feljton_2005_34

VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE

(1)

»Sa Hrvatskom završimo za sva vremena« N

ga mjesta koje je zaposjeo osedavna proslava desete Slatine: Dragan Dobrilović, pomoć na srpsko jedinstvo: »Na vajač, uvijek su bila i bit će saobljetnice vojno-redar- Bora Dobrić, Miloš Ulaga, Slo- političkoj pozornici predsjedmo srpska.« Proglas završava stvene akcije »Oluja«, bodan Radošević, Zoran Mišče- nikâ općinâ Banije i Korduna pokličem: »S vjerom u Boga, kojom je prestala postojati zlo- vić, Nedeljko Stanković i Jovan koji su prihvatili Vensov plan... narod i domovinu!« činačka srpska »država« na po- Kokić. Sliku gotovo stopostotne više nema. Jedni su smijenjeni, I »Saopćenje za javnost sa dručju Republike Hrvatske tzv. muške krajinske skupštine jedni zaplašeni a jedne su ubipete izvanredne sjednice PoRepublika Srpska Krajina, bila prema popisu, trebale su li, ali ne ustaše.« Osvrnuo se i dručne skupštine SO SBZS« od je prigoda da se o njoj progovo- »uljepšati« Dušanka Radmilo- na česta pozivanja istaknutih 11. listopada 1993. koje je potpiri s brojnih motrišta: u prvome vić i Sonja Veselinović, iza čijih Srba na razgovore u krajinsku sao »Predjsednik Republike redu s vojno-strateškoga, po- imena i prezimena nije zapisa- »Službu državne sigurnosti i u Srpske Krajine i Vrhovni zapotom općenito povijesnoga, pa no iz kojih su mjesta.

Službe ministarstva unutarnjih vjednik srpske vojske RSK-e« političkog, pravnog, humaniposlova«: »Svi prvaci sa Banije Goran Hadžić, u kojemu se iztarnog i sl. Međutim, u svim je Predsjednik kojemu i Korduna zatvaraju se, progomeđu ostalih traži » nadležne tim analizama bilo relativno su svi psovali ne se oni koji su dizali bunu... službe prerade i u slučaju pomalo vjerske problematike, što Kad je oslobođena Glina, dolaU prilično burnoj raspravi o zi do poziva, ali pitam se čijih trebe naprave vojne i obramje donekle razumljivo ali i pobene planove«, završava riječimalo nepravedno, jer su katoli- povjerenju tadašnjem »pred- jer mi nemamo Hrvata. A i ono ma: „S vjerom u naše snage i u štvo i pravoslavlje na tim pro- sjedniku RSK-e« Goranu Ha- malo što smo imali, i ono što je boga«! storima stoljećima isprepleteni. džiću, jedan od sudionika Simo bilo malo u Glini sredili smo, Osim toga, činjenica je da je u (zbog nečitkosti nemoguće je imali smo ih 37%, ali njih više »Predsjednik RSK-a« Goran Hadžić Pobjeda srpskog duha »RSK-u« srušeno i oštećeno odgonetnuti je li riječ o Krniću nema«. Na prigovore da je obistotine crkava i telj i rodbinu tzv. RSK bili doista skloni preu- i boginje Talije drugih vjerskih »Imamo i snage, volje i razloga da slomimo kičmu sklonio na si- veličavanju govori i iskaz Mile No, imenica »Bog« i njezin objekata, da je Hrvatske ustaške vojske. Maslenica, Islam, Smoko- gurno u Beo- Rađenovića iz Okučana: »A veliki broj sugrad »predsjed- ovom svađom, čast svima, mo- atribut koristili su se i u privić i druga mjesta koje je zaposjeo osvajač, uvijek su nik« Paspalj lim vas, ali Srbi su najjači kad mjerenom kontekstu, kao što je dionika tamošnjih burnih po- bila i bit će samo srpska... S vjerom u Boga, narod i odgovara: »Re- se slože. A da jesu najjači ja to u zamolbi Srpske pravoslavvijesnih zbiva- domovinu!« čeno mi je da će znam, jer smo u mom selu nas ne općine u Petrinji od 7. listonja pripadao mi silovati mo- 53 ostali, a išlo je 3500 ustaša. pada 1994. za povrat nacionaliKatoličkoj ili Pravoslavnoj Crk- ili Mitroviću, op. T.V.) započeo je dvije kćerke, da će nas ubiti Vojska nam je dala jedan tenk. zirane imovine. Tamošnja crkvi, te da se poistovjećivao s ka- je svoj emotivni govor zaziva- i srušiti mi kuću. Postavljam Poslije toga Radio-Hrvatska, vena općina moli vraćanje zemtolištvom ili pravoslavljem (ili jući Božju pomoć: »Braćo Srbi, sebi pitanje, u kojoj ja to državi odnosno Radio-Novska objavila ljišta u posjed, koje se nalazi na se barem u javnosti nastojao gospodo narodni zastupnici, živim?.. Prijete mi da ću proći je - 146 mrtvih Hrvata. Vozili su ondašnjem Trgu sv. Spiridona, takvim prikazati). Zato je zani- tako nam bog pomogao i dao kao kordonski vođa. Za vas koji ih na prikolicama i, svakako ra- a koje koristi poduzeće »Gavrimljivo nešto reći i o vjerskom nam snage i mudrosti da ovaj ne znate, kordonski vođa je bio zumijete, kao klade, mrtve. As- lović«, zbog »izgradnje i dovrpojmovlju koji se pojavljuje u srpski brod, koji se sada nesu- Mitar Obradović, jedan od pred- falt je sav bio krvav i to je bio šenje hrama sv. Spiridona, obizvornim dokumentima tzv. mnjivo nalazi na rubu vodopa- sjednika koji je pristao na Ven- kraj i neće više oni udariti na nove stare crkve sv. Nikole i nas. A bilo nas je 53!« ostalih crkvenih objekata u peRSK-a: zapisnicima, naredba- da i ponora, izvedemo i uvede- sov plan i dobio metak«.

Riječ »Bog« podjednako trinjskoj parohiji«. Zamolba ma, odlukama, prijedlozima, rabe i vojni i civilni predstavni- koju je nadležnima na rješa»Milijarde tona čelika priopćenjima i sl., jer se iz njih ci tzv. RSK-e, i to s ciljem podi- vanje proslijedio »tajnik Tajnimože saznati ne samo o pojedipo srpskoj djeci« zanja morala srpskih vojnika i štva Vlade Republike Srpske nostima vjerskoga života tijeU raspravu se uključio i nei- stanovnika. Tako je »Glavni Krajine« Savo Štrbac, predstakom ratnih godina na tim pomenovani »zastupnik« koji je, stožer srpske vojske Republike vnik crkvene općine je završio dručjima, nego općenito i o duda bi bio uvjerljiviji, spomenuo Srpske Krajine« 4. veljače 1993. riječima: »U nadi za daljnju hovnom ozračju koje je prevlaIsusa: »Na kraju ne morate iz- donio proglas: »Srpski junaci, uspješnu suradnju i pozitivan davalo među istaknutijim srpglasati nepovjerenje nego po- vojnici, policajci , dragovoljci, ishod ovoga zahtjeva želimo skim vođama, njihovoj intelekvjerenje, ali molim vas, dogodit narode Krajine, braćo i sestre! vam mnogo sreće, zdravlja i tualnoj razini i moralnom profiće nam se da ćemo svi otići za Četrnaesti je dan krvave brutal- Božjeg blagoslova«. lu, i još o mnoštvu drugih zaniNeki su se srpski intelekSrbiju. Jer mi ništa nismo vra- ne ustaško-fašističke agresije mljivih detalja. tili. Tko odgovara za ubijenu na našu Krajinu. Preko snaga tualci iz »RSK-a« u službenim djecu u Kašiću? Tko odgovara UN-a sručeno je na milijarde dokumentima udaljili od tradi»Poslanici« bez pokrića za dijete koje je kao Isus bilo tona čelika po našoj djeci, po cionalno kršćanskog poimanja Od svih se vjerskih pojmova razapeto? Tko odgovara što su našim ženama i starinama, po Boga, te su posegnuli za poganu dokumentima vrlo često sponaši vojnici tamo slušali: 'Čiko, našim teškom mukom izgrađe- skom mitskom baštinom. Tako minje, razumije se, riječ »Bog«. je Milan Plećaš, nemoj me klati, Piše se velikim i malim slovom, ubij me'?«. Bu- »Kad je oslobođena Glina dolazi do poziva, ali pi- »v.d. upravnik ovisno o pismenosti i o vjernič- Srpski književnik Jovan Radulović dući da je do tam se čijih jer mi nemamo Hrvata. A i ono malo što Srpskoga narokoj svijesti autora, rabi se u uobičajenom vjerničkom (npr. za- mo u mirnu i tihu luku... Zato tada već u više smo imali, i ono što je bilo malo u Glini sredili smo, dnog kazališta u Kninu«, u izzivanje blagoslova) i vojničkom vas još jedanput pozdravljam i navrata spomi- imali smo ih 37%, ali njih više nema« vješću »Vladi kontekstu (podizanja morala), apeliram u ime onih koji su po- njan tobožnji nim rodnim domovima. Ruše RSK-a« od 7. lipnja 1994. o radu zločin nad srpskom djecom, prigodom pjevanja srpske him- ginuli, u ime svih onih koji su se naše pravoslavne crkve, razne, ali i u ondašnjem aktual- uložili sve što su imali, da se Iliji Petroviću je, očito, to poče- bijaju grobnice i izbacuju kosti ustanove koju je vodio, ukratko istaknuo planove i značaj kralo polako smetati: »Ovdje se nom kontekstu suprotstavlja- konačno stvori srpska država naših predaka. Krvavi ustaški nja i ocrnjivanja hrvatskoga na- (sva isticanja u tekstu moja, op. već pet ili šest puta spominju pir i u ovom trenutku traje u jiškog kazališta: »Prva poduzeta akcija bila je stvaranje matičzaklana srpska djeca pribijena roda.

