feljton_2010_03

16

Glas Koncila broj 3 17. siječnja 2010.

PROTUKRŠĆANSKA HISTERIJA U HRVATSKIM MEDIJIMA (1)

Kultura dijaloga, metafizika i cijena blitve Tomislav Vuković

T

ko danas želi u hrvatskome medijskom prostoru postati ugledno novinarsko ime u komentiranju aktualnih društvenih zbivanja, treba samo posvetiti pozornost katolištvu i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj te tretirati: njezine vjernike (najpoželjnije svih dobi, ali posebice djecu i mlade jer oni su, ipak, »najplodnije tlo«, najosjetljiviji su i najranjiviji), njezine svetinje, sakramente i molitve (izvrgavajući ih ruglu ili ih barem ismijati), biskupe i svećenike (uz obvezatan senzacionalistički naslov ako netko od njih napusti službu), njezine vjeroučitelje i karitativne djelatnike (njihove pojedinačne propuste, mane i moguće nastranosti odmah uzdignuti na opću razinu problematizirajući općenito odgojnu i karitativnu ulogu Katoličke Crkve u društvu), njezin nauk (po mogućnosti i samo poimanje Boga i osobe Isusa Krista), gradnju crkava (nikako ne izostaviti materijalnu pohlepnost Crkve i bogaćenje na račun hrvatskih poreznih obveznika, te neodrživost potpisanih međunarodnih ugovora između Republike Hrvatske i Vatikana), njezino mišljenje o aktualnim društvenim problemima (stvoriti ozračje užasa zbog njezina »izlaženja iz sakristije«, nedopustivog »miješanje u politiku« i narušavanja laičkih temelja današnje hrvatske države), njezin tisak (zbog što učinkovitijeg efekta isticati kako je u određenom tekstu riječ tek o stavu pojedinoga katoličkog novinara ili urednika, ali po potrebi za isti tekst reći kako je to stav zagrebačkog Kaptola ili, možda, cijele Crkve u Hrvatskoj, a uvijek »prolazi« tvrdnja da je to stav opće Katoličke Crkve, tj. Rima, primjenjujući najpouzdaniji »recept«: »po kaptolskim se hodnicima priča«, »iz povjerljivih crkvenih izvora saznajemo«, »neimenovani visoki vatikanski dužnosnik je rekao«) i dr.

Ti spomenuti, i toliko puta dosad u Hrvatskoj prokušani novinarski sadržaji i metodologija najbolja su preporuka i jamstvo uspjeha mladim novinarima u njihovu profesionalnom usponu, dakako uz obvezatno isticanje sveprisutnih »anomalija« hrvatskoga naroda, kao što su: »ekstremna desnica«, »prikriveno neoustaštvo«, »agresivni nacionalizam«, »rastuća diskriminacija«, »zabrinjavajuće gaženje manjinskih prava«, »nazadni konzervativizam« i slično.

Mrtvo slovo Kodeksa časti Dakle, tko želi biti ugledan i mjerodavan komentator, analitičar i kolumnist u današnjoj Hrvatskoj, zapravo, tko želi imati stalan novinarski posao, uz to i još dobro plaćen, samo treba prikazivati izopačeno, nazadno i nastrano katolištvo - savjet je velike većine zvučnih novinarskih imena vodećih dnevnih ili tjednih glasila, kao i televizijskih kuća. Također sastavni dio njegovih nastojanja mora biti da Hrvatska u očima današnje svjetske javnosti bude »slučaj« koji treba beskompromisno raskrinkavati, na njega upozoravati, budno motriti i paziti da ne izmakne kontroli. Ali, netko bi se, možda, na početku novinarske karijere s razlogom mogao zapitati: Što je npr. s Kodeksom časti Hrvatskoga novinarskog društva koji u članku 7.

¦ U »Jutarnjem listu« i »Večernjem listu«, budući da je riječ o dnevnim glasilima, objavljen je najveći broj protukatoličkih pamfleta prošle godine

donosi: »Pri izvještavanju, a posebno nuta s dnevnog reda«, a protuislamu komentarima i polemičkim tek- ski, sva sreća, niti jedan!

