Glas Koncila broj 20 16. svibnja 2010.
25
ZABORAVLJENI HRVATSKI VELIKAN DOMINIKANAC O. IVAN DOMINIK STRATIKO (1)
P
rema knjizi dr. Stjepana Krasića »Ivan Dominik Stratiko (1732-1799)« (Hvarski književni krug, Split 1991) objavljujemo životopis i iznimno plodonosno i raznovrsno djelo istoimenog dominikanca, jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca 18. st. koji je, nažalost, dugi niz godina bio zaboravljen i nepoznat u hrvatskoj (znanstvenoj) javnosti.
Profesor uglednih sveučilišta u Italiji
plodonosno i raznovrsno djelo potrebno je predstaviti široj hrvatskoj — »Ivan Dominik Stratiko je, ne- javnosti jer je, nažalost, dugi niz sumnjivo, bio vrlo zanimljiva, ali i godina Ivan Dominik Stratiko bio složena ličnost. Možda je u 18. st. zaboravljen i nepoznat hrvatskim nemoguće naći nekoga drugog hr- (znanstvenim) krugovima. Zvuči vatskog intelektualca koji je na tako gotovo nevjerojatno da toga vrhunosebujan način u sebi ujedinjavao skog teologa, filozofa, povjesničara, sve važnije značajke domaće i eu- jezikoslovca, govornika, polemičaropske kulture i idejnih gibanja iz ra, poznavatelja gotovo svih važnikojih se rodilo novo doba. Njegov bi jih klasičnih i novijih jezika, pravnise portret mogao ovako ukratko ka, književnika, erudita, fiziokrata (fiziokracija je pokret opisati: po roditeljima je vukao podrijetlo iz Grč- Dostojno i primje- koji se u 18. st. zalagao ke, po osjećajima je bio reno vrednovanje za unapređivanje poljodjelstva u najširem Hrvat iz Dalmacije, po svojih povijesnih smislu te riječi), navjeri katolik, po redovničkoj pripadnosti do- velikana pokaza- rodnog prosvjetitelja, pobornika naprednih minikanac, po crkvetelj je odnosa nom položaju biskup, jednog naroda ne političkih i intelektualnih gibanja, rodoljupo društvenom staležu samo prema ba, Hrvata po osjećaju plemić, po svojoj kuli uvjerenju, iako je bio turnoj i ideološkoj oprepovijesti nego i podrijetlom iz drugog dijeljenosti prosvjetiprema vlastitoj naroda, kozmopolita telj, po političkom opresadašnjosti i i dr., ni jednom riječdjeljenju demokrat i bobudućnosti. ju ne spominju encirac za slobodu i jednaklopedije i zbornici, kost svih ljudi, po odnosu prema ljudima drukčijih uvje- od kojih vrijedi barem spomenuti renja pobornik ljudske i vjerske npr. »Znameniti i zaslužni Hrvati snošljivosti, po zanimanju učeni 925-1925« (Odbor, Zagreb, 1925. i profesor dvaju uglednih talijanskih »August Cesarec«, Zagreb, 1990), sveučilišta i učitelj naših neukih se- »Enciklopedija Jugoslavije« (»Lekljaka, pastira i ribara, po izobrazbi sikografski zavod FNRJ«, Zagreb, čovjek najširih intelektualnih vidi- 1954-1971 i »Jugoslavenski leksikoka, po svom radu prosvjetitelj koji grafski zavod«, Zagreb, 1980-1990) je svoj izvanredni talent i veliko i dr., za razliku od talijanskih koji znanje jednako stavljao ne samo u mu posvećuju i pozornost i proslužbu kulture i znanosti nego i na- stor. Nije zgorega podsjetiti se da je ših neukih seljaka, ribara i pastira dostojno i primjereno vrednovanje brinući se za njihovu zdravstvenu svojih povijesnih velikana pokazazaštitu i učeći ih sijati, uzgajati stoku telj odnosa jednog naroda ne samo itd. Bio je protivnik svakog nasilja, prema povijesti nego i prema vlastismrtne kazne i torture, iako je sura- toj sadašnjosti i budućnosti. đivao s ljudima na vlasti, nije oklijevao odlučno stati na obranu naših Ozdravljenje po obespravljenih kmetova i seljaka. On je sve to nesumnjivo bio. Sve se zagovoru sv. Dominika to prelamalo u njegovoj ličnosti kao