lepavini su priklju~eni vjer- katoli~kog sve}enika Nenada Ga- ljene su ne samo ruke partizanskih nici u Vel. i Malom Pogancu. For- vrilovi}a, Srbina po nacionalnosti, egzekutora (koji, dakako, nikada i malnih prelaza nije bilo nego se ro|enog 12. travnja 1911. u Glini nikome nisu odgovarali za po~isamo nastavio rad u du{obri`- od pravoslavnih roditelja Josifa i njeni zlo~in, nego su kasnije, najni~koj slu`bi. Parohom je postav- Kate r. Dmitrovi}, potkralo neko- vjerojatnije, zaslu`ili »bora~ku« ljen Nenad Gavrilovi}, rodom iz liko pogre{aka. On je prema Knji- mirovinu), nego i tobo`njih znanGline. On je kao svr{eni {esto{ko- zi re|enika Kri`eva~ke biskupije, u stvenika, od kojih je vrijedno

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 22

25

spomenuti »najpoznatijeg«, Viktora Novaka, koji u knjizi »Magnum crimen« na str. 775 pi{e: »U otimanju srpskih posjeda, crkava i ostale imovine u~estvuje i Nenad Gavrilovi}, koji je po nare|enju svoga biskupa Janka [imraka, jednoga iz Odbora trojice preuzeo srpsku parohiju u Bolfanu sa filijalom u ^akovcu (sic! - tj. ^ukovcu, op. S. B.)«, i donosi citiranu [imrakovu odredbu izostavljaju}i klju~nu re~enicu: »...na osnovu `elje `iteljstva te parohije, koja mu je izra`ena u vi{e navrata pismenim i usmenim putem.« Na tu se krivotvorinu nadovezuje i dr. Dragoljub @ivojinovi} u »Barbarstvu u

n

ime Kristovo«, te s prili~nom dozom osebujne ma{te na str. 721 »otkriva« tobo`nje stvarne razloge [imrakova preuzimanja spomenutih `upa: »U toj jagmi, naprimjer, apostolski administrator grkokatoli~ke Kri`eva~ke biskupije dr. Janko [imrak poku{ava da ugrabi biv{u parohiju u Bolfanu prije nego {to se nje dokopaju agresivni rimokatoli~ki sve}enici.«

»Za njihovu nevinost posjedujem dokaze!« Za razliku od toga biskup [imrak daje isljednicima Ozne potpuno suprotno svjedo~anstvo o mu~eniku Nenadu Gavrilovi}u i njegovoj djelatnosti: »Od po~etka godine 1942. do konca 1943., kako je dugo djelovao u Lepavini u du{obri`ni~koj slu`bi, nije po ra{trkanoj parohiji, koja je u to vrijeme obuhva}ala tri parohije, vr{io zdu{no samo crkvene obrede i slu`io svete liturgije, nego je na svakom koraku i u svakoj prilici za{ti}ivao narod. Pred Bogom svjedo~im da mi se gorko tu`io na usta{e i njihov postupak u cijelom onom kraju i da je uvijek strahovao da }e njega i sestru mu Nevenku usta{e ubiti. Svaki put, kad je bio u Kri`evcima, ostavio je uz

(6)

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu usmeni izvje{taj i pismeni. Svi ti izvje{taji nalaze se u biskupskom arkivu. Iz njih se vidi do kakve je napetosti do{lo izmedju njega i usta{a. Sva ta njegova izvje{}a je potpisani prevodio na latinski jezik i slao Svetoj Stolici. Tako je posljednje op{irno izvje{}e poslano u svibnju 1944. Ono je na `alost kasno stiglo na svoje mjesto radi komunikacijskih prilika. Godine 1943. u zimi su Nijemci, koji su u to vrijeme iz Kri`evaca, vodili akciju u Lepavini, uhapsili Nenada Gavrilovi}a zajedno s njegovom sestrom Nevenkom i pustili ih na slobodu istom na intervenciju potpisanoga. Optu`ili su ga da je partizanski {pijun.

U tom pogledu se pozivam kao na svjedoke: Gjuru Danilovi}a iz Lepavine, Luku Devi}a iz parohije Lepavina, na dra Gabru Bukatko, kanonika i na druge, koje }e ovi svjedoci imenovati. Oni }e dati svjedo~anstvo o djelovanju i radu Nenada Gavrilovi}a i njegove sestre Nevenke u Lepavini i njihovom politi~kom dr`anju. Poznata je naime stvar da je Nevenka Gavrilovi} u Kri`evcima u usta{kim redovima bila sumnji~ena kao partizanka i da je u svoje vrijeme bila na partizanskom `enskom kursu u Koprivnici.« Iz [imrakova svjedo~enja od 11. svibnja 1945. mo`e se saznati kako partizani svejedno nisu po{tedjeli ni Nenadovu sestru: »Za sve}enika Nenada Gavrilovi}a svojom glavom jam~im da je nevin ubijen od partizana. A isto je tako nevina osudjena i njegova sestra Nevenka na tri godine prisilnog rada. Za njihovu nevinost posjedujem dokaze u svom arkivu, a to su pisma Gavrilovi}a upravljena na mene protiv klanja usta{a...« Drevni lepavinski samostan i crkva nisu, na`alost, uspjeli biti sa~uvani jer su ih razru{ili bombe njema~kih zrakoplova u ljeto 1943. Biskupa [imraka ta je vijest te{ko pogodila a njemu je jedino preostalo da bezuspje{no prosvjeduje: »Prosvjed o bombardiranju manastira upravio sam sa op{irnim izvje{tajem na vlasti NDH i to na Zastupstvo kod Poglavnika, na ministarstvo vojske, unutarnjih poslova, veliku `upaniju u Bjelovaru i t. d.« Stipan Bunjevac Nastavlja se

Bogorodi~ina ikona u lepavinskoj crkvi koju posebno {tuju pravoslavni vjernici

25

29. SVIBNJA 2005.

23. 05. 05, 12:27

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

Formalni prijelazi samo zbog osobne sigurnosti

Snimio: S. Bunjevac

G

rkokatoli~ki biskup dr.

Janko [imrak nastavio je u svojim iskazima pred Ozninim istra`iteljima s nabrajanjem tzv. prijelazni~kih `upa i opisom njihovih stanja: »d) Vojakovac, vjernika 500, formalni prelaz izvr{ilo samo nekoliko osoba iz razloga li~ne sigurnosti. Paroh Josip Melenjuk. Bio je parohom u ba~kom selu Gospodjincima, odakle su ga Mad`ari kao Hrvata otjerali. Kako se vladao u Vojakovcu, mogu posvjedo~iti svi tamo{nji vjernici, a osobito porodica Klisuri}a, zatim Nikola i Gjuro Raki}.

Li~no sam bio u Vojakovcu tri puta. Jednom sam obavljao blagoslov ku}a i dva puta slu`io liturgiju.« (Sva su isticanja u citatima moja, S. B.) Josip Melenjuk je ro|en 21. svibnja 1911. u selu [ume}e kod Slavonskoga Broda od oca Ivana i majke Teodore r. [u{ko. Bio je o`enjen s Marijom r. Huminilovi}, a za sve}enika ga je zaredio 19. listopada 1935. biskup Nikita Butka u Lavovu u Ukrajini.

