feljton_2007_27

Glas Koncila broj 27 8. srpnja 2007.

ZABORAVLJENE HRVATSKE ŽRTVE (1)

U

prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaćih i svjetskih, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

Dan kada su i anđeli plakali

Tomislav Vuković

— »Djeca su ures svijeta« - poznati je slogan koji ukratko i dojmljivo opisuje svu bezazlenost i ljepotu, nevinost i naivnost, začuđenost i zadivljenost svakog djeteta u susretu sa svijetom oko sebe. Takva je bila i mala Nikolina Fabac u Gornjim Jamama, u malome selu smještenom u prekrasnom brdovitom dijelu Banovine nedaleko od Gline.

Bila je sretna osmogodišnja djevojčica jer ju je svakoga jutra nakon sna dočekivao njoj najdraži osmijeh na svijetu majke Marice. Smijala se glasno svakom nespretnom pokretu razigranog janjeta u dvorištu, mazila se s tatom Nikolom u njegovim prilično rijetkim slobodnim trenucima, divila se žarkožutim jaglacima koji bi svakoga proljeća preplavili selo, igrala se sa starijom četrnaestogodišnjom sestrom Željkom, ponosno nosila bogato izvezenu narodnu nošnju za blagdane u crkvi Ranjenog Isusa u susjednoj Maloj Solini. I svi su je seljani rado viđali i primali jer je svagdje pronosila onaj posebno bezbrižan, neopterećen i lepršav dječji odnos prema stvarnosti, koji toliko nedostaje svijetu odraslih. S ostalom malobrojnim djecom bila je doista pravi ures Gornjih Jama. I anđeli su se, čini se, na nebu radovali tim svagdašnjim idiličnim prizorima na tom komadiću zemlje hrvatske.

¦ Nikolina Fabac, Željka Fabac, Mato Kireta, Slavica Dvorneković, Darko Dvorneković, Mara Kuštreba, Janko Fabac, Ivan Fabac, Stjepan Fabac

đe Siniše Martića, upali su 11. pro- uniformiranim ljudima već počela nije dobio nikakvog odgovora a tesinca 1991. u mirne Gornje Jame. ići na živce. Gojkova je duša poletjela ško je i povjerovati da će u predZatekli su nekoliko Hrvata koji su ususret anđelima, koji su i sami za- stojećim predizbornim mjesecima poslušali nagovaranje Bože Đukića nijemjeli od straha promatrajući netko od mjerodavnih zbog preveda ostanu u domovima. Potpisao im strašni prizor na komadiću zemlje likih stranačkih obveza naći vreje čak i nekakvo pismeno »jamstvo« hrvatske. I samo oni jedini znaju što mena za to.

Tako se danas o Gornjim Jadva mjeseca ranije da im se ništa se dogodilo seljanima zatvorenima u dogoditi neće, kad je s istomišljeni- Kiretinoj sobi. Koliko god strašno i mama još može govoriti samo kao o selu kojeg više nema jer cima iseljavao većinu srpskih seljana u GliTamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjed- jedini trag o njemu je cenatpis u Prekopi nu. »Šiltovi« su unanika: države, vlade, sabora, vladajućih i oporbe- stovni prije Gline. Tamošnje su prijed točno znali što im je cilj, sabrali su nih stranaka, županijskih i općinskih struktura, žrtve od svih hrvatskih dvanaestero bespo- tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promi- predsjednika: države, vlade, sabora, vladajućih i moćnih seljana, među canje demokracije, tolerancije i suživota i sl., oporbenih stranaka, žukojima je bilo i troje Đukićevo pismeno malodobne djece: zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nika- panijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, malu Nikolinu, sestru da nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, »jamstvo« za ljudska prava i joj Željku i desetogodibarem onoliku kada su se natjecali oko nekoliko udruga Međutim, zvijeri uobličene u šnjeg susjeda Darka promicanje demokracije, polupanih prozora. ljudske spodobe, nisu g. 1991. više Dvornekovića, te ih tolerancije i suživota i dr., mogle prikrivati godinama zatom- nagurali u kuću Mate zaboravljene, napuštene i ljenu i hranjenu mržnju. Bila im je Kirete. Dok su se oni stisnuti u jed- jezivo bilo napisati, izreći ili samo obezvrijeđene. Nikada nitko od mrska činjenica da četrdesetak Hr- noj sobi tresli od straha naslućujući pomisliti, možemo se nadati da su njih nije iskazao mrvicu sućuti, bavata živi svoju običnu seosku svaki- što ih čeka, »šiltovi« su se dogovara- mala Nikolina i starija joj sestra rem onoliku kao kada su se natjecali dašnjicu, tamo pored njih, u njiho- li o detaljima monstruoznog plana. Željka ubijene odmah. Jer bio je to oko nekoliko polupanih prozora. vu susjedstvu. Ništa im hrvatsko No, pedesetogodišnji Srbin Goj- dan kada su i anđeli plakali. nije bilo sveto, ništa vrijedno... Do- ko Pavlović, koji je ipak ostao u selu Osim Nikolinine obitelji, ubijen Ratni trofej - dječja maći Srbi, donedavni susjedi, škol- sa susjedima Hrvatima, žestoko se je i mali Darko s majkom Slavicom pletenica ski prijatelji, znanci na radnome usprotivio njegovoj provedbi upor- Dvorneković, djedom Matom i bamjestu, do zuba naoružani, kao pri- no ponavljajući kako uhićenici ni- kom Katom, starica Mara Kuštreba, Osim toga, zločinci se mirno padnici novoosnovane vojne po- kada nikome nisu nikakvo zlo učini- te tri Hrvatice koje su se zatekle u šeću jer za njih već petnaest godistrojbe tzv. Republike Srpske Kraji- li. Osim toga, vikao je, među njima je selu, što znači da je zvijerima uone - »šiltovi«, koji su bili pod zapo- troje djece! Rafal iz strojnice brzo je bličenima u ljudske spodobe jedino vjedništvom samoproglašenog vo- prekinuo mučnu raspravu, koja je mjerilo ubijanja bila pripadnost hrvatskome narodu. Tako su ubijene: Milka Rastovski iz Donjih Jama, Jela Vrbanac iz Hađera i Jaga Cestarić iz Male Soline. Otac Janko Fabac s odraslim sinovima Stjepanom i — Na nedavnoj »glasovitoj« 2. međunarodnoj konferenciji o utvrđivanju Ivanom ubijeni su malo dalje kod istine nakon ratnih sukoba, održanoj u zagrebačkome hotelu »Sheraton«, škole. Sve su žrtve u Kiretinoj kući na kojoj su sudjelovali, uz »glavnu zvijezdu«, hašku tužiteljicu Carlu del potom zapaljene kao i cijelo selo.

Ponte, i najviši hrvatski dužnosnici pod vodstvom hrvatskoga predsjednika O selu kojeg više nema Stjepana Mesića, uime Vlade RH skup je pozdravila potpredsjednica Jadranka Kosor. Ona je iznijela nekoliko brojčanih podataka o stradanjima - osim na tabli tijekom Domovinskoga rata. Međutim, u njima se ne da ni naslutiti da su i djeca, samo zato što su bila hrvatska, bila izravne žrtve srpskih zločinaca.

Hrvatski branitelj Ivica KuštreIstina, podsjetila je da je uz ubijene odrasle osobe »smrtno stradalo« i 306 ba, kojemu je spomenutog dana djece, najviše njih u Slavonskome Brodu, ali djeca četničkih pokolja (pa i ona ubijena šezdeset dvogodišnja maju Gornjim Jamama) ne bi se smjele jednostavno svrstavati u tu skupinu. Ona ka Mara, u dopisu Gradskome ponisu tek, kako se to inače danas često površno prikazuje u javnosti, slučajglavarstvu Gline od 2. svibnja 2006. ne, popratne, uzgredne ili - kako se to »učeno« kaže - kolateralne, žrtve. napisao je da je osim petnaest civiTakav uopćeni odnos prema zločinima pogoduje, nažalost, krivotvorenju la u Gornjim Jamama ubijeno i u novije hrvatske povijesti! Bez obzira je li riječ o neznanju, pritisku međunaobližnjim Donjim Jamama njih rodne zajednice ili trenutnom političkom pragmatizmu (zbog inozemnih sudevetnaest. Iznio je prijedlog-zadionika na skupu), takav pristup hrvatskim (dječjim) žrtvama potrebno je molbu da im se podigne zajedodlučno odbaciti zbog istine o Domovinskom ratu i civilnim žrtvama. A ako ničko spomen-obilježje da zločini, ništa drugo onda barem zbog Nikoline Fabac, sestre joj Željke, njihova sukako je doslovce napisao, »ne padsjeda Davora i druge ubijene hrvatske djece! nu u zaborav, što bi bilo tužno i tragično«. Nažalost, do danas još ¦ Ivica Kuštreba na mjestu zločina

Neznanje ili...?