Ivan Dominik Stratiko rođen je svjetlosne zrake u staklenoj prizmi. u Zadru 19. ožujka 1732. u obitelji No, ono što ga, po našem mišljenju, šestero djece, od kojih su četiri sina na poseban način karakterizira jest i dvije kćeri, od oca Ivana Krstitelja njegov prosvjetiteljski rad u širem Stratika i majke Antonije Marije značenju riječi: on je bio ne samo Castelli, a kršten je u crkvi sv. Stopristaša i pobornik suvremene pro- šije 18. travnja iste godine. Očevi su svjetiteljske misli, nego je ujedno preci bili ugledni plemići na grčkogotovo čitav život na jedan ili drugi me otoku Kreti s kojega su se ponačin kao profesor, svećenik, biskup i učenjak ‘prosvjetljivao’ druge. Stratiko je u nas jedinstveni primjer visokog intelektualca i crkvenog dostojanstvenika koji se jednakim žarom i stručnosti bavio suptilnim filozofskim, teološkim ili pravnim problemima, i tako ‘niskim’ stvarima kao što su ratarstvo i sto— Ivan Dominik Stratiko nakon čarstvo.« Misli su iz predgovora dodolaska na dominikansko filominikanca dr. Stjepana Krasića, pozofsko-teološko učilište u Zadru vjesničara i donedavnog profesora zbog silne oštroumnosti i znana Papinskom sveučilištu sv. Tome nja, posebice iz filozofije, izneAkvinskoga u Rimu - »Angelicum«, nadio je najprije svojega profeo redovničkome subratu čiji je život sora o. Ivana Antuna Demarija, a potom i roditelje i sugrađane. i djelo osvijetlio u istoimenoj knjizi Naime, kao dvanaestogodiš»Ivan Dominik Stratiko (1732njak uz učiteljevu pomoć održao 1799)«, u izdanju Hvarskog književje 12. kolovoza 1744. u domininog kruga (Split, 1991). kanskoj crkvi u Zadru javno predavanje iz skolastičke filozofije. Ni riječi u hrvatskim Prije toga je svoje znanje sažeo enciklopedijama u 26 teza na latinskome jeziku, koje je tiskao u Veneciji i podiI premda je od objelodanjivajelio ih uglednijim i učenijim nja pozamašne knjige s više od 520 sugrađanima, kao pripravu za stranica s jedanaest poglavlja, ispredavanje. To je tiskano djelo crpnom bibliografijom i kazalikao i predavanje izazvalo pravu ma osobnih imena i mjesta, prošlo senzaciju u cijelome gradu i još gotovo dvadeset godina, životopis se dugo o njima prepričavalo. jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca 18. st. i njegovo iznimno Tomislav Vuković
četkom 18. st. doselili u Dalmaciju prije pada toga sredozemnog otoka pod Turke. Oni su se kao mletački državni službenici, skupa s brojnim trgovcima i vojnicima, tada raselili na razne strane, kako u užu Grčku, tako i Italiju i Dalmaciju. Tako se prema povijesnim dokumentima prezime Stratiko spominje u Splitu, Veneciji i na Siciliji. Prvi poznati član i osnivač zadarske grane te obitelji bio je upravo Ivan Krstitelj Stratiko, otac Ivana Dominika, koji se prvi put spominje u Zadru g. 1720, gdje je dvije godine poslije dobio i stalno zaposlenje u državnoj službi. Zbog izvrsnosti i savjesnosti stekao je ugled i napredovao je na društvenoj ljestvici, zbog čega je od mletačkih vlasti dobio i nekoliko važnih priznanja. Majka je također bila podrijetlom Grkinja s otoka Hija iz jedne od najuglednijih patricijskih obitelji u Zadru. Kad je Ivan imao samo dvije godine, obolio je i potpuno oslijepio od nepoznate bolesti. Roditelji su ga uz pomoć liječnika pokušali izliječiti, ali bez uspjeha, pa su se molitvama utekli zagovoru sv. Dominika, osnivača dominikanskoga reda, obukavši ga u bijelo dominikansko ruho. Kad mu se vid potpuno vratio, on to odijelo više nikada nije skinuo, što je kasnije i sam u nekoliko navrata posvjedočio.