Bio je najprije duhovni pomo}nik u So{icama, upravitelj `upe Pe}no u Hrvatskoj i `upnik u Gospo|incima u Ba~koj. Upraviteljem `upe Vojakovac postao je 1. prosinca 1942. a umro je u Sibinju g. 1969.

Pravoslavna crkva u Vojakovcu kamo je bio poslan grkokatoli~ki sve}enik Josip Melenjuk

Vojakovcem iz Kri`evaca bili su dr.

Tomo Severovi} i Spiridon Petranovi}, kanonici Stolnoga kaptola Kri`eva~ke biskupije.

Dr. Tomo Severovi} je ro|en 8. velja~e 1879. u Stojdragi u @umberku, u obitelji Aleksija i Ane r.

Vuk~evi}. Nije se `enio a za sve}enika ga je zaredio 28. prosinca 1902. kri`eva~ki biskup Julije Drohobecky. Za prefekta u biskupijskom siroti{tu u Kri`evcima ime-

ne r. Iljadica. Pre{ao je u katoli{tvo 1899. u Zagrebu. O`enio se Julijanom r. Hirjovati a za sve}enika je zare|en 2. svibnja 1907. po biskupu Drohobeckome. Bio je `upnik grkokatoli~kih `upa u Slavoniji, od g. 1908. u Pi{korevcima a od g. 1917. u Petrovcima kod Vukovara. Zbog uzornog i samoprijegornog pastoralnog rada imenovan je g. 1923. srijemskim dekanom a g. 1926. postaje biskupski

gomeljem, Kloko~evcem, Starim i Novim Pavljanima i t. d. 2.000 vjernika. Formani prelaz obavili samo ~inovnici i dobili o tom svjedod`bu, dok su ostali u parohiji kao vjernici. S parohijom se du`e vremena upravljalo iz Kri`evaca. Slike sa ikonostasa, umjetni~ka djela Celestina Medovi}a, bile su odnesene u Zagreb u etnografski muzej. Nakon dugoga tra`enja i prosvjeda biskupiji je uspjelo da se te slike natrag vrate na svoje mjesto. Isto je tako vra}en stari svije}njak, stara srebrom okovana evangjelja i drugi crkveni predmeti. Crkveni odbor ostao je kao i prije i imao je istu kompetenciju kao i prije. Od konca 1942. pa dalje bio je parohom Janko Herakovi}, rodom iz Novih Sela u @umberku, op}ina Kalje. Kroz cijelo vrijeme svoje du{obri`ni~ke slu`be on je spasavao narod Bjelovara i okolice. O tom }e dati svjedo~anstvo svi vjernici, a osobito Sava Margeti}, Cvijanovi}, Sirovica i drugi. Bjelovarsku sam crkvu pohodio tri puta i slu`io svetu litrugiju.« Janko Herakovi} je ro|en 10.V.1881. u Novom Selu u @umberku od oca Janka i Mare r. Gvozdanovi} a kr{ten je u `upnoj crkvi

Kanonike iz Kri`evaca (slijeva nadesno) dr. Tomu Severovi}a i Spiridona Petranovi}a u Rovi{}u je naslijedio Stanko Vi{o{evi}

» Formalni prijelaz obavili samo ~inovnici«

novan je g. 1905. Kasnije je bio rektor biskupijskog sjemeni{ta u Zagrebu, a g. 1923. imenovan je kanonikom Kri`eva~kog kaptola.

Preminuo je u Kri`evcima 7. velja~e 1951.

Spiridon Petranovi} ro|en je 24. prosinca 1880. u Trogiru od oca pravoslavnog Srbina Marka i majke rimokatoli~ke Hrvatice Iva-

Ostaci ru{evne pravoslavne crkve u Rovi{}u

»e) Rovi{}e, vjernika 500, forkancelar u Kri`evcima. Umro je 2. malni prelaz obavilo samo nekosije~nja 1958. u Kri`evcima. liko osoba, jer im je bila potrebiKao {to se vidi iz [imrakova ta svjedod`ba o prelazu. Pasvjedo~enja, njih je u Vojakovcu rohijom se upravljalo du`e vremekasnije naslijedio Stanko Vi{o{ena iz Kri`evaca. Kasnije je vr{io vi}, koji je ro|en 12. velja~e 1900. du{obri`ni~ku slu`bu Stanko u Radatovi}ima u @umberku od Vi{o{evi}, koji je Janka i Zore r. premje{ten u Kar- »Slike sa ikonostasa, umjetni~ka djela Celestina Peni}. O`enio lovac. O njegovu Medovi}a, bile su odnesene u Zagreb u etnografski je g. 1925. Madr`anju i djelo- muzej. Nakon dugoga tra`enja i prosvjeda bisku- riju r. Mari}, vanju u Rovi{}u koja je godinu dat }e svjedo~an- piji je uspjelo, da se te slike natrag vrate na svoje dana nakon skstvo porodica Vu- mjesto. Isto je tako vra}en stari svije}njak, stara sre- lapanja braka, janovi}a.« brom okovana evangjelja i drugi crkveni predme- tj. samo dva Grkokatoli~ki ti. Crkveni odbor ostao je kao i prije i imao je istu dana nakon sve}enici koji su u poroda, premikompetenciju kao i prije.« to doba upravljali nula, pa je mladi Vi{o{evi} ostao sam s jednim sinom. Vladika Njaradi zaredio ga je u Kri`evcima za sve}enika 26. srpnja 1925. Imenovan je upraviteljem `upe Grabar a 1936. napali su ga razbojnici u `upnome dvoru prostrijeliv{i mu prsa. Nakon toga morao je oti}i na oporavak a g. 1937. imenovan je `upnikom u So{icama. Preminuo je 8. listopada 1972. u Kri`evcima.

u Mrzlom Polju. Nije se `enio a za sve}enika ga je nakon zavr{enih teolo{kih studija u Zagrebu i Stanislavovu zaredio 5.VII.1917. kri`eva~ki biskup dr. Dionizije Njaradi. Prva du`nost mu je bila u Grkokatoli~kom sjemeni{tu u Zagrebu a potom odlazi za duhovnog pomo}nika u Mrzlo Polje. G. 1924. imenovan je du{obri`nikom grkokatoli~ke `upe u Kri~kama u Dalmaciji a kasnije i biskupskim vikarom za grkokatolike u Dalmaciji.

U ratnom vihoru zbog `ivotne pogibelji napu{ta `upu i odlazi u

(7)

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr.

Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu Kri`evce gdje se stavio na raspolaganje crkvenim vlastima. Nakon rata je osu|en i zatvorsku kaznu izdr`ao u Kazneno popravnom domu Gradi{ka. G. 1951. imenovan je kanonikom a {est godina kasnije generalnim vikarom kri`eva~ke biskupije. Preminuo je u zagreba~koj bolnici Rebro 12.IX.1961. a pokopan je na kri`eva~kom mjesnom groblju.

