Glas Koncila broj 30 26. srpnja 2009.
25
NA KRIŽNOM PUTU PO HRVATSKOJ (1)
U
samoj završnici Drugoga svjetskog rata mnoštvo vojnika i civila, zarobljenih na putu prema Koruškoj od strane Jugoslavenske armije i izručenih od britanskih jedinica, krenulo je na dugotrajan povratak, poznatiji pod nazivom križni put. Iza kolona ostajao je velik broj logora i masovnih grobnica, pa je radi povijesne istine potrebno prisjetiti se najvažnijih logora na prolasku kroz Hrvatsku i sudbine zarobljenika koji o njima svjedoče. Mr. Martina Grahek-Ravančić
Masovne grobnice - svjedočanstva o »opreznosti i predostrožnosti« Objašnjavanjem borcima tko su ti zarobljeni i što su napravili našem narodu, borci su počeli drugačije gledati na zarobljenike i znali su ih mrziti. Mržnja prema neprijatelju se je osjetila kod kažnjavanja ustaških i četničkih zločinaca gdje borci nisu iste ubijali zbog naređenja, već zato što ih mrze.« Dio zarobljenika koji je preživio sprovođenja i brojne logore pristigao je i do slovensko-hrvatske granice. Nakon Krapine organizirano je više manjih logora, kao npr. Mirkovci, Oroslavje i dr., koji su bili usputna stajališta na putu prema Zagrebu. Kolone koje su krenule prema Varaždinu, Ludbregu, Koprivnici i Đurđevcu dobile su naputak da »Štab IV. brigade ni u kom slučaju zarobljenike ne smije smještati u naseljeno mjesto, već na otvoreno i čisto polje (livada)/«. Jedan od logora na putu prema Koprivnici nalazio se u Cvetkovcu.
— Početkom svibnja 1945, prema zapovijedi Josipa Broza Tita kao ministra Narodne obrane, Generalštab Jugoslavenske armije izdao je odredbu o zarobljeničkim logorima. Njome se, prema potrebi, u pozadini JA trebaju ustrojiti zbirni logori u koje će se smještati ratni zarobljenici. Naknadno, zarobljenici će biti prebačeni u logore u pozadini. Svaki logor morao je imati svoje zapovjedništvo, koje uključuje zapovjednika, trebaju biti što dalje od Zagreba. Očipolitičkog komesara, intendanta i to pripremljeni logori nisu bili dopisara, iz postrojbi Korpusa Narodne Partizani su pljačkali voljni za smještaj mnoštva ljudi pa je obrane Jugoslavije (KNOJ). Osim zarobljenike velik dio zarobljenika dane provodio toga, u odredbi je stajalo da se »u na dvorištima. Logori su bili ograđeNa putu prema jugu prvo je veće ni žicom iza koje su se okupljali civili svakoj komandi zbirnog logora kao i u zarobljeničkom logoru u pozadini sabiralište bilo u Samoboru. Primjeri- donoseći hranu i tražeći poznanike. mora nalaziti organ Ozne (Odjelje- ce, 18. svibnja u pratnji 12. krajiške bri- Na zapadnom prilazu gradu, na ponja za zaštitu naroda)«. Prema upu- gade iz logora u Celju, prema Samo- dručju Jankomira nalazio se logor u tama, logori su organizirani cijelim boru, krenulo je oko 40.000 zaro- kojem je bilo i po nekoliko tisuća zaputem povratka zarobljeničke kolo- bljenika. U gradu i njegovoj okolici tvorenika. U tom logoru zarobljenici ne, kroz Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju. organiziran je veći broj manjih logo- nisu duže boravili. Prema iskazu, zaPostojeći logori mogu se podijeliti u ra: »Mala Rakovica«, Perivoj i Reise- robljenike su popisali i već su istu noć rov dvorac, »Park u »digli nekoliko ljudi i više ih nismo tri skupine: tranzitni, sabirni i radni. Tranzit- »Objašnjavanjem Mlinskoj«, Šmidhen, vidjeli«. Otuda kolona je krenula preni su bili samo prolazna borcima tko su ti Anindol, Vugrinščak i ma barakama i zgradama logora na dr. U dvorcu su zaro- Kanalu, današnji Autobusni kolookupljališta odakle su osobe upućivane u sa- zarobljeni i što su bljenici, prema svjedo- dvor, koji se navodi kao glavni logor birne logore. U njima napravili našem čanstvu preživjelog, »jeli za ispitivanja i raspoređivanja zarosu zarobljenici dijeljeni narodu, borci su lišće, čupali travu, gulili bljenika. Prema depeši OZN-e koru s drveća da utaže upućenoj 12. svibnja Vrhovnom štabu prema raznim kategopočeli drugačije glad. Partizani su ulazili JA »na Kanalu ima 7000 zatvorenika i rijama: vojnici - civili, časnici - vojnici, ustaše gledati na zarob- u taj logor i 'prepoznava- zarobljenika, među kojima je prona- domobrani, kao i pre- ljenike i znali su ih li', pljačkali ljude, odvo- đeno 400 raznih koljača.