Na samome početku 2009. gostovima, novinar je dužan poštivati etiku javne riječi i kulturu dijaloga, dine, za oproštaj od prethodne, kate uvažavati dostojanstvo i inte- tolički su vjernici dobili medijsku gritet osobe s kojom polemizira« »čestitku«, iako nisu bili ni tema, ni (sva su isticanja moja, T. V.)? Jednako uzrok, ni povod novinskoga napitako, što s točkom 19. istoga kodeksa sa, čak nisu ni sudjelovali u rasprakoji glasi: »Novinari moraju izbje- vi o središnjoj temi članka. Naime, gavati objavljivanje... pejorativne pišući o tretmanu izraelsko-palekvalifikacije o... vjeri«? Na istoj bi stinskoga sukoba u području Gaze se razini problema trebao promatra- u hrvatskim medijima, hrvatsko ti i Etički kodeks za radnike HRT-a je dnevno glasilo hladno, potpuno i - što onda s njime? A kako uskla- izvan konteksta, bez ikakve logike diti univerzalan etički zahtjev da je i smisla, ali, vjerojatno zbog dojmljivosti, spomenusloboda pojedinca (u ovome slučaju novina- Prikazivanje kato- lo jedan od najvećih ra) ograničena slobo- lištva kao izopače- kršćanskih blagdana: »Nekakav demonski dom drugoga ili, malo nog, nazadnog i entuzijazam spopadne razumljivije rečeno, da moja sloboda ne smi- nastranog sastavni naše medijske uredje ugrožavati slobodu je dio nastojanja da nike svaki put kada drugoga? NajvjerojatHrvatska u očima Izrael krene masakrimuslimane. Ovo niji bi bio odgovor već današnje svjetske rati je tek početak, kočospomenutih afirmirajavnosti bude pere se naslovi, slijedi nih novinarskih pera: ako budete u svome »slučaj« koji treba kopnena akcija, oduševljavaju se priučeni radu uporno insistirali beskompromisno vojni stratezi, a krv pona citiranome kodekraskrinkavati, na teče novinskim strasovu »mrtvom slovu na papiru« ili nekakvoj njega upozoravati, nicama i televizijskim ekranima, baš kao da metafizici koja nema budno motriti i i nije ljudska, nego je veze sa životnom realpaziti da ne izsvinjska... Riječ je tek nosti, o vašim tekstomakne kontroli. o običnoj, sirovoj ljudvima na naslovnici ili skoj gluposti, a ove »udarnim« stranicama možete samo sanjati. Takvo vaše raz- godine osobito - i o hrvatskoj kamišljanje osigurat će vam jedino, u toličkoj beš ćutnosti u dane Bonajboljem slučaju, mjesto u stalnoj žića (Miljenko Jergović: »Virtualrubrici o kretanju cijena jabuka i bli- ne neonacističke demonstracije«, »Jutarnji list«, 31. prosinca 2008). tve na gradskim tržnicama.

Usputno, niti jedan novinarski komentator nije smatrao vrijednim Nezanimljive jaslice barem upozoriti na zabrinjavajući u Vodicama protukatolički izljev mržnje koji se Koliko se god navedeno činilo dogodio dan prije objave citiranog nestvarnim, ono itekako ima stvar- članka, kada su u Vodicama zapanu podlogu u tekstovima velikog ljene jaslice! broja vodećih novinskih i televizijskih komentatora u današnjoj Hr- Sin Božji - iluzionist vatskoj. To pokazuje tek mali broj »najblažih« primjera (od mnoštva u spremniku novinskih i televizijskih prošlogoAutori su se u tom duhu već u dišnjih priloga) koji su objavljeni u prvim danima 2009. godine polako dva najčitanija dnevna glasila, jed- uhodavali prema ciljanom stvaranome tjedniku i televizijskoj emi- nju protukatoličke histerije, pa se siji, a koje donosimo u nastavku. »ugledni« kolumnist s puno žara Zanimljivo je i znakovito da se u dao na ismijavanje najveće kršćantom kontekstu pojavio samo jedan ske svetinje: »Ne zaboravite, uposličan protužidovski sadržaj, ali je zoravali su, da se Sin Božji za manje zbog njega autorica ekspresno »ski- od minute izvukao iz zaključanog

