Glas Koncila broj 40 7. listopada 2007.
25
ZAŠTO SE NE OBJAVLJUJU »STEPINČEVI DNEVNICI«? Juraj Batelja
G
ospodin Drago Pilsel se u kolumni Novoga lista u nedjelju 9. rujna 2007. osvrnuo na veleslavlje Božjega naroda na Udbini uz »Dan hrvatskih mučenika« i podizanje spomen-crkve »svih hrvatskih mučenika«. Autor je u kratkom članku, izvrćući ili ne poznavajući povijesne činjenice, iznio niz uvreda hrvatskom narodu, Katoličkoj Crkvi i pojedinim osobama. Ta kolumna naliči bezbrojnim mitomanijama kojima se po završetku Drugoga svjetskog rata i u nakon stvaranja samostalne hrvatske države vrijeđalo i vrijeđa hrvatske svetinje i ona ne bi zavrijedila poseban osvrt da ne nastavlja sijati razdor lažju i mržnjom tako prepoznatljivima za komunističku diktaturu.
Pravo na dostojanstvo i istinu Ne želim se osvrtati na postavke o mučenicima. Činjenica je da su deseci tisuća pripadnika hrvatskog naroda nevini stradali zbog svoje vjernosti Isusu Kristu, a pisac se oborio i na jednu od najprepoznatljivijih ikona hrvatske povijesti i ogledalo evanđeoske svetosti: bl. Alojzija Stepinca. Začuđuje što gospodin Pilsel ignorira raseljavanje nekoliko katoličkih župa u Lici baš za vrijeme II. svjetskog rata: Borićevac, Udbina, Prijeboj, Bunić, Palanka, Gračac, Rudopolje. U Podlapači su Srbi sve žitelje raselili i poubijali, a mnoge od njih vezali oko plasta sijena i zapalili. Zašto gospodin Pilsel podgrijava danas međusobnu mržnju preživjelih Hrvata i Srba? Zar su samo Srbi bili žrtve II. svjetskog rata i poraća u Lici? Kako se usuđuje prijeći preko činjenice da su Srbi-četnici »ustankom u Srbu« uoči 27. srpnja 1941. izvršili pokolj Hrvata, djece i staraca, sve što nije uspjelo pobjeći, u Udbini, Borićevcu i Mutiliću. Kako može, veličajući srpske žrtve, prešutjeti da su četnici do temelja razorili Prijeboj i poklali sve njegove žitelje? Zar Hrvati u svojoj domovini, koji desetljećima za vrijeme socijalističke Jugoslavije nisu smjeli dolaziti na svoja ognjišta niti pohoditi svoja groblja, ne smiju imati mjesto okupljanja na molitvu i zahvalnost za nevine žrtve povijesnih svojih i svih hrvatskih stratišta? Zar se žrtve komunizma ni danas ne smiju spominjati? A valjalo bi prebrojiti crkve i bogomolje koje su zapalili i minirali, ne ustaše, nego iz mržnje prema kršćanstvu: pravoslavnome i katoličkome, revni komunistički aktivisti. Zašto šutjeti na činjenicu da su komunisti i četnici nasiljem prepolovili pučanstvo svih katoličkih župa u Lici poslije rata, koje nisu dokrajčene poput Udbine, a poubijali samo u Gospiću 1700 Hrvata, u Ličkom Osiku 214, u Širokoj Kuli 163 i tako dalje. Tko ih smije amnestirati za pokolj svih članova obitelji Konjević u Prijeboju samo zato što je dopustila da u njihovu domu prespava tek posvećeni riječko-senjski pomoćni biskup Josip Pavlišić? Povijest nije jednostavna za tumačenje, ali ne smije biti ni pristrana.