« Istog dana dili ih prema Okiću, održan je i sastanak Mjesnog komitema okruzima iz kojih mrziti.« tobože na prijeki sud«. ta KPH u Zagrebu, u čijem zapisniku su potjecali. Tek nakon Logor je ostavljao »mu- se navodi kako u spomenutom logocjelovite obrade preživjeli su upućivani u radne logore. čan i bijedan utisak radi gladi, golo- ru ima oko 10.000 »pohapšenih doTranzitni i sabirni logori nestaju tinje, zapuštenosti i teške neizvjesno- mobrana i drugih krivaca«. tijekom 1946, dok se radni zadr- sti sudbine«. Jure Zovko, smješten u žavaju sve do početka 50-ih godina. logoru između Samobora i Svete Ne- »Raščišćavanje« logora Osim takve podjele, do sredine srp- delje, prisjeća se kako su za vrijeme na Kanalu nja 1946. svi postojeći logori mogli su njegova boravka u logor dolazile brojbiti otvorenog ili zatvorenog tipa, ne kolone i mnogi kamionski transBila je to »velika poljana okrunakon čega svi radni logori postaju porti zarobljenika. žena visokom žicom..., trule barake«, Veći dio zarobljenika nakon Sa- u koju su stalno »kapali« novi zarozatvorenog karaktera. Prema dostupnim podacima, 1946. na području mobora upućen je prema Zagrebu, bljenici. Zarobljenici su najviše boragdje je bilo organizirano više, uglav- vili pod vedrim nebom, a barake su Hrvatske postoje 62 logora. nom tranzitnih logora za koje se, pre- bile pune stjenica. Kad su došli u lo»Ubijali su zato što ih ma zapisniku sa sjednice Mjesnog gor, zarobljenici su morali sve što su komiteta Komunističke partije Hrvat- imali »izvaditi i staviti pred sebe mrze« ske, Zagreb od 17. svibnja, navodi da kako bi stražari mogli uzeti«. Takva Nakon predaje i izručenja na Bleiburgu, kolone zarobljenih vojnika i civila krenule su na iscrpljujući put povratka kroz Sloveniju, prema Hrvatskoj. U njihovoj pratnji bili su pripadnici JA, koji su najveću pozornost trebali obratiti na »opreznost i predostrožnost« kod sprovođenja zarobljenika. Koliko je ta »predostrožnost« bila bezuvjetna i bespoštedna, svjedoče mnoge masovne grobnice u Sloveniji. U izvješću sekretara Komunističke partije Hrvatske 12. proleterske udarne brigade stoji: »Prilikom praćenja zarobljenika opazilo se da naši borci ne znaju mrziti zarob- ¦ Da su za poslijeratne zločine odgovorne i jugoslavenske i (moralno) britanske vlasti, ljenog neprijatelja. Oni su sa zaro- svjedoči fotografija o prisnom odnosu jugoslavenskog generala Sime Dubajića i bljenicima suviše blago postupali... britanskog obavještajaca poručnika R. C. Lockheada
Gk-24-25.p65
25
¦ Sredinom svibnja 1945. silno je mnoštvo vojnika i civila u Koruškoj, bježeći pred Jugoslavenskom armijom, stiglo do kraja puta: uslijedilo je izručenje i povratak križnim putem
praksa očito nije bila nepoznanica rublja i sapuna. Nakon dolaska zarobjer se u dokumentima također navo- ljenici su »temeljito opljačkani, skidi kako »borci i rukovodioci oduzi- nuli su nam cipele, uzimali satove«. maju od zarobljenika i njihove pri- Prema nekima, provođena su identivatne stvari, kao satove, prstenje, na- ficiranja preko kraćih upitnika koji livpera i drugo. U ovom pogledu iz- su se morali »ispuniti kratko i istinidano je naređenje kojim se ovo to«. Na osnovi njih uslijedila su zabranjuje, međutim neki rukovo- razvrstavanja po činovima i rodovidioci su čak s oružjem prisiljavali za- ma vojske. Većina zarobljenika robljenike da im predaju privatne prisjeća se kako su dobili prvu hranu. Pero Bošnjak navodi: stvari. Ovo postupanje se zabranjuje«. Stanko »Borci i rukovodio- »Dobio sam prvu porLasić, opisujući logorci oduzimaju od ciju pure, i to u okviru od dvorišne lampe jer sku svakidašnjicu, nazarobljenika i nije bilo nikakvog povodi kako je logor »danju spavao, noću 'ranjihove privatne suđa, pa su ljudi čak i u dio'... Oči su bile upere- stvari, kao satove, cipele i čizme trpali puru.