Gk-24-25.p65

25

25

2.7.2007, 12:49

U Gornjim Jamama nedaleko od Gline domaći su Srbi, pripadnici zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine »šiltovi«, 11. prosinca 1991. ubili petnaestero Hrvata među kojima je bilo troje malodobne djece. Među žrtvama bile su tri obitelji. U jednoj su ubijeni: roditelji Nikola i Marica Fabac s njihove dvije kćeri: osmogodišnjom Nikolinom i četrnaestogodišnjom Željkom, u drugoj: otac Janko Fabac sa sinovima Stjepanom i Ivanom, i u trećoj: majka Slavica Dvorneković s desetogodišnjim sinom Darkom i roditeljima Matom i Katom. na nitko i ne pita, usprkos tomu što se jedan od njih svojedobno hvalio da je Željki odrezao pletenicu kao ratni trofej. Spomenuti Martić i Đukić, kao i prvi čovjek okupirane glinske općine dr. Dušan Jović, žive bezbrižno u Srbiji, obavljaju svoje svakodnevne poslove, provode slobodne trenutke u ugodnom obiteljskom i prijateljskom ozračju.

Branitelj Kuštreba sjeća se susreta s dr. Jovićem u Glini malo prije srpskih napada i njegovih ciničnih riječi: »Ovo ne može bez rata, al’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka!« Neki od njih, možda, dolaze, po hrvatske dokumente tražeći odštetu, mirovine, prava... A neki i nemaju potrebu dolaziti jer su ostali. No, Kuštreba će, prema vlastitim riječima, do kraja života uporno i ustrajno tražiti i raspitivati se o imenu i prezimenu ubojice njegove majke, i u tome ga nitko i ništa ne može spriječiti. Povremeno će iz Prekope automobilom odlaziti uništenim šumskim putem prepunim jamama prema Gornjim Jamama, na kojemu se još mogu pronaći razasuti ostaci opekâ, kamena i podnih ploča iz porušene glinske crkve. Potom će na nekadašnjem zgarištu, na mjestu nekadašnje kuće u nekadašnjem selu, zaraslome grmljem, šibljem i raslinjem, zapaliti crveno-bijeloplavu svijeću. Hrvatskom branitelju koji je prošao ratni pakao za Hrvatsku omaknut će se suza pri pomisli na majku Maru samo ako bude sam. Jer dobro zna da su to trenuci kada ona strpljivo sluša njegovu muku, osjeća njegovu bol i tugu, razumije njrgovu ranjenu i razderanu dušu, ali mu i govori utješne majčinske riječi. ¬

Glas Koncila broj 29 22. srpnja 2007.

25

ZABORAVLJENE HRVATSKE ŽRTVE (2)

U

prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima.

Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaćih i svjetskih moćnika, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

Zašto se ne zna za jedanaest Vidakovićevih najbližih?

nija, Antonijevu ženu Julu, Juline roditelje Karla i Anku Živković te šo— Nema nikakve dvojbe oko moral- gora Milu Magdića.

Danas 52-godišnji Antun Vidane odgovornosti (osude) za zločine u kojima su ubijene cijele obitelji ti- ković, rođeni Osječanin, bivši Vukojekom Domovinskoga rata, prepu- varac, živi u Vinkovcima i bavi se štajući sudbenoj vlasti krivično-kaz- onim čime se bavio gotovo cijeli žineni dio odgovornosti (presudu) i u vot; u prizemlju novosagrađene kutome nikada ne bi smjelo biti nikak- će uz vinkovačko groblje vodi cvjevog izuzetka. Posebice je neprihva- ćarnu u čemu mu pomažu dvije kćeri. Sjeća se kako je u Vukovaru svotljiva zamka nacionalnog kriterija. jedobno imao dva kioska, spomiNedosljedna hrvatska njući usputno bez velikih emocija da je jednoga vidio u Bačkoj Palanci, javnost točnije u televizijskom izvješću o Međutim, u Hrvatskoj nije, na- posjeti Petra Čobankovića čelnicima žalost, sve tako jasno i dosljedno, po- tamošnje općine. Zbog naravi posla sebice kada je riječ o odnosu utjecaj- razgovarao je s velikim brojem Vune javnosti (pod tim se podrazu- kovaraca, poznavao ih i dijelio s nji- ¦ Antun Vidaković kod kipa Majke Božje Lurdske, koji redovito kiti cvijećem umjesto majčina groba, s tek četiri sačuvane slike od ma uobičajene sva- jedanaest pobijenih članova negove obitelji: majke Mande, oca Mate, brata Karla i nećaka Pere mijevaju nositelji Krajnje je vrijeme da gdašnje brige. Početpolitičkog, znanstkom devedesetih Borovo. Kada je i Borovo 19. studeno- Srpski su zločinci nakon osvajanja Vukovara cijeli grad venog, civilnog i se hrvatski narod prošloga stoljeća sve ga iste godine bilo okupirano, odvemedijskog dijela ozbiljno zamisli nad se, nažalost, korjeni- zen je u Pokrajinsku bolnicu u Novi pretvorili u klaonicu hrvatskih i ostalih nesrpskih branidruštva) prema zloporaznom i sramotto promijenilo jer je Sad. Jedan od preživjelih »novosad- telja i civila. Među mnoštvom žrtava pobili su i jedanačinu. Naime, kada bi se npr. danas hrvatnom činjenicom da se dio Antunovih su- skih« ranjenika Vitomir Gavranović građana u svim oni- svjedočio je kasnije da ih je tamo po- est članova (šire) obitelji preživjelog Antuna Vidakoske građane upitalo da navedu barem u javnosti ne zna ni za ma koji nisu bili Srbi sjetio i srpski princ Aleksandar Karavića: oca Matu, majku Mandu, brata Karla i njegova jednu obitelj koja je jednu pobijenu hrvat- odjednom vidio zak- đorđević, kojega su uvjeravali da se s lete neprijatelje, pa »ustašama« dobro postupa. Teško je sina Peru, Perinu zaručnicu Maju, drugog brata Stjepapobijena tijekom sku obitelj tijekom prodavali oni i cvije- točno doznati kako se postupalo sa Domovinskoga rata Domovinskoga rata, će. U vukovarskoj starim »ustašom« Matom Vidako- na i njegova sina Antonija, Antonijevu ženu Julu, Juline na području nekadašnje tzv. Repub- za što su izravno krivi četvrti Lužac, gdje je vićem, ali on je već krajem istoga roditelje Karla i Anku Živković te šogora Milu Magdića. like Srpske Krajine: dio sluganske političke Antun s obitelji ži- mjeseca preminuo od gangrene. Navio, od 1300 stanov- kon dvanaest godina, pošto mu je bilo ukopano u masovnu grobnicu film o Vukovaru snimio stranac. Još je u Baranji, istočnoj Hrvatskoj, okolici elite, brojne licemjerne nika bilo je oko 450 tijelo prebačeno u Hrvatsku, Anto je na vukovarskome Novom groblju. Iz žalosnije i sramotnije da ga hrvatsko udruge civilnoga Hrvata, čiji su mu- identificirao i pokopao vlastita oca.

Pakraca, zadarskonje je nakon rata ekshumiran skupa gledateljstvo gotovo i nije imalo prime zaleđu, na Banosa sinom Perom, rođenim 1968, i si- like pogledati.« Zašto? društva s dvostrukim škarci odmah stali u obranu vlastitih do- Zašto se gazi nacionalna novljevom zaručnicom Majom rođ. vini, Kordunu, Lici, mjerilima, nekoliko mova i obitelji od ili oko Knina - odgoKreko, rođenom 1970. U masovnoj Reintegracija s samosvijest? zlonamjernih znansrpskoga agresora. vori bi sigurno u vesu grobnici među tisuću tijela pronaArkanovim odličjem Nakon pada Lušca 2. likoj većini bili niMajka Manda, rođena g.