Prošle je godine u hrvatskome medijskom prostoru objavljeno mnoštvo novinskih i televizijskih priloga u kojima su gažena osnovna ljudska prava kršćanskih vjernika (očekivano, u najvećem postotku katoličkih) i ismijavani njihovo vjersko uvjerenje i osjećaji. Zbog razumljivih razloga donosimo samo »najblaže« primjere. Zanimljivo je i znakovito da se u tom kontekstu pojavio samo jedan sličan protužidovski sadržaj, ali je zbog njega autorica ekspresno »skinuta s dnevnog reda«, a protuislamski, na svu sreću, niti jedan! staklenog spremnika napunjenog Silvana Hrelju, predsjednika Hrvatvodom u kojem je, okovan lisičina- ske stranke umirovljenika. Hrelja je ma, visio naglavačke« (Ante Tomić: lopticu jakim bekhendom odbacio »Tko je zapravo taj velečasni«, »Ju- od sebe i prebacio u polje HDZ-a čije se predsjedništvo sastalo u utotarnji list«, 3. siječnja 2009).

Ubrzo je uslijedio tekst s obiljem rak navečer i raspravljalo o toj škaprostačkih i krajnje vulgarnih izra- kljivoj temi. Istraga se usmjerila na za o Crkvi i »papi Ratzingeru« (koji Jadranku Kosor, za koju se ‘pokazaje privlačan »kao muškarac starije lo da je imala jednu od glavnih ulodobi«), bez minimuma estetskih ili ga’. Potpredsjednica Vlade priznaje sadržajnih kriterija. Bez obzira na to samo da je sudjelovala u raspravi, ali što je riječ o najprimitivnijoj samo- dodaje da ‘nitko kao pojedinac nije promidžbi koja nije vrijedna nika- na predsjedništvu HDZ-a otvorio kva osvrta, potrebno ju je ipak spo- pitanje drugog mirovinskog stupa’.

Drugim riječima, ramenuti zbog očekivane, stalne i još jednom Kršćanske (katolič- sprava je počela ‘ničim posvjedočene »grobne ke) svetinje, u kon- izazvana’ ili možda po Duhu Svetom« (Edi šutnje« svih zaštitnitekstu poželjnog Jurković: »Duh Sveti ka ljudskih sloboda, uvjerenja i svjetonazo- ismijavanja, pljuva- na sjednici HDZ-a«, »Večernji list«, 16. vera u Hrvatskoj, dok su nja, preziranja, ljače 2009). »borci« za slobodu miizrugivanja, obezMalo kasnije (u šljenja, govora i javne riječi nastavili »treni- vređivanja, mogu se drugom primjeru) rati strogoću« nad kr- povezati doslovce sa hrvatsko je gledateljstvo imalo prigodu šćanskim svetinjama: svakom zadanom gledati vrlo zanimlji»U istom prijelaznom razdoblju tražimo da medijskom temom, vu raspravu u emisiji subotom Katolička Cr- čak i onda kada se to Hrvatske televizije o HPV-u (humani pakva smije raditi samo čini »nemogućom piloma-virus), spolsa 50 posto kapacitemisijom«. Svaki će no prenosivoj bolesti ta, odnosno da ostane djelatno samo šest od današnji »vrhunski« čija kronična infekcija 12 apostola. Iz liturgije novinar u Hrvatskoj povisuje rizik nastanka raka vrata materi svih drugih poslova uvijek pronaći nice. Troje uglednih isključuju se apostoli: Bartolomej, Šimun, poveznicu s njima. hrvatskih liječnika i predstavnica udruge Filip, Jakov Zebedejev, Tadej i Toma. U djelatnom sasta- »Roda« posebnu su pozornost povu Katoličke Crkve ostaju apostoli: svetili (ne)uporabi određenih lijeAndrija, Ivan, Matej, Jakov Alfejev, kova i pojavi svojevrsnog forsiranja Šimun Kanaanac i Juda Iskariotski« isključivo jednog lijeka - »Gardasi(«Let3 traži zabranu rada Katoličke la«. Sve u svemu, ne samo zanimljiCrkve u Sloveniji«, »Večernji list«, vo, nego nadasve i profesionalno i korisno. Nije bilo riječi o nekakvom 27. siječnja 2008). moralnom aspektu problema ili crkvenome stavu, jer za to doista nije HTV-ova blasfemija bilo baš nikakve potrebe, ali je izneo Majci Božjoj nada tijekom emisije pušten prilog Sljedeća dva primjera zorno po- koji je potpuno izvan konteksta, lokazuju kako se kršćanske (katolič- gike i smisla, završio: »Umjesto da ke) svetinje u kontekstu poželjnog liječnici podučavaju djecu seksuismijavanja, pljuvanja, preziranja, alnom odgoju, vjeroučitelji će ih izrugivanja, obezvređivanja mogu i dalje podučavati o Bezgrešnom povezati doslovce sa svakom zada- začeću« (HTV 1, »Hrvatska uživo«, nom medijskom temom, čak i onda voditelj Branko Nađvinski).

