Glas Koncila broj 25 18. lipnja 2006.
25
VJERSKE ZAJEDNICE POD POVEĆALOM JUGOSLAVENSKE TAJNE SLUŽBE (1)
D
ogovorom nekadašnjeg predsjednika općine Orahovica Stjepana Mesića i načelnika SDS Centar Osijek Marka Bezera prešao je Željko Bartolović u ožujku 1970. u Republički sekretarijat unutarnjih poslova - Službu državne sigurnosti Osijek. Donosimo njegovo svjedočenje o višegodišnjem radu »na području neprijateljske djelatnosti vjerskih zajednica«
nevjernik«, kojega su »bolest i siromaštvo odveli alkoholu«. Osnovnu — Student koji se pripremao i učio je školu započeo u rodnom selu ali za svećenika a nije vjerovao u Boga? ju je završio u Dečanima, jer je u Agnostik koji je za života upoznao međuvremenu otišao u pravoslavni stotine svećenika i nastojao biti samostan sv. Nikole kod Orahovibliskiji sa što većim brojem od njih? ce, odakle je poslan najprije u samoNa prvi se pogled čini nevjerojat- stan Beočin a potom u duhovnonim ali raznolikost ljudskih život- pravoslavno središte u Velike nih putova, koji su nepredvidivi i Dečane. Bogosloviju sv. Save u Bene daju se strpati u sheme izrađene ogradu kao kandidat Slavonske ljudskom logikom, može se pohva- eparhije sa sjedištem u Pakracu završio je g. 1964. No, napustio ju je liti i takvom biografijom. Naime, prošle je godine završio zbog svog već spomenutog uvjesvoj ovozemaljski hod čovjek za renja, koje je ovako opisao: »Imao sam tu sreću da me ‘Bog kojega se može reći da je upravo takav bio i koji sam sebe baš takvim stvori’ slobodnog i bez straha, i da opisuje u knjižici tiskanoj u Osijeku mi je dao razum i slobodu odlučipod naslovom »Probušena mantija« vanja pa ne pripadam niti jednoj (mantija je kod pravoslavaca, što je Majci Crkvi, a za sada još niti jednoj reverenda kod katolika, op. T. V.). vjeri.« Odlučuje krenuti potpuno To je svojevrsna životna oporuka drugim putem: »Sa svjedodžbom i preporukom OpćinŽeljka Bartolovića, skog komiteta SKH da koji je kroz biografske »Postojala su sam naprednih zapise pokušao prev‘pravila službe’ shvaćanja, iz Orahoviladati nutarnji rascjep koja su tu oblast ce sam otišao u Prištikoji je, očito, nosio nu i javio se Komitetu cijeloga svog života. regulirala i za SKO (Saveza komuniKao da je htio otići pokoja sam ja dao stičke omladine, op. T. miren u prvom redu sa zakletvu... Po tim V.) Pravnog fakulteta samim sobom, a potom i sa svima oko pravilima, kler je na Sveučilištu.« Iz Prištine u trećoj godini sebe, što se vidi ne bio ideološki studija prelazi na beosamo iz njegovih promišljanja o nekim te- neprijatelj komu- gradski Pravni fakulmeljnim egzistencijalnizma, a pošto je tet, na kojemu je diplomirao g. 1968. Iste se nim pitanjima, kao što komunizam bio godine kao pripravnik su: smisao, Bog, poštenje, Crkva, politi- ideološka platfor- u Imovinsko-pravnoj ka, molitva, uspjeh, ma druge Jugosla- službi zaposlio u zvanje i slično, nego i vije, kler je treti- Skupštini općine Orahovica, čiji je bio stio silnoj potrebi da ih ran kao jedan od pendist. I ubrzo mu je pod svaku cijenu prejedan »usputni« susret doči drugima, pa je neprijatelja donio životni i poslovknjižica tiskana u njetemelja ni obrat: »Milan Grgovoj vlastitoj i vrlo Jugoslavije.« žan, operativni radnik maloj nakladi. SDS, koji je pokrivao Slagao se netko ili ne slagao s njegovim promišljanji- teren općine Orahovica, prišao mi ma i argumentima o životnim te- je jednog dana i pitao me bi li želio mama, opravdanjima njegovih po- raditi u Službi državne sigurnosti?« stupaka prema drugima za života, Dogovorom ondašnjeg predsjedknjižica je zanimljiva zbog jednoga nika općine Stjepana Mesića i drugog razloga. Budući da je Barto- načelnika SDS Centar Osijek lović gotovo cijeli radni vijek bio Marka Bezera prelazi u ožujku djelatnik bivše jugoslavenske tajne 1970. u Republički sekretarijat unuslužbe, u kojoj je dospio do glavnog tarnjih poslova - SDS Osijek. Od g. inspektora i savjetnika saveznog 1975. sve do umirovljenja radio je u ministra za vjerska pitanja u Savez- Službi državne sigurnosti »na ponom sekretarijatu unutarnjih poslova - Službi državne sigurnosti (SSUP - SDS) u Beogradu, njegova knjižica otkriva široj čitateljskoj javnosti mnoge »tajne«: kako su se regrutirali djelatnici, kakvim su se metodama služili, kakav je bio njihov opći odnos prema vjerskim zajednicama i vjerskim službenicima, koje su bile njezine ključne osobe i drugo.