T.V.), da razumno, mirno, tole- na drveće. Ja još nisam vidio te dijelovima svete srpske zem- nog ansabla za SNP u dogovoru Tako je kao primjer vrijedno rantno, izađemo danas iz ove lje... Za razliku od nekoliko daspomenuti prijepis magneto- dvorane, sa jedinstvenim shva- slike. Možda one postoje, mož- na kada smo goloruki zaustavili s Ministrom kulture Republike Srbije, dekanom Fakulteta da su predane nekoj instituciji fonske snimke izvanredne ćanjima u rješavanju srpskoga koja se bavi ratnim zločinima, neprijatelja, sada je situacija dramskih umjetnosti u Beograsjednice Skupštine »RSK-a«, pitanja.« ali ako to nije napravljeno, on- znatno drukčija... Imamo i sna- du gosp. Sretom Jovanovićem i koja je održana 27. ožujka 1993.

Predsjednik »Skupštine da treba shvatiti da toga nije ge, volje i razloga slomiti kičmu Predsjednikom savjeta istoga u Belom Manastiru. Započela je RSK-a« Mile Paspalj odmah je bilo.« Da su ondašnji najviši Hrvatske ustaške vojske. Ma- fakulteta gosp. Aleksandrom himnom »Bože pravde«, a od podržao takav stav: »U SDS-u predstavnici srpskoga naroda u slenica, Islam, Smoković i dru- Berčekom... Gotovo svi ugledni 270 predstavnika svih okupira- sam od prvih dana. U političku dramski pisci izrazili su podrnih mjesta Republike Hrvatske borbu s ustašama sam ušao šku ovom projektu uz želju da i sudjelovalo ih je 220, među ko- molim da ovo potvrde ljudi koji oni stvaraju Krajiški dramski jima je, kao zanimljivost, bila i su zastupnici u ovoj skupštini i repertoar, naročito Jovan Radunekolicina »poslanika« bez po- koji sjede tamo u dnu dvorane lović koji se proslavio dramom krića. Naime, povijesna je či- - da konačno, poslije svega, i 'Golubnjača'... Naročito nas venjenica da Grubišno Polje kao sam imam obitelj, sa Hrvatseli želja Grka i Rusa da sa općinsko središte nikada nije skom završimo priču za sva svojim narodnim kazalištima palo u ruke srpskih pobu- vremena!«. Objasnio je i zašto gostuju kod nas... Ovakve aknjenika, ali su ga svejedno na je potrebna spomenuta toletivnosti najbrže doprinose skupštini trebali predstavljati: rantnost u skupštinskim rasduhovnom proboju Knina i čiMilan Baskić, Nenad Brujić, pravama: »Što se tiče repubtave Krajine kao države...« Prvi Nedeljko Berag, Živko Zagorec, ličke Skupštine, ja sam čovjek čovjek kninskog kazališta izBranislav Jelisavac, Dušan Hu- koji u životu nikome nisam opvješće završava zanosnom žedak i Branko Popović. Jednako sovao majku, ali sam sigurno ljom: »S vjerom u pobjedu srpsu tako i predstavnici Daruva- čovjek koji je doživio da mu skoga duha, kulture i boginje ra: Kosta Bosanac, Stevo Ra- skoro svi zastupnici opsuju Talije«. tković, Rajko Crnobrnja, Lju- majku.« Iz njegovih kasnijih riTomislav Vuković ban Medanov, Pero Banović, i ječi može se razumjeti zašto su Milan Trešnjić, a Podravske neki sudionici zazivali Božju Moral srpske vojske podizan je i zazivanjem Božje pomoći (Nastavlja se)

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 34

25

21. KOLOVOZA 2005.

16.8.2005, 8:17

25

VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE

(2)

Puno »vjere« ali vjerskoga malo N

akon riječi »Bog« nekako logički slijedi »vjera«, koja se iznenađujuće puno puta nalazi u službenim dokumentima tzv. RSK-a, što će mnogima u kontekstu strogo »državnih«, vojnih i sličnih tema, koje nemaju nikakve izravne veze sa vjerom, izgledati čudnovato. Međutim, razlog je tome postojanje institucije »krajinske države«, koja je u samome nazivu imala riječ »vjera«, tj. »Ministarstvo kulture i vjerâ« sa sjedištem, dakako, u Kninu. Dakle, brojni dopisi o svim, ne samo vjerskim nego i, obrazovnim, kulturnim, humanitarnim i sličnim drugim problemima uredno su se slali tomu ministarstvu«.

Iako ne donose puno o podataka o vjerskom životu, svejedno su dragocjena povijesna vrela jer se iz njih može saznati niz zanimljivih podataka o događajima i osobama, koji su široj hrvatskoj javnosti nepoznati. No, potrebno je reći da se riječ »vjera« rabila i u drugom kontekstu, istina puno rjeđe, posebice u smislu »pravoslavne vjere« i o potrebi njezinoga »njegovanja«, najčešće zbog »očuvanja i jačanja srpstva«.

gramirane poslove u ovome političkom trenutku neobuzdane propagande protiv Republike Srpske Krajine i cijeloga srpskog naroda«. Dakako, svaka je (pa i kulturna) zamisao dobivala na važnosti i imala većih izgleda da dobije potporu najviših »krajinskih vlasti« što je više bila protuhrvatski usmjerena: »U kratkim crtama vas želimo podsjetiti prije svega na činjenice, da je dosadašnja kroatocentrična konzervatorska znanost i praksa zatirala sve što je srpsko. Tako je primjera radi povijesni srpski Dalj ostao nezaštićen kao spomenički kompleks ili cjelina«. »Krajinske vlasti« nisu, razumije se, nikada ni pokušale krenuti u tako ambiciozne »kulturne« pothvate ne računajući uvijek na svesrdnu pomoć Srpske akademije znanosti i umjetnosti: »Ovaj zadani i planirani posao želimo realizirati uz pomoć Odbora za povijest Srba u Hrvatskoj pri Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Beogradu jer bi se tada istraživanja i dokumentacija mogla i trebala objaviti u 'Zborniku o Srbima u Hrvatskoj' koji izdaje spomenuti Odbor SANU-a«.

Svi su znanstveni i kulturni planovi, pothvati i događaji u »RSK-u« bili u cilju učvršćivanja »krajinske države« i njezina predstavljanja široj javnosti kao »države« u kojoj sve normalno funkcionira 1983. prilikom izgradnje spomen obilježja Veliko Nabrđe, općina Đakovo... Pored navedene dokumentacije krišom je prenijeto preko Hrvatske granice više od 30 registara dokumentacije, koja se odnosi na gotovo kompletni spomenički fond općina Orahovica, Osijek, Vinkovci, Županja, Pakrac i dr. Prema toj dokumentaciji znat će se što smo imali i što su neofašističke snage uništile 1991-1993 g. kako bi prikrili zlodjela svojih predaka u II. svjetskom ratu«. Bilo bi dobro znati jesu li mjerodavne ustanove Hrvatske vlade podnijele zahtjev za vraćanje tog mnoštva

brojne planove od kojih je i »Širenje istine u svijetu o genocidu nad kulturno-prirodnim dobrima srpskoga naroda«, što podrazumijeva »širenje istine o stradanju srpskih, židovskih i drugih spomenika i korijenima pravoslavlja na istočnom dijelu Republike Srpske Krajina, i privremeno okupiranim srpskim zemljama od strane Hrvata«!

»Sava Mrkalj« od »državnog značaja«

Prevladavajući funkcionalni tretman znanosti i kulture u službi politike onodobne »RSK« posvjedočio je i, u međuvremenu imenovani, »ministar Ministarstva kulture i vjerâ« Dragutin Bolić. On u dopisu 20. srpnja 1994. svim »Općinskim organima unutarnjih poslova i Zapo»Povijesni srpski Dalj« »Privremeno okupirane vjedništvima Tako je »Ministarstvo kulture srpske zemlje« srpske vojske i vjerâ« 10. kolovoza 1993. poslaZanimljiva je osoba g.

Velimir Republike Srplo dopis, koji su potpisali »v.d. ske Krajine« koordinator Ministarstva« dr. Ćerimović, direktor »Oblasnoga zavoda za zaštitu kulturnih i primoli da se omoBranko Zinaić i »tehnički šef gući »rad na teSrpskoga narodnog kazališta u rodnih dobara u Vukovaru« renu... ekipi arKninu« Bogdan Marčetić gene- RSK-a, prijeratni djelatnik u Reheologa, koju će ralnomu direktoru tvornice gionalnom zavodu za zaštitu kulturnih spomenika u Osijeku, kapredvoditi doc. »TVIK« u Kninu g. Prijiću. U dr. Đorđe Jankonjemu se moli »pomoć za realiza- ko to sam piše o sebi u dopisu od 25. kolovoza 1993. upućenog Odvić u organizaciji ciju ovogodišnjega Kninskog kaSveslavenskoga zališnog festivala«. Istim je povo- boru SANU-a za povijest Srba u Hrvatskoj.

Naime, u zadivljujusaveza iz Beogradom 16. kolovoza 1993. upućen i da«. U nastavku dopis »Elektrodistribuciji RSK«, ćem mnoštvu dopisa pokazao je doista silnu energiju na području pojašnjava ciljeu kojemu se moli g. Mandić da se ve tog arheolo»omogući dotok električne ener- zaštite srpskih kulturnih dobara na okupiranim hrvatskim poškog pothavata: gije na prostor Kninske tvrđave u neprekinutom trajanju od dručjima. Koliko je ta njegova Izvorni dopis o pljački dokumenata i njihovu prenošenju iz »Planirana istraživanja imaju za 16.08. do 20.08. (...) zbog priprem- velika skrb bila stalno poticana i Hrvatske u Srbiju hranjena jednako tako velikom cilj pružiti dokanih radova«. Kako bi taj događaj dobio publicitet 20. kolovoza iste mržnjom prema svemu hrvat- opljačkanih dokumenata u režiji ze o životu srpskoga naroda u dagodine poslan je dopis direktoru skome, neka svatko sam prosudi Velimira Ćerimovića, prijeratno- lekoj prošlosti na prostorima ReRadio-Banja Luke, u kojemu se po njegovim djelima i riječima. U ga djelatnika u Regionalnom za- publike Srpske Krajine, što, osim moli »dolazak novinara g. Đorđa spomenutom se dopisu SANU-u vodu za zaštitu kulturnih spome- znanstvenog, u ovom trenutku Miletića radi praćenja i izvješći- najprije požalio na loše uvjete nika u Osijeku, i njegova ima i politički značaj.« I Srpsko kulturno društvo vanja s Prvoga Kninskog kazali- rada: »Sramota je, ali Vam mora- osječkog suradnika i gdje se oni »Sava Mrkalj« iz Topuskog u zašnog festivala u razdoblju od 21. mo reći da djelujemo godinu da- sada nalaze.

