TEATAR APSURDA NA HRVATSKOJ MEDIJSKOJ POZORNICI
(1)
»Stolice« u razvitku demokracije i medijskih sloboda P
romatrajući početkom ove godine televizijsku vijest o dodjeli priznanja istaknutom hrvatskom novinaru i sadašnjem predsjedniku Vijeća za medije Hrvatskoga helsinškog odbora Božidaru Novaku, za njegov »doprinos razvoju demokracije i slobode medijâ«, kako je to doslovce istaknuto u obrazloženju, tko zna kakve su sve misli obuzimale njegova kolegu novinara, koji je odmah nakon Drugog svjetskog rata izbačen iz uredništva jer nije bio dovoljno »politički pouzdan«? Bilo bi također zanimljivo proniknuti i u osjećaje hrvatskog emigranta, koji je kao student izbačen s fakulteta jer mu je stric bio ustaša, te je morao pobjeći u inozemstvo da bi mogao studirati, dok je slušao naziv uručenog priznanja - Nagrada Miko Tripalo? U tom je kontekstu, možda, najbolje ostaviti na miru hrvatskog branitelja, invalida u kolicima, koji je čitao vijest o tome događaju, u kojemu je stajalo da je nagradu dodijelila saborska zastupnica Vesna Pusić. Što reći o novinarima koji su u prvoj polovici devedesetih izvješćivali hrvatsku i svjetsku javnost o srpskoj agresiji iz podruma opkoljenih gradova, rovova i s prvih crta bojišnice, dok su slušali riječi hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića, koji je govorio o
razborito jednostavno ih gurnuti na stranu, jer sve te osobe ne samo da imaju imena i prezimena, nego ih je i zapanjujuće veliki broj: tisuće i tisuće! A nijedna istinska demokracije ne smije tek samo tako izbrisati glas bilo kojeg pojedinca, jednako ni kao pet, deset, stotinu, tisuću ili tisuće njih. Što je, onda, zajedničko svima njima da zaslužuje bilo kakvu pozornost? Zvuči gotovo nevjerojatno, ali svi su oni, promatrajući spomenute sudionike od nagrađenog do nazočnih, zaključili kako ih oni podsjećaju na likove glasovitoga kazališnog djela »Stolice«, zbog toga što oni doista sjede na raznovrsnim predsjedničkim stolicama: hrvatske države, HHO-a i njegovog Vijeća za medije, hrvatske parlamentarne stranke i njezine počasne, doživotne. Međutim, »Stolice« su s »Ćelavom pjevačicom«, »Nosorogom«, »Zračnim pješakom« i drugim djelima, najpoznatija ostvarenja Eugenea Ionescoa i njegova »teatra apsurda«, koji briše granice između realnog i fantastičnog, komičnog i tragičnog. I konačno ključno pitanje: Po čemu je to teatar apsurda prisutan na hrvatskoj medijskoj pozornici? Otpušteni je novinar imao spremno objašnjenje: dobitnik nagrade za promicanje demokra-
(nacionalnih, vjerskih, politič- štva - Novak Božidar« (str. 1- su pošli u višu partijsku školu CK KPJ u mjesecu rujnu 1948. kih i dr.) mogao kao sveučilišni 2). profesor predavati povijest filo»Zapisnik sa sastanka par- godine: Na liniji partijsko-organizazofije, marksizam, filozofiju po- tijskog odjeljenja Uprave za agilitike i sl. Zagonetni je pak 55- taciju i propagandu i historij- cionog rada:... Na liniji agitacije godišnjak spominjao nekakve skog odjeljenja održanog dne i propagande:... Na liniji privrehvalospjeve »najvećem sinu na- 10. XI. 1949. u 14 sati«, donosi de:... Na liniji omladine: 1. Triših naroda i narodnosti, našem popis 19 sudionika, među koji- palo Miko - član KP od svibnja voljenom drugu Titu« i to usred ma su: Tode Ćuvurija, Jovo Ugr- 1943. godine, org. tajnik PK SKOJ-a. Drugu Zagreba, ni manje ni više ne- Članovi Agitpropa (agitacija i propaganda) Saveza je izdana članska partijska go, u drugoj pokomunista nemilosrdno željeznom ideološkom met- knjižica i jedan lovici već prilično »uzavrele« g. lom čistili su sve segmente hrvatskoga (ondašnjega primjerak nalazi jugoslavenskog) društva od »protunarodnih eleme- se u CK KPJ. Na 1971. nata« štetnih po komunističko shvaćanje demokra- liniji UDB-e:... »Slobodna Kao nastavnici cije i medijskih sloboda. fakulteta:...