Ključne odluke u komitetima Saveza komunista
Tomislav Vuković
Studij s preporukom SKH Željko Bartolović rodio se g. 1942. u seljačkoj obitelji u Donjoj Pištani kod Orahovice u Hrvatskoj, kamo su se djed i baka u prvim desetljećima prošloga stoljeća s obitelji doselili iz Like. Za majku Desanku piše da je odgojena »u čestitoj pravoslavnoj obitelji« i da se »udala u katoličku kuću Bartolovića«, a otac Mile da je bio »Hrvat, partizan,
Gk-24-25.p65
25
¦ Naslovnica knjige Željka Bartolovića “Probušena mantija”
¦ Josip Broz tzv. Tito sa suradnicima - sljedbenici totalitarne ideologije i tvorci represivnog državnog sustava
dručju neprijateljske djelatnosti vjerskih zajednica«. U međuvremenu je kao viši inspektor iz Republičkog SUP-a Hrvatske g. 1988. prešao u SSUP - SDS, odakle pred raspad Jugoslavije g. 1991. odlazi u mirovinu. Za vrijeme Domovinskog rata živio je u Osijeku, a od g. 1988. u Bilju u Baranji. Umro je g. 2005.
Prebrojavanje vjernika za Božić i Uskrs Bartolović na samome početku priznaje, što će mnoge možda iznenaditi, da se vlast bivše Jugoslavije temeljila na totalitarnoj ideologiji, koja je u svakom drukčijem promišljanju stvarnosti vidjela pogibelj, i na represivnom državnom sustavu, koji je bio u funkciji obrane vladajuće ideologije. U tom kontekstu svako je područje »vjerskog« bilo neprijateljsko: »Postojala su ‘pravila službe’ koja su tu oblast regulirala i za koja sam ja dao zakletvu... Po tim pravilima, kler je bio ideološki neprijatelj komunizma, a pošto je komunizam bio ideološka platforma druge Jugoslavije, kler je tretiran kao jedan od neprijatelja temelja Jugoslavije.« Slijedom toga i kontrola vjerskih zajednica bio je policijski posao premda je, prema Bartoloviću »pristup tom problemu bio više u ideološkom smislu nego policijskom... Čak sam javno na stručnim sastancima iznosio i pismeno informirao da 90% posla koji radi policija, a samim tim i ja, nije posao policije, već politike i znanosti. Tim poslom bavile su se komisije za odnose s vjerskim zajednicama, koje su bile pri izvršnim vijećima od općina do SIV-a. Neizravno su se bavili i komiteti SK od općinskih do CK SK Jugoslavije. Problem je bio u tome što bivša Jugoslavija nije imala stručne ljude za ovo područje ni u komisijama ni u komitetima, a najmanje u policiji. Još je bitnije da nije bilo jasne političke platforme, ni političke volje da se s problemom klera ozbiljnije bavi«. U nastavku Bartolović bez uvijanja