« Takva »juha« ne prema onim dijelovima logora, posebno prstenje, nalivpera uzrokovala je probavne probleme. Po 50 puta čuvanim, gdje su na i drugo.« zarobljenici su odlazili zemlji sjedili oni 'otpisani'. Čekali su kamione koji su ih na »četiri prekrižene daske nad jedodvozili. Svake noći isto«. S vanjske nom dubokom jamom«. Hrana nije strane žice našao se Zvonimir Zorić, bila redovita, pa »svaki dan netko od koji potvrđuje kako je prema popisi- logoraša umre od gladi. Za vrijeme ma uprave logora započela prozivka, dok sam bio u Prečkom, umrlo ih je »kasnije su neki prozvanici žicom najmanje pedeset. Leže na zemlji i vezanih ruku na leđima utovareni u umiru iscrpljeni od gladi i bolesti«. vojničke kamione i odvezeni«. Lu- Ubrzo su i građani počeli donositi tvo Ahmetović, zamjenik načelnika hranu, »čuvari su postupali s građaOzne za Zagreb, navodi kako se nima neobično grubo... Kasnije su nekoliko dana nakon ulaska jedinica stražari propuštali samo kruh«. PreJA u Zagreb »bacio na raščišćavanje ma izvještaju koji opisuje stanje u logora na Kanalu«. S obzirom na broj postrojbama hrvatske divizije zarobljenika koji je pristizao, »goto- KNOJ-a, posebno se ističe kako vo cijeli aparat Udbe za grad Zagreb »imademo 10 slučajeva gdje su naši pretvorio se u organe za hapšenje i borci koji daju osiguranje zatvorima istragu. Ta trka trajala je sve do kasne poslužili kao punktovi za vezu između zatvorenika bandita i njihojeseni 1945. godine«. vih prijatelja i porodica«. Možda Logoraši su umirali od upravo zbog toga neka svjedočanstva navode da je »pucano bez opogladi mene«. Jedno od njih navodi kako Sljedeći logor nalazio se u su u logoru ljudi ubijani jer su uziPrečkom. U njemu je 15. svibnja bilo mali hranu koja je dobacivana. Presmješteno 15.000 osoba. Za nešto ma navodima, u logoru nije bilo više od mjesec dana u logoru je bilo ubijanja ili su bila pojedinačna, pa 3.900 ustaša i domobrana te 1.900 se čini da je ovaj logor bio mali »prebolesnika. Među njima bilo je i 117 dah« za zarobljenike. Za neke je to zarobljenih časnika te 151 dočasnik bilo posljednje odredište na putu zrakoplovstva NDH. Sljedeći dan povratka. Logorsku svakidašnjicu Ozna III šalje podatke za novih 13 lijepo opisuje Neđat Sulejmanpašić, zarobljenih pripadnika zrakoplov- koji navodi: »Vani žamor, izvikistva NDH, uz napomenu da se radi o vanje imena, otisak vojničkog živo»ustaški nastrojenim« osobama koje ta koji je još ostao. Idila - logora. treba »detaljnije ispitati«. Jedan od Ravne crte, vodoravno i okomito, iskaza navodi: »Smjestili su nas u pr- jednolično, oblici i boje. Barake i ljave i trošne barake«, dok su bole- stupovi, dimnjaci i žice. Čovjek se snici bili smješteni na bolničkom navikava. Ali i nada.« podu, bez dovoljne količine lijekova, Nastavlja se
20.7.2009, 10:57
Glas Koncila broj 31 2. kolovoza 2009.
25
NA KRIŽNOM PUTU PO HRVATSKOJ (2)
U
samoj završnici Drugoga svjetskoga rata mnoštvo je vojnika i civila, zarobljenih na putu prema Koruškoj od strane Jugoslavenske armije i izručenih od britanskih jedinica, krenulo na dugotrajan povratak, poznatiji pod nazivom križni put. Iza kolona ostajao je velik broj logora i masovnih grobnica, pa je radi povijesne istine potrebno prisjetiti se najvažnijih logora na prolasku kroz Hrvatsku i sudbine zarobljenika koji o njima svjedoče.