« Dalmacija čić, Zlatko Uzelac, Mato Babić, »Za velikog revolucionara, je znatno osjetila« Mirko Božić, Frane Matijaca i Ipak, za ozbiljnu tvrdnju o hr- dr., te Božidar Novak. mislioca i državnika«! vatskom teatru apsurda na meSredovječni muškarac, nekadijskoj pozornici nisu dovoljne Razgovori s pojedinim dašnji »proljećar«, otvorio je tek nekakve subjektivne aluzije urednicima knjigu poznate beogradske o stolicama, nego činjenice. IzŠto se krilo iza redaka tih su- znanstvenice Latinke Perović, bačeni novinar ih je iznio: hoparnih dokumenata i što su koja je objavila zdravicu Savke »Oblasni komitet KPH-a za oni stvarno značili za razvitak Dabčević-Kučar u ondašnjem Dalmaciju zagrebačkom hotelu »Esplanademokracije, posebice medijSplit, 2. XI. 1946. de« u rujnu 1971, koju je ona izskih sloboda, može se samo naBr: 1662/46 rekla u čast Josipu Bozu Titu. U slućivati. O tome su, ipak, najOblasnom Komitetu KP Hrnjoj, uz ostalo, stoji: »Dižem ovu vatske (agitprop komisiji), Za- mjerodavnija povijesna vrela: čašu za čovjeka u čijoj se osobi »Izvješće Odjeljenja za agitaciju najreljefnije izražavaju slava, jegreb 'Opći pregled rada agitpropa i tisak Uprave za propagandu i dinstvo i uspjesi naše prošlosti, Oblasnog komiteta KPH-a za agitaciju CK KPH« o stanju u revolucionarna socijalistička Dalmaciju - od listopada do pro- medijima u g. 1949: snaga naše sadašnjosti i svijetla »Važno je napomenuti, dakle, perspektiva naše sutrašnjosti, sinca 1946' ...Sektorom tiska rukovodio da Agitprop ima u rukama no- za velikog revolucionara, mislioje do sada drug Božidar Novak- vinsku izdavačku djelatnost, da ca i državnika, za istinskog borca za radnička, nacionalna i ljudska prava i slobode, za najvećeg sina naših naroda i narodnosti, za dragog nam druga Tita i drugaricu Jovanku.« Gospodine novinaru, učitelju, emigrante, branitelju, bivši ratni izvjestitelji i nekadašnji »proljećaru«! Svi su vaši podaci, vjerojatno, istiniti, ali se oni moraju smjestiti u kontekst ondašnjih poratnih prilika, kasnijih društveno-političkih previranja, oslobodilačkoga DomoBožidar Novak, Miko Tripalo, Vesna Pusić, Stjepan Mesić, Žarko Puhovski i Savka Dabčević Kučar - likovi iz hrvatskoga teatra apsurda ili...? vinskog rata i sl. Osim toga, natemi »Sloboda medija u Hrvat- cije i slobodu medija svojedobno Blažić i drugarica Lena Rakić. inicira izdanja, dokida neka ne- građeni je prema svim ocjenaskoj danas«, kako su početkom je bio član Agitpropa (agitacija i Međutim sada smo druga No- potrebna i da, daleko više nego ma pridonio širenju medijskih devedesetih »urednička i novi- propaganda) Saveza komunista vaka-Blažića poslali u novinar- prije, vodi računa i istražuje da sloboda, političar po kojemu nanarska mjesta popunjavana po i osposobljavao »agitpropovce«, sku školu u Beograd i to je naš li neka predložena publikacija grada nosi ime postao je hrvatbabi i stričevima«, te da je po- najelitnije komuniste koji su ne- tisak 'Slobodna Dalmacija' znat- stvarno treba izlaziti ili ne, a ako ski simbol, hrvatski je predsjedstojao jedan jedini uvjet koji su milosrdno željeznom ideolo- no osjetio« (str. 2). treba, onda u kakvoj formi itd.