Glas Koncila broj 4 25. siječnja 2009.
25
KARDINAL STEPINAC U SVJETLU PREKIDA JUGOSLAVENSKO-VATIKANSKIH DIPLOMATSKIH ODNOSA
D
ugo je u historiografiji prevladavala ocjena da su imenovanje nadbiskupa Alojzija Stepinca kardinalom i vatikanska »protunarodna« djelatnost bili stvarni razlozi zbog kojih su jugoslavenske vlasti prekinule diplomatske odnose između FNRJ i Vatikana g. 1952. Međutim, noviji dokumenti otkrivaju da je Stepinčevo imenovanje bio samo povod, da je odluka o prekidu donijeta već ranije te da su osnovni razlozi bili u vatikanskome neprihvaćanju krajnje neprijateljskog odnosa komunističkih vlasti prema Katoličkoj Crkvi u Jugoslaviji.
Nedostajao je samo konkretan povod
tičarima »radi utvrđivanja (zaključivanja) tih knjiga kao zajedničkih za Crkvu i državu«. Međutim, Nadopu— Koliko je god popriličan broj nama Zakona o državnim matičnim najutjecajnijih osoba u hrvatskome knjigama u siječnju 1949. vjerskim je društvu još uvijek alergičan na službenicima bilo zabranjeno upisispominjanje komunističkog razvati nove ili naknadne upise u crkvedoblja kao uzroka mnogobrojnih ne matične knjige, koje su s 9. svidanašnjih »karcinoma« u tijelu bnja 1946. zaključene kao zajedničke hrvatskoga narodnosnog bića, smamatice za Crkvu i državu. Za nepotrajući to vraćanjem u prevladanu štivanje te odredbe svećenik bi bio povijest, bolesnom opsjednutosti novčano kažnjen, a knjige su mogle umjetnim problemima, retrogradbiti oduzete i predane na čuvanje nom svijesti i sl., brojne činjenice mjerodavnom matičaru. »Nakon govore o itekako prisutnim ostacitoga su zaredala sve češća oduzimama toga ideološkog jednoumlja. I to nja crkvenih matičnih knjiga, protiv žilavim, isključivim i nasilničkim u čega je Katolička Crkva prosvjedovagotovo svim područjima sadašnjega la kod Ministarstva unutarnjih podruštvenog života. Jedan od naj¦ Josip Broz Tito protumačio je »slučaj Stepinac« sljedećim riječima: »Bilo je slučajeva u slova.« Također je bilo zabranjeno mukotrpnijih oporavaka od tog posvijetu da su i nedužni ljudi, u interesu države, sjedili u zatvoru, pa čak i ubijani.« krštenje djece ili vjerski sprovod privijesnog zla predstoji i historiograje nego se podaci o rođenom ili umrfiji jer su, po brojnim pokazateljima, šno daljnje održavanje diplomatskih tovanja predsjednika Tita u Engle- lom unesu u državne matične knjige krivotvoritelji tog razdoblja hr- »Uspješan« vatske povijesti bili iznimno »pro- historiografski dio posla odnosa između FNRJ i Svete Stolice, sku. Cilj Vatikana je bio kompromi- (ta je odredba kasnije ukinuta). Na te su time ti odnosi prekinuti« tirati Jugoslaviju na Zapadu kao crkveno-državne odnose utjecali su duktivni«. Bit će, nažalost, potrebKomunističke jugoslavenske vla- (Akmadža, isto, str. 29). Nakon toga zemlju u kojoj nema vjerskih slobo- i Zakon o konfiskaciji imovine iz g. no puno više od pola stoljeća, ko1945, Osnovni zakon o eksproprijaliko je povijesna znanost bila u sti, iskrivljujući stvarne razloge koji uslijedili su već očekivani politički da« (Cvitković, isto, str. 275). A kakve su to bile »vjerske slobo- ciji iz 1947, »razni porezni zakoni i službi vladajuće komunističke su opterećivali državno-crkvene od- govori, partijski sastanci, omladinski ideologije, u kojoj su krivotvoreni i nose (njih dr. Akmadža grupira u kružoci, skupovi »radnog naroda« i de« koje Vatikan i nadbiskup Stepi- niz drugih zakona koji su se dijelom događaji i riječi, da se razobliči silno nekoliko skupina: sudski postupci novinski članci, koji su imali samo nac nisu nikada prihvatili (a upravo ticali i Katoličke Crkve«. protiv biskupa, svećenika i drugih jedan cilj: opravdati »jedino mo- je njihovo neprihvaćanje bio glavni U trećoj skupini, »Sudski postupmnoštvo neistina, podvala i laži. crkvenih djelatnika, odluke o izbaci- guću« odluku najvišega jugoslaven- razlog zbog čega su jugoslavenske ci«, riječ je, dakako, o suđenjima bisVatikanski radio vanju vjeronauka iz kupima i svećenicima, škola, bogoslovnih fameđu kojima je »najKomunističke jugoslavenske vlasti, iskrivljujući stvarne razloge