Zvuči gotovo nevjerojatan zakada se to čini »nemogućom misijom«. Svaki će današnji »vrhunski« ključak koji je javna televizija upunovinar u Hrvatskoj uvijek pronaći tila javnosti: Kršćanski (katolički) roditelji su monstrumi kojima nije poveznicu s njima!

Prvi je isječak, možda, malo duži, stalo do zdravlja vlastite djece, poali ga je dobro takvoga objaviti jer sebice ženske, a vjeroučenici su... je riječ ne samo o temelju kršćan- (tko zna što?) samo zato što su vjerske vjere nego i o autorovu glazbe- nici!

I tako se, bez pretjerivanja, stono-dramaturškom pristupu temi, u kojemu se do izrugivanja kršćanske tine sličnih poruka čuje u hrvat(katoličke) svetinje u članku dola- skome medijskom prostoru, uime zi svojevrsnim crescendom, istina slobode govora, iz dana u dan, bez furioznim ali katastrofalno diso- odgovornosti, bez pitanja: Poninantnim, no to autoru, uredniku žavaju li one ili vrijeđaju, možda, ili bilo kojoj nevladinoj udruzi za koga? A što s postotkom vjernika u zaštitu ljudskih prava, očito, uopće Hrvatskoj i slično?

Kao što je već rečeno, mladim nije bilo bitno.

Dakle, najprije je riječ o II. mi- se novinarima preporučuje da se rovinskom stupu i srušenoj vrijed- ne bave tim pitanjima na početku nosti hrvatskih dionica: »Bussines profesionalne karijere! hr. istražio je slučaj i posumnjao u Nastavlja se

16

Glas Koncila broj 4 24. siječnja 2010.

PROTUKRŠĆANSKA HISTERIJA U HRVATSKIM MEDIJIMA (2)

Zašto se ne poštuju svetinje drugih?

Prošle je godine u hrvatskome medijskom prostoru objavljeno mnoštvo novinskih i televizijskih priloga u kojima su gažena osnovna ljudska prava kršćanskih vjernika (očekivano, u najvećem postotku katoličkih) i ismijavani njihovo vjersko uvjerenje i osjećaji. Zbog razumljivih razloga donosimo samo »najblaže« primjere. Zanimljivo je i znakovito da se u tom kontekstu pojavio samo jedan sličan protužidovski sadržaj, ali je zbog njega autorica ekspresno »skinuta s dnevnog reda«, a protuislamski, na svu sreću, niti jedan! va Gospa od reality showa« (Jelena Lovrić, »Jutarnji list«, 12. studenoga 2009).

Eseji estetskih promašaja o estetici

¦ Miljenko Jergović, Ante Tomić, Jelena Lovrić, Jurica Pavičić, Denis Kuljiš, Edi Jurković, Inoslav Bešker, Tanja Rudež - samo su neka od »uglednih« novinarskih imena danas u Hrvatskoj koja nisu, očito, opterećena bilo kakvim novinarskim »kodeksima časti«

Tomislav Vuković

N

akon što je prošli nastavak donio nekoliko blažih primjera (onih drugih zbog pristojnosti bolje je ne prisjećati se) u kojima su izrugane kršćanske (katoličke) svetinje: Sin Božji, Duh Sveti, Blažena Djevica Marija, apostoli, kao i svi katolički Hrvati, posebice roditelji i vjeroučenici, ovaj nastavak pokazuje zastrašujuću količinu mržnje prema svemu što ima katolički predznak, koja je postala sastavni i nezaobilazni dio medijskih uradaka onih koji izravno utječu na stvaranje javnoga mnijenja u Hrvatskoj.