Enigma bosanskoga Srbina Biskup [imrak potom donosi prili~no zanimljivu i intrigantnu (djelomi~no jo{ uvijek i nepoznatu) enigmu grkokatoli~koga `upnika, bosanskoga Srbina: »g) Veliki Zdenci, vjernika 500. Paroh Gedeon Banjeglav, Srbin iz Biha}a, sa sjedi{tem u Pavljanima, jer je parohijski dom u Velikim Zdencima postao neupotrebljiv. Gedeon Banjeglav je u~io bogosloviju u Cetinju. Borio se na Kozari u redovima partizana. Kasnije je svr{io bogoslovske nauke u Zagrebu i bio rukopolo`en. O njegovom politi~kom djelovanju neka se ispitaju vjernici iz Pavljana, u ~ijoj se sredini kretao. Budu}i da nisam mogao imati s njime veze niti li~ne niti preko pisama od rukopolo`enja do danas, to ne bih mogao posebno ni{ta kazati o njegovom djelovanju u javnom `ivotu.« Gedeon Banjeglav je ro|en 15. sije~nja 1920. u Glamo~u u Bosni i Hercegovini od oca Ljubomira i majke Angeline r. Vuleta. Zanimljivo je da mu je »postri`enje«, liturgijski obred prije |akonata, obavio glasoviti patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve Gavrilo Do`i}.

Za sve}enika ga je zaredio biskup [imrak 28. studenoga 1943. Dvanaestoga prosinca iste godine imenovan je upraviteljem `upe Di{nik - Veliki Zdenci. Iz dostupne dokumentacije nije poznato {to se s njime dogodilo, gdje je slu`bovao nakon NDH i gdje je proveo ostatak `ivota.

Stipan Bunjevac Nastavlja se

Isti crkveni odbor

Sada{nji izgled pravoslavne crkve u Malim Zdencima

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

I u Bjelovaru je bila sli~na situacija kao i u svim drugim mjestima iz kojih su biskupu [imraku stizale zamolbe za primitak u Kri`eva~ku biskupiju: »f) Bjelovar sa Nartom, Sredicama, Gudovcem, Pr-

Pravoslavna crkva u Bjelovaru kamo je biskup [imrak poslao Janka Herakovi}a

25

BROJ 23 n 5. LIPNJA 2005.

25

30. 05. 05, 10:56

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(8)

[imrakova za{tita ugro`enih Srba I

z [imrakova iskaza doznaje se da je i ruski pravoslavni sve}enik na slu`bi u srpskopravoslavnoj `upi u NDH potra`io spas u grkokatoli~koj Kri`eva~koj biskupiji: »h) Bol~, vjernika oko 1.000, paroh Pavao [amiljski, po rodu iz Odese u Rusiji. Prije je bio na parohijama u Bastajima u Slavoniji, pa je namje{ten najprije u Prgomelje, a onda u Bol~. Vr{io je du{obri`ni~ku slu`bu za cijelo vrijeme partizanske vlasti u onom kraju.«

`upa Salnik su, naime, primljeni u Kri`eva~ku biskupiju a njihov `upnik Pavlovsky odlu~io je ne{to kasnije pristupiti Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi nakon njezine uspostave 7. lipnja 1942. u Zagrebu. Njegovo se ime nalazi me|u sudionicima ustoli~enja poglavara HPC-a metropolita Germogena me|u nekolicinom ostalih pravoslavnih sve}enika: jeromonahom Platonom, Vasom [urlanom, Serafimom Kub~evskim, Jocom Cvijanovi}em, Mi-

Uz onodobnog zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu rujna 1941. od pripadnika njema~ke kaznene postrojbe kod Jarka u Srijemu. Prema tome, potpuno je deplasirano njega stavljati u popis »`rtava usta{kog genocida«, {to ~ine pojedini »znanstvenici«, a {to, dakako, nimalo ne umanjuje zlo~in njegova nasilnog izgnanstva iz NDH. Jednako tako ne slu`i na ~ast ni povjesni~arima Srpske Pravoslavne Crkve kada u njegovome slu~aju izmi{ljaju da je »odmah po progla{enju NDH uhap{en od usta{a i otjeran u usta{ki logor u Capragu«.

Hrvatske obitelji udomljuju srpsku siro~ad

1947, gdje je i preminuo 4. listopada 1997.

Vrijedi svratiti pozornost na spomenute [imrakove rije~i da je njegova biskupija nakon usta{kog zlo~ina »uzela pod svoju za{titu sirote i ostavljene«. U njima se, naime, krije dosada nigdje spomenuta i potpuno nepoznata humanitarna akcija {irih razmjera. U njoj su pomagane obitelji koje su preko no}i ostale bez i~ega, udomljavana siro~ad i djeca koja su ostala bez roditelja i staratelja iz okolice Vrbovca, ne samo u biskupijsko siroti{te i u samostan redovnica bazilijanki u Kri`evcima, {to je djelomice poznato, nego i po hrvatskim obiteljima, {to je prekriveno velom tajne i zaborava.

Trebalo bi, ako je to uop}e jo{ mogu}e, istra`iti koliko je osoba na [imrakovu zamolbu bilo smje{teno, po kojim selima i koje su obitelji primile srpsku djecu. Ova posljednja zada}a nije ni malo jednostavna ni lagana jer je, osim djece koja su po tim selima udomljena izravnom [imrakovom intervencijom, u hrvatskim

Sada{nji izled pravoslavne crkve u Bol~u kamo je bio poslan Pavao [amljinski

ljanski rimokatoli~ki `upnik sura|ivali u pomaganju srpske sirotinje ili se svatko od njih snalazio sam kako je znao i umio, zasada je prili~no te{ko pitanje.

Kako god bilo, nepobitna je ~injenica da su i jedan i drugi bili iznimno anga`irani na humanitarnome podru~ju i da su obojica u~inili puno dobra. Za potvrdu, kao jedan od rijetkih konkretnih primjera, mo`e se navesti slu~aj N. Arbutine, nekada{njeg direktora tvornice u jednome gradu ju`no od Zagreba, kojega je kao siro~e bez oca i majke primila obitelj Ivana i Marice ^a~eka iz Prikraja kod Dugog Sela.

Malo prije Domovinskoga rata »Mika«, kako su ga od milja u djetinjstvu zvali u selu, oti{ao je nekamo u Srbiju i vi{e se nikada nikome nije javio.

Grkokatoli~ki sve}enik uhi}en od Nijemaca Iz dosada{njih se [imrakovih iskaza vidi da je najve}i broj grkokatoli~kih sve}enika na terenu imao problema s partizanima, neki od njih s usta{ama, a neki, dakako, i s Nijemcima: »j) Kapela, 600 vjernika, paroh Nikola Erdelji, koji je vodio du{obri`ni{tvo do sredine 1943. kad se morao preseliti svojim roditeljima u [id, jer su ga Nijemci uhapsili i zabranili mu daljni boravak u Kapeli. U Kapeli sam jednom slu`io svetu liturgiju.« Nikola Erdelji ro|en je 25. studenoga 1914. u [idu u obitelji Ilije i Jelene r. Luskanci. Osnovnu je {kolu zavr{io u [idu, gimnaziju u Zagrebu a bogoslovne studije u Lavovu.