nicama: »Kod svećenika bi kamuflirao sve policijske poslove upravo komisijom, jer sam bio svjestan da kad bi došao svećeniku kao policajac, bio bih odbačen. Ukoliko bi došao kao član komisije, i to s napomenom kako sam došao radi pomoći u nekom konkretnom slučaju, većinom su svećenici nešto tražili od komisija i to je prolazilo... U praksi je to izgledalo tako da komisija traži mišljenje od policije, praktično od mene u Osijeku, ja bih njima dao suglasnost na osnovi mišljenja koje daju policiji, odnosno upravnom odjelu koje izdaje odobrenje.« Komisija kao pokriće za Tako je Bartolović započeo svoj »udbaški« posao, da bi se nakon oduhođenje laska u mirovinu mogao pohvaliti Dakle, osim teorijske strane, doista impozantnim brojem, koji je takav je posao, kao što se vidi, imao također bio mjerilo njegove uspjei vrlo konkretnu operativnu stranu, šnosti: »Po mojoj procjeni, od mojih što je bio slučaj i s Bartolovićem: prvih kontakata sa svećenicima do »Moj je teren bio od sada, upoznao sam ih Tovarnika i Iloka do nekoliko stotina... Vrlo »Po mojoj Gradiške, i od Drave odgovorno tvrdim da procjeni, od mojih sam preko sedamdeset do Save, cijela bivša prvih kontakata svećenika odlično pozajednica općina Slavonije i Baranje, 14 sla- sa svećenicima do znavao, često kontakvonskih općina. U tirao, kod mnogih sada, upoznao Vinkovcima i Slavonstekao povjerenje, a o sam ih nekoliko skom Brodu imali smo pojedincima sam znao tzv. ispostave za koje čak i najintimnije tajstotina... Vrlo sam bio koordinator.« ne.« Bez obzira na odgovorno tvrdim osobne »uspjehe«, Mlad i željan dokazida sam preko vanja, nastojao je istaknuo je i zasluge unijeti novine u uodrugih koji su ga sedamdeset bičajeni »doušnički« upućivali u profesiosvećenika odlično nalne tajne posla: »Po posao: »Budući da nipoznavao, često sam htio imati klasičsamoj strukturi posla i ne suradnike, niti se kontaktirao, kod shvaćanja u službi o služiti klasičnim mekleru, ti poslovi su bili mnogih stekao todama, služio sam se ‘golicavi’ u odnosu na povjerenje, a o osobnim, a formalno druge poslove u služsam zadovoljavao pojedincima sam bi. Imao sam dosta zahtjeve ‘pravila uspjeha u poslu, i to znao čak i najin- zahvaljujući Srećku službe’. Kontaktirao timnije tajne.« sam s velikim brojem Šimurini koji je u to svećenika, njihovih vrijeme bio velik audomaćica, popadija, vjernika i osta- toritet i izuzetno je dobro poznalog važnog i nevažnog osoblja.« Pri vao probleme klera.« tome je, dakako, strogo čuvao narav No, nije to jedino ime koje Barsvog posla i stvarne namjere, pred- tolović spominje u nastavku svoje stavljajući se kao član bilo koje ko- životne ispovijesti. misije za odnose s vjerskim zajedNastavlja se opisuje političko-policijsku spregu pod plaštem državne sigurnosti: »Drugi paradoks je bio što se u komitetima SK najmanje znalo o kleru, a najviše odlučivalo. To su bili centri vlasti, što je vidljivo iz podataka da smo za Božić i Uskrs, bez obzira koja Crkva bila u pitanju, morali ići brojati vjernike, i to po kategorijama starosti - starci, odrasli, djeca - i slati izvješća komitetima. Navodno ti su podaci trebali radi procjene političko sigurnosnog stanja. Te poslove morala je raditi tajna i javna policija, što je izvan svake pameti.«
12.6.2006, 13:14
Glas Koncila broj 26 25. lipnja 2006.