Zadarsko »čudo od djeteta« u Rimu
¦ Portret Ivana Dominka Stratika, rad nepoznata majstora, Nadbiskupska riznica u Zadru
po majčinoj lozi, dominikanca o. Tomu Mamachija, onodobno jednog od najučenijih i najutjecajnijih crkvenih ljudi u Vječnome Gradu. U Rim ga je odveo njegov ujak, kotorski biskup Ivan Antun Castelli, i smjestio ga u međunarodni zavod
zorja studijem matematike, fizike i ostalih znanstvenih područja, pa ga je tadašnji ugledni papinski teolog, kardinal Orsi, uzeo za Bio je natprosječnih intelektualsuradnika u prikupljanju gradinih sposobnosti, »čudo od djeteta«, va za svoje monumentalno djelo tako da je do svoje devete godine »Istoria ecclesiastica« a glasoviuspješno svladao sve gradivo predta rimska Akademija »degli viđeno humanističkim tečajem, O. Ivan Dominik Stratiko objavio je Arcadi« primila ga je za svoa bio je u stanju recitirati i poduga člana. Da je to priznanje že književne tekstove u stihu i stotinjak knjiga, znanstvenih došlo u »prave ruke«, pokaprozi. Roditelji su njegovu daljrasprava i članaka. zao je sam Stratiko objavivši nju izobrazbu i odgoj povjerili zadarskim dominikancima koji su sv. Tome Akvinskoga u sklopu sa- g. 1757. povijesno-književno djelo: mu za učitelja i odgojitelja odredili mostana S. Maria sopra Minerva, »Lettere critice di un Pastore ad un o. Ivana Antuna Demarija, profeso- gdje je g. 1748. ili 1749. stupio u do- Academico Etrusco...« U tom je ra filozofije na njihovu filozofsko- minikanski red dobivši redovnič- razdoblju objavio i rasprave: »Tako ime Dominik. Tijekom višego- vola aurea di Pitagora« i »Somboli teološkom učilištu u Zadru. Zbog izvanrednih uspjeha Ivan dišnjeg višeg školovanja stjecao di Pitagora« koje, prema dosadašje bio poslan na daljnje stjecanje je znanja ne samo iz filozofskih i njem istraživanju, nisu sačuvane. znanja u Rim, gdje je imao rođaka teoloških grana nego je učio kla- Starješine ga potom šalju u Firensične i žive jezike, o čemu govori cu gdje je preveo raspravu cara povijesni zapis da je Stratiko sa se- Justinijana, te u Sijenu da predaje damnaest godina bio u stanju pre- teologiju na tamošnjem dominivoditi tekstove s grčkoga na latin- kanskom generalnom učilištu i da ski. Osim ta dva jezika svladao je i se pripremi za polaganje doktorahebrejski, što je kao teolog i egze- ta. Pored tih zadaća Stratiko i dalje get morao poznavati, te francuski, prevodi različita teološka djela. španjolski i engleski, dok je nje- Doktorirao je g. 1762. i odmah sljemački naučio nešto kasnije. Studij deće godina biva imenovan profeje nastavio na generalnom učilištu sorom Svetoga pisma na SijenskoRimske dominikanske provincije me sveučilištu, a u međuvremenu u Perugi, gdje je zaređen za sve- objavio je još nekoliko djela: »De ćenika 19. siječnja 1755. Iste se go- divina sacrorum librorum aucdine vraća ponovno u Rim gdje je toritate, disputatio isagogica« i položio ispit za lektora filozofije i »Elogio storico del Cavaliere Giteologije pa mu je ubrzo povjereno ovanni Antonio Pecci«. Predavati predavanje filozofije polaznicima nastavlja u Pisi od ožujka 1770, ali nižeg (tzv. »materijalnog«) tečaja u se zbog nekih doživljenih neuMeđunarodnom zavodu sv. Tome godnosti ponovno vratio u Sijenu Akvinskoga. Tamo je objavio i svo- za školsku godinu 1772/73, gdje je je prvo teološko djelo »Disputati- dočekan s mnoštvom pohvala i ones tres de scientia, voluntate et superlativa, na neopisivo oduševgratia Dei«, koje je ustvari njegov ljenje ne samo profesora i studediplomski rad na generalnom uči- nata nego i predstavnika vlasti. I lištu u Rimu. dalje neumorno piše i izdaje djela iz različitih znanstvenih područja, čije nabrajanje prelazi okvire noPriznanje glasovite članka. Dovoljno je samo »Akademije degli Arcadi« vinskog reći da je objavio stotinjak knjiga, Znanstveni mu je ugled stalno znanstvenih rasprava i članaka. rastao, širio je intelektualna obNastavlja se
Filozofsko djelo 12-godišnjeg Stratika
Glas Koncila broj 21 23. svibnja 2010.