O`enio se Olgom Kostelnik, a za sve}enika ga je 5. listopada 1941. zaredio u U`gorodu ve} spomenuti biskup Aleksandar Stojka. @upnikovao je od 1. sije~nja do 15. kolovoza 1942. u Grabru, a od 1. listopada 1942. do 15. svibnja 1944. u onda{njoj Hrvatskoj Kapeli. Nakon toga odlazi u [id, pa u \ur|evo u Ba~koj, odakle g. 1967. odlazi u Njema~ku, gdje je umro 5. kolovoza 1984. u Nürnbergu.

Stipan Bunjevac

Biskup [imrak u svome je iskazu vrlo kratko (Sva su isticanja u citatima moja, ronom Federerom i proto|ako- opisao, vjerojatno, i najmanju nom Aleksejem Borisovim. Odli- »prijelazni~ku« `upu koja se naS. B.) Pavao [amljinski je ro|en 20. kovan je tako|er s nekolicinom lazila kod Vrbovca, spomenuv{i i prosinca 1900. u Odesi u Ukraji- ostalih sve}enika HPC-a za Bo`i} te`ak usta{ki zlo~in: »i) Salnik ni u obitelji pravoslavnih rodi- g. 1942. me|u kojima su osim Lipnica vjernika 300. Du{obri`telja Ilije i Marije r. Lopajenko. spomenutih bili jo{ protojereji: ni{tvo je vodila uprava imanja na O`enio je Anastaziju Dimopulo. Evgenij Jar`emski, Cvjetin Sovi}, Tkalcu. Koncem godine 1944.

Za |akona je zare|en u Zemunu Risto Babunovi} i Anatolij Para- provalili su u selo usta{e iz Ko24. rujna 1922. a za sve}enika tri dijev, jeromonasi: Venjamin Ra- mina i izvr{ili pokolj nad starcidana kasnije u Srijemskim Karlo- dosavljevi}, Mihaijev Milograd- ma, `enama i djecom i izvr{ili vcima. Re|enje je obavio pravo- ski, Bogdan Popovi}, Dimitrije plja~ku. Biskupija je protestirala slavni kijevsko-galicijski metro- Mra~kovski, Ivan Mra~kovski, kod vlasti i uzela pod svoju za{polit Antonije Hrapavicki a na Rafail Stanivukovi}, Evgenij Potitu sirote i oskatoli{tvo je pretavljene. Svje{ao 13. rujna U [imrakovim rije~ima da je njegova biskupija dok toga je Mar1941. nakon usta{kog zlo~ina u Salniku i Lipnici »uzela pod ko Bubanovi} iz Biskup Nekorektnost svoju za{titu sirote i ostavljene«, krije se dosada ni- Tkalca.« gdje spomenuta i potpuno nepoznata humanitarna [imrak ne navo- Biskup dr. Janko [imrak u @uberku u svome issrpskih akcija {irih razmjera. U njoj su pomagane obitelji di kazu tko je od obiteljima bio zbrinut i odre|eni povjesni~ara koje su ostale bez i~ega, udomljavana srpska siro~ad sve}enika vodio broj »kozara~ke djece«. U njiho[amljinski ni- i djeca koja su ostala bez roditelja i staratelja iz oko- pastoralnu skrb vo je zbrinjavanje izravno bio je bio jedini pra- lice Vrbovca, ne samo u biskupijsko siroti{te i u sa- za tu malenu uklju~en rimokatoli~ki `upnik voslavni sve}e- mostan redovnica bazilijanki u Kri`evcima, {to je `upu, ali iz dos- Matija Kralj u Brckovljanima kod nik koji je pretupnih podata- Dugog Sela, tamo{nji doma}i sin {ao u grko- djelomice poznato, nego i po tamo{njim hrvatskim ka mo`e se sa si- ro|en u Lonjici. Jesu li kri`eva~ki katoli~ku Kri- obiteljima, {to je prekriveno velom tajne i zaborava. gurno{}u re}i da grkokatoli~ki biskup i brckovNastavlja se `eva~ku biskupiju, jer je ve} otprije spomenut gorecki, Amvrosije Veselinovi}, je to bio ]iril `upnik u Velikim Zdencima bo- Cvjetin Popovi}, Nikolaj Sem- Mudri, koji je ~enko, Petar Stefanovi}, Sergij ro|en 10. lipnja sanski Srbin Gedeon Banjeglav.

Selimanovski, Ljubomir Svrtili}, 1915. u Miklu{evIz dostupne arhive Kri`eva~ke Emilijan [imatovi} i Petar Pobiskupije vidi se da su i neki dru- pov, Jereji Sevastijan Peri}, Dosi- cima od oca Jangi pravoslavni sve}enici pod- tej Todorovi}, Vasilije Jur~enko i ka i majke Ane r.

Oroz. U brak je nijeli zahtjev za prijam u Kri- Pavle Kozarski. stupio s Jelenom `eva~ku biskupiju. Tako su VeNije poznato kojom je `upom r. Kerekjarto a za nijamin Pavlovsky, Jovo Vra~evi} HPC-a Venijamin Pavlovsky upsve}enika ga je i Bo`idar Vitas uputili biskupu ravljao, budu}i da je u me|uvrezaredio Aleksan[imraku posredovanjem kano- menu Salnik preuzeo [imrakov dar Stojka, ukranika Spiridona Petranovi}a za- grkokatoli~ki sve}enik. Sa~uvani jinski biskup su tako|er tragovi zamolbe prote jedni~ki dopis za primitak 11. srmuka~evski i u`pnja 1941. Pavlovsky je samo tje- Jovana Nikoli}a iz Osijeka koja je gorodski 7. rujna datirana 27. listopada 1941. i Pedan dana kasnije, tj. 18. srpnja 1941. Od 1942.

1941. ponovno sam zatra`io tra Galoga`e iz Petrinje od 28. li- godine postaje pnja 1941. Usputno, kada je rije~ [imrakovu za{titu, a 30. srpnja o petrinjskom pravoslavnom upraviteljem bis1941. i za sve svoje srpskopravosve}eniku, potrebno je spomenu- kupijskog imanja slavne vjernike `upe Salnik. Bis- ti kako su i njega srpski povjesni- na Tkalcu i admikup [imrak je, prema dostupnim ~ari, u velikom moru sli~nih po- nistratorom Saldokumentima, udovoljio tim za- vijesnih krivotvorina, tako|er ins- nika i Lipnice sve molbama ali izgleda da se sve- trumentalizirali. Nesretnik je pre- do 1945. Za kape}enik Pavlovsky u posljednji tre- ma podacima Srpske Pravoslavne lana u Kucuru u nutak ipak predomislio. Vjernici Crkve uhi}en u [apcu i ubijen 25. Ba~koj odlazi g. Pravoslavna crkva u Salniku, najmanjoj prijelazni~koj `upi koja je bila povjerena ]irilu Mudrom

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

25

BROJ 24 n 12. LIPNJA 2005.

