Glas Koncila broj 20 16. svibnja 2010.
25
ZABORAVLJENI HRVATSKI VELIKAN DOMINIKANAC O. IVAN DOMINIK STRATIKO (1)
P
rema knjizi dr. Stjepana Krasića »Ivan Dominik Stratiko (1732-1799)« (Hvarski književni krug, Split 1991) objavljujemo životopis i iznimno plodonosno i raznovrsno djelo istoimenog dominikanca, jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca 18. st. koji je, nažalost, dugi niz godina bio zaboravljen i nepoznat u hrvatskoj (znanstvenoj) javnosti.
Profesor uglednih sveučilišta u Italiji
plodonosno i raznovrsno djelo potrebno je predstaviti široj hrvatskoj — »Ivan Dominik Stratiko je, ne- javnosti jer je, nažalost, dugi niz sumnjivo, bio vrlo zanimljiva, ali i godina Ivan Dominik Stratiko bio složena ličnost. Možda je u 18. st. zaboravljen i nepoznat hrvatskim nemoguće naći nekoga drugog hr- (znanstvenim) krugovima. Zvuči vatskog intelektualca koji je na tako gotovo nevjerojatno da toga vrhunosebujan način u sebi ujedinjavao skog teologa, filozofa, povjesničara, sve važnije značajke domaće i eu- jezikoslovca, govornika, polemičaropske kulture i idejnih gibanja iz ra, poznavatelja gotovo svih važnikojih se rodilo novo doba. Njegov bi jih klasičnih i novijih jezika, pravnise portret mogao ovako ukratko ka, književnika, erudita, fiziokrata (fiziokracija je pokret opisati: po roditeljima je vukao podrijetlo iz Grč- Dostojno i primje- koji se u 18. st. zalagao ke, po osjećajima je bio reno vrednovanje za unapređivanje poljodjelstva u najširem Hrvat iz Dalmacije, po svojih povijesnih smislu te riječi), navjeri katolik, po redovničkoj pripadnosti do- velikana pokaza- rodnog prosvjetitelja, pobornika naprednih minikanac, po crkvetelj je odnosa nom položaju biskup, jednog naroda ne političkih i intelektualnih gibanja, rodoljupo društvenom staležu samo prema ba, Hrvata po osjećaju plemić, po svojoj kuli uvjerenju, iako je bio turnoj i ideološkoj oprepovijesti nego i podrijetlom iz drugog dijeljenosti prosvjetiprema vlastitoj naroda, kozmopolita telj, po političkom opresadašnjosti i i dr., ni jednom riječdjeljenju demokrat i bobudućnosti. ju ne spominju encirac za slobodu i jednaklopedije i zbornici, kost svih ljudi, po odnosu prema ljudima drukčijih uvje- od kojih vrijedi barem spomenuti renja pobornik ljudske i vjerske npr. »Znameniti i zaslužni Hrvati snošljivosti, po zanimanju učeni 925-1925« (Odbor, Zagreb, 1925. i profesor dvaju uglednih talijanskih »August Cesarec«, Zagreb, 1990), sveučilišta i učitelj naših neukih se- »Enciklopedija Jugoslavije« (»Lekljaka, pastira i ribara, po izobrazbi sikografski zavod FNRJ«, Zagreb, čovjek najširih intelektualnih vidi- 1954-1971 i »Jugoslavenski leksikoka, po svom radu prosvjetitelj koji grafski zavod«, Zagreb, 1980-1990) je svoj izvanredni talent i veliko i dr., za razliku od talijanskih koji znanje jednako stavljao ne samo u mu posvećuju i pozornost i proslužbu kulture i znanosti nego i na- stor. Nije zgorega podsjetiti se da je ših neukih seljaka, ribara i pastira dostojno i primjereno vrednovanje brinući se za njihovu zdravstvenu svojih povijesnih velikana pokazazaštitu i učeći ih sijati, uzgajati stoku telj odnosa jednog naroda ne samo itd. Bio je protivnik svakog nasilja, prema povijesti nego i prema vlastismrtne kazne i torture, iako je sura- toj sadašnjosti i budućnosti. đivao s ljudima na vlasti, nije oklijevao odlučno stati na obranu naših Ozdravljenje po obespravljenih kmetova i seljaka. On je sve to nesumnjivo bio. Sve se zagovoru sv. Dominika to prelamalo u njegovoj ličnosti kao