Znakovit je i njegov odnos molbi od 6. travnja 1995. koju je o.m. do 30 o.m.«. Budući da »Mi- na gotovo na ulici... Da nije vlanistarstvo kulture i vjerâ« u to dika osječko-poljsko-baranjski prema kulturnim dobrima koja potpisao predsjednik Đuro Ludoba već dulje vrijeme nije ima- preuzvišeni g. Lukijan posudio ne pripadaju srpskome narodu. kić, svjesno je svoje »općelo svoga »ministra«, službene je Zavodu stroj za tipkanje i dao ne- Tako u Izvješću o radu njegova državne« važnosti. U njemu moli dopise osim »koordinatora« pot- što uredskog materijala, mi kao zavoda za g. 1994. koji je 28. novčanu pomoć za tiskanje knjislužba od posebnog društvenog i siječnja 1995. poslao »krajin- ge »Po srpskoj Dalmaciji«, čije je pisivala i Mirjana Rašković. skom Ministar- objavljivanje bilo nužno zbog Svi su se znanstveni i Bilo bi dobro znati jesu li mjerodavne ustanove stvu kultura i »obveze Društva prema Jovanu kulturni doga- Hrvatske vlade podnijele zahtjev za vraćanje mno- vjerâ«, u odjelj- Raduloviću, prošlogodišnjem dođaji u »RSK-u«, štva opljačkanih dokumenata u režiji Velimira Će- ku o evidenti- bitniku nagrade 'Braća Micić', jeranju kulturnih dine književne nagrade u RSK« pa i spomenuti rimovića, prijeratnoga djelatnika u Regionalnom spomenika u i knjige »Srpske narodne pjesme kazališni, održavali s ciljem da zavodu za zaštitu kulturnih spomenika u Osijeku, općini Dalj napi- iz Zapadne Slavonije«, koja učvršćuju »kra- i njegovoga osječkog suradnika, i gdje se oni sada sao je: »Sakral- »sadrži rukopise Milana Obradonih spomenika vića, koji je sakupio srpske narojinsku državu« i nalaze. drugih vjerâ i dne pjesme u zapadnoj Slavoniji njezino prednacionalnog interesa uopće nebi- konfesija nema« osim »6 crkava još prije sto godina«. Dakako, i stavljanje pred širom javnošću smo mogli obavljati ni najosnovi 8 križeva koji pripadaju srpsko- predsjednik topuskoga Društva kao »države« u kojoj sve normal- niju djelatnost«. Potom je pravoslavnom narodu«. Također smatra »da se radi o poslu od no funkcionira. Tako je »Oblasni SANU-u naveo što njegov Zavod je istaknuo da je »Zavod inicirao općeg značaja za RSK«. Jednako zavod za zaštitu kulturnih i priro- posjeduje: »Naš stručnjak povje- vraćanje imena starih srpskih tako u Planu rada »Save dnih dobara u Vukovaru« 8. ruj- sničar umjetnosti sa dugogodi- sela (Tovarnik, općina Vukovar) Mrkalja« za g. 1995., koji je potpina 1993. poslao dopis, koji je šnjim konzetvatorskom isku- i davanje novih imena srpskim sao prethodnik g. Lukića, bivši potpisao »direktor« Velimir Ćeri- stvom uspio je prenijeti iz Osi- selima u kojima živi većinsko sr- predsjednik Marko Miljanović, mović, o potrebi »obilježavanja jeka u Srbiju veliki dio dokumen- psko stanovništvo (Tenjski Antu- govori se o »nekadašnjoj Hrvadogađaja, mjesta i osoba otadž- tacije vezan za kulturna dobra novac, Silaš i dr. na području tskoj a sada Republici Srpskoj binskog rata (istaknuo T.V. i sve Srba u Slavoniji i Baranji, koje Srpske općine Tenja). Isto tako Krajini«, u kojoj je »'Sava Mrkalj' ostalo) 1991.-1993.«. U njemu je je prije rata pokrivao Regionalni inicirali smo izgradnju srpsko- u poziciji da postane institucija posve jasno označen cilj cijeloga zavod za zaštitu spomenika kul- pravoslavnih hramova u selima, kulture od državnog značaja i »kulturnog« pothvata: »Bila bi ture u Osijeku... Prenesena je i u kojima do sada nisu imali crk- uzor drugima«. »Ministarstvo kulture i vjerâ« neoprostiva pogreška i velika neprocjenjivo vrijedna izvorna vu.« A u Programu rada za g. šteta kada ne bismo izvršili pro- dokumentacija prikupljena g. 1995. »Ministarstvu vjera« iznosi napisalo je »Tajništvu Vlade

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 35

25

28. KOLOVOZA 2005.

22.8.2005, 11:49

RSK« 26. travnja 1994. u ono doba najbolju preporuku za tiskanje romana već citiranog Branka Zinaića, u kojoj se upozorava da je riječ o »aktualnoj krajiškoj temi«.

Srpski episkop - autor dokumentarca I druge su »krajinske« ustanove rabile u svojim dokumentima riječ »vjera« naslovljujući dopise spomenutom »ministarstvu« kao: »Nacionalna knjižnica« koju je vodio »prof.dr.sc.

Davor Kačar«, »Arhiv RSK«, »Srpsko narodno kazalište« s direktorom Milanom Plećašem, »Krajina film« pod vodstvom »diplomiranog redatelja Dušana Govoruše« i dr. Kada je riječ o »filmskome stvaralaštvu« u tzv.

RSK svakako se ne smije izostaviti dokumentarni film »Republika Srpska Krajina« čiji su autori episkop slavonski g.

Lukijan, Stevo Ratković i Slobodan Mrkonjić »uz sudjelovanje profesionalne filmske ekipe BFC 'Zastava - film' iz Beograda, na čelu sa puk. Hranislavom Brkićem, direktorom spomenute filmske kuće i izvršnim producentom tog filma, te uz pomoć Informacionog centra Srpskoga sabora i Srpske pravoslavne Crkve, kao i uz podršku brojnih sponzora i ustanova...« Namjere i tog filma jasne su iz dopisa »autorskog tima« od 7. srpnja 1994. upućenog »Ministarstvu informniranja i Ministarstvu kulture i verâ«: „probijanje informativne blokade kojoj su izloženi naši sunarodnjaci i prijatelji u svijetu.

Nadalje, autori su filma imali stalno u vidu okolnost da je nužno potrebno omogućiti afirmaciju istine o srpskom narodu RSK-a i njegovoj težnji - kao političkog naroda - da stvori svoju državu.

Najzad, autori su stalno imali u vidu mnogo puta u povijesti dokazanu istinu o nerealnosti tzv. suživota, u bilo kakvom modalitetu i obliku, između srpskoga i hrvatskoga naroda, a što jasno prikazuje čitava kronologija događaja prikazana u ovomu dokumentarnom filmu.« Usputno i na kraju, dobro je kao zanimljivost spomenuti da je instrumentaliziranje vjerskih sadržaja u političke svrhe bilo prisutno također i u susjednoj »srpskoj državi« tzv. Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini, što se vidi iz službenoga dopisa »Vlade RS« od 29. svibnja 1993. upućenog Udruženju Srba BiH, točnije njegovom Komesarijatu za izbjeglice. Dopis pronađen nakon Oluje na području RSK, koji je potpisao »ministar, prof.

Velibor Ostojić«, predlaže Program naseljavanja izbjegloga stanovništva, čije ostvarenje treba, uz ostalo, ići u smjeru »svestrane suradnje sa Srpskom pravoslavnom Crkvom u vezi s vjersko-duhovnim pitanjima migracija, te očuvanja i jačanja srpstva«.

Tomislav Vuković (Nastavlja se)

25

VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE

(3)

Kulturocid - krajinska »kulturna« politika K

rajinski dužnosnici« u svojim su službenim do pisima često koristili i pojam »crkva«, misleći pri tome na: instituciju (najčešće srpskopravoslavnu), građevinu (u tom slučaju rabeći i zamjensku imenicu »hram«), toponim ili naziv mjesta (kao npr. Bela Crkva).

eto, htio spasiti oštećena zvona iz razrušene katoličke crkve u Nijemcima u susjednoj Republici Hrvatskoj. Međutim, u Divošu niti je bilo katoličke župe, svećenika ili crkve (možda, jedino u nekoj dalekoj prošlosti), niti ih danas ima. Tamo postoji jedino sprskopravoslavna crkva sv. Velikomučenika Georgija iz XVIII. st. i crkvena općina, koji pripadaju Arhijerejskom srijemskomitrovačkom namjesništvu (dekanatu) Srijemske eparhije (biskupije). Može, dakle, jedino biti riječi o srpskopravoslavnom svećeniku, koji je g. 1993. bio na službi u Divošu. On je, barem prema Ćerimovićevu dopisu, te godine uporno mjesecima nastojao »odnijeti oštećena zvona iz razorene crkve u Nijemcima«.

Teško je sa sigurnošću odgovoriti na pitanje: Da li je htio spasiti, sačuvati i jednoga dana zvona vratiti »vlasnicima«, ili je imao nekih drugih motiva? Činjenica je da su zvona odnešena i nikada nisu vraćena, te se do danas ne zna točno tko ih je odnio i gdje su. Usputno je dobro spomenuti da se kod Divoša nalazi i manastir Kuveždin sa crkvom sv. Save, koji se spominje već u XVI. st. i koji je u povijesti opljačkan g. 1918. a djelomično srušen g. 1944. Kasnije je, od 1973. do 1975. obnavljan, ali je do dana današnjeg još uvijek u prilično jadnom stanju.

Kakav je bio odnos »krajinskih vlasti« prema crkvama-građevinama, koje nisu bile srpsko-pravoslavne, najbolje govori podatak da ih u brojnim popisima kulturnih dobara tzv. RSK-a jednostavno nema! One su u kulturocidu sustavno uništavane i rušene đena je ruševna crkva i zaštićeno kulturno dobro kao što je hram sv. Nikolaja u Vukovaru.

Bili smo zadovoljni kada se radilo na kompletiranju i elaboriranju materijala o kulturnom genocidu, kojega su počinili ustaški bojovnici u srpskim zemljama. Genocid je poprimio stravične razmjere jer su ustaše, suprotno Haškoj konvenciji, kulturna dobra zloupotrebljavali kao vojne objekte. Za Vukovar je to poznato, pogotovo za hram sv. Nikolaja kojega su granatirali, spalili i minirali bojovnici...