25
ZABORAVLJENI HRVATSKI VELIKAN - DOMINIKANAC O. IVAN DOMINIK STRATIKO (2)
P
rema knjizi dr. Stjepana Krasića: »Ivan Dominik Stratiko (1732-1799)« (Hvarski književni krug, Split, 1991) objavljujemo životopis i iznimno plodonosno i raznovrsno djelo istoimenog dominikanca, jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca 18. st. koji je, nažalost, dugi niz godina bio zaboravljen i nepoznat u hrvatskoj (znanstvenoj) javnosti.
Reformator i obnovitelj hrvatskih biskupija
doba »nije bilo ni jedne škole, bolnice ili štedionice«. Sve u svemu, novi— Zbog velikih znanstvenih uspje- gradska biskupija je bila zapuštena i u ha, s kojima je usko povezana i za- materijalnom i u duhovnom smislu, divljujuća sveučilišna karijera, te pa je novome biskupu predstojala zaupornosti i dosljednosti u služenju htjevna obnova na svim područjima Crkvi i narodu, posve je razumljivo jer je kulturna razina i klera i naroda da je o. Ivan Dominik Stratiko »za- bila vrlo niska. U svoju je biskupiju stigao po vepeo za oko« visokim crkvenim krugovima, u kojima se sve više rađala likom nevremenu 5. prosinca 1776. ideja da mu se povjeri biskupska brodom iz Venecije u Novigrad, gdje služba. Prema istraživanju dr. Krasi- su ga dočekali narod, svećenstvo i ća na tu je zamisao »došao, čini se, državne vlasti priredivši mu veličansam papa Pio VI. nakon što je proči- stveni doček. Iz njegovih zabilježaka tao njegovo djelo: ‘Orazione funebre vidi se da je bio svjestan kako mu je recitata in Breslavia...’, koje je proči- prva zadaća bila učenje hrvatskoga tano na sprovodu o. Lorenza Riccija, jezika, koji je tijekom dugogodišnjeg zadnjega generala isusovačkoga reda boravka u Italiji zaboravio, a njegovi vjernici nisu razumjeprije njegova ukidanja »Nastojao sam na li talijanski. Jednako 21. siječnja 1773. Iako je ovu biskupsku važna zadaća bila mu bila riječ najprije o političkoj, a silom prilika, stolicu ne donositi ni je otvaranje odgovarajuće škole za izobrazi crkvenoj nepravdi raskoš, ni škrtost, ni bu klera, jer su kandiprema isusovcima i svoju ličnost, ni dati odlazili poglavito njihovu zatočenom vrhovnom poglavaru, osobni probitak...« u Kopar, te sređivanje crkvenih prilika buduStratiko je neustrašivo digao svoj glas u njihovu obranu, što ći da su neke zajednice protivno crmu je u to doba doista moglo doni- kvenim propisima same sebi birale i jeti mnoštvo neugodnosti i teških postavljale vjerske službenike a među posljedica.« No, govor »koji je bio pojedinim župnicima i kapelanima pravo remek-djelo govorničkog vladala je poprilična samovolja u (ne) umijeća« - kako to ističe dr. Krasić - prihvaćanju nekih župa. Među širo»neobično je pozitivno odjeknulo u kim slojevima vjernika također je vlasvim učenim krugovima širom Itali- dalo neznanje, bile su raširene neke je«. Budući da je 1776. preminuo no- neprimjerene izvanjske pobožnosti vigradski biskup Stefan Leoni, o. bez vjerskoga sadržaja, bio je raširen Stratiku je odmah bilo ponuđena običaj ženidbe među bližim srodniispražnjena biskupska stolica. Nje- cima, događala su se rodoskvrnuća, govo pismeno izvješćivanje domini- neke druge nastranosti i dr. kanskoga generala o. Tome Boxadorsa o tome, i traženje od njega do- Od biskupijske sinode do puštenje da prihvati ponudu pokazuje da je uz svu veličinu i ugled u kazališne družine javnosti, te brojna poznanstva s crZato je najprije u