« nik demokratski po drugi izabran na najvišu dužnost, uručinovinari morali ispuniti - da su škom metlom čistili sve seg»Oblasni komitet KPH za (str. 7). bili »spremni i voljni upregnuti mente hrvatskog (ondašnjeg ju- Dalmaciju »U pogledu uzdizanja novi- teljica nagrade je predsjednica se u kola ratne propagande«? goslavenskog) društva od »proBr. 2828 narskih kadrova poduzete su parlamentarne stranke u HrvatNastavnik, koji je svojedobno tunarodnih elemenata« štetnih Split, 3. III. 1948. znatne mjere. Osim individual- skome saboru, doživotna počasdobio otkaz u školi jer se sazna- za komunističko shvaćanje dePredmet: Predavači za Nižu nog pozivanja i razgovora s poje- na predsjednice te iste stranke lo da prijateljuje sa seoskim mokracije i medijskih sloboda. partijsku školu dinim urednicima, održan je niz prema anketama jednoga hrvatžupnikom, i nije bio previše iz- Mladi je student samo spomeCentralnom komitetu KP Hr- konferencija za tisak koje su dr- skog tjednika najpopularnija je nenađen nazočnošću predsjed- nuo da nagrada nosi ime po hr- vatske, Zagreb žali privredni rukovodioci (mini- žena u Hrvatskoj, a sveučilišni nika HHO-a Žarka Puhovskoga vatskom političaru, koji je upraZa nižu partijsku školu mi stri), zatim niz sastanaka glav- je profesor nakon završetka Dona tom skupu, jer je to i očeki- vo od Agitpropa poslan među smo predvidjeli za pojedine te- nih urednika koje su držali ru- movinskog rata po medijima vao. Najzagonetniji je bio 55-go- mlade, te svakako nije slučajno me sljedeće predavače: kovodioci agitpropa« (isto, str. najmjerodavnija osoba na poddišnjak koji je, sjećajući se g. postao i pred10). Agitprop ručju ljudskih prava. To je real1971. i batina dobivenih od »na- sjednik Central- »Važno je napomenuti, dakle, da Agitprop ima u CK SKH u jed- nost, to su činjenice koje se morodne milicije«, zbog samo nje- nog komiteta rukama novinsku izdavačku djelatnost, da inicira noj se prigodi raju uvažiti, a sve sudionike domu znanih sumnja i dvojba, du- Narodne omlačak potužio djele nagrade za »doprinos razboko uzdahnuo ugledavši u pr- dine Jugoslavi- izdanja, dokida neka nepotrebna i da, daleko više Agitpropu CK vitku demokracije i slobode mevome redu popularnu hrvatsku je. Hrvatski je nego prije, vodi računa i istražuje da li neka pred- SKJ, što inače dija« u Zagrebu, zbog okolnosti u kojima su bili ili u kojima jesu, političarku Savku Dabčević- branitelj bio ložena publikacija stvarno treba izlaziti ili ne, a ako nije bio čest slui u kojima nisu mogli drukčije, Kučar. vrlo kratak, pri- treba, onda u kakvoj formi itd.« čaj. U dopisu se potrebno je razumjeti. No, u posjetio se izjave od 30. listopada gledu onih koji su bili i još uviRealno ili fantastično, da je »Hrvatska stvorena na zloI. Narodnooslobodilačka bor- 1946. izravno navodi: »Izgleda jek su zgaženi, poniženi i povrikomično ili tragično? činu«. Novinari se uopće nisu ba... 4. Nacionalno pitanje u Ju- nam da nema u centrali (TA- jeđeni, kojima nikada nitko nije U čemu je zapravo problem i htjeli očitovati, nego su postavili goslaviji - Novak Božidar, čl. NJUG-a, op. T. V.) dovoljno kon- dao nikakvu zadovoljštinu, koji trole nad pojedinim radnicima.« su za razliku od uglednika ipak čemu služi nabrajanje izmiš- protupitanje: Zar su pojedinci Obl. Kom... Emigrant je predočio sljedeći mogli drukčije, zbog čega su i III. Partijska izgradnja... 