Selotejp zbog nadbiskupa Srakića Zar nije, ne samo nepošteno i nekorektno nego i strašno ubijanje tijekom Domovinskoga rata povezivati s osobom nadbiskupa Marina Srakića (očito samo zato što je visoki crkveni uglednik), poznatog upravo po zalaganju za sve ratne žrtve u svojoj dijecezi u tim teškim vremenima? Nije jasno zbog čega, uime koga, temeljem čega i sl., no umješni mrzitelji mogu bez velikih poteškoća, potpuno neargumentirano, neutemeljeno i neprovjereno, i bez ikakvih posljedica, povezati nespojivo sa spojivim: »...ili svejedno kojeg Srbina kojega je za domovinsku stvar ustrijelio na dravskim obalama, sve s ustima prilijepljenih selotejpom, da njegova samrtnička dreka ne bi ometala misu u osječkoj katedrali i obraćanje Bogu velečasnog Srakića« (sva su isticanja moja, T. V.)? (Miljenko Jergović: »Osječka trgovina Vesne Pusić«, »Jutarnji list«, 28. travnja 2009).

»Vježbajte s Isusom: pilates na križu« Još je poraznije za današnji hrvatski medijski prostor što se vodeći novinari, izgleda, natječu kako u tekstovima što efektnije, djelotvornije i učinkovitije povrijediti sve ono najdublje u vjerničkome biću, izrugati im ono najsvetije, ismijati ono najljepše i popljuvati ono najplemenitije, ukratko ono što ih čini vjernicima. Stoga ne iznenađuje »umotvorina« jednoga od njih koji

smatra da u svojoj kolumni silno obogaćuje čitateljstvo, prisjećajući se da »se rasplakao kao dijete kad bismo došli do refrena: Ljubav Isusova / I juha kupusova. // Sveto evanđelje / Buncek i zelje«.

Uvjeren u vlastitu »genijalnost« u nastavku razrađuje varijacije na istu temu: »Umjesto ploče, u izdanju Profila na jesen bi mi trebala izaći kuharica ‘Kuhajte s Isusom: recepti za dvije ribice’, a u pregovorima sam i za treći nastavak devedea ‘Vježbajte s Isusom: pilates na križu.’ (...)

‘Istina je’, kaže Krist, ‘kao tinejdžer bolovao sam od te opake bolesti. Shvatit ćete, bilo je to u doba kada sam otkrio da čovjek koji me je odgojio nije moj biološki otac.

Izuzetno teško podnio sam tu spoznaju’. ‘Oče moj, oče moj, zašto si me ostavio!?’ govorio sam u sebi nesretno. Izgubio sam samopoštovanje, nisam mogao jesti, hrana mi se jednostavno gadila« (Ante Tomić: »Svjetski ekskluziv: Intervju s Isusom Kristom«, »Jutarnji list«, 29. lipnja 2009).

»Rigidni manijak u klaustrofobičnoj župi« Takvo je medijsko ozračje onda prigoda da se i beznačajna novinarska pera istim metodološko-sadržajnim pristupom pokušaju nametnuti kao mjerodavna, što pokazuju sljedeća dva primjera: »Ovom je rečenicom sredinom lipnja glavni i odgovorni križar Glasa Koncila Ivan Miklenić - oboružan pjenom, svetom vodicom i pripadajućim očnjacima - izrazio stav prema kritikama koje je predsjednik Mesić uputio vladi zbog suradnje prema Haaškom sudu... Osim što je i u ovom pokušaju koristio manire prokušanog kaptolskog žurnalizma, odnosno huškačkog stila koji je u pravilnu obilježen delikatnom mržnjom (Hrvoje Šimićević: »Mesić u klinču s Crkvom: Kako je Miklenićev huškački uradak pokrenuo novi sukob«, »Nacional«, 7. VIII. 2009). »Urbana legenda kaže da se sinko s prvog dana vjeronauka vratio ranije, šokiran jelovnikom na kraju mise: očito je Dečko uvijek bio pomalo osjetljiva želuca, dok njegov dječji mozak nikako nije mogao shvatiti simboličku razinu gutanja

