Glas Koncila broj 8 20. veljače 2011.
LEPOGLAVSKA KAZNIONICA U DOBA JUGOSLAVENSKOGA KOMUNIZMA (1)
KATOLIČKI OBLIKOVATELJI KULTURE
Hoće li Savez antifašističkih boraca odlučivati o udžbenicima iz povijesti?
Stanko Petrov »duhovni aristokrat«
skoj opisan je u knjizi dr. Augustina Franića: »KPD Stara Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika« (Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Središnjica Zagreb, Dubrovnik, 2010). On, najvećim dijelom na temelju kaznioničkog arhiva, donosi zastrašujuće podatke da je samo u toj jednoj kaznionici trpjelo oko 12.500 objektivnosti« u povijesnoj znanosti političkih uznika, od kojih 370 nije Tomislav Vuković (nekadašnji »vojni sudije« njegovi su preživjelo (taj je broj i veći jer su za— »Glas antifašista«, glasilo Saveza istaknuti članovi), ponovno odluči- tvorske vlasti krivotvorile službene antifašističkih boraca i antifašista vati o udžbenicima iz povijesti? Zar će nalaze o smrti osuđenika). Stoga Republike Hrvatske koje se uz pot- doista znanstvenik sa zagrebačkoga se pozivaju svi ostarjeli i mlađahni poru Hrvatske vlade tiska u Zagrebu, Fakulteta političkih znanosti, koji je članovi SABA-e RH, njihova sadašu prosinačkome broju iz 2010. na str. u doba komunizma doktorirao o Ko- nja predsjednica dr. Čubrinović15 donijelo je vijest o pismu koje je ta munističkoj partiji Jugoslavije (što Konstantinović, bivši predsjedniudruga poslala ministru znanosti, je »garancija objektivnosti« kao da je ci Ivan Fumić i Krešimir Piškulić, obrazovanja i sporta dr. Radovanu netko u SSSR-u od g. 1928. do 1953, u njihov počasni član, bivši hrvatski Fuchsu oko tiskanja novih školskih doba staljinističke strahovlade, pisao predsjednik Stjepan Mesić i njegovi savjetnici (sadašnji i bivši), udžbenika za osnovne i sreddr. Tomislav Jakić i Budimir nje škole. U njemu uz ostalo Lončar, kao i ostali »istaknuizrijekom traže: »Potrebno je ti« hrvatski povjesničari te objasniti da se komunizam predsjednik Savjeta antifašikakav je bio na istoku (Kina, sta dr. Dubravica da pokušaSSSR i dr.), nikada nije raju razložno uskladiti tvrdnju zvio u našoj zemlji jer socio »našem« komunizmu koji jalizma koji smo imali nije nije bio unitaristički i diktabio istovjetan unitarističtorski s abecednim kratkim kom i diktatorskom komubiografskim podacima ponizmu« (sva su isticanja u cilitičkih osuđenika, nasilno tatima moja, T. V.). ubijenih i umrlih zbog neHrvatski krik ljudskih zatvorskih uvjeta demokratskome svijetu u Lepoglavi, do kojih je dr. Franić došao nakon mukoNajprije bi bilo dobro da trpnoga višegodišnjeg istraSavez antifašističkih boraca živanja. Bilo bi zanimljivo odgovori hrvatskoj javnosaznati hoće li osjećati basti što točno podrazumijeva rem malo srama (o kajanju je pod pojmom »naša zemlja«, teško govoriti jer on pretpobudući da se u svojoj nimalo stavlja mrvicu moralnosti) slavnoj polustoljetnoj prošpred obiteljima i potomcima losti kao bivši SUBNOR do tih stradalnika u svojoj obraposljednjeg daha borio za Juni toga zločinačkog totaligoslaviju, Tita, Komunističtarnog sustava? ku partiju i JNA? Koliko se Svakako je znakovito, ali god teško složiti s njegovom bolje upućenima u hrvattvrdnjom da u »našoj zemlji« Bilo bi dobro da Savez antifašističkih ske prilike i očekivano, da je nije bio autoritaran i diktatorski komunizam, jer se ta- boraca odgovori najprije hrvatskoj javnosti tako vrijedna historiografska kva tvrdnja naprosto protivi što točno podrazumijeva pod pojmom »naša knjiga s mnoštvom potpuno zdravorazumskome razmi- zemlja«, budući da se u svojoj nimalo slavnoj novih povijesnih činjenica, šljanju utemeljenom na popodataka i svjedočanstava tivijesnim činjenicama i isku- polustoljetnoj prošlosti kao bivši SUBNOR