4. ljenih (ili možda ipak stvarnih?) zaboravili tko je devedesetih goplatili visoku cijenu, mogla su likova i njihovih sudbina? Tko dina prošloga stoljeća obnašao Agitacija i propaganda - Novak dokument: »Oblasni komitet KPH za se iščitati pitanja: A da li nâs nesu zapravo oni? Zbog čega bi ti ključne dužnosti u Hrvatskoj uz Božidar... IV. Osnovi lenjinizma 1. Dalmaciju, agitprop tko razumije? Zar doista mislite anonimci bili mjerilo tako ve- predsjednika dr. Franju TuđmaBr. 6443/48 da ste nas nakon svega razuvjelikog događaja u Hrvatskoj u na? Otpušteni se nastavnik tek Marks i Engels osnivači znanrili u postojanje teatra apsurda Split, 5. VI. 1948. kojem se pompozno slavila de- nasmijao i rekao kako je uzalu- stvenog socijalizma - Novak Centralnom komitetu KPH, na hrvatskoj medijskoj pozornimokracija i medijske slobode, ili dan posao uvjeravati ga da je Božidar... 3. Imperijalizam ci? Pitanja su, doista, vraški teotkuda im, uopće, pravo da ga bilo koji protivnik ondašnjeg ko- Novak Božidar... 9. Staljinov Agitpropu Tomislav Vuković dovode pod upitnik? Bez obzira munističkog totalitarizma i kr- nauk o izgradnji socijaliPregled po kojim će se linija- ška! na sva ta pitanja nije previše šenja osnovnih ljudskih prava stičkog i komunističkog dru- ma rada razvijati drugovi, koji Nastavlja se
Glas Koncila
Gk-24-25.p65
25
BROJ 9 ! 26. VELJAČE 2006.
25
20.2.2006, 13:32
TEATAR APSURDA NA HRVATSKOJ MEDIJSKOJ POZORNICI
(2)
Sustavni grubi napadi na katolištvo Ž
rtvama komunističkog to- kojemu je stalo do hrvatskoga njezine članove, podjednako i talitarizma nije sigurno ni nacionalnog glasila, političar iz klerike i vjernike laike. Tako malo lagano gledati i sluša- samoga partijskog i državnog rubrika »Naš komentar na teti neke istaknute osobe u današ- vrha koji spašava hrvatske kad- mu« donosi tekst N. Krmpotić njem javnom životu u Hrvat- rove, glavni urednik koji pruža »Crkva i država«: »Mada su teskoj, koje su bile sastavni i akti- progonjenim novinarima utoči- ška poglavlja naše historije vezavni dio nekadašnjega represiv- šte i dopisnik vrhunski profesio- na za političku djelatnost Rimonog sustava, a koje ponovno nalac. Koliko u svemu tome ima katoličke crkve, teško je pretpovode glavnu riječ u različitim istine, teško je prosuditi, jer je staviti da su njezini svećenici, segmentima hrvatskoga dru- npr. upravo nevjerojatno da bi pošto su preživjeli petnaest godištva. Njihovo sadašnje zalaganje se bilo tko u ono doba mogao na u novoj Jugoslaviji, lišeni tog za demokraciju, ljudska prava, »skriti« pred vlastima jedno- smisla za realnost. Bilo bi to nenacionalne interese, politički stavnim bježanjem iz jednoga u shvatljivo, iako je zauzimanje popluralizam, hrvatsku državnu drugi grad, i to ni manje ni više zitivnog stava prema državi samostalnost, otežano u ovom medijske slobo- Dokle se god »pod reflektore pozornicâ« ne stave slučaju i time de i sl., ukratko: svi dostupni dokumenti, podaci, činjenice i svjedo- što se vrhovno sve vrijednosti čanstva, teatar apsurda na hrvatskoj (medijskoj i starješinstvo ove koje su zdušno crkve nalazi izs pozicija vlasti svakoj drugoj) pozornici i dalje će doživljavati svoje van granica svojedobno za- zvjezdane trenutke, pa će nekadašnji idejni, admi- zemlje i svojim tirali, trebalo bi nistrativni, organizacioni i fizički počinitelji komu- odlukama utječe se doimati kao nističkih zločina i dalje biti najgrlatiji zaštitnici i pro- na te odnose... izvorni »teatar Nema sumnje micatelji svekolikih sloboda. apsurda«. Nažada je sve to paralost, zbog pomanjkanja političke nego u uredništvo glasila, ako se van za druge aspiracije. Ma kakvolje u Hrvatskoj, mnogi likovi zna da su sva uredništva bila ve one