Ovo je vrlo značajno pitanje jer se radi o vrijednom kulturnom spomeniku, ali i o tome da pravoslavni vjernici u Vukovaru još uvijek nemaju svoju bogomolju.« Istodobno »krajinski Zavod« je iznio brzo i »stručno« mišljenje o potrebi rušenja katoličke crkve sv. Mateja u Tovarniku, što su predstavnici UNPROFOR-a, koji su radili za potrebe UNESCO-a, sumnjičavo primili: »Zato su išli u kontrolu našeg stručnog mišljenja u vezi ruševina katoličke crkve u Tovarniku koje zbog znatnih i teških padavina ugrožavaju sigurnost pro-

ma srednjovjekovnih pravoslavnih crkava...« Imenica »crkPljačkaši iz Srbije va« u dokumenTako je u prošlom nastavku tima tzv. RSK spomenuti »ravnatelj Oblasnog pojavljuje se, zavoda za zaštitu kulturnih i prikao što je već rodnih dobara u Vukovaru« rečeno, i u naziRSK-a Velimir Ćerimović u dovu mjesta. Tako pisu od 11. studenog 1993. mose Bela Crkva rao kao primjer spomenuti raznalazi nekoliko rušenu crkvu u Nijemcima kako puta u »Popisu bi upozorio »Tajništvo za druv/o (vojnih obštvene djelatnosti Srpske općiveznika, op. T.V.) ne Mirkovci« na sustavnu pljačpristiglih iz ku umjetnina pojedinaca iz SrSRJ« koji nema bije: »S terena nam stižu obadatuma, žiga ni vijesti da na području srpske oppotpisa. Između ćine Mirkovci, koje spada pod 211 srpskih vojnašu ingerenciju, privatne osonika iz: Iriga, Inbe iz Republike Srbije nastoje đije, Rume, Kuotuđiti pokretne predmete iz kujevaca, Zreoštećenih crkava, kao npr. župnjanina, Banje nik iz Divoša kod Srijemske Koviljače, PećiMitrovice, koji navodno mjesenaca, Martinaca, cima nastoji odnijeti oštećena Titela, Stare PaKatolička crkva sv. Matije apostola u Tovarniku zvona iz razorene crkve u Nizove, Crvenke, crkvama-građevinama, koje ni- Čortanovaca, Golubinaca, Erdejemcima.« Stoga se u dopisu su bile srpsko-pravoslavne, naj- vika, Srijemske Mitrovice, Sompredlaže: »Ovaj Zavod iz objekbolje govori podatak da ih u bora, Beograda, Zemuna, Vršca, tivnih razloga nije mogao prebrojnim popisima kulturnih do- Kovina, Gornjeg Milanovca, gledati cjelokupan teren i ne bara tzv. RSK-a jednostavno ne- Pančeva, Sjenice, Šapca, Pirota, može kontrolirati cjelokupan ma! One su u kulturocidu sus- Mladenovca, Raške, Novog Sateren, zbog problema oko goritavno uništava- da, Šida, Požarevca, Odžaka, Ruva, pa Vas molimo da interveniTeško je sa sigurnošću odgovoriti na pitanje: Je li ne i rušene. me, Petrovaradina, Bačke Toporate kod Stožera Srpske vojske Dvostruka Krajine na Vašem području i da mjerila srpskopravoslavni svećenik, koji je g. 1993. bio na Razlog je bio le, Obreža, Negotina, Niša, Alekbez našeg znanja ne dopustite službi u Divošu i koji je, barem prema Ćerimoviće- jednostavan - u sinca, Kruševca, Vranje i Proku»novoj srpskoj plja, poslanih na ratišta u zapadpristup ratom oštećenim crka- prema vu dopisu, te godine uporno mjesecima nastojao državi« započe- nu Slavoniju, nalazili su se i: Mivama i spomenicima.« crkvama »odnijeti oštećena zvona iz razorene (rimokatoličke) lo je »novo raz- lan Ivanović, r. 8.VII.1970., Du»Direktor« Ćerimović je, da»Krajinske crkve u Nijemcima«, htio spasiti, sačuvati i jednoga doblje« s »no- šan Ivanović, r. 4.X.1935., Jovo kako, svjestan da takvi postupci stvaraju lošu sliku o Srbima i vlasti« imale su dana zvona vratiti »vlasnicima«, ili je imao nekih vom poviješću« Sudar, r. 15.III.1942., Goran »novom kul- Pauč, r. 20.I.1970. Nedeljko Ganjihovoj »državi« na području dvostruka mjedrugih motiva? Činjenica je da su zvona odnešena, iturnom politi- šparović, r. 16.XII.1952. i Milan Hrvatske: »Često se u inozem- rila prema crknim informativnim sredstvima vama-građevi- nikada nisu vraćena, te se do danas ne zna točno kom«, kako se Stolar r. 5.XI.1947. iz Bele Crkve. to jasno navodi Najstariji među svim vojnicima manipulira crkvama kao spo- nama, što, kako tko ih je odnio i gdje su. u dopisu Oblas- pristiglima u Hrvatsku bio je Trimenicima kulture što ide u teoriji tako i u protiv stvarnog stanja, protiv praksi, uopće nisu ni pokušava- laznika.« To je skupa s, čini se, nog zavoda za zaštitu kulturnih vo Stojić (Đorđa) r. 3.II.1934. na Srba i istine o genocidu nad spo- le prikriti. Jedan je odnos vrije- negativnim odgovorom za po- i prirodnih dobara u Vukovaru« adresi: Srijemska Mitrovica, Ramenicima srpskoga naroda, pa dio prema srpsko-pravoslavnim moć u obnovi vukovarske crkve od 4. listopada 1993.: »Ostali daički put 118, a najmlađi SloboVas molimo da ozbiljno uzmete crkvama, a drugi prema kato- sv. Nikolaja, bio dovoljan razlog objekti ili obilježja koji su prije dan Verić (Miroslava) r. ovaj tekst u postupak.« Dopis je ličkim, što se najbolje vidi iz do- za optužbu međunarodne zajed- ovog otadžbinskog rata tretirani 17.IV.1971. s adresom: Srijemska između ostalih proslijeđen i taj- pisa Oblasnog zavoda za zaštitu nice, posebice UNESCO-a: kao spomenici doživjet će reva- Mitrovica, s. Grgurjevci, Vojniku »Tajništva Srpske oblasti kulturnih i prirodnih dobara u »Imamo dojam o njegovoj pri- lorizaciju u skladu s društvenim vođanska 34. I u dopisu PovjereSlavonije, Baranje i Zapadnog Vukovaru« od 11. travnja 1994. stranosti, jer ne vjeruju nama promjenama (sva isticanja u ništva za izbjeglice RSK-a od 8.

Srijema« Petru Matiću u Borovo upućenog Republičkom zavodu stručnjacima iz Republike Srp- tekstu moja, op. T.V.), i zato ih lipnja 1994. općinskim povjereniza zaštitu spomenika kulture u ske Krajine, ali kako se iz pri- ovdje, u ovome času ne možemo cima za izbjeglice, kojega je potNaselje.

Spominjanje »župnika iz Di- Beogradu. U njemu »krajinski loženog vidi, ne vjeruje se ni tretirati kao spomenike, koji bi pisao »pomoćnik povjerenika« voša« u službenom dopisu istak- Zavod« problematizira zahtjev stručnom elaboratu, ni konzer- ušli u Registar nepokretnih spo- Jovica Knežević, spominje se nutog kulturnog djelatnika u za pomoć u obnovi oštećene srp- vatorima Srbije i SR Jugosla- menika Republike Srpske Kra- Bela Crkva. U njemu se najprije »RSK-u« zaslužuje posebnu po- sko-pravoslavne crkve sv. Niko- vije, koji su bili na licu mjesta i jine. Činjenica je da je prethod- izvješćuje da su »određeni koorzornost. Naime, Ćerimović u laja u Vukovaru, koji je bio po- svoj uvid prezentirali u elabora- ni režim proglašavao spomenike dinatori u Republici Srbiji koji će svim svojim nastupima pomno slan UNESCO-u u Ženevu: »U tu.« Kakav je bio odnos »krajin- po svojim mjerilima i 'aršinima', biti nosioci međuopćinske suradpazi na terminologiju, razluču- navedenom materijalu obra- skih vlasti« prema svim drugim nastojeći da ošteti, umanji ili nje s općinama u Republici Srpomalovaži sve ono što je pravo- skoj Krajini«, te da će oko problejući »srpsko« od slavno-srpsko«! svega što je »hrma izbjeglica s Kostajnicom suvatsko«, pa tako Bela Crkva i Kovin.

Iz Bele Crkve na ratište rađivati npr. i grad u koCrkva (srpsko-pravoslavna) jemu je prije ratspominje se u dokumentima u Slavoniju nih događanja tzv. RSK-a i kao institucija, kao Tezu o stalnom zatiranju srpživio i radio, u izvješću »Republičkog zaposko-pravoslavnih crkava na pouporno, precizno vjedništva civilne zaštite« iz dručju Hrvatske nisu propagirai smišljeno naziKnina od 31. ožujka 1993., koje le samo »krajinske vlasti« nego va »Osek«. Na je potpisao »načelnik« Milan i »srpski rodoljubi« u »majčici osnovu toga neTrbulin. On je »predsjednika Srbiji«. Tako je Sveslavenski satko bi mogao poVlade RSK-a« izvijestio: »Crkva vez iz Beograda, koji je vodio misliti kako je ima velike količine različite robe znanstveno-istraživački projekt namijenjene za potrebe izbjegliriječ o katolič»Arheologija Srba V.-XI. stolje- ca i socijalno ugroženog stanovkom župniku (za ća«, u izvješću o radu za g. 1993. ništva i pokušala je robu dijeliti razliku od pravood 15. lipnja 1994. dao ovakvo samostalno, bez evidencije ali je slavnog »sveštenika«, »paroha« tumačenje: »Postoje i primjeri nakon niz problema odustala od ili »jereja«) iz Dipretvaranja pravoslavnih crka- te prakse i raspodjelu prepustivoša, srijemskova u katoličke (Mokro Polje kod la Crvenome Križu...«. ga sela na podKnina). Iz ovoga je razumljivo Tomislav Vuković ručju SR Jugozašto postoji pogrešna slika da u slavije, koji je, Srijemsko selo Divoš u SR Jugoslaviji našim zapadnim krajevima ne(Nastavlja se)

26

Gk-26-27.p65

BROJ 36

26

Glas Koncila

4. RUJNA 2005.

29.8.2005, 11:02

VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE

(4)

Patrijarh Pavle »kninskoj krajini«: »Izdržite!«

O

sim nekih »temeljnih« riječi u vjerskome pojmovlju, koja se nalaze u dokumentima tzv. RSK, kao »Bog«, »vjera« i »crkva«, na njihovim se stranicama može pronaći i mnoštvo drugih, usko povezanih ponajprije s pravoslavljem, npr. »patrijarh«, »metropolit«, »episkop«, »parastos« i dr., ali i s opće kršćanskom baštinom kao: »ikona«, »Golgota«, »svetac«, »svećenik«, »bogoslovija« i sl.