»Svaku večer postrojavaju nas, prozivaju i odvode« »Ispitivanja su trajala po nekoliko sati, pa kad se žrtva vratila natrag, većinom bi bila prebijenih rebara i izbitih zuba.«
Mr. Martina Grahek-Ravančić
— Četvrti, veći logor koji je bio pod nadzorom Ozne grada Zagreba nalazio se u maksimirskoj šumi. Zdravan Tokić bio je jedan od zarobljenika koji je iz Prečkog nakon nekoliko dana prebačen u Maksimir: »Treći dan kako smo u Maksimiru opet smo počeli dobivati neku hranu, jednom dnevno, tek toliko da preživimo... Svaku večer, prije zalaska sunca, postrojavaju nas, prozivaju i odvode.«
Intelektualci pokupljeni po Zagrebu
¦ Zarobljenici su usprkos svim međunarodnim konvencijama izdvajani iz kolona...
logor su dopremani »domobrani i ustaše, odreda mladići, a mnogi nisu navršili ni 20. godinu«. Tu brojku navodi i Pero Bošnjak, prema kojem je u logoru stradalo oko 650 osoba. Nepodudarnost brojaka potvrđuje Krunoslav Draganović prema kojem je kroz logor prošlo »po najnižoj procjeni 9.000 hrvatskih vojnika koji su bili postrijeljani na Topličkoj kosi, svi osim 1.400 ljudi koje je od iste sudbine spasila nenadana amnestija«. Prema izvješću Ozne za Hrvatsku od 14. kolovoza, stoji kako su prema ukazu o amnestiji iz spomenutog logora otpuštene 944 osobe, dok je u logoru ostalo njih 36. Uz takve procjene teško je odrediti barem okviran broj stradalih u logoru. Zarobljenici koji su upućeni prema Sisku uglavnom su pristizali do
Prema navodima, u posljednjoj baraci logora bili su smješteni intelektualci koje je novi režim »pokupio po Zagrebu«, »a bilo ih je toliko da nisu mogli svi stati u baraku«. Mata Rajković, voditelj dvaju istražnih komisija u logorima na Kanalu i Maksimiru, navodi: »Želim reći da s pripadnicima vojnih ustaških formacija, koji su se zatekli u Maksimiru i na Kanalu, moje istražne ekipe nisu imale nikakvog ¦ ...i ubijani bez suda i presude rezanjem grkljana... posla.« Prema njegovu iskazu članovi komisije »tražili su samo krivce i odgovorne za zločine, nare»tek da ne umremo«, pa se ubrzo lodbodavce i izvršioce. To smo dobigorom proširio tifus. U logoru je bila vali direktnim ispitivanjem«. Prei ambulanta s tri liječnika koji nisu rama iskazima, ispitivanja su trajala spolagali ni sa kakvim lijekovima. »Iz »po nekoliko sati, pa kad se žrtva ovih baraka... svako jutro iznosili su vratila natrag, većinom bi one koji su tijekom dana i ¦ ...ili metkom u glavu »Zarobljenicima su pomagali civili koji su noći preminuli i ubacivali ih bila prebijenih rebara i izbitih zuba«. Jedna od žena donosili hranu i lijekove. Logorska straža u kamion.« Zarobljenicima nike prema kojima je vršena seu logoru navodi kako su su pomagali civili koji su do- lekcija. Takav postupak bio je u sktjerala je civile, a zarobljenicima je zagrađani donosili hranu zanosili hranu i lijekove. Lo- ladu s naputkom koji je proslijedila branjivala da se približavaju žici.« robljenicima i tražili pozgorska straža tjerala je civile, Ozna za područje X. korpusa, a prenate. »Partizani su ljutito a zarobljenicima je zabra- ma kojemu posebnu pozornost tregledali na tu masu naroda, pa su ih sabirnog logora Viktorovac, gdje su njivala da se približavaju žici. U ba obratiti na »točke u kojima se napokušavali rastjerati, a oni bi se sku- u skupinama po četiri ulazili u logor. takvim uvjetima prolazili su dani, do vode mjesta i borbe u kojima je supili opet na drugom kraju.« Za dio »Čuvari, koji su stajali s obadviju daljnjeg pokreta. djelovao, jedinice u kojima je bio... zarobljenika pretpostavlja se da su strana vratnice, udaraju koga god Bjelovar, kao sljedeće čvorište na kako bi se o njemu mogao stvoriti likvidirani na gubilištima iza dohvate kundacima... Stotine padaju dugotrajnim putovima, bio je odredi- točan sud. Paziti na godinu rođeŠumarskog fakulteta, u Maksimir- pod težinom udaraca. Dio ih ustaje i šte za velik broj kolona koje su nja«. Prema navodima i u ovom loskoj šumi i šumi kraj Granešine. bježi u logor da spasi goli život, dok vlakom kretale iz Zagreba u pravcu goru uslijedila su »politička prepozdio onih koji su bili vođeni i presla- Dugog Sela. Otuda je jedan dio kolo- navanja«, dok je dio zarobljenika »Udaraju koga god bi da izdrže udarce ostajali su ležati na krenuo, vezan po dvoje, prema određen u »radni bataljun«. mjestu Lupoglav u kojem je bio orgaizvan i unutar vratnice.