koji su opterećiobjavljuje popis kulteta iz sastava sveveću težinu imao povali državno-crkvene odnose: sudski postupci protiv biskupa, svećenika i drugih stupak protiv nadbisJednu od njih nedavno je ras- učilišta, sukob oko svecrkvenih djelatnika, donošenje protucrkvenih zakona, odluke o izbacivanju kupa Stepinca«. U tom krinkao dr. Miroslav Akmadža u ćeničkih udruženja i kontekstu svakako vriknjizi »Crkva i država - Dopisivanje dr.), odmah su, naravvjeronauka iz škola i bogoslovnih fakulteta iz sastava sveučilišta, sukob oko jedi spomenuti i miši razgovori između predstavnika no, prozvali Vatikan i svećeničkih udruženja i dr., odmah su prozvali Vatikan i najviše predstavnike ljenje jugoslavenskog Katoličke crkve i komunističke najviše predstavnike državne vlasti«, svezak I. 1945-1952. Katoličke Crkve u Ju- Katoličke Crkve u Jugoslaviji kao isključive krivce za prekid diplomatskih odnosa. predsjednika Josipa Broza Tita da »pravosla(Društvo za povjesnicu Zagrebačke goslaviji kao isključive nadbiskupije »Tkalčić«, Zagreb i krivce za prekid diplomatskih odno- skog državnog vrha s, dakako, s ne- vlasti donijele odluku o prekidu di- vno stanovništvo smatra Stepinca Hrvatski institut za povijest - Po- sa. Svjetskoj i domaćoj javnosti je zaobilaznim isticanjem gotovo ide- plomatskih odnosa), prikazao je na ratnim zločincem. I tu ništa ne modružnica za povijest Slavonije, Sri- objašnjeno da jugoslavenske vlasti, alnih vjerskih sloboda u Jugoslaviji. temelju dokumenata dr. Akmadža žemo mijenjati. Moramo računati s jema i Baranje, Slavonski Brod, Za- usprkos tobožnjim silnim napori- U tom je poslu svoj dio morala »od- grupirajući ih, kao što je već spome- osjećajima pravoslavnog pučanstva«, te »da je bilo slučajeva u svijetu greb, 2008). Riječ je o proširenoj i ma, nisu uspjele »normalizirati« od- raditi« i historiografija, u čemu se nuto, u nekoliko skupina. Prvu je nazvao »Izazvani izgredi«. da su i nedužni ljudi, u interesu druvriježenoj komunističkoj tezi da je nose s Katoličkom Crkvom te im ni- ona pokazala prilično »uspješnom« do prekida diplomatskih odnosa iz- je ništa drugo preostalo nego da jer su u brojnim povijesnim raspra- Naime, njih su komunisti organizi- žave, sjedili u zatvoru, pa čak i ubijameđu nekadašnje Federativne Na- onodobni pomoćnik ministra vanj- vama i školskim udžbenicima rali nedugo nakon preuzimanja vla- ni«. Taj odjeljak dr. Akmadža zakrodne Republike Jugoslavije i Svete skih poslova Aleš Bebler uruči 17. desetljećima kasnije suvereno vla- sti, što je jasno najavio Vladimir Ba- ljučuje: »S obzirom na to da je pravoStolice 17. prosinca 1952. došlo zbog prosinca 1952. otpravniku poslova dale spomenute komunističke teze karić koji je na savjetovanju s tajnici- suđe bilo u službi politike, suđenja imenovanja zagrebačkog nadbisku- Apostolske nuncijature u Beogradu o »protunarodnoj« djelatnosti Va- ma okružnih komiteta iz sjeverne su bila brza i učinkovita, a o objektivpa Alojzija Stepinca, tadanjeg za- mons. Silviju Oddiju pismo »u ko- tikana i Katoličke Crkve u Jugosla- Hrvatske 15. prosinca 1945. najavio nosti se ne može ni govoriti.« Već iz naslova, »Svećenička statočenika u kućnome pritvoru u Kra- jem Vlada FNRJ izjavljuje da je suvi- viji te o imenovanju nadbiskupa početak »kampanje protiv popova«. Stepinca kardinalom kao stvarnim Ponovio je to nekoliko dana kasnije leška udruženja«, jasno je o kojem je razlozima prekida jugoslavensko- i na savjetovanju s tajnicima okruž- »kamenu spoticanja« bila riječ: vatikanskih diplomatskih odnosa. nih komiteta iz južne Hrvatske, 20. »Država je sustavno ali postupno naprosinca iste godine, istaknuvši da je stojala umanjiti utjecaj vjerskih za»Kampanja protiv pokrenuta kampanja na »raskrinka- jednica u društvu, postupnim smavanju popova kao ustaških gnijez- njivanjem prava na vjersku poduku, popova« da«. Uslijedili su potom fizički napa- onemogućavanjem zapošljavanja ili — Obrazloženje jednoga od najmoćnijeg komunisU mnoštvu objavljenih kvaziz- di na svećenike i biskupe, nasilničko napredovanja za one koji nisu bili tičkog