bile, sigurno je da nisu reiz tog antiteatra neopaženo su se pod budnom paskom Partije i ligiozno već politički obojene. A preselili na druge kazališne po- državnih služba. No, svejedno, ti politički prohtjevi crkve skupo zornice, obukli na sebe odijela jedno je sigurno: na temelju tih su stajali naše narode u daljnjoj pozitivnih glavnih junaka i da- (okrnjenih) podataka ne može i bližoj prošlosti« (1959, 29. siječnas vrlo uspješno ubiru pljesak se dati vjerodostojna i cjelovita nja, str. 2). gledateljâ. U stvaranju dojma o slika o spomenutim osobama! U rubrici »Pišu nam« članak njihovoj ideološkoj (kvazi)trans- Da bi se ona dobila, potrebno je »Fratarske igre« bavi se konkretformaciji, velikim zaslugama i npr. reći da je novinar Zelmano- nijim problemima: »Dva mlada doprinosima, ključnu ulogu vić, osim što je iz Mađarske pi- fratra u selu Radunići općina imaju pojedini visoki državni sao za hrvatska dužnosnici i mediji u Hrvatskoj. glasila, surađiRazumije se da nije prihvatljivo vao i u mađarapriori generaliziranje jer je skim glasilima, svaki lik »priča za sebe«, ali je posebice u bujednako tako neprihvatljivo ge- dimpeštanskom neralno, uporno i sustavno pre- »Népszabadsášućivanje i krivotvorenje povi- gu« (»Narodnoj jesnih činjenica. Dokle se god slobodi«). U nji»pod reflektore pozornicâ« ne ma ne samo da stave svi dostupni dokumenti, nikada nije popodaci, činjenice i svjedočan- kazao barem stva, teatar apsurda na hrva- malo naklonosti tskoj (medijskoj i svakoj drugoj) prema novostvopozornici i dalje će doživljavati renoj hrvatskoj svoje zvjezdane trenutke, pa će državi koja ga je nekadašnji idejni, administrati- plaćala, nego ju vni, organizacioni i fizički poči- je i sustavno na nitelji komunističkih zločina i krajnje neprofedalje biti najgrlatiji zaštitnici i sionalan način promicatelji svekolikih sloboda. godinama blatio. Nije li to prešućiGalerija »simpatičnih« vanje kozmeti- Popis tema i predavača na Partijskoj školi dovoljno govori o ka? demokratskoj svijesti onodobne »duštvene avangarde« komunističkih likova Kozmetički zahvati nad povijesnim činjenicama, kako bi nekadašnja komunistička stvarnost današnjim naraštajima bila što prihvatljivija a odgovornost njezinih glavnih aktera ublažena, sve su češći, pa u tom smislu vrijedi navesti neke primjere. Božidar Novak, prvi poslijeratni »dugovječni« glavni urednik »Vjesnika«, kako se to popularno naziva, novinarska legenda i prvi čovjek HHO-a zadužen za hrvatske medije, u jednom je intervjuu izjavio: »Kad sam se vratio iz Beograda, rekao sam: 'Vjesnik' mora biti nacionalni list a ne glasilo Partije!« U njemu opisuje također i svoj povratak u Zagreb: »Nalazio sam se, naime, u Skupštini Jugoslavije kad je Đilas podnio ostavku, a Bakarić me je savjetovao da isto poslijepodne bježim u Zagreb, jer će se 'na nama ne-Beograđanima slomiti koplje obračuna s Đilasom.« U nastavku također spominje kako je u Budimpeštu za dopisnika poslao Đorđa Zelmanovića, koji je tamo napravio »genijalan novinarski posao« itd. Tako se, eto, pred čitateljima pojavljuje nekoliko simpatičnih komunističkih likova: novinar
Glas Koncila
Gk-24-25.p65
Dva fratra i omladinske organizacije