1919. u đeni i Antonio Vidaković, rođen stvenika s unaprijed studenoga 1991. ne- Podravskim Podgajcima kod Donjeg 1975, sin drugoga brata Stjepana, te ječni. To je izravna Antun Vidaković danas ne govori zadanim tezama i koliko se hrvatskih Miholjca, ostala je također u Vuko- Stjepanova žena Jula Vuković rođ. puno, prodaje cvijeće i sa suprugom posljedica spomebeskrupulozni mebranitelja uspjelo iz- varu s Karlom i Anom Živković, ro- 1953. Tragični rodbinski niz Antuna Mirom, starijom kćerkom i sinom, nutih, koji oblikuju vući iz okruženja, ali diteljima unukove supruge. Zločin- Vidakovića završila je smrt šogora koji su imali sedam, tj. dvije godine javno mnijenje. Slidijski moćnici. je nad preostalim ci- ci su izvodili iz kuća sve koje su za- Mile Magdića. Jedanaest nasilno is- kada su izišli iz Vukovara, te drugom jeganje ramenima može se zato, nažalost gotovo sigur- vilima izvršena teška odmazda. Sve- tekli bez obzira na dob i spol i velik trgnutih i prekinutih života iz samo kćerkom koja se rodila u progonstvu no, očekivati i na istovjetno pitanje o ukupno je, prema njegovoj procjeni, dio njih odmah ubijali. Tako su tijela jedne vukovarske obitelji! u Njemačkoj, nosi cvijeće na vukonekoj obitelji u najvećoj hrvatskoj sedamdeset Hrvata iz Lušca izgubilo najbližih susjeda Jože i Ružice SuljaU kontekstu razmišljanja o pobi- varske grobove. Cvijet za majku rani zvanoj - Vukovar (dakako, ako život tijekom opsade i nakon pada de bacili u rupu s vapnom, koja su jenim hrvatskim obiteljima nameću Mandu i Živkovićeve, koji počivaju se izuzmu: rodbina, prijatelji i su- Vukovara. Nije zgorega spomenuti kasnije pronađena, ali tijela Mande se sljedeća pitanja: Zašto Hrvatska ne na nepoznatome mjestu, u molitvi mještani žrtava)! U njemu su pobi- da je tamo bio ranjen i zloglasni srpski Vidaković i supružnika Živković ni- zna za Vidakovićevih jedanaest polaže podno kipa Gospe Lurdske, jene cijele hrvatske obitelji, ne samo zločinac Željko Ražnjatović Arkan. su nikada pronađena, iako su prema najbližih? Zašto se u Hrvatskoj nastoji koji se nalazi u dnevnome boravku.

Antunov otac Mato, koji je rođen nekim videosnimcima i oni najvje- zaboraviti stotine sličnih Vidakovića? Smireno ali s uzdahom govori da je s u užem nego i u širem smislu, njihova sva tri naraštaja, a stravične se 1918. u Beničancima, teško je ranjen rojatnije ubijeni u dvorištu.

Zbog čega se na primjeru Vukovara trojicom braće oružjem branio Hrbrojke kreću čak do šesnaest i osam- po nogama 20. rujna 1991. od minoAntunov stariji brat Karlo, koji je gazi nacionalna samosvijest, o čemu vatsku, pa ga danas boli što u njoj naest pobijenih iz samo jedne obi- bacačke granate u kućnome dvoriš- rođen 1943, poginuo je u obrani gra- jasno govore činjenice na mnogim mirno šeću oni protiv kojih se borio, telji. Krajnje je vrijeme da se hrvatski tu. Budući da je vukovarska bolnica da tijekom najžešćih srpskih napada područjima. Dovoljno je npr. samo koji su rušili i palili, koji skrivaju narod ozbiljno zamisli nad poraz- tada već bila prepuna ranjenika, 16. listopada 1991, istoga dana kada je spomenuti podatak na koji je nedav- mjesto majčina počivališta. Sponom i sramotnom činjenicom da se smješten je u pothodnik između sta- poginuo i legendarni vukovarski za- no upozorio jedan hrvatski kolum- minje tako Mirka Ružića, jednog od u javnosti ne zna ni za jednu po- re i nove bolnice a potom prebačen u povjednik Blago Zadro. Tijelo mu je nist: »Žalosno je što je najdojmljiviji ondašnjih zapovjednika srpske Teribijenu hrvatsku obitelj tijekom Dotorijalne obrane, koji se sklonio u Srmovinskoga rata, za što su izravno biju, ali sad povremeno iz Šida dolazi krivi dio sluganske političke elite, u Vukovar. Sjeća se i nekog Šekuljibrojne licemjerne udruge civilnoga ce, kojemu je zaboravio ime, a koji je društva s dvostrukim mjerilima, nebio u najprije u »krajinskim« vlastikoliko zlonamjernih znanstvenika s ma a potom u vukovarskome poglaunaprijed zadanim tezama i beskruvarstvu u slobodnoj Hrvatskoj. Po— Nakon što su slomili otpor vukovarskih branitelja, jugovojnipulozni medijski moćnici. sebno je spomenuo Dragana Lalića, ci, četnici i pripadnici raznovrsnih srpskih paravojnih postrojba nekadašnjeg pomoćnika dr. Vojislaubijali su uhićene Hrvate gdje su god stigli. Tako su iz podruma Pa prodavali oni va Stanimirovića za vrijeme tzv. kuća izvukli skupinu od dvadeset i tri osobe, među kojima su bili mirne reintegracije, kojega je zbog i 16-godišnji Antonio Vidaković, njegova 38-godišnja majka Jula i cvijeće! »zasluga« osobno odlikovao zločinac Vidaković i 20-godišnja Maja rođ. Kreko, zaručnica Pere VidakoSrpski su zločinci nakon osvaŽeljko Ražnjatović Arkan. Nakon vića, i strijeljali ih uz današnju Drugu osnovnu školu - Podružnica janja Vukovara cijeli grad pretvorili u Antunova prosvjeda i upozorenja Lužac. O egzekuciji još uvijek govore nijemi svjedoci: oštećeni klaonicu hrvatskih i ostalih nesrpLalić je pobjegao u Srbiju. S gorčiškolski zid i veliki mramorni križ podignut preko puta škole. Poskih branitelja i civila. Među mnonom govori da do danas još nitko red njega je sagrađen i privremeni drveni zvonik čije zvono podštvom žrtava pobili su i jedanaest nije odgovarao ni za jednoga od sjeća na stradanje nevinih, kojih se velika većina odgovornih u članova (šire) obitelji preživjelog njegovih jedanaest najdražih. A Jula Hrvatskoj danas, nažalost, sjeća tek protokolarno jedanput goAntuna Vidakovića: oca Matu, majje ustrijeljena hladnokrvno, iz blizidišnje. Antun Vidaković se s brojnom rodbinom svih žrtava i ostaku Mandu, brata Karla i njegova sina ne, metkom iz pištolja nasred čela. lim preživjelim Vukovarcima ipak nada kako će na tome mjestu Peru, Perinu zaručnicu Maju, drugog Taj detalj nakon ekshumacije Antuuskoro niknuti spomen-kapelica. brata Stjepana i njegova sina Antonu je stalno pred očima! Tomislav Vuković

Snimio: T. Vuković

Škola - svjedok četničkoga masakra

Gk-24-25.p65

25

16.7.2007, 13:05

Glas Koncila broj 30 29. srpnja 2007.

25

ZABORAVLJENE HRVATSKE ŽRTVE (3)

U

prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaćih i svjetskih moćnika, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

Ulaz u Karanac hrvatska bol i sramota!

Tomislav Vuković

— Puno je tekstova u posljednjem desetljeću napisano o teškom i krvavom putu hrvatskoga naroda do toliko željene slobode i sanjane vlastite države. Koliko god apsurdno zvučalo, što je svojevrsni fenomen čak i u svjetskim razmjerima, u njima već dosta dugo prevladavaju sadržaji koji ne bude ponos nego sramotu, ne ističu svijetle nego isključivo mračne primjere, ne vrednuju novu stvarnost nego žale za prošlim vremenima, obezvređuju branitelje a ne diraju agresora, prešućuju vlastite žrtve a veličaju tuđe... itd.

Suze baranjske tambure I pomalo neobično pitanje: Kako u tom patološko-mazohističkom ozračju koje prevladava u Hrvatskoj, zasvirati na bisernici, onako tiho i polagano, iz duše, »pizzicato«, notu po notu, melankolični stih: »Teci rijeko Dravo, Dunav silni teci i istinu svijetu o Baranji reci«? Teško, danas gotovo nemoguće, jer riječ je o prilično različitim odnosima prema stvarnosti i ljudskoj patnji, s jedne strane političko-medijskih moćnika a s druge strane tamburice. Naime, kako će istinu o Baranji saznati svijet ako ona ne može doprijeti ni do hrvatske javnosti? Usputno, pjesnički rečeno, tambura ima dušu, mekanu i ranjivu, pa je tako i u Domovinskome ratu baranjska tambura zaplakala bezbroj puta. Njezine note pretočene u suze padale su 17. listopada 1991. i na ulazu u Karanac, selo smješteno na južnim padinama Banske kose, četiri kilometra udaljeno od općinskog sjedišta Kneževih Vinograda na cesti prema Belom Manastiru. A kako i ne bi kad je trogodišnji Marin Čičak stalno plakao za tatom Ivanom, koji je tek došao iz Belog Manastira nakon noćne smjene u Šećerani. Njega su s djedom Vinkom i stričevima Antom i Matom odveli njemu nepoznati naoružani ljudi koji su upali u kuću vičući: »Predajte oružje, majku vam ustašku!« Stara i pomalo već raštimana tambura plakala je jer je znala strašnu istinu o muškim članovima obitelji Čičak:

¦ Braća: Ivan, Ante i Mato Čičak

Na napuštenoj farmi Sudaraš nedaleko od Belog Manastira domaći su Srbi 17. listopada 1991. ubili 50godišnjeg oca Vinka Čička i njegova tri sina: 27-godišnjeg Ivana, 25-godišnjeg Antu i 23-godišnjeg Matu.