Nevjerojatno je kolika se količina mržnje »prosipa« po hrvatskim katolicima i s prepoznatljivih ideoloških pozicija, što se lako iščitava iz sljedeća tri primjera: »U prejednostavnom, monomanskom svijetu hrvatskog katoličkog vrha prečesto postoji samo jedna emocija koja prodire iza debele slonovske kože - a ta je emocija antikomunizam. Ni socijalna nepravda, ni antiekološki prijezir, ni sebičnost prema bližnjem, ni šovinistička mržnja kod vrha hrvatske Katoličke Crkve ne mogu pobuditi ozbiljnu uzrujanost. Jedino što katolički vrh svaki put nanovo digne u stanje uzburkane iritacije jesu tek - partizani i ‘partija« (Jurica Pavičić: »Daksa je bila Bandićev ideološki Jordan«, »Jutarnji list«, 21. studenoga 2009). »Čak su i neki kršćani bili užasnuti nesmiljenošću kraljičinog ispovjednika, dominikanca Tomasa de Torquemade. Veliki inkvizitor na sebe je navukao takvu mržnju da se kretao u pratnji pedeset tjelesnih čuvara i dvjesto pedeset vojnika, ali

samouvjereni, u većoj mjeri bahati i umišljeni. Najbolji je dokaz »ugledni« kolumnist (šaljivo rečeno - da se pogleda u zrcalo iskreno bi se nasmijao i priznao da je estetski promašaj) koji toliko samouvjereno piše o temi koju zapravo uopće dovoljno ne pozna, stvarajući usputno svojevrsni esej o estetici (drugih, u ovome slučaju pravoslavnih svećenika): »Ali, tada se ispod plahte ukazala mršava ruka zamalo kostura, s uzdignutim kažiprstom, kojim je dva-tri puta zanjihao pred iskolačenim očima većinom pretilih popova s bradama poput dabrovih repova... (Denis Kuljiš: »Patrijarh Pavle (1914-2009): Odlazak skromnog poštenjaka koji se nije ophodio karijerizmom«, »Jutarnji list«, 16. XI. 2009).

Kristova tijela i krvi. I tako oboje završismo kao ateisti, ja bez krunice i Nevena Svilara, on bez kušanja hostije u svojoj dvanaestoj godini...

Križ mi se kao modni dodatak nikada nije prestao sviđati. No i danas ga nosim s određenom dozom skepse. Što to govori o meni? Označava li Pričest srpskom me kao zagriženog katolika? Dekrvlju klariram li se kao zagriženi vjernik, onaj suludi, rigidni manijak koji Isti bi se estetski kriteriji mogli ne vidi dalje od svoje klaustrofoprimijeniti i na drugog sveprisutbične župe i svećenika koji mu pronog novinara koji, mora se priznati, povijeda, opijen moći koju je dobio sa zapanjujućom količinom strasti, u devedesetima, gonjen strahom da energije i mržnje piše o kršćanskim će ta moć odjednom nestati nužsvetinjama, kandidirajući u Hrvatnim rastrežnjenjem naroda, koji je skoj za protukatoličkog lučonošu: floskule možda mogao gutati po»Nije to Jozo Kljaković zaslužio, jer put hostije na kraju mise, no peton se nije srpskom krvlju pričenaest godina maltretiranja previše stio. Nikad« (Miljenko Jergović: »Ne je i za najupornije? (Jelena Veljača: bojim se ćaće nikoga, doli Boga je»Kad objesim križ oko dinoga«, »Jutarnji list«, 5. vrata, bojim se da netko prosinca 2009). Sljedeći je Još je poraznije za današnji hrvatski medijski ne pomisli da sam zaprostor što se vodeći novinari, izgleda, natječu najbolji primjer spomenugrižena vjernica«, »Jutog generaliziranja i »uzkako u tekstovima što efektnije, djelotvornije i tarnji list«, 16. kolovoza dizanja« na najvišu razinu 2009). učinkovitije povrijediti ono najdublje u vjernič- pisanje katoličkog tiska.