skana bez potpore Ministardo posljednjeg daha borio za Jugoslaviju, stva kulture RH. Budući da stvima još uvijek stotine tisuća živih svjedoka, toliko bi se je ministarstvo u doba bivTita, Komunističku partiju i JNA? čak mogao »progutati« njezin šega ministra potpomoglo nastavak kako on nije bio istovjetan s životopis o »voljenom drugu« Josifu tiskanje niza protuhrvatskih knjiga onim u Kini i u SSSR-u. Ta je tvrdnja, Vasirionoviču Džugašviliju Staljinu), (npr. »Jezik i nacionalizam« lingvinaime, točna jer spomenute dvije »skidati« tekstove prije njihova tiska- stice Snježane Kordić), a da je novi države doista nisu imale npr. lepo- nja, i to usprkos svim međunarodnim ministar kao ondašnji kandidat za glavski i starogradiški zatvor ili Goli deklaracijama preuzetim od Republi- zagrebačkoga gradonačelnika obaotok i Sveti Grgur za političke nei- ke Hrvatske o osudi svih totalitari- suo pohvalama bivšega jugoslavenstomišljenike, nego gulage u Sibiru zama, pa i komunističkog? Zar će se skog predsjednika Josipa Broza Tita ili »radne logore« na kineskom polu- u Hrvatskoj prakticirati svojevrsna u emisiji HTV-a »Nedjeljom u dva«, otoku Shandong bogatom rudom. državna cenzura »nepoželjnih tek- i to točno 25. siječnja 2009. (koja sluOno što bi posebno trebalo zabri- stova« o komunizmu u doba kada je čajnost?!), na treću obljetnicu izglanuti cjelokupnu sadašnju hrvatsku ona pred samim vratima ujedinjene savanje rezolucije br. 1481. Parlajavnost jest izjava predsjednice SA- Europe? Osim toga, po kojem je to mentarne skupštine Vijeća Europe BA-e RH dr. Vesne Čubrinović-Kon- zakonu, natječaju ili kriterijima jedna o osudi komunističkih zločina, nije stantinović u intervjuu u istome broju nevladina udruga odabrana da njezin teško zaključiti zašto su i zašto će i glasila na str. 10: »Garanciju objektiv- predstavnik bude recenzent udžbe- ubuduće u Ministarstvu kulture RH nosti daje činjenica da je dr. Dubra- nika? Zašto baš ona a ne neka dru- »prolaziti« knjige sličnog sadržaja, vica (Branko, op. T. V.), predsjednik ga? Protiv toga bi svi slobodoumni kao knjiga dr. Franića o lepoglavnašega Savjeta antifašista, imenovan Hrvati u domovini i diljem svijeta skoj kaznionici. od ministarstva za recenzenta po- trebali dići svoj glas i prosvjedovati Za razliku od sadašnjega hrvijesnih udžbenika i da će se lažni protiv takve namjere. Trebao bi to vatskog ministra, dr. Franić malo podaci skinuti prije tiskanja.« biti hrvatski krik demokratskome drukčije razmišlja o Titu i komuIz SABA-ine »garancije objektiv- svijetu jer se hrvatski narod, očito, nističkim zatvorima, za koje kaže nosti« nameću se sljedeći upitnici: ponovno želi baciti u mrak strogo da su »djeličak naše mučne i tešHoće li doista Savez antifašističkih dirigiranog i kontroliranog ideološ- ke povijesti koju treba predočiti i boraca, nakon što je više od pet deset- kog jednoumlja! ostaviti mladim naraštajima kao ljeća nasilno »gušio« svaki znanstveni oporuku da znaju kako se teško razgovor o novijoj hrvatskoj povijesti, Imaju li barem malo srama? ostvarivala sloboda« (isto, predgopunio kaznionice svima koji su drukSamo djelić toga komunistič- vor, str. 10-11). čije mislili o njegovim »garancijama kog polustoljetnog pakla u HrvatNastavlja se
Z
apanjujuća je upornost kojom biološki i ideološki potomci i sljedbenici bivših komunističkih vlastodržaca u Hrvatskoj nastoje retuširati zločinački karakter Titova režima. Stoga ovaj feljton donosi faktografske podatke o žrtvama i zločincima lepoglavske kaznionice iz knjige dr. Augustina Franića: »KPD Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika«, kao upitnik hrvatskim vlastima, posebice Državnome odvjetništvu: Što je do danas učinjeno u procesuiranju tih zločina?