25

06. 06. 05, 12:22

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(9)

Popis spa{enih Srba i @idova Z

avr{etak izvje{}a od 20. lip nja 1945. govori o veli~ini biskupa [imraka i njegovoj iskrenoj ljubavi prema svojim najbli`im suradnicima - sve}enicima, naslu}uju}i kakve im se optu`be spremaju.

Intervencija za 6000 uhi}enih

Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca zbog vjerskih je prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup dr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu

»Biskupiji je uspjelo nakon velikih napora izbaviti iz logora Simu i kasnije ga namjestiti na upravi biskupijskog imanja u sav gibivi imutak, a koji se sklonio goslavijom. MeTkalcu. Njegov sin, koji je svr{io na biskupiji sa svoje ~etvero djece djutim ja sam se »Ja jedini nosim maturu, bio je kroz cijelo vrijeme i sa `enom«, \uru Danilovi}a iz sistemom vladapo biskupiji zaklonjen, {to u Zaodgovornost!« Lepavine, Nikolu Ne`i}a »iz sela vine u NDH ragrebu, {to u Kri`evcima.

K}erka Htio ih je za{titi, preuzeti na Plav{inci«, Milo{a Kova~evi}a »iz zi{ao vrlo rano, sebe svu odgovornost i, svjestan je bila pitomica biskupije u Kri- sela ^ukovca kod Ludbrega«, Minakon ugovora `evcima, gdje je svr{avala gimkako velik broj njih imaju obitelji, lka Popovi}a »iz istoga sela«, BoPaveli}a s Italisam snositi sve posljedice: »U sa- nazijalne nauke. Pozivam se na gdana Jagodi}a »i njegova oca iz jom po kojem je udovu Angelinu Simi}, kojoj je mom izvje{}u naveo sam imena sela ^ukovac«, Dimitrija Radovave}i dio Dalmasve}enika kri`eva~ke biskupije mu` ubijen u logoru. Ona je sa novi}a »iz Lepavine i njegova bracije pripao Italiji. koji su djelovali na prelazni~kim troje djece ostala na ulici. Bisku- ta« Nikolu ^opordu »u~itelja u VeDaljnji moj od`upama. Konstatiram da niti pija ju je uzela s djecom pod svo- likim Zdencima«, Branka Rakinos prema NDH jedan od tih sve}enika nije vodio ju za{titu. Ona je sama boravila u ja{a »sa svojim roditeljima: ocem do njenog konca akciju oko prelaza, nego sam ja biskupskom dvoru u Kri`evcima Mihajlom Rakija{ i majkom Jelebio je lojalan. U li~no kao apostolski administra- zajedno sa svojim mu{kim dje- nom i babom«, pitomce u Kri`evpo~etku partitor od konca godine 1941. do tetom, koje polazi osnovnu {ko- cima nazvane Pavao i Petar zanskog pokreta konca 1942. i od toga vremena lu, sve do dana moga hap{enja. Basta{i} »koje sam godine 1941. kler se je bojao iz kao kri`eva~ki biskup vodio svu Jedno `ensko dijete sklonila je kao `idovsku djecu odveo tajno u vjerskih razloga akciju oko prelaza i nakon {to je biskupija u konviktu vasilijanki u Kri`evce i tamo ih dr`ao sve do pokreta, jer je drtaj posao potpuno svr{en, posta- Kri`evcima.« najnovijega vremena«. `ao da je o{trica U nastavku tako|er spominje i vio sam na pojedina mjesta Dr. [imrak je tako|er uputio ve}ine partizana Nikolu Utje{inovi}a »koji je svr{io sve}enike koji su izvr{avali u svedopis Paveli}u br. 399-1942. od uperena protiv mu moje naloge i naputke (direk- u biskupskom konviktu u Kri`ev- 14. listopada 1942. u kojemu se vjere i klera, a to cima 6 razreda gimnazije«, \uru tive) u du{obri`ni~koj slu`bi. Prezala`e za pu{tanje na slobodu se je osobito isma tomu, ja jedini nosim odgo- Zmijanca, »svr{enoga studenta svih uhi}enih iz `upa Gudovac, poljilo nakon {umarskoga fakulteta, sada u Bjevornost.« (Sva su isticanja u citatiBjelovar i Prgomelj. U njemu se ubijanja sve}elovaru«, njegova ro|aka Gavrana ma moja, S. B.) poimence ne navodi nitko jer je nika. Drugi je raz[imrak je, na {to je ve} upozo- »koji je u~io gimnaziju u Zagrebu 9. i 10. listopada 1942. bilo uhilog mojoj bojazni reno, bio potpuno svjestan da je kao pitomac eparhijskog sjeme- }eno ~ak oko 6000 osoba po za{to sam dr`ao da dolazak njegovih grkokatoli~kih ni{ta«, u~iteljicu Zmijanac »koja je povijedi usta{kog tabornika Rusu Srbi u ve}ini u Dopis zapovjedni{tvu jasenova~kog logora sve}enika na srpskopravoslavne u~ila gimnaziju u Kri`evcima kao dolfa Srnaka iz Gudovca. partizanima...« `upe zna~io kakvu-takvu sigur- pitomica biskupije«, Bo{ka Deko da je potpisani u takvim te{kim nost tim ljudima i njihovim ma- vi}a, »u~enika u~. {kole«, Marka » Ja sam pozdravio Zajedni~ki naum srpskih prilikama bio prisiljen davati izterijalnim dobrima. Zato je u tom Utje{inovi}a iz Velikih Zdenaca, jave lojalnosti u op}im konven- `andara i ~etnika smislu i govorio: »Kad se vrati njegovu sestru Sofiju Utje{inovi} osnivanje NDH u cionalnim frazama, ali se kod pravoslavni kler, bit }e mu u te Nikolu Utje{inovi}a. Biskup po~etku« Za razumijevanje [imrakova toga moraju uzeti u obzir i sve odnosa prema ideji samostalne redu predane crkve, parohijski [imrak potom navodi Savu MarDa [imrakovo ~ovjekoljublje njegove predstavke i protesti koje hrvatske dr`ave svakako je iznimgeti}a »iz Sredica kod Bjelovara«, domovi sa svim inventarom.