dužnosnika u tadanjoj Jugoslaviji, Edvarda Karnastvenih uradaka istoga sadržaja i ometanje vjerskih obreda i sl. članovi Komunističke partije i sl. delja, o razlozima prekida jugoslavensko-vatikanskih cilja dovoljno je, barem usputno, Međutim, država je krenula u pridiplomatskih odnosa najbolje govori o ozračju koje je spomenuti samo jedan primjer koji Tito i pravoslavni premu svoje najveće akcije, s ciljem vladalo prema Katoličkoj Crkvi: pokazuje jasno zacrtani ideološki razbijanja crkvenog jedinstva, koje je »Vatikan ne želi da se normalizira položaj Katoličke osjećaji protukatolički okvir u mnogobrojtrebalo oslabiti moć crkvenoga vodCrkve u Jugoslaviji i on umjetno (sva su isticanja moja, nim raspravama o diplomatskome U drugoj su skupini zakoni koji stva, a Katoličku Crkvu, ako već ne T. V.) zaoštrava odnose između crkve i države, i to očiraskidu. Knjiga je to dr. Ivana Cvit- su »bitno utjecali na zaoštravanje službeno odvojiti od Vatikana, onda gledno zato da bi takozvani vjerski progon u Jugoslakovića »Tko je bio Alojzije Stepinac« crkveno-državnih odnosa«. Prvi je je bar politikom tzv. 'diferencijacije' viji mogao proturiti kao sredstvo u ruke svima onima (Izdavačka djelatnost, Sarajevo, od njih Zakon o agrarnoj reformi i ili stvaranja tzv. 'narodne crkve' stakojima je to sredstvo korisno ili potrebno u bilo koju antijugoslavensku svrhu... 1986), s vrlo znakovitom crno-bije- kolonizaciji od 23. kolovoza 1945. viti pod svoj utjecaj« (Akmadža, isto, Vodeća katolička hijerarhija nikada nije bila spremna, ili joj nije bilo dopuštelom naslovnicom na kojoj su jedino »kojim je Katoličkoj Crkvi oduzeto str. 25-26). no od strane Vatikana da zauzme takav tolerantni stav, pa čak ako su pojedinci nadbiskupove oči upadljivo crvene preko 82 posto obradivog zemljišta«. Ako se tomu pridodaju odluke o počeli da naginju tome pravcu, to jest ako je u njima počeo da se javlja neki boje, koje jasno sugeriraju da je riječ Uslijedio je Zakon o braku kojim su izbacivanju vjeronauka iz škola od osjećaj patriotske odgovornosti prema vlastitoj državi, brzo ih je Apostolska o nekakvom krvožednom vampiru. proglašeni valjanim i oni brakovi 31. siječnja 1952. i bogoslovnih fakulnuncijatura u Beogradu - pod prijetnjom kazne pa i stvarnim, i to veoma stroOna uz ostalo spominje i povije- sklopljeni samo pred činovnikom teta iz sastava Zagrebačkog i Ljugim kažnjavanjem - natjerala na povlačenje... Očigledno je Vatikan riješio da sno-politički trenutak u kojemu je gradskih ili mjesnih narodnooslo- bljanskog sveučilišta, onda se jasnije silom i pritiskom istjera iz redova jugoslavenske katoličke hijerarhije sve ostatke »Pio XII. dodijelio Stepincu kardi- bodilačkih odbora. Prema Zakonu o mogu shvatiti ne samo »vjerske slopatriotizma i da je pretvori u slijepo oružje svoje vanjske politike, odnosno nalski šešir« - »imenovanje je uslije- matičnim knjigama donesenim 1. bode« u ondašnjoj Jugoslaviji, nego i vanjske politike onih snaga koje djeluju preko Vatikana« (Ivan Cvitković: »Tko dilo upravo pred političku afirmaciju travnja 1946, sve su crkvene knjige stvarni razlozi zaoštravanja crkveje bio Alojzije Stepinac«, Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1986, str. 275-276). Jugoslavije na Zapadu«, tj. prije »pu- morale biti predane državnim ma- no-državnih odnosa. ¬ šiću, kardinalom. Ono sigurno nije nimalo bilo po volji vladajućoj komunističkoj garnituri, ali analizirajući sveukupnost odnosa između jugoslavenskih komunističkih vlasti i Katoličke Crkve od završetka II. svjetskog rata do prekida diplomatskih odnosa, dr. Akmadža donosi zaključak, potkrepljujući ga brojnim relevantnim dokumentima objavljenima na 824 stranice, da je odluka Beograda o prekidu diplomatskih odnosa donesena već ranije te »da je nedostajao samo konkretan povod. Na povod se nije trebalo dugo čekati jer je Radio Vatikan 29. studenog 1952. objavio popis novih kardinala na kojem je bilo i ime nadbiskupa Stepinca« (Akmadža, isto, str. 29).
Tomislav Vuković
Edvard Kardelj: »Vatikan je riješio da silom...«
Gk-24-25.p65
25
19.1.2009, 11:41