25
VJERSKE ZAJEDNICE POD POVEĆALOM JUGOSLAVENSKE TAJNE SLUŽBE (2)
»Republički centri predlagali su obrade i suradnike«
D
ogovorom ondašnjega predsjednika općine Orahovica Stjepana Mesića i načelnika SDS Centar Osijek Marka Bezera, u ožujku 1970. Željko Bartolović je prešao u Republički sekretarijat unutarnjih poslova - Službu državne sigurnosti Osijek. Donosimo njegovo svjedočenje o višegodišnjem radu »na području neprijateljske djelatnosti vjerskih zajednica« Tomislav Vuković
Gk-24-25.p65
25
¦ Željko Bartolović, nekadašnji prvi jugoslavenski policajac zadužen za vjerske zajednice
Snimio: T. Vuković
svjesno, ili nesvjesno nečiji izvor informacija, ili suradnik, pa su tako — Željko Bartolović, djelatnik bivše i moji ‘suradnici’ bili moji izvori injugoslavenske tajne službe, u nasta- formacija... Ne bi trebalo misliti da vku knjižice »Probušena mantija« je to lagan posao. Rezultati su dolapoimence spominje i drugu osobu zili tek nakon niza godina upornog, zaslužnu za njegov profesionalni strpljivog i temeljitog rada.« napredak: »Posebno mjesto među Zbog očitih »uspjeha« u Hrvazaslužnima u mojem životu ima tskoj Bartolović je promaknut na Radovan Samardžić Rašo (neka- višu dužnost: »U jesen 1988. otišao dašnji tajnik Komisije za odnose s sam raditi u Savezni sekretarijat vjerskim zajednicama Saveznog unutarnjih poslova, kao kadar Reizvršnog vijeća, akademik, potpi- publike Hrvatske, koji će raditi na snik glasovitog Memoposlovima neprijateljranduma SANU iz g. »On niti jednog skog djelovanja vjer1986, op. T. V.). Još dok skih zajednica. Prije trenutka nije sam radio u Osijeku, mojeg dolaska obavsmio osjetiti da ljene su dugotrajne pričuo sam za njegovo ime od kolega instruktora u ga tretiram kao preme i dogovori najoZagrebu i od Zlatana u SSUP-u i doušnika, ili da dgovornijih Nikolića iz Đakova. RSUP-u. Glavna tri čoga iskorištaUpoznao sam se s njim vjeka bili su: Zdravko u vrijeme proslave 100. vam... Sugovor- Mustać, pomoćnik sagodišnjice đakovačke veznog sekretara za nik je morao katedrale... Tada mi se unutarnje poslove i ‘šef shvatiti da čini državne sigurnosti’ za Radovan činio posebno zanimljiv, jer je imao SFRJ, Đuro Pešut, šef nešto dobro i korektan, pozitivan sigurnosti’ korisno. Takav ‘državne pristup prema SDS-u... Hrvatske i Drago Krodnos sam (Službi državne sigurnić, načelnik Centra nosti, op. T. V.)... Koliko državne sigurnosti Osimogao postići je naše prijateljstvo bilo jek... Došao sam na nakon niza veliko, govori i činjenimjesto ‘prvog čovjeka’ godina rada i ca da je Rašo dolazio k koji će u službi pratiti meni u Osijek i u Pišta- iskustva; prvo se neprijateljsko djelovanu u goste.« nje klera u SFRJ... Imao dolazi do pozZanimljiv je Bartosam sreću da mi je u nanstva, zatim Trećoj upravi SSUP-a lovićev opis kako je sve dolazio do potrebnih načelnik uprave bio negdje i do podataka, spominjući Lukić Lule... prijateljstva, pa Radoslav pri tome i »Glas KonciTreća uprava pokrivala sve do pola«: »Praktično 90% inje unutarnju problemaformacija do kojih sam tiku, ili ‘unutarnjeg nevjerenja.« dolazio, prikupljao sam prijatelja’ u koji je prilegalno iz vjerskih glasila, kao što su padao i kler, iako je kler bio izdvo‘Glas Koncila’, biskupskih obavi- jen kao posebna cjelina.« jesti i kontakt-razgovorima sa sveNova je dužnost u Beogradu doćenicima. Moji razgovori s njima bili nijela i nove zahtjeve: »Tehnologija su nevezani i, u pravilu, kamuflirani. posla bila je nešto drukčija nego u Ja bih inicirao razgovor istovremeno Osijeku. U Osijeku sam radio opeo nekoliko aktualnih tema, od onih rativu, dok sam u SSUP-u radio innajobičnijih u koje bih ubacio i neke spekciju i koordinaciju posla u citajne, koje su bile prisutne na nekim jeloj SFRJ, što je podrazumijevalo njihovim zatvorenim skupovima i republičke i pokrajinske SUP-ove... sastancima za koje sam samo čuo ili Tada su u republičkim službama polovično znao.