Susret dvojice fantomskih predsjednika

»Nama je Vanceov plan smrt, ljudi moji! S Talijanima treba raditi, molim vas lijepo, na razbijanju Hrvata. Ja ću raditi i s onim iz Kine, samo ako hoće da pomogne da srušimo Hrvatsku.«

metropoliti Jovan i Lukijan (?!), te javni radnici i gosti, nogometni klub 'Partizan' iz Beograda i sl.« Očito je da »krajinski dužnosnici« nisu baš najbolje bili upoznati s crkvenom srpskopravoslavnom hijerarhijom na području svoje »države« jer je bio samo jedan metropolit, i to zagrebački g. Jovan (Pavlović). Zanimljivo je spomenuti da je tzv. Oblasno vijeće tom prigodom također zaključilo: »Ovlašćuje se Milan Ilić da uputi javno pismo gospodi: Dobrici Ćosiću, predsjedniku SRJ, Milanu Paniću, predsjed-

ožujka 1994, koje je potpisala »ministrica Milena Tanjga«.

Prema izvješću, osim nje »u delegaciji su bili gosp. Savo Štrbac, tajnik Vlade RSK, i predsjednik informativno-dokumentacionog centra 'Veritas', gosp. Rajko Nikolić, odvjetnik i zamjenik predsjednika 'Veritasa' i direktor Ureda RSK u Beogradu Slavko Prijić«. »Krajinske dužnosnike« najprije je primio predstavnik Grčke Pravoslavne Crkve: »Radni dio boravka započeo je u petak 11. ožujka posjetu metropolitu trakijskom gosp. Antoninisu. Uz

Tako informativni bilten RSK »Magazin Krajina« u br. 3. od veljače 1995. među brojnim Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve g. događajima donosi vijest o su- Pavle sretu »predsjednika općine kon otkazivanja mandata UNKnin« Milana Babića s patrijar- PROFOR-a i sve češćih hrvathom Srpske Pravoslavne Crkve skih prijetnji Republici Srpskoj g. Pavlom: »Poruka patrijarha Krajini da će je silom uključiti Pavla srpskome narodu knin- u okvir Hrvatske, predsjednik ske krajine je da izdrži, jer ako Udruženja boraca rata od 1990. izdržimo, pobijedit ćemo, izja- godine za Srbiju, pukovnik Mivio je jučer novinaru Tanjuga lan Milivojević, izjavio je da se predsjednik općine Knin Milan udruženju svakodnevno javBabić nakon susreta sa srpskim ljaju dragovoljci koji izražavaju patrijarhom. Razgovor u patri- spremnost za pomoć braći u jaršiji, bez nazočnosti javnosti, Krajini.« trajao je jedan sat. Milan Babić U istome je broju »Magazin« je rekao da 'svaki boravak u donio i reportažu o »mirnom Beogradu iskoristi da patrijar- građaninu odvjetniku Štrpcu«, ha informira o situaciji u Kraji- u kojoj se iznose hvalospjevi ni'... Upitan kako komentira koji bi trebali poslužiti kao priporuke s nedavno održanog Sa- mjer. »U slučaju Save Štrbca, bora Srpske pravoslavne crkve, benkovačkog odvjetnika, kažu Babić je rekao: 'Sloga nam je jednog od briljantnog u dvojcu najpotrebnija, a srpska crkva i s drugim odvjetnikom Radomi- »Predsjednici« novonastalih »srpskih država«: RSK - Milan Martić i RS - Radovan patrijarh uvijek pozivaju da na- rom Kužetom, sve se podudara Karadžić diđemo diobe.« U istome je sa sudbinom naroda kojemu niku vlade SRJ, i Slobodanu srdačnu dobrodošlicu u zgradi »krajinskom biltenu« objavlje- pripada... Među prvima brani Miloševiću, predsjedniku Re- Metropolije, gosp. Antoninis je na i vijest o susretu dvaju »pre- Jovana Opačića, Jovana Raško- publike Srbije. Pisma uputiti D. pozdravio našu delegaciju te dsjednika« na Palama: tzv. Re- vića, zatim njegove uhićene Ćosiću na znanje i uvažavanje istaknuo da je RSK 'središte srpublike Srpske Radovana Ka- pratioce. Odlazi u šibenski za- za vođenje principijelne poli- pske duhovnosti'. Istaknuo je radžića i tzv. Republike Srpske tvor, izvlači ih na slobodu. Svr- tike, M. Paniću u znak pro- da će grčka Crkva sve učiniti Krajine Milana Martića. »Pre- stavanjem na stranu svoga na- svjeda za davanje olakih izjava da se što više pomogne RSK, ne dsjednik« fani S. Miloševiću samo od strane grčkog naroda u tomske države »Predsjednik Udruženja boraca rata od 1990. go- u znak priz- Grčkoj nego i od pet milijuna u Hrvatskoj dine za Srbiju, pukovnik Milan Milivojević, izjavio nanja za pošten Grka koji se nalaze širom tom je prigopristup srp- svijeta.« Nakon toga pobunjene dom istaknuo: je g. 1993. da se udruženju svakodnevno javljaju skom pitanju i Srbe u Hrvatskoj primio je »Danas smo dragovoljci koji izražavaju spremnost za pomoć Srbima izvan »prefekt Trakije Lazaros Zorovdje kako bi braći u Krajini.« Srbije.« nadis«, koji ih je »upoznao sa obnovili našu svim pritiscima koje Grčka trpi staru suradnju na koju nas roda prekidaju se njegove veze Grčko priznanje »RSK«!? radi pomoći Srbiji i srpskome obvezuje deklaracija usvojena s dotadašnjom radnom srediPravoslavni klerici, koji su narodu u cjelini«. On je tako1992. godine na zajedničkoj nom u Zadru... Savo Štrbac je obnašali različite dužnosti u đer obećao svestranu pomoć skupštini u Prijedoru. U spo- kao svjedok vremena progovo»srpskoj državi« u Hrvatskoj: menutoj deklaraciji stoji da je rio o bestijalnosti onih koji bi hijerarhijskoj strukturi svojih »S tvrdnjom da se na zapadCrkava, ne samo srpskopravoteritorija RSK i RS jedinstvena da nas integriraju.« slavne nego i drugih (od metro- nim granicama RSK brani i da ćemo se u slučaju agresije polita do svećenika), spominju Grčka, gosp. Zornadis je obezajednički braniti« (sva su isti- Paroški, Šešelj, se u službenim »krajinskim do- ćao svu pomoć koju tražimo: od canja u tekstu moja, T. V.). Dr. metropolit Jovan, kumentima« kao promicatelji znanstvene do gospodarske i Karadžić, «predsjednik« jed»državnosti RSK« na međuna- kulturne.« nako tako fantomske države u »Partizan«...

Gosp. Štrpca i suradnike prirodnom planu i njezine internaBiH, dao je potporu gostu iz Nakon »patrijarha« po ne- cionalizacije. Tako je »Ministar- mili su potom u grčkome gradu »Krajine«: »Želim u ime RS i Ksantiju njegov gradonačelnik njenog naroda kazati da ćemo kakvom hijerarhijskom slijedu stvo informiranja RSK« podi potpredsjednik Grčkog parladolazi »metropolit«, koji se nijelo 23. ožujka 1994. izvješće se u slučaju agresije jedinstvementa koji je, prema izvješću, no braniti. Želimo da Hrvatska također spominje u službenim svojoj »vladi« o posjeti preddoputovao iz Atene da bi se s dokumentima tzv.

RSK. Ta se stavnika tzv.

RSK grčkoj proodustane od svojih namjera i od njima susreo. On je »zatražio međunarodne zajednice imenica spominje npr. u zapis- vinciji Trakiji od 10. do 14. popis potreba kao i sugestiju od niku sa sjednice »Oblasnog tražimo da utječe na nju, ali nas što može učiniti za Krajinu. ukoliko Hrvatska ipak napadne vijeća« održanog 31. kolovoza Predložili smo mu da grčki par1992. u Erdutu, na kojoj je prihRSK, mi se moramo braniti lament pozove predsjednika zajedno.« Na kraju je također vaćeno »izvješće o radu IzvršRSK gosp. Milana Martića u nog savjeta Općine Beli Manaupozorio, aludirajući, očito, na službeni posjet Grčkoj, što je pomoć matične zemlje Srbije, stir«, koje je podnio »predsjedovaj prihvatio i rekao da će poda »u tom slučaju neće ostati nik Boro Živanović... Ustanovziv uslijediti«. »Krajinske drravnodušan ni cjelokupan srp- ljen je dan (praznik) Općine Beli Manastir 3. rujna. Na prižavne dužnosnike« primio je, ski narod.« kako to već u sličnim prigoda»Magazin Krajina« osim in- godne svečanosti pozivaju se ma i priliči, predstavnik grčkih formativne imao je, razumije svi članovi Oblasnog vijeća na vojnih vlasti: »U subotu 12. se, i promidžbenu ulogu, tj. di- svečanu sjednicu u srijedu 2. ožujka general trakijske IV. arzao je moral pobunjenim Srbi- IX. u 10 sati u Jagodnjaku. Pomije priredio je u čast naše dema u Hrvatskoj, što se vidi i iz zvani su poslanici Branković, legacije prijam gdje se sabralo vijesti »Prvi dragovoljci«: »Na- Petrović, Paroški i dr. Šešelj, Četnički vojvoda Vojislav Šešelj

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

BROJ 37

25

oko 400 uzvanika političke, kulturne i gospodarske elite Trakije. Prilikom pozdrava general je posebno pohvalno govorio o hrabroj borbi naših boraca...« Krajišnici su bili, očito, »dirnuti« gostoprimstvom: »Obilazili smo crkve, manastire, grčka nalazišta, sudjelovali u brojnim susretima s grčkim građanima.