« dohvate kundacima« niziran logor. Prema sjećanjima, i ovaj »Iz šovinističkih razloga Dio kolona nastavio je prema Svako jutro iznosili su su put uslijedila izdvajanja časnika, ubijaju« Karlovcu, u čijem su se jugozapadkoje nikada više nisu susreli. Otuda, preminule nom dijelu grada nalazile barake Nikola Pavelić navodi kako je kako se navodi, mnogi zarobljenici gdje su zarobljenici »čak nahranjeUbrzo su podijeljeni obrasci pre- nisu mogli dalje, a partizanska pratnja 1.200 zarobljenika odvedeno u ni«. U istim barakama smješten je i ma kojima su zarobljenici trebali biti nudila je prijevoz koji, čini se, nije uvjerenju da idu raditi u ciglanu izHasan Selimović koji je u logoru, razvrstani i raspoređeni po kotarevi- nikada stigao. Na izlasku iz logora za- među Gudovca i Klokočevca, no kako navodi, zatekao oko 1.500 zaro- ma. Po završetku popisivanja u logor robljenici su morali »trkom proći umjesto toga svi su, čini se, strijeljabljenika. Prema naređenju, zaro- je stigao kamion kojim je odvezeno kroz uska vratanca, a partizani bi ni. Zanimljivo je kako je 18. srpnja u bljenici su krenuli prema logoru Če- stotinjak osoba. »No, prije nego su se svakog koji prolazi udarali štapovima, Zagrebu, na sjednici CK KPH, mernici. Prema navodima, iza ulaza penjali na kamione povezani su kundacima«. odlučeno da se zarobljeni mlađi doje bila jama »14 koraka i 3 stope duga dvojica i dvojica žicom.« Za vrijeme Dolaskom u Bjelovar zarobljeni- mobrani rasporede u radne bataljui 9 koraka i 2 stope široka« i pokrive- boravka u logoru vršena su i brojna ci su odvođeni u logor (vojarna Voj- ne, dok se o stanju u logorima navona hrastovima. Prema iskazu Ivana prepoznavanja na osnovi kojih su za- nović) na kraju Zagrebačke ulice. di: »U logorima je slabo, pitanje se Dragičevića Petrova, bivšeg partiza- robljenici odvođeni. Zanimljivo je, Vjekoslav L. Lasić navodi kako je po zaoštrilo nepravilnim postupcima na, u logoru je uvijek bilo »nekoliko prisjeća se Jure Zovko, da su u Sisku njegovu dolasku u logoru bilo već prema zarobljenicima... Treća crnostotina ljudi, a ponekad, prema časničke, dočasničke, ustaške te mnoštvo ljudi. Među njima našao gorska divizija u Bjelovaru slabo se svjedočanstvima očevidaca, tamo je mnoge druge odore u potpunosti se i Josip Hećimović koji navodi odnosi prema domobranima... Pobilo zatvoreno preko 1.500 ljudi«. U iščezle. Zarobljenici su dobili hrane, kako su i u tom logoru dobili upit- trebno je obezbijediti korespon-
Gk-24-25.p65
25
28.7.2009, 7:46
denciju njih sa njihovim familijama. Ne smijemo dozvoliti da pojedinci iz šovinističkih razloga ubijaju neke zarobljene domobrane.« Treba napomenuti kako je 28. svibnja 1945. Generalštab JA donio odluku: »Zarobljeni domobrani ne smatraju se više zarobljenicima i bit će povučeni iz logora za popunu naših jedinica. Ovo se ne odnosi na oficire i podoficire koji i dalje ostaju u logorima kao zarobljenici.« Spomenutu odredbu trebale su provoditi isključivo vojne korpusne oblasti na kojima se nalaze logori i zarobljenici. Takav postupak trebalo je, prema riječima Vladimira Bakarića, »protumačiti kao velikodušnost«. Pitanje je koliko je spomenuta velikodušnost bila učinkovita ako se o njoj raspravlja gotovo dva mjeseca nakon donošenja prvotne odluke. Prema iskazima, veliko olakšanje predstavljali su paketi koji su »samo stizali s one strane žice«. Osim toga, čini se da je u logoru podijeljena hrana. Isplatilo se na kazanima čekati i po sat vremena jer su dobivena »četiri kuhana krumpira, malo čorbe, konzerve, ali dobre, masne čorbe, komadi mesa, svakom, i to ukusnog, i najzad četvrtinu velikog svježeg kruha«. Prema popisima, dio zarobljenika nakon bjelovarskog logora grupiran je i upućen u mjesta prebivališta. Prema naputku, koji je 25. svibnja Ozna za oblast X. korpusa uputila Opunomoćeništvu Ozne za moslavačko područje, stoji kako se svi zarobljenici bjelovarskog i moslavačkog područja trebaju odmah uputiti »dolinom Save pravac Vinkovci«.