« ove poslove radili: u Sloveniji - Irena, u Hrvatskoj - Slobodan, Srbiji »Nakon upornog i Ćero, BiH - Stipo, Dragan, Džafer, Vojvodini - Branko i na Kosovu temeljitog rada« Faik. To su ljudi koji su bili zadu»U pravilu svećenici su svi ženi za kler i najizravnije vezani za pričljivi, pa bi mi ispričali nesvje- mene u Beogradu... Republički, odsno, u detalje, i one tajne, koje mi ne nosno pokrajinski centri državne bi rekli da sam ih izravno pitao. sigurnosti bili su neposredni nosioTakav način rada zahtijevao je te- ci posla. Oni su predlagali obrade i meljitu pripremu, veliko iskustvo i suradnike i ukoliko bi dobro obrazrutinu. Neophodno je bilo kod su- ložili, rukovodstvo bi ih odobrilo, a govornika ostaviti dojam da si do- nas bi izvješćivali i to samo u bro informiran, da si stručan i stabi- slučajevima tzv. saveznih obrada, lan. Obično bi im govorio da znam koje su bile značajne za cijelu bivšu podatke, ali da ih želim provjeriti, ili Jugu.« potvrditi točnost. Posebno sam vodio računa o osobnom integritetu i Razlozi i ishod akcije dostojanstvu svakog svećenika. On »Partner« niti jednog trenutka nije smio osjetiti da ga tretiram kao doušnika, ili Jedan od tih krupnijih »savezda ga iskorištavam... Sugovornik je nih« pothvata, koji je Bartolović komorao shvatiti da čini nešto dobro i ordinirao iz beogradske središnjice korisno. Takav odnos sam mogao s podređenim republičkim i popostići nakon niza godina rada i krajinskim centrima, nazvan je iskustva; prvo se dolazi do poznan- »Partner«. O njemu su ne tako davstva, zatim negdje i do prijateljstva, no mediji u Hrvatskoj pisali, te ovpa sve do povjerenja. U tom kon- dašnja javnost ima neku osnovnu tekstu svatko od nas u životu je predodžbu o njemu, pa je zanimlji-
¦ U Dalju su vodeći policajci Jugoslavije osnovali »prijeki sud«
vo svjedočenje i glavnog voditelja »operacije« o osnovnim razlozima cijeloga pothvata: »Operativnom obradom ‘Partner’ bio je obuhvaćen kler, od najnižeg svećenika do poglavara Crkve, bez obzira je li se radilo o RKC ili SPC. Svi oni koji su se bavili neprijateljskom djelatnošću nalazili su se u ovoj obradi. Neki od njih bili su ekstremniji, a neki manje ekstremni. Vrlo mali broj bio je izuzet, posebno kada je riječ o višoj hijerarhiji, i to uglavnom oni koji su pokazivali simpatije prema Socijalističkom savezu, a samim tim i državi. To sada uopće i nije važno. Bitno je da je Crkva kontrolirana kao institucija, što se nikada nije htjelo priznati... Neprijateljsko djelovanje se, prema ondašnjim pravilima službe, moralo dokazati i suditi. Koliko ja znam, bar kada se radilo o višoj hijerarhiji u moje vrijeme, nikome nije suđeno, samo su se operativno pokrivali. Moralo se znati gdje se tko nalazi, s kime se druži, što propovijeda, a po mogućnosti i što misli. Pratila se ukupna djelatnost, što upravo govori da se radilo o ideološkom neprijatelju a kojim se nije išlo u otvoreni sukob i gonjenje, jer to nije bilo popularno, a ne bi ni prošlo u Europi. To bi izravno državu kompromitiralo u onom dijelu kada se radilo o ustavnim pravima, tj. vjerskim slobodama.« Malo je čudnovato ali, barem prema riječima samog voditelja, »Partner« u startu nije imao izgleda polučiti velikog uspjeha. Bartolović je, naime, dovodio pod upitnik čak i samu svrhu i smisao posla za koji je bio zadužen: »Svojevremeno sam u internim informacijama na stručnim sastancima ukazivao na slabosti i greške države u odnosu na Crkvu... govorio sam kako to nisu poslovi policije, a još manje tajne policije, jer Crkva djeluje javno, a ne tajno. Drugo, protiv Crkve se ne može boriti policijskim metodama jer je to perfidno djelovanje. Govorio sam da samo gubimo vrijeme i novac, a ja najbolje znam koliko sam ga potrošio slušajući popove dok drže riječ Božju kada sahranjuju... Uglavnom niti jedan svetac ne bi prošao bez velikih govorancija koje smo morali pratiti, a ponekad i snimati. Ja sam ih se doista naslušao. Najviše je bilo onih na kojima nije bilo baš ništa rečeno što bi bilo zanimljivo za SDS. Zato kažem da je na takvim poslovima