Prije toga su ih toliko mučili i unakazili da su članovima obitelji zabranili otvoriti ljesove.

50-godišnjem ocu Vinku i njegovim sinovima, 27-godišnjem Ivanu, 25-godišnjem Anti i 23-godišnjem Mati, za razliku od ostalih koji su se nadali njihovu povratku. Dok se nad obiteljskom kućom Čičak nadvio pritajeni strah, koji stvara nepodnošljivu bol jer razdire utrobu i prodire do kostiju, baka Anđa molila je krunicu a Jadranka, supruga njezina najstarijeg sina Ivana, bezuspješno je pokušavala umiriti sina Marina.

Četnički »dobro obavljen posao« Tako je naglo i brutalno prekinut život skromne hrvatske obitelji u Baranji, čiji su se rodočelnici već daleke 1958. iz Bosne doselili na plodnu ravnicu. Vinko, rođen 1941. u Kupresu, zaposlio se u »Belju«, a godinu dana mlađa Anđa, rođena u Garevcu kod Modriče, radila je sezonske poslove na njivama. Oženili su se g. 1961. u župnoj crkvi u Kneževim Vinogradima i puni planova započeli zajednički život u baraci u pustari Karanac. Malo-pomalo štedjeli su i na ulazu u Karanac kupili kućicu, redovito išli na mise u seosku crkvu sv. Donata, radovali se rođenju i krštenju prvog, pa drugog i trećeg sina, ženidbi najstarijeg Ivana s Jadrankom a potom i srednjeg Ante s Anitom. Kada je Ivan dobio sina Marina a potom i Ante kćer Kseniju, njihova je radost bila razumljiva i beskrajna. Danas se, naža-

Mara Čičak: »Napušteni smo i zaboravljeni!« »U mojem srcu nema ni mržnje ni osvete« - skrhana i slomljena, spuštena pogleda govori Anđa Čičak - »počiniteljima neka sudi dragi Bog. Meni preostaje samo moliti za moje najmilije i čekati dan uskrsnuća kada ću ponovno biti s njima. Nemam više što reći, mi se ionako osjećamo i jesmo napušteni i zaboravljeni, Hrvati bez prava u Hrvatskoj. Teško mi je gledati snahu Jadranku, koja se svih ovih godina silno trudi kako bi meni i svom sinu pružila kolikotoliko dostojan život. Druga mi je snaha s unukom otišla u daleku Englesku, što mi je jako teško, ali nemam joj što zamjeriti. A mene i sami vidite u kakvom sam stanju. Od sprovoda mojega Vinka i sinova, kojega se zbog injekcija gotovo uopće ne sjećam, svakodnevno moram uzimati skupe lijekove zbog stresa. A nikada nismo dobili nikakvu odštetu ili barem simboličku pomoć otkad smo se vratili iz progonstva u potpuno praznu i opljačkanu kuću. Da nema Crkve, nekoliko dragih ljudi, među koje ubrajamo i kućnoga prijatelja, sadašnjega župnika Anđelka Cindorija iz Kneževih Vinograda, ne znam kako bih!«

Gk-24-25.p65

25

¦ Jadranka Čičak ostala je s trogodišnjim sinom kada joj je ubijen suprug Ivan ¦ Marin Čičak nad grobom oca, djeda i dvojice stričeva

đarskoj. Nakon devetomjesečnog boravka u gradiću Siklosu, Anđa se sa snahama i unucima vratila u Hrlost, prva kuća s desne strane na vatsku, u Osijek gdje ih je u jednoulazu u Karanac bez patetike i pretsobni stančić primila tročlana obijeranosti mora nazvati kućom hrvatelj. Kasnije su se ipak uspjeli presetske boli jer je baranjskim Srbima liti u garsonijeru u kojoj su dočekaobitelj Čičak smetala samo zato što li povratak u Baranju. je bila hrvatska. A njihov sumještaSnaha Jadranka s gorčinom istinin, tada 35-godišnji Slobodan Striče da hrvatske vlasti službeno nisu gić, zvani Slobo, nakon »dobro podnijele čak ni tužbu za počinjen obavljenog posla« zajedno se s 41zločin, a istražni je godišnjacima - Brankom Hrnjakom iz JaPitanje jesu li HHO ili koja slična nevladina udru- postupak pokrenut tek g. 2000, i to nakon godnjaka i Zoranom ga pokazale barem znatiželju za tragediju obitelji njezine privatne tužVukšićem Žućom iz Čičak, ili, možda, voditelj koje televizijske emisije be. Dosada je bila saBelog Manastira te 32godišnjim Zoranom (uz jednu jedinu časnu iznimku), ili redatelj filmo- mo jednom pozvana na svjedočenje, i to je Mađarcem iz Vukova o zločinima u Domovinskome ratu - zvuči danas sve, zločinci i dalje vara - zadovoljno se u Hrvatskoj, nažalost, prilično smiješno! bezbrižno žive na opuštao ispijajući čadrugoj strani Dunava. še. Dobili su čak i pohvale od Radovana Radovanovića, raju dati nekakvu izjavu, o čemu, I tako u svih ovih godina križnoga zamjenika tzv. srpskog Štaba terito- istaknula je, postoje i svjedoci, od- puta, koji još uvijek traje, nitko od rijalne obrane Karanac i jednoga od bačena je s podsmijehom. No, hrvatskih političkih moćnika nije glavnih četnika u Belom Manastiru upornost preživjelih članova obi- posjetio obitelj Čičak i barem ih Boška Đurkovića koji je, kako svje- telji Čičak ipak je urodila »plodom«: upitao kako im je, je li im je potrebdoče Hrvati u Karancu, jednom pri- 27. studenoga 1991, dakle nakon če- na pomoć. A pitanje jesu li su HHO godom izjavio da ga »ni četrdeset trdeset dana, otac Vinko i njegovi ili koja slična nevladina udruga pohrvatskih glava ne može zadovoljiti sinovi Ivan, Ante i Mato vraćeni su kazale barem znatiželju za njihovu jer je to premalen broj«. U morbid- doma. Vraćeni su njihovoj baranj- tragediju, ili, možda, voditelj koje nu se četničku matematiku uklopi- skoj zemlji koju su toliko voljeli, jer televizijske emisije (uz jednu jedilo i dvanaest nevino ubijenih Hrva- je baki Anđi i njezinim dvjema sna- no časnu iznimku), ili redatelj dota iz Karanca, od kojih je Marica An- hama naređeno da ih na brzinu od- kumentarnih filmova o zločinima u tić pod okriljem noći ubijena na mah pokopaju. Već sutradan kuća Domovinskome ratu - zvuči danas pragu vlastite kuće. Čičkove su naj- je na ulazu u Karanac bila prazna, u Hrvatskoj, nažalost, prilično prije odveli u policijsku postaju u njezini su je ukućani hitno i bezu- smiješno. Zato je ulaz u baranjsko Beli Manastir a potom već istoga vjetno morali napustiti i uputiti se u selo Karanac već prilično dugo hrdana na unaprijed pripremljeno neizvjesnost prema susjednoj Ma- vatska sramota! stratište, udaljeno od javnosti i zaštićeno od pogleda nepotrebnih svjedoka. Zato se, dakako, može samo predmnijevati koje su bile posljednje riječi, osjećaji i misli oca Vinka i njegove tri uzdanice. za srpske izbjeglice. Kad se sutradan muški članovi nisu vratili doma, Jadranka Čičak odvažila se otići u belomanastirsku policiju. Na njezin upit što je s njezinim mužem i ostalom trojicom, dobila je ciničan odgovor kako oni uopće nisu bili u postaji. Njezina sumnja i tvrdnja da su ih spomenuta dvojica »krajinskih« milicajaca i dvojica vojnika odveli pod izlikom da u postaji mo-

Đurkovićev zagonetni broj 40 Odgovor na pitanje zašto je Đurković spominjao brojku baš od četrdeset Hrvata, nalazio se u popisu hrvatskih kuća koje su načinile tzv. krajinske vlasti, po kojemu ih se u Karancu toliko trebalo »osloboditi«

23.7.2007, 11:19

Glas Koncila broj 31 5. kolovoza 2007.

ZABORAVLJENE HRVATSKE ŽRTVE (4)

U

prevladavajućem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od većeg dijela domaćih i svjetskih moćnika, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

»Ne dam svoje dijete, ne dam...«!

Tomislav Vuković

— Hrvatska je javnost nedavno s prilično gorčine primila odluku engleskih vlasti da ponovno odgodi izručenje Milana Španovića iz sela Dragotina kod Gline, uhićenog u lipnju 2006. u engleskom gradiću Suttonu. On je, kao što je poznato, u Hrvatskoj svojedobno osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog u kolovozu 1991. u selima glinskoga kraja Maji i Svračici.