Poseban doživljaj bio je svečani mimohod za vrijeme karnevala, gdje su nas građani pozdravljali duž cijele ulice kojom smo se kretali. Za nas je bio poseban doživljaj podizanje naše zastave na središnjem trgu Ksantije i pred zgradom kazališta, što je znak službenog priznanja od strane Grčke.«

Talijansko priznanje »RSK«!?

I neki niži pravoslavni crkveni dužnosnici zalagali su se za međunarodno priznaje »mlade srpske države«, kao o. Ilija Ivić, srpskopravoslavni svećenik u Trstu. On je 8. lipnja 1994. predsjedniku ondašnje »Vlade RSK« Borisu Mikeliću uputio dopis: »Po ovlasti skupine istaknutih zastupnika Alleanza nazionale i forza Italia, koji su dobili izbore i sastavili Talijansku vladu, dopušteno mi je prenijeti sljedeće: U nedjelju 12. lipnja provest će se talijanski izbori za Europski parlament, a potom će skupina talijanskog i Europskog parlamenta u službenoj delegaciji posjetiti Knin, s ovlastima političkih tijela državne koalicijske vlasti da prizna RSK. U sinoćnjem telefonskom razgovoru s prof. dr. Giacomellijem iz Trsta, jednim od utjecajnijih političara u pokrajini Friuli-Venezia-Giulia, još jednom je potvrđeno da ovakav službeni stav talijanske delegacije, koju će on predvoditi, prenesem Vladi RSK i njezinom predsjedniku gosp. B. Mikeliću. Zatim sam izviješten o pripremama posjete državne delegacije RSK Italiji, o čemu će se uskoro dogovoriti i srediti datum posjeta. Sljedećih dana očekuje se posjet privrednika Italije Krajini.« Da su Talijani od početka bili zanimljivi »krajinskim političarima«, ne samo na planu međunarodnog priznanja tzv. Krajine nego i u konkretnoj borbi protiv Hrvata, jasno je izrekao Lazar Macura, bivši »krajinski ministar za informiranje«, na zasjedanju izvanredne sjednice Skupštine RSK 27. ožujka 1993. u Kninu: »Ovdje nam netko kaže: 'Dolje talijanaši!' Molim vas, ja vam moram reći da poštujem Talijane i da nije bilo pokolja Srba na prostoru gdje sam ja rođen, iako su tamo bili Talijani. I to bi mi lakše palo nego da me ustaše kolju...

Nama je Vanceov plan smrt, ljudi moji! S Talijanima treba raditi, molim vas lijepo, na razbijanju Hrvata. Ja ću raditi i s onim iz Kine, samo ako hoće da pomogne da srušimo Hrvatsku.« Stipan Bunjevac Nastavlja se

25

11. RUJNA 2005.

5.9.2005, 10:05

VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE

(5)

»Svetopočivša duša đenerala Draže«

P

obunjeni Srbi u Hrvatskoj dobro su znali da je osim uspješnog vojnog održanja za daljnji opstanak njihove »krajinske države«, itekako važna politička promidžba na međunarodnom planu. Zato je »krajinsko vodstvo« osim tripartitnih pregovora, u kojima su sudjelovali međunarodni, »krajiški« i hrvatski predstavnici, često vodilo i bilateralne razgovore. U službenim susretima s predstavnicima pojedinih država i međunarodnih organizacija time su se stavljali na »državničku razinu«, iako im je, dakako, »država« bila međunarodno nepriznata. U tom lažnom samozavaravanju oni su se redovito i predstavljali sa svim svojim »državničkim funkcijama«.

»Predsjednik Vlade RSK« u ruskom veleposlanstvu

»Krajinski političari« nisu na međunarodnom planu računali samo na grčku, talijansku, rusku, jugoslavensku, francusku, englesku, izraelsku i drugu međunarodnu pomoć, nego i na veliku srpsku dijasporu

Vođa četničkog pokreta Draža Mihailović

informiranja« prekinu »praksu komuniciranja putem javnosti.. prije nego se stvari ne iskristaliziraju unutar struktura vlasti«.

Dakle, sjednica, izvješća, rasprave i zaključci - sve naizgled kao u pravoj državi, samo što je na žalost pobunjenih Srba u Hrvatskoj riječ o tzv. RSK! »Srpska oblast Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem« bila je također aktivna u traženju potpore međunarodne javnosti, što pokazuje njezin dopis od 10. ožujka 1994. upućen Komitetu za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava Savezne Republike Jugoslavije. U dopisu o »genocidu nad kulturnim dobrima srpskog i židovskog naroda u Republici Srpskoj Krajini i šire« uz ostalo stoji: »Nevjerojatno je ali istinito da smo napisali više od trideset apela svim autokefalnim pravoslavnim Crkvama u svijetu, vi-

pisu, koji je upućen »Srbima Savezne Republike Njemačke, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Saveznoj Republici Njemačkoj, srpskim udruženjima i klubovima i akreditiranim Srbima u Saveznoj Republici Njemačkoj« stoji: »U iznimno teškim danima za Srbe u Republici Srpskoj Krajini te genocidnom naletu ustaških formacija na naš napaćeni narod, raduje nas što se Srbi u tuđini okupljaju i nesebično žele pomoći napaćenoj braći... Srpski narod Krajine očekuje da ćete kroz svoje djelovanje razvijati pozitivne tradicije naših predaka njegujući pravoslavlje i srpstvo.« »Krajinska vlada« ovlastila je i osobe zadužene za distribuiranje pomoći jer, kako stoji u dopisu, »dio tih dobara ne ide preko nas pa im se gubi svaki trag«. Među tim je osobama, uz dr. Dušana Čorovića i Momčila Bjelanovića, i »ercprister Tomislav Marković«. Bez obzira na očite pravopisne greške i nepoznavanje terminologije »krajinskih političara«, riječ je očito o srpskopravoslavnom svećeniku Markoviću, kojega danas nema u popisu svećenika srednjoeuropske eparhije, kojoj uz Švicarsku i Austriju pripadaju i sve srpskopravoslavne župe u Njemačkoj.

Tako je npr. Borislav Mikelić vodio razgovore u ruskom veleposlanstvu u Beogradu kao »predsjednik Vlade RSK«, kako je to navedeno u Zapisniku s 5. redovne sjednice Vlade RSK, održane 8. lipnja 1994. u Kninu.

Dakako, da je o tome »predsjednik« podnio i izvješće »članovima vlade«, kao u svakoj pravoj državi. »Krajinsku vladu« tada su uz »predsjednika« činili: »Milan Babić (nije popunio rubriku: »funkcija«, inače tadašnji »ministar inozemnih poslova«, op. T. V.) Rade Tanjga (nije također napisao »funkciju« ministra obrane, op. T. V.), RaRašković - »Nestor tko Veselinović - ministar financija, Slobodan Perić - ministar srpskog naroda Krajine« za rad, boračka i socijalna piDakako, da je i riječ »epistanja, Stevan Đurić - ministar kop« vrlo često rabljena na strazdravlja, Ljubiša Budić - mininicama različitih službenih dostar za urbanikumenata tzv. zam, stambeno»Cijeli naš narod je uglavnom bio uz pokojnoga veRSK, na kojima komunalne poslove i građevi- likog junaka đenerala Mihailovića, što se vidi i iz se najčešće sponarstvo, Milan toga da su Srbi iz Drugoga svjetskog rata izišli ne minje osječkoPađen - mini- kao pobjednički nego kao pobijeđeni narod. Duh poljski i baranjstar za promet i slavne vojske đenerala Draže do danas, kao i odu- ski episkop Lukijan (Vladulov) veze, Milivoj sa sjedištem u vijek, a naročito sada, oličava duh našeg naroda u Krička - miniDalju, a nešto star za energe- ovoj poslovičnoj: jaki smo jer smo sami.« rjeđe slavonski tiku i rudarstvo, Dragutin Bolić - ministar kultu- sokim židovskim vjerskim auto- episkop Lukijan (Pantelić) sa re i vjera, Branko Petrović - mi- ritetima, Europskom vijeću Cr- sjedištem u Pakracu, danas nistar za gospodarske odnose, kava u Ženevi, židovskim udru- episkop budimski sa sjedištem razvoj i industriju, Simo Šijan - gama u SAD-u, Francuskoj, Ve- u Budimpešti, i srijemski episministar poljoprivrede, šumar- likoj Britaniji i dr.« »Krajinski kop Vasilije (Vadić) iz Srijemstva i vodoprivrede, Milivoj Voj- političari« na međunarodnom skih Karlovaca. Pakrački je epinović - ministar sporta, Ilija planu nisu račuPrijić - MUP, Borivoj Rašuo (ta- nali samo na kođer nepopunjena »funkcija« grčku, talijanministra informiranja, op. T. V.), sku (što je spoi Uroš Fundak - pravosuđe. Kao menuto u prošgosti na sjednici su nazočili: Mi- lome nastavku), rjana Milovanović - direktorica rusku, jugoslazavoda za statistiku, Veljko Ko- vensku, francurolija - direktor SPP RSK, Pavao sku, englesku, Marjanović - guverner Narodne izraelsku i drubanke RSK, Sretko Petković - gu međunarodzamjenik u MVP-u i Boško Vitas nu pomoć, nego, iz ministarstva za promet i veze. razumije se, i na Nakon »predsjednika« Mike- veliku srpsku dilića, »ministar Babić informirao jasporu. Tu su je članove Vlade o razgovorima ponovno bili nes gospodinom Miloševićem«. zaobilazni i pojeOsim toga, doneseno je neko- dini srpskopraliko zaključaka, između ostalih voslavni svećeo »sporazumu koji će u ime Vla- nici, što se vidi de RSK potpisati predsjednik npr. iz dopisa Mikelić a potpis UN-a bi trebao »krajinskog midati generalni tajnik Boutros nistarstva inforGhali«, o kupnji telefonskih miranja« od 27. centrala »Iskre« za Knin, Kore- veljače 1992. koji nicu, Vojnić i Petrinju, o otkupu je potpisao »miRisto pšenice, o prijedlogu da »pred- nistar« sjednik Republike« i »ministar Matković. U do- Potpisi sudionika 5. sjednice »Vlade RSK« u Kninu

34

Gk-34-35.p65

skop već spomenut kao suautor poslovičnoj: jaki smo jer smo dokumentarnog filma o »Kraji- sami. Pozivamo sve poštovatelje ni«, a »Ministarstvo kulture i svete uspomene đenerala Draže vjera RSK« od 28. siječnja spo- Mihailovića koji su u mogućnominje daljskog episkopa: »Na sti da sudjeluju u našem radoslužbenim sastancima u Vuko- sno-tužnom sveštenodjejstvu. varu, Erdutu i Beogradu pred- Bog da prosti svetopočivšim dustavnici toga Regionalnog zavo- šama đenerala Draže i svim njeda (za zaštitu spomenika u Vu- govim vitezovima i vječni im kovaru, op. a.) argumentirano i spomen.« »Golgota«, iako je vrlo dokumentirano su upozorili na konkretna zemljopisna imenica kulturni i duhovni genocid Hr- u Novom zavjetu, do dana davata na srpskopravoslavnoj kul- našnjeg se u prenesenom smiturnoj baštini. To isto je činio i slu općenito često upotrebljava episkop osječkopoljski i bara- kako bi se opisale muke i patnje njski preosvećeni g. Lukijan.« U pojedinca, skupine, naroda i sl. istomu se dopisu ističe kako je episkop srijemski Vasilije odlikovao Zavod i njegova ravnatelja, dosada u više navrata spomenutog Velimira Ćerimovića, odličjem zbog obnove srpskopravoslavne crkve u Gornjem Tovarniku.