Novigradu kvenim i političkim moćnicima i osnovao sjemenišnu školu u kojoj je uglednicima, ostao u biti skromni i i osobno predavao, a o svom je trošposlušni redovnik. Nakon uobičaje- ku doveo iz Venecije lektora dominog postupka pred Kongregacijom nikanca o. Domenica Rossignolija i za imenovanje biskupa uslijedilo je i iz Zadra svog bratića svećenika Nisamo posvećenje 21. srpnja 1776. u kolu Bonicellija »da poučavaju kler rimskoj crkvi Kristova utjelovljenja. u humanističkim i crkvenim znanoObavio ga je kardinal Carlo Rezzo- stima«. To njegovo nastojanje oko nico, nećak pape Klementa XIII, s usavršavanja klera naišlo je na protivdvojicom suposvetitelja: atenskim ljenje jednog dijela svećenika, koji su nadbiskupom i metropolitom grada kao zapreke isticali siromaštvo i poPerge u Maloj Aziji. trebu da stalno budu nazočni u svojim župama. No, biskup Stratiko je ostao nepopustljiv jer je smatrao da je Podizanje kulturne dobro poznavanje teologije temelj za razine klera i naroda dobro svećeničko djelovanje. Nakon Prema sačuvanim dokumentima toga naredio je svim svećenicima da iz tog razdoblja, posebno su zanimlji- svaku korizmenu nedjelju za narod vi povijesni podaci o tadanjoj Novi- drže kateheze. Prikupljao je novac, gradskoj biskupiji, koja se nalazila u mletačkoj Istri. Imala je svega oko 14.000 stanovnika s oko stotinjak svećenika i jedanaest »drugih klerika, koji su neravnomjerno raspoređeni, tako da je samo u Bujama 16 a u Oprtlju više od 20 svećenika, a na seoskim župama je obično bio samo po jedan svećenik«. Biskupija je pored Novigrada imala tek 15 župa: Buje, Kršete i Triban, Grožnjan, Oprtalj, Momjan, Brda, Završje, Kostajnica, Šterna, Topalovac, Gradinje, Brtonigla, Nova Vas, Lovrečica i Sveti Ivan kod Krašice. Biskupsko je sjedište imalo svega oko 500 stanovnika, koji su u velikoj većini živjeli u krajnjem siromaštvu. Inače, najveće je naselje bilo Buje s oko 2000 stanovnika a Sveti Ivan kod Krašice svega 100-tinjak. Vrijedno je spomenuti i Stratikovu zabilješku da je »seosko stanovništvo bilo odre- ¦ Naslovna stranica Stratikova pastirskog da hrvatsko, dok je građansko bilo pisma u kojemu obavještava Hvarsku biskuizmiješano«. U cijeloj biskupiji u to piju da je imenovan njezinim biskupom Tomislav Vuković
»Jezik koji sam usisao s mlijekom dojilje« —Koliko se Ivan Dominik Stratiko, premda podrijetlom iz drugoga naroda, osjećao pripadnikom hrvatskoga naroda i koliko se zalagao za unapređenje ne samo jezika nego i cjelokupne glagoljaške baštine, pokazuje njegov pozdravni govor na izbornoj skupštini franjevaca trećoredaca Dalmatinsko-istarske provincije g. 1783. u Martinščici na otoku Cresu: »Ne znam kako da izrazim milinu koja me obuzima kada slušam pjevanje božanskih pohvala i kad se prikazuje nekrvna žrtva na onom jeziku koji sam usisao s mlijekom dojilje, a koji sam, stjecajem niza okolnosti, nakon što sam kao dijete ostavio domovinu i Dalma- ¦ Portret biskupa Ivana Dominika Stratika u dominikanskom samostanu u Starome Gradu ciju, izgubio i zaboravio.«
samostanima i redovničkim kućama, ali ne i velikim brojem redovnika. Biskup Stratiko preuzeo je upravu biskupije u listopadu g. 1785. i u Hvaru mu je, kao i u Novigradu, priređen srdačan i veličanstveni doček. Nakon pozdravnih govora biskup se zahvalio svećenstvu na latinskome jeziku, državnim vlastima na talijanskome a narodu na hrvatskome jeziku.