« Iziskivalo bi puno truda i bilo bi snahu pokojnoga Nikole De{i}a iz nije bilo optere}eno ba{ nikak- je u pitanju logora, ru{enja i raza- no va`no njegovo iskustvo »stare potrebno pregledati sve povijesne Bol~a, Savu Vujanovi}a iz Rovi{- vim nacionalnim, vjerskim, po- ranja slao usta{kim vlastima i Jugoslavije«, koje je iznio u kra}oj dokumente kako bi se utvrdila }a, »~iji je sin Milan bio u biskup- liti~kim, svjetonazorskim ili bilo Svetoj Stolici. Prepis svih tih studiji napisanoj 3. lipnja 1941. u [imrakova kr{}ansko-humanis- skom konviktu u Kri`evcima i koji kojim drugim okvirima, pokazu- predstavaka i protesta nalazi se u Kri`evcima: »Informacija o konti~ka {irina, tj. njegova velika i ne- je odveden u Staru Gradi{ku«, Ni- je njegovo spa{avanje oca koje- biskupijskom arkivu u Kri`ev- kretnim prijedlozima o Uniji i Krisebi~na skrb za mno{tvo ugro`e- kolu i \uru Raki}a »iz sela Voja- mu je k}i pobjegla u partizanski cima, pa se lagano mogu pregle- `eva~koj biskupiji u Nezavisnoj dati, da se tako o Dr`avi Hrvatskoj«. U njoj je dao nih i postradalih u to doba. Za po- kovac kod Kridjelovanju potpi~etak je najbolje navesti barem `evaca«, Milovana »Ne mislim da je pristajanje uz NDH zna~ilo pri- sanoga mo`e do- povijesni pregled unije u hrvati Radovana Milestajanje uz usta{e ili da je opstanak NDH bio ve- biti objektivan ne- skim krajevima, a na str. 3. u to~ki one doga|aje i imena koje je on 2. opisuje postupke onda{njih sam prema sje}anju iznio Ozni- ti}a »iz istoga sela, zan za usta{tvo. Ja sam, a mislim i ogromna ve}ina pristran sud.« vlasti: »[to su imali grkokatolici nim istra`iteljima. U njihovu se koji su se u biskup- hrvatskog naroda, bio za NDH a protiv usta{a, a to Nakon svega n- kri`eva~ke biskupije pretrpjeti od vjerodostojnost, dakako, ne bi skom dvoru u ame}u se i neizsmjelo sumnjati, ne samo zbog si- Kri`evcima krili mislim da je bilo ujedno i protiv partizana kojih bje`na pitanja (na 1918. godine do danas, to je op}enito poznato. Propaganda je ratuacije u kojoj se [imrak nalazio, u pred usta{ama go- sam se ja bojao radi vjerskih razloga.« koje je velik dio dila i danju i no}u. U Ma}edoniji u tovo {est mjeseci«, kojoj su istra`itelji mogli sve bez odred. ^vrsto uvjeren kako je i dosada{nje partizanske, komuimalo pote{ko}a na terenu provje- udovicu u~itelja Jove Klisuri}a tom slu~aju du`an pomo}i, zau- nisti~ke, velikosrpske i sli~ne hi- selu Bogdancima, u kojem se nariti, nego i zbog velikog mno{tva »kojega sam dva puta spasio iz lo- zeo se kod usta{kog logornika u storiografije imao donedavna jed- lazi grkokatoli~ka `upa, otjerali su srpski `andari s nataknutim bajukonkretnih podataka koje je on gora i koji je bio zaklonjen u bis- Kri`evcima: »Kada je Fi{trovi} nozna~an odgovor): Je li davna `enetama ~etvoricu sve}enika: isudao i koje jednostavno nije mo- kupskom dvoru u Kri`evcima go- uhapsio Rösslera, posjednika u lja za neovisnom hrvatskom dr`asovca dra Stjepana Saka~a, dva gu}e izmisliti. Dakle, u slu`benim tovo dvije godine«, Milo{a Vi- Presjiki, radi toga {to je njegova vom, koja se u odre|enom po- franjevca Aljan~i}a i dra Tomisladokumentima Ozne zapisana su dovi}a iz Kri`evaca »komu su k}i oti{la u partizane, ja sam pro- vijesnom trenutku po~ela ostvari- va Firisa. Potpisani je po nekoliko sljede}a [imrakova svjedo~enja: usta{e u selu Osunja spalili ku}u i testirao radi toga i tako je Rössler vati u konkretnoj Nezavisnoj Dr- puta nastojao do}i medju tamo{bio pu{ten na `avi Hrvatskoj, zna~ila automatski nje grkokat. vjernike, ali mu je to pristajanje i podr`avanje kasnijih uvijek bilo zabranjeno. Najgori slobodu.« Biskup [im- (uslijedili su, istina, vrlo brzo) progoni su bili u Bosni, i to u prrak je u tom zlo~ina, progona, plja~aka, rasnih njavorskom kotaru. Tu su otimali smislu jako do- zakona i dr.? Je li svatko onaj tko je crkve, zemlji{ta, groblja, gonili bro znao da je osjetio 10. travnja 1941. radost sa- mu{ko i `ensko po tamnicama, da morao, slagao mim time i zlo~inac? U [imrako- se prisile na izdaju svoje vjere. Pose on osobno s voj se nutrini tako|er prelamalo to sebna navala propagande bila je time ili ne, po- pitanje, ali je on na njega imao ja- u~injena i u Ba~koj, gdje su silom kazivati znako- san odgovor: »Ne mislim da je pri- narivavali svoje sve}enike kao nave lojalnosti us- stajanje uz NDH zna~ilo prista- primjer u Kucuri i gdje su izdavali ta{kim vlastima janje uz usta{e ili da je opstanak i poseban propagandisti~ki pravokako bi uop}e NDH bio vezan za usta{tvo. Ja slavni list 'Zora'. Propaganda je mogao interve- sam, a mislim i ogromna ve}ima do{la i na sam @umberak. Kad je nirati, prosvje- hrvatskog naroda bio za NDH a 1934. bila u Radatovi}ima otkrivedovati ili pisati protiv usta{a, a to mislim da je na spomen-plo~a 'hrvatskom pjeslu`bene za- bilo ujedno i protiv partizana sniku' Jovanu Hranilovi}u, onda molbe u cilju kojih sam se ja bojao radi vjerskih su propagandisti preko no}i ukrali spa{avanja uhi- razloga...« Na drugome mjestu iz napisa slova 'hrvatski pjesnik'. }enih. Njegova Ozninim istra`iteljima odgovara Ti su isti godine 1935. na 14. srpnastojanja ina~e otprilike u istome duhu, samo {to nja, kad je odr`avan prvi `umbene bi imala ni- podrobnije obja{njava svoje uvje- ra~ki kongres u So{icama, htjeli kakvog smisla i renje i dr`anje:»Ja sam pozdravio izazvati krvoproli}e pomo}u ~etnika i srpskih `andara.« ne bi polu~ila si- osnivanje NDH u po~etku radi Stipan Bunjevac gurno nikakvog svih progona i {ikaniranja hrvatU grkokatoli~koj kri`eva~koj katedrali pokopan je biskup [imrak, o ~emu svjedo~i spomen-plo~a s Nastavlja se imenima kri`eva~kih biskupa i kanonika. Na njoj je zapisano: »Dr. Janko [imrak, biskup 1883. - 1946.« uspjeha: »Daka- skog naroda pod biv{om Ju-

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

25

BROJ 26 n 26. LIPNJA 2005.