Engleska - raj za srpske zločince?

¦ Obitelj Čengić: otac Drago, majka Nevenka i sinovi Slobodan i Goran

majke Nevenke i njihovo dvoje malodobne djece: 11-godišnjeg Slobodana i 4-godišnjeg Gorana. Dakle, već dobrano teče peta godina kako engleske vlasti odbijaju izručiti osobu, koja nije čak ni njihov državljanin, osuđenu za najgnusniji zločin! Neka se stoga nitko ne začudi ako hrvatska sirotinja od Gline do Bukovice, usprkos osmjesima domaćih i britanskih političara, pomisli da je Engleska raj za srpske zločince!

Zanimljivo je, svakako i znakovito, da su Španoviću tamošnje vlasti odobrile g. 2000. najprije četverogodišnji boravak, a g. 2004. i neograničeni boravak unatoč međunarodnoj tjeralici i nalogu za njegovo uhićenje, pa je on s obitelji mirno živio, ni manje ni više, nego u državnome stanu koji su mu engle- »Ćipe, uteći će ti..., eto ske vlasti dodijelile u mjestu Carti je dolje!« shalton u okrugu Surrey. Vjerojatno mu se nikada ništa i ne bi dogodilo A Čengići su - djed Josip i baka da nije uhićen zbog sitne krađe u Mara, s obiteljima svojih sinova jednome supermarketu. Zvuči go- Drage, Ivana i Vlade - živjeli u Ervetovo nevjerojatno, ali je u međuvre- niku s ostalim malobrojnim hrvat- ¦ Vlado Čengić pokazuje mjesto gdje su zločinci zaklali bratovljevu ženu menu čak i pušten na uvjetnu slo- skim obiteljima svakidašnjicu: bodu. A hrvatske žrtve, koje i tako u običnu, težačku, s poteškoćama i vao i puno puta bio s njime) posu- joj je Slobodan grubo istrgnuo razmjerima »velike« politike nitko sitnim radostima, punu planova i dio benzin za automobil jer je naj- dijete i odvukao je u obiteljsko dvoništa ne pita, trebale su, iste godine pritajenih želja, u miru i slozi sa su- bliža benzinska crpka bila tek u Ki- rište. »Lijevom sam joj rukom držao kada je Španoviću odobren stalni sjedima, uz koze, svinje, krave, ko- stanjima. I upravo je taj, Damir Tra- kosu, a desnom vukao nož u visine boravak u Engleskoj, s ushićenjem koši, čak i konje, domaći sir, pršut i vica, sin pokojnog Drage, rođen jabučice«, izjavio je nešto kasnije promatrati nasmiješeSlobodan Kovačević na lica najviših hrvapred istražnim sucem A hrvatske žrtve, koje i tako u razmjerima »velike« politike nitko ništa ne pita, tskih dužnosnika dok tzv. Republike Srpske su slušali britanskog trebale su... s ushićenjem promatrati nasmiješena lica najviših hrvatskih dužnos- Krajine, čiji je sudski ministra za Europu zapisnik s ostalom donika dok su slušali britanskog ministra za Europu Denisa MacShana tijekom Denisa MacShana tikumentacijom zapnjegova posjeta Hrvatskoj, koji je samouvjereno (iako su primjerenije riječi jekom njegova posjeta lijenjen nakon »OluHrvatskoj, koji je saje«. U njemu su Travibahato i licemjerno) isticao potrebu izručenja svih osumnjičenih sudu pravde! mouvjereno (iako su ca i Kovačević priznaprimjerenije riječi - bahato i lice- crno vino. Potomci Čengića, djeca u 1957, dovikivao u mraku 18. siječnja li i u detalje opisali zločin nad sumjerno) isticao potrebu izručenja sve tri mlade obitelji, razveseljavali 1992. drugom erveničkom Srbinu, sjedima, četveročlanom obitelji svih osumnjičenih sudu pravde! Jer su djedovo i bakino srce jer su im Slobodanu Kovačeviću (zvanom Čengić. nije Španović jedini srpski osum- bila jamstvo da se pradjedovska Ćipa), sinu Laze, rođenom 1967, iz njičenik za počinjene zločine nad ognjišta ugasiti neće. Srednji sin svega glasa: »Ćipe, uteći će ti kuja, Četnikovanje uz »Riblju Hrvatima koji je našao utočište u toj Ivan Čengić, danas uposlenik u za- eto ti je dolje!« Slobodan je, naime, čorbu« zemlji - uzoru demokracije. U En- grebačkome ZET-u, prisjeća se zatekao nedaleko obiteljske kuće, Slobodan, tadašnji vojni obvezgleskoj je, naime, još g. 2002. uhićen kako je otac Josip, radišan i uvijek koja je već bila u plamenu, 31-godiši Damir Travica, osumnjičen i u od- spreman pomoći svakome, često nju Nevenku Čengić u lokvi krvi, nik u 2. brigadi Teritorijalne obrane sutnosti osuđen na 15 godina zatvo- znao susjedi, majci Damira Travice, ranjenu s nekoliko hitaca ispaljenih tzv. Republike Srpske Krajine, kobra da je 18. siječnja 1992. sudjelovao odvesti gnoj na polje, kupiti od nje iz njihovih strojnica, kako u naručju ne je noći uzeo strojnicu, dvije ruču stravičnom ubojstvu četveročlane vino, učiniti bilo kakvu sitnu uslugu stišće već mrtvog, prostrijeljenog ne bombe i nož ručne izrade, a Daobitelji Čengić u zaselku Šašićima u kada bi ga ona za to zamolila. I sam mlađeg sina 4-godišnjeg Gorana. mir nekoliko kutija eksploziva, pišErveniku, nedaleko od Knina: 39- je jednom prigodom, kaže Ivan, »Ne dam svoje dijete, ne dam...!« - tolj, kratku lovačku pušku i zolju. godišnjeg oca Drage, 31-godišnje Damiru (kojega je osobno pozna- stenjala je izbezumljena majka, dok Obukli su tamnu maskirnu odoru jer su se u njoj bolje osjećali i da ih se ne prepozna, kako su to doslovce izjavili, s namjerom da konačno protjeraju sve Hrvate. To su erve— »S imenovanjem za župnika u Benkovcu g. 1980. do- šivanju Hrvata na tome području, uništavanju njihove nički Srbi već davno prije odlučili bio sam doista prostrano područje, veličine gotovo 30x50 imovine, otvorenim prijetnjama i sl. Osim toga, kada sam na sastancima u Damirovoj gostioiz Benkovca odlazio u Ervenik na nedjeljne mise km, na kojemu sam se pastoralno skrbio i za nici »Taverna« u središtu sela, u i pri tome morao prolaziti kroz desetak barikadvanaest hrvatskih katoličkih obitelji u Erveniku. kojoj se četnikovalo i uz nastup beda postavljenih u svim srpskim selima, crne su Među obiteljima Ivanković, Pajić, Đukalović i ogradskog rok-sastava »Riblja čorme slutnje sve više obuzimale kao i bojazan za Čengić osobno sam dobro poznavao i obitelj ba«. Usput im se pridružio i Nebojtamošnji malobrojni hrvatski puk, koji je bio u Drage Čengića, njegovu suprugu Nevenku i maša Travica, sin Stevana, rođen 1964, potpunom okruženju. lodobne sinove Slobodana i Gorana. Vjenčao a do zaselka su išli kroz vinograde i Ubojstvo Dragine obitelji nije, nažalost, bio jesam ih u seoskoj crkvi sv. Mihaela, krstio djecu, preko livada da ne budu zamijećeni. dini zločin na mojem nekadašnjem području jer viđao ih na nedjeljnim misama, posjećivao ih u Kad su pokucali na vrata kuće, otvoposjedujem podatke i o brojnim drugim ubiobiteljskoj kući. Moram reći da je Drago, kao i rio im je sam Drago, kojega je Slojenim Hrvatima iz Benkovca, Jogodnje Donje, cijela grana Čengića, bio nadasve vrijedan, strp- ¦ Damir Juričin, bodan odgurnuo u kuhinju i odmah Perušića Benkovačkog, Podluga, Nadina, Poljiv, čak bih rekao samozatajan. Vjerovao je u nekadašnji izrešetao mecima. Nevenka je lače, Korlata, Dobropoljaca, Pristega, Smilčića, poštenje, pravdu i istinu, potpuno se posvetiv- voditelj filijale sjedila na stolici držeći u krilu mlaRodaljica, Bruške, Lišana Ostrovičkih, Lepura, ši obitelji, ženi i djeci, imanju, poslu i izgradnji Ervenik đeg Gorana, a stariji sin, 11-godišnji Bulića, Lisičića, Vukšića i Šopota. Sve to upućuje obiteljske kuće. No, slutio sam da će se dogoditi Slobodan, sjedio je na kauču. Tada zlo, iako je teško bilo predvidjeti njegove razmjere, jer su da je bila riječ o srpskom sustavnom i smišljenom 'čišćeje, prema Kovačevićevu kazivanju, već početkom g. 1990. do mene dolazile vijesti o zastra- nju' tih prostora od Hrvata.« Damir Travica ustrijelio najprije

»Vjerovao je u poštenje, pravdu i istinu«

Gk-24-25.p65

25

25

30.7.2007, 12:18

U zaselku Šašićima u Erveniku, nedaleko od Knina, pripadnici tzv. »krajinske milicije« zvjerski su 18. siječnja 1992. pobili četveročlanu obitelj Čengić: 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece: 11godišnjeg Slobodana i 4godišnjeg Gorana. Damir Travica i Slobodan Kovačević pucali su u njih iz strojnica, zapalili ih u njihovoj obiteljskoj kući, a ranjenu majku, koja je pokušala pobjeći iz plamena noseći u naručju mrtvoga mlađeg sina, Kovačević je zaklao u dvorištu.