Siromašan do kraja života
Prvo što je kao novi biskup učinio bio je obilazak svih župa kako bi se upoznao s prilikama u biskupiji, njezinim problemima, svećenicima i potrebama. U knjizi vizitacija je zapisano da je »svuda razgovarao na hrvatskome«. Plod tog obilaska bile su dvije njegove važne dogmatsko-pastoralne okružnice svećenstvu: »Naputak o važnosti čuvanja od svjetovne filozofije jednako kao i od lažne revnosti za novu pobožnost« i »Uputa župnicima o novim idejnim gibanjima u Crkvi i o važnosti da se ne daju zavesti prividom većeg dobra«. Zaključni dio druge pobudnice posvetio je vrijednosti i važnosti staroslavenskog bogoslužja, glagoali je i od svojega odvajao, za ostva- Zahvala na latinskom, ljice i narodnog jezika. U cilju unarivanje mnogobrojnih planova: od pređenja crkveno-duhovnoga života obnove crkvenih zdanja do pomoći talijanskom i hrvatskom zalagao se za ukidanje nepotrebnih siromasima. Tako je za novigradsku Nakon oproštaja s novigradskom crkvenih svetkovina i nekih pučkih katedralu nabavio nove orgulje, na- biskupijom i Istrom o. Stratiko je oti- pobožnosti. Uvidjevši nepostojanje pravio novi kor, obnovio sakristiju, šao u Veneciju, gdje se zadržao zbog osnovnih ustanova vjerskog, kulturkupio više komada crkvenog rublja pomoći sjedinjenim Armencima na nog i društvenog života, biskup Strai posuđa i dr. Obnovio je novigrad- području Mletačke Republike, u što tiko se u Hvarskoj biskupiji, jednako ske crkve sv. Agate i sv. Marije, te sv. je uložio puno truda, znanja i umješ- kao i u Novigradskoj u Istri, dao na Marije u Završju, a u njegovo su doba nosti. Iz Venecije je 19. studenoga osnivanje i izgradnju škola, bolnica, također obnovljene crkve u Tribanu 1784. uputio pastirsko pismo kleru, sirotišta i svratišta. Posebno mu je i Grožnjanu (potonja je i proširena). kaptolu i cijeloj Hvarskoj biskupiji, bilo stalo do osnutka sjemeništa za Tijekom osmogodišnjeg biskupova- u kojemu ih je obavijestio o svojem koje je krajem 1789. napisao statut, nja tri je puta službeno obišao bisku- imenovanju njihovim biskupom. izradio školski program, započeo piju, sazvao je biskupijsku sinodu, »Hvar je, kao uostalom većina hr- prikupljanje materijalnih sredstava koja je održana od 27. do 29. kolovoza vatskih gradova i otoka u Dalmaciji i kvalificirah predavača, ali, naža1780. u novigradskoj katedrali, pro- potkraj vladavine Mletačke Repu- lost, nakon nekoliko godina morao našao je sredstva za otvaranje škola, blike, u vrijeme Stratikova dolaska« je odustati od te zamisli. I u Hvarskoj za klerike organizirao predavanje iz - kako to zamjećuje dr. Krasić - »pro- je biskupiji uveo permanentno obramoralne teologije, osim u Novigra- lazio kroz razdoblje teškog gospodar- zovanje klera, obavezne svećeničke du, i u Bujama, Oprtlju i Momjanu, skog, političkog i kulturnog opada- sastanke u Hvaru na kojima su prouveo nove dotada nepoznate crkvene nja.