21
ma, 1943), »Svećenik i žrtva« (1963). Napisao je i autobiografski roman »Sjemeništarac Boško« (njegovo krsno ime). Bio je izvrstan prevoditelj s talijanskoga i latinskoga jezika. Važno su područje književna stvaralaštva i njegova pisma. U množini raznih članaka i kritičkih radova (o I. Lendiću, M. Paveliću, M. Budaku, T. Ujeviću, M. Nehajevu, R. Kupareu, D. Cesariću, D. Tadijanoviću i dr.), objavljenih većinom u časopisima »Nova revija« i »Hrvatska prosvjeta«, na poseban se način izdvaja niz tekstova »O umjetnosti i književnosti«, gdje je i manja, ali važna rasprava »Je li moDr. Vladimir Lončarević guća katolička književnost«, čija se edan od svećenika intelektua- aktualnost proteže do našega vrelaca koji ostaviše neizbrisiv pe- mena. Dokazavši da »pjesnička forčat u kulturnom razvoju hrvat- ma može biti zajednička i katoliku skoga naroda fra Stanko Petrov i nekatoliku«, dapače da nekatolik rođen je u Metkoviću 8. siječnja može biti pjesnički uzor katoliku, 1887. Nakon šest razreda gimnazije kako je Vergilije bio Danteu, Petrov (1898-1904) u Sinju i Šibeniku, po- zaključuje da katolička književnost lazi u novicijat na Visovcu - »koli- u širem smislu uključuje sve ono što jevku serafina«. Zatim studira dvije se ne protivi istini, dok je specifično godine filozofiju u Šibeniku, pa če- katolička književnost »ona koja, u tiri teologije u Makarskoj i Zao- umjetničkoj formi, prikazuje sve strogu. Zaređen je 1910. Na sveuči- pojave u svijetlu od Boga objavljenih lištu u Fribourgu u Švicarskoj stu- istina katoličke Crkve i vjere«. Slijedira od 1913. do 1917. klasičnu filolo- dom toga, »katolički je književnik giju i postiže doktorat. Neko je onaj umjetnik koji književnim sredstvima izrazuje svoje vrijeme gimnazijski profesor u Zaostrogu, a Petrov zaključuje osjećaje, misli i doživzatim više godina u ljaje stojeći na stanoda katolička Sinju - ukupno četrdevištu katoličke istine i književnost u set četiri godine. Uz to, katoličkoga shvaćanja širem smislu dugogodišnji je duhovsvijeta«. nik u sjemeništu. U tom uključuje sve ono Tim je mislima Peradu ideal mu je odgotrov pregnantno zaošto se ne protivi jiti srce i dušu pitomca, kružio opće poimanje istini, dok je da postane »pravi reo katoličkoj književdovnik i svećenik po specifično katolič- nosti koje su tada na Srcu Isusovu«. ovaj ili onaj način forka književnost Po naravi je, pišu mulirali Lj. Maraković, »ona koja, u njegovi biografi, o. PeP. Grgec, T. Smerdel, trov bio plemenita, umjetničkoj formi, I. Jakovljević, M. Ujeosjećajna, pjesnička, vić, D. Žanko (koji je prikazuje sve umjetnička duša. Profipojave u svijetlu u Rimu objavio i živonjen, izgrađen, snažan topis o. Petrova) i dr. A svetački lik - »duhovni od Boga objavlje- da je takva