25

20. 06. 05, 10:07

IZVORNI DOKUMENTI OZNE O BISKUPU DR. JANKU [IMRAKU I »PREKR[TAVANJU« SRBA U NDH

(10)

»Te`io je za zasebnom dr`avom Hrvatskom« N

ovija historiografija nakon polustoljetne nametnute {utnje polako i argumentirano dokazuje da su partizani na podru~ju biv{e Jugoslavije, dosljedno provode}i u djelo zamisao potpunog uklanjanja svih protivnika, me|u koje su ubrajani i svi politi~ki i ideolo{ki neistomi{ljenici, po~inili brojne, stra{ne, masovne i bezrazlo`ne zlo~ine za koje nikada nitko nije odgovarao. U tom kontekstu partizanskokomunisti~ke i velikosrpske patologije, u kojemu ljudski `ivot, dostojanstvo, pravda, nevinost, dokazana krivlja, utemeljena presuda i sl. ne predstavljaju nikakvu vrijednost i nemaju nikakve va`nosti, potrebno je promatrati i sve ratne i poratne zlo~ine protiv Katoli~ke Crkve, pa i protiv biskupa dr. Janka [imraka i svih pripadnika grkokatoli~ke Kri`eva~ke biskupije.

U o~ima partizana grkokatoli~ki je najve}i zlo~in bilo »prekr{tavanje«, bez obzira {to optu`be nisu bile potkrijepljene uvjerljivim dokazima, pa su i zlo~ini prema grkokatoli~kim sve}enicima, redovnicima, bogoslovima i ~lanovima sve}eni~kih obitelji bili u najve}oj mjeri time motivirani. O grkokatoli~kim `rtvama dosada je sustavno i znanstveno vrlo malo pisano, tek su pojedinci poku{ali dati cjelovitije natuknice o njima ili rasvijetliti barem pojedine slu~ajeve. Dok se netko ne odlu~i znanstveno obraditi `ivotopise i okolnosti svih grkokatoli~kih `rtava u ratu i pora}u, dobro je barem (neke) dosada{nje napise sabrati i objelodaniti dostupne podatke na jednome mjestu.

Aleksandar Vlasov-Ovdijenko ro|en je 10. XI. 1909. u Petrogradu u Rusiji, u obitelji pravoslavnih roditelja, oca Vasilija i majke Lidije. U bolj{evi~kom je teroru otac nestao a majka je sa sinom pobjegla u selo Zavaljiv u Ternopiljsku oblast u zapadnu Ukrajinu, koja je tada bila pod Poljskom.

Aleksandar g. 1931. ilegalno prelazi poljsko-njema~ku granicu i odlazi ujaku u Berlin. Tamo je po~eo studirati medicinu, a u me|uvremenu u njemu sazrijeva odluka da s pravoslavlja prije|e na katoli{tvo. To je u~inio 28. VI. 1934. u Münsteru, gdje prelazi na studij teologije na tamo{nje katoli~ko sveu~ili{te. Ondje je upoznao i hrvatske studente me|u kojima je stekao velike prijatelje. Vjerojatno je i to bio razlog da je podnio zamolbu za primitak u Kri`eva~ku biskupiju i da je 15. VII. 1935. do{ao u Zagreb, gdje je zavr{io studij na Katoli~kome bogoslovnom fakultetu. O`enio se Natalijom r. Lubencky g.

1936. u grkokatoli~koj `upnoj crkvi u Lipovljanima a za sve}enika ga je u kri`eva~koj katedrali 14. II. 1937. zaredio biskup dr. Dionizije Njaradi. Imenovan je upraviteljem `upe Grabar u @umberku, ali je ubrzo te{ko obolio te je dobio godinu dana bolovanja. Nakon oporavka, u

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

prolje}e 1938. povjerena mu je Uz onodobnoga zagreba~kog nadbiskupa Alojzija Stepinca, zbog vjerskih je `upa Prgomelj kod Bjelovara, a 1. I. 1939. postaje `upnik u Di{prijelaza u NDH naj~e{}e u povijesti prozivan grkokatoli~ki kri`eva~ki biskup niku kod Gare{nice. U me|udr. Janko [imrak, o kojem donosimo njegovo autenti~no svjedo~enje na ispitivremenu rodila su mu se djeca: vanjima u vojnom istra`nom zatvoru u Zagrebu Orest, Oksana i Juraj Rastislav.

Petnaestak partizana su oko dva sata poslije pono}i 27. VII. 1942. 1928. Tada odlazi za `upnika u Suhoru. Marko je klasi~nu gim- Pokopan je 12. VI. 1944. na upali u ku}u, oplja~kali sve vri- Berkasovo gdje su ga partizani naziju i bogosloviju zavr{io u groblju u Grabru. jednosti i nao~igled supruge i `ivoga spalili kod jednoga drve- Zagrebu kao pitomac grkokatoMihajlo Lodjece odvukli ga van. Ubili su ga ta u {umi kod Lipovca g. 1944. li~kog sjemeni{ta. O`enio je zinski je ro|en s vi{e hitaca u glavu na ledini Jo{ i danas se to mjesto zove Miru r. Gvozdanovi} a za sve}eg. 1920. u Lipokraj crkve. Dva dana kasnije »kod popovog duda«. nika ga je 6. XII. 1942. u Kripovljanima i biskup [imrak predvodio je Nikola Oros `evcima zaredio biskup [imrak. bio je bogoslov sprovodne obrede na mjesnom je ro|en u obi- Dan nakon re|enja partizani su ~etvrte godine groblju u Gare{nici. Tragi~na telji \ure i Ene mu ubili majku i o~uha. Za vriKri`eva~ke bispri~a obitelji grkokatoli~kog r. Ko~i{ 18. XII. jeme rata slu`bovao je po `upakupije. Studisve}enika Vlasova zavr{ena je 1905. u Miklu- ma kotara Gare{nica i Bjelovar a rao je u Lavovu 22. X. 2004. kada su svi ~lanovi {evcima. U ro- g. 1946. odlazi nazad u Ameriku i u Zagrebu. U obitelji bili ponovno skupa. Na dnome selu je u Cleveland. Dvije godine ka- jesen 1944. usta{e su ga sa skukri`eva~kom groblju sv. Roka u zavr{io osnov- snije za njim odlaze `ena i troje pinom od 260-ak Ukrajinaca i zajedni~ku su grobnicu pokopanu {kolu, gim- djece a on preuzima grkoka- ^eha odvele u jasenova~ki logor ni ekshumirani ostaci iz Ganaziju u Zagre- toli~ku `upu u metropoliji Pitt- gdje je preminuo nepoznatog re{nice oca Aleksandra i njegova bu a teolo{ki studij nakon Lavo- sburg, gdje je i preminuo g. datuma a nepoznate su i okolnajmla|eg sina Jurja Rastislava, va u Zagrebu. Nije bio o`enjen a 1984. nosti smrti. koji je preminuo s pet godina i za sve}enika je po biskupu dr.

Janko Rapbio pokopan u Kri`evcima, te Njaradiju bio zare|en 31. III. ljenovi} ro|en [imrakova svjedo~enja pepeo supruge Natalije, koji je 1929. Dan kasnije imenovan je je 4. VI. 1895. u ignorirana donesen iz Amerike. Pored upraviteljem `upe u Prgomelju Kravljaku u Poratne vlasti u novoj Jugogrobnice stajali su sin Orest i k}i a nakon toga slu`bovao je u @umberku u slaviji pune nelogi~nosti i nedoNatalija.