« U to je doba bio sjedište autono- dubljivali različitu teološku problepjesme, pisao je okružnice, zalagao mne komune koja je obuhvaćala cijeli matiku, uveo je vjeronaučnu pouku se za aktivnije sudjelovanje naroda u otok, s knezom u čijim su rukama bile za mlade i neku vrstu vjeronaučne životu Crkve i crkvenim obredima, politička i sudska vlast, ali koji je bio olimpijade, organizirao priređivanje organizirao predavanja i sakazališnih predstava, Uvidjevši nepostojanje osnovnih ustanova stanke u biskupskome dvoru književnih sijela i dr. koji su bili otvoreni za sve koje vjerskog, kulturnog i društvenog života, biskup Također je namjerasu zanimale različite vjerske, vao sazvati biskupijznanstvene i kulturne teme, Stratiko se u Hvarskoj biskupiji, jednako kao i u sku sinodu i ostvariti osnovao je amatersku kaza- novigradskoj u Istri, dao na osnivanje i izgrad- još mnoštvo planova lišnu družinu i dr. Bez pretjerii ideja, ali iscrpljen od nju škola, bolnica, sirotišta i svratišta. vanja: ulagao je cijeloga sebe u bolesti, aktivnostima unapređivanje novigradske biskupije podređen generalnome providuru i godinama, preminuo je u noći s 24. na svim područjima crkvenoga i opće u Zadru. Hvar je bio još od polovice na 25. studenoga 1799. u 67. godini. društvenoga života, što je ostavilo po- 12. stoljeća sjedište biskupije kojoj su Do posljednjeg trenutka bio je svjesljedice i na njegovo zdravlje. Stoga je pripadali tri veća otoka: Hvar, Brač i stan pa je pismeno dao sve ovlasti zamolio crkvene i državne vlasti da ga Vis, te tri manja: Šćedro, Sv. Andrija i generalnom vikaru Nikoli Politeu se premjesti u neku drugu biskupiju, Biševo, s oko 25.000 vjernika, od kojih kako bi biskupija i nakon njegove pa je 20. rujna 1984. dobio dekret o je na Hvaru bilo 9.000, Braču 10.000, smrti mogla dalje normalno funkciimenovanju za hvarskoga biskupa. Visu 4.000 a oko 2.500 po ostalim oto- onirati. O njegovoj ljudskoj veličini Napisao je oproštajni govor od novi- čićima. Biskupija je imala 29 župa i 5 govori i oporuka u kojoj je odredio gradske Crkve iz kojega se vidi da je, kapelanija, od kojih 12 na Hvaru, 15 da mu se imovina podijeli u određeunatoč tomu što je sam zatražio pre- na Braču i 2 na Visu. Najveće mjesto i nim novčanim svotama: dobrotvormještaj, prilično emotivno doživio župa u biskupiji bio je Bol na Braču s nom društvu u Hvaru, siromasima, rastanak. U njemu je napisao: »Nasto- ondašnjih 2.200 stanovnika a slijedili nasljedniku na biskupskoj stolici, jao sam na ovu biskupsku stolicu ne su: Stari Grad sa 2.000, Hvar i Jelsa s dvojici slugu i jednoj sluškinji, kao donositi ni raskoš, ni škrtost, ni svoju oko 1.000 i Pučišće s 900. Među ma- i za dovršenje kapele sv. Stjepana ličnost, ni osobni probitak... Svima njim mjestima i župama bili su npr. i nabavu novoga kaptolskog križa. sam bio prijatelj i zadobio sam vaše Sumartin sa 180 stanovnika i Novo Oporuku je završio riječima: »Ne povjerenje. Moja je kuća bila svim Selo sa stotinjak. Biskupija je imala ostavljam ništa mojoj dragoj rodbini otvorena, svoje sam vrijeme svima sedamdesetak svećenika i desetak ni- zbog siromaštva svoje baštine koja posvećivao, svoju siromašnu pomoć žih klerika ali i kaptol pri prvostolnoj mi jedva dostaje za svoje potrebe svima pružao. S tim sam raspolože- crkvi sv. Stjepana koji je brojio 12 ka- znajući da su oni, hvala Bogu, dobro njem došao, s tim ću otići, i do kraja nonika. Za razliku od Novigradske bi- opskrbljeni...« života prema vama sačuvati.« skupije, Hvarska je obilovala brojnim Završetak