Među zaplijenjenom dokumentacijom tzv.

RSK nalazi se i nekoliko pozivnica za »parastos«, tj. zadušnice za »zaslužne Srbe«. Tako je npr. dr. Dušan Opačić, predsjednik Glavnog odbora Udruženja prijatelja i poštovalaca akademika Veličanje Draže Mihailovića u obavijesti manastira u prof. dr. Jovana Dragoviću Raškovića sa sjedištem u Kni- U tom ju je smislu spomenula i nu, 19. srpnja 1994. odaslao po- Srpska radikalna stranka Like u ziv: »Pozivamo Vas da svojom priopćenju od 12. svibnja 1993, nazočnošću i sudjelovanjem na koje su potpisali »predsjednici parastosu i duhovnoj akademiji općinskih odbora SRS-a Koreniposvećenoj akademiku prof. dr. ce, Donjeg Lapca i Gračaca: MiJovanu Raškoviću uveličate sje- lan Budisavljević, Milorad Mrđa ćanje na Nestora Srpskog naro- i Mile Samardžija«. U njemu se da Krajine. Parastos će se odr- poziva na ustrajnost u borbi, ali žati u crkvi Pokrova Presvete se i prilično žestoko kritiziraju Bogorodice u Kninu i manastiru ondašnje »krajinske vođe«: 'Krka', Kistanje, dana 28. srpnja »Braćo Srbi, do sada smo i pre1994. godine u 11 sati, a duhov- više popuštali... Ne dopustite da na akademija 30. srpnja u 18 sati o našoj i vašoj sudbini odlučuju u Domu Srpske vojske i milicije oni koji nam nisu naklonjeni i Krajine u Kninu.« oni koji nisu našli za potrebno I srpskopravoslavni manastir da nas barem jednom posjete za u Dragovcu nedaleko od Vrlike sve vrijeme naše golgote. Nitko u Dalmatinskoj eparhiji pozvao nema pravo ni mandat da čitav je tamošnje Srbe na »veliki voj- jedan narod preda u ropstvo iz nički parastos«. Naime, nadstoj- kojega se naši naraštaji neće nik manastira »o. Ilarion s bra- nikada više izvući. Našoj gospoćom«, kako stoji u potpisu, napi- di koja su sada na čelu Repusao je 28. srpnja 1994. sljedeću blike Srpske Krajine, koju na»Obavijest«: »Povodom 48. ob- rod nije birao i čije postupke ljetnice od mučeničke smrti, na narod ne podržava i ne prihvaća, Ilinje, 2. kolovoza 1994. godine u poručujemo: Svaka stopa srp12 sati služit ćemo veliki vojnič- ske zemlje krvlju je natopljena i ki parastos đeneralu Dragoljubu ne može i ne smije biti jednim Draži Mihailoviću i svim srp- pogrešnim potpisom izgubljena. skim voždima i vojnicima koji Zato ćemo pokrenuti inicijativu su braneći otadžbinu život svoj kroz srpsku nacionalnu Frontu položili. Cijeli naš narod je ugKrajine da srpska zemlja Ravlavnom bio uz pokojnoga velinih kotara, Miljevačke visoravni kog junaka đenerala Mihailovii brane Peruča ostanu srpska te, ća, što se vidi i iz toga da su Srbi ako treba, odlučit će se i refereniz Drugoga svjetskog rata izašli dumom, a neprijatelja ćemo ne kao pobjednički nego kao pobijeđeni narod. Duh slavne voj- potom iz tih područja istjerati ske đenerala Draže do danas, oružjem.« Stipan Bunjevac kao i oduvijek, a naročito sada, oličava duh našeg naroda u ovoj

Glas Koncila

BROJ 38 ! 18. RUJNA 2005.

34

Nastavlja se

12.9.2005, 9:52

NOVSKA

Počinje gradnja samostana

U novljanskoj župi blagoslovio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević 10. rujna u blizini župne crkve sv. Luke temeljni kamen i gradilište budućeg samostana sestara Kćeri milosrđa.

Uz biskupa je bio domaći župnik i novljanski dekan Ivan Nikolić, kancelar Ivica Žuljević i susjedni svećenici. Uz sestre iz novljanskog samostana, na čelu sa s.

Vianejem Kusturom iz Zagreba, sudjelovale su članice vodstva te družbe predvođene provincijalnom glavaricom s. Emilom Bar-

barić. Među gradskim čelnicima bio je gradonačelnik Antun Vidaković a od predstavnika državnih vlasti bio je nazočan državni tajnik Središnjega državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i vršitelj dužnosti predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju Grga Ivezić, tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Franjo Dubrović te predstavnici pojedinih poduzeća koja izvode radove ili su dobročinitelji gradnje. Nakon pozdrava župnika Nikolića pozdravila je provincijalka s. Emila Barbarić biskupa i sve nazočne, izrazivši radost što ih je u Novskoj okupio događaj gradnje novoga sestarskog samostana. Istaknula je da sestre u Novskoj djeluju od 1968. godine i ujedno zahvalila svima koji su dosada sestrama omogućili život i djelovanje u župi kao i brojnim dobročiniteljima koji su im pomogli da započnu gradnju novoga samostana.

Biskup je u homiliji podsjetio kako se novo samostansko zdanje gradi po stručnim arhitektonskim projektima, i ukoliko ih se bude pomno slijedilo, izgradit će se uspjela i čvrsta građevina.

Istaknuo je da ima raznih ljudskih pogleda na čovjeka i različitih strategija izgradnje čovjeka, ali da je Božji plan o čovjeku, objavljen u Isusu Kristu, najdragocjeniji upravo zato što je Božji.

Naglasio je da Isus sebe i svoju riječ predstavlja kao čvrsti temelj na kojem se izgrađuje nerazorivo zdanje ljudskog postojanja. Dodao je da bi bila šteta u Novskoj umnažati materijalne gradnje i građevine a da čovjek postaje sve slabije biće. Stoga je pozvao da Novljani stave Isus Krista u središte duhovne izgradnje svoga grada i naglasio da upravo tome treba poslužiti samostan u izgradnji. Poželio je sestrama Kćerima milosrđa da njihov samostan bude mjesto njihove duhovne izgradnje na čvrstom temelju Isusu Krista, umrlog i uskrslog, te da pomognu, posebno djeci i mladima da idu tim putem.

Potom je Božo Pugelnik, dogradonačelnik Novske, pročitao povelju a biskup blagoslovio temeljni kamen, koji je zajedno s poveljom položen u temelje zgrade. Na svečanosti postavljanja temeljnoga kamena pjevao je zbor mladih i župni zbor pod ravnanjem s. Leonile Fistrić. (I. Ž.)

Glas Koncila

Gk-24-25.p65

VJERSKO POJMOVLJE U IZVORNIM DOKUMENTIMA TZV. REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE (6)

Patologija i humor »krajinskih genija« R

ječnik intelektualno-kulturno-političkih »mozgova« nekadašnje »krajinske države« u Republici Hrvatskoj obilovao je i pojmovima vezanih isključivo za katolištvo, kao npr. »Vatikan«, »Stepinac«, »biskupija«, »samostan«, pojedini katolički sveci i sl. Dakako, da su svi oni rabljeni samo u jednom jedinom kontekstu, u kojemu je katolištvo i hrvatstvo vrelo svega ovozemaljskog prošlog, sadašnjeg i budućeg zla. Mržnja »krajinskih genija« prema Hrvatima i katolicima ne samo da se uobličivala u zastrašujuće formulacije, razasute po brojnim stranicama službenih dokumenata tzv. RSK, nego je poprimala patološka i komična obilježja.

Naime, nakon prelistanih »krajinskih dokumenata«, s jedne se strane čitatelj mora ozbiljno zamisliti nad utemeljenosti »glasovite« dijagnoze (šibenskog) »krajinskog ideologa i psihijatra« dr. Jovana Raškovića o vlastitom narodu (što se ipak, razumije se, mora uzeti s dozom opreza), a s druge se strane teško može oduprijeti navali smijeha nad mnoštvom izrečenih »turbogluposti«.

»Vatikanska promidžba« beogradske televizije!?

Neka svatko sam prosudi je li riječ o patologiji, humoru ili jednome i drugome, npr. u dopisu visokih dužnosnika tzv. RSK od 25. kolovoza 1993. upućenog »Radio-televiziji Srbije - TV Beograd«. U njemu se žestoko prosvjeduje zbog prikazivanja dokumentarnog filma o Vukovaru, koji je »emitiran 22. kolovoza o. g. u prijepodnevnoj emisiji oko 10 sati«, a koji, zapravo, prema ocjeni »krajinskih intelektualaca«: »servira vatikansku antisrpsku promidžbu velikom jugoslavenskom gledateljstvu«. »Krajišnici« istina priznaju na samome početku kako uopće nisu gledali emisiju, ali prosvjeduju na temelju »prigovora mnogih ljudi«. U čemu je »vatikanska promidžba« TV Beograd, jasno je navedeno u dopisu: »U toj emisiji ste pričali priču o vitezu koji je doplovio Dunavom u Vukovar i tamo gdje se zaustavio sagrađena je crkva. Ta skaska (narodna priča o povijesnoj osobi, op. a.) prepisana je iz klerikalne Belavićeve brošure i ne bi toliko padala u oči da niste naglasili da je taj vitez (sv. Bono) zaštitnik svih Vukovaraca. Ako ste to doista javno rekli, onda ne samo da nemate političkog sluha, već izravno ovakvim načinom prikazivanja 'kulturnog blaga Vukovara' idete na ruku Vatikana i hrvatskim neofašistima... Vi plasirate kleronacionalističku priču o vitezu zaštitniku Vukovaraca.