Slobodana a potom zapucao i prema Nevenki i djetetu. Vjerujući da je »posao« završen, zapalili su sobu i cijelu kuću, u kojoj su izgorjeli Drago i stariji Slobodan. No, ranjena je Nevenka uspjela s mrtvim Goranom pobjeći iz plamena, ali ne dovoljno daleko.

Rasistički stav prema Srbima?!

Te su večeri zločinci zapalili sve preostale hrvatske kuće u selu, a bijegom su se u posljednji trenutak spasili Dragin otac i majka, čija je kuća bila prilično udaljena od mjesta zločina, te Pavao Đakulović sa ženom i sinom. Nakon provedene hladne noći u šumi baka Mara Čengić uputila se prema kući najstarijeg sina i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće. Ivan Čengić sa suprugom i dvoje male djece napustio je Ervenik još u srpnju 1991. a Vlado trinaest dana prije ubojstva bratove obitelji. Ivan se bez ikakve pomoći, krenuvši od nule, uspio skrasiti u Zagrebu a Vlado je sa starim i skrhanim roditeljima u Kninu, trenutno bez posla. Povremeno odlaze na erveničko groblje i samo oni znaju kako im je ispred grobnice na kojoj su im tako poznata lica.

Ono što se i moglo očekivati, dogodilo se: »krajinski sud« je bio obična farsa jer su se ubojice ubrzo našli na slobodi. Slobodan je, prema nekim obavijestima, u Beogradu a u Damirovu se obranu uključio i »Veritas« Save Štrpca. Odvjetnik Julian Knowles je rekao dvojici sudaca engleskoga Vrhovnog suda, koji je odlučivao u izručenju Damira Travice hrvatskim vlastima, kako njegov klijent nije imao pošteno suđenje zbog neprijateljstva i rasističkog stava prema Srbima koje je postojalo na području gdje mu se sudilo, tj. u Hrvatskoj. ¬

Glas Koncila broj 32-33 velika gospa 2007.

35

ZABORAVLJENE HRVATSKE ŽRTVE (5)

U

prevladavajuEem selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzirno nameEe hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priGe o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, zaboravljene od veEeg dijela domaEih i svjetskih moEnika, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

Tomislav VukoviE

U okupiranom Lovasu, na istoku Hrvatske, srpski su zloGinci ]8. listopada ]99]. bacili bombu u podrum obiteljske kuEe Antuna PavoševiEa, gdje su se skrile njegova 42-godišnja supruga Jozefina, ]8-godišnja kEi Marijana i 59-godišnja majka Slavica. Kada su Guli jauke, zapomaganje i stenjanje ranjenih, sišli su i pucnjima iz strojnica dovršili zloGinaGki naum. Prema priGanju jednoga mještanina, zloGinci su se kasnije hvalili kako su kEer Marijanu prije toga silovali. poGivaju kosti njihovih predaka - u svojoj zemlji hrvatskoj!

»FišEenje« minskoga polja Snimio: T. VukoviE

— Svjetska je javnost poGetkom devedesetih godina prošloga stoljeEa bila u velikoj zabludi ako je na vijest da su okupacijske vojne vlasti naredile svim pripadnicima odreHenoga naroda obvezno nošenje vrpca oko rukava kao znak prepoznavanja, pomislila kako je, najvjerojatnije, rijeG o Židovima u Europi pod nacistiGkim režimima tijekom Drugog svjetskog rata! Nažalost, to nije bila ta prošlost, nego tih godina stvarnost, gotovo nevjerojatna ali istinita i surova, i to u zemlji Hrvatskoj. U Europu su takvu uredbu nakon više od pola stoljeEa ponovno uveli okupatori, u ovome sluGaju pripadnici JNA, Getnici iz Srbije i Crne Gore i domaEi Srbi, i to u Lovasu, srijemskome selu u istoGnome dijelu Hrvatske. Uredba se odnosila se na sve Hrvate koji su se nakon višednevnog topniGkog granatiranja i ulaska tenkova, jugovojske i srpskih paravojnih postrojba ]0. listopada ]99]. zatekli u mjestu.

Jauci i molitve iz mraGnoga podruma

Taj straviGni dogaHaj tek je mali dio velikog zloGinaGkog mozaika Gija je »kruna« bilo tjeranje 5] lovaskog Hrvata na »GišEenje« min¦ Antun PavoševiE živi danas u Lovasu sam i svaki dan posjeEuje grob majke Slavice, kEerke Marijane i supruge Jozefine skog polja. Nakon cjelodnevnog roditelji beživotna tijela djece; tru- viEa. Iako su Srbima bile od koristi imali tek nekoliko »kalašnjikova«, muGenja i maltretiranja ]8. listopapla su bacana u zajedniGku grobni- kao besplatna radna snaga jer su pa su se pred nadmoEnom jugovoj- da ]99]. jugovojnici i »Beli orlovi«, cu, u bunar, na tavan... Tako je ]5. li- svakoga dana išle na prinudan rad skom morali povuEi jer nisu imali predvoHeni dvojicom domaEih stopada ]99]. ubijen Rudolf Jonak obavljajuEi razliGite poslove za ta- baš nikakvih izgleda. Teško je opi- Srba, Milanom RenduliEem i Ilijom (54 god.), samo dan kasnije supruž- dašnje vlasti, »kocka je bila baGena«. sati izraz njegova lica dok priGa, po- KresojeviEem, dotjerali su kolonu nici Marin (63) i Katarina BaliE (55) Prema kazivanju Adama Palijana, malo odsutna pogleda, kako je kEi do polja na izlasku iz sela. Prije toga a ]8. listopada odvedeni su u kape- koji je ]8. listopada ]99]. popravljao Marijana, najvjerojatnije, preminu- su profesionalno vojniGki postavili licu na groblju: Alojz KrizmaniE puknutu vodovodnu cijev na dru- la posljednja. Nakon odlaska zloGi- mine, tako da se aktiviranjem jedne (29), 5uka LuketiE (30), Petar Luke- goj strani ulice nedaleko od kuEe naca još uvijek je bila živa te je po- aktivira cijeli red. Pod prijetnjom Lov na ljude s vrpcom tiE (6]) i Stipo DolaGoružja Hrvati su oko ruke ki (32) i tamo pogub- Hrvate s bijelom vrpcom oko ruke ubijali su metkom, bombom, nožem ili su ih naprosto nogama morali »kositi« djetelinu i Potrebno je istaknuti da je tije- ljeni. Strah za vlastiti tukli do smrti gdje su ih zatekli: u dvorištu, na ulici, u podrumu, u kuhinji, u garaži, Fak i tako ih je smrtno kom njihova upada u selo u akciji život, odvoHenje na u grobljanskoj kapelici. UopDe im nije bila važna dob ili spol: ubijali su cijele obitelji, stradalo dvadeset i »GišEenja« odmah pobijeno dvade- prinudni rad, skrijedan. Broj bi zasiset mještana, meHu kojima su bili: vanje po noEi u podjeca su gledala izmasakrirane roditelje, žene muževe u lokvama krvi, roditelji svojih gurno bio i veEi da Milan Latas (85 god.), supružnici drumima beživotna tijela djece; trupla su bacana u zajedniFku grobnicu, u bunar, na tavan... egzekuciju nije zaDanijel Badanjak (65) i Cecilija Ba- kuEa, uhiEivanja, isustavio jugooficir danjak (63), supružnici Antun Jova- pitivanja i muGenja, noviE (57) i Anka JovanoviE (63), Jo- odlazak kod susjeda zbog varljivog VidakoviEevih, trojica naoružanih kušala otvoriti teška podrumska imenom Rašo. Sveukupno osamsip KraljeviE (64), Stjepan MaHare- osjeEaja sigurnosti, silovanja i sl. bili muškaraca zaustavili su se ispred vrata, što zbog gubitka krvi nije deset i Getvero mještana Lovasa viE (66), Dragutin PeiE (64), Živko su svakidašnjica za Hrvate cijelo njihovih dvorišnih vrata. Nakon uspjela. Na takav zakljuGak upuEuje ubijeno je i poginulo, što je gotovo AntoloviE (66) i dr. Završetkom voj- vrijeme trajanja »novostvorene srp- kratkoga dogovora dvojica su ušla truplo pronaHeno na drvenim po- deset postotaka.