U logor bez ikakve presude Iz Bjelovara manji dio zarobljenika odveden je prema Koprivnici gdje su se spajali s kolonom iz smjera Varaždina i smješteni u logoru Danica, u kojem je hrana dobivana jednom na dan, a zarobljenici su više puta prozivani, postrojavani i popisivani. Neki konkretniji podaci o broju zarobljenika tog logora ne postoje, a čini se da će ih biti teško utvrditi. Prema literaturi, zarobljenici su otpremani i u logor Velika Pisanica. U izvješću stoji kako je u Velikoj Pisanici »bilo prilično neispravnosti sa strane Komande područja i Ozne, pošto su oni upućivali u taj logor i one koji nisu bili pred sudom i sud nije za njih donesao nikakvu presudu«. Prema popisima, u spomenutom logoru 6. srpnja 1945. bio je 831 logoraš, od kojih je 288 zarobljeno na povlačenju kroz Sloveniju. Nepuna tri mjeseca kasnije, prema izvješću javnog tužitelja za Okrug Bjelovar, broj zarobljenika u logoru porastao je na 933. Nastavlja se
Glas Koncila broj 32 9. kolovoza 2009.
25
NA KRIŽNOM PUTU PO HRVATSKOJ (3)
U
samoj završnici Drugoga svjetskoga rata mnoštvo vojnika i ci vila, zarobljenih na putu prema Koruškoj od strane Jugoslavenske armije i izručenih od britanskih jedinica, krenulo je na dugotrajan povratak, poznatiji pod nazivom križni put. Iza kolona ostajao je velik broj logora i masovnih grobnica, pa je radi povijesne istine potrebno prisjetiti se najvažnijih logora na prolasku kroz Hrvatsku i sudbine zarobljenika koji o njima svjedoče.
Mr. Martina Grahek-Ravančić
— Prolazeći kroz Viroviticu i Slatinu, već prorijeđene kolone pristigle su do Osijeka, točnije do logora Zeleno polje (industrijski prostor Kolarove ciglane). »Tu su nas prisiljavali da kažemo kojoj smo vojsci pripadali.« U sjećanjima se navode različite procjene o broju zarobljenika u logoru. Joso Rukavina navodi kako se na polju logora našlo oko 50.000 ljudi, dok Dragan Truhli navodi da je bilo oko 20.000 zarobljenika. Možda približan segment nudi Dragutin Pavlina koji je pri popisivanju ljudi u stroju, izbrojio 2.998 zarobljenika.
»Kruna« od bodljikave žice
Individualna i zapovjedna odgovornost “jugovrha”
no je da uprava logora zaprimi i dijeli hranu, no čini se da se civili toga nisu pridržavali te su prilazili do logorske žice i samoinicijativno dijelili hranu. Stoga, »stražarima nije preostalo drugo nego da upotrebe oružje«. Osim toga, »vode nam nisu dali piti, iako potok teče kraj logora, jedno 20 metara od žice.« Po logoru su se širile razne bolesti pa je »svakodnevno umiralo na stotine ljudi od trbušnog tifusa«. Zanimljivo je kako se na sjednici Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske u Zagrebu 6. srpnja 1945. navodi da partijski rukovodioci šalju neispravna izvješća o stanju u svojim oblastima (okruzima), te se kao primjer ističe proširenost tifusa u logorima, za koji je »izjavljeno da ga nema, a ustvari ga je bilo«.