Stepinac nije prezirao Srbe! Gospodin Pilsel bi trebao znati da bl. Alojzije Stepinac nije prezirao
Gk-24-25.p65
25
Stepinac - kompas za ravnanje! ¦ »Stepinčevi dnevnici« vraćeni su 1992. Zagrebačkoj nadbiskupiji, ali nepotpuni i »pročišćeni« od Udbe
Srbe! Mora poznavati činjenice i či- tivna kršćanskom poimanju sveto- publikacije, te nekoliko slikopisa tati dokumente za tvrdnje koje sti, to manje kad se uzmu u ozračju Hrvatska u riječi i slici. Nije bilo dovoljno. Zatražio je on stvaraju javno mnijenje. Neka nađe u kojem su zabilježene. Ako je u svom okruženju jednoga jedinog jedan srpski vladika pred desetak i »mikrofilmove svih dokumenata u čovjeka koji je za vrijeme II. svjet- godina javno posvjedočio »da srp- cjelini«. »Drugovi Senjanović i Cvrlje su skog rata pomagao srpski narod ski narod u Jugoslaviji 80% nije krviše od zagrebačkoga nadbiskupa šten«, u čemu je onda pogriješio mišljenja da se dadu, povoljnije je da Alojzija Stepinca. Brojna imena nadbiskup Stepinac u razmišljanju to izda stranac, nekomunist, neprispašenih Srba naći će se upisna u da se u poimanju vjere i kršćanske stran čovjek. I potpredsjednik Samuzeju koji će u Zagrebu biti otvo- prakse Hrvati i Srbi razlikuju? Osim vezne komisije za vjerska pitanja ren 10. studenoga ove godine. Up- toga nadbiskup Stepinac nije dono- Mato Radulović se s tim slaže. Ali ravo je pred objavljivanjem i zbirka sio političke, nego vjerske i eku- budući da se programira s Vatikadokumenata o toj pomoći. No, što menske prosudbe u želji da svi Kris- nom za uspostavu odnosa - da to ne to vrijedi kad neki ljudi odvraćaju tovi učenici žive po nauku evanđe- daje državni organ, nego neka znanlja. To bi gosp. Pilsel trebao znati stvena ustanova: kao Institut za histouši i oči od istine? A što autor želi polučiti podme- prije nego počne pisati pamflet, na- riju radničkog pokreta, neka arhivska tanjem javnosti »kukavičluk Kapto- lik onima koji su naručivani i pra- ustanova, biblioteka ili slično.« Falconi se ponovno la« vis-á-vis Dnevnika nadbiskupa Stepinca? (Riječ Ni jedna tvrdnja nadbiskupa Stepinca zapisa- obratio svojim prijateljima 14. studenoga 1964. i je o pet svezaka dnevnika u na u dnevnicima nije protivna kršćanskom tražio da vidi originalne koje je nadbiskup Stepinac izvještaje Rušinovića, povremeno upisao poneku poimanju svetosti, to manje kad se uzmu u Lobkowitza i Würstera te zabilješku, a uređivali su ih ozračju u kojem su zabilježene. da mu se omogući uvid i ispisivali njegovi tajnici »u Dnevnik Stepinca«. dr. Cvetan i dr. Nežić te uvrštavali u njih pojedine doku- vljeni za montirani sudski proces Ive Mihovilović je 23. XI. 1964. mente i novinske članke.) »Kaptol«, protiv nadbiskupa Stepinca. prikazao mjerodavnima Falcoja pod tim ovdje mislim Zagrebačku U SSUP-u (Savezni sekretarijat nijevu želju, »da sam vidi i fotokonadbiskupiju, nema razloga ni unutrašnjih poslova) u Beogradu pira Dnevnik nadbiskupa Stepinca, »kukavički« ni »kalkulantski« bježati načinjen je elaborat od 383 stranice i to period od aprila 1941. do sepod objavljivanja spomenutih dnev- pod naslovom: »Katolička crkva kao tembra 1943. Kao znanstvenjak monika. No, prije njihovih objavljivanja ideološki i politički protivnik rao bi ga