Suvišno je dokazivati da u jugoslavenskom, u tom smislu i hrvatskom medijskom prostoru od g. 1955. do 1963, kada je Novak bio glavni urednik »Vjesnika«, nije bilo mjesta nekakvim posebnim nacionalnim (hrvatskim) interesima, kao ni ideološkim, političkim ili filozofskim pogledima koji bi na bilo koji način iskakali iz strogo određenih okvira. Primjera je za takvu tvrdnju gotovo bezbroj, a prijestupnici bi po kratkome postupku bili uklonjeni. Zato je, možda, zanimljivije pokazati kakav je bio odnos prema religioznost, tj. prema katolištvu i Katoličkoj Crkvi na stranicama »Vjesnika«. Na temelju toga može se utvrditi onodobna razina demokratičnosti, medijskih, ljudskih (vjerskih) i svih drugih sloboda. Nasumce je odabrano nekoliko brojeva s početka Novakova urednikovanja (1956), iz sredine (1959) i s kraja (1962). U svim tim godinama prevladavaju isključivo negativni tonovi s grubim napadima na katolištvo i Crkvu kao instituciju i
prosvjetnih radnika u toj komuni raspravljalo se na općinskoj konferenciji SK u Imotskom o učiteljima Ljubi Odoviću, Mati Livajiću, Seki Postenjak i dvojici profesora imotske gimnazije N. Benkoviću i N. Baričiću... Prosvjetni radnici imotske komune osudili su takvu aktivnost svojih kolega. Zatraženo je da se prema njima poduzmu i odgovarajuće mjere. Razumljiv je i zaključak komunista imotske općine da prosvjetni radnik ne može biti onaj čovjek koji odgaja i prosvjećuje učenike suprotno znanstvenim i naprednim principima naše stvarnosti. Međutim, može se također primijetiti da su ti pojedinačni primjeri u izvjesnom smislu posljedica sustavne negativne aktivnosti jednog dijela, i to reakcionarnog, crkvenih predstavnika na tome području« (1956, 5. travnja, str. 9). S današnjeg motrišta i vremenskog otklona nekadašnji »veliki« »Vjesnikovi« problemi izgledaju smiješni, kao što je to slučaj u tekstu »Da pop ne pješači...«: »U Breškama, selu kraj Tuzle, vodila se posljednjih dana dosta čudna, neuobičajena akcija. Glavni akteri: pop i njegovo stado. Crkveni odbor u ovom selu čini se da je bio sastavljen od vrlo utjecajnih ljudi. Između ostalog, tim ljudima je bilo dosta teško da gledaju kako njihov pastir svakog dana ide od zaseoka do zaseoka - pješice. Zbog toga odlučiše da kupe popu - konja... Potrebnih 60.000 dinara za konja sakupiše i kupiše lijepoga dorata... Najviše treba prigovoriti SSRN-u u ovom selu. Što radi na razbijanju ovakvih shvaćanja? (1956, 12. travnja, str. 6). U najboljem slučaju katolištvo je kao izrazito negativna društvena odrednica bilo prešućivano u nekim neizbježnim slučajevima, kao što je to u napisu »Jubilej narodnog preporoda u Dalmaciji i Istri« s nadnaslovom »Uz proslavu stogodišnjice«. U njemu autor Bernard Stulli jako dobro pazi da slučajno ne bi spomenuo kako je Juraj Dobrila bio biskup, Mihovil Pavlinović svećenik ili, ne daj Bože, bilo kakvu pozitivnu ulogu istarskoga katoličkog svećenstva u tom razdoblju (1962, 4. ožujka, str. 6). Kao u nekakvom sudskom biltenu redovito su se objavljivale presude svećenicima, kao u vijesti »Osuđen zbog šovinistič-
»Krokodilske suze« Vlade Gotovca
Bilo bi potrebno prilično truda i vremena da se promotri istinitost tvrdnje kako se »Vjesnik« od g. 1955. do 1963. istrgnuo iz partijsko-ideološkog zagrljaja i postao hrvatsko glasilo. Za početak dobro je navesti tek po jedan primjer. Stupanj medijskih sloboda može se naslutiti iz vijesti o godišnjoj skupštini Društva novinara Hrvatske u Zagrebu »Štampa je napredovala«, na kojoj su sudjelovali visoki državni i partijski dužnosnici: »Dva su problema dominirala u radu skupštine: kako dalje raditi na podizanju kvaliteta štampe s posebnim osvrtom na političku, ideološku i stručnu izobrazbu novinara, te kako novinari djeluju kao društveni i politički radnici... Uz nesumnjiv kvalitativan napredak tiska i radija, neophodno je - istaknuto je na godišnjoj