Od Požege do Srbije i Makedonije Dio zarobljenika koji su bili mlađi (riječ je o godištima od 1925. do 1929) puštani su kućama ili su novačeni u JA. Iz Požege dio kolona upućen je prema Vinkovcima gdje im se pridružuju zarobljenici iz smjera Slavonskog Broda. Većina je kratko zadržana u logoru u kojem je »straža lijepo postupala« sa zarobljenicima. Možda se upravo zbog toga u dokumentima navodi kako se u spomenutom logoru ne iskorištava dovoljno radna snaga zarobljenika. Osim toga, u logoru se pojavio pjegavi tifus od kojeg je oboljelo 20 zarobljenika. Ostatak zarobljenika tako je pristigao do Srijema, odakle su kolone krenule prema Šidu, Srijemskoj Mi-
¦ U masovnim su grobnicama pronađene brojne proteze koje govore o pogubljenim invalidima i koluti žica kojima su zarobljenici bili vezani na putu prema stratištima
lovoza 1945. Dobivenom otpusni- orgijeviću, opunomoćeniku Ozne, bljene osobe zadržavaju svoja građU logoru su provođena i ispiticom trebalo se vratiti u mjesta prebi- navodeći kako je po ukazu amnesti- anska prava (čl. 3). Zemlja u čijoj se vanja, nakon čega su zarobljenici vanja - bez prava povratka. rano 41.320 zarobljenika, te da je po vlasti nalaze ratni zarobljenici mora odlazili. »Svaki dan su dolazili orgadodatnim molbama otpušteno njih se brinuti za njihovo uzdržavanje Nakon amnestije ni Ozne i odvodili zarobljenike još 5.035. (čl. 4). Osobe su dužne otkriti svoj transportirajući ih u zatvorenim identitet, a prema pravima mogu u istražne zatvore Pogažene Haška vagonima u njihova boravišna zadržati predmete osobne uporabe, mjesta.« Među sjećanjima nema Proglašenjem amnestije nisu zaosim oružja, vojne opreme i vojnih i Ženevska konvencija spomena o težim mučenjima, tek vršile patnje, napuštanjem logora dokumenata (čl. 5, 6). Neposredno pronalazimo slučaj kada su zarodio osoba upućen je u brojne istraBiti pobjednik nakon četverogo- po zarobljavanju osobe se moraju bljenici bili prisiljeni nositi »krunu« žne zatvore nakon kojih su slijedili dišnjeg rata značilo je uživati odre- smjestiti na položaje koji su dovoljod bodljikave žice, pri čemu bi ih sudski procesi i višegodišnje zat- đene privilegije, no postojale su i no udaljeni od područja ratnih opeudarali štapom po glavi. Većina vorske kazne ili boravak u radnim neke obveze, pa je stoga sveukupna racija, kako ne bi bili u opasnosti (čl. memoara navodi kako se logorima. Prema zapovjedi Jo- događanja nužno promatrati u svi- 7). Odredbe jasno govore o tranoko logora okupilo mnogo Prema velikom broju izloženih iskaza sipa Broza Tita, vrhovnog za- jetlu tada važećih norma međuna- sportiranju zarobljenika i njihovu mještana koji su, tražeći nužno se uočava razlika između onog povjednika JA od 2. ožujka rodnog ratnog, humanitarnog i smještanju u logore. Prema njima, poznate, donosili hranu i 1946, nalaže se »da se otpuste kaznenog prava, čiji izvori su Haška dopušteno je zarobljenike pješke odjeću. Unatoč tome, zaro- što norme konvencija propisuju i onoga iz logora lica jugoslavenskih konvencija ( »O zakonima i običaji- evakuirati u logore, i to u etapama bljenici su bili sve nemoćnacionalnosti - pripadnici ne- ma kopnenog rata«) iz 1899. i 1907. i od 20 kilometara na dan, osim ako što je činjeno na terenu. niji, a logorom su se širile prijateljskih vojnih formacija, Ženevska konvencija (o pobolj- nije potrebno dosezanje izvora vode razne bolesti. Rijetki bolesnici, trovici, Zemunu, Beogradu, Pančevu osim onih protiv kojih je poveden šanju sudbine ranjenika i bolesnika i spremišta hrane. Zarobljenici se nakon ispitivanja prebacivani su u i Beloj Crkvi, te putem koji je vodio krivični postupak«. Ta odredba u vojskama na bojnom polju i o po- trebaju smještati u zgrade ili barake neki dvorac te odatle dalje prema preko Iriga, Fruške gore, Kamenice, uključivala je sve osobe koje su bile stupanju s ratnim zarobljenicima) koje omogućuju sve higijenske i Požegi. Petrovaradina, Novog Sada, Vršca do zarobljene ili u vrijeme rata ili za od 27. srpnja 1929. godine, a čije su zdravstvene uvjete (čl. 10). Osim Iz osječkog je logora dio zarob- Kovina i dalje prema južnoj Srbiji i vrijeme kapitulacije, a nalaze se u potpisnice bile i Velika Britanija i toga, točno je propisana prehrana (čl. ljenika krenuo prema