vidjeti«. valja istražiti: 1. Zbog čega su nakon FNRJ«. Taj je elaborat poslužio ta»Drugovi su se našli u dvoumici: II. svjetskog rata ti dnevnici nasilno lijanskom raspopu Karlu Falconiju ‘Naša dosadašnja praksa je bila da otuđeni Zagrebačkoj nadbiskupiji; 2. u pripremanju i objavljivanju knjige smo iz ovih dokumenata davali Zašto se u lokvi krvi budio svećenik Šutnja Pija XII. na talijanskom je- samo fotokopirane dijelove, i one ispitivan o tim dnevnicima, a Partija ziku 1965. Bit će se i gosp. Pilsel na- koji su išli nama u prilog. Uvid u orikoja ih je neovlašteno otuđila i dahnjivao na toj ideološkoj i propa- ginalne dokumente nismo prakticiproučavala više od 40 godina u nji- gandističkoj literaturi iz ropotarni- rali. Međutim, sada ne bi bilo potešma nije pronašla ništa inkrimini- ce povijesti KPJ. koća da se dade uvid u originalne rajućeg protiv nadbiskupa Stepinca; dokumente čiji dijelovi su već obja3. Gdje su završili zaplijenjeni doku- Manipulacije i vljeni, ali tako ne stoji sa čitavim Stementi koje je Udba s dnevnicima pinčevim Dnevnikom. U dnevniku zloporabe istine bez ikakva naloga otuđila; 4. Tko je ima dijelova koji govore u prilog Tragajući za dnevnicima nad- pape Pija XII. i samog Stepinca.’« izuzeo izvornike iz dnevnika i u njih uvezao fotokopije; 5. Zašto su ti biskupa Stepinca, naišao sam u arhiMučninu su drugovima predstadnevnici odnošeni na vojne poligo- vskoj građi Udbe na brojne manipu- vljali dokumenti. Poput onoga iz ne kod Slunja i Plitvica? 6. Tko je ov- lacije i zloporabe istine u komuni- IV. knjige Dnevnika, gdje je na str. lastio gosp. Zafranovića et comp. da stičkom sustavu. Kad je spomenuti 216. na dan 11. svibnja 1941. zaih snimajući toliko osvijetle da su talijanski spisatelj i optužitelj pape bilježeno da je »auditor nuncijature mnoga slova izblijedjela do nečitlji- Pija XII. za šutnju u II. svjetskom ratu u Beogradu po povratku iz Rima vosti; 7. Valja ispitati gdje su doku- Carlo Falconi, prijatelj komuni- prenio ličnu molbu Pija XII. Stepinmenti za koje se u dnevnicima tvrdi stičkih publicista u Jugoslaviji Frane cu ‘da se zauzme za Srbe’«. Bilo je tu da prileže, a u primjercima koje je Barbierija i Ive Mihovilovića, zatra- i »pismo Poglavniku da se ublaže uvezao Hrvatski državni arhiv i žio uvid u Dnevnik nadbiskupa Ste- mjere protiv Židova, protest protiv predsjednik Tuđman godine 1992. pinca, jugoslavenski prijatelji su to pokolja 260 Srba u Glini« i drugi. vratio zagrebačkom nadbiskupu i partijskim moćnicima prikazali Zaključak mjerodavnih bio je sljekardinalu Franji Kuhariću tih doku- riječima da »prikuplja dokumenta- deći: »Ovaj podatak u dnevniku gociju za djelo: ‘Šutnja Pija XII. u odno- vori baš obrnuto od onoga što bi menata nema? su na zločine nacifašista’«. želio Falconi.« Ovim osvjedočenim Elaborat za progon U srpnju 1964. došli su na Komi- neprijateljima kršćanske vjere i siju za vjerska pitanja i raspravljali s Crkve pridružio se i Ivan Lazić. Crkve mjerodavnima kako Falconiju Zaključili su kako Falconi ne Kao promicatelj postupka za omogućiti »istraživati i našu arhiv- pozna »naš jezik« i brojni podatci bi proglašenje svetim bl. Alojzija Ste- sku dokumentaciju«. Već su mu mu ostali nepoznati. A postojala je i pinca mogu reći da niti jedna tvrd- predočili literaturu: Tajni dokumen- dvojba: »Ako mu se ne da uvid u nja nadbiskupa Stepinca zapisana u ti Vatikana i ustaške NDH, Magnum originale, mogao bi to navesti. spomenutim dnevnicima nije pro- crimen, Suđenje Stepincu... i još neke Najbolje je mikrofilmovi. Ali ‘sla-