Za zloGine je optuženo s veE sponih akcija i okupacijom sela, koje je ske države Republike Srpske Kraji- unutra a treEi je ostao, oGito, Guvati drumskim stubama. Sirotica je jedu meHuvremenu »prekršteno« u ne«. To pokazuje i ubojstvo Pavice stražu. Nakon nekog vremena od- nostavno iskrvarila. Antun je uv- menutima RenduliEem i KreDušanovac, zapoGela su samovoljna KovaGeviE (4]) i Elvire KovaGeviE jeknula je eksplozija, Palijan je Guo i jeren da su u posljednjim trenucima sojeviEem ukupno osamnaest osoubojstva iz obijesti: kako se i kada se (20), koje su ubijene ]993. godine u jauke koji su dopirali na ulicu, ali sve tri molile jer su to redovito za ba: Ljuban Devetak, 5uro Prodanokojem Getniku prohtjelo u dogovo- podrumu svoje obiteljske kuEe u mu je uznemirenom i pomalo us- života Ginile i u puno bezazlenijim viE, Milan DevGiE, Dušan GrkoviE, paniGenom stražar mahanjem ruke poteškoEama. Kasnije je Guo da se Milenko RudiE, Ilija VorkapiE, Miru je s domaEim Srbima išao u lov Ulici Vladimira Nazora. naredio da se ne približava. Uslije- jedan domaEi Srbin prezimena No- lorad VorkapiE, Milan VorkapiE, na ljude - Hrvate s bijelom vrpcom dili su potom pucnji iz strojnice i vakoviE po selu hvalio kako je prije Željko KrnjaiE, Slobodan Zoraja, oko ruke. Ubijali su ih metkom, Ponovno zajedno u sve je utihnulo, a naoružane su mu ubojstva silovao Marijanu. Sve tri su Željko BrajkoviE, Obrad Tepavac, bombom, nožem ili su ih naprosto zemlji hrvatskoj spodobe naredile da se makne, iako bile pokopane u zajedniGku masov- Radovan Tepavac, Zoran Tepavac, tukli do smrti gdje su ih zatekli: u nu grobnicu u lovaskome groblju, Milan Tepavac i Milan RadojGiE. Po Skrivanje u podrumu nije, naža- nije završio zapoGeti popravak. dvorištu, na ulici, u podrumu, u kuAntun VidakoviE je vijest o uboj- gdje je 68 osoba, kao nekada u crkvi, rijeGima Antuna VidakoviEa, nekihinji, u garaži, Gak i u grobljanskoj lost, pomoglo ni supruzi Antuna kapelici. UopEe im nije bila važna VidakoviEa 42-godišnjoj Jozefini, stvu majke, žene i kEeri dobio u Ma- na »kirbaju«, njivi, roditeljskome ma od njih obnovljene su kuEe u dob ili spol, ubijali su cijele obitelji: njihovoj ]8-godišnjoj kEeri Marijani linskoj na otoku Krku, kamo se kao sastanku ili šokaGkome kolu, po- Lovasu, zbog Gega bi, dok prolazi djeca su gledala izmasakrirane rodi- i njegovoj 59-godišnjoj majci Slavici prognanik sklonio s nekoliko osta- novno bilo zajedno. U zemlji koja je pored njih, kako kaže, najradije telje, žene muževe u lokvama krvi, u Ulici Silvija Strahimira KranjGe- lih branitelja sela. SjeEa se kako su bila njihova, koju su voljeli i u kojoj »iskoGio iz kože«. ¬

»Ustaško uporište« dr. StanimiroviEa — U neformalnim razgovorima velik dio mještana Lovasa i danas, petnaest godina nakon straviGnoga srpskog zloGina, ima potpuno drukGiju »priGu« od one »službene« o dr. Vojislavu StanimiroviEu, nekadašnjem ministru u tzv.

Vladi Republike Srpske Krajine, sadašnjem predsjedniku Samostalne demokratske srpske stranke, koalicijskom partneru trenutno vladajuEe stranke i sadašnjem saborskom zastupniku, kao i njegovoj ulozi u zbivanjima u Lovasu. On je sudskom odlukom osloboHen optužbe da je bio povezan sa slanjem tamošnjih Hrvata u minsko polje, premda je dan ranije, prema svjedoGenju nekoliko mještana, bio viHen u mjestu u vojniGkoj odori s oružjem.

Uz to neki Lovašani spominju da je dr. StanimiroviE viHen s vojnicima JNA i Getnicima i u vukovarskoj bolnici prije odvoHenja ranjenika na OvGaru, takoHer u vojniGkoj odori. O tome je svojedobno svjedoGila i bolniGarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana ZdravGeviE, koja i danas radi u vukovarskoj bolnici. Zbog toga je, svjedoGi ona, jednom bila verbalno napadnuta od supruge dr. StanimiroviEa prigodom njihova sluGajnog susre-

ta u Vukovaru, ali ona i danas ostaje pri svojemu iskazu jer joj je tada dr. StanimiroviE, prisjeEa se tih trenutaka u podrumu bolnice, pomalo iznenaHen i zbunjen zbog njezine nazoGnosti, pružio Gak i ruku. No, o StanimiroviEevoj lijeGniGkoj etici i politiGkom uvjerenju najmjerodavnije su ipak njegove rijeGi: »Tog ]8. studenoga ]99]. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom osloboHen je i sam grad Vukovar...« (»Vojska Krajine«, br. 7-8, ]993, str. 43).

Bez obzira na to što su Hrvati Lovasa, Vukovara, Baranje i velikog dijela Slavonije zbog tih Ginjenica ogorGeni i poniženi, dr. StanimiroviE nema razloga za zabrinutost. U Hrvatskoj Ee uvijek biti politiGkih stranaka i politiGara kojima Ee vladanje (tj. politiGko koaliranje pod svaku cijenu) biti iznad svakog obzira, morala i srama.

Toga je svjestan i, slomljene i ranjene duše, Antun PavoševiE koji svakoga dana na lovaskome mjesnom groblju suznim oGima promatra i miluje njemu tri najdraža ženska lika. ¦ Sretna obitelj PavoševiE prigodom prve priGesti male Marijane

Glas Koncila broj 34 26. kolovoza 2007.

25

HRVATSKE ŽRTVE (6)

U

prevladavajuće selektivnom odnosu prema civilnim žrtvama u Domovinskom ratu, koji se danas bezobzir no nameće hrvatskoj javnosti, donosimo potresne priče o stradalim hrvatskim obiteljima. Te hrvatske žrtve, koje je zaboravio veći dio domaće i svjetske javnosti, hrvatski narod ne smije zaboraviti!

Tomislav Vuković

— Nije potrebna prevelika domišljatost da se zaključi kako nešto »ne štima« u slučaju kada netko gotovo svaki dan prolazi pored rodnoga sela, roditeljske kuće i nekadašnjeg ognjišta, oko kojega je zasnovao i vlastitu obitelj, a ne posjećuje ih rado.

Prva pomisao bi, najvjerojatnije, bila kako je riječ o nekakvim nesređenim obiteljskim odnosima, neriješenom nasljedstvu, svađi sa susjedima i slično. Međutim, mogu postojati i puno dublji, teži i krvavo bolniji razlozi, zbog kojih je takvu osobu potrebno promotriti s daleko više opreza, razumijevanja i ljudske topline.

JNA i susjedi Srbi na »istome zadatku«

sedamnaestogodišnja Dubravka Špoljarić.

Milan Špoljarić je tada imao dvadeset devet godina i s ostalim je muškarcima bio u selu čuvajući kuće i stoku, dok se supruga Petra s malim Ivanom, zajedno s ostalim ženama i djecom sklonila u »sigurniji« Grabovac. Mislili su da je bolje biti na čistini uz glavnu cestu bliže tzv. JNA, čiji su se vojnici ukopali kod mosta, što nije bilo daleko od njih. Nisu, nažalost, tada još slutili da su oni zapravo u dosluhu s naoružanim Srbima iz susjednih sela na »istome zadatku«.

Tri ugašene nade Špoljarićâ

¦ Josipa Špoljarić

¦ Dubravka Špoljarić

Topovska ili tenkovska granata ispaljena sa srpskih položaja 26. rujna 1991. na autokamp u Grabovcu nedaleko od Plitvičkih jezera, kamo su se sklonile prestrašene žene s djecom iz okolnih hrvatskih sela i zaselaka, ubila je troje malodobne djece iz sela Korana-Špoljarići: tromjesečnog Ivana Špoljarića, šesnaestogodišnju Josipu Špoljarić i sedamnaestogodišnju Dubravku Špoljarić.