logoru Krn- Makedoniji. Prema izvješću Dimitrija logorima ili na raznim radovima. NDH i Demokratska Federativna 11) te svi ostali uvjeti potrebni za ljudija, koji je od svibnja 1945. služio Georgijevića, opunomoćenika Ozne Bila je to, za rijetke preživjele, po- Jugoslavija. Prema tim odredbama, dski odnos prema zarobljenicima, a kao prolazni logor za ratne zarob- za Jugoslaviju, od 12. lipnja 1945, sljednja mogućnost »da dadu dokaz ratnim se zarobljenicima smatraju posebno se zabranjuje svaki oblik ljenike. Tim putem krenuo je i Pe- upućenom Aleksandru Rankoviću, o svojoj privrženosti FNRJ i da ra- svi vojnici i časnici zarobljene okrutnosti i kolektivna kazna (čl. tar Mikulić. Njegova skupina u lo- načelniku Ozne, u Hrvatskoj postoji dom na obnovi zemlje isprave uči- vojske, kao i pripadnici dobrovo- 46). Što se tiče kažnjavanja, određegoru zadržala se do listopada 1945, 12 logora u kojima se no je kako vojničke i sunakon čega su prebačeni u druge ukupno nalazi 50.175 za- Pred logor su dolazili civili i donosili hranu zarobljenicima. Odlučeno je da uprava dske vlasti zemlje koja zarobljeničke logore u Vojvodini i robljenika Nijemaca. drži ratne zarobljenike logora zaprimi i dijeli hranu, no čini se da se civili toga nisu pridržavali te su Hrvatskoj. Krajem lipnja Krndija Zarobljeni pripadnici mogu kazniti onim prilazili do logorske žice i samoinicijativno dijelili hranu. Stoga »stražarima nije mjerama koje su predje postala kažnjenički logor, a od Oružanih snaga NDH sredine kolovoza logor za Folk- uglavnom su prebačeni viđene za ista djela propreostalo drugo nego da upotrebe oružje«. sdojčere. tiv vojničkih osoba njiu logore u Vojvodinu: Dolaskom u Požegu zarobljeni- Pazovu, Apatin, Sombor i Glogonj. U njene greške i štete nanesene na- ljačkih i policijskih odreda što nose hove vojske. Zemlja je dužna, po zaci su smješteni u logor Glotež, biv- izvješću poslanom mjesec dana ka- šim redovima«. oznake pripadnosti vojnoj forma- vršetku ratnih operacija, omogućiti šu vojnu radionicu i skladište, koji snije, točnije 12. srpnja, njemački zaPrema izvješću Ozne za Hrvatsku ciji, te civili koji bi se uključili u rat- povratak ratnih zarobljenika u dose nalazilo uz desnu obalu rječice robljenici nalaze se u Karlovcu, Pe- od 14. kolovoza, u logorima Bjelovar, ni sukob, a poštuju ratne zakone i movinu. Orljave i željezničke pruge za Ple- trinji, Sisku, Zagrebu, Ludbregu, Čemernica, Prečko, Dubovac i Mak- običaje, kao i civili koji se ne bore, Prema velikom broju prije izloternicu. Zarobljenici su smještani Bjelovaru, Osijeku, Našicama, Vin- simir prilikom primljene amnestije ali su u okviru poražene vojne sna- ženih iskaza nužno se uočava u barakama, ali i po dvorištu logo- kovcima, Podravskoj Slatini, Slavon- zatečeno je 6.227 zarobljenika, od ko- ge. Od trenutka zarobljavanja ratni razlika između onog što norme ra. Prema svjedočanstvima, u logo- skom Brodu, Novoj Gradiški, Virovi- jih je 5.846 otpušteno. Njih 381 nije su zarobljenici u vlasti neprija- konvencija propisuju i onoga što je ru je bilo oko 30.000 do 40.000 tici, Daruvaru, Kninu, Splitu, Đakovu bilo obuhvaćeno amnestijom, pa su teljske države, a ne pojedinaca ili činjeno na terenu. Stoga je odgozarobljenika. Nakon dolaska us- i dr. Prema navodima, većina pripad- stoga upućeni okružnim odjeljenji- postrojba koje su ih zarobile ili su za vornost jugoslavenskih vlasti molijedila su popisivanja. Iako je u lo- nika OS NDH i dalje je u Vojvodini, te ma na daljnji postupak. Ukupan broj njih zadužene, te se prema njima ralnog, ali i pravnog karaktera te goru dijeljena »nekakva juha«, za- se spominje svega 118 domobrana iz amnestiranih spominje se u izvješću mora odnositi humano, moraju biti individualne i zapovjedne naravi, koje je Odjel za ratne zarobljenike zaštićeni od svih nasilnih čina i od samih jedinica na terenu do robljenici su bivali sve nemoćniji. logora u Vukovaru. Veći dio zarobljenika otpušten je Ministarstva narodne obrane FNRJ uvreda, a najstrože su zabranjene najvišega državnog vrha. Pred logor su dolazili civili i donoSvršetak sili hranu zarobljenicima. Odluče- s proglašenjem opće amnestije 3. ko- uputio 20. veljače 1946. Dimitriju Ge- sve mjere odmazde (čl. 2). Zaro-
Gk-24-25.p65
25
4.8.2009, 8:16