skupštini - pojačati napore u marksističkom i stručnom uzdizanju novinara kako bi štampa, odnosno radio, što adekvatnije odražavali našu stvarnost i ukazivali na daljnje putove razvoja... Radi potpunije političke i marksističke izobrazbe odlučeno je da se češće održavaju različiti seminari« (1956, 22. travnja, str. 2). O stanju hrvatske nacionalne misli tih godina u »Vjesniku« govori i žestoki napad Vlade Stopara na onodobni časopis »Prisutnosti«, koji je postavio problem zapostavljanja hrvatskih književnih velikana u medijima. Porugljivo se navode »krokodilske suze« Vlade Gotovca, kako doslovce stoji u tekstu, koji je upozorio: »Jesam li usamljen u ovom času? Bdije li još netko nad Ujevićevim knjigama (tko bilo, gdje bilo?)? Sjeća li se da su se danas navršile tri godine od njegove smrti. Pregledao sam novine i časopise i nisam se iznenadio: ni riječi!« »Vjesnik« zbog toga poručuje: »Već dugo u Zagrebu nije izlazio časopis koji bi Muč opazili su kako omladina stajao na klimavijim nogama... nedjeljom i praznikom nema priJer 'Prisutnosti' su odsutne već like da se zabavi, i brzo smisliše dugo i daleko« (1959, 25. siječnja, kako će 'pomoći' omladini - nabastr. 6). više šah, domino, karte i druge Na kraju, zar je potrebno popotrebne predmete za igru i zasebno tumačenje mnoštvu obbavu. Da bi se omladinci bolje javljenih zaključaka, izvješća, doosjećali pod njihovim okriljem, kumenata Komunističke partije, ne propustiše apela za djelotda ih ponude i Kozmetički zahvati nad povijesnim činjenicama, vorniji ideološki kojom cigare- kako bi nekadašnja komunistička stvarnost današ- rad na selu, gratom, a nađe se i du, fakultetima, čašica rakije ili njim naraštajima bila što prihvatljivija a odgovor- među omladinvina. Fratarsku nost njezinih glavnih aktera ublažena, sve su češći. cima, prosvjetračunicu bi lako nim djelatnicimogle pomutiti omladinske or- ke propagande«: »Pred vijećem ma, novinarima, u vojsci, tvorniganizacije. Ne treba nikakva do- Okružnog suda u Zadru održano cama? Što reći o brojnim plovidmišljanja: nabaviti šah, dominu, je ovih dana suđenje svećeniku bama »Galeba« s Titom i bez rekvizite za odbojku i nogomet, Šantu Bilanu, župniku iz Iža Ma- njega, tako da je »Vjesnik» jedpriređivati natjecanja u bacanju log, koji je, prema priznanju, nog trenutka izgledao kao brokamena s ramena, u trčanju i iskazima svjedoka, materijalima dski dnevnik »Galebova« kapeskokovima, a i zabave i ples. Na- koji su proizašli iz istražnog po- tana? ravno, bez karata, vina i rakije« stupka, a i na samome suđenju, A o »Vjesnikovu« zasipanju (1956, 1. travnja, str. 6). sustavno i smišljeno dugi niz go- javnosti govorima i citatima dina neprijateljski djelovao pro- Aleksandra Rankovića, Jakova »Pastirov dorat« tiv bratstva i jedinstva naših na- Blaževića, Veljka Vlahovića, i seoski SSRN roda i izgradnje socijalističkih Zvonka Brkića, Edvarda KarNastavnici vjernici bila je društvenih odnosa u našoj zem- delja, Čede Grbića i ostalih »velikih promicatelja demokratskih »omiljena« tema, »Vjesnik« je lji« (1956, 4. ožujka, str. 6). Objavljivano je ne samo mno- procesa« - bolje ne trošiti previše javno prozivao i pribijao na stup srama sve »nepodobne«, kao što štvo protukatoličkih članaka i vi- riječi. Tomislav Vuković je to bilo slučaj u »imotskoj ko- jesti nego i brojni feljtoni, kao Svršetak muni«: »Prilikom ocjene rada npr. »Crkva i radništvo u Hrvat-
25
BROJ 10 ! 5. OŽUJKA 2006.
25
skoj«, »Zavod sv. Jeronima antijugoslavenski centar u Rimu« i sl.
28.2.2006, 10:08