Ivan Dominik Stratiko rođen je svjetlosne zrake u staklenoj prizmi. u Zadru 19. ožujka 1732. u obitelji No, ono što ga, po našem mišljenju, šestero djece, od kojih su četiri sina na poseban način karakterizira jest i dvije kćeri, od oca Ivana Krstitelja njegov prosvjetiteljski rad u širem Stratika i majke Antonije Marije značenju riječi: on je bio ne samo Castelli, a kršten je u crkvi sv. Stopristaša i pobornik suvremene pro- šije 18. travnja iste godine. Očevi su svjetiteljske misli, nego je ujedno preci bili ugledni plemići na grčkogotovo čitav život na jedan ili drugi me otoku Kreti s kojega su se ponačin kao profesor, svećenik, biskup i učenjak ‘prosvjetljivao’ druge. Stratiko je u nas jedinstveni primjer visokog intelektualca i crkvenog dostojanstvenika koji se jednakim žarom i stručnosti bavio suptilnim filozofskim, teološkim ili pravnim problemima, i tako ‘niskim’ stvarima kao što su ratarstvo i sto— Ivan Dominik Stratiko nakon čarstvo.« Misli su iz predgovora dodolaska na dominikansko filominikanca dr. Stjepana Krasića, pozofsko-teološko učilište u Zadru vjesničara i donedavnog profesora zbog silne oštroumnosti i znana Papinskom sveučilištu sv. Tome nja, posebice iz filozofije, izneAkvinskoga u Rimu - »Angelicum«, nadio je najprije svojega profeo redovničkome subratu čiji je život sora o. Ivana Antuna Demarija, a potom i roditelje i sugrađane. i djelo osvijetlio u istoimenoj knjizi Naime, kao dvanaestogodiš»Ivan Dominik Stratiko (1732njak uz učiteljevu pomoć održao 1799)«, u izdanju Hvarskog književje 12. kolovoza 1744. u domininog kruga (Split, 1991). kanskoj crkvi u Zadru javno predavanje iz skolastičke filozofije. Ni riječi u hrvatskim Prije toga je svoje znanje sažeo enciklopedijama u 26 teza na latinskome jeziku, koje je tiskao u Veneciji i podiI premda je od objelodanjivajelio ih uglednijim i učenijim nja pozamašne knjige s više od 520 sugrađanima, kao pripravu za stranica s jedanaest poglavlja, ispredavanje. To je tiskano djelo crpnom bibliografijom i kazalikao i predavanje izazvalo pravu ma osobnih imena i mjesta, prošlo senzaciju u cijelome gradu i još gotovo dvadeset godina, životopis se dugo o njima prepričavalo. jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca 18. st. i njegovo iznimno Tomislav Vuković
četkom 18. st. doselili u Dalmaciju prije pada toga sredozemnog otoka pod Turke. Oni su se kao mletački državni službenici, skupa s brojnim trgovcima i vojnicima, tada raselili na razne strane, kako u užu Grčku, tako i Italiju i Dalmaciju. Tako se prema povijesnim dokumentima prezime Stratiko spominje u Splitu, Veneciji i na Siciliji. Prvi poznati član i osnivač zadarske grane te obitelji bio je upravo Ivan Krstitelj Stratiko, otac Ivana Dominika, koji se prvi put spominje u Zadru g. 1720, gdje je dvije godine poslije dobio i stalno zaposlenje u državnoj službi. Zbog izvrsnosti i savjesnosti stekao je ugled i napredovao je na društvenoj ljestvici, zbog čega je od mletačkih vlasti dobio i nekoliko važnih priznanja. Majka je također bila podrijetlom Grkinja s otoka Hija iz jedne od najuglednijih patricijskih obitelji u Zadru. Kad je Ivan imao samo dvije godine, obolio je i potpuno oslijepio od nepoznate bolesti. Roditelji su ga uz pomoć liječnika pokušali izliječiti, ali bez uspjeha, pa su se molitvama utekli zagovoru sv. Dominika, osnivača dominikanskoga reda, obukavši ga u bijelo dominikansko ruho. Kad mu se vid potpuno vratio, on to odijelo više nikada nije skinuo, što je kasnije i sam u nekoliko navrata posvjedočio.