1.10.2007, 15:21
bost ovih dokumenata je u tome što se za jedno lice može u istom dokumentu naći podataka koji idu nama u prilog, a ima i suprotnih’.« Nakon što su dnevnici nadbiskupa Stepinca vraćeni Crkvi, možemo se uvjeriti da se spomenuta zabilješka nalazi na 216. stranici, ali dokumenata nema. Četvrti svezak Dnevnika počinje datumom 18. kolovoza 1940, a završava 30. rujna 1941. »Dokumenti« koje su Barbieri i Mihovilović imali u rukama i trebali ih pokazati Falconiju očito nisu vraćeni s dnevnikom. Stoga bi gosp. Pilsel trebao poštovati činjenicu da »kalkulacije« o Stepinčevim dnevnicima nije činila niti čini Crkva (»Kaptol«), nego je to svojevremeno činila Udba, a danas to čine njezini štićenici. Osim toga, radilo se i o navodnom nadbiskupovu izvješću Piju XII. iz 1943. za koji se na sudu dokazalo da je falsifikat. Sam nadbiskup je na sudu izjavio da to izvješće on nije napisao, a to je i odvjetnik Politeo elaborirao. Osim toga, to izvješće bilo je predočeno na sudu, a za vrijeme nadbiskupova suđenja Udba još nije imala uvid u Stepinčeve Dnevnike, pa se nameće pitanje: Kako je nastao taj pamflet? Tko ga je i kada uvrstio u Dnevnik? Kako su te nelogičnosti protumačene Falconiju? Nažalost, Falconi je i taj »izvor« prihvatio kao original jer su mu ga »pouzdani« autori tako predočili u zagrebačkom Uredu za kriminološka istraživanja. Od Falconija je te »pouzdane dokumente« preuzeo John Cornwell (1999) i drugi. Vjerojatno se njima poslužio i Drago Pilsel.
Povijesne činjenice pravedno prosuđivati Papa Ivan Pavao II. predložio je Katoličkoj Crkvi i svim ljudima dobre volje bl. Stepinca za kompas ravnanja u svim pogibeljima i protivštinama života. A papa je znao svoje kompetencije i težinu Stepinčeve žrtve. Stepinac je uistinu bio hrvatski rodoljub. Hrvatski narod i Crkva kao zajednica vjernika dive se njegovoj ljubavi prema vlastitome narodu koji je on vidio sretna samo u vjeri u pravoga Boga. Stepinac je bio Božji čovjek koji nas trajno potiče na vjernost kršćanskim načelima. A to nije zločin. Zbog toga nitko nema pravo Stepinca ni bilo kojega vjernika nekažnjeno klevetati, ponižavati i degradirati. Stepinac je svetinja i mi se njome ponosimo. A oni kojima su hrvatsko rodoljublje, domoljublje i bogoljublje ispit savjesti, neka svoje stavove počnu zasnivati na činjenicama, pravdi i istini. Stoga se nakon spomenute kolumne gosp. Pilsela čovjek osjeća nelagodno. On želi biti odvjetnik jednih žrtava s ciljem da ponizi druge. I to čini iskrivljivanjem i nepoznavanjem povijesnih činjenica. Danas je »zgodno i politički oportuno«, a u demokratskom društvu i potrebno da javnost bude istinito obavještavana a povijesne činjenice pravedno prosuđivane. Ako gosp. Pilsel danas ne cijeni katoličke svece i mučenike, kojima se u pripremi za život često utjecao, neka ih ne blati niti kleveće u ime onih kojima su oni istinska svetinja, kompas i potpora na životnom putu spasenja. ¬