književnost aristokrat« (D. Šimun- nih istina katolič- moguća, to ne treba dža) - koji svojom bla- ke Crkve i vjere«. dokazivati, smatra Pegošću, ljubaznošću i trov, istaknuvši brojne dobrotom privlači, među svojom poznate svjetske pisce, prije svebraćom bio je cijenjen kao poliglot i ga obraćenike od sv. Augustina do polihistor, ukratko - erudit, svezna- književnika njegovih dana, što podar u pravom smislu riječi. U svo- sebno obrađuje u studiji »Moderni joj franjevačkoj provinciji Presve- konvertiti« (1925). tog Otkupitelja bio je i provincijal. Slijedom toga, suprotstavio se Umro je u Sinju 13. ožujka 1963. »dogmi« o »inferiornosti katoličke Od prve pjesme u »Pobratimu« književnosti«, kojoj nerijetko pod1903. napisao je gotovo devetsto liježu i sami katolici. On naime pričlanaka, propovijedi, pjesama i crti- govara praksi nekršćanskih i protuca iz povijesti Crkve, misija, života kršćanskih književnih krugova da svetaca u različitim katoličkim li- ignoriraju katoličke pisce. »Jasno stovima, osobito u »Glasniku Gos- je da razlog svim tim pojavama ne pe Sinjske«, koji pokreće i uređu- može biti u samoj književnosti. Kaje od 1922. do 1931. Surađivao je u toličke se stvari ne cijene ili se prečak četrdeset tri lista i časopisa. U šućuju ne zato jer bi bile lošije od pjesništvu, piše književnik mons. protivničkih, nego zato jer su kaDrago Šimundža, »bliži je tradiciji toličke.« No »da se katolička knjinego stilovima svoga doba«. Među ževnost nametne javnosti, da steče više stotina pjesama, velik broj ih priznanje, neće tome pomoći samo je tematski posvećenih Isusu, Bo- njezina vrijednost. Kada budu kagorodici i svecima, osobito sv. Anti. tolici raspolagali izdavačkim poduPisao je i anegdote, eseje, feljtone, zećima; kad budu imali u ruci javno putopise, crtice, pripovijesti, nove- mišljenje; kad budu mogli prema le, recenzije, kritike... Bavio se razli- zasluzi nagrađivati književnike; kad čitim pitanjima hrvatskoga jezika i se bude omogućilo da se pravi talenknjiževnosti te osuvremenio jezik ti uzmognu posvetiti knjizi, a da ne čuvenog djela fra Petra Kneževića moraju u prvome redu da se brinu za »Muka Gospodina našega Isukrsta goli život i tek onda gdjekoji ustrii plač Matere Isusove«. Uz ostalo, žak vremena posvete svome knjiobjavio je »Vjenčić molitava Gospi ževničkome zvanju; kada bude čast Sinjskoj« (1930), »Fra Petrove zgo- biti katolički književnik: e onda će de i nezgode« (1931), »Svetac svega se katolička književnost i uvažavati svijeta« (1932), »Zrcalo bez ljage« i slaviti. Ali kad će to biti?« (1938), »Naša patnička nerazorena Tako se upitao fra Stanko Peognjišta« (1938), »Čudo dvadese- trov, a ne manje mogu se katolici toga vijeka« (o lurdskim ukazanji- upitati i danas.
J