Drugi dio prošle go- kome biću, izrugati im ono najsvetije, ismijati ono Dakle, jedan jedini napis u tek jednome katoličkom dine također je bio prepun novinskih napisa, najljepše i popljuvati ono najplemenitije, ukratko glasilu, od stotine sličnih, sve ono što ih čini vjernicima. u kojemu se donosi samo u kojima su ismijavane jedno mišljenje o jednom najveće vjerničke svetinje (Bog): »Bog je stariji i od naj- se nije dao pokolebati. ‘Malj hereti- problemu (konkretno jedne skupine starijih i već odavno, još prije Aus- ka, svjetlo Španjolske, spasitelj svo- američkih znanstvenika) odmah se chwitza, Jasenovca i Srebrenice, je zemlje, ponos njezina poretka’, stavlja u krajnje negativni kontekst ima slabo srce, pa ga je grehota tje- kako ga je opisao jedan oduševljeni opće Crkve, katolištva i općenito rati iz pristojno rashlađenih javnih kroničar, izdahnuo je sretan, uvjeren vjerskoga uvjerenja (Tanja Rudež: prostorija... Neka u prostoriji u ko- da su sve strahote sa šiljcima i kota- »Zašto Crkva iskrivljuje znanost i joj boravite ostane jedna prazna čima i usijanim željezom i iščupa- tako ugrožava živote milijuna ljufotelja s pogledom na televizijski nim noktima i živim lomačama bile di?«, nadnaslov: »Raspeta logika ekran i na sat, da Bog može u njoj nužne i učinjene u slavu Božju. Dio između dogme i suvremenosti«, otpočinuti i pridrijemati« (Miljen- svećenika, uostalom, vjerojatno ni »Jutarnji list«, 15. prosinca 2009). Što kršćanski vjernici, posebice ko Jergović: »Bozanićev križ uperen danas ne sumnja da je njegov trud u Boga«, »Jutarnji list«, 18. kolovoza bio blagoslovljen« (Ante Tomić: katolički, nakon svih spomenutih »Gospodo biskupi, morali biste to silnih, gotovo svakodnevnih izljeva 2009).

Ni najsvetija kršćanska molitva, znati: Staljin nije živ«, »Jutarnji list«, mržnje mogu reći? Dobro je što će, najvjerojatnije, velik dio njih mrkoju je molio sam Isus Krist, i koju 21. studenoga 2009). »Ciganin sam na način na koji je ziteljima iskreno poručiti: »Koliko katolički roditelji uče svoju djecu, nije ostala pošteđena, što se vidi već to, recimo, i Stipe Mesić, kojega bi- god nas vi puta ismijali, povrijedili i iz naslova novinskoga teksta Ino- jesna desničad već desetak godina popljuvali, mi ćemo vam isto toliko slava Beškera: »Seks naš svagdaš- po dernecima, kirvajima, crkvenim puta oprostiti!« No jedan, na svu srenji, Bože, daj nam danas« (»Jutarnji misama i gdje god se nešto ustaš- ću manji dio (kojima pripada i autor ko slavi naziva Burdušem i Cigani- ovih redaka), prepoznavši vrlo jasan list«, 6. rujna 2009).

Uz vjerničko značenje Majka je nom, premda ni on, a na žalost ni ja, ideološko-svjetonazorski predznak Božja i simbol obiteljske topline, nismo Cigani« (Miljenko Jergović: svih citiranih autora, poručuje im u majčinstva, nježnosti, zaštitništva, »Zbog Crnkovića vam preporučujem: duhu njihove dobro znane, istina ljubavi, samopredanja i slično, ali Cigani van!«, »Jutarnji«, 20. prosinca malo primijenjene parole (bez obmrzitelji ne poznaju granice, obzire 2009). Onaj tko bi se ozbiljnije poza- zira što su svi u Hrvatskoj): »Sektaši i minimum poštovanja, što poka- bavio karakteriologijom i analizom svih zemalja, ujedinite se!« Na pitanje »zašto se ne poštuju zuju i novinski napisi: »Gospa od (pod)svjesnih motivacija spomenuGenocida« (Teofil Pančić, »Jutarnji tih kolumnista, vjerojatno bi došao svetinje drugih?«, vjernici neka ne list«, 28. listopada 2009) i »Bandiće- do zaključka kako su oni poprilično očekuju odgovor.