Pitamo vas kojih Vukovaraca?« Zato je u dopisu iznijet prilično oštar zahtjev: »Ubuduće kada budete radili slične emisije vezane za naše područje, molimo vas da se savjetujete s našim stručnjacima kako ne bi pravili greške koje stalno i uvijek idu protiv srpskog naroda u Republici Srpska Krajina... Nadamo se da ćete ubuduće više voditi računa o povijesnim činjenicama, interesima Srba i da ćete imati više političkog sluha.« Zahtjev je potkrijepljen s još

Čini se da ni jedan katolički svetac nije toliko smetao predstavnicima »krajinske države« kao sv. Bono, koji je itekako bio »prisutan« u životu svih Vukovaraca i cijele istočne Slavonije, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost dva »teška propusta«, koja su se dogodila u srbijanskoj metropoli, od kojih je prvi: »U Beogradu je bila organizirana izložba o temi genocida na srpskom blagu Vukovara, a ona je koncipirana tako kao da su je radili Tuđmanovi bojovnici a ne Srbi.« Drugi je »neoprostivi grijeh«: »U Beogradu su stručnjaci valorizirali dvorac i njegove štale u Vukovaru u najvišu spomeničku kategoriju.« Dopis je dan na znanje i Miloradu Višiću, »predsjedniku Izvršnog savjeta općine Vukovar«. Čini se da ni jedan katolički svetac nije uspio toliko »stati na žulj« predstavnicima »krajinske države« kao sv. Bono. On je, izgleda, bio toliko živo prisutan ne samo u vjerskome životu nego i u povijesnom pamćenju, baštini, tradiciji i svagdašnjem životu Vukovara, svih njegovih mještana i cijeloga područja istočne Hrvatske, bez obzira na bilo čiju nacionalnu, svjetonazorsku i vjersku pripadnost, da je jako smetao velikosrpskim umovima koji su »čistili« sve segmente života od svega nesrpskog. Zato je morao interveni-

Sv. Bono, - zaštitnik Vukovara

rati »krajinski Emanuel Schäfer« (vrhovni zapovjednik njemačke Službe sigurnosti u Srbiji, koji je 8. lipnja 1942. izvijestio nadređene da je Beograd »Judenfrei«, tj. »očišćen od Židova«),u više navrata dosada spomenuti Velimir Ćerimović.

On je jednako tako na kulturnome području »čistio« tzv. RSK od svega katoličkog i hrvatskog, pa ju je i »očistio« od sv. Bone, kako to objašnjava tobožnjim vjersko-kulturnim razlozima, u dopisu od 29. lipnja 1993. Tajništvu za društvene djelatnosti općine Vukovar: »Voštana figura sv. Bone nije nikada bila zaštićeni kulturni spomenik, a što se tiče njegova 'štovanja kod katoličkog puka', vidi se po tome koliko su ga cijenili, kad nikada nije imao svoj vlastiti oltar. Voštana figura sv. Bone, rimskoga mučenika, bila je pridodana izvornom oltaru sv. Josipa. Već i iz tih razloga može se zaključiti da taj svetac nije nikada bio zaštitnik grada Vukovara.«

Svetosavski »flor« Vatikan je stalno istican od »civilnih« ali i do vojnih »krajinskih« struktura kao jedna od glavnih opasnosti za srpski narod u tzv. RSK. Tako se u »Obavijesti o aktualnim pitanjima u svijetu, zemlji, JNA i zoni kninskog korpusa« bez točnog datuma (iz teksta se vidi da je to bilo nakon međunarodnog priz-

nanja Slovenije i Hrvatske) Vatikan povezuje s »desnim neofašističkim snagama«. Usputno, bilo bi zanimljivo znati što su »genijalci kninskog korpusa« podrazumijevali pod »lijevim neofašističkim snagama«? Bilo kako bilo, »Obavijest« analizira međunarodno priznanje Republike Slovenije i Republike Hrvatske u kontekstu njemačke dominacije u Europi: »Prikrivajući time teritorijalne (sic!) namjere, Njemačka je uz podršku pojedinih država, zatim Vatikana i desnih neofašističkih snaga u Europi stala na stranu slovenske i hrvatske secesionističke politike.

Njemačka je ne samo prva priznala Sloveniju i Hrvatsku, nego je prva država koja je sa Hrvatskom uspostavila i diplomatske odnose, dobivajući zauzvrat podaničke izraze zahvalnosti iz Zagreba.« Zanimljivo je i tumačenje uzroka ratnih sukoba: »Jugoslavenska narodna armija nije željela ni ovaj rat koji je obilježio završetak prošle godine. Mi smo sve učinili da do njega ne dođe. Hrvatska nacionalistička i secesionistička politika nametnula je rat jer joj za ostvarenje ciljeva nije odgovaralo opredjeljenje Armije da sprečava sukobe i razdvaja sukobljene strane.« Zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac »pretplaćen« je na najgore optužbe Srba iz tzv.

Krajine, bez obzira je li riječ o istaknutijim osobama ili anonimcima. Od brojnih primjera možda je najbolje kao prototip spomenuti npr. Petra Štikovca, »ministra za vjerske poslove« u prvoj »krajinskoj vladi« Milana Babića koja je trajala od 29. svibnja do 19. prosinca 1991, i široj javnosti potpuno nepoznatog Milana Štete iz Vrela u općini Korenica. »Ministar« je napisao kratak esej »Svetosavski flor (crna vrpca na rukavu ili drugdje u znak žalosti za pokojnikom, op. a.) nad bezdankom Kuk«, povodom »komemoracije i opijela nevinim mučenicima crnog ljeta '41« iznad Donjeg Lapca, uz sudjelovanje dr. Jovana Raškovića i Jovana Opačića iz Knina. Zagrebački je nadbiskup spomenut u sljedećem kontekstu: »Stepinac, vođen providnošću 'Oca Zvijezda', stvarnije oslonjen na 'fra Sotonu' i franjevačkog 'kralja koljača' u kentauromanijskoj simbiozi ustaške države i katoličke crkve 'naselili' su sva tri naša svijeta. Poletješe vjernici u golubnjače, hramovi u nebesa, a pravoslavno svećenstvo, u okviru konačnog rješenja 'pravoslavnog sindroma' na ovim prostorima, mučenički i masovno okončaše u državi koja je jedina u svijetu raspisala natječaj za najmukotrpniju smrt« (istaknuo P. Štikavac).

Stalno podgrijavanje straha od »prekrštavanja« također je odigralo istaknutu ulogu u homogenizaciji pobunjenih Srba.

Stoga »Glavni stožer Srpske vojske RSK« o proglasu od 4. veljače 1992. ističe: »Mi drugog izbora nemamo: Neprijatelj nam nudi samo izgon, pokrštavanje i potpuno uništenje. Želi da satre svaki trag srpskog nacionalnog bića na ovim prostorima. Ovo što je sada učinio, krvoločno se obrušavajući na srpski narod, bio je jasan navještaj navih jama, novih klaonica i novih Jasenovaca.« Katolički sveci, kao što je već spomenuto, nisu dobro prošli u tzv. RSK. Za razliku od srpskopravoslavnih koji su preplavili ulice, trgove i ustanove (npr.

Zdravstveni centar u Vukovaru dobio je ime po sv. Savi, čiji je ravnatelj bio »prim. dr. Vojislav Stanimirović, specijalist psihijatar«, kako to stoji u potpisima brojnih dokumenata, jednako kao i kninska bolnica i dr.), katolički su brisani na svakom koraku. Zato se npr. u »Nacrtu zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske Krajine i lokalnoj samoupravi (izvadak)«, među naseljima koja pripadaju »srpskoj općini Gračac« nalazi »Rok«, koji je, očito, u međuvremenu izgubio dio svog višestoljetnog naziva - »Sveti«.

Na kraju, kao zanimljivost vrijedi spomenuti i pojam »biskupija«, koja u krajinskim dokumentima označava samo naziv mjesta u kninskome kraju.

Tako se u »Popisu medicinski zbrinutih sudionika oružanog sukoba na prostoru Dalmatinske zagore u vremenu od 21. siječnja 1993. do 8. veljače 1993« među nešto više od 1300 ranjenika, nalaze iz Biskupije pod rednim br. 781. »Petar Bukorović r. 1963. iz posebne jedinice milicije«, kao i »Nenad Bajić r. 1962, srpski dragovoljac« pod rednim br. 1070.

Doista je zanimljiv taj popis na kojemu se nalaze Srbi iz gotovo svih krajeva bivše Jugoslavije, različite dobi, muški i ženski, u zadivljujuće raznovrsnim oružanim postrojbama (od JNA, RSK, rezervnih vojnih postrojba, milicije, posebnih postrojba milicije, granične milicije, rezervne milicije, teritorijalne obrane, do Arkanove srpske vojske, Arkanovih specijalaca, Srpske dragovoljne garde, četnika, Vučjaka s Ozrena i dr. Na popisu se nalaze i dvojica hrvatskih ranjenika, pripadnika Zbora narodne garde: Stipe Balić r. 1965. iz Omiša i Ivan Buljan, ne piše datum rođenja, iz Bitelića. Bilo bi zanimljivo znati što se s njima dogodilo.

Spomenuti vjerski pojmovi nisu, dakako, cjelovito obrađeni jer se nalaze i na brojnim drugim mjestima u službenim dokumentima tzv. RSK, koji nisu citirani u feljtonu. Ovo je bio tek okvir i izbor iz (nepravedno zapostavljene teme) novije hrvatske povijesti.

Stipan Bunjevac

25

BROJ 39 ! 25. RUJNA 2005.

25

Homogenizacija

20.9.2005, 7:53