Srpski povratnici bez riječi Uz troje poginulih, nekolicina je bilo teže i lakše ranjena, među kojima i Petra, koja je prevezena u bihaćku bolnicu. Milanova majka Zora se s njegovim drugim sinom dvoipolgodišnjim Rafaelom na svu sreću sklonila k sestri nedaleko od autokampa jer bi obiteljska tragedija bila, vjerojatno, još veća. Milan je kao iskusni hrvatski branitelj, pripadnik Rakovečke bojne, koji je »progurao« mnoštvo ratnih dana i koji je sudjelovao u »Oluji«, uvjeren da je kobna granata ispaljena predvečer oko 19 sati bila navođena. Naime, po iskazima svjedoka prve dvije granate promašile su cilj. Jedna se od njih neekslodirana zarila u beton nedaleko od drvenih kućica, a tek je

Jedan od njih je i četrdesetpetogodišnji Milan Špoljarić, koji stanuje u gradskoj četvrti Jamadol u Karlovcu i svakoga dana odlazi u obrtničku školu u Korenicu gdje predaje kuharstvo. Putujući tako svakodnevno glasovitom starom »ličkom magistralom« prolazi pored, u zemljopisnom smislu, sela iz ¦ Ljubica i Zlatko Špoljarić, roditelji ubijene Dubravke ¦ Ljubica i Petar Špoljarić, roditelji ubijene Josipe bajke, koje u nazivu ima prezime njegova obiteljskog stabla - Kora¦ Milan liječničke i mrtvozorničke inetr- koji su zlokobnoga dana u rujnu Špoljarić, otac na-Špoljarići. Smješteno je s desne vencije, u mrtvačnici slunjskoga 1991. izgubili također najmlađe ubijenog Ivana strane ceste prema Plitivičkim jezedoma zdravlja i zahvaljuje Bogu dijete Dubravku, koja je sa svojih rima, nakon poznatog turističkog samo na jednome - da ga je u tim sedamnaest godina bila najstarija odredišta autokampa Grabovac, u trenucima sačuvao donekle nor- među žrtvama. Lijepa, bezbrižna i prekrasnoj udolini između visokih malnoga, pri zdravom razumu. Bio vesela, završila je srednju ugostiličkih brda, uz bistru i brzu rječicu je nazočan i na sprovodu, koji je vo- teljsku školu u Korenici, zaposlila se na kojoj ljepotom plijene u praonici rublja u PlitvicaMilan je kao iskusni hrvatski branitelj, pripadnik Rakovečke bojne, koji je ma, imala je, kažu, i simpaobnovljeni stari drveni most i vodenica. Tko bi i tiju, rado se družila s vr»progurao« mnoštvo ratnih dana i koji je sudjelovao u Oluji, uvjeren da je pomislio da je taj kutak raja šnjacima, pomagala je rokobna granata ispaljena predvečer oko 19 sati bila navođena. Naime, po zemaljskog u zemlji Hrditeljima, išla u drežničku vati kako je izgledao kada je doveiskazima svjedoka prve dvije granate su promašile cilj, jedna se od njih vatskoj iznutra tako strašžupnu crkvu sv. Antuna zen natrag u selo, on je naglo i ošto no narušen i da je prePadovanskoga gdje je pri- prekine. neekslodirana zarila u beton nedaleko od drvenih kućica, a tek je treća tvoren u mjesto ugašenih mila prvu pričest i krizmu. pogodila sobu br. 12 u drvenome bungalovu »Jelena«. Dakle, riječ je o točno Danas počiva u zajed- Najmlađa hrvatska nada. Kao i svugdje u sviunaprijed odabranoj meti. jetu, takvo zlodjelo nad ničkoj grobnici s dvoje žrtva srpskih okupatora ljudima i prirodom može mlađih prezimenjaka iz učiniti samo Zlo usađeno u ljudska treća pogodila sobu br. 12 u drveno- dio tadašnji župnik Drežnik-Grada, susjedstva. Roditeljima od nje nije U susjednoj kući Petra i Ljubice srca. Topovska ili tenkovska grana- me bungalovu »Jelena«. Dakle, riječ čijoj je župi selo pripadalo, Josip ostalo ništa, njezin se lik nalazi tek Špoljarić ne žele previše govoriti o ta ispaljena sa srpskih položaja 26. je o točno unaprijed odabranoj meti. Bogović. na jednoj sačuvanoj slici, koju lju- također najmlađem izgubljenom rujna 1991. na autokamp u GraboSvjestan je da ga mnogi ne mogu bomorno čuva njezina prijateljica. djetetu, šesnaestogodišnjoj Josipi.

Vijest o pogibelji troje mališana vcu, kamo su se sklonile prestraše- muškarci su u Korani-Špoljarićima razumjeti ali jednostavno nema snaZlatko podsjeća da je za razliku Tek da je završila drugi razred sredne žene s djecom iz okolnih hrva- saznali sutradan ujutro. Tu Milanu ge otići u svoje selo, u kojem više od ostaloga dijela Hrvatske, koji je nje tekstilne škole u Slunju i da je tskih sela i zaselaka, ugasila je tri nakratko ponestaju riječi, stišće nema njegove obitelji, nema starih ostao šokiran zbivanjima na »krva- bila, razumije se, miljenica starijih mlada života, tri nade tri obitelji zube kao da mu netko utrobu raspa- roditelja koji su u međuvremenu vi Uskrs 1991.« misleći da je riječ tek sestara Katarine i Ankice, te brata Špoljarića. Na licu mjesta poginuli ra, a pogled mu besciljno luta u ne- umrli i u kojemu su nestala sjećanja o nekontroliranom i izoliranom in- Roberta. Stjecajem okolnosti majka su tromjesečni Ivan Špoljarić, ku daleku točku... Vidio je, kaže, na idilično i bezbrižno djetinjstvo i cidentu, za malobrojne Hrvate plit- nije ni mogla doći na sprovod, na šesnaestogodišnja Josipa Špoljarić i svog Ivana »neobrađenog« tj. prije mladost. No, u njemu nema mržnje vičkoga kraja već toga dana započeo njemu je bio samo otac s troje djece. iako ga, kaže, boli što mu nitko od stvarni rat. Rat protiv njihovih ži- Sjećanje na te trenutke stvaraju nesrpskih povratnika, koji su svoje- vota, domova i svega što je svjedo- podnošljivu bol ne samo kod Josipidobno bili na »drugoj strani« kada je čilo o njihovoj nazočnosti na tim nih najbližih, nego se čini da nju ispaljena granata, nije dosada znao prostorima. Šira (i hrvatska) javnost osjećaju i obližnji potok, vodenica, ili htio odgovoriti ni jednom riječi na pojma nije imala da su već nedugo šume, janjci i kokoši, i sva stvorenja njegova pitanja: Tko je to učinio, nakon toga naoružani srpski susje- Božja, ona kao da razdire cijelu Liodakle, zbog čega...? di odmah krenuli u popisivanje ku! A kako i ne bi kada su Josipa, mještana, posebice muških, u hrva- Dubravka i Ivan bili najmlađa djeca Dubravkin lik na tskim selima. Po noći je rijetko tko u svojim obiteljima! Premda oni na smio ostati u kućama, u njih se iz prvi pogled »iskaču« iz svih doprijateljičinoj slici šume vraćalo u ranim jutarnjim sa- sadašnjih priča o stradalim hrvatDanas u Korani-Špoljarićima tima jer se ubrzo proširila vijest o skim obiteljima, oni su spomenuti živi tek desetak obitelji u obnov- masakrima uhićenih civila u selima jer prema jednoj narodnoj izreci, ljenim kućama jer su nakon pro- Poljanak i Vukovići. Od tvrdog koja bez obzira što je izrasla u drutjerivanja svih Hrvata s toga po- Ličanina Zlatka nitko ne može gome podneblju i tradiciji, izdručja sve bile opljačkane i spaljene. izvući ni riječ o njegovu uhićenju, vanredno jasno govori o bîti obiU jednoj je od njih i Zlatko Špoljarić maltretiranju i mučenju od strane teljskih odnosa - Onaj tko je ubio sa suprugom Ljubicom rođenom u četnika, nakon čega je jedva ostao najmlađe dijete, ubio je i sve druge obližnjem selu Korana-Luketići, živ. Kad žena Ljubica počne opisi- članove njegove obitelji! Osim toga, tromjesečni je Ivan, najvjerojatnije, U 5. nastavku feljtona »Zaboravljene hrvatske žrtve« u GK 32-33/07, pri i najmlađa hrvatska žrtva tijekom kraju teksta krivo je objavljeno prezime »Vidaković« umjesto »Pavošević«. ¦ Župnik Mile Šajfar ispred kućice u kojoj su stradala djeca srpske agresije i okupacije. ¬

Gk-24-25.p65

25

20.8.2007, 13:03