policajca iz Hrvatske, Vladu Krstulovića i Dragana Ćulafića, inspektore u SSUP-u, Jovu Vučkovića, pomoćnika saveznog sekretara za javnu sigurnost, Tomislava Merčepa, kao istaknutog HDZ-ovca, Policijski Milovana Tešića, četničkog vođu u Mirkovcima, Boru Sušu, djelatnika »prijeki sud« u SSUP-u, Dragu Krnića, načelnika Bartolović također iznosi prilič- Centra državne sigurnosti u Osino šokantno svjedočenje o osniva- jeku i druge. Iznio je također i mnoštvo kranju »prijekog ratnog suda« saveznog SUP-a uoči raspada Jugoslavije, tkih opisa o brojnim svećenicima, u najvećem broju katoo kojemu se dosada u javnosti nije gotovo ni- »Moralo se znati ličkih i pravoslavnih ali i ostalih vjerskih zajedšta znalo. Na sastanku gdje se tko nica, njihovim aferama, najodgovornijih polinalazi, s kime se slabostima, susretima s cajaca Hrvatske, Srbije, BiH i Vojvodine s čel- druži, što propo- njima, razloge zbog čega su neki bili prinicima iz Beograda vijeda, a po nuđeni na suradnju, analizirana je akcija »Partner« u Rekreativ- mogućnosti i što onima koji su bili ponom centru osječkog misli. Pratila se sebno »tvrdi« i sl. Za je preminulog »Vodovoda« u Dalju. ukupna djelat- jednog katoličkog župnika u No, to nije bio uobinost, što upravo Slavoniji osobno napičajeni sastanak, tek sao čak i nekrolog jedan u nizu: »Svi koji govori da se pohvalusu bili prisutni pamtit radilo o ideološ- (svojevrsnu zahvalu) u Glasu Slavoće sastanak u Dalju dok su živi... Naime, imeno- kom neprijatelju nije, čiji je tekst također objavio u knjižici. van sam za suca ‘prijes kojim se nije Po njegovim riječikog ratnog suda’ pri SSišlo u otvoreni ma, gotovo cijela je ta UP-u. To je bila odluka rukovodstva o kojoj me sukob i gonjenje, dokumentacija uništena: »Sazrijevala je nisu pitali, a donijeli su jer to nije bilo o odlasku u mije, pretpostavljam zato popularno, a ne odluka rovinu... Prvo i osnovšto sam bio pravnik prabi ni prošlo u no, u SSUP-u operativa vosudnog smjera. Kada više nije imala što radisu mi to saopćili, počeo Europi. To bi bili smo u ‘ofsajdu’. sam ozbiljno razmišljaizravno državu ti, Jedini posao mi je bilo ti o tome, kao i o cijeloj kompromitiralo uništavanje arhive, dopolitičkoj situaciji, koja kumentacije koja je se naglo počela pogoru onom dijelu od 1945. do šavati i sve više približakada se radilo o stvarana 1991... Zdravko Musvati ratu. Znajući što raustavnim tać me je pozvao i de ‘prijeki sudovi’ u rarekao mi: ‘Samo uništu, da izriču smrtne prepravima, tj. tavaj!’... Pomoći ću bar sude i bez dokaza i urevjerskim slobo- piscima povijesti Jugodnog postupka, nisam dama.« slavije da se ne muče i to mogao prihvatiti...« ne traže dokumentaU nastavku životne ispovijesti Bartolović spominje ciju jer je neće pronaći. Nalazi se u nekoliko osoba, široj javnosti zna- pepelu.« Mnogi bi i danas, čini se, velinih i manje znanih, i susrete s njima, npr. Stjepana Mesića, onda- čajući »stare dobre dane« u socijališnjeg predsjednika Predsjedništva stičkoj Jugoslaviji, htjeli puno toga SFRJ, Vladimira Šeksa, odvjetnika, ružnog pretvoriti u pepeo, misleći Milana Bošnjaka, operativca SDS-a da će nešto lijepo od bivše države koji je »pokrivao« Orahovicu, Ratka ostati. Na njihovu žalost, JugoslaMajstorovića i Miru Radovića iz vija se pri tome i sama pretvorila u već spomenute 3. uprave SSUP-a, pepeo, a knjižica »Probušena manNikolu Eržena, načelnika 1. uprave, tija« govori zašto je dobro da se to Branka Budića, »šefa« SDS-a u dogodilo. SVRŠETAK Vinkovcima, Radoslava Kostića, bilo izgubljeno i vrijeme i novac. Ne može se baš reći da nisu ništa rekli, neki su govorili dosta, ali između redova... Sve je to služba kroz akciju ‘Partner’ pratila i dokumentirala.«
19.6.2006, 9:58