Zadarsko »čudo od djeteta« u Rimu
¦ Portret Ivana Dominka Stratika, rad nepoznata majstora, Nadbiskupska riznica u Zadru
po majčinoj lozi, dominikanca o. Tomu Mamachija, onodobno jednog od najučenijih i najutjecajnijih crkvenih ljudi u Vječnome Gradu. U Rim ga je odveo njegov ujak, kotorski biskup Ivan Antun Castelli, i smjestio ga u međunarodni zavod
zorja studijem matematike, fizike i ostalih znanstvenih područja, pa ga je tadašnji ugledni papinski teolog, kardinal Orsi, uzeo za Bio je natprosječnih intelektualsuradnika u prikupljanju gradinih sposobnosti, »čudo od djeteta«, va za svoje monumentalno djelo tako da je do svoje devete godine »Istoria ecclesiastica« a glasoviuspješno svladao sve gradivo predta rimska Akademija »degli viđeno humanističkim tečajem, O. Ivan Dominik Stratiko objavio je Arcadi« primila ga je za svoa bio je u stanju recitirati i poduga člana. Da je to priznanje že književne tekstove u stihu i stotinjak knjiga, znanstvenih došlo u »prave ruke«, pokaprozi. Roditelji su njegovu daljrasprava i članaka. zao je sam Stratiko objavivši nju izobrazbu i odgoj povjerili zadarskim dominikancima koji su sv. Tome Akvinskoga u sklopu sa- g. 1757. povijesno-književno djelo: mu za učitelja i odgojitelja odredili mostana S. Maria sopra Minerva, »Lettere critice di un Pastore ad un o. Ivana Antuna Demarija, profeso- gdje je g. 1748. ili 1749. stupio u do- Academico Etrusco...« U tom je ra filozofije na njihovu filozofsko- minikanski red dobivši redovnič- razdoblju objavio i rasprave: »Tako ime Dominik. Tijekom višego- vola aurea di Pitagora« i »Somboli teološkom učilištu u Zadru. Zbog izvanrednih uspjeha Ivan dišnjeg višeg školovanja stjecao di Pitagora« koje, prema dosadašje bio poslan na daljnje stjecanje je znanja ne samo iz filozofskih i njem istraživanju, nisu sačuvane. znanja u Rim, gdje je imao rođaka teoloških grana nego je učio kla- Starješine ga potom šalju u Firensične i žive jezike, o čemu govori cu gdje je preveo raspravu cara povijesni zapis da je Stratiko sa se- Justinijana, te u Sijenu da predaje damnaest godina bio u stanju pre- teologiju na tamošnjem dominivoditi tekstove s grčkoga na latin- kanskom generalnom učilištu i da ski. Osim ta dva jezika svladao je i se pripremi za polaganje doktorahebrejski, što je kao teolog i egze- ta. Pored tih zadaća Stratiko i dalje get morao poznavati, te francuski, prevodi različita teološka djela. španjolski i engleski, dok je nje- Doktorirao je g. 1762. i odmah sljemački naučio nešto kasnije. Studij deće godina biva imenovan profeje nastavio na generalnom učilištu sorom Svetoga pisma na SijenskoRimske dominikanske provincije me sveučilištu, a u međuvremenu u Perugi, gdje je zaređen za sve- objavio je još nekoliko djela: »De ćenika 19. siječnja 1755. Iste se go- divina sacrorum librorum aucdine vraća ponovno u Rim gdje je toritate, disputatio isagogica« i položio ispit za lektora filozofije i »Elogio storico del Cavaliere Giteologije pa mu je ubrzo povjereno ovanni Antonio Pecci«. Predavati predavanje filozofije polaznicima nastavlja u Pisi od ožujka 1770, ali nižeg (tzv. »materijalnog«) tečaja u se zbog nekih doživljenih neuMeđunarodnom zavodu sv. Tome godnosti ponovno vratio u Sijenu Akvinskoga. Tamo je objavio i svo- za školsku godinu 1772/73, gdje je je prvo teološko djelo »Disputati- dočekan s mnoštvom pohvala i ones tres de scientia, voluntate et superlativa, na neopisivo oduševgratia Dei«, koje je ustvari njegov ljenje ne samo profesora i studediplomski rad na generalnom uči- nata nego i predstavnika vlasti. I lištu u Rimu. dalje neumorno piše i izdaje djela iz različitih znanstvenih područja, čije nabrajanje prelazi okvire noPriznanje glasovite članka. Dovoljno je samo »Akademije degli Arcadi« vinskog reći da je objavio stotinjak knjiga, Znanstveni mu je ugled stalno znanstvenih rasprava i članaka. rastao, širio je intelektualna obNastavlja se
Filozofsko djelo 12-godišnjeg Stratika