Derventi i u Kani`i u Bosni. obitelji Petra i Ivan (Juli- Nakon rata, najvjerojatnije u Mile r. Severo- sljednosti nisu se, ~ini se, prejan) Kuhar ro- travnju ili svibnju 1945, partivi}. U kolovozu vi{e obazirale na [imrakova |en je 2. III. zanske su ga vlasti uhitile i ot1922. o`enio je svjedo~enja tijekom ispitivanja, 1912. u Kucuri premile u logor gdje je bio poFebroniju r. od kojih je prvo bilo 15. svibnja 1945. a posljednje 20. lipnja iste od Petra i Amagodine. Cijeli je slu~aj za njih lije r. Pap. U ve} na samome po~etku bio zared bazilijanapravo zavr{en, {to pokazuje ca stupio je 4. slu`bena zabilje{ka »Pregled IX. 1928. a vje~istraga sve}enika koji se nalaze ne je zavjete u zatvoru ovoga odsjeka do 6. polo`io 26. XI. 1933. Zaredio ga VI. 1945«. Proku{anom metoje vladika Njaradi 5. II. 1939. u dom u kojoj optu`eni nema Velikom Bu~kovu u Ukrajini. nikakve mogu}nosti dokumenTijekom II. svjetskog rata tirano potkrijepiti svoje tvrdnje i opslu`ivao je `upe: Radatovi}i, u kojoj su slu`bene zabilje{ke Drage, Ka{t; So{ice, Pe}no i Pribez oznake, datuma i potpisa, bi}, gdje je i »poginuo oko Pe»slu~aj [imrak« je jo{ za vrijeme trova 1944« - kako je to zapisano ispitivanja, tj. prije njihova u njegovoj biografiji. Zapravo, zavr{etka bio zaklju~en a djeloubili su ga partizani. vanje biskupa [imraka ve} unaInokentije prijed opisano:»1. [imrak dr.

Timko ro|en je od posljednjih obiteljskih slika grkokatoli~kog sve}enika Aleksandra Janko. Biskup kri`eva~ki... Po 11. IX. 1906. u Jedna Vlasova samom njegovom priznanju Kucuri od oca Ivana i majke dvrgnut te{kim mu~enjima. Od Prov~i, a 19. rujna iste godine te`io je za zasebnom dr`avom Marije r. [an- toga je obolio pa je bio preba~en zaredio ga je za sve}enika kri- Hrvatskom i kad je Paveli} osdor. Godine u bolnicu u Osijek, gdje je ubrzo `eva~ki biskup dr. Njaradi. Na- novao NDH vjerovao je da se 1922. pristupio preminuo 1. VIII. 1945. U slu`- kon re|enja godinu dana je bio njegov san ispunio. Prema vlaje redovnicima benom lije~ni~kom nalazu zapi- duhovni pomo}nik u Ruskome stima NDH kroz ~itavo vrijeme bazilijancima u sano je da je »umro od tifusa«.

Krsturu u Ba~koj, te dvije godine bio je lojalan i servilan i u svemu Kre~ovu u Ukrajini, gdje je 17.

Petar Olejar ro|en je u Petro- upravitelj `upe u Grabru, a g. izvr{avao naredjenja odjela za IV. 1924. polo`io vje~ne zavjete vcima kod Vukovara g. 1926. i bio 1925. postaje `upnik u Mrzlome bogo{tovlje. I{ao je na ruku i gdje ga je 23. VIII. 1931. za sve- je sjemeni{tarac Kri`eva~ke Polju. Suprugu Febroniju su g. usta{kim namjerama te je nje}enika zaredio bis1944. partizani gova crkva, po njegovom odokup dr. Kocylsky. Petnaestak partizana upalo je oko dva sata po- odveli u nepoz- brenju, nasilno prekrstila 10.000 Od 1933. do 1935. slije pono}i 27. VII. 1942. u ku}u grkokatoli~koga nato i, najvjero- Srba, a vjerojatno je po mati~bio je magistar nosve}enika Aleksandra Vlasova u Di{niku kod jatnije, ubili iste nim knjigama vr{io jurisdikciju vaka u kre~ovskom godine u Jazovki. nad 50.000 Srba koji su pre{li na samostanu, a g. Gare{nice, oplja~kali su sve vrijednosti i I usta{e su grkokatoli~ku vjeru. U svom sta1936. postaje pre- nao~igled supruge i djece odvukli ga van. Ubili nad dvojicom nu u Kri`evcima odgajao je djefektom u zagre- su ga nedaleko od ku}e s vi{e hitaca u glavu na sljede}ih grko- cu pokr{tenih Srba za grkokaba~kome grkoka- ledini pokraj crkve. katoli~kih klerika toli~ke sve}enike... ^lan usta{toli~kom sjemekog pokreta prema vlastitoj izjapo~inili zlo~ine: ni{tu. Vojni sud u Zagrebu osu- biskupije. Partizani su ga ubili u Dr. Ivo [im- vi nije bio, ali je bio jedan od dio ga je 29. VI. 1945. na smrt dobi od 18 godina zajedno sa skurak ro|en je nosioca frankova~kog duha mestrijeljanjem. pinom mje{tana u jesen g. 1944.

22. VII. 1916. u dju crkvenim krugovima i jedna Pavao Gvoz- Na strijeljanje je s njime bio izve[imracima u od stupova klerikalizma u Hrdanovi} ro|en den i njegov otac kojega je metak `upi Grabar od vatskoj.« je 16. III. 1892. samo okrznuo, te je on okrvavljen Dionizija i Tako se o biskupu [imraku, u zaseoku Bre- i ranjen uspio pre`ivjeti.

Mal~ike r. Mi- bez obzira {to mu nije dokazan zovac u `upi Marko Balakovi}. Bio je ni jedan zlo~in, u javnosti proGrabar od Pavdovinac je roneo`enjen a {irio glas da je rije~ o »usta{kom la i Ane r. Bu|en 2. V. 1917. nakon studija biskupu« i zlo~incu. Isljednici su banovi}. O`eu Calumetu, u Zagrebu i Rimu za sve}enika napokon zadovoljno mogli nio je Anu r. dr`avi Michi- ga je zaredio biskup [imrak u odahnuti a spis o »slu~aju [imSegedi a za gen u SAD-u, Kri`evcima 5. IX. 1943. Bio je rak« zaklopiti i staviti »ad acta«. sve}enika ga je zaredio biskup od Nikole i Ane zaposlen u biskupijskoj kance- Na njihovo razo~aranje svaka dr. Dionizije Njaradi 2. VII. 1916. r. Badovinac. lariji u Kri`evcima a 8. III. istina kad-tad ugleda svjetlo Bio je kapelan u Petrovcima od Nakon {to mu 1944. biva poslan u `upe: Gra- dana!

1916. do 1917, upravitelj `upe u je umro otac, bar, Stojdraga i Pe}no. U no}i Stipan Bunjevac Pi{korevcima od 1917. do 1922. majka se s dvoje djece vratila u od 8. na 9. VI. 1944. ubijen je i u Radatovi}ima od 1922. do domovinu s kojima je `ivjela u na cesti Jastrebarsko-Ple{ivica.

Svr{etak

25

BROJ 27 n 3. SRPNJA 2005.

25

27. 06. 05, 11:56